2-01 - Divrej Tora - Šemot 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 16 Broj 13 Broj 13 Zagreb, šabat 14. siječnja 2023. - 21. teveta 5783. http://twitter.com/DivrejTora

Paraša Šemot

Paraša govori o tome kako je bebu Mojsija - koji pluta rijekom u košari - spasila faraonova kći, koja je Mojsija usvojila i odvela ga da živi u faraonovoj palači.

Moramo shvatiti ironiju ovoga. Faraonov ubojiti dekret protiv židovske dojenčadi imao je izričitu namjeru spriječiti novu generaciju židovskog vodstva. Što se umjesto toga događa? Mojsije, nadolazeći veliki židovski vođa, odgajan je, obrazovan i obučen – faraonu pred nosom, u vlastitom domu faraona, o faraonovom trošku! A povrh svega, Mojsijeva majka dobiva plaću!

Ovdje se nalazi duboka pouka za sve nas. B-g ima plan za svijet i svatko od nas ima izbor: ili da bude partner s B-gom i uživa u zadovoljstvu tog partnerstva, ili da (poput faraona) ide protiv B-ga i završi osjećajući se poprilično glupo.

"Učinite B-žju volju, svojom voljom", izjavljuje Talmud. I to je dobar savjet.

(Šemot 1,1-6,1)

Broj djece Izraelove u Egiptu se mnogostuko povećao. Osjećajući se ugroženim njihovom sve većom brojnošću, faraon ih porobljava i naređuje hebrejskim babicama, Šifri i Pui, da kod poroda ubiju svu mušku novorođenčad. Budući da nisu udovoljile njegovoj želji, izdaje naredbu svojim ljudima da pobacaju hebrejske bebe u Nil.

Dijete koje se rodilo Joheved, Levijevoj kćeri i njenom mužu Amramu, položeno je u košaru i pušteno niz rijeku. Djetetova sestra, Miriam, izdaleka nadzire košaru. Faraonova kći pronalazi dječaka, podiže ga kao svog sina i daje mu ime Moše.

Mladi Moše izlazi iz palače i otkriva u kakvim se nevoljama nalaze njegova braća. Zapazi kako Egipćan tuče Hebreja i ubije Egipćana. Sljedećeg dana ugleda

dvojicu Židova kako se tuku; kad ih opomene, oni odaju ono što je on učinio prethodnog dana, pa je Moše prisiljen pobjeći u Midjan. Tamo priskače u pomoć Jitrovim kćerima. Jedna od njih, Cipora, postaje mu žena. Moše čuva stado svog punca.

U podnožju Sinajskog brda Mošeu se iz gorućeg grma obraća B-g koji mu kaže da ode k faraonu i zatraži: "Pusti moj narod da mi može služiti." Mošeov brat Aharon je imenovan njegovim glasnogovornikom. U Egiptu Moše i Aharon okupljaju izraelske starješine i govore im da je došlo vrijeme njihovog izbavljenja. Narod im povjeruje, ali faraon odbija pustiti ih i čini sve da im još više oteža život.

Moše se obraća B-gu prosvjedujući: "Zašto činiš zlo tom narodu?" B-g obećava Mošeu da je izbavljenje nadohvat ruke.

Prevela Dolores Bettini

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija – 17 p’sukim –1,1-17

Š’mot započinje veznikom vav da poveže rođenje Židovske nacije s temeljem kojeg su postavili patrijarsi u knjizi B’reišit. Jakovljeve sinove se s ljubavlju ponovno nabraja. Početni broj od "70 duša" ponavlja se kako bi nam se predočio nevjerojatan porast naroda čak i pod ugnjetavanjem Egipta.

Početne riječi sedre/knjige Šmot čine početna slova izraza V’hajav adam lilmod š’najim Mikra v’ehad targum –Čovjek je obavezan da preispita tekst Tore dvaput, a prijevod jednom. Baal HaTurim je proširio ovu kraticu i na slijedeće dvije riječi. Njegova cijela rečenica glasi: "Onaj koji uči sedru 2+1, lijepo je pjevajući, zaslužit će dug život."

Završna slova početnih riječi (sofei teivot) mogu se razmjestiti tako da tvore riječ T’hilim. Kad je Izraelski narod u nevolji (igra riječima s imenom Egipta – Micrajim), oni će upotrijebiti T’hilim da im pomogne usmjeriti njihove molitve B-gu, i tako zaslužiti izbavljenje.

Novi kralj "koji nije znao za Josefa" smatra Židovski narod opasnošću i poduzima mjere da ih porobi i demoralizira. (Interesantno, on je prvi koji nas naziva narodom – "Am Bnei Jisrael", zgodno zvuči, zar ne?)

On čak daje uputu babicama da ubiju mušku novorođenčad prilikom rođenja kako bi spriječio razvoj ovog "potencijalnog neprijatelja" (ili da eliminira potencijalnog izbavitelja Naroda). One odbiju izvršiti njegov nalog i spase živote dječaka.

Va't'hajena et haj'ladim… "i one su

dale život dječacima". Midraš kaže da babice ne samo da su prkosile faraonu time što nisu ubijale dječake, nego su bile odgovorne i za spašavanje onih koji bi možda umrli pri porodu.

Prirodno je da neke bebe ne prežive rođenje. Babice su bile zabrinute da će, ako se dogodi da imaju mrtvorođenče, izgledati kao da su izvršili faraonove naredbe. Njihove su molitve bile uslišane i čudom nijedno dijete nije umro. Tako im se pripisuje ne samo pomoć pri rađanju, već i davanje života nekim bebama.

Postoji istovjetna ideja o noći Izlaska. Kaže se da se čak ni uobičajene smrti koje se mogu očekivati u velikoj populaciji nisu dogodile u noći Izlaska, da ne bi umanjile čudesnu prirodu te noći.

I zagorčavahu im život… Trope (napomene u Tori) na te riječi izgledaju neopravdano veselo za tako tužne riječi. Gaon iz Vilne ističe "sretan" ishod neuobičajeno okrutnog ugnjetavanja Egipćana, naime, da je B-g, kao reakciju na prekomjerno postupanje Egipta, skratio naše vrijeme ropstva na 210 godina, od izvorno prorečenih 400 godina.

To je bilo učinjeno tako da se vrijeme počelo brojati od rođenja Jichaka, a ne otkako je Jaakov sišao u Egipat. Na to možemo gledati kao na slatki haroset na gorkom maroru

G'matrija

Faraon se bojao: Hava nithakma lo pen jirbe - Napravimo plan da se ne poveća broj stanovnika... Numerička vrijednost ovog izraza je 12 + 523 + 36 + 130 + 217 = 918. Faraon je

htio smanjiti broj stanovnika, B-g ima drugačiji plan: Vajomer lahem Elokim p'ru u'r'vu - i B-g im je rekao: Budite plodni i množite se = 257 + 75 + 86 + 286 + 214 = 918.

Isto tako, kad prvi plan nije uspio (da babice ubiju mušku djecu), faraon naređuje: Kol haben hajilod ha'j'ora tašli huhu... svako muško koje se rodi mora biti bačeno u rijeku. G'matrija ove fraze je 50 + 57 + 55 + 221 + 771 = 1154. Ovaj plan također nije uspio. Kao što Mišlej kaže (19, 21) "Mnogo je misli u srcu čovjeka, ali B-žji plan prevlada", va'acat Hašem hi takum = 566 + 26 + 16 + 546 = 1154.

(Napomena: Nevjerojatna stvar o g'matrijama R. Auerbacha z”l je da se on koristi isključivo riječima teksta bez stiskanja i širenja koje obično nalazimo u g'matrijas.)

Levi – druga alija – 15 p’sukim –1,18-2,10

Kada Faraon uvidi da nije postigao svoj cilj, on naredi da se sva muška novorođenčad (kako Židovska tako i nežidovska) utope. Izraelski narod, u tim nepodnošljvim uvjetima, čudom i dalje jača.

Amram ponovo bude s Joheved i rodi se muško dijete. Kada ga više nije bilo moguće skrivati (neki kažu da se Moše rodio tri mjeseca prerano, da su Egipćani znali kada je vrijeme poroda za Joheved; zato ga je

mogla skrivati samo ta tri mjeseca), Joheved pripremi vodonepropusnu košaru i pusti ga niz rijeku pod budnim nadzorom njegove sestre.

Bat Par’o pronađe Mošea, te pošalje Mirjam da dovede dojilju za uplakano dijete koje očito ne želi da bude podojeno iz egipatskih grudi. Mirjam dovede Joheved, Mošeovu majku, koja preuzima Mošea sve dok dijete ne bude odbijeno od prsa. Od tog trenutka nadalje, Mošea odgaja Bat Par’o (Batja) u kraljevskoj palači. Ona mu daje ime Moše. Egipatski astrolozi pročitali su u zvijezdama da se uskoro ima roditi izbavitelj Izraela Oni su predložili sistematsko utapanje sve muške novorođenčadi (i nežidovske, pošto nisu bili sigurni iz kojeg će naroda

(iz kuće Levijeve) otide… Baal HaTurim ističe da se ta fraza ponavlja još samo jednom, u knjizi o Rut: vajeileh iš mi’Beit Lehem Jehuda… U oba slučaja, to rezultira izbaviteljem Izraela. U našem slučaju, Mošeom. U Megilat Rut, praocem Mašijaha ben Davida.

Š’liši – treća alija – 15 p’sukim –2,11-25

Vrijedi spomenuti da je mnogo značajnih događaja ukomponirano u ovih 15 p'sukim. Moše izađe da vidi što se događa sa Židovskim narodom. Ubija nekog Egipćanina koji je tukao Židova. Prekida borbu između dvojice Židova (Datana i Avirama). Oni su vidjeli kako on ubija Egipćanina i prijavili ga Faraonu. Moše bježi u Midjan gdje spašava

ra uključiti pasuk koji nam govori da je "otišao svojoj braći". On je odrastao u faraonovoj palači. Ali, Židovi su mu bili braća. To je materijal za vođu. Postoje i drugi p'sukim koji djelomično definiraju Mošea Rabeinu, ali ovo je svakako jedan od njih. Moše je rekao ahein noda hadavar, prema tome, stvar je poznata. Sfat Emet u ovim riječima vidi snažnu pouku musara za nas. Kad bi se dva Židova međusobno tukla, kada bi Židovi Faraonu prijavljivali drugoga, onda je stvar očita - zašto Židovski narod proživljava teži egzil od drugih naroda.

R’vi’i – četvrta alija – 15 p’sukim –3,1-15 Moše napasa Jitroove ovce. Anđeo mu se ukaže iz "grma koji gori ali ne

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

naroda.

R. Auerbach z”l je u ovom dijelu pronašao skriveni numerički nagovještaj. U tih 9 p'sukim nalazi se 169 riječi koje se sastoje od 676 slova. 676 = 26 na kvadrat, a 169 = 13 na kvadrat. Kratak odgovor na Mošeovo pitanje je 26-13, tj. HaŠem Ehad. Hamiši – peta alija – 24 p’sukim –3,16-4,17

Proročanstvo kod grma se nastavlja ... B-g kaže Mošeu: (a) da okupi starješine Izraelove i kaže im da će ih B-g izvesti iz Egipta i dovesti ih u zemlju Izraela, (b) starješine će pratiti Mošea da iznese zahtjev Faraonu za puštanjem na slobodu, (c) Faraon neće pristati, (d) Ja ću udarit Egipat i onda će vas oni poslati iz zemlje, (e) Egipćani će "posuditi" Izraelskom narodu mnogo stvari.

še još uvijek ispituje B-ga zašto baš on. B-g se razljuti na Mošea što je posumnjao u njegov izbor vođe. B-g obavještava Mošea da će mu Aharon pomoći u ovim pitanjima. Moše dobiva uputu da sa sobom ima svoj poseban štap kad se predstavlja narodu i Faraonu.

Raši citira R. Yehoshua b. Korcha, koji objašnjava da kad god Tora koristi izraz "B-žji gnjev", nalazimo da je meta tog gnjeva kažnjena. U ovom slučaju, slava koja bi trebala pripasti samo Mošeu, djelomično je prenesena i na Aharon. U ovom stihu, Aharon je identificiran kao Levi. Moše je izvorno trebao biti rodonačelnik loze Kohanima. Kao posljedica njegovog višestrukog oklijevanja da od B-ga prihvati svoju misiju, Kehuna je predana Aharonu i njegovim potomcima, a Moše je trebao

nom plemena Levijeva."

"Vrati se u Egipat jer ljudi koji su tražili tvoj život su umrli." Raši - postali su siromašni i više nisu imali moć. Možda su i zapravo umrli?

GR”A ukazuje na riječ ha'm'vakšim, a ne na prošlo vrijeme. Oni su još uvijek tu negdje (Datan & Aviram). Štap - hamate. Baal HaTurim kaže da postoji / postojao je običaj pisara da se na tet u riječi štap stave krune Tore. Ovo stoga, da se kaže da je Moše bio deveti pravednik koji je u ruci imao čudotvorni štap. (Pirkei Avot nam kaže da je štap bio jedna od stvari stvorenih u momentu razgraničenja između šest dana stvaranja i prvog Šabat B’reišita.) Prethodnih 8 su: Adam, Hanoh, No'ah, Šem, Avraham, Jichak, Jaakov, Josef.

Midraš kaže da je Moše imao nekoliko imena - Jered, Hever, J'kutiel, Avigdor, Avi-Soho, Avi-Zanu'ah, Tovia, Heiman, Š'maja.

Midraš nam, nadalje kaže da su ga od svih njegovih imena zvali samo imenom Moše - čak i B-g - kako bi se odalo čast dobrom djelu one koja ga je našla i spasila iz vode - Bat Par'o.

Šiši – šesta alija – 14 p’sukim –4,18-31

Moše se vraća Jitrou i kaže mu da mora ići svojoj braći. Jitro otpošalje Mošea na put.

Moše pita: "Na temelju čega će mi vjerovati?" B-g daje Mošeu tri znaka da ih izvede Faraonu i narodu. Mo-

biti Levi. Stih u Divrei HaJamim to potpuno objašnjava kada kaže: "A u Mošea, čovjeka B-žjeg, njegovi sinovi (potomci) će se nazvati ime-

Riječi koje je Jitro uputio Mošeu, Leh l'šalom (Idi u miru) postale su standardni pozdrav među Židovima (i drugima) kroz generacije. Gemara nam kaže da pazimo da ne kažemo Leh b'šalom, nego da kažemo Leh l'šalom. Gemara objašnjava da kada

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

(nastavak s 4. stranice)

je Jitro Mošeu rekao Leh l'šalom, Moše je otišao i bio uspješan. Kada je David HaMeleh rekao Leh b'šalom Avšalomu, zadesila ga je katastrofa (Avšaloma). Leh b'šalom se koristi kao oproštaj od pokojnika na sprovodu.

B-g kaže Mošeu da nema opasnosti za njega da to učini. Moše uzme svoju ženu i sinove i vraća se u Egipat. B-g Mošea podsjeća na znakove koje treba upotrijebiti pred Faraonom, i da Faraon neće poslušati, te da će on (Moše) reći Faraonu da ako ne oslobodi narod, B-g će ubiti njegovog prvenca. Na putu, Cipora obreže svog sina. Komentari objašnjavaju da Moše nije obrezao svog sina Eliezera zbog opasnosti na putovanju kada je netko svježe obrezan, niti je odgodio svoj povratak u Egipat, što bi bilo opiranje B-žoj zapovijedi. Čini se da je bio u zabludi time što ga nije obrezao, jer mu je život bio u opasnosti sve dok Cipora nije obavila obrezivanje.

B-g kaže Aharonu da pođe u susret Mošeu. Moše ispriča Aharonu sve što se dogodilo. Oni okupe starješine i Aharon im govori što će se dogoditi. Ljudi povjeruju u ono što čuju i poklone se B-gu.

Š’vi’i – sedma alija – 24 p’sukim –51-61

"A nakon toga, Moše i Aharon odu" k Faraonu i rekoše mu: "Pusti moj narod da ode ..."

Moše i Aharon. Tako će biti i na Sinaju. Starješine su ostale u podnožju gore, a Aharon i Moše su uzašli. (Tada je Aharon stao, a Moše je sam nastavio do vrha.)

su ljudi još imali nade) Geula spremna doći, jer su ljudi bili toliko razočarani ishodima posljednjeg posjeta Faraonu.

Maftir čine posljednja 3 p’sukim.

Haftara 23 p’sukim – Ješajahu 27,628,13, 29,22-23

Kao što sedra pripovjeda o Jaakovljevoj obitelji u egzilu, tako prorok govori o egzilu Naroda Izraelovog. U sedri se nalazi B-žje proročanstvo Mošeu Rabeinu kod Gorućeg grma, o izbavljenju Izraela, Stajanju kod Sinaja koje će uslijediti, te ulasku u Zemlju kojom teku mlijeko i med. U haftari se nalazi proročanstvo da će doći dan kada će se oglasiti Veliki šofar, i svi će se izgnanici sakupiti gdje god bili razasuti, i doći će da služe Vječnom i poklone mu se u Jeruzalemu. Sedra govori o Prvom izbavljenju; haftara pak, o Potpunom izbavljenju.

Primijetite da starješine nisu spomenute. Raši nam govori da su starješine jedan po jedan "nestajale" (u strahu od Faraona) dok je svita išla Faraonu, sve dok nisu ostali samo ■

Faraon to odbija, pitajući tko je taj B-g Izraelov. On tada povećava teret narodu (koji očito ima previše slobodnog vremena, jer traže trodnevni dopust). Vođe naroda nose teret novih propisa i žale se Faraonu. Faraon krivi Mošea, narod reagira gnjevom i nezadovoljstvom. Moše kaže B-gu da su njegovi napori bili kontraproduktivni. B-g kaže da ćeš sada ti (Moše) vidjeti što će B-g učiniti Faraonu ... B-g objašnjava Mošeu da je ovaj "neuspjeh" uvod u veliki Izlazak. Gemara kaže da "Ben David (Mošijah) neće doći sve dok ... ljudi neće očajavati za izbavljenjem". (Postoje mnoge varijante kako je ta tvrdnja izrečena u Gemari, ovo je tek jedna od njih.) Evo "dokaza" te tvrdnje: B-g kaže da je sada (a ne prije, dok

OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Tarjag - 613 zapovijedi

U parši Š’mot ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo nastaviti s razmatranjem općih principa.

Rambamov

Ponekad nam Tora navodi razlog za micvu. On može zvučati poput zasebne micve, no on to nije. Na primjer, Tora govori o čovjeku koji se razvodi od svoje žene, a koja se potom ponovno vjenčava. Tora nam kaže da je, ukoliko se njezin drugi brak raspadne, on ne može uzeti natrag. Pnz 24,4. kaže: "Njezin prvi suprug, koji ju je otpustio, ne može je ponovno uzeti za ženu ..." Isti redak zaključuje: "Ne smijete donositi grijeh u zemlju ..." Ovo može zvučati kao zaseban micva, ali nije. To je razlog zapovijedi da se ponovo ne vjenča s njom.

Rambam daje još nekoliko takvih primjera, popraćenih dokazima iz Talmuda i Midraša da je njegova analiza točna. Na primjer, Talmud u Zevahim 16a navodi redak: "Neće napustiti Svetište, i neće prouzročiti da Svetište postane nečisto" (Levitski zakonik 21,12 – onaj o kojem se govori je Kohen Gadol koji prisustvuje sprovodu). Talmud izjednačuje izlazak s oskvrnućem: onaj tko izlazi oskvrnjuje, a onaj koji ne izlazi ne oskvrnjuje. Iz toga vidimo da "ne oskvrni" zasigurno nije zasebna zabrana.

Još jedan primjer: Levitski zakonik 19,29. zabranjuje nemoral govoreći: "Nemojte dopustiti da se vaše kćeri ponašaju promiskuitetno", a zatim "ne dopusti da zemlja postane pokvarena i puna izopačenosti". Potonji dio je objašnjenje početnog dijela, a ne zasebna zabrana. ■

Maimonides zaključuje da je to princip u kojem su neki raniji sastavljači također pogriješili, no uračunavanje razloga za micve zasebno posve je neutemeljeno. Kada bi netko upitao kako se ispunjavaju ili krše "zapovijedi" poput, da se ne dovodi grijeh u zemlju, da se zemlju ne puni nemoralnošću, i da se ne prouzroči da Miškan postane okaljan (naša gornja tri primjera), ne bi bilo odgovora. Ako to nisu razlozi na kojima počivaju druge micvos, tada nema referentnog okvira za njihovo kontekstualiziranje.

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

Pozitivne zapovijedi

6. Pozitivna je zapovijed ići putevima blagoslovenog B-ga svom snagom svojom

Negativne zapovijedi

23. Negativna je zapovijed ne namamiti bilo koga od Židova da štuje idola

kao što kaže Pismo: i ići ćeš Njegovim putevima (Dvarim 28,9). Naši su učenjaci, blagosloveno sjećanje na njih, učili (Sifri, Dvarim 11,22) da ta zapovijed znači: Kao što se Sveti, da je blagosloven, naziva milostivim, i ti budi milostiv. Kao što se Sveti, blagosloven bio, naziva samilosnim, i ti budi samilostan. Kao što je Sveti, blagosloven bio, opisan kao onaj koji obzirno poštuje, i ti imaj obzirnog poštovanja. I tako sa svim odlikama kojima je Sveti, da je blagosloven, opisan: čovjek treba sebe oblikovati po uzoru na Njega i hoditi Njegovim putovima. Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene. ■

kao što kaže Pismo, Ako brat tvoj... te zamami tajno: Hajde da služimo tuđim bogovima ... Sav Izrael neka to čuje i neka se boji, da nitko više ne počini takvo zlo među vama (D'varim 13,7.12). Ako bilo tko namami nekog Židova da bogoštuje u idolatriji, bilo da ga namami govoreći u množini ili jednini, treba ga kamenovati, čak i ako ni on, niti osoba koju je mamio nije štovala bilo kojeg idola – ali [on zaslužuje smrtnu kaznu] samim time što ju je poučio da ga štuje. Za primamljivača nije nužno prethodno upozorenje [da je za to određena smrtna kazna].

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

Rabbi Jack Abramowitz:

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Kratak pregled 14 pravila kojima se Maimonides koristio kao kriterijima pri sastavljanju svog popisa 613 micvos

peti princip: Razlog za micvu nije micva

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Pravedni ne-Židov

Za svojim Šabatnim stolom ispripovijedajte neke priče o suvremenim pravednim ne-Židovima. Usporedite dileme s kojima se suočavaju i njihova djela spasenja, s onima s kojima se suočavaju likovi u paraši Šemot, poglavlja 1-2.1

Raspravite: Što je to što čini "pravednog ne-Židova"?

• Prema mnogima, "״ ְלַמְ ֹיִהְבִ ָד" nisu bile židovske babice, nego egipatske babice za Židove. Ako je tako, odakle su skupile hrabrost da se usprotive faraonu?

• Što omogućuje nekome da se suprotstavi vlastitom narodu i pomogne strancu?

• Što mislite, o čemu je faraonova kći razmišljala kad je spašavala bebu Mošea?

• Mislite li da biste bili spremni riskirati svoj život da spasite nepoznatog ne-Židova?

Uzimanje zakona u svoje ruke

Mnogi hvale Mošea zbog ubojstva egipatskog nadzornika i smatraju ga nenadmašnim borcem za pravdu. Međutim, drugi ga osuđuju zbog pretjerane reakcije ili uzimanje zakona u svoje ruke. S kim se sla-

žete? Je li Moše bio u pravu ili u krivu kad je ubio Egipćanina?

Ostala pitanja za razmišljanje vezana uz ovo:

• Kada je dopušteno da uzmete zakon u svoje ruke?

• Je li vam dopušteno/zabranjeno/obavezno postupiti protivno zakonu u slučaju kada je zakon pokvaren?

• Je li opravdano "pretjerano reagirati" ako je svrha probuditi ljude iz mrtvila ravnodušnosti?

• Je li dopušteno kazniti nekoga za nešto što će učiniti ili bi mogao učiniti u budućnosti?

Moše i Cipora

Tora ne daje mnogo pojedinosti o Mošeovom obiteljskom životu. Je li to bio model koji bi trebalo slijediti ili je njihov obiteljski život trpio zbog mnogih Mošeovih odgovornosti kao vođe?

Još neka pitanja koja treba razmotriti:

• Kako je Moše mogao oženiti Ciporu, Midjanku? Kakva su bila njezina vjerska uvjerenja u to vrijeme? Koja su bila Mošeova? Ako je to doista bio "mješani brak", kakve je

učinke to imalo na potomstvo?

• Je li Cipora pozitivno ili negativno utjecala na Mošea?

• Kada je Moše poslao Ciporu i njihovu djecu natrag u Midjan i zašto? Je li to bio razvod, razdvajanje ili nešto treće? Je li ova odluka bila opravdana?

Ogrezlo srce

Kroz početak Knjige Šemot čitamo kako je faraon tvrdoglavo odbijao pustiti Djecu Izraelovu. Tora to pripisuje Hašemovom otvrdnjavanju njegovog srca.

• Možete li se sjetiti primjera suvremenih "faraona" koji slično odbiju kapitulirati pred neizbježnim porazom, iako znaju da će to dovesti do uništenja ili patnje njihovih naroda? Što vodi ove suvremene ličnosti da "otvrdnu svoja srca"? Mogu li se ogrezla srca biblijskih likova objasniti na isti način?

• Ima mnogo događaja koje pripisujemo Hašemu, govoreći: "bila je to B-žja ruka" ili slično. Jesu li svi takvi događaji zaista čudesno B-žje djelovanje ili su to prirodni događaji koje mi pripisujemo Hašemu? Ako je u pitanju potonje, zašto onda govorimo o njima kao o djelovanju Hašema?

• Seforno objašnjava da je svrha otvrdnjavanja faraonovog srca bila da mu se osigura prilika da se istinski pokaje. On naglašava kako Hašem ne pravi razliku između Židova i ne-Židova, već im daje jednake prilike za promjenu. Mislite li da je dar pokajanja univerzalan ili ne?

Prevela Tamar Buchwald

Unutarnja crta dobrote

Kada je Moše izrazio svoje sumnje u to hoće li narod vjerovati da je on uistinu B-žji glasnik, B-g mu je dao poseban znak kojim će potvrditi svoju autentičnost – ali bio je to znak koji je u sebi nosio poruku nezadovoljstva pomanjkanjem Mošeove vjere u njegov narod.

Koji je to bio znak? Mošeova ruka privremeno je poprimila cara'at (lepru). Čudesan znak, bez daljnjeg, ali cara'at je bolest koja daje jasan znak da je Moše zapravo kažnjen.

Mudraci primjećuju malu nedosljednost u opisu Mošeove ruke koja zadobija lepru i njenog vraćanja u normalu. Prvi puta, Moše vadi ruku i "njegova je ruka bijela kao snijeg" (Izlazak 4,6). Zatim Moše stavlja svoju ruku u svoju haljinu po drugi puta i "kada ju je izvadio, njegova koža (se već) vratila u normalu" (4,7).

Pažljivo čitanje teksta daje nam do znanja da su se dvije transformacije dogodile svaka na drugačiji način. Lepra se pojavila nakon što je Moše izvadio ruku iz haljine; ali njegova se ruka vratila u normalu čak i prije no što ju je ponovo izvadio, dok se

još nalazila u njegovoj haljini. Zašto bi postojala razlika između te dvije stvari?

Iz toga, mudraci zaključuju,

"B-žanska crta dobrote dolazi brže od crte 'puranuta' (patnje i kazne)" (Šabat 97a).

Što to znači? Zašto bi jedna osobina bila brža ili bolja od druge?

Izlazak iz granica vremena

U osnovi, postoji jedna suštinska razlika između te dvije b-žanske osobine. Osobina dobrote (tova) nalazi se u samom temelju svijeta.

B-žanska dobrota je cilj cijelog postojanja; ona je ujedinjena sa izvorom života. Iz tog razloga, ta osobina nadmašuje granice vremena i prostora. Čak i kada silazi u naš ograničen svijet, u stvarnost ograničenu vremenom i prostorom, još uvijek možemo osjetiti njen uzvišen, bezgranični izvor.

To je značenje talmudske izjave, "Osobina dobrote dolazi brže." Atribut dobrote otkriva unutarnje svjetlo, slobodno od granica vremena i prostora. Ezekiel opisuje taj

fenomen u svojoj viziji anđeoskih bića koja "trče i vraćaju se, kao brze zrake svjetlosti" (Ezekiel 1,14).

Osobina 'puranuta' (patnje, kazne) je druga priča. Puranut nije unutrašnji sastojak realnosti. On je pomoćni i prolazni aspekt. Njegova je vrijednost u tome da služi dobru, da 'popravi posude' kako bi one bile spremne primiti B-žju dobrotu u svom njenom izobilju.

Kao rezultat toga, puranut je podložan granicama vremena i prostora te njegova manifestacija kasni. Prava priroda Izraela

Dok je b-žanska dobrota sastavni dio suštine života, puranut se odnosi na površne aspekte. Što se više udaljimo od prave realnosti, to više naš pogled na svijet postaje filtriran kroz leću puranuta. Vidjeti svijet kao mjesto suda i patnje je percepcija koja izlazi iz poremećaja imaginacije. Ona se ne fokusira na pravu prirodu stvarnosti, već na njezinu vanjsku pojavu.

Preciznije – dok je B-g podučavao Mošea pravoj prirodi Izraela, iza vela vanjštine – površnost puranuta

Rav Kook:

bila je razotkrivena. Mošeova ruka izgledala je gubavo tek nakon što je bila izložena vanjskom svjetlu. U području istinske biti, nije bilo mjesta za patnju i kaznu; ta osobina pripada samo površnim vanjskim pojavama.

Mošeova ruka bila je obnovljena svojim izvornim zdravljem čim ju je vratio u svoju haljinu, što pokazuje da atribut dobrote odražava unutarnju srž stvarnosti. On je povezan sa korijenom stvaranja te prelazi sve granice ograničenog svemira. Stoga B-žja dobrota nije ograničena kalupom vremena pa "dolazi brzo." Prava poniznost

"B-žji anđeo pojavio se pred Mošeom u srcu vatre, u središtu trnovitog grma." (Izlazak 3,2)

Zašto je B-g odabrao niski, trnoviti grm kako bi se objavio Mošeu?

Lijek za groznicu

Talmud (Šabat 67a) propisuje specifičnu proceduru za onoga tko pati od groznice. Pacijentu se savjetuje da svakog dana odreže granu trnovitog grma koristeći se željeznim nožem. Dok reže grm, podrezivat će ga blizu zemlje i reći:

"Trnoviti grme! Sveti nije dao da Njegova Prisutnost prebiva u tebi zato što si veći od svih, već zato što si manji od svih."

Što imaju grmovi sa groznicom? Koja je svrha ove čudne procedure? Poniznost stjecajem okolnosti i prava poniznost

Rav Kook napisao je da postoje dva oblika poniznosti. Prvi oblik može se nzvati poniznošću koja

dolazi stjecajem okolnosti. Zbog nesigurnosti, siromaštva, nedostatka talenta, inteligencije, socijalnog statusa itd. Čovjek se može osjećati ranjiv i beznačajan.

Međutim, to nije istinska poniznost. Kada bi se okolnosti promijenile, novostečena snaga, bogatstvo ili prestiž mogli bi lako obmanuti čovjeka da počne vjerovati u svoju vlastitu važnost.

Prava poniznost dolazi iz drugog, objektivnijeg izvora: iz svijesti o našem mjestu u svemiru. Ta poniznost je neovisna o životnim okolnostima. Ona je utemeljena na prepoznavanju naše istinske vrijednosti, na uvidu u srž duše, te na jasnom razumijevanju prirode stvarnosti.

Nažalost, nestalna priroda ljudskog uma dozvoljava nam da budemo lako obmanuti te da počnemo ignorirati sve što se nalazi izvan našeg egocentričnog svijeta. Kako pobjeći od takvih obmana?

Tu zamku možemo izbjeći ako prepoznamo promjenjivost naših okolnosti. Siromaštvo, bolest itd., imaju moć da nas učine svjesnima naše ranjivosti. Svijest o potencijalu slabosti koji je ugrađen u nas, vodi nas do ispravnog vrednovanja naše prave vrijednosti, i tako nas dovodi do toga da steknemo iskrenu poniznost.

Lekcija trnovitog grma

Po svim kriterijima, trnovit grm je niska i nevažna biljka. Raste na zapuštenim mjestima, ne stvara hranu niti sjenu za druge. Čak odbija i interakciju sa drugim živim bićima zbog svog oštrog trnja. No, upravo zbog svoje izoliranosti, trnovit grm može početi vjerovati u svoju veliku vrijednost. Stoga nam mudraci savjetuju da grm odrežemo do samog korijena. Mi uklanjamo sve površne aspekte i ostavljamo samo onu suštinsku vrijednost grma – njegov korijen, njegovu povezanost sa ostatkom svemira. B-g je svoju prisutnost objavio u grmu, ne zbog važnosti grma, već zbog njegove istinske poniznosti koja ostaje nakon što je posječen do korijena.

Procedura koju Talmud preporučuje vezano uz trnoviti grm, omogućava čovjeku da spozna svrhu svoje bolesti: postizanje istinske poniznosti. Ta je osobina lijek za sve neobične groznice i obmane.

Anja Grabar

Prevela

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Neočekivani vođe, izbori i

U ovotjednoj paraši upoznajemo se sa glavnom središnjom figurom čitave Židovske povijesti – čak i čitave povijesti civilizacije, našim učiteljem Mošeom. Tora, kako joj je običaj, ne donosi nam puno pojedinosti o Mošeovom životu od trenutka kada mu je bilo tek dvadesetak godina i kada je bježao od Faraonovog gnjeva zbog toga što je ubio Egipatskog nadzornika, sve dok se ponovo ne pojavi kao vođa porobljenog Židovskog naroda, kada mu je već osamdeset godina.

Legenda kaže da je Moše za to vrijeme bio kralj jednog afričkog naroda. Tora nam jedino govori kako je naišao na Jitrove kćeri, spasio ih od opsjedanja njihovih rivala – muških rivala – pastira, i na kraju oženio jednu od njih, Ciporu, te ostao raditi kod svog tasta, Jitroa.

Barem naizgled, ovo baš nije rezime za najvećeg proroka, vođu i zakonodavca u ljudskoj povijesti. A opet, začudo, to je šablona koja se ponavlja u Židovskoj povijesti. Učili su nas: "Čovjek svojim očima vidi samo ono što je na površini, dok G-spod

odluke

vidi pravo srce i osobine osobe "

Veliki kralj David, mesijanski predšasnik Židovske i ljudske povijesti, čak se ni proroku Samuelu nije učinio dostojnim da utemelji Židovsku kraljevsku lozu. Čitava Židovska povijest, zapravo čitava povijest čovječanstva, nije ništa više nego zbir nepodudarnosti, tobožnjih slučajnosti i neočekivanih odabira i zbivanja. Čitava je ljudska povijest uistinu područje nedokučive B-žje volje.

Tora očito ne želi vođe Izraela koji imaju savršeno porijeklo i osnovu. Talmud nas jezgrovito poučava da nitko ne bi smio biti postavljen na neku javnu dužnost ako na svojim ramenima ne nosi "sanduk sa gmazovima što plaze."

U našem bučnom i nesređenom svijetu izraelske politike, ova se izreka mnogo puta štuje do krajnjih granica. Ipak, očito je da se veliki lideri mogu pojaviti sa čudnih mjesta i sredina. U naše današnje vrijeme veliki vođe i učitelji zajednica Tore istakli su se i stekli značajan

utjecaj makar nisu došli stazom uobičajenom u svijetu ješiva. Neki od njih su doslovce bili anonimne ličnosti sve dok se njihova odličnost u Tori i kao vođa nije nekako pokazala pred očima javnosti.

Sredina iz koje dolazi, jihus, obiteljsko rodoslovlje, obrazovanje i prethodno iskustvo svakako treba uzeti u obzir kada se bira partnera, zaposlenika, vođu i svakoga kome će biti dodijeljene velike odgovornosti. No u Židovskom životu uvijek moramo biti pripravni za neočekivano, a posebno što se tiče vođa u Židovskom društvu.

Moše, David, Gaon iz Vilne i mnogi drugi postali su neočekivani vođe Izraela kroz B-žju milost i svoju osobnu marljivost, talente, karizmu i odanost prema B-gu i narodu Izraela. Rabini su ponovo ispravno ustvrdili "Narod Izraela nikada nije lišen niti ostavljen bez vodstva " Te vođe se mogu pojaviti s iznenađujućih mjesta, no oni se uvijek podižu zato da bi nas usmjeravali i učvrstili.

Rabbi Berel Wein:

U Tori nalazimo mnogo slučajeva kada neznanci, naizgled pasivni promatrači, koji nemaju nikakve veze s glavnim akterima i događajima priče, odigraju glavnu i presudnu ulogu u razvoju priče. Na neki način oni postanu katalizatori svega što se kasnije događa.

Bjegunac koji je uspio pobjeći pa dolazi obavijestiti Avrahama da je Lot zarobljen, i čovjek koji je našao Josefa kako luta poljima u potrazi za svojom braćom, tek su par primjera ove teme koja se stalno ponavlja u biblijskom pripovijedanju. U ovotjednoj paraši tu neznanu ulogu u Židovskoj povijesti i svjetskoj civilizaciji igra Faraonova kći.

Dok se sa svojim služavkama spušta prema Nilu ona spazi kako rije-

kom pluta mala kolijevka s djetešcem Mošeom, te posegne za njom prije nego li je se dohvate krokodili. Zatim ugleda uplakano dijete, i mada je to dijete Židovskih robova, ona se sažali nad njim i osigura mu dojilju, te ga na kraju dovede kući u palaču gdje ga odgaja kao svog sina.

Iz ovog čudesnog i nevjerojatnog slijeda događaja pojavljuje se veliki Moše da na posljetku Židovske robove povede iz Egipatskog ropstva i dovede ih k Tori i neprolaznosti prilikom objave na gori Sinaj. I mada je sigurno B-g taj koji nadzire razvoj svih ljudskih scenarija, ljudska bića, sa svojim izborima i odlukama koje donose, te postupanju u skladu sa svojim odlukama, su ti kroz koje se priča o čovječanstvu nastavlja dalje razvijati.

Faraonovu kćer ništa nije prisiljavalo da bude suosjećajna prema bespomoćnom Židovskom djetetu koje se našlo u opasnosti. To je bio njen izbor, i taj je izbor omogućio pozitivan zaokret sudbine sveg čovječanstva.

Židovi imaju tradiciju da je ime Faraonove kćeri bilo Batja – kći samoga B-ga, da se tako izrazim. Na nju se podsjećamo time što su njeno

ime nosile mnoge Židovske žene tijekom tisuća godina Židovskog postojanja. Običaj kojim nastavljamo Židovske žene nazivati po njoj iskaz je zahvalnosti Židova za njezin čin kojim je spasila jedan život te za njenu humanu gestu suosjećanja.

Talmud nas uči da je, izgleda, kolijevka koja je plutala rijekom bila van dohvata njenih ruku, no ona je svejedno pružila svoju ruku da je pokuša privući sebi. Kad ljudska bića učine sve što je u njihovoj moći za neki plemeniti cilj ili za neko dobro djelo, tada su mnogo puta Nebesa ta koja to nastave. Ruka joj se na neki način protegla dovoljno daleko da kolijevku privuče sebi i spasi djetešce.

I opet, ovaj gotovo mitski splet ljudskog izbora i Nebeskog vodstva doveo je do ovog koraka naprijed u povijesti čovječanstva. Tora naglašava da Batji nije bilo dovoljno da tek privremeno spasi djetešce od smrti, već se pobrinula za djetetovu dobrobit sve do kraja, konačno ga odgajajući kao svog sina u Faraonovoj kraljevskoj palači.

Mi mnogo puta činimo dobra i suosjećajna djela, ali ih činimo tek djelomično, ne završimo zadatak do kraja. Talmud nas uči da "Ako tko započne micvu, mi mu kažemo: 'Dovrši je do kraja.'" Ono što je Batju učinilo besmrtnom među čitavim Izraelom bio je njen čin potpunog i dragovoljnog suosjećanja, dobrote i milosti.

Šabat šalom.

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Neočekivani vođe, izbori i odluke

Moïse sauvé des eaux par la fille de Pharaon, Marc Chagall , 1966

Pravi 'adam gadol'

Stih u parši Šemot kaže: "A dječak je narastao (vajigdal hajeled) pa ga je odvela faraonovoj kćeri da ga uzme za sina…" (Šemot 2,10) Sljedeći stih kaže, "Jednog dana kada je Moše već odrastao (vajigdal Moše), otišao je do svoje braće i vidio je njihov teret…" Raši komentira ponavljanje riječi 'vajigdal' (narastao je). Kao što smo već spominjali prethodnih godina, ovi se stihovi odnose na različite vrste zrelosti. 'Vajigdal hajeled' odnosi se na činjenicu da je Moše postao fizički velik dječak. Međutim, 'vajigdal Moše' uči nas da je Moše postao 'gadol' u značenju 'adam gadol' – velika osoba.

Moše je postao velika osoba jednom zaslugom: Otišao je do svoje braće i vidio je njihov teret. Moše je imao opciju ostati u luksuzu faraonove palače i praviti se da ne vidi svoju židovsku braću. Međutim, on je odabrao drugačije. Raši kaže, "On je svoje oči i srce usmjerio kako bi

tugovao nad njima." Prava karakteristika velikih ljudi jest da šire svoj osobni svemir te razmišljaju i brinu o drugim ljudima.

Biografija Moše Rabenua do trenutka u kojem je primio misiju da Židove izvede iz Egipta je vrlo tanka. Znamo samo nekoliko stvari iz njegova ranijeg života. Međutim, svi događaji koje znamo iz tih godina imaju jednu zajedničku crtu –suosjećanje za svoje bližnje Židove. To definira veličinu. On je imao sposobnost da proširi svoje horizonte te da ne misli isključivo na sebe. Mjera u kojoj čovjek može osjetiti tuđu bol je mjera njegove veličine.

Poznata gemara (Megila 28a) raspravlja o razlozima kojima su razni Amoraim pridavali zasluge za svoju dugovječnost. Rav Zeira objasnio je svojim učenicima da je dug život zaslužio (između ostalih razloga),

"zato što se nikad nije veselio nad padom svog prijatelja". Temeljna filozofija Tore je "Kada tvoj neprijatelj padne, ne raduj se." (Mišlei 24,17). Međutim, kada razmišljamo o Rav Zeirinom komentaru, izgleda kao da on ne predstavlja osobnu veličinu, već prije temeljnu pristojnost rabinskog učenjaka.

Jednom sam vidio – u Hasidishe Sefer – da izraz "Nisam se radovao nad padom mog prijatelja" (lo sasti b'takalas haveiri) znači "Kada sam slavio svoju 'simha' i čuo da se drugom Židovu dogodilo nešto loše, nisam se više mogao radovati ni nad vlastitom srećom, znajući da je drugi Židov u boli." Ja sam imao legitiman razlog da se radujem: udalo se moje dijete, rodilo mi se dijete, ili štogod treće – ali ako sam znao da netko drugi pati, nisam se mogao u potpunosti radovati zbog suosjećanja i empatije koju sam imao prema toj osobi.

■

To je koncept 'vajigdal Moše' – on je postao 'gadol' (velika osoba) zbog 'vajare b'sivlosam' – vidio je patnju svoje braće: "Svoje je oči i svoje srce usmjerio kako bi tugovao nad njima."

U rujnu 1970. godine, Rav Huntera, zt''l, držali su kao taoca palestinski teroristi koji su oteli avion koji je letio iz Izraela za New York. On i drugi židovski putnici nekoliko su tjedana držani kao taoci u Jordanu. Konačno, Rav Hunter je pušten. Kada se vratio u Ameriku, njegovi studenti i obožavatelji organizirali su za njega veliki doček na aerodromu. Došlo je tisuće ljudi.

Rabbi Yissocher Frand:

Gotovo čitav svijet ješive došao ga je dočekati.

Rav Moshe Feinstein, zt''l, bio je među onima koji su došli dočekati svog kolegu. Rav Moshe je ušao na aerodrom i ugledao pjesmu, ples i glazbu. On je otišao do svirača i rekao im da zaustave glazbu. Objasnio je, "Rav Hunter se vraća i to je velika radost. On je velik čovjek i trebamo slaviti njegov povratak kući. Međutim, postoji još sedam obitelji čiji su bližnji još uvijek zatočeni. Kako mi možemo svirati i pjevati dok neki Židovi još uvijek ne znaju hoće li njihovi bližnji preživjeti ili umrijeti?"

To je ono o čemu je govorio Rav Zeira: "Nisam se radovao kada je moj prijatelj pao." To je funkcija onog 'vajigdal Moše'. Prava mjera čovjekove veličine je mjera u kojoj širi svoj svemir. Čovjek koji brine o drugima gotovo jednako toliko koliko brine o sebi, on je pravi 'adam gadol'

Ključ za otkrivenje: Zašto grm ne sagorijeva?

Rav Alpert daje nam uvid u poznatu priču o Mošeu i gorućem grmu. "Idem vidjeti ovo veliko čudo –zašto grm gori, a ne sagorjeva?" (3,3). Odmah nakon toga, slijedi veliki povijesni događaj: B-g se po prvi puta javlja Mošeu.

Ovdje leži poruka – poruka o postizanju vjere u B-ga (emune).

Kako čovjek može postati uvjeren u to da postoji Gospodar svemira?

To je pitanje koje čovjek postavlja

od početka vremena – kako znati da postoji B-g? Prema židovskoj religiji, svaki čovjek mora vjerovati da postoji B-g. To se odnosi na sve ljude, bez obzira na to kolika je razina njihovog IQ-a, jesu li veliki filozofi ili ne te neovisno o tome jesu li veliki intelektualci ili ne. Kako čovjek može doći do svijesti o tome?

Ovaj nam stih kaže kako je Moše Rabenu postao uvjeren da postoji B-g. Moše je do tog zaključka došao na temelju pitanja koje je imao. Nije to bilo komplicirano pitanje, niti je bilo veoma duboko. To je bilo jednostavno pitanje koje je svatko mogao postaviti: Zašto grm ne izgara? Čim je Moše postavio to pitanje, B-g mu se javio.

Koju lekciju iz toga učimo?

Najveći dokaz za postojanje B-ga je to što mi još uvijek postojimo. Pitanje je –"Zašto grm ne sagorijeva?" Kako jedan grm može proći kroz toliku vatru, a bez da ga ona proguta? Odgovor na to pitanje je "A B-g reče…", tj. – zato što postoji B-g.

Postoji priča o Frederiku Velikom koji je zatražio učenjake sa svog dvora da mu daju jezgrovit dokaz za postojanje B-ga. Odgovor koji je dobio sastojao se od jedne riječi –"Židovi" .

Budući da postoji B-g i da On štiti svoj Izabrani narod, možemo razumjeti kako to da 'grm' – židovski narod – ne sagorijeva.

26. prosinca 1991. bio je povijesni dan. Tog se dana dogodilo nešto što nikada nisam mislio da će se dogo-

diti. Tog je dana SSSR prestao postojati. Ne znam kako je bilo kada je Rimsko Carstvo prestalo postojati. Ne znam je li postojao poseban datum u kalendaru na koji su ljudi mogli pokazati i reći – "danas je pao Rim". Ali vidjeli smo kako je SSSR prestao postojati.

Da nam je to netko rekao 3 godine ranije, ne bismo mu vjerovali. Da nam je rekao godinu dana prije, ni tada mu ne bismo vjerovali. Ja sam odrastao u eri Sputnika i Nikite Hruščova koji je vikao "Mi ćemo vas pokopati". Postojala je istinska nesigurnost i strah da je on možda u pravu. SSSR nije bio samo zlo carstvo, bio je također i moćno carstvo. Ja sam odrastao u vrijeme kada smo se morali natjecati s Rusima. Morali smo intenzivirati učenje znanosti i matematike jer su nas pobjeđivali.

Nakon 74 godine, to se doslovno raspalo! Stalno razmišljam kako Rav Ruderman, zt''l, da je bio živ u to vrijeme, ne bi prestajao govoriti na radiju. On je strastveno mrzio komuniste. Najgori epitet koji je mogao dati čovjeku bio je 'boljševik'. Na taj dan on bi sigurno plesao. No, to moćno carstvo više ne postoji.

Pa kako to da onda 'mali grm' nije izgorio? Mi smo sitna mala nacija koju su tlačili tisućama godina. Mi nikada nismo lansirali Sputnik niti smo poslali ljude u svemir. Zašto grm ne sagorijeva? Samo je jedan odgovor na to – zato što postoji B-g na nebesima. Ne treba osobito velik intelekt da bi se to shvatilo.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Pravi 'adam gadol'

Nije uvijek bitno što radiš, već kako to radiš

Egipat je prototip budućih naselja u egzilu. Prvo se Židovi isele u predgrađe, u ovom slučaju u Gošen. Onda postanu uspješni. Potom se asimiliraju u egipatsko društvo i strahovito puno doprinesu. Nakon toga slijedi društveno prihvaćanje i potpuna integracija, zar ne? Ne baš. Podigne se novi Faraon koji donese odluku da je Židovskoj djeci daleko bolje ako plivaju na dnu Nila. I tako započne progon.

Rodi se dijete koje će biti spasitelj Židovskog naroda. Spasi ga faraonova kći i on odrasta kao princ. Ona mu nadjene ime Mojsije. On ne zaboravi svoje porijeklo i kada se nađe pred Egipćaninom koji želi ubiti Židova, on ubija Egipćanina i bježi u Afriku. Mnogo godina kasnije B-g mu se objavljuje u gorućem grmu. Nakon malo nagovaranja i prisile, Mojsije pristane da se vrati u Egipat i povede Židovski narod u slobodu. I nije iznenađenje da Faraon nije previše oduševljen idejom da mu robovi otiđu. On odluči slomiti moguću pobunu i prije nego izbije pa znatno poveća radna zaduženja Židovskih robova. Sada ne iznenađuje ni da Židovi nisu suviše oduševljeni Mojsijevim dosadašnjim naporima i paraša završava s time da je on svima na crnoj listi – što je sastavni dio uloge Židovskog vođe.

Kod gorućeg grma, B-g je rekao Mojsiju da se vrati u Egipat (u to je vrijeme bio u Midjanu) i povede Židovski narod iz ropstva i u Obećanu zemlju. Umjesto da se odmah zaputi, Mojsije se prvo vrati domu svog tasta kako bi dobio njegovo dopuštenje da ode – što mu on tada odobri. .

Poprilično je nevjerojatno da B-g,

beskonačni stvoritelj svemira, zapovijedi Mojsiju da ode i učini nešto što je od općeg značaja, a Mojsije ipak osjeća potrebu da prvo o tome raspravi sa svojim tastom. No, nije to ipak toliko nevjerojatno. Ovdje je bilo više od jedne ispravne stvari koju je trebalo učiniti i samo zato što je jedna od njih bila toliko značajnija ne znači da druge treba zanemariti. .

Katkad možete naći ljude koji slijede ono za što vjeruju da je B-žja volja (poput mene, na primjer) pa se počnu ponašati bahato nadmoćno i izgube perspektivu. Oni su u pravu, svi drugi su u krivu i ništa drugo uopće nije važno. U to čak nije potrebno ni uključivati B-ga. Osobno sam oprezan prema osobi koja vjeruje da je u pravu i da se bori za pravu stvar. Sjajno je pokušati pomoći svijetu, ali je važno i kako se to čini i dok su ljudi zabavljeni spašavanjem svijeta, mene brine da bi drugi mogli postati kolateralne žrtve toga.

Mojsiju, tom velikom čovjeku, i ‘male’ su stvari bile važne. Da, bilo je ispravno da on ode u Egipat i povede Židovski narod u Izrael. Ali to nije opravdavalo da on ne bude mensch. On je ipak morao zatražiti dozvolu. No, da mu je Jisro rekao neka ne ode, on bi morao donijeti odluku – ali to za njega nije predstavljalo izgovor za neprikladno ponašanje i barem je postavio pitanje.

Može se pojaviti situacija na poslu kada moramo otpustiti zaposlenika – i to doista može biti ispravna odluka. No, je li to izgovor da se to učini na neugodan način? Učinite to, ali učinite to na fini način. Netko je možda napravio pogrešku i morate ga prekoriti – ali zašto vam to daje pravo da vičete i budete nasilni? Za vas koji ste upoznati s trenutnim podjelama između sekularnih i religioznih u Izraelu – čovjek može biti u pravu što se tiče neprikladne razine čednosti kod drugih. No, da li to znači da se na njih smije pljunuti? I Židovski narod može vjerovati da ima isključivo pravo na zemlju Izrael. Da li to znači da oni ne trebaju razmotriti stajalište drugih koji mogu smatrati da imaju ista prava (čak iako ih zapravo nemaju)? Biti u pravu ne znači da možeš činiti što te volja. To jednostavno znači da je tvoje stajalište ispravno. Kako se ponašaš, to ovisi i o drugim faktorima.

Mi moramo koračati vrlo pažljivo kada smatramo da smo u pravu –jer nas to može navesti da bezobzirno gazimo one oko nas. Istina je nešto što moramo tražiti i živjeti po njoj. No ona je istovremeno i opasna roba. Moramo hoditi daleko mudrije i pažljivije dok je istina na našoj strani.■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Uloga žena

"I faraon zapovjedi čitavom svom narodu govoreći: svako muško dijete koje se rodi mora biti bačeno u Nil, dok će svakom ženskom novorođenčetu biti dopušteno da živi."

Zašto faraon pravi razliku među spolovima kada naređuje uništenje Izraelaca u Egiptu? On se očito boji ostaviti na životu Izraelske muškarce kako ne bi poveli pobunu protiv njega, no uvjeren je da Izraelske žene neće predstavljati prijetnju, jer će se vjerojatno udati za egipatske muškarce i asimilirati u egipatsko društvo.

Ova strategija ističe faraonovo nepoznavanje - ili poricanje - ključne uloge koju žene igraju u razvoju nacije, i stoji u suprotnosti s gledištem naših mudraca, koji izjavljuju da je "Židovski narod izbavljen iz Egipta zbog zasluge pravednih Izraelskih žena".

Talmud nas uči: "Uvijek svoju ženu zovem moj dome", jer je stvarni bedem doma žena u kući. Budući da je Židovska nacija izrasla iz obitelji, a obitelj je temelj svakog društva, očito je da su upravo žene od najveće važnosti.

Faraon ovo nije vidio. Očito je da on nije imao tradiciju pramajki poput Sare i Rebeke koje su usmjeravale sudbinu zadaće naroda. Za njega su žene predstavljale slabiji spol koje je tu da ga se upotrijebi i iskoristi. Zbog toga faraon pokušava iskoristiti hebrejske babice za svoj prljavi posao ubijanja muške novorođenčadi na stolovima za rađanje. Na njegovo iznenađenje, žene su se pobunile: "A babice su se bojale G-spoda, pa nisu učinile ono što im je naložio egipatski kralj da učine; one su ostavljale mušku novorođenčad na životu" (Izlazak 1,17).

Ako krenemo korak dalje, Talmud identificira izraelske babice kao Joheved (majku Mojsija i Arona) i Mi-

riam, njihovu sestru. Midraš nastavlja da je Amram, suprug jedne i otac druge, bio predsjednik Izraelskog suda. Nakon što je saznao za Faraonovu uredbu da pobije svu mušku dojenčad, on je donio odluku da se izraelski bračni parovi razvedu kako bi se prekinulo razmnožavanje. Na kraju krajeva, zašto bi ljudi trebali nastaviti normalan bračni život, pa da im njihovi novorođeni sinovi budu ubijeni?

Miriam kori svog oca: "Tvoja naredba teža je od faraonove! On je donio uredbu samo protiv muške djece, no ti donosiš naredbu i protiv ženske djece." Amram razuvjeren prijekorom svoje kćeri ponovo se oženio s Joheved, koja začne i rodi Mojsija, spasitelja Izraelskog naroda iz egipatskog ropstva.

Miriam zapravo slijedi lijepu obiteljsku tradiciju hrabrosti i optimizma. Njene bake, majke Amrama i Joheved, rodile su djecu za vrijeme najgorih dana ugnjetavanja. Unatoč ropstvu i pokolju svuda oko sebe, jedna majka daje svom sinu ime Amram, što znači "uzvišeni narod"; druga majka svojoj kćeri daje ime Joheved, što znači "slava B-gu". Tolika je bila njihova sigurnost u potencijal Židovskog naroda i njihova vjera u Izvor veličine njihovog naroda.

Ove su dvije žene bile u stanju pogledati s onu stranu užasnog stanja u koje su Izraelci upali u Egiptu; njihov je pogled bio upravljen gore, prema nebeskim zvijezdama za koje je B-g obećao Abrahamu da će simbolizirati njegovo potomstvo i Savezu među polutkama koji je Hebrejima garantirao slavnu budućnost u zemlji Izrael. Te dvije ponosne bake iz Levijevog plemena zaslužile su unuke poput Mojsija, Arona i Miriam.

Faraon počinje učiti svoju lekciju

kada Mojsije zatraži trodnevno putovanje u pustinju; Faraon želi znati tko će ići. Mojsije inzistira: "Ići će naše mlado i staro, ići će naši sinovi i kćeri - cijela naša domaćinstva će ići, naše žene kao i naši muškarci". Neki mudriji faraon bi sada dopustio samo muškarcima da odu; on bi sada razumio da se najviše mora bojati žena!

I zato nije ni čudo što se Pesah, blagdan naše slobode, u Tori slavi s "janjetom za svaku kuću", gdje su žene uključene u pashalni žrtveni obrok ništa manje od muškaraca.

U naše vrijeme ovu ideju nalazimo izraženu u održavanju Seder Pesaha (ispijanju četiri čaša vina, jedenju macesa i pripovijedanju priče o izlasku iz Egipta, itd.) koji za žene nije ništa manje obvezujući nego li za muškarce.

P.S.

Jedno od mojih najsnažnijih djetinjih sjećanja je sjećanje na Seder u kući roditelja moje majke. Čitava obitelj, uključujući sedmero oženjene djece mojih djeda i bake, kao i njihovu djecu, brojala je preko pedeset sudionika. Moj je djed vodio čitavo okupljanje čitajući Hagadu, riječ po riječ; kada bi tko imao pitanje u vezi s bilo kojim odlomkom, poticalo bi ga/ju se da postavi pitanje. Moj djed bi tada uvijek prepustio mojoj baki da odgovori, jer je jako poštovao činjenicu da je ona učila Talmud sa svojim ocem, dajanom (sucem rabinskog suda) Ravom Shlomom Kowalskim. Naime, za vrijeme Sedera, kada bi moja baka otišla u kuhinju provjeriti lonce s hranom, moj bi djed zaustavio čitanje Hagade sve dok nam se moja baka nije ponovno pridružila za stolom i tek tada bi se Seder nastavio.

Šabat šalom

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shlomo Riskin:

Zašto ja to ne "osjetim"?

Što je uzrok toga da čovjek gubi svoju snagu i energiju za Avodas Hašem?

Do toga dolazi zato što u srcu čovjeka svira strana 'melodija', olujni vjetar sastavljen od glasova Lošon Hora i ispraznog ćaskanja, politike, borbe i svih raznih vrsta ideja i stavova koji imaju zbunjujući učinak na njegov um.

Trebamo znati da Jecer Hora stvarno nema previše načina da sakrije svjetlo Hašema. Cijeli svemir pjeva i kliče Hašemovoj slavi. Podigni oči i vidi Tko je stvorio sve ovo. Netko tko odvoji miran trenutak tišine da malo pogleda svijet može doseći veliku žudnju za Hašemom. Može se probuditi neka unutarnja pjesma koja ga snažno vuče prema Hašemu, i uzrokuje da mu se zgadi sva ispraznost ovoga svijeta. Čak i ako je rođen s negativnim osobinama i sklonostima, sile nečistoće doslovno su poput kore koja pokriva voće –tu suštinu Hašemove svijetlostikoja se lako može oguliti.

Ovako bi stvari izgledale ukoliko bi čovjek živio sam na svijetu. Ali budući da realnost od nas zahtijeva da živimo zajedno s drugim ljudima, i moramo razgovarati i živjeti s njima zajedno, svijet je postao pun nepriličnih glasova koji hrane snage nečistoće. To pridonosi prikrivanju života i vlastitih misli i duha, i mogućnost da se ljudi zavaraju i budu povučeni time, i da se probudi kriva melodija u cijelom svijetu, koja vuče ljude prema materijalizmu.

Jecer Hora ljude baca u stanje uma tajenja u obliku vrlo zbunjujućih misli. Do toga dolazi zbog previše slušanja i razgovora s ljudima. To uzrokuje da cijeli um čovjeka bude zaokupljen razmišljanjem samo o drugim ljudima, i mislima poput "što je rekao", "što je učinio", "zašto je to učinio", "što će učiniti da uzvrati", itd. To je poput olujne pjesme koja nabija u našim ušima i uzrokuje da izgubimo svu svoju energiju i koncentraciju. Na bazi toga možemo razumjeti da kada je um zbunjen poslovima i novostima drugih

ljudi, čovjek se ne može okrijepiti stvarnom slašću Avodas Hašem. Jednom kada čovjek bude zarobljen pjesmom i načinom razmišljanja Jecer Hora, tek kratak je put od tamo do pada i povlačenja za Jecerom Hora

Kazna za onoga koji ogovara jest da postane mecora. On je istjeran izvan tabora svetosti, nadzemaljsko svjetlo je blokirano i ne sja na njega pa se on ne može povezati sa svjetlom b-žje prisutnosti. U vrijeme Beis HaMikdaša bili smo u mogućnosti vidjeti cora'as na koži čovjeka, te je on imao mogućnost odmah shvatiti znak i Nebeski ukor koji mu je bio dan, obzirom da se morao pokajati da bi mu se vratilo nadzemaljsko svjetlo. Ali sada, u vrijeme našeg izgnanstva, zla melodija je prevladala svijet šireći buku nedostatka vjere, tračenje vremena u čavrljanju, ispraznog govora dok mi čak niti ne vidimo znak cora'as koji bi nas probudio.

■

Prevela Tamar Buchwald

Ephraim Portnoy, Breslov Research Institute:

Prihvaćanje krivnje

B-g upita: "Ta tko vam je rekao da ste goli? Jeste li jeli sa drveta za koje sam vam zapovijedio da ne jedete? "Adam odgovori:" Žena koju si mi dao da bude sa mnom - ona mi je dala ono što sam jeo s drveta." (Berešit 3,11.12.)

Umjesto što nastoji prikriti svoju krivnju Adam se trebao pokušati pokajati priznavanjem svog prijestupa. Primjer takvog ponašanja je kralj Dovid, koji je smjesta priznao svoj grijeh kad ga je prorok Natan ukorio. Preduvjet za pokajanje je sposobnost da čovjek bude dovoljno iskren prema samome sebi da prizna da je pogriješio i da ga se treba smatrati odgovornim za to. Ako okrivimo bilo koga ili bilo što drugo, ili još gore, ako potpuno odbijemo odgovornost, za nas nema nikakve nade da ćemo ikada učiniti pravo pokajanje. Stoga, kada se moli za pokajanje, prije nego li se spomene bilo koje grijehe, postoji izjava o odricanju: "Nismo toliko bestidni da kažemo da smo pravedni i da nismo sagriješili, jer smo zapravo uistinu sagriješili." Te riječi "uistinu smo sagriješili", smatraju se bitnim dijelom ove molitve.

Netko je jednom rekao Rambamu da nije počinio nijedan od prijestupa navedenih u gornjoj molitvi. Stoga ga je upitao da li je bilo potrebno da kaže tu molitvu na Jom kipur ili ne. Rambam mu je odgovorio da ukoliko je shvatio ozbiljnost B-žanskog suda, onda će spoznati da ih je zapravo počinio.

Ta se ideja primjenjuje čak i nakon što je netko priznao svoje prijestupe. Kada je Adam konačno

priznao svoj prijestup, rekao je: "Jeo sam s tog stabla i opet ću jesti s njega." Kako je Adam mogao govoriti s B-gom na tako drzak način? Sve dok osoba nije u stanju uvidjeti da njezina obrana mora da je bila oslabljena da bi ona uopće počinila grijeh, ona se nikada neće moći u potpunosti primjereno pokajati. Tek nakon što spozna da bi u trenutnoj situaciji ona mogla ponovno podleći iskušenju, moći će sakupiti snage da prevlada buduće prepreke. Adam je samo izjavio da se, budući da se okolnosti nisu promijenile, on nalazio u opasnosti da ponovi svoj prijašnji grijeh.

Uzimanje istine k srcu

Kada je Avramu bilo devedeset i devet godina, B-g mu se ukaza i reče: "Ja sam Svemogući. Hodaj ispred Mene i budi savršen". (Berešit 17,1)

Tamim - savršen - znači da nema proturječja između unutarnjih osjećaja i vanjskih postupaka čovjekada su njegovi postupci u savršenom skladu s osjećajima u njegovom srcu. Iako je svaka micva vrijedna u B-ž-jim očima, ona koja je učinjena na ovakav način posebno je draga, jer je jasna izjava božanske veličine. Budući da je često teško postići apsolutnu sinkronizaciju između čovjekovog srca i njegovih postupaka, ova pohvala je rezervirana

samo za istinski pravedne.

Očekuje se od onog tko proučava Toru da nastoji postići tu kvalitetu, a ako je zadovoljan površnim provođenjem propisa koje je naučio, njemu nedostaje važna karakteristika učenjaka Tore. U skladu s ovim, Rav Shlomo Zalman Auerbach ne bi dao svoju dopuštenje za knjigu na temu etike, ukoliko nije imao saznanja da je autorov svakodnevni život odraz svega onoga što je napisao. Budući da odobrenje potvrđuje prihvatljivost autora knjige, a ne samo njezin sadržaj, on je osjećao da takva preporuka apsolutno ne bi bila istinita ako bi je on dao nekome tko iznosi mišljenje o vrijednostima po kojima ne živi.

Kada ovo svojstvo postoji na pravi način ono prožima svaki aspekt čovjekovog bića, posebno govor. Osoba koja nema tamimut je licemjerna jer govori jednu stvar, a u stvari misli nešto sasvim drugo. Kralj Dovid je ovo rječito izrazio kada je rekao: "Čuvaj svoj jezik oda zla i usne od prijevare, nepoštenja." Zlo je povezano s jezikom, a prijevara, nepoštenje, s usnama, jer iako se zao čovjek ponaša neprilično, on barem ne prikriva svoje loše namjere. Budući da je njegovo ponašanje u skladu s njegovim namjerama, on se identificira s jezikom, koji je jedinstvena cjelina. Prijevarna, nepoštena osoba se međutim pretvara da podržava duge i pomaže im, dok je u njegovu srcu namjera da im naškodi. Poput prijevarne, nepoštene osobe i usne su razdvojene po sredini, podijeljene u dva dijela.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Daniel Travis:

Paraša Šemot označava početak nove ere duhovnog rada - Šovavim. Naziv Šovavim tvore prva slova šest parašot koje opisuju Izlazak. Ovo je prva paraša knjige Izlaska - Šemot

Tijekom ovih šest tjedana, dok čitamo o Izlasku, imamo sjajnu priliku da sebe dovedemo na više, darežljivije mjesto. Ovi tjedni nisu laki. Skrivena bol, konflikti i stres imaju tendenciju da isplivaju na površinu. Moramo biti strpljivi i hrabri. Želimo svima uspjeh!

Priča u paraši Šemot - Izlazak počinje riječima "Ovo su imena sinova Izraelovih koji dolaze u Egipat ..." a Zohar nam objašnjava da nam knjiga Izlaska pripovijeda nekoliko priča. Površinska, jednostavna priča je poznata priča o Mošeovom izbavljenju Izraelaca iz egipatskog ropstva. Dublja priča je priča o neprestanoj borbi između naše duše (šifra: Izraelaca) i tijela (Egipat, na hebrejskom: Micrajim, iz korijena mecar (tjesnac), usko mjesto - naše je tijelo tamnica duše), i to je razlog zašto Tora govori u sadašnjem vremenu - "... koji dolaze u Egipat ...", jer ta je borba naša stvarnost u bilo kojem trenutku. Svatko od nas ima svog faraona, pa kada zamijenimo mjesta hebrejskih slova u riječi faraon dobivamo riječ ha-oref (vrat, šija), što nam sugerira da naše tijelo okreće vrat (tj. leđa) duši. I to je prikazano u našoj priči, kada Moše kaže faraonu: "Ovako govori G-spod, B-g Izraelov: Pusti moj narod da ide ..." a Faraon mu odgovori: "... Tko je G-spod da ja poslušam njegov glas i pustim Izraelce da idu?... " - to je tijelo koje okreće leđa duši, ili stalni rat između materijalističke svijesti i duha – bitka za naš identitet.

Zohar nas podučava da kao što naše tijelo raste, tako raste i naša

duša. To znači da sile duše (u našoj priči: Djeca Izraela) u naše tijelo (Egipat) ulaze postupno, u fazama. Pravi rat započinje u dobi bar/bat micve, neposredno nakon što je naša duša nakupila dovoljno snage da se može sama boriti. Svake godine, tijekom šest tjedana u kojima se čita priča o Izlasku imamo priliku još jednom proći kroz taj rat. To se razdoblje naziva "Vrijeme šovavima" (šovavim je, na hebrejskom, kratica sastavljena od prvih slova prvih šest parašijot knjige Izlaska: Šemot, VaEra, Bo, Bešalah, Jitro, Mišpatim), u kojem se nebesa otvaraju da bi nam dopustila da ponovno doživimo proces rasta i dostizanja prave zrelosti. Istinska je zrelost psihičko stanje stvarne slobode.

Vrhunac priče o Izlasku je otkrivenje na gori Sinaj; i kada Moše donosi s gore ploče saveza rečeno je: "a pismo je bilo pismo B-žje, urezao na ploče" - a Midraš objašnjava da ne bismo trebali čitati "urezano" (harut, na hebrejskom), nego herut (sloboda). Istinska sloboda je ono psihičko stanje u kojem um može savladati sva ograničenja našeg tijela uključujući i anđela smrti.

Zohar podučava da kako bismo prevladali tjelesna ograničenja mi

moramo izabrati put ljubavi - "...voli bližnjega svoga kao samoga sebe ..." Od trenutka kada se uspijemo osloboditi samih sebe i voljeti svog bližnjeg, bezuvjetna ljubav je znak da smo oslobođeni okova koji sputavaju naše tijelo.

■

Važno je razumjeti da se Izlazak može dogoditi u svakom području našega života. Svatko od nas ima priliku izbaviti se iz svog vlastitog Egipta. Prilika koju dobivamo u sljedećih šest tjedana je da ispravimo ona vremena kada smo postupali na nezreo, neodgovoran, sebičan način (hebrejski: šovavim).

Tjedni alati za duhovni rast

Prema kabali paraša (priča) Šemot je početak jednog vrlo važnog perioda godine, šest tjedana šovavima (početna slova parašot za tih 6 tjedana). Tijekom šest tjedana, dok čitamo o Izlasku, pruža nam se jako dobra prilika da sebe dovedemo na više, slobodnije mjesto. Ovi tjedni nisu lagani – prikrivena bol, sukobi i stres streme tome da izbiju na površinu. Moramo ostati strpljivi i hrabri. Tim Kabale uživo želi vam svima da uspijete u tome!

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: TJEDNI ZOHAR: ŠEMOT

Biseri hasidske mudrosti

Krojač sudbine

Živio u jednom gradiću rebe, koji je uporno i bez ustezanja upozoravao haside na greške u ponašanju. Naravno, on nikada nikoga nije izravno ukorio. Ipak, našao se tu jedan bogati i utjecajan član općine, koji je često osjećao da rebe govori upravo o njemu. Vjerojatno je za to imao i valjan razlog. I zato je on sazvao sastanak općinskih uglednika, te izložio optužbe na račun rebea. Donešena je odluka da pošalju delegaciju koja će zatražiti od rebea da prestane javno koriti utjecajne članove općine.

M

oramo naučiti paziti na svaki potez koji napravimo u životu, upravo onako kako to radi dobar igrač šaha prije nego što pomakne figuru.

Prije nego bilo što napravimo, moramo unaprijed misliti hoćemo li u budućnosti imati razloga da zažalimo što smo to učinili. R. Simha Bunam iz Pšishe

■

B

-g se skriva –zato da bismo Ga mi tražili. R. Nahman iz Breslova ■

Rebe ih sasluša, pa im mirno odgovori: "Gospodo, ja sebe smatram samo krojačem koji šije odijela, ne znajući unaprijed tko će ih nositi. Ali kad netko isproba odijelo i ono mu odgovara, pa ga odluči kupiti, onda je po talmudskom pravilu to bio njegov izbor od samog početka. Odijelo je bilo namijenjeno njemu od samog trenutku kada je skrojeno." ■

Kad netko podučava drugoga, to je poput prelijevanja iz jedne posude u drugu. Da bi to bilo moguće, posuda koja prima mora biti ispod one koja daje.

R. Moše Leib iz Sasova

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Učinkovit život

Znaj što želiš

Možda se to čini suvišnim za reći, ali da biste bili motivirani, morate znati što želite. Očigledno, svi mi želimo sreću pa smo motivirani težiti za njom, ali možemo biti zbunjeni oko toga u čemu se sreća sastoji. Često mislimo, Kad bih samo imao to, bio bih sretan. Međutim, kada postignemo što god smo poželjeli, naša sreća može potrajati samo kratko vrijeme, i tada se fokusiramo na novi cilj, Ako to postignem, bit ću sretan. Čovjek može biti vrlo motiviran da stigne u neki grad, ali ako nema pojma gdje je taj grad, njegova ga motivacija neće tamo dovesti.

Koliko razmišljamo o tome što je ono što će nas zaista učiniti sretnima, i to trajno sretnima? Usuđujem se reći da neki ljudi više vremena posvećuju razmišljanju o odjeći koju nose ili o automobilu kojeg će kupiti, nego li o tome što žele učiniti sa svojim životima. Jedan poznati pisac koji je pisao o motivaciji kaže, "Ljudi su prezauzeti time da budu nesretni, da bi stigli razmišljati o onome što žele."

Iako materijalne stvari mogu učiniti život ugodnijim i možda ga ispuniti užitkom, čvrsto je utemeljena činjenica da one ne donose sreću. Pa ipak, mnogi ljudi i dalje tvrdoglavo misle da će ih ova ili ona stvar učiniti sretnima. Kao posljedica toga, oni su motivirani za stjecanje materijalnih stvari koje ne donose istinsku sreću. A budući da oni ne shvaćaju što im zaista može donijeti sreću, nedostaje im motivacije za to.

U knjizi Sreća i ljudski duh (Happi-

gije da bismo ih nadvladali. Ako dovoljno razmišljamo o našoj svrsi u životu i ako razvijemo istinsku želju da ju ispunimo, možemo postići dovoljno snažnu motivaciju da to učinimo.

Usklađenost sa micvot je ključna, ali ako to nije učinjeno sa avoda, naše je vršenje nedostatno.

Majka Rebbe Tzvia Hirscha iz Zidichova opipala bi odjeću svoje djece kada bi se vratila iz šula. Ako je bila suha, ona bi im rekla da nisu dobro molili.

■ ness and the Human Spirit), istaknuo sam da je sreća samoispunjenje i da, budući da smo stvoreni da budemo ljudska bića, a ne samo životinje sa intelektom, mi to ispunjenje možemo postići samo na način da kao ljudska bića postanemo najbolji što možemo biti.

Mi, u biti, na svijet dolazimo kao životinje, ali uz ispravno usmjerenje i sazrijevanje, možemo postati prava ljudska bića. (etičari) kažu da je misija ljudskog bića da nadvlada svoje animalističke težnje te da živi duhovnim životom.

Životinje su motivirane isključivo samoudovoljavanjem. Životinje u džungli nemaju koncept heseda (namjernih djela dobrote). Do one mjere do koje se odajemo samoudovoljavanju, do te mjere uvježbamo svoje animalističke karakteristike. Jedino onda kada se uključimo u avodas Hašem i hesed, mi se ispunjavamo kao ljudska bića i samo tada možemo postići istinsku sreću.

Međutim, animalističke težnje tijela imaju ogromnu silu i potrebno je mnogo odlučnosti i utroška ener-

Molitva je avodas Hašem. Avoda znači posao, a onaj tko radi, taj se i znoji.

Kao što smo vidjeli, potrebna je iskrena želja kako bi se aktivnost započela, no želja nije dovoljna. Čovjek se treba potruditi da izvrši želju. I tu nastaje problem. Mi smo duboko pod utjecajem naših dnevnih aktivnosti, od kojih su mnoge postale relativno ne-naporne.

Sjećam se da je moja majka odlazila k mesaru kupiti kokoš, čistila ju, potopila je na 30 minuta, nasolila je na sat vremena, i zatim ju tri puta isprala. Danas možemo kupiti kokoš "spremnu za pečenje." Kako biste napravili gefilte fiš, trebali ste kupiti ribu na tržnici, napraviti filete od nje, samljeti je ručnim mlincem, isjeckati je u drvenu posudu, oblikovati je i skuhati. Danas, većina kućanica kupuje smrznuti gefilte fiš, "spreman za kuhanje." Mi nismo imali instant hranu, fast-food prodavaonice, ni mikrovalne. Rublje se pralo ručno, trljanjem namočenog odjevnog predmeta o dasku za pra-

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

nje, a kada smo dobili perilicu za rublje, bili smo presretni. Ipak, i dalje smo morali robu stavljati u ocijeđivač, te ju zatim objesiti da se vani suši. Nije bilo sušilica i perilica suđa. Naš susjed je imao auto koji se palio na kurblu. U matematici, koristili smo logaritamske tablice i tehničke računaljke.

Stigla je elektronička revolucija i sve je postalo jednostavno. Čak je i učenje Tore dostupno na CD-u, MP3-u i telefonu. Težak rad koji se spominje u zahtjevu, "Teško radi u Tori" (Raši, Levitski zakonik 26,3), potpuno je nestao. Mi živimo u svijetu "budućeg šoka" u kojem je poduzimanje napora gotovo nezamisliva stvar. Česta izjava je, "Mora postojati jednostavniji način!"

Primjerice, postoji gotovo univerzalna želja za održavanjem pravilne tjelesne težine i to je uistinu snažna motivacija. Održavanje kontrole nad težinom zahtijeva trud: održivu prehranu i vježbanje. Ali to je smiješno! Mora postojati jednostavniji način! Tako izgleda da postoje milijarde "čudesnih dijeta" i razne magične pilule koje obećavaju gubitak težine bez napora. Činjenica je da sve to djeluje samo kratko vrijeme, a

zatim se izgubljena težina vraća, često još u većoj mjeri. Ipak, svaki novi trik se isprobava u očekivanju da je moderna znanost konačno pronašla jednostavno rješenje.

Prestanimo sa tim samozavaravanjem. Kada shvatite da će, koji god bio vaš cilj, to zahtijevati truda, i kada ste spremni poduzeti taj napor, vaša motivacija vodit će do uspjeha.

Budući da sam dotaknuo osjetljivu i vrlo važnu temu kontrole tjelesne težine, želim reći još nekoliko stvari vezanih uz to. Najprije, da ponovim, ne postoji jednostavan način da postignete dugoročnu kontrolu težine. "Čudesne" dijete i pilule mogu dati samo kratkoročne rezultate, i to često rezultate sa yo-yo efektom i mnogo frustracije. Iako je rješavanje gojaznosti operativnim zahvatom djelotvorno, to bi trebalo biti rezervirano samo za ozbiljne slučajeve u kojima gojaznost može biti opasna po život.

Moramo shvatiti da je gojaznost više od kozmetičkog problema. Ona gotovo uvijek vodi u komplikacije poput dijabetesa, srčanih bolesti i visokog krvnog pritiska. Nažalost, čak ni svijest o tome nije dovoljna kako bi proizvela moćnu motivaciju

koja će osobu dovesti do promjene životnog stila, što je utvrđeno na slučajevima ljudi koji nastavljaju pušiti iako znaju da je dokazano da je pušenje smrtonosno. Bez obzira na to, važno je shvatiti da prevelika tjelesna težina može rezultirati ozbiljnim zdravstvenim problemima.

Životinje u divljini nemaju poremećaje vezane uz hranu jer one jedu samo zbog prehrane. Ljudi su shvatili da hrana može olakšati anksioznost i stoga mogu koristiti hranu kao umirujuću drogu. U knjizi Biti mršav unutar sebe (The Thin You Within You), istaknuo sam ulogu niske razine samopoštovanja u poremećajima vezanim uz hranu.

Značajan uspjeh postignut je s onima koji su sudjelovali u skupini podrške. Postoji dobar razlog za to. Raši (Levitski zakonik 26,8) kaže da se nekoliko ljudi koji čine micvu ne može uspoređivati s mnogo ljudi koji čine micvu. Tora kaže da jedan čovjek može odbiti 20 neprijatelja, i da 100 ljudi može odbiti njih 10.000. Drugim riječima, grupa uvećava efektivnost pojedinca za pet puta!

Koji god bili razlozi za veću efektivnost grupe, to stoji kao činjenica.

Postoji mnogo dostupnih grupa podrške. Moguće je također da nekoliko ljudi osnuje grupu te da prihvate program oporavka koji nema probleme sa haškafa. Mnogo je grupa započelo sa svega troje ljudi, i kako se informacija širila, okupljanje se razvilo u veću grupu. Kada ljudi zajedno rade na zajedničkom problemu, postoji veća snaga i motivacija. (nastavit će se)

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Srce smješteno u umu

musarsko učenje kako transformirati svoj život

Služenje učenjaka

Šimuš hahamim Služenje učenjacima premašuje učenje od njih.

Berahot 7B

NAŠ CILJ nije samo intelektualno učenje, već i osobna transformacija pa nas se u skladu s time ovdje usmjerava ne samo da učimo od mudrih ljudi s kojima se susrećemo u svom životu, već i da im služimo. Upozoreni smo da nije dovoljno učiti držeći se na distanci; moramo se približiti i na praktične načine komunicirati s našim učiteljima. Radeći to, ne samo da ćemo učiti ono što nas oni imaju naučiti, već ćemo ih i izbliza promatrati svojim vlastitim očima. Uistinu mudra osoba apsorbirala je mudrost u samu srž svog bića i to se pokazuje u svakom detalju njegovog ili njezinog života. Kad služimo našim učiteljima, doživljavamo koliko osoba može biti preobražena.

Kad je kralj Jošafat tražio proroka, govorili su mu o Elizeju, "koji je izlijevao vodu na ruke proroka Ilije". Talmud iz ovog stiha izvodi da je služenje učenjaka veće od učenja od njih. Sasvim sigurno vrijedi proučavati pouke mudrih ljudi koji su postojali prije nas, ali sa sobom ćemo ponijeti mnogo više učenja služeći učitelju i na taj način svjedočeći učenju izbliza - uživo i praktično.

Neki je učenik jednom upitao učitelja musara Rabbi Yechezkiela Levensteina zašto mu se čini da sluša-

nje snimljenih predavanja na njega manje utječe nego slušanje istih tih predavanja uživo. Rabbi Levenstein je rekao da ono što se snimkom ne može prenijeti je celem Elokim –b-žanska slika koju osoba posjeduje.

Kada služite svom učitelju, lekcije koje dobivate uključuju kako on ili ona jede, kupa se, pomaže u kućanskim poslovima, otvara knjigu i (kao što kaže stara priča) vezuje cipele. Bliski kontakt s nekim tko je ispred nas na putu može vam omogućiti da bolje shvatite kako duh te osobe duboko prožima pojedinosti materijalnog života i ostaviti na vas utisak koji nijedna knjiga ili priča nikada neće moći ostaviti.

Ova se metoda objašnjava metaforom sa šibicom koju je potrebno držati blizu fitilja da bi se prenio plamen. Za stjecanje Tore potreban je blizak kontakt s onima od kojih možete učiti, a služenje vašem učitelju pruža tu bliskost.

Ali potreba za bliskošću ne objašnjava zašto ova metoda naglašava

da morate služiti svojim učiteljima. Odgovor je da ako želite učiti i rasti slijedeći tuđi primjer, prvo morate smanjiti vlastiti ego, do čega dolazi kada jedan služi drugome. Tu osobitost vidimo kod Jošue, koji je, kako kaže midraš, bio izabran da naslijedi Mojsija kao vođa Djece Izraelove zato što je slagao klupe i postavljao prostirke u učionici.

Čin služenja je toliko važan da Talmud izjavljuje, "Čak i ako je netko učio i dobro je upoznat [s Torom i zakonom], ali nije služio učenjaka, on će biti neznalica."

■

Služenje kao duhovna praksa u velikoj je mjeri bilo omiljeno u musarskoj ješivi koju je osnovao Rabbi Simcha Zissel Ziv. Ta ješiva nikada nije zapošljavala pomoćno osoblje; umjesto toga, odgovornost za čišćenje objekta bila je prepuštena određenim odabranim učenicima. Ovi pomno odabrani učenici bili su zaduženi za sve, od pranja podova i sječe drva do donošenja vode iz obližnje rijeke zimi kada su se bunari zamrznuli. Najbolji su se učenici natjecali za čast obavljanja ovih zadataka, i za te su se "privilegije" često nadmetali.

Jednom se jedan bogati njemački student upisao u tu ješivu. Nakon što je uznapredovao u svom učenju i osobnom rastu, pružena mu je "prilika" da pomete učionicu. Slučajno je njegova majka posjetila ješivu i zatekla sina kako mete pod. Bijesna, otišla se požaliti Alteru rekavši: "Zar ste moga sina pretvorili u čistačicu!" "Da", odgovorio je

Alan Morinis:

(nastavak

s 22. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

Alter. "Onaj tko ovdje mete, preokreće svijet", iskoristivši igru riječima s riječima na jidišu za metenje (kert) i preokretanje (iberkert).

Ovdje je riječ je nečemu što je naglašavao Rabbi Yisrael Salanter, a to je da do svakog pravog duhovnog razvoja dolazi angažmanom u stvarnim životnim situacijama. Proučavanje strpljenja u tišini vaše sobe nije ništa u usporedbi s postizanjem strpljenja na autocesti. Biti velikodušan je jednostavno sve dok se ne suočite s rukom koja traži. Lako je voljeti rodbinu s distance. Ne samo da vam služenje učitelju pruža pogled na nekoga koga ćete oponašati, već ono stvara i situacije u stvarnom životu – uključujući i izazove - koje mogu dovesti do rasta.

družim dok to obavlja. Ispostavilo se da je taj zadatak odlazak u trgovinu. On obično ne obavlja kupnju, ali gospođa Perr je upravo operirala leđa, pa je više kućanskih poslova palo njemu na teret. Kad smo ušli u trgovinu, uzeo je kolica, a ja sam odmah posegnuo da ih preuzmem gurati. "Ne", rekao je. "Ja ih moram gurati. Moja je micva da pomognem svojoj supruzi kad me treba." Dobro, rekao sam, ali što je s mojom obvezom služenja svom učitelju? Sigurno smo izgledali poprilično smiješno ostalim kupcima s četiri ruke dva velika čovjeka koji su gurali kolica pored polica.

PRAKTICIRANJE

Možda nemate mnogo mogućnosti da u svakodnevnom životu naiđete na "učenjaka", ali postoje zamjene. U ovom trenutku, u svojoj glavi, identificirajte nekoga tko je za vas učitelj, kome želite biti bliski i iz čijeg primjera želite upijati lekcije.

Pirkei Avot (4,1) nam govori: "Tko je mudar? Onaj koji uči od svake osobe", a odatle učimo da svatko može biti vaš učitelj. Imajući to na umu, odaberite nekoga koga poštujete i zapitajte se: Što mogu sada učiniti da služim toj osobi? Možda ste već svjesni nečega što biste joj mogli pružiti. Ili možete uzeti telefon i nazvati je da je upitate ima li nešto što joj treba. Ili jednostavno navratite do svog učitelja, s namjerom da mu budete od pomoći.

Ako mislite da ste previše zauzeti za takvu praksu ili ako vam se svaki oblik služenja koji si možete zamisliti čini prevelikim ili premalenim, previše jednostavnim ili previše složenim, pripazite na moć sabotiranja koju ima racionalizacija. Sigurno ima nešto što možete učiniti da budete na pomoć i uslugu, ako ste se odlučili da ćete to učiniti. I sigurno ćete vidjeti i naučiti nešto i tijekom tog procesa rasti.

IZRAEL:

Tisuće na ulicama Tel Aviva prosvjeduju protiv nove Netanyahuove vlade

Index8.1.2023.

NEKOLIKO tisuća ljudi izašlo je sinoć na ulice Tel Aviva prosvjedujući protiv nove vlade premijera Benjamina Netanyahua koja okuplja ekstremne desničare i vjerske stranke.

Prosvjednici su se okupili u središtu obalnog grada te glasno marširali ulicama, mašući izraelskim zastavama i držeći transparente protiv Netanyahua.

"Naša zemlja ne može biti uništena!"

je na Twitteru čelnik izraelske Laburističke stranke Merav Michaeli.

Netanyahuov novi desničarski kabinet položio je prisegu prošlog tjedna, a nekoliko ministarskih mjesta dodijeljeno je ultranacionalistima.

Vlada planira sveobuhvatne reforme, od širenja naselja na okupiranoj Zapadnoj obali do slabljenja moći pravosuđa.

Dramatične reforme novog ministra pravosuđa Yariva Levina a koje se tiču sudstva bile su glavne brige prosvjednika. Levin želi omogućiti većini u parlamentu da može poništiti odluke Vrhovnog suda.

"Nova vlast kriminalna i korumpirana"

"Ako ne izađemo na ulice, izgubit ćemo našu demokraciju", rekla je jedna od prosvjednica Hewi Boem dodajući da je nova vlast kriminalna i korumpirana.

Drugi sudionik rekao je da je dobro što je toliko ljudi izašlo na ulice, "no da to još uvijek nije dovoljno da se zaustavi ova kriminalna vlast".

postane ministar unutarnjih poslova unatoč osudi za porezne prekršaje.

Zajednos tisućama nevjerojatnih prosvjednika izašli smo prosvjedovati i jasno reći –Naša zemlja ne može biti uništena! Nastavit ćemo se boriti za našu demokraciju”, napisao ■

Levin također želi promijeniti sastav tijela koje imenuje suce.

Među izmijenjenim zakonima našao se i onaj koji je omogućio čelniku ultraortodoksne stranke Shas Aryeha Deriju da

Netanyahu je, pak, izraelski čelnik s najdužim stažem i upleten je u višegodišnje istrage koje uključuju prijevaru, zloporabu povjerenja i korupciju.

Retorika mržnje protiv židovskog naroda mora stati

Vijesti.ba,5.1.2023.

Nakon što je preko plakata Gospodarske komore Države Izraela u BiH u središtu Sarajeva iscrtan kukasti križ, predsjednik te komore Amir Gross Kabiri uputio je u četvrtak priopćenje za javnost u kojem je...

... pozvao sarajevsku gradonačelnicu Benjaminu Karić da javno osudi taj nasilni čin antisemitizma i pošalje jasnu poruku da se takva ponašanja neće tolerirati.

- Nedavni zločin iz mržnje koji se dogodio na ulicama Sarajeva i prizori nacističkih simbola isprskanih preko zastava židovske države duboko su uznemirujući i trebaju predstavljati znak upozorenja. Pozivam gradonačelnicu Karić da javno osudi ovaj nasilni čin antisemitizma i da pošalje jasnu poruku da se takva ponašanja neće tolerirati – kazao je Kabiri podsjetivši kako će za nekoliko tjedana cijeli svijet obilježiti Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.

Pozvao je i čelnike u Sarajevu

da osiguraju da organi za provođenje zakona privedu kriminalce pravdi, u vjeri da će ih pravosudni sustav osuditi na odgovarajući način.

- Nećemo dozvoliti da se nijedan Židov, građanin BiH, suoči sa strahom i terorom. Ovo je moja osobna moralna dužnost i pobrinut ću se da oni budu sigurni i zaštićeni čak i ako ću svakog od njih morati zaštititi svojim vlastitim tijelom – naglasio je on.

Kabiri smatra kako retorika mržnje protiv židovskog naroda

mora stati. - Šutnja spram ovog zločina predstavlja njegovo podržavanje i zato vas ponovno pozivam da progovorite. Nećemo dopustiti da nas bilo tko spriječi u ostvarenju naših ciljeva, stvaranju jedinstvene, tolerantne i uspješne BiH – zaključio je predsjednik Gospodarske komore Države Izraela u BiH.

U međuvremenu reagovala je i gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić koja je osudila iscrtavanje kukastog križa preko plakata.

■

Tajanstvena žica na Manhattanu – za koju vjerojatno nikada niste čuli

Povijest.hr,5.1.2023.

Ukoliko se bolje zagledate u vis na ulicama Manhattana zapazit ćete tamo neke čudne žice. Većina stanovnika New Yorka ih nije nikada ni primijetila, a ako i je kojim slučajem nije se zamarala baš mozganjem o čemu je tu točno riječ. Žica koja se zove eruv

Ova tajanstvena žica nosi naziv eruv. U pitanju je žica koja ima posebno značenje u životima Židova. Svetkovanje sedmog

neradnog dana u Židova počinje u petak navečer i traje do subote uvečer. Dan koji Židovi nazivaju šabat je onaj u kojem se ne samo ne radi već je i strogo zabranjeno iznositi bilo što iz kuće u vanjski prostor. Ako malo promislite to je veliki problem za zagrižene vjernike koji žive po slovu zakona, pa se svojevremeno jedan rabin dosjetio da se u gradu instalira žica koja će simbolizirati zid. Ova se žica danas nalazi na visini koja ne bi smjela biti manja od 4,5 metara, a postavlja

se između visokih rasvjetnih stupova. Uz pomoć nje nestaje djelomično granica između javnog i privatnog prostora te se njom proširuje privatni prostor doma.

Održavanje žica iznosi više od 100 000 dolara godišnje Subota je u Židova rezervirana za obitelj i uživanje u razno raznim oblicima, pa i onim putenim. Kako bi vjernici bili sigurni da je žica u funkciji svakog četvrtka ulice omeđene žicama

obilazi rabin, a i ako nešto nije u redu odmah zove tehničku službu koja već idućeg dana izlazi na teren. Procjenjuje se da održavanje ovih žica na Manhattanu iznosi više od 100 000 dolara na godinu. U početku je žica obuhvaćala samo jedan dio otoka, a danas ga, kažu, gotovo cijelog obuhvaća. Židovska je zajednica ponosna što je broj gradova s ovim žicama narastao u pola stoljeća s njih 10-ak na njih 200-ak.