1-12 - Divrej Tora - Vajehi 5781

Divrej Tora Godina 14 Broj 12

Zagreb, šabat 2. siječnja 2021. - 18. teveta 5781.

http://twitter.com/DivrejTora B’’H

Šabat Vajehi Jeruzalem 16:11

17:27

Zagreb

16:04

17:13

Rijeka

16:12

17:21

Split

16:10

17:18

Dubrovnik 16:06

17:13

Vinkovci 15:54

17:04

Sarajevo 16:01

17:09

Doboj

16:06

17:13

B. Luka

16:03

17:12

Beograd 15:49

16:58

Novi Sad 15:50

16:59

Subotica 15:48

16:58

Zrenjanin 15:48

16:57

Niš

15:49

16:56

Beč

15:53

17:06

Frankfurt 16:15

17:31

Edison, NJ 16:24

17:34

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Na dan

utorak 5.1.2021.

Alot Hašahar

6:01

Najranije Talit

6:36

Nec Hahama

7:37

Najkasnije Š’ma

9:49

Zman Tefila

10:33

Hacot

12:02

Minha Ketana

14:36

Plag Haminha

15:31

Šekia

16:27

Cet Ha-kohavim

17:09



Broj 12 divrejtora@gmail.com

Paraša Vajehi

(Berešit 47,28-50,26) Jaakov posljednjih 17 godina života provodi u Egiptu. Prije smrti traži od Josefa da mu prisegne da će ga pokopati u Svetoj zemlji. Blagoslivlja Josefova dva sina, Menašea i Efrajima i uzdiže ih do položaja vlastitih sinova kao praotaca plemena naroda izraelskog.

Patrijarh želi otkriti svojoj djeci "kraj dana," ali je u tome onemogućen. Jaakov blagoslivlja svoje sinove određujući svakome ulogu koju će kao pleme imati: Juda će davati vođe, zakonodavce i kraljeve; svećenici će biti iz plemena Levi, učenjaci iz Jisaharova plemena, pomorci iz Zevulunova plemena. Šimon će davati školske učitelje, Gad vojnike, Dan suce, Ašer uzgajivače maslina, itd. Ruben je ukoren jer se "umiješao u očev brak", a Šimon i Levi zbog krvoprolića u Šhemu i zavjere protiv Josefa. Naftaliju je dodijeljena brzina jelena, Binjaminu silina vu-

ka, a Josef je blagoslovljen ljepotom i plodnošću.

U dugačkoj pogrebnoj povorci koja prati Jaakova na njegovom posljednjem putovanju u Svetu zemlju, nalaze se Jaakovljevi potomci, faraonovi ministri i egipatski uglednici. Pokopan je u špilji Mahpela u Hebronu.

I Josef je umro u Egiptu u dobi od 110 godina. I on je dao upute svojim sinovima da njegove kosti iznesu iz Egipta i pokopaju ih u Svetoj zemlji, ali do toga će doći tek mnogo godina kasnije kad Izraelci budu napuštali Egipat. Prije smrti je djeci Izraelovoj prenio poruku iz koje će oni crpiti svoju nadu i vjeru u teškim vremenima koja im predstoje: "B-g će vas se sigurno sjetiti i izvesti vas iz te zemlje u zemlju koju je obećao Avrahamu, Jichaku i Jaakovu." ■ Prevela Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija – 13 p’sukim – 47,28-48,9 Sedra započinje s Jaakovom kojem je sada 147 godina, i u Micrajimu je već 17 godina. (Sjetite se da je Josefu bilo 17 godina kada je sve to počelo – ima li taj broj 17 kakvo značenje?)

Tora nam kaže da se Jaakov nalazi neposredno pred smrt, te da je Josef pozvan da dođe do njegovog ležaja.

Jaakov traži Josefa da on (Jaakov) ne bude sahranjen u Egiptu, već u Me’arat HaMahpela. Josef se složi s time; Jaakov zatraži Josefa da mu se zakune.

Zbog čega bi Jaakov inzistirao da mu se Josef zakune – zar nema povjerenja u njega? Među ostalim razlozima, zakletva je mogla biti neophodna za dobivanje Faraonove dozvole za sahranu. Čak i ako bi Faraon bio sklon da kaže "ne", on bi ispoštovao zakletvu.

Ovo je, prema Midrašu, stoga što se Josef bio zakleo da neće odati određenu tajnu o Faraonu. Faraon nije mogao reći Josefu, "nije me briga kakvo si obećanje dao", itd. Postoje komentari koji sugeriraju drugi mogući razlog zbog kojeg se Josef morao zakleti – Josef je mogao biti vrlo potresen time što njegova majka nije bila sahranjena na "pravom" mjestu, pa možda ne bi pozitivno odgovorio na zahtjev svoga oca.

Jaakov traži Josefa da učini hesed v’emet – istinsku dobrotu. Općenito se smatra da je običaj sahrane mrtvaca najčišći oblik dobrote, jer, između ostaloga, to je situacija u kojoj vam onaj koji prima vašu dobrotu ne može na nju uzvratiti. To je čin dobrote bez naknade.

Nešto kasnije, Josef dobija informaciju (od Efrajima koji se redovito skrbi za Jaakova i uči Toru s njim) da je Jaakov bolestan ("pred vratima smrti"). Josef k Jaakovu sa sobom dovodi dvojicu svojih sinova (tako da mogu primiti njegov blagoslov).

Jaakovu se povrati snaga na vijest o predstojećem Josefovom posjetu (tolika je snaga bikur holima).

Na pitanje tko je rekao Josefu da mu je otac bolestan, Raši je taj koji iznosi mišljenje da je to Efrajim, koji se Strana 2

skrbio za Jaakovljeve potrebe u Gošenu dok se Josef nalazio u samom Egiptu. Midraš kaže da je A-s’nat, Josefova žena, bila ta koja mu je to rekla.

Kad već spominjemo A-s’nat… Midraš kaže da je ona bila Dinina kćer koju je odgojio Potifar u Egiptu. Midraš također kaže da kada je Potifarova žena optužila Josefa za neprilično ponašanje prema njoj, A-s’nat je bila ta koja je Potifaru nasamo rekla istinu, spasivši na taj način život Josefu.

Jaakov priča Josefu o obećanjima koje je Vječni dao njemu i njegovim potomcima, te o Rahelinoj smrti i pogrebu. On potom uvjerava Josefa da će se njegova dva sina – Efrajim i Menaše – smatrati ravnopravnima Jaakovljevim sinovima. (Ovo je u suštini, dvostruki dio nasljedstva što ga Jaakov daje "prvencu svog srca", starijem od dva sina njegove voljene Rahel.) Tada Jaakov primijeti mladiće i zamoli Josefa da ih dovede bliže kako bi ih mogao blagosloviti.

Levi – druga alija – 7 p’sukim – 48,10-16 Jaakovu je pod starost oslabio vid (kao i Jichaku), a Josef dovodi svoje sinove i približava ih Jaakovu, koji ih poljubi i zagrli. Josef potom odmiče svoje sinove iz Jaakovljeva krila tako da mu ih može formalno predstaviti, kako bi primili svoju braha. Nakon što se pokloni pred Jaakovom, Josef pažljivo i formalno predstavlja svoje sinove Jaakovu, tako da Menaše stoji s lijeve strane, a Efrajim s desne strane kako bi Jaakovljeve ruke počivale na glavi kojoj treba prilikom blagoslova.

Jaakov prekriži ruke, stavljajući svoju desnu ruku na Efrajimovu glavu, a svoju lijevu na Menašeovu.

Jaakov na ovaj način blagoslovi Josefa blagosiljući njegovu (Josefovu) djecu poznatim riječima: hamal’ah ha’go’el… Šliši – treća alija – 6 p’sukim – 48,17-22 Kada Josef shvati da je Josef prekrižio ruke (i time "dao prednost" Efrajimu nad prvorođenim Menaše-

om) to ga (razumljivo) jako uznemiri i on pokuša "ispraviti" položaj Jaakovljevih ruku. Jaakov se opre tome, objašnjavajući Josefu da je potpuno svjestan onoga što čini i da će Efrajim uistinu biti veći od svog brata. Istog tog dana, Jaakov ih blagosilje rekavši da će tradicionalni blagoslov za sinove glasiti: "Neka bi B-g učinio da budeš poput Efrajima i Menašea."

■ Razmislite o ovome…

Predočite si paniku koju je Josef morao doživjeti kada je uočio mogućnost da se "povijest ponovi".

Kako Jaakov može činiti to što je činio kada je bio itekako svjestan posljedica davanja prednosti jednom sinu i zavisti koju to izaziva (može izazvati).

U tome je stvar! To može izazvati zavist, ali i ne mora. Sve ovisi o karakteru ljudi koji su u to uključeni. Roditelj može "obigravati" oko djeteta godinama, truditi se da sve bude ravnopravno i jednako, nadajući se da ljubomora neće pomoliti svoju ružnu glavu. No takvo ponašanje samo odgađa ljubomoru, ne eliminira je. Roditelji moraju pomoći izgraditi karakter svoje djece, tako da oni razviju dobre midot, karakterne osobine.

Možda je Jaakov Avinu vidio da njegova dva unuka posjeduju kvalitete koje mu "dozvoljavaju" da učini ono što je učinio.

Dvije najvažnije karakterne osobine za kojima čovjek treba težiti su: da se ne hvali kada se nađe u superiornom položaju i da ne bude ozlojeđen kada je u podređenom položaju.

Efrajim je bio predodređen da postane veći od svog starijeg brata Menašea. Ta su dvojica braće blla takva da se Efrajim nije postavljao Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

kao gospodar nad Menašeom, niti je Menaše bio ljubomoran na Efrajimovu nadmoć. Može li otac dati većeg blagoslova svojim sinovima od "Učinio B-g da budete kao Efrajim i Menaše!"

česti dječak!" Kažite, "učinio si nešto zločesto." Možda ne izgleda kao važna stvar, no jest. Posebno, stoga što takve stvari ne kažemo samo jednom, već nebrojeno puta tijekom mnogih godina.)

Jaakov potom kaže Josefu da će umrijeti, da će B-g biti s obitelji – narodom, da će ih On vratiti u Zemlju njihovih predaka, i da je on (Jaakov) dodijelio Josefu dodatni dio Zemlje.

Jehuda je dobio najblistavije riječi – obećano mu je da će biti predvodnik i da će ga braća poštivati.

R’vi’i – četvrta alija – 18 p’sukim – 49,1-18 Jaakov okuplja svoje sinove s namjerom da im otkrije "kraj dana" (poznavanje budućnost olakšat će im bol teških dana koji se nalaze pred njima) – no do toga ne dođe!

Raši kaže da je Jaakov želio otkriti "kec" (konac vremena), ali mu to B-g nije dopustio. Prvo proročanstvo u vezi egzila u Egipat bilo je dano Avrahamu u "Savezu među polutkama". Tamo mu je bilo rečeno da će njegovi potomci biti potlačeni 400 godina. U stvarnosti, narod je bio porobljen 210 godina. (Zapravo, oni su u Egiptu bili 210 godina; stvarno ropstvo trajalo je puno kraće.) Ostalih 190 godina se računa od rođenja Jichaka – jednom kada je Avraham dobio svog prvog potomka "satni mehanizam egzila", nazovimo ga tako, je počeo otkucavati. Egipatski egzil bio bi mnogo podnošljiviji da su naši preci znali za tih 190 godina "počeka". To je kec (kuf=100 + cadi = 90) koje je Jaakov želio otkriti svojim sinovima. No to mu nije bilo dopušteno da otkrije.

Ono što Jaakov stvarno kaže svojim sinovima je opis njihovih karaktera i potencijala, te njegov blagoslov za njih. (Blagoslovi, često puta pomiješani s očinskom kritikom, zajedno su postali brahot plemena.)

Jaakovljeve riječi o Reuvenu govore o njegovom neostvarenom potencijalu da bude vođa i ispadu zbog kojeg je izgubio mjesto vođe.

Jaakov se osvrće i na nasilnost Šimona i Levija. On proklinje njihov gnjev – ne njih.

(Ovdje se nalazi važna pouka za sve nas. Nemojte reći svom sinu, "zloGodina 14 3 Broj 12 Strana

Zevulun je dobio blagoslov blagostanja, a Jisahar će nositi breme učenosti Tore. (Slika magarca ukazuje na istrajnost i snažnu volju – kvalitete koje su primjerene učenjaku).

Zajedno, ova će dva plemena oformiti partnerski odnos od kojeg će oba imati koristi.

Dan će biti sudac (i branitelj časti, onaj koji će osvetiti Izrael boreći se protiv P’lištim) narodu. Raši kaže da je to proroštvo o Šimšonu, koji je bio iz plamena Danovog.

Hamiši – peta alija – 8 p’sukim – 49,19-26 Gad će biti blagosloven srećom (ovo je interpretacija Malbima koja je daleko najoptimističnija od brojnih drugih razumijevanja ovoga pasuka).

Ašerov blagoslov čini se da je isto blagoslov blagostanja (i/ili rječitosti).

Josefov blagoslov je opsežan i iskaz je posebne ljubavi koju je Jaakov gajio prema njemu. Ono što Jaakov daje Josefu, Rahelinom sinu, braha je Avrahama Jichaku i Jichaka Jaakovu.

Baal HaTurim ističe da su prva slova od Gur Arje Jehuda – gimel+alef+ jud = 14, numerička vrijednost imena David. Šiši – šesta alija – 27 p’sukim – 49,27-50,20 Binjamin je blagoslovljen uspjehom (ponekad zasluženim). Raši spominje proroštva o Šaulu i Mordekaju i Ester. To su Jaakovljeve riječi njegovoj dvanaestorici sinova, i blagoslovio ih je.

Jaakov kaže svojim sinovima da će umrijeti i da želi biti sahranjen u Me’arat HaMahpeila. (On od njih ne traži da se zakunu, kao što je to tra-

žio od Josefa, jer oni nisu u poziciji da ispune zakletvu.) Jaakov umire.

Način na koji to Tora kaže je neizravan – riječi smrt ili umiranje se ne upotrebljavaju – što govori o posebnoj kvaliteti života čak i prilikom Jaakovljeve smrti.

Sljedeće nam Tora govori o pripremama za pogreb. Jaakov kaže Faraonu o zakletvi koju je dao i dobija dopuštenje za pogrebnu povorku u Kanaan. Sahrana i oplakivanje Jaakova opisani su detaljno i opsežno.

Kada se vrate u Egipat, braća su preplavljena osjećajem krivice i ponude se Josefu za robove. Još jednom, Josef uvjerava braću da je sve što se dogodilo B-žja volja i izašlo je na dobro.

Josef plače jer ga braća lažno optužuju da im se kani osvetiti. Zanimljivo (i jako žalosno), taj dio njihovog prvobitnog problema zasnovan je na lažnim optužbama koje je Josef iznosio o svojoj braći. Š’vi’i – sedma alija – 6 p’sukim – 50,21-26 Josef obećava da će uzdržavati svoju braću i njihove obitelji. Josef poživi 110 godina (manje od svoje braće – kazna što je slušao kako mu ponižavaju oca i nije se usprotivio tome). Josef je odgojio čak i svoju praunučad. On kaže svojoj braći da će ih B-g na kraju izvesti iz Egipta i vratiti u Zemlju Izrael, te ih traži da ga se tada sjete i njegove posmrtne ostatke ponesu sa sobom kada budu odlazili. Josef umire (kao i njegova braća); i time B’reišit, knjiga o Avot & Imahot (Ocima & Majkama), završava. [Maftir se sastoji od 4 pasuka] Haftara – 12 p’sukim – M’lahim Alef 2,1-12 Kratka hafara za kratku sedru. Baš kao što nam sedra govori o ocu na smrtnoj postelji koji daje upute i blagoslove svojim sinovima, te traži čin heseda, tako nalazimo i Kralja Davida na pragu smrti, kako daje upute svom sinu Šlomi po pitanjima vjere, države i heseda. David, nakon što je kao kralj služio 40 godina, odlazi sa ovoga svijeta. ■ Strana 3

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi U parši Vajehi ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo nastaviti s razmatranjem općih principa.

Rambamov četvrti princip: Zapovijedi koje se odnose na micvos kao cjelinu nisu micvos Kratak pregled 14 pravila kojima se Maimonides koristio kao kriterijima pri sastavljanju svog popisa 613 micvos

Mama i tata navečer izlaze van, pa tokom dana daju upute svom sinu. U 10 sati kažu junioru: "Nema tuluma." U podne mu kažu: "Ne otvaraj vrata nepoznatima."

U 4 popodne mu kažu: "U ponoć moraju biti ugašena sva svjetla." Kad odlaze, kažu: "Napravi sve što smo ti rekli."

Koliko su pravila mama i tata dali junioru? Tri: nema tuluma, ne otvaraj vrata nepoznatima i gasi svjetla u ponoć. "Napravi sve što smo ti rekli" nije zasebno pravilo.

Micva je zapovijed da se nešto učini (jede maces na seder večeri, puše u šofar na Roš hašana, itd.) ili da se nešto ne čini (da se ne nosi odjeća koja ima šaatnez, da se ne ženi vlastitom pomajkom, itd.). Micva po svojoj definiciji ima konkretnu uputu. Općenita zapovijed da činimo kako nam je bilo naloženo sama po sebi ne čini jednu od 613 micvos.

Tora nam mnogo puta nalaže da slijedimo micvos ili da ne skrećemo od onoga što nam je B-g zapovjedio. Rambam daje niz primjera, poput, "sve što sam vam rekao imate držati" (Izl 23,13) i "držat ćete Moje zakone" (Lev 19,19).

Kao i kod ostalih principa, Rambam ukazuje na to da su neki raniji kompilatori načinili pogreške i uključivali općenite zapovijedi u zbroj zapovijedi. Konkretno, ubrajali su početne riječi parše Kedošim: "Bit ćete sveti" (Lev 19,2). To samo po sebi nije zapovijed, veli Rambam, već zapravo podsjetnik da držimo micvos. Kako ćemo sebe učiniti svetima? Odvajajući se od svega onoga na što nas je B-g upozorio. Rambam citira niz potpora za ovaj stav, uključujući i tvrdnju iz Sifre koja izričito kaže da se "bit ćete sveti" odnosi na svetost (od držanja) micvos.

I stoga, zapovijed da budemo sveti nije micva po sebi.

Poput zapovijedi da držimo sve zakone ili da se ne bunimo protiv, to je kategorija koja obuhvaća sve, koja uključuje micvos u cjelini. Ona se ne ubraja zasebno kao dodatak na njih budući da sama po sebi ne iziskuje neki poseban čin. ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Negativne zapovijedi 88. Negativna je zapovijed ne jesti zabranjeni loj jer Pismo kaže, Nećeš jesti nikakav helev (zabranjenu masnoću) bika ili ovce ili koze (Va-jikra 7,23). Ako je netko pojeo komad veličine masline heleva od jedne od tri navedene životinje, ukoliko je to bilo namjerno, on bi zaslužio karet [bogomdani prestanak postojanja]; a ako je to počinio nehotice, on je bio dužan prinijeti hatat (žrtvu za grijeh). Helev (loj) od masnog ovnova repa je dozvoljen; jer se ne naziva sve što je vezano uz žrtve helev, samo loj iznutrica, bubrega i slabina. Žile u helevu su zabranjene. Helev nepripitomljenih vrsta košer životinja je dopušten.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškaraca tako i za ženu.

Strana 4

89. Negativna je zapovijed ne jesti krvi uopće kao što Pismo kaže, I nećeš jesti bilo kakve krvi, bilo to od peradi ili od životinja (Va-jikra 7,26). Nepripitomljene životnje uključene su u izrazu b'hema ("životinja"). Ako je netko namjerno pojeo količinu krvi veličine masline, on bi zaslužio karet [bogomdani prestanak postojanja]; ako je to bilo nehotice, on bi imao donijeti hatat (žrtvu za grijeh). Ljudska je krv zabranjena po zakonu učenjaka, ali samo ako je istekla iz osobe. Krv košer riba i skakavaca je dozvoljena.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškaraca tako i za ženu. ■

Divrej Tora

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim Poglavlje 10 – Pranje prije jela Treba pojesti jedan veći obrok do kraja prve trećine dana, ali ne kasnije od podneva, vidi 157,1. Ako čovjek pojede dovoljnu količinu kruha (vidi 158,2-3), ili mu objed bude pečena hrana načinjena od žitarica (vidi 158,1) ili jede hranu koja se obično ispire u tekućini (vidi 158,4- 5), a doticana je rukama, on mora oprati ruke ukoliko je voda dostupna (vidi 158,8; 163,1), no pranje nije obavezno da bi se pilo (158,6). O slučajevima kada se pranje mora ponoviti vidi 158,7 i 164,12, o važnosti pranja ruku vidi 158,9.

Nakon pranja za kruh ili pečene hrane od žitarica kaže se blagoslov "... koji Si nam zapovjedio o pranju ruku" (158,1,11; 159,20) i obrišu se ruke (vidi 158,11-13; 159,19 ).

Ruka se može prati tako da se pot-

Godina 14 5 Broj 12 Strana

puno uroni u vodu (vidi 158,13; 159, 7,14-19; 160,5,7; 161,1; 162,1) ili izlijevanjem vode na nju iz posude koja je napravljena za to da se u njoj drži tekućina (vidi 159,1-7). Izlijevanje mora biti ciljani čin osobe (vidi 159,7 -12), te mora biti namjera da se opere za jelo (vidi 159,13). Voda ne smije biti promijenjene boje (160,1), mora biti takva da je životinje mogu piti (160,8-9), ne smije biti već upotrijebljena za pranje ili za neki posao (vidi 160,2-3.11) i mora biti u tekućem stanju (vidi 160,10.12), no može biti vruća (vidi 160,6-8) i korištena za piće (vidi 160,4). U vezi pranja s drugim tekućinama vidi 160,12; kada niste sigurni vidi 160,11; u vezi bacanja vode vidi 162,10.

Ruku treba prati do ručnog zgloba (vidi 161,4), čitavu odjednom (vidi 162,3). Ništa ne smije priječiti da voda dođe u doticaj s rukom, osim ako prisutnost toga nije prijatna; vidi

161,1-3. Potrebnu količinu vode (najmanje volumena od 1,5 jaja, vidi 158,10; 160,13-15) treba izliti na ruku odjednom, ili vodu treba izlijevati na ruku tri puta; ako to nije učinjeno, ruke će možda trebati ponovo oprati, ako su dodirnule korištenu vodu ili jedna drugu (vidi 162,1-2.4-10). Čovjek mora oprati ruke čak i ako jede hranu bez da je dodiruje (vidi ■ 163,1-2); ali osoba koja hrani nekog drugog ne treba oprati svoje ruke, pod uvjetom da je osoba koja jede prala ruke (163,2). Čovjek mora oprati ruke prije jela, čak i ako ih je prethodno oprao i pazio da ostanu čiste, ali ne treba reći blagoslov (vidi 158,7; 164,1; 165,1). Ne bi trebalo biti prekida između pranja i jela; vidi 166,1. Kad mnogo ljudi jede zajedno, u vezi redoslijeda kojim peru ruke, vidi 165,2. ■

Strana 5

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Blagoslov ili proročanstvo?

Na samrtoj postelji Jaakov kaže svojoj djeci da će im sada reći "‫״א ֶשה״‬ ֲ ‫ֵׁא‬ ‫״ד ָי ִ מם‬ ַ ‫ַאח ִהמ‬ ֲ ‫ם״ב‬ ְ ֶ ְ ‫א״א‬ ֶ ‫ ִמ ְק ָה‬." Je li to Jaakov sa svojim potomstvom jednostavno podijelio svoje nade i težnje u vezi njihove budućnosti, ili su njegove riječi po svojoj naravi bile proročke? Da li se izraz "‫ַאח ִהמ ״‬ ֲ ‫ " ַד ָי ִ מם‬odnosi na događaje koji će se odvijati u životima njegovih sinova, na one koji će utjecati na njihovo potomstvo nakon povratka u zemlju Izraelovu ili pak na to što će se događati u mesijansko doba? Je li on svojoj djeci govorio kao pojedincima ili kao vođama budućih plemena?

•

•

Kako ove različite mogućnosti utječu na vaše razumijevanje svakog pojedinog blagoslova i odlomka kao cjeline?

Ako biste napisali svoju posljednju volju i oporuku onima koje volite, što bi ona

sve uključivala? Kakva bi bila u usporedbi s Jaakovljevom porukom?

Još jedan slučaj favoriziranja?

Prije nego li je blagoslovio svakoga od svoje djece, Jaakov se odvojeno sastao s Josefom, dajući mu obećanje da će oba njegova sina dobiti status plemena i da će on dobiti dvostruki dio zemlje. Što je Jaakova potaklo na ovaj čin?

•

vladalačka palica nikada se neće odvojiti od njegovih potomaka.

Kako se, onda, takvo čitanje može pomiriti s činjenicom da postoji ogromno razdoblje židovske povijesti u kojem nije bilo vođe iz Jehudinog plemena?

•

Pokazuje li Jaakov još jednom da favorizira svog omiljenog sina? Zar nije naučio lekciju da bi to moglo imati negativne posljedice?

•

Je li kraljevstvo moralo doći od Jehude?

•

Jaakov je blagoslovio Jehudu da " ‫לֹא‬ ‫״ה ְג ָלמע ״ ַ ״‬ ַ ‫״ש ֶבט ״ ִ מדּו ָ ד ״ּו ְ ח ֵֹׁקק ״ ִ ֵׁבמ‬ ֵׁ ‫מָסּוה‬ ‫ֹא״שמלֹד״עְ לֹו״מ ְִק ַד ״ ַ ִממם‬ ִ ‫" ִכמ״ ָמב‬. Na prvi po-gled čini se da ove riječi sugeriraju da je Jaakov obećao da će Je hu da z au v ije k v la da t i, i ‫״‬

Moraju li se riječi "‫ " ֵׁש ֶבט‬i "‫ " ְ ח ֵֹׁקק‬odnositi na kraljevstvo? Što bi još mogli značiti ti izrazi i kako to može utjecati na značenje blagoslova?

Tko je ili što je "‫"שמלֹד‬i ִ što će se dogoditi kad "‫״שמלֹד‬ ִ ‫" ִכמ ״ ָמבֹא‬ ? Naznačuje li Jaakov krajnju točku za svoj blagoslov, i ako da, kada je to?

Kako različita shvaćanja blagoslova mogu odgovoriti na kršćanske tvrdnje u vezi s dolaskom Mašijaha? Pogledajte, na primjer, otvoreno polemičke komentare Rašbe i R. Bachye. ■ Prevela Tamar Buchwald

■

Strana 6

Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Svakome treba bar malo zahvalnosti Ovaj nam odjeljak govori o Jakovljevom posljednjem blagoslovu njegovoj djeci, o njegovoj smrti i pokopu. U posljednjim trenucima svog života, Jakov vidi vrijeme mesijanske ere. On želi otkriti svojoj djeci detalje, ali ga B-g u tome sprječava.

Jakov umire i mumificiran je za putovanje u Izrael. U Hebronu je sahranjen sa svim egipatskim počastima. U priči iz medraša, njegov brat Ezav dolazi ususret procesiji na ulazu u pećina Makpela. Njegov cilj je da izmijeni sadržaj priče. Ako Jakov bude pokopan u Hebronu, to znači: Abraham, Izak i Jakov. Međutim, ako Ezav dobije to mjesto ukopa, priča može završiti kao: Abraham, Izak i Ezav. On se svađa sa svojim nećacima – što nije baš pametna ideja ako ste čitali nekoliko prošlih odjeljaka Tore – borba završava tako što on ostaje bez glave čime je debata završena. (Ne pokušavajte kod kuće sa djecom.) Dok njegovo tijelo pada izvan pećine, glava mu se otkotrlja unutra. Tijekom cijelog života, sve do zadnjeg trena, njegova je glava bila na pravom mjestu. Nažalost, on nije bio sposoban kontrolirati one temeljne porive svog tijela.

Jednom sam vodio svoju djecu u Euro Disney, dok su još bila dosta mala. Da budem iskren, bio je prosinac i bilo je jako, jako hladno. Nakon dugog putovanja i puno planiranja, stigli smo tamo i ja sam bio jako uzbuđen što ćemo se dobro provesti. No, nije sve išlo baš onako kako sam očekivao. Oni su se žalili koliko je hladno čak i prije no što smo stigli, a tijekom cijele Mickey Mouse parade oni su plakali. Budući da nisu uživali u tome, nije bilo smisla ostati pa smo zato otišli nakon manje od sat vremena.

Godina 14 7 Broj 12 Strana

bila kazna, već je bilo nalik meni i mojoj djeci u Euro Disneyu. Ako oni nisu uživali, zašto bismo ostali duže? Ako Jakov nije uživao u životu, B-g će mu učiniti uslugu i dati mu da život ne traje mnogo duže. Isto može biti istina za svakoga od nas.

B-g želi da uživamo i sudjelujemo u ovom divnom svijetu. Ako ne, on će nas poštedjeti nevolje…

U ovotjednoj parši, Jakov umire u dobi od 147 godina. Rabini se pitaju zašto nije zaslužio dugovječnost svog oca koji je doživio 180 godina?

Oni odgovaraju da je u prošlotjednoj parši, kada ga je faraon pitao koliko mu je godina, on odgovorio

Jakov je bio čovjek koji je čitav svoj život posvetio služenju većem dobru.

Pa ipak, unatoč njegovom velikom doprinosu, nije zauzvrat primio mnogo zahvalnosti.

najprije brojem svojih godina, no odmah zatim dodao je da je njegovih godina malo i da su mučne te da brojem ne dosežu godine njegovih praotaca. Taj je razgovor zauzeo 33 riječi Tore te je on stoga izgubio 33 godine svog života, za svaku riječ žaljenja.

Ovo zvuči malo grubo, ali to nije

Međutim, unatoč svemu tome, ja gajim određenu simpatiju prema Jakovu. On je bio čovjek koji je čitav svoj život posvetio služenju većem dobru. Misija koju je on naslijedio, ■ ovaj misija donošenja božanskog u nemoralan svijet, bila je ono što je on objeručke prihvatio. Pa ipak, unatoč njegovom velikom doprinosu, on nije primio mnogo zahvalnosti zauzvrat. Ljudi ga nisu cijenili i B-g je njegov život učinio sve izazovnijim. On je davao i davao – a zauzvrat je primio jako malo zahvalnosti. Ja shvaćam zašto se osjećao frustriranim. Po mom iskustvu, to je priroda posla u zajednici – ti doprinosiš jer ti je stalo. Ali to ne znači da se tvoj doprinos cijeni.

I mislim da u tome leži rješenje.

Ako činiš nešto jer ti je iskreno stalo, tada ti je sam doprinos dovoljna nagrada. Ljudi su danas zdravi zbog tebe. Ljudi imaju sretne brakove zbog tebe. Ljudi imaju mudrost zbog tebe. Kakva veća nagrada ti je potrebna?

No na kraju svega, mi smo još uvijek ljudi. Teško je kada se za nešto toliko trudimo, a nitko, čak ni B-g, naizgled ne cijeni ono što smo učinili. Čak i velik čovjek poput Jakova podložan je ljudskoj prirodi, želji da bude cijenjen, makar samo malo! ■ Prevela Anja Grabar Strana 7

Rabbi David Stav:

Vjerski vođe I politika Parša Vajehi, s kojom se zatvara

ere Makabejaca nije nedostajalo tra-

knjiga Postanka, sadrži mnoge za-

gedije. Cijela njihova dinastija bila je

ključke i pozdrave, primarno one

uništena, a Talmud kaže da svatko

između Jaakova i njegovih sinova.

tko tvrdi da je potomak Makabejaca

Možda najopširniji pozdrav opisan

upućuje na to da je rob, budući da

je u tekstu kada su sva djeca bila

ih je Herod sve pobio, a njegova

prisutna: "Jaakov je pozvao svoje

obitelj bila je obitelj robova.

sinove i rekao im, 'Sakupite se i reći

Naši mudraci su se trudili shvatiti

ću vam što će vam se dogoditi na

zašto se takva tragedija, od svih

kraju dana.'" (Postanak 49,1)

ljudi, dogodila baš Hašmonejcima.

Jaakov im je želio otkriti kraj po-

Napokon, oni su bili pravedni, a nji-

vijesti. Postoje mnoga mišljenja da u

hov doprinos židovskom narodu

tome nije uspio jer su mu se u posljednjem trenutku zamaglile oči i nije mogao vidjeti budućnost. Umjesto toga, on se svakom od svojih sinova obratio pojedinačno i svakoga od njih blagoslovio u skladu s njegovim vještinama i karakternim

Neovisno o tome kako tumačimo blagoslov, povijest govori da je bilo vrlo malo pokušaja od strane onih koji nisu iz Jehudinog plemena da dođu na vlast.

Možda je najpoznatiji takav poku-

osobinama. Primjerice, kada Jaakov

zahvalnosti koju je Jaakov osjećao prema njegovom vodstvu koje je iskazao u tome što je zaštitio Binjamina, biti vođa obitelji u generacijama koje dolaze. Stoga će on preuzeti

odgovornost za "žezlo" - za palicu i moć.

time da je drugim plemenima bilo zabranjeno pokušati oduzeti tron od plemena Jehude, pa piše:

To je bila kazna za Hašmonejce Hrama, makar su oni bili potpu-

se neće odmaknuti od Jehude, niti

To znači da će Jehuda, kao znak

Tore iz 13-og stoljeća, objasnio to

koji su vladali u vrijeme Drugog

blagoslivlja Jehudu, on kaže: "Žezlo učenik zakona od njegovih nogu…"

bio je monumentalan. Zato je■Ramban, veliki španjolski komentator

no pravedni i da nije bilo njih,

Izbor Jehudinog plemena nije bio učinjen samo zbog očuvanja statusa tog plemena.

Oni kojima je dana odgovornost vršenja službe u Hramu nisu mogli narodom vladati i politički.

Izrael bi zaboravio Toru i zapovijedi. Unatoč svemu tome, oni su bili ozbiljno kažnjeni. Svi su bili uništeni zbog tog grijeha…

Zato jer su vladali, a nisu bili dio plemena Jehude i kuće Davidove, te su odmaknuli žezlo i uče-

nike zakona (tj. uspostavili su novu dinastiju), njihova je kazna bila mida keneged mida – mjera za

Naši rabini nisu složni oko toga je

mjeru – i Sveti, da je blagoslov-

li to bio blagoslov ili zapovijed.

ljen, podigao je njihove sluge

Drugim riječima, da li će ljudima iz

protiv njih i ti su sluge uništili

drugih plemena biti dozvoljeno da

šaj bio onaj Jehude Makabejca, sina

preuzmu vodstvo naroda, ili je Jaa-

Matitjahua, člana svećeničkog ple-

kov uistinu proglasio da će samo

mena. Nakon što smo nedavno pro-

Rambanov oštar ukor ne ostavlja

potomci Jehude moći postati kralje-

slavili Hanuku, možemo razmišljati

mjesta drugim tumačenjima. Pa

vima Izraela?

o nasljedstvu Hašmonejaca. Kraju

ipak, ostaje zagonetno to kako on

Strana 8

obitelj.

Divrej Tora

(nastavak s 8. stranice)

Rabbi David Stav:

Vjerski vođe I politika

vidi taj grijeh kao toliko ozbiljan

će cijeli narod povezivati sa njiho-

prijestup koji zaslužuje potpuno

vim Ocem na Nebu. On je trebao

uništenje potomaka Hašmonejaca.

biti povezan i pažljiv prema svakom

Čak i ako pretpostavimo da je Jaa-

pojedincu, neovisno o njegovoj po-

kov naredio svojim sinovima da se

litičkoj poziciji. Zato svećenik nije

drže tog pravila i ako se od njegove

mogao biti kralj. On je određen za

djece zahtijevalo da se drže očeve

službu u Hramu i povezivanje na-

volje, je li to zapovijed iz Tore?

roda sa B-gom.

Kasnije u Rambanovom komenta-

Ovo nas pravilo može usmjeriti u

ru, nalazimo još jedan problem sa

tome kako organiziramo svoje živo-

vlašću Hašmonejaca koji baca sas-

te u današnje vrijeme. Postoji veliki

vim novo svjetlo na ovaj predmet.

jaz između svijeta svećenika koji je

Možda su oni sagriješili posezanjem

fokusiran na služenje Hašemu i is-

za vlašću i zato što su bili kohanim

punjavanje Njegovih vrijednosti u

kojima je bilo zapovijeđeno da odr-

ovom svijetu, te izravne uključe-

že svećenstvo – njima je napose bilo

nosti u materijalnu prirodu i poli-

zapovijeđeno da ne vladaju, već da

tičke dijaloge. Ako svećenici zami-

budu posvećeni isključivo službi u

jene stranu i učine službu Hašemu

Hramu.

samo još jednim političkim intere-

Izbor Jehudinog plemena nije bio učinjen samo zbog očuvanja statusa Jehudinog plemena, već je igrao i ulogu u razdvajanju kraljeva i svećenika. Oni kojima je dana odgovornost vršenja službe u Hramu nisu mogli narodom vladati i politički.

Svećenik je trebao biti čovjek koji Godina 14 9 Broj 12 Strana

som, oni čine ogromnu štetu vrijednostima koje su pozvani predstavljati. Slučaj Hašmonejaca samo je jedna od mnogo takvih priča. Možda je Jaakov, na kraju svega, ipak uspio u otkrivanju onoga što će nam se događati na kraju vremena. ■

■

Prevela Anja Grabar

Strana 9

Rabbi Ephraim Buchwald:

Smrt posljednjeg patrijarha Ovotjedna parša, parša Vajehi, posljednja je parša knjige Postanka. U ovoj parši umire Jakov, posljednji patrijarh, te se time završava era naših praočeva i pramajki.

poveo ih sa sobom u posjet svom

skom populacijom, a njega sahraniti

bolesnom ocu."

u Egiptu.

Oznaim L'Tora primjećuje da uvo-

Unatoč činjenici da u Postanku

dna rečenica Tore, "Nakon tih doga-

46,4 sam B-g uvjerava Jakova da će

đaja," upućuje na to da se Jakov raz-

ga On osobno dovesti natrag iz

Tora primjećuje da je Jakov živio

bolio tek nakon što je riješio to da

Egipta i da će mu njegov sin Josip

147 godina, 33 godine manje od

bude pokopan u zemlji Izrael. Mi-

zatvoriti oči, Jakov je i dalje bio za-

svog oca Izaka koji je umro u dobi

draš HaGadol objašnjava da je Ja-

brinut oko odlaska u Egipat. Tek

od 180 godina. Neki komentatori

nakon što se Josip zavjetovao da će

pripisuju njegov kraći život tome

svog oca sahraniti u Kanaanu, Jakov

što se Jakov, pri svom prvom susretu s faraonom (Postanak 47,8-9), pomalo sebično žalio na patnje koje je proživio u svom životu, zaboravljajući spomenuti dobro koje je iskusio. Drugi kažu da je Jakovljeva 'preuranjena' smrt posljedica toga što je nenamjerno prokleo Rahel, rekavši Labanu (Postanak 31,32), "U koga se nađe tvoj idol, neka više ne

Do ovoga mjesta nigdje se u Tori ne spominje bolest.

Ovdje ona po prvi puta kaže: „Eno, tvoj otac je bolestan.“

merička vrijednost hebrejske riječi

kov bio duboko zabrinut zbog odla-

'jihje' – živjeti.

ska u Egipat, kako njegova djeca ne

'Otac ti je bolestan.' Josip je uzeo svoja dva sina, Efrajima i Manašea i

djeca na kraju vratiti u Kanaan.

Komentatori kažu da jezik■ ovog stiha koji kaže "Josipu su rekli, 'Otac ti je bolestan,'" ukazuje na to Josip nije bio u stalnom kontaktu sa svojim ocem, te da nije bio često prisutan uz svog oca. Neki to pri-

Josipa i Jakova. Drugi kažu upravo

su godine skraćene za 33, što je nu-

"Nakon tih događaja rekli su Josipu,

biti ispunjeno i da će se njegova

pisuju dugoj odvojenosti između

živi." Kao rezultat toga, Jakovljeve

U Postanku 48,1, Tora izvještava:

je osjećao sigurnost da će obećanje

bi zaboravila važnost Obećane zemlje. On se bojao da će njegovoj djeci biti previše ugodno u Egiptu, te da će se asimilirati među egipat-

suprotno, da to podcrtava Josipovu pravednost. Oni tvrde da se Josip bojao boraviti sa svojim ocem kako ga Jakov ne bi pitao o detaljima njegove prodaje i prisilio ga da loše govori o svojoj braći, te time prouzročio dodatnu žalost svom ocu. Držeći se na distanci, bilo je mnogo manje mogućnosti da ga Jakov preispituje o sramotnim poglavljima njegovog života.

Midraš sugerira da je Josipov sin Efrajim donio Josipu informaciju o Jakovljevoj bolesti. Očigledno, Efrajim je često učio sa Jakovom i on je bio taj koji je svom ocu donio novosti o djedovoj bolesti.

Fascinantno je primijetiti da se do ovoga mjesta nigdje u Tori ne spominje bolest. Ovdje po prvi puta Tora kaže, "Eno, tvoj otac je bolestan."

Strana 10

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald:

Smrt posljednjeg patrijarha

Talmud tvrdi u Bava Mecia 87a da

nu prvi koji je iskusio bolest. On

lio umrijeti na jednako ugodan na-

prije Jakova nije bilo bolesti. Midraš

ukazuje na Postanak 18,1, u kojem

čin kao i njegov brat.

kaže da su ljudi inače jednostavno

B-g posjećuje Abrama, za kojeg Raši

bili kihnuli i umrli. Međutim, Jakov

smatra da je tada bio bolestan, opo-

je tražio b-žansku milost, raspravlja-

ravljajući se od svog bolnog obreza-

jući se sa Svemogućim kako nije pri-

nja. Ako je tako, kako komentatori

kladno da čovjek umre tako odjed-

mogu tvrditi da je Jakov bio prvi

nom. On je od B-ga tražio da mu da-

čovjek koji je iskusio bolest?

ruje vrijeme i priliku da se pokaje i pripremi za izricanje oporuke svom kućanstvu. Svemogući je odgovorio na njegove molitve. Tako je Jakov postao prvi čovjek koji je umro od bolesti i kojem je dana mogućnost da govori svojoj djeci i podijeli sa njima posljednju lekciju. Iz tog raz-

Izgleda da Jakovljeva molba B-gu upućuje na to da je bolje znati da se život bliži kraju, kako bi čovjek imao vremena pripremiti se, srediti svoje životne stvari i pozdraviti se sa svojim voljenima. Osim toga, mo-

Tosefot u Bava Batra 16b kaže da je

že biti i da će više patnje u ovom

Abram oko vrata nosio dragocjeni

svijetu rezultirati sa manje patnje u

kamen koji je liječio ljude koji su bili

svijetu koji dolazi.

bolesni. Drugi ističu da Abram nije bio bolestan, već ranjen, dok je Jakov bio prvi koji je iskusio bolest i smrt kao njen rezultat.

Na kraju ove analize, moramo reći da sve što B-g čini On uvijek čini za dobrobit svoje djece. Bilo da čovjek iskusi iznenadnu, nenadanu smrt ili

loga je običaj kada netko kihne, reći

Postoje mnoge rasprave oko toga

dugu, tešku bolest koja završi smr-

mu: "na život" ili "nazdravlje," jer je

je li bolja iznenadna smrt ili duga,

ću, sudbina B-žjih stvorenja uvijek

nekoć kihanje bilo trenutak velike

iscrpljujuća bolest koja rezultira

je u Njegovim rukama.

smrtne opasnosti.

smrću. Midraš kaže da je Mojsije bio

Rabi Ch. Karlini citirao je u Iturei Torah pitanje o tome je li Jakov uistiGodina 14 11Broj 12 Strana

ljubomoran na svog brata Arona te da je, kada je vidio kako je Aron nestao s B-žjim poljupcem, on pože-

■

Neka biste bili blagoslovljeni! ■ Prevela Anja Grabar

Strana 11

Rabbi Berel Wein:

Promjena nije jednostavna stvar Završetak knjige Berešit ne samo da nam samo upotpunjuje sliku o utemeljiteljima Židovskog naroda – našim očevima i majkama – već u velikoj mjeri završava i čisto narativni dio Tore. Ima nekoliko dragocjenih zapovijedi ili zakona i rituala koji proističu iz prve knjige Tore.

Od sada nadalje Tora će se, dok nastavlja narativ o ranom Židovskom postojanju i životu, razviti u knjigu zakona u kojoj se nalaze pojedinosti zapovijedi Stvoritelja Židovskom narodu. Ako je tako, koja je onda svrha ovog dugačkog početnog narativa? To je u suštini pitanje koje Raši postavlja na početku svog komentara na Toru: "Zar ne bi Tora trebala početi sa zapovijedi o mlađaku?"

Upravo tamo Raši odgovara zašto ona započinje s pričom o stvaranju, no ostaje pitanje: Zašto Tora nastavlja s narativom o osobnim životima naših predaka? Na to pitanje rabini odgovaraju time što ustvrde da su događaji koji su se dogodili našim precima putokazi za kasnije događaje koji će se dogoditi njihovim potomcima.

Kako se ta ideja može potvrditi tek kasnije – tek nakon što se događaj zbude kasnija pokoljenja mogu na njega gledati kao na događaj prorečen kroz ono što se dogodilo našim precima – izvorno pitanje još uvijek donekle ostaje neodgovoreno. Važno je znati da se inače neobjašnjivi događaji na neki način uklapaju u postojeći uzorak. Ali koje točno pouke možemo naučiti iz ovako detaljnog narativa o životima naših velikih predaka?

Postoje općenite pouke o Židovskom životu koje se svakako mogu iščitati iz narative Tore u Berešit. I možda je upravo ta ideja o općenitim poukama jedan od razloga zašto Tora ulaže toliko mnogo riječi i opisa u ovu vječnu knjigu.

Jedna je pouka da Židovski život nije lak. Biti malobrojna manjina, a ipak očuvati jedinstveni identitet nije nimalo lagan zadatak. Borba Strana 12

naših predaka za njegovim očuvanjem stoga nam je jasno ocrtana.

Druga životna pouka je da u životu ništa nije sigurno, pogotovo u vezi djece.

Slijedeća je pouka da kada nema tolerancije prema različitostima u osobnosti i izgledu, koje će uvijek biti dijelom Židovskog života i društva, mogu se dogoditi strašne stvari Židovskom narodu u cjelini. Pogledajte narativ o Josefu i njegovoj braći. Daljnja je pouka da će drugi uvijek biti prijetnja Židovskom opstanku, često kroz nasilje i ubilačke namjere. Nimrod, Abimeleh, Faraon, Lavan, Šehem, Esav tek su nekolicina od njih koji ilustriraju tu činjenicu.

Svi su naši preci bili prisiljeni suočiti se s neprijateljstvom, zavišću i dvoličnošću drugih. Još jedna pouka za nas je sila koju ima pojedinac i moć ideje. Abraham i Sara su, praktično sami, promijenili svijet s idejom i učenjem o monoteizmu. Tora nas nadalje informira da "dobri" egzili poput Gošena u Egiptu s vremenom mogu postati manje dobri. Sve ove pouke neophodne su za Židovski život i opstanak. Mudri će razmisliti o njima i dobro ih primijeniti u svom vlastitom životu i današnjem društvu.

Naš otac Jaakov sedamnaest je godina živio u egipatskoj pokrajini Gošen. To su nedvojbeno bile najmirnije, najspokojnije i najsretnije godine njegovog dugog i turbulentnog života. On je ponovo zajedno sa svojim omiljenim sinom Josefom koji se uzdigao i postao moćan i velik, mada u stranoj zemlji. Ovdje nema Esava, ni Lavana, ni Šehema, ni kanaanskih susjeda da poremete njegov mir i zaštićenost. I, uz svoju obitelj s njenim brojnim pokoljenjima oko sebe, živeći s njima u miru i, barem naizgled, zajedno, Jaakov je zadovoljan.

Jaakov se konačno dokazao u svom životnom pothvatu i može uživati u posljednjim godinama svog života. U praksi, možemo razumjeti zašto parša započinje sa – vajehi Jaakov – jer upravo u tih sedamnaest godina Jaakov je istinski živio, konačno postigao ispunjenje i slogu.

Talmud nam bilježi da je veliki Rabi Jehuda HaNasi –Rabi – sedamnaest godina živio u gradu Ciporiju (Seforisu) i Talmud izričito povezuje Rabijevih sedamnaest godina boravka u Ciporiju s Jaakovljevih sedamnaest godina života u Egiptu.

Pored toga što je očito magična brojka sedamnaest upleten ■ u oba slučaja, postoji li i kakva druga veza između ova dva događaja, posebno stoga što ih dijeli tisuću godina?

Ono što izgleda kao igra riječi u Talmudu, kojom se povezuju slične riječi koje se pojavljuju u Tori, uvijek u sebi sadrži dublji smisao. Postoji jedan osnovni motiv i važna poruka za sve naraštaje u ovoj talmudskoj tvrdnji. To svakako traži od nas da obratimo pažnju i proučimo to.

Rabi je bio urednik i izdavač Mišne, one jedne knjige koja je garantirala opstanak Židovskog naroda tijekom njihovog dugog egzila koji je bio pred njima i kojega je on u svom umu predvidio. Rabi je sebe vidio onako kao što je na sebe gledao njegov praotac Jaakov, na sigurnom, u rijetkom mjehuriću spokojstva i mogućnosti, na neko vrijeme oslobođenim od stalnog progonstva Rimljana zbog svog osobnog prijateljstva s Rimskim carem.

On je uhvatio taj trenutak i iskoristio priliku da kodificira Usmeni zakon sa Sinaja i za sva ga vremena sačuva među Židovskim narodom.

Tih sedamnaest godina spokoja u Ciporiju pružilo mu je priliku da to učini. Jaakovljevih sedamnaest godina obiteljske harmonije i duhovnog snaženja u zemlji Gošen omogućilo mu je da svojoj obitelji pruži potrebne smjernice i spoznaje koje će ih osposobiti da izdrže dugu noć Egipatskog ropstva i egzila.

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Posljednjih sedamnaest godina Jaakovljeva života bile su priprema za stoljeća nevolja koje će uslijediti. Jaakovljeva sposobnost da formira i usmjeri svoju obitelj na takav način da ostanu odani i vjerni B-žjem zavjetu s njima odgovara sedamnaest godina Rabijeve razrade Mišne u Ciporiju tisućama godina kasnije.

Postupci praotaca postali su obrasci iz kojih su učile potonje generacije. Na taj način su životi i obrasci ponašanja i događanja kod Jaakova i Rabija bili povezani i pored ogromnog vremenskog razmaka koji ih je dijelio. Upravo onako kako Jaakov živi tako živi i Rabi. I taj način života nije ograničen godinama niti vremenom, već je vječan do unedogled.

Stari vic, "Koliko je psihijatara potrebno da bi se promijenila žarulja?

Samo jedan, ali žarulja se mora željeti promijeniti!" odjekuje duboko u meni. Nakon više od pola stoljeća u rabinatu i podučavanju Tore svaki puta iznova sam svjedokom istinitosti ovog mudrog zapažanja. Promjena se vrlo rijetko postiže samo izvanjskim pritiscima, propisima ili čak prisilama. Ona traži unutarnju voljnost i predanost da se na neki način promijeni pravac kojim se ide ili da se iznova razmisli o svojim stavovima prema događajima i izazovima života.

Ako se žarulja nije voljna promijeniti onda je niti stotinu psihijatara neće moći promijeniti. Istina je da su velike promjene u Židovskom životu tijekom protekla tri stoljeća bile potaknute vanjskim pritiscima i promjenama u čitavom društvu. No ipak, te su promjene bile zapravo, uglavnom, stvorene iznutra, zbog unutarnjeg nezadovoljstva Židova ne mijenjanjem njihova statusa po pitanju njihovog duhovnog i fizičkog stanja u kojem su se našli.

Hasidut se brzo proširio istočnom Europom unatoč žestokom negodovanju velikih i uglednih rabinskih vođa, jer je masovni unutarnji Židov žeđao za nekom vrstom emocionalne povezanosti s Torom, više i iznad čistog intelektualnog dostignuća i znanja.

Godina 14 13Broj 12 Strana

Promjena nije jednostavna stvar Musarski pokret u litvanskoj Židovskoj zajednici devetnaestog stoljeća uhvatio je korijena jer su mnogi od velikih učenjaka Tore osjećali unutarnji poriv da stvore viši oblik društva i obrazovanja prema Tori.

Musar je, na neki način, bio "hasidut" litvanskih učenjaka Tore, pobuda da se ostvari poboljšanje samih sebe i društva Tore orijentiranog na njene vrijednosti.

Ti su samonikli pokreti proizašli iz želje Židovske ‘žarulje vremena‘ da se promijeni. Tako su i Rabi Yisrael Baal Šem Tov i Rabi Yisrael Lipkin iz Salanta svaki za sebe imali plodno tlo na kojem su mogli posaditi ogromne promjene u Židovskom svijetu njihova vremena.

I druge su velike promjene u Židovskom životu u osamnaestom, devetnaestom i dvadesetom stoljeću također bile potaknute unutarnjim silama, mada svakako pod utjecajem vanjskog duha vremena njihovog doba. Reformski pokret u Njemačkoj bio je produkt unutarnje Židovske pobude da se oslobodi progona, diskriminacije, geta i siromaštva.

Nikakve zabrane i prijetnje nisu mogle utišati tu žeđ za promjenom i tada se činilo da nema drugog raspoloživog načina za promjenu od Reforme. To jednako tako važi i za zaljubljenost istočnoeuropskih Židova u socijalizam, marksizam, komunizam i općenito ideje ljevice, ljubav koja još nije potpuno nestala ni u današnje vrijeme.

Unutarnji Židovski poriv prema poštenju i jednakosti, utopistički san o pravednom društvu i društvu jednakosti koje će zauvijek protjerati rat i siromaštvo potaknuo je milijune Židova da pristupe ljevici u svim njenim oblicima i potpuno ih sekularizirao. Poticaj na promjenu u Židovskom društvu prevladao je sve barijere pa čak i izbrisao tradicije vjere i vjerskih običaja koji su postojali.

Isto vrijedi i za cionizam, ponovo u svim njegovim različitim transformacijama. Želja da se egzil završi i

da imamo neovisnu Židovsku državu uspostavljenu u domovini Zemlje Izraela, dodirnula je duboko usađenu strunu u Židovskom mnoštvu.

Protivno svim očekivanjima i protivljenjima – kako vjerskim tako i svjetovnim – oni su uspjeli postići ono što se činilo nevjerojatnim, ako ne i nemogućim. Žarulja se poželjela promijeniti.

Sve veći porast izučavanja Tore i obrazovanja u Tori do kojeg je došlo u Židovskom životu nakon holokausta također je produkt unutarnjeg poticaja u duši mnogih Židova. Židovski mladići i djevojke željeli su izučavati Toru i bili su i jesu voljni žrtvovati mnogo toga kako bi to postigli.

Ljubav prema Tori koja postoji u Židovima dovela je do te promjene.

Devetnaesto, pa čak i dvadeseto stoljeće dalo je velike učenjake i utjecajne ličnosti Tore. Ali oni nisu pobudili promjene u Židovskom društvu koje su naši sadašnji rabini i učitelji postigli. Unutarnje pobude da se ostvari ta promjena tada nije bilo, a iz nekog je razloga sada tu.

Isto je tako i sa polaganim ali stalnim povratkom tradiciji i držanju vjerskih običaja koji su zahvatili izraelsko društvo tijekom prošlih nekoliko desetljeća. Ljevičarski kibuci koji sada podižu sinagoge, košer kuhinje, satove učenja Tore kao dio svoje zajednice i načina života čine tako zbog preispitivanja svoje duše, a ne zbog izvanjskih pritisaka ili propisa.

A polagana, postupna i neumoljiva promjena koja se zbiva u vjerskom svijetu Izraela i njena integracija u opće izraelsko društvo – haredi fakulteti, organizirana vojna služba, više od četrdeset posto ih je sada zaposleno, itd. – također je došla zbog promjene u načinu razmišljanja. I ta se žarulja željela promijeniti. Nikada ne bi trebalo podcijeniti silu unutarnje promjene i vječite povezanosti naroda Izraela sa svojom Torom i zemljom. Šabat šalom ■

Strana 13

Rabbi Yissocher Frand:

Menuhas HaNefeš i postignuća Menuhas HaNefeš dolazi s osjećajem ostvarenja Blagoslov Jisakarovog plemena sadrži stih: "On će vidjeti da je menuha (počivalište, odmor) dobra i da je zemlja lijepa te će podmetnuti svoja ramena da nosi teret i postat će dužnički sluga." (Berešit 49,15). Izgleda da

u ovom stihu postoji jedna nelogičnost koju je teško razumjeti. Stih počinje govoreći kako će osoba vidjeti odmor (menuha) kao pozitivan fenomen (ki tov), a završava riječima, "te će podmetnuti svoja ramena da nosi teret i postat će dužnički sluga." Ne bismo očekivali da netko kome se sviđa odmor želi postati dužnički sluga! Što nam zapravo govori ovaj stih?

Vjerujem da je jednostavno tumačenje ovog stiha da postoje dvije vrste odmora. Kada govorimo o pojmu 'menuha' možemo govoriti o vrsti odmora koju osoba ima kada je na godišnjem odmoru. Odemo negdje gdje je toplo i sunčano. Nemamo odgovornosti o kojima bismo trebali brinuti.

Izležavamo se u visećoj ležaljki ispija-

jući hladnu limunadu. Čitamo ili novine. Osjećamo se kao da 'drugom svijetu' i jednostavno mo u povjetarcu. Na trenutak

knjigu smo u uživačovjek

tada pomisli, "Oh, ovo se zove odmor, nema ništa ljepše od toga." To je ono što čini odličan godišnji odmor.

Međutim, koliko god se to činilo neshvatljivo, čovjek se nakon nekog vremena umori od toga. Nakon nekog vremena, počne se osjećati jako prazno. To je stoga što čovjek u sebi ima nešto što zovemo 'nefeš' (duša) i ta duša mora biti održavana. Jedino što održava dušu je duhovna komponenta. To nam daje do znanja stih iz Koheleta (6,7) "Sav je trud čovjekov u tome da nasiti svoja usta, no njegova se duša ne može nasititi (v'gam haNefeš lo timale)." Čovjekova duša čezne za time da ima odnos sa duhovnošću. Želi imati osjećaj ostvarenja. Čak i u sekularnom svijetu, ljudi imaju ambicije. Žele postići nešto sa svojim životima.

Ako je osoba stalno na 'godišnjem odmoru' i ne postiže ništa, ona u sebi

osjeća prazninu. To ljude motivira da čine stvari. To dolazi iz ljudske duše.

Kada čovjek koristi svoje talente kako bi ostvario ciljeve, postoji ogromna 'menuha' (zadovoljstvo; unutarnji mir) povezana s time. To se naziva 'menuhas haNefeš' (spokoj duše). Takva vrsta mira ne postiže se na godišnjem odmoru, već onda kada čovjek osjeća da talente koje mu je darovao Stvoritelj svemira koristi kako bi nešto učinio i donio promjenu u ovaj svijet.

To je 'menuha' o kojoj govorimo u blagoslovu za Jisakara. "On je vidio ■ da je menuha dobra" odnosi se na menuhas haNefeš koji čovjek postiže kada nešto čini sa B-gom danim talentima i kada ga osjećaji mira i spokoja ispune jer zna da je u svom životu ostvario nešto važno.

Zohar na ovaj stih kaže da se dio

"vidio je da je menuha dobra" odnosi na pisanu Toru, a dio "i da je zemlja lijepa" na usmenu Toru. U konačnici, nastavlja Zohar, dio stiha koji kaže da će Jisakar "podmetnuti svoja ramena da nosi teret" odnosi se na težak rad uložen u učenje Tore. Jisakarovi su potomci zasjedali u Sanhedrinu. Oni su na neki način bili učitelji Tore. Jisakarovo pleme prihvatilo je učenje i podučavanje Tore kao svoju baštinu unutar Klal Jisraela. To je bila njihova misija u svijetu.

Kao rezultat toga, "oni su podmetnuli svoja ramena da nose teret" – uzeli su na sebe teret koji su smatrali svojim životnim pozivom i učinili su to sa entuzijazmom i predanošću. Kada čovjek ostvari svoj životni poziv, on ima osjećaj 'menuhas haNefeša'. Čovjek može biti zauzet čitav dan, ali ako čini ono što želi činiti, tada mu

Strana 14

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

vrijeme nije važno. To mu pruža veliko zadovoljstvo.

Ljudi čine veliku pogrešku. Jedan od mitova u životu je nešto što zovemo umirovljenje. Ljudi kažu, "Ne mogu dočekati mirovinu." Čujemo mnogo priča o ljudima koji dostignu cilj umirovljenja i kažu, "A što sad?" Imaju dovoljno vremena za pročitati novine ujutro. Imaju dovoljno vremena za igranje golfa. Ali što potom? Ljudi ozbiljno griješe kada misle da je najbolja stvar na svijetu biti u mogućnosti ne raditi ništa. Ne raditi ništa je najgora stvar na svijetu. Otupljuje i baca čovjeka u depresiju.

Istinski menuhas haNefeš na koji misli Tora, jest menuhas haNefeš do kojega dolazi realizacijom upotrebe čovjekovih talenata. To je ono što je Jisakar vidio i zato je podmetnuo svoja ramena kako bi na sebe uzeo teret učenja Tore.

Menuhas HaNefeš i postignuća

Vječni, neka je blagoslovljen, odgovorit će joj 'To je tvoja nagrada; tvoja će se djeca vratiti u svoje granice.'" (Jeremija 31,14-16) Rahel nazivamo i 'mama Rahel'. Klal Jisrael plakao je svojoj majci na putu u progonstvo. Rahel je plakala pred Svemogućim koji je čuo njen plač i obećao da će se njena djeca vratiti iz progonstva.

'Menuhas haNefeš' (spokoj duše) postiže se onda kada čovjek osjeća da talente koje mu je darovao Stvoritelj svemira koristi kako bi nešto učinio i donio promjenu u ovaj svijet.

Nitko ne odbacuje svoju 'mamu' Jaakov Avinu kaže Josefu "Kad sam se vraćao iz Harana umrla mi je Rahel u Kanaanskoj zemlji dok smo još bili na putu, kad je ostao još mali dio puta do Efrate; pa sam je sahranio tamo na putu za Efratu, to jest Bet Lehem" (Berešit 48,7). Raši objašnjava da se Jaakov opravdavao pred svojim sinom nakon što je tražio od njega da njegove posmrtne ostatke vrati u Erec

Jisrael: "Nemoj misliti da sam bio lijen i da je to razlog zašto nisam tvoju majku Rahel sahranio u pećini Makpeli.

Mogao sam to učiniti. Moraš znati da je to što sam ju sahranio na putu za Bet Lehem B-žja zapovijed, zato da bi bila od pomoći svojoj djeci kada ih Nabukodonozor bude tjerao u progonstvo. Tada će oni prolaziti kraj njenog groba, a ona će ići pred njima i tražiti milost za njih. Kao što je pisano, 'Čuje se glas na nebesima…' i Godina 14 15Broj 12 Strana

Rabi Lau piše da je ipak bio sposoban do neke mjere imati utjecaj na Jichaka Rabina u jednoj važnoj stvari.

Kada je država Izrael pregovarala sa Palestincima nakon "Sporazuma iz Osla," podiglo se pitanje o tome što će biti s Bet Lehemom. Bet Lehem je palestinski grad, ali tamo se nalazi i kever Rahel (Rahelin grob). U sporazumu oko kojeg su pregovarali, Izraelci su inzistirali da kever Rahel ostane pod židovskom upravom.

Postoji prilaz dugačak 500 metara od naselja Gilo (jeruzalemske četvrti koja je najbliža Bet Lehemu) do Rahelinog groba. Palestinci su inzistirali da njihovi vojnici kontroliraju taj put.

Drugim riječima, grob bi ostao pod izraelskom kontrolom, ali Palestinci bi kontrolirali prilaz do njega. Rabin je potpisao taj sporazum. U nekim izraelskim krugovima postojala je zabrinutost da ukoliko kontrola prilaza bude dana Palestincima, tada neće biti sigurno putovati do Rahelinog groba.

Rabi Lau se sastao sa Rabinom i re-

U autobiografiji rabina Jisraela Meira Laua, bivšeg glavnog rabina Izraela, on iznosi sljedeću zanimljivu priču: Rabi Lau piše da je bio u kontaktu sa Jichakom Rabinom, bivšim premijerom Izraela. On također piše da je jednom putovao na Kubu i susreo se s predsjednikom Kube na 3 sata (između 2 i 5 ujutro, prema Castrovom običaju za prijem velikodostojnika).

Na kraju sastanka, Castro je rabi Lauu dao kutiju kubanskih cigara tražeći od njega da to osobno uruči Jichaku Rabinu. Rabi Lau se vratio u Izrael, pozvao Rabina i rekao mu da ima za njega kutiju cigara koju mu šalje Fidel Castro. Rabin mu je rekao da ne puši cigare, već samo cigarete, ali to je bila zanimljiva priča.

kao mu, "Znam da ne želiš kršiti sporazum, ali moraš inzistirati na tome da Izrael zadrži kontrolu nad prilazom i da osigura siguran pristup Židovima do Rahelinog groba. Rabin, koji je bio sekularni Židov, nije mogao razumjeti svu tu pomutnju oko mjesta Rahelinog groba. Rabi Lau mu je rekao – 'To je zato što je Rahel naša ma-

ma, a nitko ne odbacuje svoju majku!'"

Te su riječi djelovale na Rabina i sljedećeg je tjedna objavio promjenu svog stajališta vezano uz taj slučaj. Zbog te dojmljive molbe rabi Laua koji je rekao da "nitko ne odbacuje svoju mamu" do dana današnjeg Židovi imaju pristup Rahelinom grobu u blizini Bet Lehema te još uvijek dolaze tamo moliti u velikom broju. ■ Prevela Anja Grabar Strana 15

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Dan po dan

okupio

A potom, postoje tehnike kako po-

mogao sam pobijediti bilo koga.

svoje sinove da im

Jakov

je

moći djeci da razviju samopouz-

Kod nas je za Roš hašanu odsjeo

da blagoslov prije

danje. Ne možete im ga dati, ali

rabin. Na Roš hašanu poslijepodne

svoje smrti. Točne

možete im ga omogućiti.

dolazi on do mene i kaže mi: želiš li

riječi Tore glase: "On ih blagoslovi toga dana" (Postanak 48, 20). Kakav je značaj činjenice da ih je blagoslovio

Na primjer, djecu moramo disciplinirati, inače će kad odrastu biti divlje životinje. Ali možete ih disci-

na taj dan?

nom". Jakov im je dao blagoslov da trebaju živjeti svoje živote točno tog dana u kojem su se našli, neopterećeni bremenom prošlosti i bez da preuzimaju na sebe uzaludne brige u vezi događaja koji se danas neće promijeniti.

Morao mi je reći da ne odobrava ono što sam učinio, ali ja neću napustiti tu sobu s lošim mišljenjem o sebi

pokušaju da jučer učinimo boljim, ili brigom o mogućim slučajnostima u vezi kojih sada ne možemo učiniti ništa, koliko bismo bili sretniji!

O djeci i samopouzdanju

problem? Igrali smo dvije partije i

kaže, rabin te želi vidjeti u svojoj radnoj sobi. I tako ja dođem. Moj otac je gledao u knjigu, ili što već, a ja sam tamo stajao čekajući da ■ primijeti da sam došao. Pustio me da neko vrijeme stojim. Onda me pogledao i rekao: Igrao si šah na Roš hašanu? Kazao sam kako je rabin rekao da nam je to dopušteno – on nije rekao ni riječ, samo je ponovo

smo svoje snage usmjerili samo na duktivno, umjesto da ih rasipamo u

dozvoljeno igrati šah, u čemu je

Kasnije te večeri, dolazi šames i

Ovo je doista blagoslov. Kada bito da činimo ono što može biti pro-

je! Veli on: Pa? Na Roš hašanu je

oba sam ga puta pošteno isprašio.

Redak možemo prevesti tako da kaže: "On ih je blagoslovio tim da-

igrati šah? Rekao sam: Roš hašana

spustio pogled na svoju knjigu i to plinirati i bez da ih povrijedite, je li

je bilo to. Znao sam da je, tehnički,

tako? I tako im dati priliku da imaju

to dopušteno, ali Roš hašana je

dobro mišljenje o sebi.

svečani dan, nije igra, nije dan za to.

Imam jednu zgodnu pričicu o

Shvatio sam poruku, i sada tamo

tome. Dakle, kad sam bio desetogo-

stojim čekajući dalje da mi kaže da

dišnjak, bio sam šahovski prvak i

mogu otići. Obično bi mi na jidišu rekao, možeš ići. Dakle, čekam to.

Uvijek kada držim predavanje o

On podigne pogled i upita me: jesi li

samopoštovanju u nekom će mo-

ga pobijedio? Odvratio sam mu:

mentu netko ustati i reći: što mi mo-

dvaput. Možeš ići…

žemo učiniti kako bismo svojoj djeci

dali samopoštovanje? Moj automatski odgovor je: ono je zarazno.

Ukoliko roditelji imaju čvrsto samopouzdanje, to će čvrsto samopouzdanje djeca preuzeti od njih. Ako roditelji idu uokolo osjećajući se promašeno, nesigurno, djeca će to pokupiti.

Zato je prva stvar koju im kažem,

Vidite, morao mi je reći da ne odobrava ono što sam učinio, ali ja neću napustiti tu sobu s lošim mišljenjem o sebi.

I to je trik dobrog discipliniranja.

Disciplinirajte svoju djecu tako da ih ispravite i date im do znanja što nije u redu a što je u redu, ali nemojte učiniti da misle da su loši. Čak i ako su učinili nešto pogrešno.■

radite na vlastitom samopouzdanju.

Strana 16

Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti B rbljavi lažljivac Posjetio jednom neki hasid svoga rebea, pa se raspričao i nikako da dozvoli svom domaćinu da dođe do riječi; kad god bi rebe zaustio prvi slog, hasid bi ga neuljudno prekinuo i nastavio svoj monolog. Rebe je sve to neko vrijeme strpljivo podnosio, pored svega, volio je on tog momka, a onda ga iznenada grubo prekine: "Sada je dosta, ja ti ionako ne vjerujem niti riječi!"

"Ali, zašto rebe? Sve priče koje sam ispričao ponovio sam od riječi do riječi onako kako sam ih čuo od drugih ljudi," pokušavao se ipak nekako izvući nesretni hasid.

Rebe ga iznova grubo prekine: "Što se tu ima objašnjavati? Sve je jasno, otkako si došao, nisi mi dozvolio da izgovorim niti jednu riječ do kraja. Kako bih ti onda povjerovao da si bio u stanju saslušati nečiju priču?"

Nema osobine i nema snage u čovjeku koja bi bila

stvorena bez svrhe. Čak i niske i nemoralne osobine mogu biti oplemenjene, kako bi služile B-gu. Kada je, na primjer, samouvjerenost oplemenjena, mijenja se u snažno pouzdanje u Njegove namjere.

No, čemu bi služilo samo nijekanje Stvoritelja? I ono također može biti oplemenjeno kroz ljubav prema bližnjemu. Jer ako netko dođe do vas i zamoli vas za pomoć, ne trebate ga odbiti s pobožnim riječima, govoreći, ‘Vjeruj i prepusti svoje brige Stvoritelju!’

Trebate postupiti kao da Stvoritelja uopće nema, kao da postoji samo jedna osoba na cijelom svijetu koja bi mogla pomoći tom čovjeku – samo vi sami.■ R. Moše Leib iz Sasova

S vaka priča koju nađemo u Tori nosi neku univer-

zalnu poruku. Na primjer, priča o Kainu i Abelu poučava nas o posljedicama ljubomore. Priča o potopu ukazuje na rezultate požude. Priča o babilonskom tornju upozorava na posljedice nepoznavanja naših ograničenja.

U svakom od nas moguće je pronaći neke od tih nepoželjnih osobina, a sudbinu ljudi, koji su dozvolili da ih takve osobine savladaju, trebamo shvatiti kao upozorenje. ■ Magid iz Koznica

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević Godina 14 17Broj 12 Strana

Strana 17

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Kako da se izbavimo Probudio sam se jutros nakon još jedne nemirne noći. Bolnih leđa, začepljenog nosa i s napadima kašlja, poželio sam da mogu ostati u krevetu pod toplim pokrivačem.

Nakon što sam se odjenuo i konačno poslao svu djecu od kuće, otvorio sam ulazna vrata i zapuhnuo me ledeno hladan vjetar. Ušao sam u svoj zamrznuti automobil i strpljivo čekao dok se zagrije. Zar nisam mogao izabrati da živim u lijepoj, toploj klimi, ili si barem uzeti godišnji da se opustim tamo? Zašto život uvijek mora biti tako težak?

Tora nam kaže: "Jakov je živio u zemlji Egipatskoj 17 godina" (Postanak 47,28). Zohar pita: "Zašto se Tora potrudila izdvojiti 17 godina Jakovljevog boravka u Egiptu? Rabi Šimon je na to odgovorio da se Jakov čitavog života morao boriti s nevoljama, te da su mu dani bili tegobni od samog početka njegova života. Kad je ugledao Josefa kako stoji pred njim, Jakov je promotrio Josefa i duša mu je postala potpuna kao da je ugledao Josefovu majku.

Jer Josefova ljepota bila je nalik Rahelinoj, i učinilo mu se [Jakovu] kao da nikad nije upoznao nikakav jad."

Zar je moguće da je Jakov samo tih 17 godina živio u sreći i zadovoljstvu? Jakov je živio u Svetoj Zemlji - mjestu koje je trebalo postati njegova vječna baština - a ipak, tek je u Egiptu, nemoralnoj zemlji budućeg ropstva i progonstva, pronašao svoj mir i ravnotežu?

Tuga, depresija, briga, anksioznost - svi ti negativni osjećaji potječu od raznih vrsta duhovnih blokada. Sve je počelo kada je Adam jeo s Drveta.

"G-spodin B-g zazva čovjeka i reče mu: ‘Gdje si?‘ On Mu odgovori: ‘Čuh Glas Tvoj u vrtu te se uplaših jer sam gol, pa se sakrih‘" (isto, 3,910). Time što je Adam jeo, nešto sveto i uzvišeno je postalo zagađeno, sada je to bilo izgnano i trebalo bi biti uzvišeno i iskupljeno. To vrijedi i za nas. Bili toga svjesni ili ne, mi ponekad donosimo određene odluke i idemo u smjeru koji je kontraproduktivan za naš duhovni po-

tencijal. Naša dragocjena duša je sada u stanju izgona, ona plače i mi osjećamo taj plač. Ali kako da se izbavimo?

Josip je po svojoj suštini bio cadik.

Tora ga naziva "čovjekom u kojemu je ruah (vjetar ili duh) B-žji" (isto, 41,38). Cadik otpuhuje prah koji prekriva duše Židovskog naroda, i na taj način uklanja njihovu depresiju i rasplamsava njihovu prethodno zagušenu suštinu.

Kad je Josef bio prodan u Egipat, najdublji ponor na svijetu, sama naša suština - židovski duh i ■ radost – bili su potpuno prognani. Ali sada dok je Jakov gledao Josefa živog, sve je to dobilo svoj smisao. Josef nije bio prodan uzalud već kako bi spasio svoju obitelj snabdjevajući ju hranom tijekom godina gladi. Iako je nacionalno progonstvo njegovih potomaka bilo tek na početku, Jakovljevo je izgnanstvo učinkovito završilo. Istina, bit će još razdoblja velike tame i očaja, ali pronalaženjem Josefa - dobrote i malih radosti u tami – čovjek može započeti pronalaziti izlaz.

Da, svima nama dođu teška vremena, tuge i brige. Ali kad tragamo za dobrotom i doživljavamo radost čak i u teškim vremenima, mi počinjemo postavljati svoja naizgled besmislena pitanja i izbavimo se tako što ih zamijenimo fantastičnim prilikama za rast koja se kriju ispod njih. Tada svoje duše vratimo njihovoj predivnoj namjeni - da nas ujedine s najvećim Izvorom. Amen!

A gutn Shabbos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 18

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Paraša (priča) Vajehi uči nas kako dosegnuti duhovne razine, te o proricanju.

Priča u paraši Vajehi započinje prizorom Jakova koji na samrtnoj postelji poziva svoje sinove da bi ih blagoslovio i otkrio im proročanstva za kraj dana. Zohar objašnjava da je ova razina proročanstva, kako nam nagovještava riječ Vajehi, bila dana samo Mošeu i Jakovu.

Mudrost kabale govori o pet različitih razina svijesti: Nefeš, Ruah, Nešama, Haja i Jehida.

Većina je ljudi na razini nefeša, koji uključuje sve želje koje potiču naše tijelo i njegova osjetila. Ovaj stupanj se dijeli na životinjski nefeš (naš instinkt za preživljavanjem) i racionalni nefeš (racionalni/intelektualni poticaj, znatiželju i glad za znanjem).

Ruah - duh je druga razina i on je povezan s istinskom duhovnošću, altruizmom i nesebičnom ljubavi.

Nešama – dušu, treći stupanj, stječu osobe čije dijeljenje s drugima i sposobnost zamišljanja prelaze granice njihove neposredne vremenske i prostorne okoline.

Haja - živa duša, je 4. stupanj. To je razina proročanstva i neograničen pristup gornjim svjetovima.

Riječ "Vajehi" odnosi se na četvrti stupanj svijesti - "Haja".

Peti: Jehida se dosegnulo samo jednom, na brdu Sinaj, kada je cijela nacija doživjela najvišu razinu otkrivenja još od Stvaranja, proročanstvo i uskrsnuće.

Jakov je otišao u Egipat kako bi pripremio teren za generacije koje dolaze s ciljem da prikupi sve svete nicocot (iskre) izgubljene u mračnim Godina 14 19Broj 12 Strana Broj 12

silama Egipta. Znao je da je Egipat najnečistije mjesto na zemlji - bio peć za taljenje željeza za sve velike duše koje su se tamo trebale sakupiti. Sve godine ropstva u Egiptu bile su tako zacrtane da se sve duše koje nisu imale svoj tikun u velikom potopu uspiju popraviti i pročistiti

Naši najmračniji trenuci mogu biti začetak naših najboljih trenutaka.

To je tajna života i tajna Knjige Postanka.

(to je razlog zašto je rečeno: "...Svaki sin koji se rodi bit će bačen u rijeku ..."). I tako je, tijekom 400 godina, kroz bol i patnju u Egiptu bio kovan i stvaran narod Izraela, sve dok nije bio spreman izaći od tamo i dobiti Toru.

Kroz tisućljeća svog postojanja Židovski je narod uspio postajati jači, i iz svake nevolje koja ga je zadesila izvukao ono najbolje: nakon egipatskog ropstva došao je vrhu-

nac objave na brdu Sinaj; nakon uništenja Prvog hrama i progonstva (586. p.n.e.), dogodilo se čudo ■ Purima što je na kraju završilo izgradnjom Drugog hrama; nakon uništenja Drugog hrama (70. n.e.) napisani su Mišna, Gemara i Zohar; protjerivanje iz Španjolske (1492. n.e.) donijelo je zlatno doba Safeda - kabale, Šulhan aruha (Knjige svakodnevnih zakona) i još mnogo toga; i u naše dane nakon holokausta mi smo na početku nove ere prosvjetljenja, u kojem se kabala i Zohar brzo šire diljem svijeta.

Zohar objašnjava da je poruka Vajehi da istinski duhovna osoba zna da su mračna mjesta na koja u životu nailazimo naše najveće prilike da rastemo i stvaramo čuda.

Jakov je uspio u Egiptu, suprotno svim očekivanjima, dosegnuti najvišu razinu proročanstva; to znači da naši najmračniji trenuci mogu biti začetak naših najboljih trenutaka. To je tajna života i tajna Knjige Postanka (Vajehi je njezina posljednja priča) koja se bavi padovima i pogreškama ljudi, i to je način na koji nas Tora vodi da steknemo sposobnost da u svakom padu vidimo priliku da prevladamo našu staru prirodu i stvorimo novu budućnost. ■ Prevela: Tamar Buchwald Strana 19

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Učinkovit život Ovdje sam!

sada ostaviti."

Tvoja dobrota nije nas napustila…

To je promijenilo moje raspoloženje i svakog šabata, kada čitam Nišmas, moje uvjerenje da me B-g neće sada ostaviti biva osnaženo.

Trebao sam bolje slušati ono što sam molio.

Jednog dana, dok sam zalijevao travnjak, pored mene se zaustavio automobil i iz njega su izašla dvojica muškaraca. "Kako ste, doktore?"

Bila su to dvojica oporavljenih ovisnika koji su završili školu u mom Gateway rehabilitacijskom centru.

Budući da sam tog dana bio u negativnom raspoloženju, preskočio sam uobičajeni društveni odgovor "Dobro sam, hvala," i rekao, "Imao sam danas neprijatan dan."

"Vama treba AA sastanak, doktore," rekli su.

"Ne, hvala," rekao sam. "Danas nisam spreman za sastanak."

U 8 sati navečer zazvonilo je zvono.

Bila su to ova dvojica mladića. "Došli smo da vas odvezemo na sastanak, doktore." Cijenio sam njihovu namjeru i pošao s njima.

Ispalo je da je to bio "sastanak zahvalnosti," na kojem su ljudi govorili skupini koliko su dugo trijezni i kako im je predivan život sada kada ne piju ili ne koriste drogu. Jedan za drugim ljudi su govorili koliko su sretni. Budući da sam ja bio u depresivnom raspoloženju, čuti kako su svi sretni nije mi pomoglo u podizanju mog duha.

Zadnji čovjek koji je govorio rekao je, "Trijezan sam četiri godine i želio bih da vam mogu reći da su to bile dobre. Moja tvrtka je propala i dobio sam otkaz. Nisam mogao naći posao. Moja se žena razvela od mene i preuzela starateljstvo nad dje-

Strana 20

Jeste li frustrirani molitvom?

com. Nisam mogao plaćati hipoteku pa su mi oduzeli kuću, a prošlog tjedna leasing tvrtka mi je oduzela auto. Ali znam da me B-g nije doveo do ovdje kako bi me sada ostavio," i s tim je riječima sjeo.

Tada sam znao zašto sam bio na tom sastanku. Zbog toga kako sam se osjećao, trebao sam to čuti.

Sljedećeg šabata izgovarao sam molitvu Nišmas, i čitao, "Ti si nas izbavio iz Egipta, Hašem, i oslobodio nas iz kuće ropstva. U gladi si nas hranio i u izobilju si nas održao. Od mača si nas spasio, dao si da pošasti izbjegnemo, i od ozbiljnih i trajnih bolesti si nas poštedio. Sve do sada nam je Tvoja milost pomogla, i Tvoja nas dobrota nije napustila, i Ti nas nećeš odbaciti, Hašem, dovijeka.

"Sve do sada nam je Tvoja milost pomogla, i Tvoja nas dobrota nije napustila, i Ti nas nećeš odbaciti, Hašem, dovijeka." Naravno!

"Znam da me B-g nije doveo do ovdje kako bi me sada ostavio."

Desetljećima sam molio tu molitvu, ali nikad nisam čuo što sam govorio! "Sada sam ovdje, i razlog zbog kojeg sam ovdje je to što se B-g brinuo za mene. On me sigurno neće

Nije neuobičajeno čuti da se netko žali, "Neko vrijeme sam molitvu smatrao značajnom i motivirajućom, ali čini mi se da sam to izgubio."

Moj odgovor na to je odgovor ■ Baal Šem Tova učeniku koji je iznio sličan problem.

Učenik se žalio, "Radio sam na tome da imam bliži odnos s B-gom, ali čini se da svaki put, taman kad se počnem osjećati bliže, sve to splasne i dalji sam nego ikada."

Baal Šem Tov je rekao, "To je upravo kako treba biti.

"Otac želi naučiti svoje dijete kako da hoda. On čeka sve dok dijete ne bude u stanju samo stajati na dvije noge; zatim staje blizu djeteta, pruža ruke i zove dijete da dođe. Dijete, koje je do sada puzalo na sve četiri, boji se napraviti korak jer bi moglo pasti. Međutim, kada vidi svog oca u svojoj blizini i kada je sigurno da će ga, ako padne, otac uhvatiti, ono ima hrabrosti napraviti prvi korak.

"Otac se zatim malo udaljava, i ponovno zove dijete. Budući da nije palo prilikom svog prvog koraka, i s obzirom da vidi da je otac i dalje vrlo blizu, dijete se usuđuje napraviti drugi korak. Otac se zatim pomiče dalje, svaki puta povećavajući udaljenost između djeteta i sebe, i tako dijete nastavlja hodati.

Divrej Tora

(nastavak s 20. stranice)

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

"Zamislite samo što se događa u djetetovom umu. 'Što se to događa? Što se više trudim da dosegnem svog oca, on je sve dalje. To je vrlo frustrirajuće.'"

Baal Šem Tov je nastavio, "Otac i dijete imaju različite ciljeve. Djetetov cilj je dosegnuti oca. Očev cilj je naučiti dijete kako da hoda, i ako dozvoli djetetu da ga dosegne, to okončava lekciju."

Tako je Baal Šem Tov rekao svom učeniku, "Tvoj je cilj dosegnuti B-ga. B-žji cilj za tebe je da postupno uvećavaš svoju duhovnost kako bi Ga dosegnuo. Poput djetetovog oca, B-g se udaljava kada mu se približiš, tako da poduzmeš dodatni napor kako bi Ga dosegnuo, jer je to način na koji duhovno rasteš."

Tako, ako uvidite da je vaša molitva izgubila svoj žar, nemojte se obeshrabriti. Upravo suprotno, to upućuje na to da trebate obnoviti svoj trud da molitvu učinite značajnom, jer jedino kroz svoju posvećenost tome možete poboljšati kvalitetu molitve.

Učinkovit život

onome što Rambam (Majmonides) govori o oproštenju. Ako je čovjek učinio iskrenu tešuvu, to ga je promijenilo, od njega učinilo drugu osobu, i on jednostavno više nije onaj isti koji je sagriješio, pa stoga može postojati oproštenje. Ista logika primjenjuje se na bolesnog čovjeka koji moli. Molitva uzdiže čovjeka duhovno, pa on više nije onaj isti čovjek za kojeg je B-žja volja bila da bude bolestan.

Drugo objašnjenje utemeljeno je na tvrdnji koju je B-g dao kada su Izraelci počinili grijeh sa zlatnim teletom. B-g je rekao Mojsiju, A sada, pusti Me. Pusti da Moj gnjev plane protiv njih i Ja ću ih uništiti (Izlazak 32,10). Fraza, "Pusti Me" upućuje na, "Ako Me ne pustiš, tj. ako budeš molio za njih, Ja ih neću uništiti."

Slično tome, bila je B-žja volja da taj čovjek bude bolestan, ali da ako moli, bude oslobođen od svoje bolesti.

Kako molitva funkcionira?

To objašnjava kako čovjekova molitva za njega samog može biti djelotvorna, a bez da se B-g predomisli.

No, što kada drugi mole za njega?

On nije prošao kroz duhovnu transformaciju. Zašto je molitva drugih djelotvorna?

Osim izbora između ispravnog i pogrešnog (behira), sve u svijetu se događa jer B-g tako želi. Zakoni prirode su sredstva u B-žjoj ruci kojima

Možemo reći da kao što je to bilo u slučaju Mojsijeve molitve za Izraelce, tako je B-žja originalna volja bila, "I ako drugi mole za njega, on

On vodi svijet. Ako je čovjek bolestan, to je zato što je B-žja volja, iz razloga poznatih samo B-gu, da on bude bolestan. B-žja je volja izražena u Tori također i da ga liječnik može liječiti (vidi Izlazak 21,19). No ako se čovjek moli B-gu za ozdravljenje, moli li on B-ga da se predomisli? B-g se ne predomišlja.

će ozdraviti." Tako, nije molitva učinila da se B-g predomisli, već je molitva bila katalizator za ispunjenje B-žje volje.

Mislim da je odgovor na to sličan Godina 14 21Broj 12 Strana

Rebbe Elimelech iz Lizhenska ponudio je drugo tumačenje. Iz razloga poznatih samo B-gu, Njegova je volja bila da Shimon bude bolestan.

Reuven je čuo da je Shimon bolestan, i toliko je tužan zbog toga da

moli za Shimonov oporavak. B-žji sistem pravde uistinu zahtijeva da Shimon treba trpjeti bolest, ali sada je to uzrokovalo patnju Reuvenu.

Stoga, kako bi bila olakšana Reuvenova patnja, Shimon mora biti oslobođen svoje bolesti.

Zato je toliko važno da imamo snažne veze jedni s drugima i da ispunjavamo zapovijed, "Ljubi svog bližnjeg kao samoga sebe" (Levitski zakonik 19,18). Međusobna ljubav i briga za druge može nas osloboditi mnogo nevolja.

Kao zaključak, vidimo da ne molimo zato što su B-gu potrebne naše molitve, nego molimo zato što su naše molitve potrebne nama kao sredstvo koje nas približava B-gu.

Molitva nam pomaže shvatiti da nismo mi gospodari svoje sudbine; to je naš B-g pun ljubavi Koji upra-

vlja svijetom. Kako bismo postigli da imamo učinkovit život, moramo Mu se okrenuti u molitvi:

 Kako bismo Mu se približili  Kako bismo tražili ono što nam je potrebno  Kako bismo prihvatili da je ono što nam je dano ono što nam je zaista potrebno  Kako bismo obznanili Njegovu veličinu  Kako bismo Mu zahvalili za Njegovu korisnu dobrotu  Kako bismo izrazili svoju duboku i trajnu ljubav prema Njemu i shvatili koliko je velika ljubav koju On ima prema nama. ■

--- KRAJ--Prevela Anja Grabar

Strana 21

Alan Morinis:

Svakodnevna svetost Židovski duhovni put musara Poniznost—ANAVA (nastavak)

Niti ovo, niti ono

Poniznost i samopoštovanje

Svaki aspekt svog života doživljavamo kroz leću ega, a kad se to staklo iskrivi ili zamuti, više nijedan detalj svog života nećemo pravilno percipirati, onakvim kakav jest. Premalo poniznosti - što bismo nazvali ohološću ili umišljenošću - lako se može vidjeti kao takva vrsta duhovne prepreke. Čak je i Sveto pismo izuzetno konkretno po ovom pitanju: "Oholi ne mogu stajati pred Tobom, Ti mrziš sve koji zlo čine."

Na našu nesreću, poniznost tako jako zvuči kao poniženje da je lako steći vrlo pogrešan dojam o ovoj osobini duše. Po tradicionalnom židovskom shvaćanju, poniznost nema nikakve veze s time da se bude najniže, najuniženije, smežurano stvorenje na zemlji. Rav Abraham Isaac Kook, koji je bio prvi glavni aškenaski rabin Izraela, to dobro kaže: "Poniznost je povezana s duhovnim savršenstvom. Kad poniznost dovodi do depresije, ona je manjkava; kad je istinska, ona potiče radost, srčanost i unutarnje dostojanstvo."

Musar uči da je prava poniznost uvijek povezana sa zdravim samopoštovanjem. Nedostatak samopoštovanja dovodi do nesvetog i pogrešnog osjećaja bezvrijednosti.

Jedna je studentica tečaja musar izgradila ovaj uvid iz svog vlastitog iskustva. Imala je naviku na javnim okupljanjima sjediti sprijeda i u odjeći živih boja. Dok je učila o poniznosti, odlučila je pokušati odjenuti malo suptilnije boje za sljedeći događaj kojem je prisustvovala. "Ovaj put u kofer sam spakirala odjeću bež, crne, bijele i smeđe boje i odlučila da ću sjediti u stražnjem dijelu prostorije." Unatoč ovom povlačenju same sebe, izvijestila je, "Bilo mi je stvarno lijepo, toliko da su to neki ljudi primijetili i pitali me što smjeram." No, ono što je zaista ostavilo dubok dojam bila je njena spoznaja da su sjedenje sprijeda i odjeća živih boja bili odraz "da mi nedostaje čvrst temelj u samopoštovanju".

Strana 22

■

Ona je na to odgovorila usredotočujući svoju musarsku praksu na "obnovu svog samopoštovanja i njegovo utemeljenje na temeljima dobronamjernosti i poniznosti." Mogla je vidjeti učinak: "U posljednje vrijeme počinjem osjećati razliku.

Kako razvijam vlastitu unutarnju ljubav i poštovanje prema sebi i manje se upravljam prema drugima, nije mi potrebno priznanje drugih za ono što radim. Uvijek sam tražila odobravanje drugih. Sada je moja motivacija više unutarnja i vjernija meni samoj.

Budimo vrlo jasni, dakle, biti ponizan ne znači biti nitko i ništa, ono samo znači biti više netko nego što biste trebali biti. Napokon, Mojsije, koji se smatra najvećim od proroka, u Tori je opisan kao "vrlo ponizan, više od svih ljudi koji su bili na zemlji." Ako je vođa Mojsijeve veličine bio tako ponizan, u poniznosti sigurno ima nečeg više od sve veće pokornosti koju obično povezujemo s tim izrazom.

Rabbi Rafael iz Barshada ispričao je priču koja govori koliko je neprimjereno pretjerano visoko misliti o sebi: "Kad dođem na nebo, pitat će me, zašto nisi više učio Toru? A ja ću im reći da nisam bio dovoljno pametan. Tada će me pitati, zašto nisi činio više dobrih djela za druge? A ja ću im reći da sam bio fizički slab. Onda će me pitati zašto nisi dao više u dobrotvorne svrhe? A ja ću im reći da nisam imao dovoljno novca za to. A onda će me pitati: Ako si bio tako glup, slab i siromašan, zašto si bio toliko bahat? I na to neću imati odgovora."

Budući da su se gnušali nadmenosti, sljedbenici novarodočke grane musara bili su legendarni po vježbama koje su radili kako bi umanjili i odvratili prekomjerni ego. Njihovi bi ih učitelji slali u željezariju da nabave kruha, a zatim u pekaru da traže čavle. Često bi ih istjerali iz trgovine zbog tih nepodopština, no oni su naučili da njihovo samopoštovanje ne ovisi o prosudbi drugih ljudi i da se u životu mogu snaći uz puno manje ponosa nego što bi inače smatrali da ga je potrebno.

Divrej Tora

(nastavak s 22. stranice)

Alan Morinis:

Ali podjednako je točno i suprotno. Poniznost dovedena do krajnosti također baca veo na unutarnju svjetlost duše. Rabini u Talmudu to vrlo snažno iznose kroz priču koja započinje ovim riječima: "Poniznost Rabi Zeharje ben Avkulasa izazvala je uništenje Hrama u Jeruzalemu."

Ovo je bio kataklizmički događaj u židovskoj povijesti kojeg oplakujemo i dan danas. Kako vrlina poput poniznosti može izazavati tako strašnu katastrofu?

Da bismo to razumjeli, u priču se moramo uključiti malo ranije, kad se čovjek po imenu Bar Kamca htio osvetio židovskim vođama Jeruzalema koji su ga uvrijedili. Otišao je do rimskih namjesnika kako bi ih obavijestio da su Židovi podigli pobunu. Da bi to dokazao, rekao je Rimljanima da pošalju žrtvu u Hram. Obično bi se takva žrtva prinijela, ali Bar Kamca je načinio mali defekt na životinji koja Rimljanima nije bila uočljiva, ali za koju je znao da će je svećenici Hrama zapaziti. Budući da žrtva mora biti bez mane, Bar Kamca je znao da će svećenici biti dužni odbiti da prihvate taj prinos. To će odbijanje biti "dokaz" da su se Židovi pobunili protiv Rima.

Kad je žrtva došla pred svećenike u Hramu, oni su smjesta uočili skriveni defekt, kao što je Bar Kamca znao da hoće. Ali ono što on možda nije očekivao je da su oni odmah shvatili o čemu se radi. Netko im je sugerirao da ipak nastave i prinesu žrtvu. Međutim, Rabi Zeharja ben Avkulas suprotstavio se tome rekavši da će ljudi, ako to učine, izvući pogrešan zaključak da je dopušteno prinositi žrtve s nedostacima.

Tada je preporučeno da se Bar Kamcu ubije kako bi ga se spriječilo da Godina 14 23Broj 12 Strana

Svakodnevna svetost to kaže Rimljanima i time ugrozi židovski narod. Rabi Zeharja ben Avkulas je odgovorio, rekavši, "Ako to učinimo, ljudi će pogrešno misliti da se one koji nanose defekte žrtvama kažnjava smrću."

poniznost, koji kaže: "Svatko tko sebi uspostavi određeno mjesto za molitvu u sinagogi, u pomoć mu stane B-g Abrahamov i kad umre ljudi o njemu kažu: 'Ovo je bio ponizan čovjek.'"

Kao rezultat nesklonosti svećenika da prihvate ijedan od ta dva čina, Bar Kamca je uspio u svom naumu. Žrtva je bila odbijena, i kako je Bar Kamca planirao, Rimljani su iz toga razumjeli da su se Židovi pobunili.

Rimljani su napali i na kraju uništili Hram. Talmud zaključuje: "Poniznost Rabi Zeharje ben Avkulasa izazvala je gubitak našeg Doma, spaljivanje naše svetinje i naše progonstvo iz zemlje."

Ovo je neobično, zar ne? U čemu se sastoji poniznost kod sjedenja na istom mjestu svaki put kad se molite u sinagogi? Odgovor je da, ograđivanjem sebe na jedno mjesto, vi drugima oslobađate sav ostali prostor da ga mogu koristiti.

Ovu se tvrdnju ne može shvatiti ni na koji način na koji mi obično opisujemo pojam poniznosti. Ova nam priča nudi novi uvid u tradicionalni židovski koncept poniznosti.

Rabi Zeharja ben Avkulas pokazao je poniznost jer nije postupio prema pretpostavci - ni prinošenjem životinje s nedostatkom u prividnom kršenju pravila, niti odobravanjem ubojstva - no zapravo je pokazao prekomjernu poniznost, jer je ustuknuo pred zadatkom koji mu je bio dan. On je u svojim rukama držao sudbinu Hrama i svog naroda, ali kao da je rekao: "Tko sam ja da donosim takve odluke bez presedana koje će potencijalno dovesti ljude u zabludu u vezi sa zakonom?" To je bila prekomjerna poniznost. Njegova sigurnost u sebe bila je manjkava jer se smatrao manje sposobnim da riješi dilemu iz stvarnog života koja nosi teške konzekvence nego što je zapravo bio trebao.

Da bismo još više pojasnili ovu sliku, dodajmo u razmatranje još jedan zagonetni osvrt Talmuda na

Dodavanje ove priče onoj o uništavanju Hrama pomaže nam da uokvirimo musarsku definiciju poniznosti kao "ograničavanje sebe na odgovarajući prostor ostavljajući time mjesta za druge? Sjedenjem na predvidivom mjestu, vi ostavljate mjesta drugima da i oni zauzmu svoj vlastiti prostor. Rabi Zeharja ben Avkulas odrekao se previše svog "prostora", ako uzmemo u obzir da prostor koji osoba zauzima može biti fizički, emocionalni, verbalni pa čak i metaforički. Odjek iste predodžbe čujemo u opisu rasporeda sjedenja u drevnom židovskom sudu, Sanhedrinu, kako izvještava Talmud: Bila su tri reda učenika učenjaka koji su sjedili pred [sucima] i svaki je znao svoje mjesto. Ako su trebali imenovati [drugog za suca], imenovali bi ga iz prvog reda, a jedan bi iz drugog reda prešao u prvi red, te jedan iz trećeg reda prešao u drugi red, a izabrali bi drugoga iz zajednice i smjestili ga u treći red. On nije sjedio na mjestu prijašnjeg, već je sjedio na mjestu koje je njemu priličilo. ■

Strana 23

BORIS PAVELIĆ

Zagrebački spomenik poricanju Autonomija 19.12.2020.

Umesto spomenika žrtvama ustaškog režima Bit će to spomenik poricanju.

Jedini u svijetu: spomenik žrtvama holokausta kojeg se židovska zajednica odriče, i zahtijeva da bude drugačiji. Eno ga, upravo niče u centru glavnog grada Hrvatske; stariji Vojvođani, i oni mlađi koji su smogli para, znatiželje i odvažnosti da se upute u Zagreb, poznaju veliki trg ispred Glavnog kolodvora u središtu grada: ondje upravo traju radovi iz kojih bi trebao niknuti dojmljiv i potresan memorijal, u znak kolektivnog sjećanja na šest milijuna Židova pobijenih u nacističkom „endlösungu“. Ali avaj: ako taj spomenik ipak na kraju bude predstavljen javnosti – a trebao bi, za koji mjesec – bit će to velik skandal za Zagreb i Hrvatsku, koji će, pouzdano, odjeknuti mnogo dalje od uskih granica Europske unije.

Neugodna priča počinje u lipnju prošle godine, kada je zagrebačka skupština odlučila da će na reprezentativnom mjestu, pokraj Glavnog kolodvora u centru grada, biti podignut Spomenik žrtvama holokausta. Služit će on kao “gesta sjećanja na šest milijuna Židova stradalih u holokaustu, s porukom da se prošlost ne ponovi. Holokaust je sustavan i organiziran progon Židova, koje su počinili Treći Reich i njihovi saveznici od 1933. do 1945.”, stoji u obrazloženju odluke koju su zagrebački gradski vijećnici usvojili premoćnom većinom, sa samo tri glasa protiv.

Spomenik je djelo zagrebačkih arhitekata Dalibora Stošića i Krešimira Rogine, a oblikovno je koncipiran kao brončani zid

od kofera. Bit će to monumentalna građevina na tristotinjak četvornih metara prostora, u čiji će postament biti utisnuto šest milijuna sitnih Davidovih zvijezda, u znak sjećanja na šest milijuna židovskih žrtava nacista, dok će koferi izliveni u bronci simbolizirati živote zauvijek izgubljene u zločinu holokausta.

I tko bi se mogao protiviti tako plemenitoj zamisli: da europska metropola u samome svom središtu podigne memorijal židovskim žrtvama nacista? A upravo se to dogodilo; štoviše – pobunila se sama židovska zajednica u Hrvatskoj! Razlog je koliko zapanjujući, toliko i razumljiv: hrvatski Židovi, ta sićušna skupina nasljednika nekad vibrantne zajednice koju su ustaše i nacisti uspjeli gotovo potpuno zatrti, tvrde da spomenik holokaustu, umjesto što otkriva i pamti – sakriva i poriče. Jer, tim spomenikom, i „sramotnom odlukom“ da se on sagradi, želi se prikriti istina o stradanjima Židova u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, poručila je Židovska zajednica Zagreb (ŽOZ). „U procesu nastajanja ovog obilježja, koji je svakako bez presedana u svjetskim razmjerima, nismo sudjelovali, niti ćemo to ubuduće“, objavio je predsjednik ŽOZ-a Ognjen Kraus početkom ovoga mjeseca, nakon što je ŽOZ odbio poziv da, zajedno s gradonačelnikom Zagreba Milanom Bandićem, njegovi predstavnici posjete gradilište spomenika. Podsjećajući kako se ŽOZ gradnji spomenika oštro usprotivio još u lipnju prošle godine, nakon što je odluka o njegovoj gradnji usvojena, Kraus je objavio kako „jedino što može još tome dodati jest da mi kao židovska zajednica ne možemo prihvatiti spomenik za šest milijuna Žido-

va ubijenih u svijetu, jer se u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, po rasnim zakonima te takozvane države, osim Židova, sistemski ubijalo Srbe, Rome, kao i sve neprijatelje tadašnjeg režima – dakle, Hrvate antifašiste, pa onda homoseksualce i slične ranjive skupine.“ Kraus je zaključio: „Dakle, u Hrvatskoj ne može biti spomenik holokaustu upravo zato što se tu radilo o lokalnom hrvatskom fašizmu, s vlastitim rasnim zakonima na temelju kojih su ustaše izvršile masovne zločine. Ne netko drugi“.

Krausovo je upozorenje varijacija sličnog stava koji je Svjetski židovski kongres (WJC), podržavajući stajalište Židovske općine Zagreb, objavio još lani u lipnju, kada je odluka o gradnji spomenika bila tek donesena. „Svjetski židovski kongres pridružuje se svojoj zajednici u Hrvatskoj u osudi odluke zagrebačke skupštine o podizanju spomenika za šest milijuna židovskih žrtava holokausta kojom se bezočno ignorira aktivna uloga Nezavisne države Hrvatske za vrijeme ustaškog režima u počinjenju tih zločina tijekom Drugog svjetskog rata’, napisao je WJC svojoj reakciji u lipnju 2019. „Vlasti u Hrvatskoj kontinuirano su pokušavale izmijeniti povijest i osloboditi ustaški režim neupitne umiješanosti u okrutna masovna ubojstva Židova, Roma i etničkih Srba u razdoblju od 1941. do 1945. Uvijek je vrijedno odati počast svim žrtvama holokausta, no novi spomenik grada Zagreba iskrivljavanje je povijesti i predstavlja uvredu sjećanju na muškarce, žene i djecu koji su bili žrtve ustaša i njihova vođe Ante Pavelića. Hrvatske vlasti opet ulažu sve napore da prikriju monstruozne zločine ustaša stvaranjem lažnog dojma da

je samo nacistička Njemačka odgovorna za užase holokausta’“, ocijenio je zagrebački spomenik predsjednik WJCa Ronald S. Lauder. „Ne može se govoriti o holokaustu u Hrvatskoj bez ukazivanja na središnju ulogu ustaškog režima u donošenju i provođenju rasnih zakona kojima su Židovi, Romi i etničkih Srbi izloženi progonu, mučenju i smrti. U dodatku na javno odavanje počasti žrtvama Hitlerova rata protiv Židova, Hrvatska mora posebno odati počast žrtvama ustaškog režima“, nedvosmisleno je poručio Lauder.

Zagrebačka gradska vlast, s gradonačelnikom Milanom Bandićem na čelu, ignorira te pozive: nakon što je javnost gotovo godinu dana bila lišena ikakvih vijesti o projektu, pa su mnogi već pomislili kako je on – kako to s promašenim zamislima već zna biti – ‘tiho’ skinut s dnevnog reda, u kolovozu ove godine objavljeno je da je umjetnički dio spomenika završen, a tri mjeseca kasnije počeli su i građevinski radovi.

Prema dosadašnjim informacijama, nikakvih izmjena u poruci spomenika neće biti, niti je o tome zagrebačka skupština službeno raspravljala. ....

Zato se čini da će glavni hrvatski grad, u samome svom središtu, dobiti spomenik poricanju vlastite povijesti. Bude li tako, metropola s ruba Europe moći će se hvaliti vlastitim doprinosom naopakoj suvremenosti koju živimo: ako je Trump svijetu donio ‘fake news’, Zagreb će mu pokloniti ‘fake history’. Pa možemo, brate, krenuti i masovno: Hrvati će sagraditi spomenik žrtvama Nijemaca; Nijemci neka sagrade spomenik žrtvama Hrvata...■

Rabbi Yitzhak Yosef: Cjepivo protiv COVID-19 obvezno prema halahi The Jerusalem Post 27.12.2020.

Pandemija koronavirusa nastavila je harati Izraelom, uz značajan porast slučajeva među ultraortodoksnim stanovništvom.

Glavni sefardski rabin Yitzhak Yosef tijekom svoje tjedne lekcije pozvao je Židove da se cijepe protiv koronavirusa,

Page 24 Strana 24

rekavši da je to obaveza prema halahi.

Slaganje s tim mišljenjem podijelio je Rabbi Meir Mazuz, predstojnik Yeshivat Kisei Rahamim, koji je ustvrdio da su svi navodi protiv cjepiva utemeljeni na "izmišljenim" dokazima.

Pandemija koronavirusa nastavila je harati Izraelom, uz zna-

čajan porast slučajeva među ultra-ortodoksnim stanovništvom.

To je dovelo do toga da vlada poziva na treće zaključavanje, koje treba započeti u nedjelju u 17 sati.

Stotine tisuća Izraelaca već je cijepljeno protiv virusa, a zdravstveni fond Clallit proveo je u subotu

Divrej Tora

svoje 100 000. cijepljenje.■

Godina 14

Broj 12