Divrej Tora - Roš Hašana 5780 by Bet Israel

Divrej Tkra Zagreb, ponedjeljak 30. rujna 2019. - 1. tišreja 5780.

Godina 12 Broj 53 http://twitter.com/DivrejTora

divrejtora@gmail.com B’’H

Rabbi Abraham Twerski:

U ovom broju : Strujanje života

Početi iznova

Alija po alija

Puhanje u šofar

Tajni ključ

Pouke Roš Hašane

Zašto biti Židov?

Budite nova osoba

Vrijeme za penziju

Zohar

Seder Roš hašana

Tašlih

Čestitke za Roš hašanu 5780.

"Lešana tova tihatev vetehatem—Neka si upisan i zapečaćen za dobru godinu.― Pozdravi i čestitke mogu biti molitve. Kada nekome zaţelimo nešto dobro, mi zapravo upućujemo B-gu molitvu da ga blagoslovi svime što je dobro.



Broj 53

postići dokazivanjem sebe, pa i kroz nasrtanje na druge. U predvečerje Roš hašane, dok stojimo pred B-ţjim sudom, moţe nam sinuti istina da nije naše dokazivanje ono što nam donosi bogatstvo ili slavu, i da će se samo ono što B-g zapovijedi zbiti. Tada se mo-

Tijekom godine, dok smo zaokupljeni

ţemo prestati natjecati s drugima i odno-

svojim poslovima i društvenim obave-

siti se prema svojim bliţnjima s više suos-

zama, postoji opasnost da počnemo na sve

jećajnosti i ljubaznosti. Naši pozdravi i

oko sebe gledati kao na konkurenciju i

čestitke tada će biti iskrene i mogu doista

povjerujemo da zaradu ili prestiţ moţemo

biti molitva. ■

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ה״ ״ד״ב״ר״מ״ ״ ״ו״ר״ה״ ״ ״ ״מ״ ״״״ו״ ״ו״ר״ ״‬



Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Rastimo svakoga dana Dani i godine

niti godine nisu dovoljne da mu do-

dobiti svoju punu vrijednost stječu

nesu ispunjenje njegovih planova.

izloţene zrakama svjetovnog sunca,

Trud b-gobojaznog čovjeka, njegovo

i potrebne su godine da bi se razvile.

godine zlih prekra-

vjerno poštivanje b-ţanskih zapo-

Dani, stoga, nemaju vaţnosti za oso-

tke (Izreke 10,27)”

vijedi, moţe se uspješno ostvariti

bu koja ne drţi do zakona; ona broji

svakog pojedinog dana. Svaki dan

samo godine. Ali niti godine nisu

kojeg je proţivio vjerno poštujući

dovoljne da joj donesu ostvarenje

Toru, za njega je dobitak. Kada je to

njenih bujajućih osobnih teţnji. ‖

“Strah B-žji produžava dane, dok su

Tema moje knjige ―Living Each Day‖ naglašava vaţnost ţivljenja dan po dan.

ostvario, on to moţe upisati u

Rabbi Samson Raphael Hirsch

kalendar svog ţivota—on nije ţivio

ovako komentira gore navedeni

uzalud. On broji dane, a ne godine.‖

redak: ―B-gobojazni čovjek ţivi na razini dana, dok osoba koja ne drţi zakon ţivi na razini godine; pa ipak,

―Osoba koja ne drţi do zakona, međutim, nalazi vrijednost svog ţivota samo stjecanjem izvana. Takve

Otpočnimo ţivjeti novu godinu svakoga dana vjernim poštivanjem b-ţanske volje. Neka vas B-g blagoslovi zdravljem, napretkom i istinski sretnom novom godinom. ■

Dr. Tali Loewenthal:

Novo strujanje ţivota Je li svemir ţiv? Mudraci drţe da on pulsira duhov-

duhovne prirode: stvoriti u ovom našem svijetu B-gu

nom energijom. Taj „puls― je ritam B-ţanske ţivotne sile

prebivalište. To znači: učiniti da svaki detalj ţivota bude

koja neprekidno nanovo stvara sve postojeće. Mudraci o

izraz i odraz B-ţje svetosti. Na ţidovskom narodu je

tome govore kao o protoku energije koja potječe od B-ga

odgovornost da pokuša to ostvariti. Učenja Tore uput-

koji je beskrajem udaljen od tog istog svemira. Duhovna

stvo su Ţidovima, a naposljetku i čitavom čovječanstvu,

energija napaja ţivotom sve što se u njemu nalazi – gala-

kako ţivjeti, a da to ţivljenje bude izraz dobrote i sve-

ksije, solarni sistem, naš planet Zemlju, svaku ţivotinju

tosti.

ili pticu, svaki list i svako sićušno zrnce pijeska – sve ih odrţava na ţivotu.

Roš hašana je doba kad se svaki Ţidov prisjeća tog zadatka. Okrećemo se B-gu s dubokim osjećajima u sebi i

Ovo hasidsko učenje pomaţe nam da shvatimo kon-

iznova mu se obvezujemo. Mi ćemo biti njegov narod, a

cept Roš hašane, Nove godine. Ţivotna sila nije stalno i

On će biti naš B-g. U novom svijetu Nove godine, nasto-

nepromjenjivo strujanje; ona je pulsiranje. Tako na Roš

jat ćemo izvršiti naš sveti zadatak. Istodobno traţimo od

hašanu, godišnjicu Stvaranja, od B-ga prema svijetu do-

B-ga da nam dâ sve što nam treba kako bismo to izvršili

lazi do novog prodora ţivotne sile. Mudraci nam kazuju

u veselju i sreći.

da svake nove godine to dolazi s više razine svetosti od prethodnog. U okvirima duhovnosti to znači da je svaka godina istinski „nova―. Nove su mogućnosti, nova neistraţena sredstva. Koja je uloga Ţidova u tom procesu? Ţidovsko učenje nam kaţe da je svrha postojanja

stranica 2

Neka strujanje novog ţivota ove Roš hašane donese mir, med i mlijeko, zdravlje i napredak čitavom ţidovskom narodu u Izraelu i diljem svijeta. I neka blagostanje ţidovskog naroda donese mir i veselje čitavom čovječanstvu, čime će se ispuniti posljednji cilj Stvaranja.■ Prevela Dolores Bettini

DivrejTora

Rav Kook:

Tešuva na Roš Hašanu Glavna je tema mjeseca elula i razdo-

nama samima, koji nas guše. No, uz

stojbinu, obnavlja svoj jezik, kulturu i

blja Velikih blagdana tešuva — poka-

B-ţju pomoć mi moţemo pobjeći u "ši-

vjerovanje. A čitav svijet ide naprijed

janje i povratak B-gu. No ako pregle-

roka prostranstva." Osjećaj da smo

kada uči prepoznati B-ţju moralnu

damo molitve za Roš Hašanu, u njima

zatočeni se ublaţava i naš se emocio-

vladavinu i Njegov suverenitet.

nema spomena o grijehu ili pokajanju.

nalni stres smanjuje.

Ne izgovaramo niti jednu molitvu ispovijedanja grijeha, niti dajemo kakva obećanja da ćemo se popraviti. Umjesto toga, molitve za Roš Hašanu bave se potpuno drugačijom temom: čitav svijet prihvaća B-ţji suverenitet. Kako se ta teţnja uklapa u općenitu temu ovog razdoblja tešuva? Iz mojih tjesnaca Prije puhanja u šofar na Roš Hašanu, mi molimo slijedeće retke iz Psalama:

Šofar, svojim oblikom koji se postu-

Ovo širenje od uskog do prostranog

pno širi, metafora je ovih sve širih

također je i dobar fizički opis glavnog

krugova pokajanja i duhovnog na-

predmeta — micve za Roš Hašana —

pretka. No, redoslijed je od velikog

šofara, koji se malo pomalo širi od

značaja.

uskog usnika do širokog otvora.

mora se dogoditi prije univerzalne

Od pojedinca do Zajednice

tešuve klala. Tijekom mjeseca elula,

Rav Kook, međutim, nije objašnjavao to širenje od uzanog do širokog u psihološkom smislu. Umjesto toga, on je to uspoređivao s

kontrastom

između prat i klal, pojedinca i kolekti-

"Iz tjesnaca svojih zazvah sam B-ga.

va. Postoje uski, osobni problemi po-

On mi odgovori, i postavi me u široko

jedinca. A postoje i šire, opće brige

prostranstvo." (Psalmi 118,5)

zajednice i naroda.

Naša

pojedinačna

tešuva

zaokupljeni smo ispravljanjem svojih osobnih mana i pogrešaka. No na Roš Hašanu naš se vidokrug širi. Mi čeznemo za tešuvom Ţidovskog naroda i konačnim popravljanjem čitavog svemira. Mi teţimo "da usavršimo svijet pod vladavinom Svemogućeg, kada će cijelo čovječanstvo zazvati Tvoje Ime" (iz molitve Alejnu u Musa-

Redak počinje s uzanim tjesnacima,

Tešuva se odvija na mnogo razina.

fu na Roš Hašana). Od uzanih tjesnaca

a završava širokim prostranstvima.

Svi mi nastojimo ispraviti svoje vla-

osobnih ograničenja, mi malo po malo

Što su ti tjesnaci? To su naši uznemi-

stite mane i propuste. Nacija također

dolazimo do širokih prostranstava

reni osjećaji neuspjeha i razočaranja u

vrši tešuvu kada se vraća na svoju po-

univerzalnog savršenstva. ■

Godina 12 Broj 53

Strana 3

Rabbi Dovid Rosenfeld:

Početi iznova na Roš Hašanu Blagdan Roš Hašane u sebi nosi

svoj odnos s B-gom iznova defini-

moleći za otkrivanje B-ţjeg kraljev-

jedan paradoks. S jedne strane, po-

ramo. B-ga proglašavamo kraljem

stva, pokazujemo da ţelimo biti dio

dučava nas se da je Roš Hašana dan

nad svemirom - kao i kraljem nad

svrhe svijeta. Mi ponovno pokreće-

suda za čovječanstvo. Pravednicima

nama. Poistovjećujemo se sa svr-

mo svoj odnos s B-gom i predajemo

se daje još jedna godina ţivota, zli

hom svijeta - da će čitavo čovječan-

se Njemu. Istina, moţda nismo bili

budu uništeni, a onim prosječnima

stvo na ktaju prepoznati i posvetiti

savršeni prošle godine, ali znamo za

se daje da do Jom Kipura poprave

se B-gu. Ţelimo biti dio te misije;

što se sprema svijet i ţelimo biti dio

svoje putove i zasluţe još jednu go-

ţelimo da B-g bude kralj.

toga. Ţelimo još jednu godinu ţivo-

dinu (Talmud Roš Hašana 16b). Trebali bismo preklinjati B-ga za još jednu godinu ţivota u nadi da moţemo utjecati na poboljšanje naše presude. Sazvan je B-ţji sud. Naše su knjige otvorene. Ovo nam je velika šansa da molimo za ţivot. Ipak, ako pogledamo liturgiju za Roš Hašanu, takve molitve gotovo u potpunosti nedostaju. Dan provodimo proglašavajući B-ga kraljem i ţudimo za danom kada će to cijelo čovječanstvo

prepoznati.

Koliko

god ove molitve bile predivne i nadahnjujuće, čini se da su gotovo promašile poantu ovog dana. Go-

Poistovjećivanje sa svrhom Roš Hašana je više nego samo dan

ta. Ţelimo svijet učiniti boljim. Šofar - nutarnji krik

Suda. Ona je dan svođenja računa.

Kako odbaciti prošlost i započeti

B-g je svijet stvorio s namjerom.

iznova? Šofar nam pokazuje put.

Svake godine na rođendan svijeta,

Šofar je vrlo jednostavan instru-

B-g preispituje stanje svijeta kako bi

■ ment, proizvodi samo najosnovnije

utvrdio je li se pribliţio ili se odma-

zvukove. Prema Talmudu, njegov

kao od te svrhe.

grubi i isprekidani zvuk predstavlja

Svrha svijeta je da čovječanstvo

zvuk plača (Roš Hašana 33b).

prepozna B-ga i učini svijet odra-

Plakanje dolazi iz vrlo dubokog

zom njegove slave. B-g prosuđuje

dijela duše čovjeka. To nije glas na-

svakog od nas na Roš Hašanu ne

šeg intelekta - objašnjavanje tko smo

samo na temelju naših djela, već na

i što ţelimo od B-ga ove godine. To

osnovu toga koliko smo bili dio te

je slom i plač - poziv B-gu iz najdu-

velike misije. Identificirajući se i

blje dubine našeg srca.

tovo da i ne tražimo za sebe dobru godinu! Zašto izgleda da naše molitve tako slabo odraţavaju ono što se događa na Nebu? Početi iznova Na Roš Hašanu radimo nešto puno bitnije od toga jednostavnog preklinjanja B-ga za ţivot. Mi iznova zapošinjemo svoj odnos s Njim. Odbacujemo svoju prošlost i počinjemo iznova. Ne traţimo od B-ga da nam oprosti i daruje ţivot usprkos našoj ne baš sjajnoj prošlosti. Sve to ignoriramo i započinjemo potpuno ispočetka - na današnji dan, dan rođenja svijeta. Kako to činimo? Tako da sebe i stranica 4

DivrejTora

(nastavak s 4. stranice)

Rabbi Dovid Rosenfeld:

Početi iznova na Roš Hašanu ćemo li dobiti još jednu godinu ţivota. Ali mi sve to zaboravljamo i kaţemo jedno: "B-ţe, stalo nam je do Tvoje časti. Ţelimo da se Tvoje Ime proslavi među ljudima." To je istinski znak odnosa s B-gom! Ostavili smo vlastite brige po strani činjenicu da su doslovce naši vlastiti ţivoti u pitanju na ovaj dan suda - i gledamo prema B-gu. Izjavljujemo da ono što nam je zaista vaţno su On i Njegova čast, a ne naše osobne sudbine. B-g je sve što je vaţno. I s tako veličanstvenim pristupom mi moţemo započeti naš cjelokupni odnos s B-gom iznova. Mi ţivimo za

Plakanje dolazi iz dubine naše duše, dijela nas koji nije okaljan našim grijesima i manama. Plač probija kroz sve naše vanjske slojeve - intelekt, apatiju i sofistici-

bez inhibicije. Jer, ispod svega - na

Njega - i ništa ne moţe biti

razini poziva šofara - još uvijek smo

dragocjenije B-gu.

čisti.

(Pogledajte

ArtScroll

Roš

Hašana, str. 35-39.) Ţivjeti za B-ga

ranost. To je poziv iz onog dijela

No, zar mi svoje grijehe iz prošlo-

naše duše koji je daleko ispod svega

sti jednostavno pometemo pod te-

toga - iz dijela nas koji nikada nije

pih, pretvarajući se da smo čiste,

bio okaljan našim grijesima i mana-

neokaljane duše? Što se dogodilo s

ma. Na taj način dolzimo u dodir s

tom prtljagom koju svi mi nosimo?

onim što smo stvarno jesmo ispod svega toga. Šofar nas uči da se identificiramo sa našim istinskim ja - i da odatle zavapimo B-gu. Izvana moţda nismo bili savršeni. Ali duboko u sebi - na nivou naše unutarnje biti - i dalje smo isti oni B-ţji sluge koji smo oduvijek i bili.

Odgovor demonstrira pravu ljepotu Roš Hašane. Ne zaboravljamo. Radimo nešto mnogo dublje. Mi se podiţemo iznad naše vlastite perspektive. Umjesto da se brinemo o svojoj presudi, o tome kakvu će nam godinu B-g dati, mi gledamo iza toga i razmišljamo o B-gu. Mi

Kad šofar zaplače, mi plačemo s

objavljujemo našu duboku čeţnju

njime - samo kad bismo čuli njegov

da svijet prepozna B-ga kao kralja.

poziv. Posiţemo za B-gom tako da

Ţelimo da cijelo čovječanstvo prizna

posegnemo u sebe - u onaj najuda-

i posveti se B-gu.

ljeniji dio naše duše, koji nije okaljan prethodnim greškama. Na toj razini moţemo ponovno postati jedno s B-gom. Moţemo se povezati s B-gom i sa sobom u potpunosti i

Godina 12 Broj 53

Umjesto

da brinemo o svojoj

vlastitoj sudbini, mi ustajemo i

Svakako, ima i više od toga. Ako se doista poistovjetimo s B-ţjom misijom i tako duboko ţelimo da se Njegovo Ime uzvisi, imamo nešto što moramo učiniti. Tijekom protekle godine napravili smo pogreške. A Jom Kipur će biti dan u kojem ćemo ih ispraviti. I našim djelima ćemo ţivjeti u skladu s novootkrivenom predanosti B-gu. Na Jom Kipur ćemo preispitati naš ţivot i osigurati da ţivimo u skladu s našim uzvišenim idealima. Ali na Roš Hašanu činimo samo jedno. Zaklinjemo se na vjernost. Izjavljujemo da ţivimo za B-ga, da smo Njegovi. A B-g će se zauzvrat rado i s ljubavlju sakupiti svoje odane sluge. Neka bismo svi dobili godinu ţivota, zdravlja, sreće i produktivnosti. ■

izjavljujemo da jedino do čega nam je stalo jest B-g. B-g nas danas sudi i odlučuje hoStrana 5

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija Prvi dan Roš hašane

R'vi'i

Drugi dan Roš hašane

Kohen

4. alija – 6 p'sukim – 21,2227

Kohen, Levi, Šliši, R'vi'i

1. alija – 4 p'sukim – 21,1 – 21,4 B-g je odrţao obećanje i Sara rađa Jichaka. Levi 2. alija – 8 p'sukim – 21,5 – 12 Avrahamu je bilo 100 godina kad se rodio Jichak. Obrezuje ga s 8 dana starosti. Jichak odrasta i Sara zamjećuje potencijalni negativni utjecaj koji bi mogao na njega imati Jišmael, pa traţi od Avrahama da otjera njega i njegovu majku Hagar. Šliši 3. alija – 9 p'sukim – 21,13 – 21 Avraham to čini tek kad mu B-g kaţe da posluša Saru. Hagar i Jišmael su na rubu smrti u pustinji, ali Jišmaelove molitve su uslišane i oni su spašeni. Jedan anđeo uvjerava Hagar da će preţivjeti. Hagar poslije ţeni Jišmaela za ţenu iz zemlje egipatske. Kad su se Hagar i Jišmael molili B-gu, B-g je čuo „mladićev glas―; Raši kaţe kako iz toga učimo da je najsnaţnija molitva u korist nekog bolesnika, upravo molitva tog bolesnika osobno. stranica 6

Avimeleh i njegov zapovjednik Pihol (zvan Fihol zbog dikduk pravila) sklapaju pakt s Avrahamom. Pakt ima veze s bunarima koje je Avraham iskopao, a sluge Avimelehove ukrale, vraćanjem tih bunara i priznanjem Avimelehovim da bunari stvarno pripadaju Avrahamu. Hamiši 5. alija – 7 p'sukim – 21,2834 Grad Be'er Ševa dobiva svoje ime od dvostrukog značenja 7 ovaca korištenih kao znak saveza i međusobno date zakletve. Avraham sadi „ešel― u Be'er Ševi. Osim što je vrst stabla, riječ ešel se smatra akronimom hebrejske riječi za hranu, piće i konačište (ili hrana spavanje i pratnja) – što ostaje simbol gostoprimstva za sva vremena.

1,2,3,4. alija – 19 p'sukim – 22,1 – 19 To je dio o vezivanju Jichaka – akeidat Jichak. Iako nitko od Avrahamovih potomaka (mi, ţidovski narod) nikad neće biti stavljen na kušnju na tako drastičan način, crpimo ogromnu inspiraciju iz tog dijela Tore. To je dio naše baštine i, još više, dio naše suštine. Svatko od nas doţivljava različite izazove kroz ţivot. To isto se odnosi i na nas kao narod. Neka nas uvijek vodi duboka predanost Tori i ţidovskim vrijednostima. Akeidat Jichak je naša osobna iskaznica. Ona definira tko smo ... čak i kada je naše vlastito ponašanje je u suprotnosti sa standardima Tore. Stojimo pred B-gom na dan suda - Roš Hašanu, i pušemo u šofar napravljen od ovnujskog roga. Traţimo od B-ga da se sjeti Akeidat Jichak i smiluje se

njegovoj (premda ponekad ne zasluţuju) djeci. Hamiši 5. alija – 5 p'sukim – 22:20 – 24 Paraša završava spominjanjem Rivkinog rođenja što je poveznica sa sljedećom fazom razvitka judaizma. Maftir, oba dana Roš hašane Maftir – 27 p’sukim 29,129,11) Roš

hašana

ovdje

nazvana Jom t’rua. Njezin Musaf također se već otprije ubraja u micve (Emor), no micva puhanja u šofar se ubraja ovdje. Budući da je Roš hašana također i Roš hodeš tišri, prinose se dvostruki musafim. Tora ne kaţe: Puhat ćeš u šofar. Ona nam kaţe da trebamo imati Jom t’ru’a na prvi tišreja. O tome što to znači, Gemara nas uči koristeći g’zeira šava (paralelno izvođenje) za jovel. Šofar je jedna od nekolicine micvot koje Tora zapovijeda

indirektan

način. ■

DivrejTora

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Ake da t J ic ha k: zapovijed?

N e m o r a lna

Kako da razumijemo Hašemov nalog da se ţrtvuje Jichaka i Avrahamovu voljnu suglasnost?

 Kako moţe moralni B-g, koji kasnije u Tori osuđuje ubojstvo i izjavljuje da je ţrtva djeteta gnusna, zahtijevati od Avrahama da ubije svoje dijete? Zašto se Avraham sloţio bez da se imalo raspitivao u vezi naloga, kao što to činio kada mu je Hašem otkrio svoje namjeru da uništi Sodomu?  Za raspravu: Koji je ispravan način za postupiti kada ljudske predodţbe o moralnosti, ili čak sam etički sustav Tore, dođu u sukob s B-ţanskom naredbom? Da vam je Hašem rekao, danas, da ţrtvujete voljenu osobu, što biste učinili? Kritiziranje naših Avot (praotaca) Do koje mjere trebamo sagledavati svoje pretke kao savršene uzore

dostojne oponašanja, reinterpretirajući svaku priču koje baca sjenu na njihovu reputaciju, i kada je pošteno kritizirati njihove postupke i prepoznati da su i oni imali ljudske mane? Uzmite priču o protjerivanju Hagara i Jišmaela kao ogledni primjer da istraţite to pitanje.

 Kakav bi to morao biti zločin koji bi opravdao protjerivanje vlastitog sina?  Kako treba shvatiti Jišmaelov "‫ ?"צחוק‬Je li moguće da bi pravedna Sara bila spremna otjerati Jišmaela zbog bezazlenog smijeha? S druge strane, je li moguće da bi sin kojeg je Avraham odgajao mogao počiniti zločine tako strašne da bi takva kazna bila opravdana? Usporedite Tanaima u Berešit Raba, koji brane Saru ocrtavajući jednog posebno zlog Jišmaela, s R. Avraham Sabom koji je osuđuje (unatoč tome što Hašem podrţava njezinu odluku!)

U vezi molitve i kraljevstva

 Kad se molimo, koliko naših riječi treba posvetiti našim individualnim potrebama, a koliko potrebama cijelog naroda? Kakva bi trebala biti ravnoteţa između slavljenja i molbe? Ovo su neka od pitanja koja postavlja Hanina molitva u Šemuel I 2. Komentatori raspravljaju je li to pjesma zahvalnosti što je dobila dijete ili molitva molbe koja je usredotočena na potrebe naroda u cjelini. Koja gledište vam se čini uvjerljivijim?  Jedna od ţarišnih točaka Roš Hašane je tema vlasti i kraljevanja Hašema, kako je izraţeno u odlomku ‫ ל ומו‬molitve Amida. Međutim, praktično, što to znači priznati Hašema za svog kralja? Hanina molitva sugerira da to prije svega uključuje prepoznavanje da je “‫״אמׁש‬ ִ ‫״ב■ֹחַ ״מִגְבַ ר‬ ְ ‫ “ֹלא‬odnosno, da je sve u B-ţjim rukama. ■

■

Godina 12 Broj 53

Strana 7

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi 405. Glasno trubljenje!: Obaveza da se čuje šofar na Roš hašanu

Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook:

Šulhan Aruh

... to će biti dan trubljenja u trube ... (Brojevi 29,1) ■

Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - ţidovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drţe aškenaski Ţidovi. Dio I: Orah hajim Poglavlje 41 - Roš hašana (Nova godina) Treba postiti na deveti ava, sedamnaesti tamuza, treći tišreja i desetog tevesa zbog nacionalnih tragedija koje su se dogodile na te dane; vidi 549,1-2. Na deveti ava zabranjeni su i pranje, mazanje kremama i uljima, nošenje koţnih cipela, te seksualni odnosi, a trebalo bi postiti čak i ako je to bolno; vidi 550,1-2 i 554,5-6. Ako bilo koji od ovih postova padne na šabat, odgađa se do nedjelje; vidi 550,3-4. Od prvog ava pa do iza posta, poslovne aktivnosti (vidi također 554, 22) i proslave treba svesti na minimum (551,1-2). Uobičajeno je da se u tom razdoblju ne pere odjeća ili odijeva novu odjeću (vidi 551,37.14-15), ili šiša kosu ili se vjenčava od sedamnaestoga tamuza do nakon devetog ava (vidi 551,2.4.1215.18). U vezi jedenja mesa i pijenja vina tijekom tog razdoblja, pogledajte 551,8-11 i 558,1; u vezi posta i kupa-nja vidi 551,16; u vezi govorenja bla-goslova "... Koji nas je odrţao na ţivotu ..." vidi 551,17. Uz zadnji obrok prije posta devetog ava, treba piti manje nego obično, i ne smije se jesti dodatna kuhana jela; vidi 552,1-4. Uobičajeno je stranica 8

sjediti na tlu (552,7) i jesti jaja (vidi 552,5) i kruh umočen u pepeo (552, 6), te ne kazati blagoslov grupno (552,8). Uobičajeno je pojesti obrok prije poslijepodnevne sluţbe, a posljednji obrok pojesti iza toga; vidi 552,9. Dopušteno je jesti nakon zadnjeg obroka ako post još nije prihvaćen (553,1). Kad deveti ava padne u nedjelju, ili je zbog šabata odgođen za nedjelju, ove se običaje ne drţi, ali se mora prestati jesti dok je još dan (552,10). U vezi toga što učiniti ako osobni post padne na osmi ava vidi 552,11. Tahanun se ne kazuje u popodnevnim satima osmog ava (552,12, 559,1). Post devetog ava počinje čim više nije dan (553,2). Cipele se skidaju prije večernje molitve; vidi 553,2. Treba se suzdrţati od rekreacije cijeli dan koji prethodi postu (vidi također 554,21), a od učenja Tore cijelo to poslijepodne (553,2). O tome koje proučavanje Tore je zabranjeno vidi 554,1-4; u vezi pranja vidi 554,7-15; u vezi nošenja cipela vidi 554,16-17; u vezi seksualnih odnosa vidi 554,18-19; u vezi pozdravljanja drugih vidi 554,20; u vezi vršenja posla vidi 554,22-24; u vezi jela vidi 554,25; u vezi nošenju talisa i tefilina vidi 555,1; u vezi spavanja vidi 555, 2. U vezi Havdale kada deveti Av pada na nedjelju ili je odgođen do

nedjelje vidi 556,1 i 559,1. Večernja sluţba se na deveti ava govori tiho i uz slabo svjetlo; čita se Knjiga tuţaljki; recitiraju su ţalosne pjesme (kinos), a nakon njih slijedi Ve-Ata Kadoš (559,1-3). Tijekom večernje i jutarnje sluţbe svi sjedi na podu, a kinos se recitiraju do pred samo podne; vidi 559,3.5. Tahanun i pokajničke molitve (selihos) se ne govore, a "Neka bude primljeno ..." se izostavlja iz Kadiša (559,4). ■ U vezi čitanja iz Tore i Proroka vidi 559,4. O tome što oni koji su u ţalosti čine na 9. ava vidi 559,6; u vezi obrezivanja vidi 559,7-9; u vezi sahrane vidi 559,10. Hrana se ne smije pripremati do poslijepodneva (559,10). U poslijepodnevnoj sluţbi 14. blagoslovu Šemone Esrea dodaje se "Utjeha ... " te "Usliši nas ..." 16. blagoslovu (557,1). Od uništenja Hrama, ukrase i proslave moraju biti suzdrţani, a znakovi ţalovanja u spomen na Jeruzalem trebali bi biti prisutni čak i na vjenčanjima (560,1-2,4). Glazba je dopuštena na vjerskim proslavama (vidi 560,3), ali prevelika neozbilj■ Tko nost je zabranjena (vidi 560,5). vidi razrušene gradove Judeje, Jeruzalem ili Hram, mora reći odgovarajuće stihove (iz Izaije 64) i razderati svoju odjeću ako ih nije vidio 30 dana; vidi 561,1-5. ■ DivrejTora

Rabbi Eli J. Mansour:

Punjenje baterija Nakon mjeseca tišrija, prvog mje-

"merahašin sefate", što znači, "usne

napredovati u nadolazećoj godini.

seca u godini, slijedi mjesec hešvan,

mu se pomiču". Riječ "marhešvan"

Nadahnuće koje moţemo dobiti

kojeg uobičajeno nazivamo "marhe-

bi, dakle, mogla aludirati na činje-

tijekom ovih tjedana elula i blag-

švan". Najčešće objašnjenje prefiksa

nicu da se tijekom ovog mjeseca na-

dana u tišriju ima moć da utječe na

„mar―, što znači „gorko―, je da alu-

še "usne pomiču", gotovo automat-

nas i dovede do promjene koja će

dira na „običnost― ovog mjeseca.

ski govoreći i pjevajući napjeve iz

ostati dijelom nas tijekom cijele

Hešvan je jedan od rijetkih mjeseci

molitvi Visokih blagdana. Tokom

godine.

ţidovskog kalendara u kojem nema

elula i tišrija bezbroj puta izgova-

nikakvih blagdana ili posebnih pri-

ramo molitve poput "Va'ja'abor",

goda, pa je zbog toga „gorak― ili bezukusan. Prefiks „mar― dodajemo kao opis „bezukusnosti― ovog mjeseca. Drugi tvrde da riječ "mar" u ovom kontekstu označava kapljice vode. Na primjer, prorok Ješajahu izjavljuje da su svi narodi na zemlji u B-ţjim očima poput "mar mi'dli" - "kapi u kanti" (Ješajahu 40,15). Nazivu ovog mjeseca dodamo riječ „mar― jer nas uvodi u sezonu kiša, kada s neba počinju padati kapi vode. Postoji, međutim, još jedno moguće objašnjenje riječi "marhešvan", o kojem vrijedi razmišljati već sada, čitav mjesec dana prije početka marhešvana. U Gemari u različitim kontekstima nalazimo aramejski izraz,

Godina 12 Broj 53

Svaki posao ima svoju "sezonu", period intenzivnih trgovinskih aktivnosti i prodaje. Sezone su ključne

Imati dobro srce je važno,

za posao i često donose veći dio za-

ali to je samo jedan

rade. S obzirom na naše vjerske obi-

organ u tijelu. "Anenu", "Hašem Hu Ha'Elokim" i "Hašem Meleh". Sasvim je prirodno da naše usne nastave šaputati ove molitve u tjednima nakon Jamim nora'ima (Dana strahopoštovanja), u mjesecu marhešvanu, i zato ovaj mjesec nazivamo izrazom koji aludira na šaputanje naših usana.

čaje, za nas je ovo naša "sezona". ■

Ovo su kritični tjedni za "posao" duhovnog rasta. "Dobit", dobivena od Jamim nora'im, pruţit će našem "poslu" značajan poticaj koji bi mogao potrajati čitave naredne godine. Kao što se vlasnik tvrtke trudi iskoristiti svoju "sezonu" tako da ostvari što veću zaradu, tako isto i mi moramo osigurati da ne izgubimo prilike koje pruţa sezona Visokih

Ovo pokazuje da je cilj Jamim no-

blagdana i u potpunosti iskoristiti

ra'im da ostave trajan utjecaj na

ovu priliku da se pribliţimo B-gu i

tjedne i mjesece koji će uslijediti.

„napunimo naše baterije― za nare-

Ovo je vrijeme za punjenje baterija,

dnu godinu. ■

da bismo mogli duhovno nastaviti

Strana 9

Rabbi Doniel Neustadt:

Osnovno razumijevanje tekijos Jedna od najvaţnijih micvos Roš

Pored ovih biblijski zahtijevanih

nazivamo terua;

Hašane je biblijska zapovijed da se

puše u šofar. Iako je značaj ove mi-

Kombinacija

oba

gore

navedena zvuka - spoj ševarim-

cve detaljno izloţen - Rav Sa'adiah

terua.

Gaon nabraja deset različitih razlo-

oglašavanje, mi ih pušemo još sedamdeset. Dodatnih trideset se pušu tijekom Musafa, po deset nakon dijelova Malhijos, Zihronos i Šofa-

ga za puhanje šofara - još uvijek

Kako bi udovoljio svim gore nave-

ros u Šemone Esre. Svaki odrasli

mnogi nisu upoznati s osnovnim

denim mišljenjima, rabini su usta-

muškarac je rabinski obvezan puha-

postupcima: koliko oglašavanja se

novili da se tri skupine tekijos pušu

ti ili čuti ova oglašavanja na svojim

oglašava, koliko dugi ili kratki zvu-

na tri različita načina, izmjenjujući

određenim mjestima tijekom sluţbe

ci moraju biti, itd. Dok tokea (onaj

terua glas u svakom nizu. Tako tri

Musaf. Oni se nazivaju tekios deme-

koji puše u šofar) i makri (onaj koji

puta

umad, budući da treba stajati dok ih

upućuje tokeu koje oglašavanje treba

tekija (TaŠRaT); tekija ševarim tekija

puhati) moraju biti temeljito upuće-

(TaŠaT) tri puta; i tekija terua tekija

ni u ove kompleksne zakone - bu-

(TaRaT) tri puta. To sve zajedno uk-

dući da oni odlučuju je li određeno

ljučuje tridesetak različitih oglaša-

oglašavanje bilo nevaljana i mora li

vanja: osamnaest tekija, tri ševarim-

se ponoviti - još uvijek je vaţno da

terua, tri ševarim i tri terua. Ovo je

čitava zajednica ima određen stu-

minimalan broj oglašavanje koje

panj poznavanja općih zakona koji

svaki odrasli muškarac mora čuti na

uređuju ovu micvu.

Roš Hašanu. Oni se nazivaju tekios

pušemo

tekija ševarim-terua

demjušav, jer je zajednici dopušteno

Osnovna micva

da sjedi dok ih se puše. U praksi je,

Biblijska zapovijed je da se na Roš Hašanu pušu tri niza oglašavanja. Niz oglašavanje znači da jednom terua zvuku prethodi, i poslije njega slijedi po jedno oglašvanje tekija. Tako je ukupan zbroj oglašavanja koje je čovjek obavezan čuti na Roš Hašanu devet - šest tekija i tri glasa terua. Zvuk tekije bio je uvijek dobro definiran i o njemu se slaţu svi autori-

međutim, gotovo općeprihvaćeno da se stoji tijekom ovih tekija. [Osoba koja se nalazi u teškom stanju (na primjer, pacijent u bolni-

se puše. Konačno, uobičajeno je da se još četrdeset oglašavanje oglasi za uku■

pno stotinu zvukova. Iako se ovaj običaj temelji na nekoliko ranih izvora i gotovo je općeprihvaćen, postoje različite prakse u vezi toga kada se točno puše. Općenito, ova oglašavanja pušu se pred kraj, kao i nakon sluţbe Musaf, i treba se suzdrţati od govora sve dok svih stotinu oglašavanje ne budu oglašena. Koliko dugo treba trajati svako od oglašavanja?

ci) i nije u mogućnosti čuti (ili pu-

Duljina tekije, prije i poslije ševarim

hati) trideset oglašavanje, trebala bi

ili terua, mora biti njamanje jednako

nastojati čuti (ili puhati) deset zvu-

dugačka koliko i ševarim ili terua

kova: jedan TaŠRaT, jedan TaŠaT i

koji je prate. Dakle, budući da je po-

jedan TaRaT. Međutim, nad tim og-

trebno oko dvije do tri sekunde za

lašavanjima se ne kaţe blagoslov]

puhanje ševarim ili terua, tekija prije i poslije mora biti dugačka najmanje

teti – to je dugačak, ravan (bez prekida ili stanke) glas oglašavanja. Zvuk terua, međutim, nije bio dobro shvaćen i rabini nisu bili sigurni kako bi točno trebal zvučati. Talmud opisuje tri mogućnosti: 1. Tri kratka, ravna glasa - što obično nazivamo ševarim; 2. Devet vrlo kratkih, staccato oglašavanje stranica 10

što

obično DivrejTora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi Doniel Neustadt:

Osnovno razumijevanje tekijos

dvije do tri sekunde. Budući da je za puhanje kombiniranog zvuka ševarim-terua potrebno više vremena, tekija koja prethodi tim glasovima i slijedi ih mora biti i duţa. U većini zajednica uzima se oko četiri ili pet sekundi za svaku od ovih tekijos. Makri je odgovoran da pazi na vrijeme. [Vaţno je zapamtiti da se svaka tekija mora čuti u cijelosti, bez obzira koliko vremena trajala. Ako se, na primjer, tekija puše sedam sekundi, što je puno duţe nego što je potrebno, zajednica mora saslušati čitavih sedam sekundi. Mora se paziti da se ne počnete govoriti Jehi racon sve dok se oglašavanje ne završi.]

daha između ševarim-terua, dok se

šta i /ili razina strogosti koji se od-

tekijos za vrijeme i nakon Musafa

nose na različite aspekte tekijas ha-

pušu s pauzom za uzimanje daha

šofara, onaj tko ţeli biti posebno de-

između ševarim-terua.

taljan u ovoj micvi moţe puhati (ili

Pogreške prilikom puhanja U osnovi postoje dvije vrste po-

Terua čini najmanje devet kratkih

grešaka koje tokea moţe učiniti dok

glasova (zvučnih signala), mada ih

puše šofar. Najčešće je da tokea po-

u praksi bude mnogo više kada se

kušava, ali ne uspijeva proizvesti

puše terua. Između tih kratkih zvu-

pravi zvuk. Opće je pravilo da tokea

čnih signala ne smije se udahnuti;

ignorira neuspjeli pokušaj, uzme

oni moraju ići uzastopno.

dah i pokuša ponovo.

čuti) dodatna puhanja nakon što Musaf završi kako bi udovoljio svim mišljenjima. To uključuje sljedeće hidurim: 1. Postoji nekoliko načina puhanja zvuka ševarim; dok neki pušu kratka, ravna oglašavanja, drugi rade malo valovita oglašavanja (tu-u-tu).

Svaki šever trebala bi trajati oko tri

Druga vrsta pogreške je da tokea

terua signala. Bediavad šever je vaţeći

pravilno puše oglašavanje, ali pogri-

čak i ako traje samo dva signala,

ješi u redoslijedu i puše pogrešno

pod uvjetom da su sva tri ševarim

oglašavanje, npr. umjesto ševarim on

toliko dugački. Ne smije se udahnu-

pomisli da je na redu tekija, ili umje-

3. Prema nekim mišljenjima,

ti između svakog ševera; mora ih se

sto terua misli da je vrijeme za ševa-

kada se oglašava zvuk ševarim-

puhati uzastopno.

rim. U tom slučaju nije dovoljno sa-

terua, između ne smije biti nika-

mo zanemariti pogrešno oglašava-

kvog prekida (čak ni da se uzme

nje; umjesto toga, tokea mora pono-

dah); posljednji šever mora prije-

viti tekiju kojom započeo ovaj niz

ći izravno u terua

Ševarim-terua – kako ga se puše? Postoje dva gledišta kako puhatu ševarim-terua kombinaciju. Neka mišljenja drţe da između njih ne smije udahnuti, pa čak bediavad, jedan udah između njih čini oglašavanje ništavnim. Drugi smatraju da bi trebalo uzeti dah između ševarim i terua [pod uvjetom da udah traje manje od sekunde]. Običaj u većini zajednica je da se radi na oba načina; tekijos prije Musafa pušu se bez Godina 12 Broj 53

tekijos.

2. Prema nekim mišljenjima, za lehathila, nijedan šever ne smije biti dulji od dva kratka signala.

4. Neki autoriteti inzistiraju na

Kada se tekija mora ponoviti, red

tome da zvuk tekije bude ravan i

je da makri obavijeste zajednicu

jasan od početka do kraja, bez

(udaranjem po bimi, itsl.), tako da

fluktuacije tona za čitavo vrijeme

slušatelji ne bi izgubili u praćenju

oglašavanja. ■

redoslijeda oglašavanja zvukova. Dodatni hidurim Budući da postoje različita glediStrana 11

Rabbi Dovid Goldwasser:

Tajni ključ

Avos D’ Rebbi Nosson pripovjeda da je jednom veliki R’ Johanan Ben Zakaj pošao iz Jerušalajima a R’ Jehošua mu se pridruţio. Dok su prolazili pored Bejs HaMikdaša koji je leţao u ruševinama, R’ Jehošua je uzviknuo, “Jao nama, jer mjesto na kojem su naše averos bile opraštane leţi u ruševinama.” R’ Johanan mu je odgovorio, “Sine moj, nemoj biti uznemiren. Mi imamo nešto drugo, jednako djelotvorno, što će nam donijeti kapara, pomi-

■

renje. To su djela heseda i cedaka (mi-

Odgovor glasi da su duhovno na-

navodi pasuk u Šemos (34,6), ―I pro-

lostinja) kao što je rečeno (Hoše’a, 6,

dahnuće, avoda, i mogućnost da se

đe Vječni pred Mošeom Rabenu i

6), “Jer je meni milost mila, a ne

priliţimo Vječnom, koju je nudilo

proglasi [Trinaest značajki]‖ a R.

ţrtva.‖

postojanje Bejs HaMikdaša bile pred-

Johanan je rekao da kada one ne bi

Poruka koju nam daje ova prpovi-

nosti koje smo uţivali. Aspekt kapa-

bile zapisane u samom tekstu ne bi

jest u stvarnosti je vrlo duboka. R’

ra, uza sve to uključuje pitanje ţivo-

nam bilo moguće izjaviti ovako ne-

Jehošua je govorio o ruševinama

ta i smrti. R’ Jehošua je bio zabrinut

što. To nas uči da se Vječni ogrnuo

Bejs HaMikdaša koji je bio srce i srţ

u vezi obaveze za pomirenjem koju

svojim plaštom poput hazana i po-

našeg ţivota. On je bio makom keduša

svaki pojedinac u Klal Jisroel ima.

kazao Mošeu redoslijed molitava.

– proţet svetošću – mjesto na kojem

Pasuk nam kaţe (Koheles 7,20), “pa

je Šehina, B-ţanska prisutnost, pre-

ipak nema čovjeka na zemlji tako

bivala. Avoda koju su vršili kohanim;

pravedna, koji bi činio samo dobro i

dnevno prinošenje korbanos što je

nikad ne bi sagriješio.” Bez obzira

pruţalo jedinstvene prilike svakoj

na to, mi shvaćamo da nam je u o-

osobi; posebne sluţbe Kohen Gadola

vom trenutku potrebno oproštenje

na Jom Kipur u Kodeš Kodašim kojima

za prijestupe koje smo počinili tije-

je činio pomirenje za čitav Ţidovski

kom godine.

narod; svečanosti Simhas Bejs Ha-

U selihos mi traţimo od Vječnog:

šoe’va; pjesme Levita; prinošenje bi-

―Sjeti se danas zbog nas Saveza

kurim, okupljanje na Šaloš Regalim –

Trinaest [značajki],‖ što nas pod-

sve je to nestalo s uništenjem Svetog

sjeća da će nas taj priziv osposobiti

Hrama.

da sa suđenja izađemo kao dobit-

Bejs HaMikdaš je predstavljao ono

nici.

Sefer Me’ein HaMoed spominje da smo u prošlosti molili s Trinaest značajki, a ipak nam godina nije bila ispunjena radošću. Zašto? On razjašnjava da postoji tajni, magični ključ koji olakšava izlijevanje Trinaest značajki, a što se najbolje moţe ilustrirati na ovaj način. Neka je siromašna udovica imala jednog jedinog sina kojeg je vrlo voljela. Njih su dvoje ţivjeli u takvoj bijedi da je dječak već u ranoj mladosti počeo svakodnevno na ulicama traţiti posao. Kada ne bi us-

posljednje mjesto na kojem smo mo-

I doista, Talmud (Roš Hašana 17b),

pio, prosio bi kako bi mogao doni-

gli osjećati bliskost s Vječnim, pa

kaţe da je Vječni rekao Mošeu Ra-

jeti nešto hrane na stol. Bojao se

ipak se veliki R’ Jehošua koncentri-

benu: Kadgod Klal Jisroel sagriješi,

jedino toga da se ne razboli. Tada ne

rao na gubitak prilike za pomire-

nek' izvrše ovu sluţbu predamnom

bi mogao zaraditi ništa novaca, niti

njem. Zašto?

i Ja ću im dati oproštenje. Talmud

bi imao novca da ode kod liječnika.

stranica 12

DivrejTora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Dovid Goldwasser:

Jednog hladnog kišnog dana, kada nije mogao pronaći nikakav posao, počeo je kucati na vrata traţeći milostinju. Pokucao je na vrata imućnog, no škrtog, čovjeka koji mu je zlovoljno rekao: ―Mlad čovjek poput tebe bi trebao raditi, a ne skupljati milostinju.‖ Dječak je ponizno odvratio: ‖Traţio sam posao ali me nitko nije htio zaposliti.‖

Tajni ključ

drţi njihovog dogovora. Ujutro, nakon što je čitave noći stajao u mrzloj rijeci, mladić je izašao iz vode, obukao svoj kaput i pokucao na vrata doma onog bogatog čovjeka. ―Što ţeliš u ovako rano jutro?‖ zareţao je bogataš. ―Došao sam po svojih deset zlatnika,‖ rekao je mladić.

gataš je počeo grditi čovjeka: ―Ova se voda nikada neće zgrijati. Ako ţeliš da voda zakipi moraš je staviti nad vatru, a ne pored nje.‖ ―Tako je to?‖ rekao je sudac. ―A ti misliš da je slabašna vatrica na pijesku zagrijala čovjeka koji je stajao do grla uronjen u ledenoj vodi čitave noći? ―Ne samo da presuđujem da ćeš mu dati deset zlatnika koje si mu

Bogataš se htio zabaviti pa mu je

Škrtac mu je bahato odvratio:

obećao, već udvostručujem tu svotu

rekao: ―U redu, ja ću te zaposliti.

―Nećeš dobiti ništa. Nisi se drţao

zbog muke kojoj si ga izloţio,‖ na-

Ako budeš čitave noći stajao u vodi

dogovora. Tvoja majka je zapalila

pomenuo je sudac.

do grla uz rub rijeke, dat ću ti deset

vatru da te grije. To baš nije bilo

zlatnika.‖

pametno!‖

Trinaest značajki zrake su svjetla i topline, ali njihova moć djeluje sa-

Mladić je pristao i vratio se kući da

Uţasnut, mladić je smjesta otrčao

mo na onu osobu koja ih prihvaća.

kaţe svojoj majci za dogovor koji je

seoskom sucu u ispričao svoju ne-

Nakon što je Ţidovski narod sagri-

sklopio. Ţena se razumljivo zabri-

sretnu priču. Sudac je pozvao boga-

ješio sa Zlatnim teletom, činilo se da

nula za zdravlje svoga sina. Vani je

taša koji je samouvjereno odgovorio

je sve izgubljeno. No ipak je Vječni

bilo vrlo hladno i dječak se mogao

na poziv, smatrajući da ima valjan

obećao Klal Jisroelu da će ―vršenje

teško razboljeti. Bilo kako bilo, sin

razlog kojeg se neće moći pobiti.

sluţbe Trinaest značajki,‖ ne samo

ju je uvjerio da njihovo preţivljava-

Nakon što je saslušao obje strane,

njihovo izgovaranje, uvijek uroditi

sudac je naloţio svom posluţitelju

blagoslovom i izbavljenjem. To je

Majka se preko volje sloţila s time

da donese vode za kavu. ―Uzet će-

definirano u Talmudu (Šabos 133b):

i otpratila ga do obale rijeke. Dok se

mo pauzu da zakuhamo vodu i po-

―Budite poput Njega: Kao što je On

on pripremao da uđe u vodu, ţena

pijemo kavu, i onda ću iznijeti svoju

milostiv i milosrdan, tako budite i

je sakupila nešto granja da zapali

presudu,‖ objavio je sudac. Poslu-

vi milostivi i milosrdni,‖ ili (Šabos

vatru, koju je doduše ubrzo ugasio

ţitelj je, kako i treba, stavio lonac s

151b), ―Onome koji je milosrdan

snaţan vjetar. Škrtac se isto spustio

vodom pored vatre.

prema drugima, Nebesa iskazuju

nje ovisi o tom novcu.

do rijeke, umotan u teţak topli ka-

Petnaest minuta kasnije voda još

put, kako bi se uvjerio da se dječak

nije bila zakuhala. Nestrpljivo, bo-

milosrđe.‖ Naši učenjaci pišu da obično nije dopušteno na jom tov iznositi molbe Vječnom, čime bi se onemogućila molitva Trinaest značajki. Objašnjava se, međutim, da mi ne traţimo Vječnog izravno za oproštenje, već zapravo izraţavamo svoje shvaćanje da čovjek tešuvu i pokajanje moţe postići ugledajući se u puteve Vječnog. ■

Godina 12 Broj 53

Strana 13

Rabbi Berel Wein:

Pouke Roš hašane Pred nama je 5780. godina. Kao i kod svake Nove godine, svakog novog početka, svakog novorođenog djeteta i pokrenutog projekta mi u nju polaţemo velike nade i očekivanja. Nadamo se i molimo se za novu godinu spokojstva i mira, uspjeha i zdravlja, i našeg emocionalnog i duhovnog rasta. Većina od nas već je i prije gajila mnoge takve nade, i istini za volju, nisu baš sve nove godine ispunile naša očekivanja i nade. No, to nas ne smije spriječiti da se nadamo kako će ova nova godina ispuniti naša velika očekivanja. Jedna od tajnih prednosti naše proslave dolaska nove godine na Roš hašanu je poklon koji dobivamo: okrećemo novu stranicu u svojoj knjizi ţivota. Dočekujući novu godinu izjavljujemo: "Neka kraju dođu nesreće prošle godine, i sada nek' započnu blagoslovi nove godine." Sposobnost da se prebrodi prijašnje nevolje i neuspjehe, i krene dalje u ţivotu jedan je od bitnih sastojaka Ţidovskog ţivota, ţivota koji je usmjeren ka svetosti i vječnosti. Kralj Salomon nas uči u Izrekama: "Pravedan čovjek moţe pasti sedam puta, ali on ustaje!" I pravedni i manje pravedni padaju. To je stanje u kojem se ljudi nalaze - krhko, nedoslje-

stranica 14

dno i nesavršeno. Međutim, pravedna se osoba uvijek podiţe i započinje s novim početkom. On ili ona odbija potonuti u potištenost stanja u kojem se našao, dok oni koji nisu pravedni na kraju više ne pokušavajte sami sebe podići iz vlastite jame očaja i grijeha. Ova snaţna poruka definicije pravednosti, i njene različitosti od zla, jedna je od glavnih pouka Roš hašane i dolaska nove godine. Druga vaţna pouka koju nas uči početak nove godine je vrednovanje samog vremena. Dolazak nove godine dramatično usmjerava naše umove na razmišljanje kako vrijeme brzo prolazi. Pa kao da je bilo jučer, kada je došla nova 5779. godina! Gdje li su nestali njeni dani i kako je tako brzo prošla? Naš učitelj Moše u svojoj je molitvi, kao što je zabiljeţeno u Psalmima, skrušeno prokomentirao da i sam ţivot brzo proleti. I uistinu je tako. Vrijeme je nezamjenjivi element ljudskog postojanja. Ono ima jedinstvenu i samo sebi svojstvenu vrijednost. Vrijeme je najmoćniji alat dostupan ljudima za postizanje ciljeva i samoostvarenje. Ono je isuviše dragocjeno da bi ga se namjerno potraćilo.

Nije na nama da riješimo sve probleme, sredimo sve situacije, ispunimo sve uzvišene ciljeve za svog ţivota. Nemamo na raspolaganju dovoljno godina da sve to ostvarimo. Ipak rabini su nas podučili da nas to ne oslobađa naših obaveza da to nastojimo učiniti. Shvaćajući ograničenja koje nam vrijeme nameće, te koristeći se vremenom koje smo dobili za vlastiti duhovni i emocionalni napredak, za izgradnju ţivota i društva u skladu s Torom, te za pomaganje, podršku i osnaţivanje naših bliţnjih Ţidova, mi svijetom širimo poruke koje donosi dolazak nove ■ godine. Nova godina je pravovremeni podsjetnik na vrijednosti samog vremena. Dolazak nove godine također nas uči i kako je sve u ţivotu neizvjesno. Naš je suvremeni svijet proizveo široko polje stručnjaka za svaki vid postojanja na ovoj planeti. Ipak, bez obzira na to koliko nam se činilo da znamo i koliko nam jasnu budućnost zacrtali naši stručnjaci, mi stalno bivamo zavedeni događajima koji ne samo da su nepredvidivi već u mnogo slučajeva i nezamislivi. Mi uvijek bivamo primorani da pokleknemo zbog svog oholog sveznanja i poniţeni onime još nepoz-

DivrejTora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Pouke Roš hašane

natim i nepredviđenim. Nova nas godina tjera da se bavimo svojim dušama i našim Stvoriteljem. Ona priznaje, da se tako izrazim, sveprisutnu B-ţju ruku koja upravlja našim osobnim i javnim ţivotom. I opet, ona ukazuje na jednu te istu pojavu, naše nemoći, a također i naše odgovornosti. Bez B-ga čovječanstvo je osuđeno na prazninu i ništavilo. No, bez ljudskih nastojanja i ostvarenja, B-ţje će djelo stvaranja ostati kao mrtvorođenče, prazno i pusto. Nova Godina naglašava ovo B-ţansko partnerstvo između Stvoritelja i Njegovih stvorenja, između onog što je sveto i vječno, i onog što je nuţno svjetovno i obično. Dok otpočinje nova godina mi, da tako kaţem, predajemo svoj godišnji izvještaj o ovom partnerstvu svom vječnom partneru. Neka nova godina bude godina blagoslova za sav Izrael, pojedinačno i kolektivno. Naučiti kako gubiti Nedavno sam pročitao članak u kojem se našao intervju s poznatim i nadarenim igračem američkog bejzbola. Većina sportaša kada ih pitaju ili intervjuiraju mediji gotovo kao roboti odgovaraju s klišejima i lijepim frazama, koje apsolutno ništa ne znače. Ovog su sportaša u intervjuu upitali koju je značajnu korist stekao iz svoje karijere u bejzbolu. Umjesto uobičajenog odgovora o timskoj suradnji, postavljanju ciljeva, fer natjecanju i drugim takvim plemenitim idejama, ovaj je sportaš odgovorio da je, nakon 15 godina profesionalne bejzbolske karijere, najveća lekcija koju je naučio kako gubiti. Većina ljudi očekuje da postoji neka čarobna formula koja će ih naučiti kako da pobjeđuju. Međutim, u ţivotu, kao i u bejzbolu, zapravo je učenje o tome kako gubiti tako da Godina 12 Broj 53

čovjek na kraju, u ukupnoj perspektivi igre ţivota, moţe pobijediti. Od naše najranije dobi mi uistinu treniramo kako gubiti. Bez obzira koliko dijete bilo razmaţeno, ono će se svejedno suočiti s brojnim situacijama gubitka i uskraćivanja, kod kuće, u školi i na igri. U mojim djetinjim danima, sjećam se da je najveća uvreda koju se moglo dobiti od svojih kolega u razredu ili suigrača bilo da ne znaš gubiti. Nekako, duboko u nama postoji svijest, pa čak i ţelja da se gubi plemenitosti i pošteno. Zapravo, čitava ljudska psihologija objavljivanja onoga što se smatra moralnom pobjedom temelji se na ideji da je mnogo puta izgubiti vaţnije i vrednije od pobjede. U dugoj povijesti, ţidovski narod svakako bi se prije mogao ubrojati u gubitnike, nego u pobjednike. Nijedan narod nije imao tako tešku i bolnu povijest kao Ţidovi. Većina svoje povijesti proveo je u prognan iz svoje domovine i raspršen diljem svijeta. Progon i diskriminacija, siromaštvo i stalna nesigurnost bili su sudbina koju su Ţidovi prihvatili. Ipak, ţidovski narod je ostao neobjašnjivo optimističan u vezi svoje konačne budućnosti i ostao najutjecajniji u pitanjima i evoluciji civili-

zacije. Iako nismo pobijedili u materijalnom i teritorijalnom smislu, mi smo se smatrali pobjednicima u području duha i ljudskog napretka. Igrači bejzbola ne uspijevaju u 65 do 75 posto slučajeva. Ipak, njihov uspjeh je kada iz tog iskustva nauče zašto nisu uspjeli i što mogu učiniti kako bi pokušali ispraviti taj neuspjeh koji igru čini tako fascinantnom i dramatičnom. Izraelski proroci uvijek naglašavaju propuste ţidovskog naroda i upozoravaju ih da preispitaju te neuspjehe i uče iz njih. Ako ćemo se baviti samo svojim pobjedama i trijumfima dovest će nas samo do toga da postanemo arogantni, oholi i na kraju do najvećih razočaranja i obmana. Kroz riječi proroka Izraela nalazimo detalje naših nedostataka i naših promašenih napora, tako da te pogreške ne ponavljamo u budućnosti. Jedna od velikih pouka u gubljenju je sposobnost da uvidimo i prihvatimo činjenicu da smo izgubili. Na taj način, mi krećemo dalje i pravimo potrebne prilagodbe kako ne bismo postali serijski gubitnici. Gmar hatima tova ■

Strana 15

HaRav Lord Jonathan Sacks:

Zašto biti Ţidov? Posljednjih dana svoga ţivota Mojsije obnavlja savez između B-ga i Izraela. Čitava knjiga Devarim prikaz je saveza – kako je do njega došlo, njegove uvjete i okolnosti, zašto je on u srţi identiteta Izraela kao am kadoša, svetog naroda, i tako dalje. Sada nastupa trenutak samog obnavljanja, neka vrsta nacionalnog referenduma. Mojsije, međutim, pazi da ne ograniči svoje riječi na one koji su stvarno prisutni. Pred smrt, on ţeli osigurati da niti jedno buduće pokoljenje ne moţe reći: ―Mojsije je učino ovaj zavjet s našim precima, ali ne i sa nama. Mi nismo dali svoj pristanak. Nas zavjet ne obavezuje.‖ Da bi to spriječio on izgovara slijedeće riječi: I ne sklapam danas ovaj savez i ovu zakletvu samo s vama nego i sa svakim koji danas stoji ovdje s nama pred VJEČNIM, B-gom našim, i sa svakim koji danas nije ovdje s nama. (Pnz. 29,13-14) Kao što ističu komentatori, izraz ―svaki koji danas nije ovdje‖ ne moţe se odnositi na Izraelce koji su ţivjeli u to doba, pa se zadesilo da su bili negdje drugdje. Na njih se to ne moţe odnositi jer je tamo bio sakupljen čitav narod. On jedino moţe označavati ―naraštaje koji još nisu rođeni.‖ Savez obavezuje sve Ţidove od tog dana do danas. Kao što Talmud kaţe: mi smo svi mušba ve-omed me-har Si-nai, unaprijed zaprisegnuti od Sinaja (Joma 73b, Nedarim 8a). Pristajući da budu B-ţji narod, podvrgnuti B-ţjim zakonima, naši su preci obavezali i nas. Evo jedne od najosnovnijih činjenica u vezi judaizma. Izuzev konvertita, mi ne izabiremo da budemo Ţidovi. Mi se rađamo kao Ţidovi. Postajemo punoljetni, odgovorni prema zakonima i odgovorni za svoje postupke, u dobi od dvanaest godina za djevojčice i trinaest stranica 16

godina za dječake. No mi smo dio saveza od rođenja. Bat ili Bar micva nisu ―krizma.‖ Oni ne uključuju nikakvo svojevoljno prihvaćanje Ţidovskog identiteta. Taj se izbor dogodio prije više od tri tisuće godina, kada je Mojsije rekao ―I ne sklapam danas ovaj savez i ovu zakletvu samo s vama nego i sa… svakim koji danas nije ovdje s nama,‖ što znači sa svim budućim generacijama, uključujući nas. Ali kako to moţe biti? Nesumnjivo je temeljni princip judaizma da nema obaveze bez pristanka. Kako moţemo biti obvezni prema nekom sporazumu u kojem nismo imali udjela? Kako moţemo biti podvrgnuti savezu na temelju odluke donesene davno ranije od naših davnih predaka? I učenjaci su, na kraju krajeva, postavili isto pitanje u vezi generacije iz pustinje u dane Mojsija, koji su doista bili tamo i dali svoj pristanak. Talmud nam je natuknuo da oni nisu u potpunosti imali slobodu reći Ne. ―Sveti, da je blagosloven, drţao je goru nad njima poput bureta i rekao: Ako kaţete Da, sve će biti u redu, no ako kaţete Ne, ovo će postati vaše groblje‖ (Šabat 88b). Na ovo je, R. Acha bar Jaakov rekao: ―Ovo čini temeljni prigovor legitimnosti saveza.‖ Talmud odvraća da mada sporazum nije bio u potpunosti slobodan u to doba, Ţidovi su svojevoljno potvrdili svoj identitet u dane Ahašvera, kao što donosi Knjiga o Esteri. Ovo nije mjesto da raspravljamo o tom odlomku, no osnovna poanta je jasna. Učenjaci su čvrsto vjerovali da sporazum mora biti svojevoljan da bi bio obavezujući. Pa ipak, mi nismo dali pristanak da budemo Ţidovi. Mi smo, većina od nas, rođeni kao Ţidovi. Mi nismo bili tamo u dane Mojsija kada je sporazum

sklopljen. Mi tada još nismo postojali. Kako nas onda moţe taj savez obvezivati? To nije nevaţno pitanje. To je pitanje ka kojem su usmjerena sva ostala pitanja. Kako se moţe Ţidovski identitet prenijeti s roditelja na dijete? Da je Ţidovski identitet bio samo rasno ili etničko pitanje, mogli bismo to razumjeti. Od svojih roditelja nasljeđujemo mnogo toga – najočiglednije svoje gene. Ali biti Ţidov nije genetska okolnost, to je niz vjerskih obaveza. Postoji halahičko načelo: zakhin le-adam šelo befanav: ―Moţete dodijeliti dobrobit ■ drugome i bez njegovog znanja ili pristanka.‖ I mada je biti Ţidov bez ikakve sumnje povlastica, ono je u neku ruku i obaveza, ograničavanje našeg raspona legitimnih odluka. Da nismo bili Ţidovi, mogli smo raditi na šabat, jesti nekošer hranu, i tako dalje. Vi moţete dodijeliti prednost, ali ne i obavezu, nekome bez njegovog pristanka. Ukratko, ovo je pitanje nad pitanjima Ţidovskog identiteta. Kako moţemo imati obavezu prema Ţidovskom zakonu, bez donošenja vlastite odluke, samo time što su se naši preci obavezali u naše ime? U mojoj knjizi ―Radical Then, Radical Now‖ (Radikalno nekada, radikalno sada, u Americi objavljenoj pod naslovom ―A Letter in the Scroll‖ – Slovo u svitku) istaknuo sam koliko je fascinantno istraţivati kada i gdje je to pitanje bilo postavljano. Usprkos činjenice da o njemu sve ovisi, ono nije bilo često postavljano. Ţidovi uglavnom nisu postavljali to pitanje. Zašto biti Ţidov? Razlog je bio očit. Moji roditelji su Ţidovi. Moji djedovi i bake bili su Ţidovi. Stoga sam i ja Ţidov. Identitet je nešto što većina ljudi u većini razdoblja uzima zdravo za gotovo. DivrejTora

(nastavak s 16. stranice)

HaRav Lord Jonathan Sacks Riskin:

No, međutim, ono se postavljalo tijekom babilonskog izgnanstva. Prorok Ezekiel Kaţe: ―ono što vam je na umu nikada se neće dogoditi – pomisao: ‘Hajde da budemo poput drugih naroda, poput plemena svijeta, i klanjamo se drvu i kamenu.’” (Ez. 20: 32). Ovo je prvi nagovještaj da se Ţidovi aktivno nastoje odreći svog identiteta. To se ponovo dogodilo u rabinsko doba. Poznato nam je da su u drugom stoljeću prije naše ere postojali Ţidovi koji su bili helenizirani, koji su htjeli biti Grci umjesto Ţidovi. Bilo je i drugih koji su za rimske vladavine teţili da postanu Rimljani. Neki su se čak podvrgnuli operaciji poznatoj kao epispazam kako bi poništili učinke obrezivanja (na hebrejski je to poznato kao mešukhim) da bi tako prikrili činjenicu da su Ţidovi. Treći se puta to dogodilo u Španjolskoj u petnaestom stoljeću. Tu nalazimo dva biblijska komentatora, R. Isaac Arama i R. Isaac Abarbanel, kako postavljaju upravo ono pitanje koje smo i mi postavili, kako zavjet moţe danas obvezivati Ţidove. Razlog zbog kojega su ga oni postavili, a raniji komentatori nisu, bio je to što je u njihovo vrijeme – između 1391. i 1492. – postojao ogroman pritisak na španjolske Ţidove da pređu na kršćanstvo, te je gotovo trećina njih to bila i učinila (na hebrejskom ih se naziva anusim, na španjolski conversos, te pogrdno marranos, ―svinja‖). Pitanje ―Zašto ostati Ţidovom?‖ bilo je zbiljsko. Odgovori su bili različiti u različita vremena. Ezekielov odgovor bio je netaktičan: ―Tako Ja živ bio, objavljuje Vječni B-g, doista ću moćnom šakom i rukom ispruženom, i gnjevom izlivenim Ja biti kralj nad vama.‖ Drugim riječima, Ţidovi mogu pokušati izbjeći svoju sudbinu, no neće uspjeti. Čak i protiv vlastite volje znat će se za njih da su Ţidovi. Tragično je što se Godina 12 Broj 53

Zašto biti Ţidov?

to upravo dogodilo za vrijeme dviju velikih asimilacija, u Španjolskoj u petnaestom stoljeću, te Europi tijekom devetnaestog i dvadesetog stoljeća. U oba ova slučaja rasni antisemitizam se odupro tome, te su Ţidovi i nadalje bili progonjeni. Naši su učenjaci na mističan način dali odgovor na ovo pitanje. Rekli su da su čak i duše Ţidova nerođenih u to vrijeme bile prisutne na Sinaju i potvrdile zavjet (Izlazak Raba 28,6). Drugim riječima, svaki Ţidov/ka dao je svoj pristanak u dane Mošea, čak i ako tada još nije bio rođen. Demistificirajući ovo, moţda su učenjaci mislili da u samom središti svog srca čak i najasimiliraniji Ţidov zna da je on ili ona još uvijek Ţidov. Izgleda da je to bio slučaj s ličnostima poput Heinricha Heinea i Benjamina Disraelija, koji su ţivjeli kao kršćani ali su često pisali i razmišljali kao Ţidovi. Španjolski komentatori iz petnaestog stoljeća smatrali su ovaj odgovor problematičnim. Kao što je Arama rekao, mi smo, svaki od nas, i tijelo i duša. Kako je onda opravdano reći da su naše duše bile prisutne na Sinaju? Kako duša moţe obvezati tijelo? Naravno, duša pristaje na savez. Duhovno, biti Ţidov je privilegija, a privilegiju moţete nekome dodijeliti i bez njegovog pristanka. No što se tijela tiče, zavjet je opterećenje. On uključuje sve vrste ograničenja tjelesnih uţitaka. Stoga, ako su duše budućih generacija bile prisutne, no ne i njihova tijela, to ne bi predstavljalo pristanak.

Radikalno nekada, radikalno i sada je moj odgovor na to pitanje. No moţda postoji i jednostavniji odgovor. Mi nismo slobodnom voljom dali svoj pristanak za svaku obavezu koju imamo. Postoje obveze koje nastaju rođenjem. Klasični primjer je prijestolonasljednik. Biti nasljednikom prijestolja podrazumijeva niz duţnosti i ţivot kojim se sluţi drugima. Moguće je zanemariti te duţnosti. U krajnjem slučaju moguće je čak i da kralj abdicira. No nitko ne izabire da bude kraljevske krvi. To je sudbina, udes, do kojeg dolazi rođenjem. Narod za kojega je sam B-g rekao: ―Dijete moje, moj prvenac, Izrael‖ (Izl. 4,22) zna da je član kraljevske obitelji. To moţe biti privilegija. To moţe biti teret. To moţe biti oboje. Čudnovata je zabluda u poslijeprosvjetiteljsko doba pomišljati da su jedine značajne stvari u vezi nas one koje sami izabiremo. Jer istina je da neke od najvaţnijih činjenica o nama samima mi nismo odabrali. Nismo odabrali da budemo rođeni. Nismo odabrali svoje roditelje. Nismo odabrali vrijeme i mjesto svog rođenja. Pa ipak svaka od tih stvari ima utjecaj na to tko smo i što smo pozvani učiniti. Mi smo dio priče koja je započela davno prije nego li smo rođeni, i nastavit će se još dugo nakon nakon nas, te pitanje za sve nas glasi: hoćemo li nastaviti priču? Nade stotine generacija naših predaka počivaju na našoj spremnosti da to učinmo. Duboko u našoj kolektivnoj svijesti i dalje odjekuju Mošeove riječi: ―I ne sklapam danas ovaj savez i ovu zakletvu samo s vama nego i sa… svakim koji danas nije ovdje s nama.‖ Mi smo dio te priče. Mi je moţemo ţivjeti. Mi je se moţemo odreći. No to je odluka koju ne moţemo izbjeći i koja sa sobom nosi nesagledive posljedice. Budućnost saveza počiva na nama. ■ Strana 17

Rabbi Yaakov Menken :

Budite nova osoba Jom HaDin, Dan Suda, brzo se

Hagarinog sina kako se "igraju", re-

kvog kakav je sada i spasit će mu

pribliţava. To je velik i strašan dan.

kla je Avrahamu da mora otjerati

ţivot.

I iskreno, pisati o tome je teška i

Jišmaela iz njihove kuće. B-g je re-

strašna odgovornost. Kako pisati,

kao Avrahamu da mora poslušati

nadahnjivati, podizati o onome što

Saru - i Hagar i Jišmael su bili od-

je istovremeno veličanstveno i za-

stranjeni.

strašujuće - pogotovo kad sam i ja jedva spreman?

Kakve su to bile igre koje je Jišmael "igrao?" Prema Midrašu, počinio

Dakle, traţio sam što reći. I tada

je teške grijehe idolopoklonstva,

mi je rabin Label Lam poslao vlastiti

preljuba i ubojstva. Drugo objašnje-

Dvar Torah koji je pripremio za cir-

nje je da se pretvarao da se igra s

kularno slanje DvarTore, i podsjetio

Jichakom, ali ga je namjeravao pro-

me na sljedeće:

bosti strijelama kako bi bio jedini

"Na Roš Hašanu, Glavu godine, u

Avrahamov sin.

liturgiji se uopće ne spominju prije-

Ipak, kada su Hagar i Jišmael oti-

stupi iz prošlosti. Niti se od nas ne

šli u pustinju i ostali bez vode, Ha-

traţi da donesmo odluke za buduć-

gar je napustila svoje dijete da ga ne

nost. Naši učenjaci kaţu nam da u

bi gledala kako umire – on se poka-

trenutku kada se šofar oglasi, vrši se

jao. Poţalio je zbog onoga što je uči-

velika smotra vojske i nutrina srca je

nio.

otvorena za pregled." Na neki način ovaj mi je odlomak bio zraka jasnoće. Moţda sam shvatio da ono što mi trebamo učiniti ono što ja trebam učiniti - na kraju krajeva i nije tako teško. Teško je "učiniti tešuva", vratiti se B-gu i napustiti prekršaje, posebno

I anđeo B-ţji došao je k Hagar i rekao: "Ne boj se, jer je B-g čuo djetetov glas, kakav je sada." Kakav je sada - ne ubojica kakav je bio. Kakav je sada - ne otac potomaka koji će ubiti tisuće Ţidova u narednim stoljećima. B-g ga sudi ona-

Imat ćemo puno posla. Morat ćemo se pobrinuti da se naše samopoboljšanje ne pretvori u tip „novogodišnjih odluka― poput onih u šali sekularne zajednice da se prekinu već 2. siječnja. Ali to danas nije naš posao. Naš je posao jednostavno osigurati da kad dođe naš red, kada nas B-g pogleda na Dan suda, da ono što vidi bude netko tko je predan da čini ispravne stvari.

■

Ne znam kako ću to učiniti Ne znam kako ću uspjeti "novoga mene" pretvoriti u trajnu promjenu. Ali danas se neću brinuti zbog toga. Danas ću jednostavno biti ta nova osoba. Je li to zastrašujuće? Naravno. Ali također je i izuzetno uzbudljivo. Neka bismo svi odmah bili upisani u Knjigu ţivota za godinu dana blagoslova i sreće, godinu mira za sebe i za sav Izrael! Gut Jom tov!

nakon što su nam postali navikom. Morate raditi na tome da se svaka promjena na bolje ne preokrene natrag, kako bi ste osigurali da se stari obrasci ne vrate. To je zastrašujuće! Kako mogu obećati B-gu, kako mogu obećati i sam sebi da su ti dani prošli? To nije Avoda, sluţba, posao, za Roš Hašanu. Na Roš Hašanu u Tori čitamo da je B-g dao Sari sina Jichaka. Kad je Sara vidjela Jišmaela, Avrahamova i stranica 18

DivrejTora

Biseri hasidske mudrosti Svatko gradi svoje ljestve

Neki čovjek posjeti rabina da bi se poţalio koliko problema ima na poslu i kod

kuće. Uz to, doda on, bez obzira na sav uloţeni trud, nikako ne postiţe ozbiljniji napredak.

Rabin mu predloţi da odgovor potraţi u biblijskim stihovima o Jakovljevom snu. "Jakov je sanjao", objasni mu , "ljestve koje su stajale na zemlji, a njihov vrh je dosezao sve do neba. B-ţji anđeli su se uspinjali i spuštali po ljestvama. Odjednom je Jakov spazio B-ga kako stoji nad njim... i B-g reče: 'Ja sam s tobom'" Rabin na trenutak zastane i promotri čovjeka. "Ako su anđeli već došli s neba, zašto su se prvo uspinjali, pa tek onda spuštali?" upita rabin. "Zato što svaka osoba prvo mora izgraditi ljestve koje se uspinju iz njegovog materijalnog ţivota prema duhovnosti. Tada njegove akcije posvećuju čitav ţivot, stvarajući 'anđele' koji se uspinju. Tek kada se oni vrate natrag, B-g će biti s njima i odgovoriti na tvoje molitve.‖ ■

vjetlo je, sa svim svojim paradoksalnim kvalitetama, naša najbolja metafora za razumijevanje procesa stvaranja. Mi govorimo o "prosvjetljenju" koje će raspršiti tamu neznanja, o "zraci nade" koja prodire u tamu očaja, o "b-ţanskom svjetlu" koje će okupati dušu krepošću. Razmišljajući o paradoksu svjetla – koje nedvojbeno postoji, premda izgleda kao da nema supstancu ili oblik – moţemo se pribliţiti drugom, još većem paradoksu: jedinstvu našeg fizičkog svijeta sa "svijetom" boţanskog. Mistična obiljeţja svjetla ilustriraju osnovnu istinu našeg fizičkog svijeta: pojedini oblik postojanja ne smijemo definirati samo u parametrima njegova bića, već kao sredstvo za osvjetljavanje više istine. Svjetlo postaje u isto vrijeme čisti izraz boţanskog i metafora koja nam, s pomoću razuma i drugih sposobnosti, omogućuje da iskusimo putove B-ga. To svjetlo je u početku čista svjetlost koja reflektira boţansku suštinu, a potom se manifestira kao dvije vrste energije: beskonačno svjetlo i konačno svjetlo – ono koje se moţe ograničiti u konačnom ţivotu. Čak i kada je ovo drugo svjetlo stisnuto u „posude‖ koje definiraju naše postojanje, ono zadrţava svoju uzvišenu, transcendentnu kvalitetu stalno zrcaleći suštinu svoga izvora. Iz B-ţje perspektive, „posuda‖ i svjetlo su dva oblika iste boţanske energije. Ali iz naše perspektive, one izgledaju kao različite, čak i suprotstavljene snage. Unutar nas samih, mi doţivljavamo tu razliku kao raskol između tijela i duše. Tu je napetost jedino moguće poništiti ponovnim sjedinjenjem svjetla i „posude‖, ponovnim sjedinjenjem tijela i duše, a za to je potrebno uvesti treću dimenziju: B-ga. R. Menachem Mendel Schneerson ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Godina 12 Broj 53

Strana 19

Ozer Bergman:

Ponosan na to što sam Ţidov Na pragu smo Roš hašane, dana suda na kojem nas se paţljivo preispituje, procjenjuje, i zatim upisuje za dobru godinu (nadajmo se), i sve to u manje vremena nego što je trebalo da pročitate ovu rečenicu. Roš hašana traje dva dana ne zato što B-gu treba toliko vremena da odgonetne što da učini za vas ili zato što je toliko vremena potrebno nekim ljudima da dovrše iznošenje svoje liste ţelja i molbi. Ona traje toliko dugo da vam dade vremena da dobro razmislite: Što trebam promijeniti i kako ću to učiniti? Mnogi ljudi misle da u vrijeme Roš hašane postoji korelacija između toga koliko su bili dobri (ili obećali da će biti) i s koliko će ih dobara B-g obasuti. Ovdje se ne radi o tome. Blagostanje se često dodjeljuju zlikovcima, ali se uskraćuje cadikim. Kada bi posljedice ponašanja čovjeka bile očite, ne bi bilo slobodne volje i Stvaranje ne bi posluţilo svojoj svrsi. Ali, skrećem s teme. Svi mi moramo poboljšati svoje ponašanje, govor i stavove. Trebali bismo produbiti našu vjeru i povjerenje u B-ga, našu vjeru u sve što je kadoš (sveto) i druge naše religijske osjećaje. Ali to su umnogome samo simptomi. Da bismo ostvarili dugotrajnu tešuvu (povratak B-gu), moramo dokučiti što nedostaje u temelju stranica 20

stvari. U nekom povijesnom trenutku, B-g je predvidio da će biti neizmjerno ponosan na Ţidovski narod. Predvidio je da će biti neizmjerno ponosan na svakog pojedinog Ţidova, uključujući vas, dragi Ţidovski čitatelji. On je također predvidio da će biti neizmjerno ponosan na svaki vaš djelić, svakog dana. Sav taj predviđeni B-ţji ponos na Ţidove temelj je Stvaranja. Temelj, korijen, problema je da je B-g to naslutio, ali mi nismo! Kad napravimo inventuru svog ţivota, vidimo što treba ispraviti: pričanje u šulu, konzumiranje hrane koja nije košer, traćenje vrijeme, plaćanje kamata na kredit, nepoštivanje svojih roditelja i još mnogo toga drugoga. Stoga pokušavamo pronaći strategije da svoja usta drţimo zatvorenima, da budemo manje rastreseni i više učinkoviti, itd. Međutim, korijen našeg neuspjeha u pogledu Ţi-

dovstva je to što nismo svjesni da se B-g toliko jako ţeli ponositi nama koje je stvorio na svijetu i nastavlja nas stvarati! Naša svjesnost o tome raste kada postavljamo pitanja poput: "Da li svađa s mojim bračnim partnerom ili susjedima potiče da B-g bude ponosan na mene?" "Je li moja nemarnost u drţanju šabata i proučavanju Tore ponos koji je predvidio?" Razmišljanje o tome da li vaše ponašanje ili stav čine B-ga ponosnim na vas ili ne, samo po sebi čini B-ga ponosnim! Ali to nije sve. Budući da je B-g ponosan na Ţidovski narod, danas postoji! Sjeverna Amerika, Juţna Amerika i Azija, galaksije i sve što oni sadrţavaju, sve postoji. Zbog B-ţjeg ponosa na ponašenje nekog Ţidova danas postoji djelić današnjice. Zahvaljujući B-ţjem ponosu na drugog Ţidova, blagi povjetarac će pu-

hnuti negdje u Zemlji Izrael. Jeste li to shvatili? Zbog B-ţjeg ponosa na vas danas, sada postoji neki aspekt stvaranja. A zbog ponosa sutra neki će aspekti postojati sutra. Evo još dobrih vijesti. Budući da djelić stvaranja postoji zahvaljujući Ţidovskom ponosu koji vi ostvarujete, B-g "ostvaruje" vas. Budući da On ţeli biti ponosan, On vas ţeli blagosloviti zdravljem i blagostanjem danas, sutra i tijekom cijele godine. Zato ispravite temelj, korijen i izazovite ponos, tada će vaši zahtjevi biti opravdaniji. Reb Noson budi kod nas svijest o jednom temeljnom pitanju. Sav B-ţji latentni ponos na nas Ţidove, kao nacije i kao pojedinaca, ovisi o šalomu (miru). Šalom započinje s cedakom (dobrotvornim davanjem), što uključuje davanje milostinje, posuđivanje novca bez kamata, vršenje usluga drugima, pošteno, časno i pristojno poslovanje, te spremnost na odricanje od naplate nečijeg duga da bi se očuvao mir. Tikatevu v'teihatemu altera haim tovim u'l'šalom b'sifran šel cadikim! Neka bi vi i vaši dragi bili odmah upisani i zapečaćeni za dobar ţivot i mir u Knjigu Cadikim! ■ Prevela Tamar Buchwald

DivrejTora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Zašto ne odete u prijevremenu mirovinu i upotrijebite svoje vrijeme za nešto što ima više smisla? Jednom prilikom sam

zaraditi novac? On već

Nema li ljepote koju treba

vrijeme zarađivanje novca

razgovarao s jednim vrlo

ima novaca. Da bi bio

doţivjeti u svatkom kutku

ili igranje golfa (ili bridţa

uspješnim poslovnim čo-

uspješan?

ove

onda kada više niste u

vjekom. Rekao sam da

uspješan. Ne. On čini sve

Nema li predivnih ideja

kada bi rasprodao svoju

to jer inače ne bi imao ni-

kojima

imovinu čak i upola stvar-

šta za raditi.

djecu, unuke, bilo koga

već

jest

prostrane

planete?

treba

podučiti

ne vrijednosti, mogao bi

zarađivati

prema

kalendaru,

sudi, to je vrijeme da

garantirano 4-5

Ţidovskom

to vrijeme da nam B-g

funti, te bi uz 0.5% kamamogao

Roš hašana

Dan Suda. Više nego li je

dobiti gotovo milijardu te,

stanju udariti lopticu)?

prosudimo sami sebe. Što

milijuna

ţelimo od naredne godi-

funti godišnje. Ja ne bih

ne? Svakako da moţemo

mogao potrošiti taj novac

više od toga da ţivimo da

u godinu dana čak i kad

bismo radili kao ‗uspješni‘

bih se potrudio. Pa zašto

ljudi. Svakako da u svijetu

on onda ostaje u biznisu?!

kakav je naš ima toliko

Znao sam odgovor prije

mnogo toga što moţemo

nego li mi ga je rekao, ali

učiniti a da ima smisla. Pa

toliko mi je neprijatan da

zašto onda trošiti toliko

sam morao pitati, čisto za

svog vremena na ono što

slučaj da nisam bio u pra-

nema smisla?

vu. Razmislite na trenutak, što biste vi rekli kako je glasio odgovor?

Predlaţem vam da za

Neka bi vam ţidovska Nova godina donijela mnogo radosnih događaja na koje ćete moći prigovarati

Odgovor je bio, sasvim jednostavno, da kada bi prodao svoj biznis, ne bi se imao čime baviti.

na trenutak. Ne bi se imao čime baviti……… Ustaje rano ujutro, odlazi u ured, koristi svoj um, svoju energiju, svoju strastvenost,

svoj

trud,

svoje vrijeme, svoje mogućnosti za što? Da moţe

Godina 12 Broj 53

da u nadolazećoj godini provedete više vremena s

Kakva je to vrsta ţivota? Da li je naš svijet doista

tko hoće poslušati? Zar ne

obitelji, više vremena u

postoji oko nas

davanju

čitavo

drugima,

više

pojedinaca

vremena u stjecanju mu-

koje treba voljeti i cijeniti

drosti, više vremena na

Zar nema gladi i bolesti

– da ne govorimo o onima

duhovne teţnje. To su

protiv kojih se treba boriti

koji su nam najbliţi i

stvari koje su vaţne u

u Africi, prašuma za spa-

najdraţi?

ţivotu. Nemojte ih poti-

toliko lišen smisla?

Sada razmislite o tome

ovu Roš hašanu odlučite

siti u Juţnoj Americi i siromašnih ljudi kojima treba pomoći širom svijeta? Zar nema ogromnih zaliha mudrosti koje treba objelodaniti

istraţiti?

čovječanstvo

Zar stvarno nema ničega za njega čime bi se mogao baviti? Da li uistinu ţivimo u tako ispraznom svijetu da je jedini način na koji moţemo provesti svoj

snuti u stranu kako biste radili stvari koje, ako ćemo biti okrutno iskreni, samo popunjavaju prazninu između rođenja i smrti. ■

Strana 21

Rabbi Yissocher Frand:

Jedinstvenost presude na Roš Hašanu Druga mišna u traktatu Roš Hašana uči: "Na Roš Hašana svi koji su došli na svijet prolaze pred Njim (da prime presudu) kao bnei maron" (kada se prebrajaju ovce). Međutim, Gemara tamo navodi mišljenje "Čovjeku se sudi svakodnevno" [Roš Hašana 16a]. Na prvi pogled, ova su dva mišljenja u suprotnosti. Očito, Suđenje se događa ili jednom godišnje ili na dnevnoj bazi. Čini se da se ova dva mišljenja međusobno isključuju. Rav Eizele Charif pokušava pomiriti ove tvrdnje uvođenjem koncepta da u stvarnosti postoje dvije vrste suđenja. Na početku godine čovjeku je određeno da ima određene mogućnosti, određeni status, i određene fizičke i materijalne karakteristike. Status quo za narednu godinu se određuje na Roš Hašanu. Međutim, ova "osnovna odrednica" moţe se mijenjati – na bolje ili na gore – ovisno o postupcima date osobe tije-

kom godine. Međutim, kada mi pristupamo novogodišnjem sudu, ne postoji status

đe suđenje za novu godinu na Roš Hašanu, nema ničega što je unaprijed zadato.

quo. Mi ne dolazimo Svemogućem

Rav Pam jednom je rekao komen-

uz pretpostavku zasnovanu na vje-

tar na Molitve pokajnice koje govo-

rojatnosti onog što je bilo (hazaka

rimo u Selihos prije i tijekom Jomim

d'm'ikara). Mi ne ulazimo na Suđe-

noraim (Strašnih dana): "Kao siro-

nje na Roš Hašanu s mišlju "do sada

masi i prosjaci mi dolazimo pred

sam bio ţiv, pa ću ostati na ţivotu i

Tebe, kucajući na Tvoja vrata." Ovo

slijedeće godine; bio sam zdrav i

se moţe jednostavno rastumačiti da

imućan dom sada, pa će se sve tako

smo mi siromasi jer nemamo do-

nastaviti unedogled tijekom nare-

voljno dobrih djela u našu korist.

dne godine". Ovo nije ispravan stav

Međutim, Rav Pam kaţe da se ■ ovo treba tumačiti doslovno – kada se

na Roš Hašanu. Tijekom godine, ono što nam je dodijeljeno i naš budţet već su određeni. U budţet nam je dodijeljena određena suma novca, i zdravlja, i uspjeha u našim poslovnim aktivnostima i mi nastavljamo trošiti od

pojavimo pred Svemogućim na Roš Hašanu mi smo bez novčića. Što to znači da smo bez novčića? Ja imam novaca na banci, imam dionice, imam kuću i imam ostalu imovinu! Što to znači, "Ja sam siromah"?

tog određenog budţeta, iako se taj

Rav Pam objašnjava da to znači da

budţet moţe povećati ili smanjiti u

ništa nije unaprijed predodređeno.

sklopu parametara "Čovjeku se sudi

Mi počinjemo iznova. Nema nika-

svakodnevno". Međutim, kada do-

kvih "hazaka". "Do sada ste bili zdravi, no danas se donosi nova presuda u vezi toga što će se događati danas i u narednoj godini." "Do sada ste bili uspješni. Danas se izriče nova Presuda." Razlog zbog kojeg mi ne drhtimo pred Jom HaDin je to što nam je vrlo teško uistinu povjerovati u tu ideju. Ako netko ima 50 godina, on zaključuje da je već prolazio kroz sve i stvari su uvijek ostajale relativno stabilne. On pretpostavlja: "Vidi, upravo sam bio na liječničkom pregledu i doktor mi je rekao da sam sasvim dobro." "Svojim poslom ili

stranica 22

DivrejTora

(nastavak s 22. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

Jedinstvenost presude na Roš Hašana

profesijom se bavim već 30 godina;

ili statusa najšokantnije su stvari

neku godinu mi ide malo bolje, a

koje se mogu nekome dogoditi.

neku malo slabije, no uvijek sam

Jučer je sve bilo predivno. Preko

imao stalan prihod. Kako to misliš

noći stvari se mogu toliko

da moţda neću imati parnasa slije-

promijeniti da osoba više nije u

deće godine?" Skloni smo pretpo-

stanju funkcionirati. No, takve

staviti da na Dan Suda dolazimo sa

se stvari uistinu događaju. To je

čvrstim status quo u našu korist. To

Dan Suda na Roš Hašana. Ne

nije točno. Vrlo nam je teško usvojiti

moţe se pretpostaviti status

ovaj koncept no status quo nije za-

quo. Ne moţemo se uljuljkati u

garantiran.

laţni osjećaj sigurnosti da pošto

Ako razmišljamo o stvarima koje smo vidjeli i čuli tijekom protekle godine, postat će nam apsolutno ja-

smo

bili

zdravi,

dovoljno

imućni i mudri dosada, da će se vjerojatno sve tako i nastaviti.

sno kako se ţivot u trenutku moţe

Na Roš Hašana otpadaju sve

promijeniti. Ljudi budu odneseni

oklade. Poput siromaha, bez

prirodnim nepogodama, kada ih iz-

novčića, mi kucamo na Tvoja

nenada napusti sreća, neočekivanim

vrata. To je zbilja. Zbog toga je

dijagnozama, i nepredvidivim poli-

Din

tičkim promjenama. Te izneneadne

strašan i jeziv. ■

Roš

Hašana

toliko

promjene vlastitog zdravlja ili sreće

Rabbi Yissocher Frand:

Misli za Erev Roš hašanu Pripovijest o Hani sadrţi pouku toliko vitalnu i vezanu uz glavnu poruku Roš hašane, da ne samo da je čitamo u Haftari na prvi dan Roš hašane, već je i cijela molitva Musaf oformljena oko devet spominjanja B-ţjeg imena u Haninoj molitvi. Što je toliko vaţno u tom događaju da glavnu molitvu Roš hašane zasnivamo na Haninoj molitvi? Analiziramo li Haninu molitvu otkrit ćemo da ona naglašava da je u ţivotu sreća promjenjiva. Hana nam kaţe: „..dok neplodna rađa sed-

moro djece, ona s mnogo djece ostaje bez njih (2,5)―. Ona govori o sebi, kako je nekada bila neplodna, a druga je ţena nje-

B-g čini neke ljude siromašnima, a druge bogatima. On poniţava uznosite i ponizne uzvisuje. Sreća se stalno mijenja.

nog muţa, Pnina, imala mnogo dje-

Hana nas upozorava i kaţe (2,3):

ce. Ali Hana sada ima sedmoro dje-

"Al Tarbu t'dabru gevoha gevoha..." .

ce, i svaki puta kada bi joj se rodilo

[Vi koji ste moćni – ne govorite bahato]

dijete, Pnina bi izgubila jedno.

"...Kešes Giborim hatim, v'nihsalim ozru hajil" [jer možete pasti a nemoćni će biti opasani snagom] (2,4)". Ovo je Hanina poruka Ţidovskom narodu na Roš hašanu: Ţivot je toliko nestalan. Blaga su toliko krhka. Roš hašana je nevjerojatno zastrašujući dan! ■

Godina 12 Broj 53

■ Strana 23

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

ZOHAR: ROŠ HAŠANA Roš hašana tradiciji

prema

Roš hašana se slavi prva dva dana hebrejskog mjeseca tišreja (Vaga), i prema hebrejskom kalendaru označava početak godine. Roš hašana i dani koji slijede sve do Jom kipura okončavaju period koji započinje početkom mjeseca elula (Djevica), u kojem ljudi prolaze kroz samopreispitivanje i traţe oprost za svoja djela poinjena tijekom prethodne godine. Prema Ţidovskoj tradiciji, na ovaj dan Stvoritelji sudi svim ljudima za sva njihova djela i odlučuje o svemu što će im se dogoditi u narednih godinu dana, i zbog toga je dobio ime: "Dan suda". Roš hašana se spominje u Bibliji u Levitskom zakoniku 23,23-25: "I reče Vječni Mojsiju: "Govori djeci Izraelovoj i reci im:' Sedmoga mjeseca, prvoga dana u mjesecu, neka vam bude sveti odmor, spomen proglašen glasom trube, sveti saziv. Nećete raditi nikakvog teţačkog posla; a prinijet ćeš ţrtvu paljenicu Vječnome." Mudraci, blagoslovljena bila uspomena na njih, na izraz "Teru'a spomena" gledali su kao na naredbu da se puše u šofar (rog ovna) da bi se probudilo i osvijestilo ljude da naprave pokajanje. Odavde je Roš hašana dobila svoje drugo ime - "Dan Teru'e (puhanja u šofar)". Običaj je u večeri Roš hašane imati obrok i jesti hranu koja je simbolična stranica 24

za narednu godinu i ţelje vezane uz nju, izraţene u posebnim blagoslovima koje koristimo da blagoslovimo tu hranu. Na primjer, običaj je da se jede glava ribe ili janjeta (i blagoslovi se da budemo glava, a ne rep), jabuka s medom (i blagoslovi se da nam godina bude dobra i slatka), šipak (i blagoslovi se da naših zasluga bude obilje poput broja sjemenki nara), cikla (i blagoslovi se da nestane naših neprijatelja) i tako dalje.

Roš hašana prema kabali Hebrejski kalendar je duhovni kalendar koji se temelji na mudrosti Biblije. Drevni mudraci koji su dovršili kalendar bili su slavni kabalisti prema kojima svaki praznik predstavlja vrata u vremenu koja nam omogućuju ulazak u višu dimenziju, i iz kojih moţemo crpsti blagostanje i blagoslove, te poboljšati našu stvarnost. Roš hašana se također zove "Dan suda", stoga je vaţno razumjeti unutarnje značenje tog pojma. "Sud" ili "presuda" znači zaustavljanje ili zadršku, no to se moţe razumjeti u oba smjera. On moţe biti blokiranje i prekidanje, na

primjer, negativni anđeli koje smo stvorili svojim postupcima, riječima i mislima, postali su naši tuţioci na Roš hašanu i tijekom cijele godine, te sprečavaju da dobro ispuni naše ţivote. Ili on moţe biti pozitivan sud, na primjer: kada dolazimo do razine duhovne svijesti, što znači da smo naučili odgoditi, zaustaviti, blokirati i poništiti negativne osjećaje, sebičnost i nedostatak osjetljivosti u sebi, te da smo ih pretvorili u pozitivnu energiju. Bez sile donošenja presude nećemo biti u stanju napredovati i poboljšavati se. Prema mudrosti kabale, Stvoritelj je beskonačan iedino što On ţeli je dobrobit za njegova ţiva bića. Budućnost svih ljudi ne određuje nebeski sud, već svemir funkcionira po principu uzroka i posljedice. To znači: pozitivno djelovanje će stvoriti pozitivne posljedice i obratno. Prema tome ljudi imaju moć da unište ili da izgrade, da privuku svjetlo i blagostanje u svoj ţivot ili da ostanu u mraku. Na početku nove godine svaka osoba od izvora stvaranja dobiva beskrajno blagostanje i obilje za narednu godinu. Nagovještaj toga moţemo naći u riječi "Berešit" (U početku ... Postanak 1,1) prvoj riječi u Knjizi Postanka, koja se sastoji od istih slova kao riječi "prvi dana tišreja" (alef betišrej - hebrejski datum Roš hašane). Zohar objašnjava da

se na ovaj dan svijet vraća u prvobitno stanje u kakvom je bio na dan stvaranja. To je radi toga da bi nam se da prilika da sebe obnovimo i osvjeţimo. To je na neki način slično prirodnom cikličkom obnavljanju i promjenama godišnjih doba. Da bismo mogli izvući svo blagostanje za narednu godinu i dovesti svjetlo u naše ţivote, mi trebamo napraviti neki prostor za to i ukloniti tamu iznutra. Ova tama se naziva Satanom. Prema kabali, svaka osoba nosi mnoštvo "negativnih anđela" koje je stvorila negativnim djelima i mislima. Ti anđeli koje smo sami stvorili su Satan (satan je hebrejska, biblijska, riječ koja znači "onaj koji smeta"), koji sprečava i zadrţava blagostanje da ne uđe u naše ţivote. Budući da smo ga mi sami stvorili, samo mi imamo mogućnost da ga poništimo i odstranimo. Pripreme za Roš hašanu, molitve za taj blagdan i puhanje u šofar imaju svrhu da uklone Satana iz naših ţivota. Pripreme za Roš hašanu Tešuva - značenje tog poj+ma je vraćanje natrag, što znači vratiti se sebi. Duša čovjeka je iskra Stvoritelja; stoga je ona dobra u svojoj suštini. Zato, jedino što mi moramo učiniti je da se vratimo svom "stvarnom ja" koje je u nama. To će Svjetlosti Stvoritelja omogućiti da nas ispuni svim svojim sjajem tijekom daDivrejTora

(nastavak sa 24. strane)

Rabbi Shaul Youdkevitch:

na Roš hašane. Drugo objašnjenje prema kabali je da naše negativne misli i postupci u našim ţivotima stvaraju loše anđele, anđele tame. Tešuva je meditativna tehnika vraćanja u vremenu (šiva) do onih neugodnih trenutaka u kojima su stvoreni ti anđeli, ponovnog puštanja našeg filma i korištenjem mentalnog postupka "izrezivanja" i "zamjene" mračnih trenutaka s onim svijetlima. Čišćenjem duše i mijenjanjem naše naravi i temperamenta mi uklanjamo te mračne anđele iz našeg ţivota oduzimajući im moć kojom smo ih nahranili u trenutku njihova nastanka. Ovaj proces nas osposobljava da dođemo do točke ispravljanja naše duše i dovedemo je do potpunosti (tikun). Oprost (seliha) - hebrejka slova sameh, lamed, het imaju numeričku vrijednost 98, koja ima vrijednost kao i riječi Ca (čist, pročišćen). Stoga nam opraštanje omogućuje da čistimo i pročistimo dušu, i da se oslobodimo iz okova mrţnje i ljubomore. Blagdanski (micvot - alati)

rituali

Molitva - Riječi molitvi za blagdan napisali su kabalisti davnih naraštaja. Ove drevne molitve imaju moć da podignu našu svijest u više sfere gdje se moţemo povezati sa silama koje će nam pomoći da poboljšamo, čistimo i proočistimo našu sudbinu od sveg zla. Šofar - U Zoharu, Levitski zakonik, redak 67, zapisano je da je Stvoritelj rekao Izraelcima da se ne boje jer On stoji na ulazu ... i Godina 12 Broj 53

Roš hašana

traţi ih da mu daju snagu, a čime? Šofarom. Šofar je instrument napravljen od Jichakovog ovna. Na dan Roš hašane Jichaka je njegov otac stavio na ţrtvenik. Jichaka, za kojega se smatra da je on boţanska kola Sefire Gevura (lijeva kolona,

ţelja za primanjem i presudom), vezao je Abraham, kola Sefire Heseda bezuvjetne ljubavi i davanja. Vezivanje Jichaka simbolizira osobu koja uzima sudbinu u svoje ruke, ţrtvuje svoju presudu i veţe ju koristeći ljubav i dijeljenje, postupak koji omogućuje otvaranje ţivota blagostanju, blaţenstvu i sreći. Puhanje šofara ima moć, kada znamo prave meditacije, vezivanja presude i uklanjanja iste od nas. Naravno, postoji potreba za povezivanjem tešuve i oprosta uz čin puhanja šofara, kao nuţan uvjet za uspjeh. O molitvi i puhanju u šofar zapisano je u Zoharu:

Sjedili su rabin Elazar i rabin Aba. Rabin Elazar je rekao, ja sam vidio da je moj otac, na dan Roš hašane (hebrejske Nove godine) i na Jom kipur, odbijao slušati molitvu čovjeka, osim ako s njim prethodno nije proveo tri dana da ga očisti. Kao što je rabin Šimon znao reći,

raca, koji sluţe kao sud, a tekst se čita pred njima najavljujući poništenje zavjeta.

molitvom čovjeka kojeg sam očistio, svijet je okajan. Još je stroţi bio kod puhanja u šofar, jer on nije prihvaćao puhanje u šofar čovjeka koji nije znao puhati u skladu s meditacijom o tajnom značenju puhanja. (Zohar, Vajikra, stih 302).

se hrana naziva "znakovima", a tu su i posebni blagoslovi prije svake od njih, da bismo zaţeljeli sebi dobru godinu.

Poništenje zavjeta

Obred se obično radi zadnjeg dana u godini prije početka praznika. Prema kabali, obećanja, zavjeti koje je čovjek dao a nije ih ispunio mogu zapriječiti njegov duhovni rast i blokirati povezivanja njegove duše sa svjetlom Stvoritelja. Ovaj obred bi nas trebao osloboditi tih spona. Obred se odvija u prisutnosti trojice muška-

Posebna jela za praznik Na Roš hašanu postoje običaji da se jede određenu hranu ili jela u dvije noći blagdana, na početku prazničkog obroka. Ova

Tašlih Običaj je u popodnevnim satima prvog dana praznika otići na rijeku, na obalu mora ili bilo koje drugo mjesto na kojem ima vode i kazati molitvu "Tašlih". Prema kabali svrha je ovog običaja da se izbace negativne sile koje smo nakupili. ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 25

Noam Zion:

Seder Roš Hašane: Simbolička hrana i novogodišnje ţelje Večernji obrok za Roš Hašanu moţe uključivati i drevni običaj da se jede simbolička hrana, jedan miniSeder, ako ţelite. Obitelji će okusiti (ili barem to imati kao ţelju za Novu godinu) raznoliku hranu čiji nas naziv, oblik ili boje podsjećaju na naše najveće ţelje za Novu godinu. Taj je običaj vezan za početak godine – doba u kojem se nada miješa sa zabrinutošću. Veliki blagdani Dani strahopočitanja (Jamim noraim) - dani su presude - "Tko će ţivjeti a tko umrijeti? Tko će se obogatiti a tko će pasti u siromaštvo Ali oni su također i dobri dani (Jontef - Jom tov) za raskošnu proslavu za stolom, kad kupujemo novu odjeću za cijelu obitelj da je nose na Roš Hašanu. Od vremena Talmuda hrana na blagdanskom stolu se transformirala u neformalne simbole naših novogodišnjih ţelja. Najpoznatije su jabuke umočene u med, koje simboliziraju slatku godinu. Ipak, čak nam i najobičnije povrće, sezonsko voće i razne namirnice daju priliku

stranica 26

da odagnamo svoje strahove i izrazimo naše najdublje nade, kao i priliku da se poigramo riječima vezi njihovih imena na bilo kojem lokalnom jeziku. U med se obično umače hala - koja je obično okruglog oblika poput uspinjućeg kruţnog stubišta (da se prisjetimo kako se ljudi penju ili spuštaju po ljestvama B-gom određene sudbine). Okrugli kruh također predstavlja i kruţenje vremena. Postoje i drugi blagdanski motivi, kao što je okruţivanje hale vijencem od cvijeća ili drugim dekoracijama da bi se pod-sjetili krunidbe B-ţanskog Kralja na Roš Hašanu. Nakon izricanja blagoslova nad kruhom, hamoci, svi zaţele jedan drugom: Neka bi bila B-ţja volja da se za nas obnovi dobra i slatka godina.

gli posluţiti u tu svrhu). Neke obitelji kupuju posebno voće ili povrće, upravo ono kojem je sada sezona, ono koje se nije jelo najmanje godinu dana, i blagoslove ga druge noći Roš Hašane. Ovaj običaj također moţe biti vezan za Seder Roš Hašane, no on ima značaj i za ţidovski zakon. Jer nije jasno na temelju čega mi kaţemo Šehehijanu blagoslov koji je rezerviran za novu hranu ili predmet ili početak novog blagdana - baš na drugu noć Roš Hašane. Dodavanjem novog voća, ■ svatko ima nepobitan razlog za kazivanje Šehehijanu baš na drugu noć. Seder za Roš Hašanu pronalazi svoje najraniji pisani izvor u osebujnom meniju čije simboličko značenje nije otkriveno:

Umakanje kruha prilikom svakog objeda često se nastavlja od Roš Hašane sve do kraja Sukota. Ţidovske ţene iz Poljske i juţne Rusije običa-

Za dobro znamenje na Roš Hašanu svatko bi trebao uvesti naviku da jede tikve [kao npr. bundeve], grahorice [kao što su npr. mahune],

vaju postavljati med u četiri ugla kuće za sreću. (Danas bi slatkiši mo-

špinat i datulje." (Talmud TB Keritot 6a) ■

DivrejTora

Tamar Taback:

Roš hašana - 16 uputa Tijekom elula i Dana Visokih blagdana, dobivamo dar tešuve, povratka – nama samima, našim voljenima i B-gu. Nema povoljnijeg vremena u ţidovskom kalendaru od sadašnjeg kako bismo popeglali neizbjeţne nabore u našim srcima i popravili ono rasporeno u našim dušama što nam otima mogućnost da izrazimo svoje prirodnu duhovnu ljepotu. Sljedećih 16 uputa su učinkovit način da se otisnete u proces povratka svojoj najdubljoj bit i najvećem potencijalu. Pronađite mirno vrijeme i mjesto, uzmite biljeţnicu i olovku, moţda stavite neku laganu glazbu i počnite pisati svoje odgovore na ove upute u svoj dnevnik. U prvih osam pitanja susrest ćete svoje istinsko ja, iz neporedne blizine i osobno. Pristupit ćete najdubljim snovima i ţeljama za sebe u idućoj godini i pronalaţenju jedinstvene ljepote vaše duše. Nakon što ste se dotakli svoju suštine, bit ćete u stanju ispitati koja to područja prekrivaju ovo autentično ja i više znanje. Samospoznaja je moć. Neka biste bili blagosloveni B-ţanskom pomoći u vašoj potrazi za dubljom vezom i istinski dobrom i slatkom novom godinom. Povezivanje sa svojim istinskim ja 1. Koji su neki od vaših najvećih darova i resursa koje vam je Vječni dao? 2. Što najviše ţelite za narednu godinu? 3. Za što ste zahvalni u svom ţivotu upravo sada / prošle godine?

Kako to provesti? 1. Koja su neka od glavnih područja vaših prioriteta površine koja traţe da im posvetite paţnju? 2. Kako biste mogli bolje iskoristili svoje B-gom dane darovae da donesete veće svjetlo svijetu? 3. Koja vas ponašanja sprečavaju da budete najbolje ja koje moţete? Što moţete učiniti kako biste smanjili i uklonili ta ponašanja? 4. Kada bi postojala jedna osobina koju biste ţeljeli promijeniti kako biste bili uravnoteţenija osoba, koja bi to osobina bila? Moţete li smisliti način da sebe dovedete do bolje ravnoteţe u ovom području? 5. Koje misli koje vam se stalno vraćaju imate zbog kojih se osjećate ustrašeni, tjeskobni, usamljeni, depresivni ili samotno? Koje bi više duhovno produktivne misli bilo dobro imati u tim trenucima? 6. Koje je jedno područje u vašem odnosu s B-gom koje biste se ţeljeli poboljšati? Koji je praktičan korak kojim moţete raditi na tome?

4. Koje su neke od značajnih prekretnica, događaja,

7. Navedite jedno područje u vašim međuljudskim

otkrića, postignuća itd. iz ove protekle godine?

odnosima koje biste ţeljeli poboljšati. Kako moţe-

(godine koje razmatrate)

te primijeniti tu promjenu kroz jednu sitnicu koju

5. Kada ste se, sve u svemu, osjećali najviše ţivima?

moţete dosljedno raditi?

6. Koji su neki od najvećih problema koje ste imali

8. Koje je jedno područje u vašem odnosu sa samim

prošle godine? (Kada ste se osjećali najviše otu-

sobom koju biste ţeljeli poboljšati? Kako moţete

đeni od svog istinskog ja?)

početi raditi na tome? ■

7. U kojim ste područjima najviše sazreli? 8. Koje su neke od vaših najvećih spoznaja koje sada imate, a koje niste u toj mjeri imali prošle godine?

Godina 12 Broj 53

Strana 27

Torah Tidbits:

Što nije i što jest Tašlih Tašlih NIJE čarobni, neki hokuspokus, način da se oslobodite grijeha. To jednostavno, ne ide tako jednostavno. Potrebno je napraviti iskrenu tešuva, moliti se Vječnom, kazati Vidui, a ako ima grijeha u međuljudskim odnosima (što je neizbjeţno), čovjek mora udobrovoljiti one koje je povrijedio i primiti njihovo oproštenje da bi njegova tšuva uspjela. Ne moţe čovjek jednostavno otići na obalu, kazati par p'sukim, bacati nekoliko mrvica u vodu i otići čiste savjesti - bez teškog, stvarnog pokajanja. U stvari, u različitim periodima povijesti i mjestima na svijetu bilo je rabanim koji su u svojim zajednicama zabranili tašlih kako se ljudi ne bi opustili u vezi glavnih izazova Jamim nora'im - tšuve, molitve i cedaka. Postoje i drugi koje uopće nisu spominjali običaj tašliha u svojim spisima, s obzirom da se ne pojavljuju u Talmudu ili drugim ranijim izvorima. Na primjer, običaj Gaona iz Vilne bio je da ne radi tašlih. Ipak, tašlih je široko rasprostranjen minhag (običaj, op.pr.) u većini ţidovskih zajednica širom svijeta. Ako netko nije mogao kazati tašlih na Roš Hašana, moţe ga reći tijekom Aseret j'mei tešuva, ili čak nakon toga sve do Hošana Raba. Vodeći odlomak u tašlihu daje nam podrijetlo njegovog imena i vjerojatno izvorno porijeklo samog običaja. Drugi pasuk (Mihej 7,19) govori o B-gu, koji u Svojoj milosti, "baca naše grijehe u dubine mora". Ovo je cilj naše tešuve - da se tako iskreno pokajamo, da će B-g potpuno izbrisati naše grijehe. Kraljevi Izraelovi bili su pomazivani na obali rijeke. Voda je simbol stranica 28

■

ţivota, Tore i kontinuiteta. Na Roš Hašanu, kada slavimo krunidbu Kralja nad kraljevima, odlazimo do rijeke (ili neke druge vodene površine) kao podsjetnik na ovu glavnu temu dana. Midraš nam govori da je Satan dobio B-ţje dopuštenje da pokuša odvratiti Avrahama Avinu da ne ode na Har HaMorija s Jichakom. On je Avrahamu na put postavio rijeku, ali Avraham je bio toliko odlučan da izvrši B-ţju zapovijed, da je zakoračio ravno u vodu. Ništa ga nije moglo zaustaviti. Rijeka je postala simbolom posvećenosti B-gu. Na Roš Hašanu, godišnjicu Akede (vezivanja Jichaka, op.pr.), odlazimo na obalu rijeke i "podsjećamo" B-ga (nazovimo to tako), i sebe same, na posvećenost našeg praoca Avrahama, te da se tom visokom razinom predanosti ponovno opredijelimo za Toru i micvot. Postoji kabalistička analogija između glavnih p'sukima tašliha i Trinaest boţanskih atributa. Ova ideja dodaje značaju kazivanju tašliha,

zbog moći pozivanja Jud-Gimel Midot. Oni su neophodni za Slihot i tšuvu i vezani su za biblijske događaje u razdoblju elula, Roš Hašane i Jom Kipura. Tekst za tašlih razlikuje se od mahzora do mahzora. Primjereno je dopuniti redovne tekstove tašliha svojim vlastitim molitvama. Na Roš Hašanu, kada provodimo značajnu količinu vremena u šulu u molitvi, ne kaţemo "što je dovoljno, dovoljno je". Nakon svečanog ručka odlazimo svojim domovima da molimo između molitava. Ali ne idemo u Beit Kneset. Umjesto toga, odlazimo do vodenih površina, u prirodu (na godišnjicu njezina stvaranja), gdje se B-ţja Prisutnost također treba snaţno osjetiti, i uţivamo u Njegovu veličanstvu, i ponovno se zavjetujemo da ćemo Mu sluţiti. Mudro se koristite tašlihom. Učinite ga smislenim dijelom vaše Roš Hašane, i neka neke od ovdje predstavljenih ideja obogate to iskustvo. U nekim je zajednicama tašlih je veliki društveni događaj. DivrejTora

(nastavak s 28. stranice)

Torah Tidbits:

Iako on sam po sebi nije loša stvar, ljudi moraju "biti na najvišoj razini ponašanja za Roš Hašana", da tako kaţemo. Jedna verzija tesktova za tašlih:

 Mihej 7, 18-20;  Psalam 118, 5-9,

Što nije i što jest Tašlih Mali Židovski kalendar - listopad-tišri 2019. listopad/tišri 28 šab 28

Nicavim Erev Roš hašana

30 pon 1

19:21

Roš hašana

1 uto 2

19:12

3 sri 3 5 šab 6

 Izaija 11,9;

8 uto 9

 Izaija, 54,17;

19:25 18:23

4 pet 5

 dio iz Musafa za Šaloš regalim: Kralju milosrdni, smiluj nam se...;

havdala paraša/blagdan

29 ned 29

 Psalam, 33;

 Psalam 24;

svijeće

Com Gedalja 18:13 19:11 18:05

9 sri 10 11 pet 12

Roš hašana 2. dan

Vajeleh/Šabat šuva Erev Jom kipur