2-02 - Divrej Tora - Vaera 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 16 Broj 14 Broj 14 Zagreb, šabat 21. siječnja 2023. - 28. teveta 5783. http://twitter.com/DivrejTora

Paraša Va’era

B-g je želio da Egipćani počnu misliti da mu mogu parirati, kako bi kasnije - kada će Mojsije i Aron činiti veća čuda - Egipćani u potpunosti uvidjeli B-žje ogromne moći.

Tako je i bilo. Nakon treće pošasti, ušiju, vrači se okreću faraonu, priznaju B-žju strašnu, beskonačnu moć i izjavljuju: "To je B-žji prst."

Talmud objašnjava da su uši bile presitne da bi faraonovi vrači mogli njima manipulirati. Na neki način, to je nalik našem današnjem svijetu. Znanost stvara toliko veličanstvenih čuda - atomsku energiju, let u svemir, genetski inženjering... Ipak, sve se to temelji na korištenju postojeće energije i resursa. Odakle sva ta izvorna materija?!

Tu dolazimo do B-ga. Stvoriti nešto iz ničega - minijaturne gradivne elemente života - to je nešto što samo B-g jest, bio je i uvijek će biti u stanju. Nemojmo to izgubiti iz vida!

(Šemot 6,2-9,35)

B-g se otkriva Mošeu. S "četiri iskaza o izbavljenju" on obećava izvesti djecu Izraelovu iz Egipta, osloboditi ih iz ropstva, spasiti i učiniti ih svojim izabranim narodom kod Sinajskog brda; zatim će ih odvesti u zemlju za koju je obećao praocima da će biti njihova vječna baština.

Moše i Aharon uzastopno izlaze pred faraona i zahtjevaju u B-žje ime, "Pusti moj narod da mi može služiti u pustinji." Faraon svaki puta odbije. Aharonov štap se pretvara u zmiju i proždire čarobni

štap egipatskog vrača. B-g zatim nizom pošasti udara na Egipćane.

Vode Nila pretvaraju se u krv; gomile žaba preplavljuju zemlju; uši napadaju ljude i životinje.

Horde divljih zvijeri upadaju u gradove, pošasti ubijaju domaće životinje, bolni čirevi muče Egipćane. Sedma pošast se pojavljuje kao vatra i led koji padaju s neba u obliku ubojite tuče. Pa ipak, "srce faraonovo otvrdne i on ne pusti djecu Izraelovu; kao što je B-g i rekao Mošeu".

Prevela Dolores Bettini

Aronov štap proždire druge štapove, James Jacques Joseph Tissot - 1902., gvaš22.3 × 29.4 cm, The Jewish Museum, New York, dar nasljednika Jacoba Schiffa

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Zašto je B-g dao da Aron pretvori štap u zmiju, što su vrači tako lako ponovili?

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija – 12 p’sukim –6,2-13

Dva najčešća B-žja imena u Tori su E-lo-him i A-do-noi (iz poštovanja prema B-žjim svetim imenima, ta se dva imena obično izgovaraju Elokim odnosno Hašem, kad ih se spominje mimo molitve ili čitanja Tore). Elokim se obično smatra B-žjim imenom strogog suda, dok Hašem ima konotaciju B-žanske milosti. Zapazite da pri opisu Egipatske tlake prevladava B-žje ime Elokim (posebno u 2,23-25).

Egzil se uistinu povezuje sa strožom stranom B-žjeg tretmana Njegovog Naroda. Da je dominantna osobina milosti, možda bismo se previše naviknuli na situaciji i izgubili svoju čežnju za izbavljenjem. (Pogledajte što se događa u današnje vrijeme kada egzil prati B-žja Midat HaRahamim i ljudi žive prilično komotno, i nažalost, pomireni sa situacijom.)

U početnom pasuku ovotjedne sedre, nalazimo neuobičajenu kombinaciju oba imena. Elokim je Onaj koji razgovara s Mošeom, B-g Koji sudi i postupa s Narodom strogo i grubo. (I B-g Koji isto tako grubo razgovara s Mošeom zbog njegovih ispada na kraju Paršat Š’mot). Međutim, Njegova je poruka Mošeu "Ja sam Hašem" (koje dolazi uz vajomer, blaži način za "reći", umjesto vaidaber, koje je strože "govoriti" i kojim započinje pasuk). I Njegove riječi nade i obećanja Narodu započinju istom izjavom, "Ja sam Hašem". U tom kontekstu, rečeno nam je da će B-g izvesti Narod iz Egipta, spasiti ih, izbaviti ih, uzeti ih Sebi, biti naš B-g i na koncu nas dovesti u obećanu zemlju. Ovi koraci izbavljenja rezimiraju se opetovanjem izjave, "Ja sam Hašem". To je kao da B-g kaže

obeshrabrenom Narodu: "do sada ste Me doživljavali kao Elokima, ali budite uvjereni da ćete od sada vidjeti Hašema – B-ga Milosrđa – u punoj mjeri." S druge strane, Egipćani bivaju kažnjavani od ruke B-ga kao Elokima. (vidi 5,5).

Još jedan način na koji se početni stih ove sedre može sagledati je da će B-g reći (oštriji izraz) Mošeu kao Elokim (strogo ime) jer Moše je "prevršio mjeru" prigovorom B-gu kako njegov zahtjev Faraonu da pusti narod da ode nije polučio uspjeh (najblaže rečeno), kao što čitamo na kraju paršat Š'mot. Kada je "shvatio" (nazovimo to tako) da je Moše na umu imao samo najbolje za narod, On mijenja način govora u blaži vajomer i "blaže" B-žje ime – HaŠem

Sedra započinje tako da B-g razgovara s Mošeom Rabeinu i govori mu o obećanjima koje je dao Avrahamu, Jichaku, i Jaakovu. B-g također kaže Mošeu da je čuo i da odgovara na povike Izraelskog naroda.

Drugim riječima, B-g će nas izvesti iz Egipta ne samo zbog obećanja koje je dao Avot, već i zbog osjećaja koje gaji prema nama.

Stoga će, B-g izvesti Narod iz Egipatskog ugnjetavanja, spasiti ih od ropstva i izbaviti ih Svojom Moći. On će potom uzeti Narod Sebi za Svoj narod i biti naš B-g. Zatim će nas odvesti u Obećanu zemlju. Moše iznosi to proročanstvo Narodu, koji je previše malaksao da bi slušao.

B-g zatim kaže Mošeu da ode Faraonu i od njega zahtijeva da pusti Narod. Moše pita kako se može očekivati od Faraona da posluša, kada ga Narod (Mošeov vlastiti narod)

nije uopće slušao.

B-g kaže Mošeu da ide razgovarati s Faraonom (u vezi puštanja naroda da ode. Moše se "nećka" koristeći se argumentacijom poznatom kao kal vahomer – ako me Narod Izraela (moj vlastiti narod) nije slušao, kako će me onda Faraon slušati. Zvuči logično, ali Tora nam je već rekla zašto narod nije slušao Mošea – bili su potpuno iscrpljeni od svog neuobičajeno teškog rada. Ako je tako, iz toga ne slijedi logično da Faraon neće slušati Mošea. Možda će ga slušati, budući da nije iscrpljen. S druge strane, Mošeov kal vahomer se zasniva na njegovoj vlastitoj tvrdnji – "ja imam govornu manu" Nastojeći razumjeti svoj neuspjeh da dopre do naroda, Moše grešku nalazi kod sebe, ne kod Naroda. To je način na koji se lider treba ponašati. Kada rabiner ili učitelj ne uspije prenijeti svoju ideju onima za koje se stara, on ne bi trebao zaključiti da je problem u njima – da su glupi, da im nije dovoljno stalo, itd. On bi umjesto toga trebao biti kritičan prema samom sebi – ja im vjerojatno nisam stvari dobro objasnio, nisam bio dovoljno strpljiv, itd. To je jedan od znakova poniznosti, koja je vrlo poželjna osobina kod vođe. To je jedna od osobina koje su Mošea Rabeinu učinile Vođom i Učiteljem bez premca.

(Na prethodno izrečene Mošeove primjedbe, nazovimo ih tako,) B-g

opetuje Mošeu i Aharonu, da oni moraju reći Narodu, a isto tako i Faraonu da će Narod otići iz Egipta. Levi – druga alija – 15 p’sukim –6,14-28

Tora počinje nabrajati plemena i obiteljske jezgre. Očito je da ovdje namjera nije napraviti smotru čitavog naroda, već se koncentrirati na Mošea i Aharona. Tora počinje popis s Reuvenom i Šimonom, a kada dođe do Levija, pojavljuje se mnogo više pojedinosti. U ovom kratkom odlomku susrećemo mnoge od "važnih osoba" ostalog dijela Tore. Tora nam uz to daje mogućnost da iscrtamo vremensku liniju Židovske povijesti, time što nam daje dob u kojoj su umrli Levi (već nam je poznata dob u kojoj su umrle tri prijašnje generacije, one Avrahama, Jichaka i Jaakova), njegov sin Kehat i njegov sin Amram. To nas dovodi do Mošea i Aharona. Upoznajemo, također, i Koraha i njegove sinove, te Aharona i njegovu obitelj. Iako je svrha ove djelomične genealogije bila da utvrdi identitet Aharona i Mošea, Tora započinje s Reuvenom i Šimonom prije nego li dođe do Levija. Jedan od izvora ponudio je kao objašnjenje da s obzirom da je Jaakov Avinu kritički govorio o ova tri sina Tora ovdje navodi samo njih, da nas poduči da su to bila značajna plemena unatoč "pogreškama" njihovih rodonačelnika.

Zašto smo mi poznati kao Bnei Jisrael, a ne po imenu jednog od ostalih praotaca i pramajki? Jisrael se piše: jud (Jichak i Jaakov), sin (Sara), reš (Rivka i Rahel), alef (Avraham), lamed (Lea). Ime Jisrael, dakle, obuhvaća sva imena praotaca i pramajki. Ovo nije razlog, ali je zgodan način gledanja na naše ime.

Šliši – treća alija – 9 p’sukim – 6,297,7

Nakon "digresije" prethodnog odjeljka, Tora sada ponavlja da B-g šalje Mošea Faraonu, i da Moše i dalje "prigovara" zbog svoje govorne mane.

Usput budi rečeno, aral s’fatajim u komentarima ima različita tumačenja. Doslovno, ja imam neobrezane usne, različito se tumači kao, "imam govornu manu", "jedva da mogu govoriti", i "nemam dovoljno samopouzdanja da bih govorio".

Raši kaže da B-g nije opetovao svoju zapovijed, niti je Moše ponovio svoj prigovor. Time nas Tora stavlja natrag na mjesto s kojeg smo otišli prije nego li su bili predstavljeni genealoški podaci.

B-g mu kaže da će Aharon govoriti, da će Faraon, jednog za drugim, odbijati zahtjeve da oslobodi Narod, i da će On (B-g) izvesti svoj narod, te da će Egiptu (i svakom drugom) biti jasno da je uistinu B-g Taj koji čini sve. Moše i Aharon učine kako ih je B-g uputio; njima je 80 odnosno 83 godine.

[Zapažanje] Kada Tora konkretno iznosi dob ljudi, to je obično stoga

da nam da mogućnost preciznog praćenja vremenskog tijeka. U ovom slučaju, možda nam Tora ukazuje i na još nešto, što smo vrlo rijetko susretali u knjizi B'rešit –isticanje mlađeg brata pred starijim. Kako to da je Moše Rabeinu u stanju govoriti Izraelskom narodu za vrijeme svoje "karijere" vođe, u svjetlu činjenice da je prigovarao kako ima "problem s govorenjem"? Kada je Moše govorio Izraelskom narodu, Š’hina je bila ta koja je govorila kroz njegova usta. On nije imao problema sa svojom govornom manom. Međutim, zabrinjavalo ga je kako će govoriti Faraonu. Vidi 6,30.

R’vi’i – četvrta alija – 28 p’sukim –7,8-8,6

B-g kaže Mošeu i Aharonu da kada Faraon zatraži znak, Moše će naložiti Aharonu da baci štap pred Faraona, i on će se pretvoriti u zmiju. Moše i Aharon pojavljuju se pred Faraonom i čine onako kao im je B-g dao uputu.

Baal HaTurim napominje da pasuk kaže: Reče B-g Mošeu da kada faraon zatraži znak, ti ćeš (Moše) reći Aharonu da uzme tvoj štap i baci ga (na tlo) pred faraonom, te on posta-

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

je tanin. Nije rečeno on će postati tanin. On tumači da je štap bio bačen na tlo i tada mu je bilo zapovjeđeno da postane tanin. I tako se i dogodilo, da se Faraonu pokaže moć riječi koju je B-g dao Mošeu. Drugim riječima, štap se nije pretvorio time što je bio bačen na tlo. Pretvorio se na izrečenu zapovijed. Ovo Faraonu nosi jasnu poruku da njegovi vrači nisu iste klase kao Moše i Aharon.

S druge strane... Kada je B-g prvi puta dao Mošeu da baci štap, on se pretvorio u nahaš, zmiju. Ovdje, kod Faraona, on se pretvorio u tanin. Vrlo je moguće da ovdje govorimo o krokodilu, kojeg su štovali, pa čak i obožavali Egipćani. Mnogi su se faraoni poistovjećivali s krokodilom kao vladajućom životinjom Nila.

Baal HaTurim pridodaje da je ponovno pretvaranje tanina u drvo bilo poruka Faraonu da isto tako kao što se moćni krokodil pretvara u suhi komad drveta, tako će se i moćni Faraon pretvoriti u prah i hranu za crve.

Faraon poziva svoje vrače koji su u stanju učiniti isto što čini Aharon; međutim, Aharonov štap proguta štapove vračeva. Bez obzira na to, Faraon odbije poslušati Mošea i Aharona, kao što je B-g i bio rekao. B-g potom upućuje Mošea da ode do rijeke (Nila) ujutro, kada će tamo biti Faraon, i da sa sobom ponese štap. Moše treba reći Faraonu: B-g me (Mošea) poslao da ti (Faraonu) kažem da oslobodiš Narod, a ti to sve do sada odbijaš. "Ovime ćeš znati Tko je B-g…" Moše (zapravo Aharon) udarit će po vodi rijeke, pretvarajući je u krv i time će ubiti sve ribe koje su njoj. B-g kaže Mošeu da kaže Aharonu da uzme štap i

udari po egipatskim vodama. Moše i Aharon učine kako im je rečeno i voda se pretvori u krv, ribe pomru, a Egipćani ne mogu piti vode. Faraonovi vrači opet ponove ono što je bilo učinjeno, što izazove da Faraon ostane nepopustljiv. Egipćani su prisiljeni kopati da bi došli do vode (i/ili kupovati vodu od Židova). Ova prva pošast potraje 7 dana.

Potom B-g uputi Mošea da ode Faraonu (u njegovu palaču) i upozori ga da ako ne pusti Narod da ode, Egipat će pogoditi pošast žaba. Aharon treba podići štap iznad rijeke, što on učini, i zemlju prekrije žaba (žabe). Vrači opet mogu simulirati ovu pošast svojim čarobnjačkim moćima. Faraon poziva Mošea i Aharona da se pomole B-gu da žabe nestanu, obećajući da će pustiti Narod da ode u pustinju da prinese žrtve B-gu. Moše upita Faraona kada želi da žabe odu. (Neobično pitanje, na koje Faraon daje neobičan odgovor). Faraon kaže "sutra", na što Moše odvraća "neka bude tako. I to će poslužiti kao dokaz B-žje moći"

Zašto bi Faraon tražio da pošast bude povučena narednog dana? On i

njegov narod svakako su se napatili i htjeli bi se riješiti žaba što je prije moguće. Faraon (koji još uvijek odbija gledati na pošasti kao poslane s Neba, i smatra da je postojalo neko prirodno objašnjenje za njih) je mislio da je Moše došao pred njega kada je znao da će žabe otići. Moše bi time ostavio dojam kao da on (u ime B-ga Izraelova) ima moć nad žabama. Stoga je Faraon pokušao biti lukav s Mošeom, zatraživši ga neočekivano – učini to sutra. Mošeov odgovor bio je da će čineći tako demonstrirati da je ono što su vidjeli uistinu B-žja sila.

Egipat je sebe smatrao velikim zbog rijeke Nila i plodne zemlje koju su stvarale vode Nila. Prva pošast je udarila na vodu. Druga pošast je došla iz rijeke i napala zemlju. Treća je zadesila samu zemlju.

Hamiši – peta alija – 12 p’sukim –8,7-18

Tako se i dogodilo, i nakon što su žabe otišle, Faraon se ne drži obećanja koje je dao, kao što je B-g i rekao da neće (često opetovana fraza koja pokazuje B-žju aktivnu ulogu u zbivanjima kod Izlaska).

B-g kaže Mošeu da kaže Aharonu da udari po prahu zemaljskom (ovog puta nema upozorenja za Faraona). Pošastima ušiju vrači nisu bili u stanju parirati, te priznaju B-žju moć. Faraon ostane nepopustljiv.

B-g šalje Mošea da upozori Faraona u vezi sljedeće pošasti (rojeva kukaca ili divljih životinja, ovisno o tome čije mišljenje slijedite). Novi element: kontrast između onoga što doživljavaju Egipćani i Židovi.

Uvijek je postojala velika razlika između Egipćana i Židova – Egipćani nisu imali vode za vrijeme prve

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

pošasti, Židovi su je imali. Midraš čak kaže da ako su Židov i Egipćanin pili iz iste čaše, Židov bi pio vodu, a Egipćanin krv. Isto tako, Židovi nisu trpili od pošasti, a Egipćani jesu. No ipak izgleda da je B-g imao različite poruke sa svakom od pošasti. Arov je bila prva pošast pri kojoj se očitovala toliko jasna razlika između Gošena i Židova s jedne strane i Egipatske zemlje i Egipćana s druge.

Koliko je trajalo?

430 godina • otkako je Avraham po prvi puta primio proročanstvo. I na to se može gledati kao na stvarni početak "teških vremena"

400 godina • Ako brojimo od rođenja Jichaka do Izlaska. Kada se on rodio, proročanstvo u vezi Avrahamovih potomaka postalo je stvarno.

210 godina • Toliko je godina narod proveo u Egiptu.

193 godina • Od Jaakovljeve smrti do Izlaska. Zapeli smo u Egiptu.

117 godina • Stvarna duljina Egipatskog ropstva i tlake, nakon smrti posljednjeg od Jaakovljevih sinova.

Šiši – šesta alija – 26 p’sukim –8,19-9,16

I tako se arov spusti na zemlju. Faraon poziva Mošea i daje dozvolu da narod prinese žrtvu B-gu u Egiptu. Moše kaže da se to mora učiniti u pustinji.

Faraon se složi pod uvjetom da se Moše pomoli za uklanjanje ove pošasti. Nakon toga, Faraon ponovo ne održi riječ. B-g potom šalje Mošea ponovo Faraonu da ponovi zahtjev da pusti Narod i da ga ovog puta upozori na posljedice odbijanja, konkretno na dever. I tako se dogodi da sva stoka Egipćana pomre, dok Židovi nisu izgubili ni jedno grlo. Faraon to provjeri, no ipak ostane nepopustljiv.

Šesta pošast (čirevi) dođe na Egipat bez upozorenja. Mada je njegov narod teško pogođen, Faraon se nastavlja opirati (od ovog trenutka bez B-žje pomoći). Moše potom bude poslan da upozori na sedmu (i vrlo moćnu) pošast. Upozorenjem o tuči, B-g kaže (preko Mošea) da ovoga puta, ja ću poslati sve moje pošasti... Ga'on iz Vilne objašnjava da se B-g koristi s tri glavna oružja, nazovimo ih tako, za

kažnjavanje onih koji krše Njegove zapovijedi – vatrom, vodom i vjetrom. Na primjer, za uništenje pretpotopnog naraštaja B-g se poslužio vodom. Da bi raštrkao dor hap’laga, poslužio se vjetrom, a za uništenje S'doma glavno mu je oružje bilo vatra. Pošast krvi, na primjer, koristila se vodom. Šesta pošast bili su vatreni čirevi na koži. Skakavci (sedra od sljedećeg tjedna) su došli s vjetrom. No tuča se sastojala od kompletnog arsenala oružja – sama je tuča bila od vode, unutra je imala vatru, a tuču je pratio snažan vjetar (kolot koji se spominju u 9,23).

Š’vi’i – sedma alija – 19 p’sukim –9,17-35

To će biti razorna, do sada nezabilježena, olujna tuča. (Sve su pošasti, u dobroj mjeri, bile natprirodne, mada su se sve desile u prirodnom okruženju, npr. vatra unutar ledenih zrna tuče.) Tuča je vrlo razorna, no neko bilje preživi, kao i životinje onih Egipćana koji su poslušali Mošeovo upozorenje da ih uvedu unutra. Faraon prizna da je sagriješio i odobri Mošeove zahtjeve, samo neka tuča prestane. Kada Faraon vidi da su kiša, tuča i grmljavina prestale, on ponovo ne održi obećanje, kao što je B-g rekao da neće.

Kada Moše govori Faraonu da će tuča stati, on kaže da će grmljavina prestati i tuče više neće biti. Ova terminologija nas upućuje da će grmljavina biti privremeno zaustavljena, no tuča će sasvim prestati. I tako je i bilo, ističe Baal HaTurim, tuča je uistinu prestala, no grmljavina se vratila da se pridruži zadivljujućim zbivanjima Sinajskog doživljaja. Posljednja tri p’sukim ponovo se čitaju kao Maftir.

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Tarjag - 613 zapovijedi

U parši Vaera ne pojavljuje se niti jedna od 613 micvos, pa ćemo nastaviti s razmatranjem općih principa.

Kratak pregled 14 pravila kojima se Maimonides koristio kao kriterijima pri sastavljanju svog popisa 613 micvos

Rambamov šesti princip: Pozitivne i negativne naredbe micve se broje odvojeno

Kao što novčić ima dvije strane, tako su i neke stvari pozitivna micva ako netko učini A i negativna micva ako učini B. Postoje brojni primjeri za to: ustezanje od rada na šabes je pozitivna micva; obavljanje rada krši negativnu micvu. Ostavljanje zemlje da počiva tijekom šemita (subotne godine) je pozitivna micva; rad na zemlji krši negativnu micvu. Post na Jom kipur je pozitivna micva; jesti na taj dan krši negativnu micvu. To nije sasvim očigledno: ne davanje u dobrotvorne svrhe ili ne stavljanje tefilina ne krši negativnu micvu, to jednostavno ne ispunjava pozitivnu micvu. Slično tome, pozitivna micva se ne ispunjava svaki put kad se netko suzdrži od ubojstva (nadajmo se, da će se suzdržati uvijek), on njezinim prestupanjem samo krši negativnu micvu

denku (Pnz 22). Pozitivna je micva za muškarca da ostane snjomubraku("ionaćemubitižena"),anegativna micva da se nerazvedeodnje("onjenesmijeotpraviti"-vidistih19)

Posljednji način na koji možemo dobiti pozitivno-negativnu kombinaciju micvi je kada negativna micva prethodi pozitivnoj, kao što je to kod micve "šiluah hakan." (Također u Pnz, poglavlje 22) Tora nam kaže da kada netko želi uzeti jaja ili ptiće iz ptičjeg gnijezda, "nemoj uzeti majku s mladima" (negativna micva). Umjesto toga on treba "potjerati pticu majku" (pozitivna micvavidist.6-7).

Rambam kaže da je ovaj princip opće poznat i da se učenjaci često pozivaju na pozitivnu ili negativnu komponentu micve nekog postupka ("ase šeba" i "lav šeba"). On nenavodinikakveprimjere,alimožetepogledatiTalmudMakos 15bakovamjestalodotogadaviditeprimjer.

Konačno, Rambam, što je tipično za njega, navodi primjere gdje su raniji kodifikatori pogriješili u načelu i često objašnjava kako su zastranili. U ovom slučaju, on kaže da on ne zna ni za jedan slučaj u kojem su drugi pogrešno shvatili ovaj princip.

Još jedan način na koji možemo dobiti pozitivno-negativnu kombinaciju micvi je kada pozitivna micva prethodi negativnoj, kao u slučaju muža koji okleveće svoju mla■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

Pozitivne zapovijedi

7. Pozitivna je zapovijed svakog se dana moliti B-gu blagoslovenom

jer Pismo kaže: i Njemu ćete služiti (Dvarim 6,13); a putem Usmene predaje naši su učenjaci, blagosloveno sjećanje na njih, naučili (Talmud Bavli, Ta'anit 2a) da to služenje znači molitva. Jer Pismo kaže, i služiti Mu svim srcem svojim (Dvarim 11,13): koja se služba vrši srcem? –molitva.

Zapovijed je da osoba treba iznijeti hvalu Svetom, da je blagosloven; nakon toga treba tražiti za svoje potrebe; a potom treba odati hvalu i zahvalnost B-gu blagoslovenom. Nužno je moliti potpuno upravljenim srcem; čovjek treba svoje srce odvratiti od svake druge misli, i treba sebe vidjeti kao da stoji pred šehinom. On ne bi trebao iznijeti svoju molitvu poput onoga koji nosi teret pa ga baci i ode svojim putem. Niti bi trebao moliti uskomešanog i uznemirenog uma.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

Negativne zapovijedi

24. Negativna je zapovijed za osobu koju se mami da ne gaji ljubavi prema namamljivaču kao što kaže Pismo, Nećeš mu se prikloniti iz ljubavi (D'varim 13,9).

25. Negativna je zapovijed za osobu koju se mami da se ne odrekne svoje mržnje prema namamljivaču kao što kaže Pismo, niti ćeš ga slušati (D'varim 13,9).

26. Negativna je zapovijed ne izbaviti namamljivača ako ga vidiš u smrtnoj opasnosti kao što kaže Pismo, niti će se oko tvoje sažaliti nad njime (D'varim 13,9).

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

Rabbi Jack Abramowitz:

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Započnite s invalidnošću

Upotrijebite Mošeovu govornu manu da započnete raspravu o invaliditetu općenito. Razmotrite primjere ljudi koji su uspjeli unatoč svom hendikepu, te raspravite kako pomoći onima koji se još uvijek s njime bore.

• Mnoge su slavne osobe imale problema s govornim manama, no uspjele su i pored toga zasjati u karijeri koju su si izabrali. Koliko poznatih osoba koje mucaju znate imenovati?

• Iako kad čujemo riječ "invalidnost" često pomislimo na neke ozbiljnije tjelesne ili duševne mane, gotovo svi mi imamo nešto što bismo mogli nazvati "hendikepom". Koje su vaše vlastite "smetnje"? Što ste učinili da biste ih prevladali?

Preispitivanje naših pretpostavki

Priča o Izlasku tako se često priča da mnogi od nas tekstu pristupaju s

već unaprijed stvorenim pretpostavkama. Postavite izazov pred svoju obitelj sljedećim pitanjima:

• Koga su sve zadesile pošastiiako je prirodno pretpostaviti da su samo Egipćani bili pogođeni pošastima, neki komentatori sugeriraju da su pošasti kod kojih se ne spominje izričito razlika između dvaju naroda, također zadesile i Izraelce.

• Što je moglo potaknuti ovo mišljenje?

• Kako taj pristup utječe na vaše razumijevanje svrhe pošasti ili uloge prirodnog i nadnaravnog u priči?

• Koliko je pošasti bilo? Većina bi odgovorila da je bilo deset pošasti (" וֹכַּ ״הֶשֶ "), ali ni broj deset ("העֶשֶ ") ni riječ pošast (" וֹכַּ ") ne nalaze se u priči iz Sefer Šemot, a događaj bi mogao imati niz od otprilike 9 do 12 čuda.

• Kako te različite mogućnosti

utječu na vaše razmišljanje o pošastima kao cjelini?

• Do kakve razlike dolazi ako taj niz nazovemo "pošastima", "čudima", "znacima" ili "presudama"?

• Što su točno מִּנַת, ״ַ ֵּדְהַפְצ i בֹהָ ? Dok bi mnogi to definirali kao, redom, zmija, žabe i divlje životinje, drugi sugeriraju morsko čudovište, krokodile i buhe. Ispada da su neke od pošasti koje smatramo relativno bezazlenima, možda bile opasne po život i obratno.

• Kakvu potporu za svaku od tih mogućnosti možete pronaći u izboru riječi koje se koriste i ideji koju predstavljaju?

• Kako ovako definirana značenja utječu na naše shvaćanje procesa pošasti u cjelini?

Svrha kazni

Razgovarajte u obitelji o raznim potencijalnim ciljevima davanja kazne. U kojoj mjeri mislite da bi cilj trebao biti: 1) zastrašivanje, 2) uzvrat, 3) odmazda, 4) rehabilitacija, odnosno, 5) zaštita potencijalnih budućih žrtava?

• Što mislite, što je od navedenog, ako je išta, bilo svrha pošasti? Koliko su pošasti bile uspješne u ostvarenju tog cilja? Za više informacija provjerite na našim stranicama.

Prevela Tamar Buchwald

Rav

Kook:

B-žje Ime

Zašto u Tori nalazimo različita imena za B-ga?

Različita imena predstavljaju različite načine na koje se B-g objavljuje u svijetu. Posebno ime koje se sastoji od četiri slova jud-he-vav-he, predstavlja razinu B-žanske objave koja je bila sakrivena prije Mošeova vremena.

"Otkrio sam Se Abrahamu, Jichaku i Jaakovu kao El Šadaj (Svemogući B-g). Ali nisam im se objavio Svojim imenom J-H-V-H." (Šemot 6,3)

Koje je značenje tih dvaju B-žjih imena? Zašto je samo Mošeova generacija zaslužila objavu četveroslovnog B-žjeg imena?

U proročkom obraćanju Mošeu, B-g je napravio razliku između veze koju su patrijarsi imali sa zemljom Izrael, te veze sa Izraelom koju će imati njihovi potomci. Abraham, Jichak i Jaakov bili su samo putnici i stranci u Zemlji:

"Sklopio sam Svoj savez s njima, da ću im dati kanaansku zemlju,

zemlju njihovih lutanja, u kojoj su živjeli kao stranci." (Šemot 6,4)

Njihovi su potomci, s druge strane, bili predodređeni da se trajno nasele u Zemlji: "Ja ću vam je dati u vječni posjed." (Šemot 6,8)

Postoji li poveznica između različitih B-žjih imena i nastanjivanja Erec Jisraela?

Viša razina providnosti

Prebivati u zemlji Izraela znači živjeti na višoj razini B-žanske providnosti. To je "zemlja koja je neprestano na vidjelu Vječnome, vašem B-gu; oči Vječnoga, vašeg B-ga, nad njom su u sva vremena" (Ponovljeni zakon 11,12). B-g je Erec Jisrael dao židovskom narodu u trajnu baštinu tako da oni uvijek mogu imati koristi od te neusporedive razine B-žanske providnosti. B-žja providnost nikada neće napustiti narod Izraela; njihova povijest nadilazi zakone prirode.

Ta razina B-žjeg vodstva bila je moguća tek nakon što su postali narod. Pojedinci, čak i najpravedni-

ji, mogu se kolebati i posrtati. Stoga su patrijarsi mogli biti samo doseljenici u Erec Jisraelu. Oni su mogli zaslužiti jedino privremeno iskustvo nadnaravne providnosti u Zemlji.

Ime Šadaj dolazi od riječi šidud, što znači – 'intervenirati'. To B-žje ime podrazumijeva povremenu B-žju intervenciju u svijetu. To je bila razina providnosti koju su iskusili Avot. Oni su živjeli u svijetu prirodnih sila – sa povremenim čudima. Oni su bili putnici u zemlji Izraela. B-g se zato njima objavio kao El Šadaj Međutim, formiranjem Izraela kao nacije, posebna providnost nad zemljom Izrael postala je trajna baština židovskog naroda. Mošeovoj generaciji darovana je viša razina otkrivenja B-žje providnosti koja se odražava u imenu J-H-V-H. To B-žansko ime dolazi od riječi 'lehavot', što znači 'uzrokovati postojanje'. Njihov svijet više nije bio svemir kojim su vladale prirodne sile. Oni su postali dionici konstantne, direktne povezanosti sa Onim koji neprestano stvara i održava sve u postojanju.

Redoslijed čuda

Predstavljajući svoje 'znakove' pred faraonom, Moše je bacio svoj štap pred egipatskog vladara i on se pretvorio u zmiju otrovnicu. Kada su egipatski vračari oprobali istu magiju, "Aronov štap progutao je njihove štapove" (Šemot 7,12).

Mudraci primjećuju u Šabat 97a da Tora ne kaže da je Aronova zmija progutala štapove vračara, već kaže da ih je progutao Aronov štap. Dogodilo se dvostruko čudo, čudo unutar čuda. Zmija otrovnica ponovno je postala štap i tek je tada – kao štap – progutala druge štapove. Koji je značaj tog dvostrukog čuda?

Razine čuda

Baš kao što postoji red koji stoji iza prirode, isto tako postoji red i struktura iza čuda. Možemo razlikovati dvije vrste prirodnih zakona: temeljne prirodne zakone i one koji imaju detaljnu i osobitu funkciju. Mjera u kojoj čudo prkosi zakonu prirode ovisi o svrsi te B-žanske intervencije.

Ponekad je dovoljno manje remećenje pa onda ostajemo unutar cjelokupnog sistema prirodnih zakona. Primjerice, kada je prorok Elizej savjetovao zaduženoj udovici kako da čudesno proizvede ulje (2. Kraljeva 4,1-7), ulje nije bilo stvoreno ni iz čega. To se čudo dogodilo na osnovu već postojećeg vrča ulja. Nije se dogodilo nikakvo značajno kršenje zakona prirode; prije bismo mogli reći da su zakoni prirode bili 'rastegnuti', mala količina ulja bila je dovoljna da napuni mnogo posuda.

Ali osnovni okvir prirodnih zakona ostao je netaknut.

Svrha Elizejevog čuda bila je da pomogne siromašnoj ženi u potrebi. Svrha Mošeovih čudesnih znakova u Egiptu, s druge strane, bila je mnogo grandioznija. Ta su čuda bila namijenjena demonstraciji moći i veličine Stvoritelja, "tako da ćete znati da sam Ja B-g ovdje na zemlji" (Šemot 8,18).

U Egiptu, B-g je želio demonstrirati Svoju sposobnost da nadvlada sve zakone prirodnog svijeta. Stoga je bilo nužno da se dogodi 'čudo unutar čuda'. To je iskazalo samostalnost i autonomiju na svim razinama prirodnih zakona, i specifičnih i temeljnih. Čudo sa štapom dogodilo se ne samo kao manje remećenje prirode – razina na kojoj su mogli funkcionirati i egipatski vračari –nego i na razini potpunog nepoštovanja prirodnih zakona, tako da je jedan štap mogao 'progutati' druge štapove.

Neprocjenjivi dragulji na dronjavoj odjeći

Svake godine na večeri za Pesah, čitamo Ezekielov alegorijski opis Izraela u Egiptu:

"Narastao si velik i visok. Došao si sa velikim i krasnim ukrasima, sa počešljanom kosom. Ali bio si gol i bos." (Ezekiel 16,7)

Prorok opisuje Izraelce kao velike i brojne, no istovremeno osiromašene. Fizički, Jakovljeva obitelj od 70 duša razvila se u veliku naciju. Unatoč egipatskom progonstvu i ugnje-

tavanju, oni su postali brojni. Međutim, moralno i duhovno, bili su 'goli i bosi'.

Što je s 'velikim ukrasima' koje spominje stih? Kakvi su to bili 'dragulji' Izraela?

Dva posebna dragulja

Ti 'dragulji' simboliziraju dvije specijalne osobine židovskog naroda. Prva osobina je prirodna težnja za duhovnosti, unutarnja želja da se nikad ne razdvoje od B-ga i svetosti.

Drugi 'dragulj' je još veći dar, van područja prirodnog. To je poseban zajednički duh Izraela koji teži uzvišenoj nacionalnoj sudbini. Čak i u njihovom potištenom stanju potlačenih robova u Egiptu, njihova unutarnja težnja prema nacionalnoj svrsi gorjela je poput užarenog uglja. Tinjala je u srcu svakog pojedinca, čak iako mnogo njih nije razumjelo njenu pravu prirodu.

Za hebrejske robove, te su karakteristike bile poput neprocjenjivih dragulja na otrcanoj odjeći raščupanog prosjaka. Ljudima su nedostajale osnovne crte pristojnosti i integriteta. Nedostajale su im etičke kvalitete koje su bliske ljudskoj prirodi, poput odjeće koja se nosi uz tijelo.

Bez osnovne razine morala i ispravnog ponašanja, njihova posebna čežnja za duhovnom veličinom imala je ciničan efekt poput ekstravagantnog nakita na otrcanoj odjeći. "Došao si s velikim ukrasima… ali bio si gol i bos."

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: B-žje Ime

Izlazak i mi

Odjeljci Tore koje ovih tjedana čitamo bave se dobro znanom, ali uvijek poučnom pričom o ropstvu i nakon toga o izlasku Židovskog naroda u drevnom Egiptu. Židovska tradicija nas uči da pripovijesti koje se pojavljuju u Tori ne treba gledati tek kao puko nabrajanje proteklih događaja. One su zapravo postavljene kao znakovi i putokazi za priču Židovskog naroda tijekom svih vjekova i naraštaja.

Povijest Židova u Egiptu uvijek je bila predmetom intenzivnih intelektualnih analiza i dubokoumnih komentara. Rabini i učenjaci Izraela tražili su određene znakove razasute po čitavom narativu Tore koji bi rasvijetlili kasnije događaje u priči o Židovskom narodu – posebice u vezi dugog i gorkog izgnanstva nakon razorenja Drugog Hrama.

Ovakav pogled na biblijsku priču omogućuje joj da oživi i bude vodič događajima koji se danas zbivaju, umjesto da ostane tek zapis o davnašnjim i ponekad dosadnim činjenicama. Nema granica bezvremenosti i važnosti Tore. Na svakom je Židovu da iz nje iščeprka poruku

koja progovara njegovom vlastitom vremenu i mjestu, kako općenitu, tako i konkretnu.

To je ono našto su mislili rabini Mišne kada su postavili temeljni aksiom judaizma, da učenje Tore zamjenjuje sve druge ciljeve u Židovskom svijetu. Jer dubinsko učenje i analiziranje Tore ostaje mentor i vodič Židovima kroz sve generacije i u svim okolnostima.

Koji motivi su naveli Faraona i Egipat da muči Židove? Tora nam pruža neke naznake. Prvo, umro je Josef. Dok god je on bio na životu vladao je osjećaj zahvalnosti, pa čak i divljenja prema čovjeku koji je spasio Egipat da ne bude uništen velikom gladi, te ga učinio najvećom silom toga vremena.

Ali nije umro samo Josef, čitav je naraštaj, Židova i Egipćana također sišao s pozornice. U kasnijim se pokoljenjima nitko nije sjećao Josefa, nitko se nije sjećao gladi, upravo kao što se u naše vrijeme svega nekolicina ljudi sjeća Velike depresije, pa i užasa Drugog svjetskog rata. Mnogi izraelski studenti ne znaju ništa o povijesti stvaranja Države

Izrael, pa zato gaje određene sumnje u vezi našeg legitimnog prava na Zemlju Izrael. Danas su to tek suhoparni podaci u povijesnim knjigama.

I zato je bilo gotovo posve prirodno da se podigne Faraon "koji nije znao Josefa." On nije shvatio kako je to Židovski narod ušao u Egipat, kakvu su korist donijeli Egiptu i što njihova prisutnost u zemlji predstavlja u povijesnom i duhovnom smislu.

Novi vladari uvijek dolaze na vlast s "novim" programima koje su sami osmislili za rješenje starih problema ljudskog postojanja i društvenog i nacionalnog života. Kada njihovi programi podbace i sve se velike teorije pokažu beskorisnima pred oštrom realnošću društva i vladanja, prirodno je potražiti žrtvenog jarca za taj neuspjeh.

Tuđinac, Židov, uvijek je bio taj prikladni žrtveni jarac. Novi vladari 20. stoljeća, Staljin i Hitler, zloupotrijebili su to do krajnjih granica. Muslimanski svijet današnjice tumači sve svoje nevolje i neuspjehe postojanjem Izraela i Židova. Mno-

Rabbi Berel Wein:

gi se dijelovi priče o Izlasku danas ponavljaju u našim životima.

Tora nam kaže da su Židovi postali brojni – vidljiva, značajna i prepoznatljiva manjina usred Egipta. Narodi i države u svojoj su suštini ksenofobični; oni ne toleriraju manjine s dostojanstvom. Današnji Izrael se bori s takvim problemima i gledištima. Isto tako i većina država Europe i ostatka svijeta.

Za njihov ukus, previše je bilo Židova u Egiptu. I "zemlja ih je bila puna." Oni više nisu živjeli u getu Gošena već su se selili po čitavom Egiptu. Kuda god bi čovjek otišao naišao bi na Židova. Dok je živio u Beču, Hitler se žalio da uvijek susretne Židova na ulicama toga grada. Ova tužna priča ponavljala se u gotovo svakoj zemlji u kojoj su se Židovi nastanjivali tijekom našeg egzila.

Mnogi su Židovi u Egipatskom društvu pokušali izbjeći progon Egipćana asimilirajući su u Egipatsko društvo. No Faraon je, poput Hitlera i muslimanskog svijeta, učinio to rasnim pitanjem, mrljom koju čak ni četiri asimilirane generacije ne mogu izbrisati. Midraš nas uči da je većina tih Židova umrla u Egiptu, a da nije postala sudionikom Izlaska. I ovo je, po mom mišljenju, važna opomena za naše vrijeme.

Razumijevanja Nebesa

Kad su nedaće nametnute Izraelcima prerasle u ugnjetavanje, Mojsije se žali Nebesima da obećanja koja su mu dana nisu ispunjena. Došao je k faraonu kako bi ga zatražio da židovski narod oslobodi egipatskog ropstva, a faraon ga je ismijao i rekao mu da na to može

zaboraviti. Uz to, sam Židovski narod zapravo ne vjeruje u Mojsija ili u činjenicu da će biti oslobođeni. Oni se također žale da otkako se Mojsije pojavio na sceni situacija se još i pogoršala.

Kao rezultat toga, Mojsije se žali Nebesima, u obliku zahtjeva, nazovimo to tako, da mu se to objasni. Zašto se to događa? Kod gorućeg grma mu je bilo obećano da će Židovski narod biti oslobođen i da će ih on moći podići na visoku razinu duhovnosti kada prihvate Toru i postanu vječni narod. Ova obećanja očito ostaju neispunjena. To je problem o kojem on govori. Upravo ova pritužba rezultira odgovorom koji Nebesa daju Mojsiju u ovotjednom čitanju.

Zanimljivo je primijetiti da Nebesa ne daju odgovor na Mojsijeve konkretne pritužbe. Umjesto toga, Nebesa, nazovimo to tako, kažu: "Prije tebe bilo je sjajnih ljudi, Abraham, Izak i Jakov, s kojima sam se mogao nositi. Nikad se nisu žalili. Nikad nisu pitali zašto. Nikada nisu postavljali pitanja. A tebi nedostaje strpljenja već na početku tvoje misije." Ovo je potpuno nelogičan odgovor na pitanja i prigovore koje je Mojsije postavio.

Nalazimo da je to obrazac koji postoji s kraja na kraj svetih spisa Biblije. U velikoj knjizi o Jobu, dijelu biblijskog kanona, Job se žali B-gu na njegovo postupanje prema njemu. Zbog čega je prisiljen na patnju? Koji je njegov grijeh? Zašto je trebao biti podvrgnut tolikim katastrofama? Zanimljivo je da je odgovor s Nebesa opet da, recimo to tako, to nije njegov posao. I opet, ne-

logičan odgovor. B-g opisuje kako je stvorio svijet, kako se održava svemir, čuda prirode, zamršenosti znanosti, medicine i ljudskog tijela. Ništa od ovog ne odgovara na njegova pitanja, a B-g, nazovimo to tako, kaže: "Nikad nećeš razumjeti, nikad nećeš znati. Nisi bio ovdje na početku i nećeš biti ovdje na kraju, stoga tvoje pitanje zapravo nema osnove. Neću odgovoriti."

U tome ima jedna sjajna pouka. Kroz ljudski život, osobni i nacionalni, događaju nam se stvari koje nemaju apsolutno nikakav racionalan ili čak opravdan razlog. Zašto se takve stvari događaju? Koja je to presuda donesena protiv ljudi i protiv naroda? Htjeli bismo to razumjeti. Sam Mojsije će reći: "B-že, govori mi o sebi. Pokaži mi se." Nebesa ne odgovaraju na taj način. Nebesa ostaju tajanstvena. Nebesa neprestano odgovaraju ali na nelogičan način.

Nebesa se uvijek bave nama, ali samo tako što govore da smo mi stvoreni, da su Nebesa stvoritelj i da nema temelja međusobnog razumijevanja i racionalnosti. Pitanja je bolje ne postavljati. Ljudima se teško nositi s time jer svi žele znati i razumjeti sve. Mi želimo da sve ima smisla, ali kao što prorok kaže, "Moji putevi nisu vaši putevi. Moje misli nisu vaše misli. Nikada me nećete razumjeti." Ovo je osnovna lekcija koju učimo iz slučaja Mojsijevog povratka kako bi ispunio svoju misiju da izbavi Židovski naroda iz Egipta i da im da Toru. Mojsije sada shvaća razliku između razumijevanja Nebesa i poslušnosti Nebesima.

Šabat šalom.

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Izlazak i mi

Hatov

Čemu sva ta vika?

U ovotjednoj parši, Moše upozorava faraona na nadolazeću pošast žaba. Moše ga je upozorio da će žabe preplaviti cijelu egipatsku zemlju: "Nil će vrvjeti žabama, one će izaći i doći u tvoju kuću, u tvoju sobu i u tvoju postelju, u kuću tvojih slugu i tvojih ljudi, u tvoje peći i u tvoje naćve." (Šemot 7,28) Naravno, faraon je ignorirao upozorenje. Žabe su došle i tada je faraon pozvao Mošea, moleći ga da se riješi žaba. Stih zatim kaže: "Moše i Aharon otišli su od faraona i Moše je zavapio Hašemu (va'jicak Moše el Hašem) vezano uz žabe koje poslao na faraona." (Šemot 8,8). Mošeova molitva bila je uslišena "…i žabe su izginule – iz kuća, iz dvorišta i iz polja."

Važan je izraz koji se ovdje koristi za Mošeovu molitvu. Hazal kažu da postoji 10 različitih izraza koji se u Tanahu koriste kako bi opisali molitvu. Među njima su tefila, tehina, bakaša i drugi izrazi koji opisuju čovjekovo preklinjanje Svemogućeg. (Kažu da Eskimi imaju 10 različitih izraza za snijeg – jer su toliko povezani sa tim meteorološkim fenome

nom. Za nas ostale, snijeg je snijeg, ali zapravo postoje razne vrste snijega. L'havdil (oprostite na usporedbi), mi imamo 10 različitih riječi koje opisuju molitvu.)

Moše Rabeinu u mnogim je prilikama molio za Klal Jisrael kao vođa židovske nacije. Tora rijetko koristi izraz "Va'jicak Moše el Hašem". Uobičajeniji su izrazi poput 'vajitpalel', 'vajehal', 'vaethanan', 'vajaatiru' itd. Što znači riječ 'vajicak'? Jednostavnim jezikom to znači 'on je vrištao'. Značenje vrištanja u sebi nosi crtu hitnosti i boli. Moglo bi nam se činiti da ova situacija nije zahtijevala vrisak, 'vajicak'. Zašto je Moše vrištao ako je mogao upotrijebiti neki uobičajeniji oblik molitve? Moše Rabenu imao je kontrolu ovdje. Faraon je, da tako kažemo, bio u problemu. On i njegovi ljudi su patili – što i nije tako loša stvar. To nije bio tako hitan slučaj koji bi zahtijevao 'vajicak'! Zašto se onda Moše odlučio na taj oblik molitve u ovom trenutku?

U knjizi Ner Uziel, Rav Uziel Malevsky, z''l, daje zanimljivo tumačenje (utemeljeno na Kli Jakaru). Kada

je Moše dao upozorenje o nadolazećoj pošasti žaba, on je prorokovao da će žabe doći "u tvoju kuću, u tvoju sobu i u tvoju postelju, u kuću tvojih slugu i tvojih ljudi, u tvoje peći i u tvoje naćve." Međutim, kada su žabe odlazile, Tora nam samo kaže da su one izginule "iz kuća, iz dvorišta i iz polja". Što se dogodilo sa žabama koje su skočile u peć? Netko bi pomislio da su zasigurno izginule. Žaba koja skoči u užarenu peć neće preživjeti kako bi ispričala bajku! No, stih ne spominje da su žabe koje su skočile u peći izginule.

Kli Jakar predlaže neobično tumačenje: One nisu izginule! Zašto? Nisu izginule jer su žabe bile paradigma micve o 'kiduš Hašem' (posvećenju B-žjeg Imena ispunjenjem Njegove zapovijedi). Te žabe mogle su skočiti sigurno u kuće i spavaće sobe. Međutim, kako bi ispunile volju Svemogućeg, one su skočile u peći, kao kiduš Hašem. To nije samo puka priča. Talmud kaže (Pesahim 53b) "Tudos iz Rima je tumačio: Što su vidjeli Hananja, Mišael i Azarja (kojima je kralj Babilona dao opciju da se poklone pred njegovim idolom ili da budu bačeni u vatru), a što im je dalo snage da se predaju mučeništvu i dozvole da budu bačeni u vatru? Oni su primijenili kal v'homer razmišljanje iz primjera žaba u Egiptu: "Ako su žabe kojima nije bilo zapovjeđeno da posvete B-žje Ime skakanjem u užarene peći to učinile, mi kojima je zapovjeđeno da posvetimo B-žje Ime, svakako ćemo učiniti tako."

■

Kli Jakar piše da su žabe simbol mnogih Židova koji su tijekom generacija položili svoje živote kako bi posvetili B-žje Ime kada je situacija od njih to tražila. Ner Uziel koristi tu pozadinsku ideju kako bi objasnio Mošeovu upotrebu posebnog oblika molitve 'vajicak' u vezi sa žabama. Ner Uziel ističe da stih ne kaže da je on molio da žabe odu. Ne. On je molio u vezi žaba (al dvar

Rabbi Yissocher Frand: Mesiras Nefeš / Hakaras

ha'cefardim). Molitva za odlazak žaba iz Egipta ne bi zahtijevala bolni vrisak. No, on je vapio zbog žaba, već je plakao za sve Židove koji će tijekom generacija biti 'moser nefeš' (žrtvovati svoje živote) kako bi posvetili B-žje Ime. Moše je molio da svi ti Židovi imaju istu sudbinu kao Hananja, Mišael i Azarja. To je nešto doista vrijedno vike.

Zašto je poznati Roš Ješiva zalijevao vrt svog susjeda?

Vezano uz treću pošast, Tora piše: "Aron je ispružio svoju ruku i udario svojim štapom po prahu zemlje, i uši su napale ljude i zvijeri; sav se prah pretvorio u uši u cijeloj egipatskoj zemlji." (Šemot 8,13) Hazal objašnjavaju zašto je Aron, a ne Moše bio taj koji je donio pošast ušiju. Raši citira, "Zemlja nije zaslužila da bude udarena od Mošea jer je ona zaštitila Mošea kada je ubio Egipćanina i sakrio ga u pijesak." Kao znak zahvalnosti, Moše Rabenu nije htio udariti zemlju kako bi se prašina pretvorila u uši. Slično tome, Moše nije htio udariti Nil kako bi se njegove vode pretvorile u krv i kako bi iz njega izašle žabe jer je Nil spasio njegov život kada je kao beba bio sakriven u košari u bijegu od proglasa da sva muška djeca imaju biti utopljena. Moše je osjećao zahvalnost prema rijeci Nil i zemlji Egipta.

To postavlja jedno očito pitanje: U čemu je razlika za Nil ili za prah zemaljski – objekte koji ne mogu osjećati niti misliti – udari li ih tko ili ne, te udari li ih Aron umjesto Mošea? Kako je moguće da nežive stvari osjećaju zahvalnost koju im iskazuje ljudsko biće?

Iz ovih primjera učimo da izražavanje zahvalnosti nije za dobro onoga tko je učinio uslugu, već za dobro onoga tko je primio uslugu. Kada čovjek prima bilo kakav dar ili uslugu, to ga čini obveznim da pokaže koliko to cijeni. To da li će 'dobročinitelj' te usluge cijeniti iskazanu zahvalnost ili ne, to je

sekundarna stvar. Čovjek mora ići kroz život shvaćajući da ljudi i stvari rade za njegovo dobro u mnogim prilikama. Čovjek je obvezan izraziti 'hakaras hatov' (zahvalnost) jer ga to čini skromnijim ljudskim bićem.

Bio je jedan Roš Ješiva koji se zvao Rav Jisroel Zel Gustman. Osnovao je ješivu u Brooklyinu i nazvao ju Necah Jisrael, a kasnije ju je preselio u Izrael kada je 1960-ih odlučio useliti u Erec Jisrael. Kao mladić u svojim dvadesetima, Rav Gustman izabran je za člana Beit Dina Rav Haima Ozera. Znajući kakva je Vilna bila u to vrijeme, i poznavajući sve velike rabinske figure koje su tamo živjele, izbor čovjeka koji je bio u svojim dvadesetima za člana Beit Dina Rav Haima Ozera govori mnogo toga o tom čovjeku.

Rav Gustman šetao je s Rav Haimom Ozerom šumama koje su okruživale Vilnu. S vremena na vrijeme, Rav Haim bi zastao i pokazao mu neku biljku. Rekao bi, "Uberi ovu biljku. Ako ju pojedeš, može ti dati potrebnu energiju za nekoliko dana." Hodali bi dalje, a Rav Haim bi ponovo zastao i rekao "Vidiš ovaj list? Želim da ga ubereš. Ako ga staviš na svoj jezik, on može utažiti tvoju žeđ za dugo vremena." Rav Gustman nije imao pojma zašto bi Rav Haim, posek generacije, vođa cijelog židovskog svijeta, svoje vrijeme trošio na lekcije iz botanike.

Ispostavilo se da je znanje kojeg je Rav Gustman stekao tijekom tih šetnji sa Rav Haimom, spasilo njegov život. Tijekom rata, kako bi izbjegao nacistički holokaust, Rav Gustman se borio na strani partizanskih vojnika u šumama. Nekoliko je godina živio u šumama. Biljke koje mu je Rav Haim Ozer pokazao održale su ga na životu – barem dio vremena koje je proveo skrivajući se od nacista. To, naravno, govori nešto i o Rav Haimu. On je očigledno imao Ruah HaKodeš. Uvijek sam slušao od našeg Roš Ješive

(Rav Jakov Rudermana, zt''l) da je Ruah HaKodeš sposobnost da kažeš nešto u pravo vrijeme jer će to biti potrebno u neko buduće vrijeme. Roš Ješiva jednom mi je ispričao da je Rav Aharon Kotler jednom došao Hofec Haimu, a on mu je iz čista mira rekao "Ako započneš talmudski traktat, moraš ga dovršiti." U to vrijeme, Rav Aharon je započeo traktat Krisos, ali nije ga dovršio. Bez da je to znao, Hofec Haim mu je rekao da to treba dovršiti. To je Ruah HaKodeš.

Rav Haim Ozer govorio je Rav Gustmanu nešto što se činilo potpuno nevažnim u to vrijeme, pa ipak, na kraju mu je to doslovno spasilo život. Kada se Rav Gustman preselio u Erec Jisrael, živio je pored čovjeka koji je imao lijep vrt. Rav Dovid Mishkovsky piše da je znao vidjeti Rav Gustmana kako zalijeva biljke u vrtu svog susjeda. Ne poznajem mnogo Roš Ješiva koji zalijevaju biljke. Kada su Rav Gustmana upitali zašto to čini, odgovorio je "Te su me biljke održale na životu tijekom holokausta. Iz zahvalnosti prema njima, osjećam obvezu da ih zalijevam."

To nije činilo nikakvu razliku biljkama. Čak i da jest, to nisu bile iste biljke. Ono su bile biljke u Litvi, a ovo su biljke u Jeruzalemu. Međutim, to ne mijenja na stvari. Obveza iskazivanja zahvalnosti nije zbog onoga tko čini uslugu, već za onoga koji uslugu prima. To je zato da bi se čovjek osvijestio o svemu čime je darovan u životu – o svim stvarima koje mu proviđaju ljudi i o svemu onome što mu proviđa Ribono šel Olam. Što veću osjetljivost razvijete prema konceptu iskazivanja zahvalnosti, uzvraćanja usluga i prepoznavanja usluga iz prošlosti, to ćete više cijeniti sadašnje i buduće usluge koje nam čine ljudi –roditelji, prijatelji, susjedi itd. i naravno, za sve ono što Svemogući čini za nas.

■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Mesiras Nefeš / Hakaras Hatov

Zahvalnost je za onoga koji ju izražava

Nemilosrdna ubojstva koja su se prije nekoliko godina dogodila u Parizu i drugim gradovima užasavajuća su i zla. Ubojstvo u ime B-ga i dalje ostaje ubojstvo. Islam je u svom radikalnom ekstremizmu zaista kultura smrti. Zastrašujuće je vidjeti kulturu koja toliko malo cijeni život, a na to ću se nadovezati i u 'davar Tora'.

Nakon kratke stanke u prošloj parši, Mojsije ponovno ulazi u pregovore s faraonom. Faraon, B-žjom odlukom, ne dopušta Židovskom narodu da napusti Egipat i tada se stvari zahuktavaju.

Pošasti dolaze brzo i žestoko –krv, žabe, uši, divlje životinje, pomor (štogod to bilo), čirevi i tuča. Faraon svaki puta usred pošasti obećava da će pustiti izraelski narod, ali jednom kad uzbuđenje prođe, on brzo mijenja svoje mišljenje.

Tri pošasti i rasplet priče slijede idući tjedan.

Prve tri pošasti došle su na egipatsku zemlju uz pomoć Arona, a ne Mojsija. Razlog za to bio je taj da je, kako bi one nastupile, Aron morao svojim štapom udariti po egipatskom tlu i po rijeci Nil. Nil je zaštitio Mojsija kada je bio dijete u kolijevci, a egipatsko tlo sakrilo je tijelo Egipćanina kojeg je Mojsije ubio. Zato je bilo neprikladno da Mojsije udara o njih.

Ali zašto je to moralo biti tako? To

su očigledno nežive stvari i zahvalnost prema njima je besmislena?

U Židovskom načinu razmišljanja, to nije tako jer zahvalnost je za onoga koji ju izražava, a ne za onoga kome je upućena.

Zahvalnost je jedna od najvećih vrijednosti judaizma.

Teško mi se sjetiti bilo čega većeg od nje.

Zahvalnost znači prepoznati odakle dolazi dobro. Ona podrazumijeva poniznost i shvaćanje toga da smo dužni B-gu, ali kroz razne posrednike. A tim posrednicima moramo biti zahvalni. Udariti rijeku koja mu je pomogla, za Mojsija bi bilo pogrešno ne stoga što bi se rijeka osjećala nedovoljno cijenjenom, već stoga što bi to bio pokazatelj toga da je Mojsije nezahvalan.

Bez zahvalnosti, nismo napravili niti prvi korak na ljestvama čovječnosti.

Zahvalnost je jedna od najvećih vrijednosti judizma. Teško mi se sjetiti nečeg većeg od nje. Prepoznati i cijeniti izvor našeg dobra je apsolutno temeljna stvar ljudske pristojnosti. Zahvalnost započinje u odnosu na nežive objekte, prelazi na ljudska bića te nalazi svoje krajnje ispunjenje u B-gu.

Gledajući unatrag na događaje koji su se odvijali u Francuskoj, a kasnije i drugdje, veoma je jasno da Al Qa-ida i ISIS nemaju osjećaj za vrijednost ljudskog života – čak ni života svojih vlastitih sljedbenika. Izgleda kao da se naslađuju smrću. Zahvalnost je nemoguća ako ne cijeniš čak ni sam život. Ubojstvo je zlo gdjegod bilo počinjeno. Ali to što su oni to počinili u Francuskoj, za njih je još gore. Francuska je zemlja koja je otvorenih ruku dočekala njihove roditelje kao imigrante, primila ih je i brinula o njima kao o siročadi. I to je način na koji se oni odužuju toj zemlji???

Bez zahvalnosti, nismo napravili niti prvi korak na ljestvama čovječnosti.

Šabat šalom

■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Ostavština

"I odvest ću vas u zemlju koju sam obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu; i dat ću vam ju kao baštinu: Ja sam VJEČNI."

Sasvim je prirodno da roditelji svojoj djeci i unucima žele ostaviti nešto u ostavštinu. Za one koji imaju dovoljno sreće da su u mogućnosti to učiniti, ta se želja izražava u obliku nasljedstva. Ali za većinu ljudi to jednostavno nije realna mogućnost. Kako oni mogu prenijeti ostavštinu na sljedeću generaciju? Vjerujem da se odgovor može naći u jednoj važnoj razlici koju Tora radi između riječi jeruša (nasljedstvo) i moraša (baština).

Svi smo mi bolje upoznati s pojmom jeruša, koji se koristi u cijeloj Tori za opisivanje prenošenja materijalnih dobara s roditelja na djecu. Daleko rjeđi pojam je moraša, koji se u Tori spominje samo u odnosu na dvije stvari: Toru i Zemlju Izrael (na početku gore navedenog stiha).

Različiti konteksti u kojima se te riječi pojavljuju u potpunosti otkrivaju različite vrste odnosa između roditelja i djece, i različite prioritete koji se prenose s generacije na generaciju, koje ta ostavština uzrokuje. Želio bih istražiti tri različita primjera u kojima će razlike između riječi jeruša i moraša pojasniti značaj svake od njih.

Prva točka razlikovanja nalazi se u području nastojanja. Jeruzalemski Talmud govori o jeruši kao o nečemu do čega se lako dolazi. Kad osoba umre, ostavljajući jerušu, nasljednik ne mora učiniti ništa osim primiti dar. Moraša, međutim, zahtijeva puno više.

Jeruzalemski Talmud sugerira da je dodatno slovo mem (m) u moraša,

gramatička oznaka intenziteta, pi'el oblik u hebrejskoj gramatici. Da bi pojedinac došao u posjed moraše, on mora uložiti dosta truda.

Dok je nasljedstvo ono što dobivate od prethodne generacije - bez posebnog doprinosa s vaše stranebaština zahtijeva vašu aktivnu uključenost i sudjelovanje. Jeruša je ček koji vam je ostavio vaš otac; moraša je posao koji su možda započeli vaši roditelji, ali u koji vi morate uložiti puno znoja, krvi i suza.

To svakako objašnjava zašto se moraša koristi samo u pogledu Tore i zemlje Izrael. Naši mudraci navode da postoje tri dara koja je B-g dao Židovskom narodu koje se može steći jedino predanošću i patnjom: "Tora, zemlja Izrael i svijet koji dolazi." I mi vrlo dobro razumijemo da se ni Tora niti Zemlja Izrael ne mogu lako steći.

Pirkei Avot 2,10 posebno podučava: "Pripremite se za učenje Tore, jer to za vas nije baština." Sva dostignuća u Tori ovise o vlastitim naporima pojedinca. Učenik Tore mora biti voljan podnositi oskudicu.

Slično tome, zemlju Izrael se ne može steći bez žrtve i patnje. Jedan od testova Abrahamovog života - i izvor za Židovsko polaganje prava na Jeruzalem - je vezivanje Izaka na brdu Morija. Poruka koju prenosi Tora je da svoju Svetu zemlju možemo steći samo ako smo spremni izložiti živote naše djece. Svaki ro-

ditelj u Izraelu koji pošalje svoje dijete u vojsku vrlo dobro razumije ovu poruku. Baština dolazi teško, ne lako, a naša nacionalna baština su Tora i Izrael.

Druga razlika između ta dva pojma nije u tome kako se taj dar stječe, već kako ga se može širiti. Čak se i najveći iznos naslijeđenog novca (jeruša) može spiskati ili zakonski izgubiti. Suprotno tome, moraša se mora sljedećoj generaciji predati netaknuta. Moraša doslovno znači "predati nekom drugom." Srebro je nasljedstvo i može ga se upotrijebiti kako god to nasljednik poželi; srebrni svijećnjaci za šabat su baština koja se mora prenijeti s roditelja na dijete i koristiti iz generacije u generaciju.

Konačno, u slučaju nasljedstva, osoba mora imati ono što je predmet jeruše u svom posjedu. Tako ne mora biti slučaj u pogledu moraše. Židovski su roditelji kroz bezbroj generacija svojoj djeci ostavljali u nasljeđe ideale Tore i Zemlje Izrael, čak i dok su živjeli u egzilu daleko od Obećane zemlje, pa čak i kad su im siromaštvo i ugnjetavanje učinili skoro nemogućim da uče Toru. Vrijednosti se mogu prenijeti bez obzira na naš fizički ili materijalni status u životu.

Iz tog razloga nasljeđe, bez obzira na njegovu veličinu, blijedi u usporedbi s baštinom. Svi mi želimo da možemo svojoj djeci i unucima oporučno ostaviti jerušu i moramo učiniti sve što možemo da u tome uspijemo. Ipak, najvažnija ostavština koju im možemo ostaviti je moraša, vječno nasljeđe Tore i zemlje Izrael.

Šabat šalom

■

Rabbi Shlomo Riskin:

Prevela Tamar Buchwald

Rebe nas uči u Likutei Moharan I 139 da se micvot koje učinimo zapravo ne uzdižu prema nebu dok ne stigne šabat, jer to ne dopuštaju sile zla koje su dominantne tijekom tjedna. Kada dođe šabat zlo se poništava, i onda micvot mogu ići gore.

Reb Noson objašnjava da je ta negativna sila o kojoj Rebe govori, nezadovoljstvo koje svi mi doživljavamo tijekom tjedna i ono nestaje na šabat. Ono što našim micvot daje mogućnost uspinjanja zapravo je radost koju u njima nalazimo. Zbog svega kroz što moramo proći u svakodnevnici našeg života, mi obično ne nalazimo vremena ili mira, sabranosti, da cijenimo naše micvot kako treba i da temeljito uživamo u njima. Kad dođe šabat i napokon imamo priliku da se odmorimo od cijelog tjedna, naše micvot napokon dobiju svoju priliku da se uzdignu na njihovo pravo mjesto.

Rebe nastavlja i kaže da zatim Hašem uzima svaku pojedinu micvu koja se "uzdiže" prema njemu i nalazi radost i užitak u njoj. Rebe naglašava da se to odnosi čak i na micvot koje je izvršila najmanja i najskromnija osoba, čak i ako osoba koja je učinila micvu nije ni pretpostavljala da se radi o micvi, Hašem ipak jako uživa u micvi.

Jasno je, nakon što smo shvatili koliko je važno da budemo sretni s našim micvot, da možemo stvoriti inspiraciju i motivaciju da svaki dan nađemo vremena da stvarno mislimo na naše micvot i budemo veseli zbog njih, a ne da je tako samo na šabat.

Imajući to na umu možda možemo razumjeti što Rebe želi reći u jednoj drugoj lekciji, Likutei Moharan I 60. Rebe podučava da postoje ljudi koji mogu provesti svoje dane potpuno zadubljeni u molitvu i

učenje Tore, ali Hašem ipak ne uživa u njihovoj Avodas Hašem (služenju Hašemu). To je stoga što "spavaju" u Avodas Hašem. Što Rebe podrazumijeva pod "spavaju", i zašto Hašem ne uživa u micvot koje je učinila osoba u takvom stanju?

Sveposvud u Likutei Halachos nalazimo da Reb Noson govori o osobi koja se osjeća obeshrabreno, kao o nekome tko je "zaspao", a kada netko koristi poticanje Cadika, posebno "Azamara", da bude sretan sa svojim pozitivnim osobinama, Reb Noson to naziva nekim aspektom "buđenja".

Kada netko nije zadovoljan sa svojim micvot, on spava. Njegove micve ne mogu ići gore i Hašem, da tako kažemo, ne može doista uživati u njima, niti im se radovati.

■

Prevela Tamar Buchwald

Ephraim Portnoy, Breslov Research Institute: Šabat i sreća!

Uzimanje istine k srcu

Kada su njegova [Josefova] braća shvatila da ga njihov otac voli više nego što je volio drugu djecu, počeli su ga mrziti. Oni mu nisu mogli reći mirnu riječ. (Berešit 37,4)

Prije smo govorili o tome kako je važno da čovjekov govor bude sukladan mislima u njegovom srcu. Rav Shraga Feivel Frank jednom je iskazao ovu osobinu, kada mu je bio pristupio potencijalni kupac za veliku količinu krzna. Rav Frank je naveo cijenu, a potencijalni kupac ga je odmah zatražio popust. Rav Frank je rekao da ne može spustiti cijenu, ali je uvjeravao kupca da nigdje drugdje neće naći bolju cijenu. Da bi se sam u to uvjerio, Rav Frank mu je dao adrese ostalih trgovaca u gradu.

Nešto kasnije, kupac se vratio Rav Franku, sa željom da obavi kupnju. Na iznenađenje njegovog kupca Rav Frank mu je ponudio nižu cijenu nego što je prvobitno bio rekao. Rav Frank je objasnio da je, nakon što je kupac napustio dućan, izračunao da je mogao sebi dopustiti da spusti cijenu zbog toga što je namjeravana kupnja bila tako velika. Budući da je tada u svom srcu odlučio prodati po nižoj cijeni, on ne bi niti razmišljao da prihvati više novca.

Mada halaha ne obvezuje čovjeka da postupi onako kako je Rav Frank učinio u toj situaciji, svi autoriteti se slažu da je takvo ponašanje svakako vrijedno divljenja. Neki objašnjavaju da je takvo ponašanje za pohvalu

samo kada se radi o financijskim pitanjima, dok drugi tumače da se to odnosi na svaku odluku koju čovjek donese. Prema nekim autoritetima halahe, čak i u slučaju kada čovjek može izgubiti novac, ako netko donese odluku u svom umu, on bi je se trebao pridržavati.

Uvjeravanje i nagovaranje

Reuven je čuo i odlučio spasiti [Josefa] iz njihovih ruku. "Nemojte prolijevati krvi ... Možete ga baciti u ovu jamu u pustinji i nećete ga morati ni pipnuti." Njegov je plan bio da spasi [Josefa] i vrati ga ocu. (Berešit 37,21-22)

Reuven je pokušao uvjeriti svoju braću da Josefa mrzi jednako koliko i oni, te da ga isto kao i oni želi ubiti. Preporučio im je da Josefa stave tamo gdje će umrijeti bez da sami sudjeluju u tome, da ne moraju sami prolijevati njegovu krv. Međutim, njegova je prava namjera bila, da se vrati kasnije i izvadi Josefa iz jame,

kako bi mu spasio život. Time je Reuven pokazao pronicljive vještine uvjeravanja, jer je smatrao da ako bi izjavio da se ne slaže s tim da Josefa treba ubiti, njegova bi braća bez razmišljanja odbacila njegovo mišljenje. Stoga je od svoje braće tražio da ne "prolijevaju krv", ali nije ih pokušao uvjeriti da Josef ne smije umrijeti. Pretvarao se da se slaže s njihovim planom kako bi oni bili skloniji da pristanu na njegov.

Ljudi se često nađu u situacijama u kojima se čini da ih pritisak okoline "tjera" da učine nešto što je u suprotnosti s njihovim osobnim mjerilima, nešto što inače ne bi učinili. Ponekad je poželjno praviti se da se povodite za većinom kako biste izvršili utjecaj na druge da se poprave ili usavrše.

Na primjer, ima onih koji se ne žele opiti na Purim, no drugi ih pokušavaju nagovoriti da popiju više. Ako nekoga na Purim upitaju je li pijan, dozvoljeno mu je odgovoriti da jest čak i ako nije nimalo pijan. Iako ima micva da se opije na Purim, to ne znači da smijete odbaciti jaram ostalih micvot.. Učenjak Tore mora biti posebno pažljiv da zadrži kontrolu nad sobom, tako da purimska pijanka ne ode predaleko, i blagdan ne postane dan kaosa i pometnje. Iz tog razloga, onaj koji je trijezan smije reći da je pijan, kako bi održao duh (blag)dana, bez da izgubi jasnoću misli.

■

Rabbi Daniel Travis:

Prevela Tamar Buchwald

Paraša VaEra signalizira drugi tjedan novog razdoblja duhovnog rada - ŠoVaVIM, početnim slovima naziva šest parašot koje opisuju egzodus. Tijekom ovih šest tjedana, dok čitamo o Izlasku, imamo sjajnu priliku da sebe dovedemo na više i darežljivije mjesto. Ovi tjedni nisu lagani. Skrivena bol, konflikti i stres imaju tendenciju da isplivaju na površinu. Moramo biti strpljivi i hrabri. Želimo vam svima uspjeha!

Prošli tjedan saznali smo o borbi između naše duše (Djece Izraelove) i našeg tijela (Egipta) koja neprekidno traje. Saznali smo da nam je tijekom šest tjedana u kojima čitamo iz Knjige Izlaska, svake godine, dana prilika da se oslobodimo okova i robovanja našem tijelu (Egiptu). To se vrijeme naziva šovavim (prema prvim slovima prvih šest parašot knjige Izlaska). U ovo posebno vrijeme nebesa se otvaraju i dopuštaju nam da ponovo proživimo djetinjstvo, odrastanje i sazrijevanje kako bismo postigli svoj vlastiti Izlazak i dosegli istinsku slobodu (naše vlastito otkrivenje s gore Sinaj).

luku da se oslobodimo toga, počinju se gomilati poteškoće sve dok ne pokleknemo.

U toj točki započinje naša paraša: "I B-g (Elokim) progovori Mojsiju i reče mu: Ja sam VJEČNI (JHV"H, ד”עדמ

Tetragram)". Tko je stvarno govorio Mojsiju? Zohar nas uči da Stvoritelj ima nekoliko imena i svako od njih u sebi sadrži različitu silu, dok mi utvrđujemo koja će se otkriti: je li to sila Suda – Elokim, ili sila Milosti –JH-VH (Tetragram).

U slijedećem odlomku je rečeno: "i Ja sam se ukazao Abrahamu, Izaku, i Jakovu, kao B-g Svemogući, ali po Svom imenu JH-VH Ja se njima nisam otkrio". Zohar opisuje proces i priliku kroz koje prolazimo, u ovo doba godine kako bismo postigli stanje nadmoći uma nad materijom i Milosti nad Sudom. Priča o deset pošasti (sedam od njih nalaze se u našoj paraši) simbolizira ispravak (tikun) deset sila Stvaranja ("S deset B-žanskih kazivanja svijet je stvoren" –

Pirke Avot 5,1). Ovaj tikun ponovno uspostavlja našu vezu s deset sefirot Drveta Života, tajnu slobode od anđela smrti.

■

Tora nas uči kako da budemo slobodni, da svladamo svoje "robovanje", kako bismo sami mogli upravljati svojom sudbinom, jer svi smo mi stvoreni na B-žju sliku. Mi moramo biti u stanju preobraziti svoju tamu (naš Egipat) u Svjetlo i sebe osloboditi svojih loših navika i ograničenja svojega tijela.

Prošlotjedno čitanje odjeljka Šemot (Izlazak) završava objavom rata tijelu kada Mojsije zahtijeva od Faraona "Pusti moj narod da ide". Međutim, Faraon se ne predaje samo tako, pa Izraelcima otežava život. Jednako tako, kada mi pokušamo prevladati loše navike svoga tijela, onog trenutka kada donesemo od- ■

Da bismo to učinili mi se moramo prisjetiti i očima svog uma vidjeti (VaEra) da "B-g je VJEČNI" ( ’ד אעד םמדעלאד), a to znači da je svaka Tama zapravo zastrta Svjetlost. Sloboda znači sposobnost da se na sve gleda kao na milost, ljubav i suosjećanje. Kada shvatimo da imamo snage da to sagledamo na taj način i onda da učinimo da tako i bude, mi iz B-žjeg imena možemo u svaki vid svoga života povući viziju, silu, blagoslove, čuda, itd.

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: TJEDNI ZOHAR: VAERA

Biseri hasidske mudrosti

ovjek je ono o čemu misli

Oko stola rebea iz Kobrina stajalo je jednom nekoliko hasida, koji zbog gužve nisu uspjeli zauzeti mjesto za stolom. Cadik je među njima izdvojio jednoga, koji je inače redovito sjedio za stolom, pa upita svog pomoćnika: "Tko je taj mladić?" Kad mu je pomoćnik rekao ime mladića, cadik odgovori: "Ne poznajem ga." Pomoćnik pokuša s imenom oca, našto cadik ponovi isti odgovor. Tek kada ga je pomoćnik podsjetio na još nekoliko događaja, konačno se cadik prisjetio, pa se okrene mladiću: "Znaš li zašto te nisam prepoznao? Zato što je prava suština čovjeka njegova misao, tako da se čovjek u svakom trenutku nalazi tamo gdje se nalaze i njegove misli. A ti, odnosno tvoje misli, raspršene su po različitim nepriličnim mjestima, pa nisam mogao vidjeti pred sobom ljudsko biće, već samo komad mesa." ■

udska priroda teži jedinstvu. Pogledajte dijete kojemu su dali dijelove slagalice različitih boja i oblika – ono će ih prirodno pokušati grupirati prema sličnosti. Mi smo u stalnoj potrazi za vezama koje postoje među različitim objektima i snagama oko nas, pokušavajući osmisliti njihove odnose. Ako nismo u stanju to učiniti, ako ne možemo razotkriti simetriju ili red, postajemo zbunjeni i nemirni.

Na što mislimo kada kažemo da smo u potrazi za "smislom"? Ono za čim mi zaista čeznemo je sređivanje nereda, spoznavanje skrivenih snaga koje odlučuju o našem kretanju i ponašanju. Ali zašto nas toliko privlači jedinstvo, a isto toliko uznemiruje kaos?

Zato što je svu raznolikost stvorenja i energija u svemiru stvorio jedan B-g. Stoga je bit koja leži u pozadini našeg svijeta neprekinuto jedinstvo, sveobuhvatna smirenost. Upravo zbog toga, čak i kada na površini vidimo raznolikost, mi osjećamo unutrašnje jedinstvo i naša duša teži tom jedinstvu. Premda list, grana i kora drveta nisu previše slični, nećemo se nikada pitati jesu li to dijelovi istog drveta. I zaista, njihovo je postojanje moguće sve dok su ujedinjeni u istom drvetu.

Oni koji vjeruju da će se pomoću posta iskupiti za svoje grijehe su budale. Bolje se suzdržavati od govora nego od jela.

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

R. Menachem Mendel Schneerson

■

Učinkovit život

Znaj što želiš (nastavak)

Ranije sam citirao Mišnu iz Etike otaca (2,1) koja nas uči da razmotrimo nagradu u odnosu na to koliko nas košta. Iznenađujuće je da unatoč našoj inteligenciji, mi tako često propustimo napraviti kalkulaciju te djelujemo prema svojim emocijama, umjesto prema svom sehelu (intelektu).

To je stoga što nas emocije mogu učiniti slijepima za činjenice. Kao što smo primijetili, Tora kaže da je sudac koji primi mito "zaslijepljen" i nije u stanju vidjeti činjenice. Naši nas osjećaji također zasljepljuju za činjenice.

Činjenica #1: Kao što smo spomenuli, NE POSTOJI prečica za dugoročno održavanje kontrole težine. "Čudesne" dijete i pilule pružaju kratak, makar i dramatičan, gubitak težine. Neupitno, izgubljena težina se vraća uz kamate.

Činjenica #2: Kao što sam ranije rekao, prekomjerna tjelesna težina može prouzročiti ozbiljne zdravstvene probleme: srčane bolesti, visoki krvni tlak, dijabetes, i srčani udar.

Činjenica #3: Bilo kojeg dana, čovjek ne može učiniti ništa po pitanju toga koliko će jesti sutra. Jedino što čovjek može danas kontrolirati je to koliko će pojesti danas.

Činjenica #4: Iako hrana može biti sredstvo za smirenje i učiniti da se osoba osjeća bolje, to olakšanje traje samo kratko vrijeme. Pouzdati se u to da će hrana učiniti da se osjećate bolje, učinit će da se ponovno okrenete hrani.

Činjenica #5: Iako su anksioznost i depresija svakako neugodne, čovjek nelagodu tolerirati neko kratko vrijeme. Čovjek može pretrpjeti bol medicinskog ili zubarskog postupka jer zna da će to proći. Postoje sigurni načini da se minimalizira anksioznost, a oni uključuju tjelovježbu, slušanje umirujuće glazbe, ili razgo-

Činjenica #6: Ukoliko je netko postao ovisan o hrani kao nečemu što će mu ublažiti osjećaj nelagode, uzdržavanje od hrane uistinu može proizvesti simptome slične onima koji se pojavljuju prilikom odvikavanja od droge. Međutim, oni se smanjuju svakim danom uzdržavanja.

Činjenica #7: Čovjek može biti uvelike ponosan što vlada sobom i ne popušta pobudi za jedenjem. Ipak, on se ne bi trebao predavati prejedanju u povremenim situacijama kada privremeno stavi po strani svoj način prehrane. Umjesto toga, trebao bi to odbaciti i ponosno nastaviti vladati nad

svojim impulzivnim prehrambenim navikama.

Činjenica #8: Život dan po dan na kraju će rezultirati nizom dana, a nakon određenog broja dana uspješnog uzdržavanja, žudnja za hranom se smanjuje i svakim danom postaje sve lakše.

Kad ima sve ove činjenice na umu, osobi to može omogućiti da smrša i taj gubitak težine zadrži. Kao što sam istaknuo, sudjelovanje u skupini potpomaže kontrolu težine, jer se čovjek podsjeća na te činjenice. Osim toga, družeći se s ljudima koji su postigli dugoročnu kontrolu težine, čovjek stječe ohrabrenje da pobijedi u toj bitci.

■

Ne postoji takva stvar kao što je ugodna borba, ali postoji nešto što se naziva ugodna pobjeda. Ako svoje oči držimo fokusirane na pobjedu, to nam omogućava da ustrajemo tijekom borbe kako bismo postigli uspješan ishod.

Ne postoje "magične pilule" "Moj 11-godišnji sin nema motivacije. Dijagnosticiran mu je ADD (poremećaj deficita pažnje) i uzima lijekove, ali on jednostavno nije zainteresiran za učenje i upada u sve vrste nevolja. Njegova braća su dobri učenici, no on je mnogo drugačiji."

Nije rijetkost čuti ovakve pritužbe. Mnoga djeca imaju poremećaj pažnje, i lijekovi mogu zaista biti od pomoći, ali mi se moramo riješiti ideje da postoje magične pilule za sve.

Tvrdnja koju je iznijela majka, "On je mnogo drugačiji," vrlo je značajna. Ne bismo trebali očekivati da sva djeca budu slična.

Postoje mnogobrojni razlozi zbog kojih dijete može biti nemotivirano za učenje, i svako dijete treba sa-

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

(nastavak

s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

vjesno vrednovati. Moramo biti pažljivi kako ne bismo svu djecu svrstali u jednu određenu kategoriju. Svako dijete mora biti procijenjeno zasebno kako bi se odredile njegove/njezine osobite snage i slabosti.

Očekivanja i strah od neuspjeha

Čest uzrok nedostatka motivacije su očekivanja i strah od neuspjeha: Ionako neću uspjeti, pa kakve onda ima svrha da pokušavam? Yankele je genijalac i obećavajući talmid haham koji svojim roditeljima donosi mnogo nahasa (zadovoljstva). Shimmy se veoma muči s mišnom. On osjeća da nikada neće postići ni blizu onoliko koliko postiže Yankele, i bez obzira na riječi koje mu njegovi roditelji govore, on i dalje osjeća da su oni razočarani u njega. Shimmy se pomirio s neuspjehom. Kako on može biti motiviran za uspjeh?

B-g ne gleda stvari na način na koji ih mi gledamo. Ehad hamarbe ve'ehad hamame'it (Mišna Menahos 13, 11). Nije stvar u tome koliko netko postiže, već u tome koliko se trudi. Shimmijeva jedna mišna može biti draga B-gu jednako kao i mnoštvo stranica Gemare koje Yankele zna napamet. Kada bi njegovi roditelji iskreno mogli osjećati to na taj način, Shimmy bi to osjetio i učio s ponosom. Uistinu, to bi ga ohrabrilo da se jače trudi. Mnogi talmidei hahamim imali su vrlo polagan početak, ali budući da su osjetili ohrabrenje, bili su u stanju postići mnogo.

Strah od neuspjeha i pomirenje s tom situacijom jedan je od mogućih razloga zbog kojih dijete nije motivirano. Vrednovanje djeteta od strane kompetentnog profesionalca te razvijanje zdravog i realističnog stava roditelja nužno je kod svakog slučaja nedostatka motivacije.

Ostajanje u prošlosti

Jedna od stvari koje mogu stajati na putu motivaciji jest ostajanje u prošlosti. Osjećamo da nismo učinili dovoljno, činili smo pogreške, doživjeli smo neuspjeh u prošlosti pa ćemo ga vrlo vjerojatno doživjeti ponovo. Preokupacija sa prošlošću je poput vožnje s pogledom u retrovizor umjesto pogleda kroz prednje staklo. Znate li koliko daleko možete stići na taj način i kakve će biti posljedice. Nije drugačije ni na stazi života.

Petkom navečer, moja bi majka posluživala farfel cimis i rekla bi, "Što god je bilo do sada je farfallen (gotovo)." Šabatom završava prethodni tjedan. Prošlost je iza nas, neka tamo i ostane.

Naravno, mi bismo trebali učiti iz svojih grešaka iz prošlosti i moramo učiniti tešuva (pokajati se) za stvari koje smo učinili, a koje su bile pogrešne. No, zatim bismo trebali ostaviti prošlost iza sebe, a ne dopustiti joj da nas natrag povuče u depresiju. Zapravo, mi kažemo, Baruh Hašem jom jom (Hvala ti, B-že, dan za danom), počinjući svaki dan iznova. Svaki dan je dan novih prilika. Nemojte dozvoliti da prošlost određuje vašu budućnost.

Okrivljavanje

Još jedna velika prepreka je okrivljavanje. Moramo biti vrlo oprezni oko ovoga zato što je to vrlo snažna ljudska sklonost. Problem sa okrivljavanjem je to što ono prebacuje odgovornost za ono što se dogodilo na druge, i posljedično oslobađa osobu od toga da napravi potrebne

promjene u sebi. Mi nećemo promijeniti prošlost time što ćemo nekoga za nju okriviti. Ispravan stav je, "Što sada moram učiniti kako bih išao prema naprijed?" Okrivljavanje je kontraproduktivno kao i zadržavanje u prošlosti. Kada kažete, "Ti si me natjerao na…," ili "On me natjerao na…," vi možda prebacujete odgovornost sa sebe na druge.

Gajenje prijezira

Gajenje prijezira je još jedan vrlo težak uteg oko vašeg vrata. Tora kaže, "Nemoj mrziti svog brata u svom srcu." (Lev 19,17); ova zapovijed nije za korist druge osobe, već za vašu korist. Gajenje mržnje prema drugoj osobi je kao da progutate otrov i očekujete da će on naškoditi nekom drugom.

Krivnja

Krivnja može biti konstruktivna kada dovodi do tešuve (pokajanja), do ispravljanja svih stvari u kojima smo pogriješili, i do toga da nas spriječi u tome da to ponovno učinimo. Međutim, utapanje u krivnji je kontraproduktivno. To uzrokuje depresiju i odvlači osobi pažnju od onoga što bi trebala raditi.

Ako je netko nezadovoljan situacijom u kojoj se nalazi i želi je popraviti, samo se treba sjetiti ove dvije tvrdnje:

Ako nastavite činiti ono što ste uvijek činili, nastavit ćete dobivati ono što ste uvijek dobivali. Ako i dalje budete ono što ste uvijek bili, i dalje ćete imati ono što ste uvijek imali.

Vaša prošlost ne određuje tko ste. Svake noći vaša se nešama (duša) uzdiže u nebo i biva očišćena. Svakog jutra, u jutarnjim molitvama, kažete, "B-že, nešama koju si stavio u mene je čista." Kako je ludo vraćati se onome što si bio kada imaš priliku da budeš netko nov!

Prevela Anja Grabar

Srce smješteno u umu

musarsko učenje kako transformirati svoj život

Bliskost s prijateljima

Dibuk haverim

"Daj mi prijateljstvo ili mi daj smrt." Honi, crtač krugova, Taanit 23A

Riječ dibuk dolazi od hebrejskog korijena koji znači "držati se" ili "prionuti". Suvremena hebrejska riječ za "ljepilo" je devek, i dolazi od istog korijena. Haverim je uobičajeni naziv za "prijatelje" ili "drugove". Često je u duhovnoj praksi žarište na onome što se događa u samoći osobnog unutarnjeg života, ali ovdje imamo transformativnu metodu koja uključuje povezivanje s prijateljima i ostajanju blizu njih.

U Talmudu susrećemo Honia Ha'Ma'agala', koja je činio čuda. Jednog je dana Honi naišao na čovjeka koji sadio stablo rogača. "Koliko vremena je potrebno da rogač urodi plodom?" upitao je Honi. "Sedamdeset godina", odgovori je čovjek. Kad se Honi počeo rugati trudu od kojeg čovjek zasigurno neće vidjeti uroda, čovjek je uzvratio: "Došao sam na svijet u kojem su rasla stabla rogača. Kao što su moji preci sadili ih za mene, tako ću ih i ja posaditi za svoju djecu."

Honi je tada zapao u san i spavao sedamdeset godina. Kada se probudio, ugledao je čovjeka kako bere rogače upravo s tog stabla. "Jesi li ti čovjek koji je posadio ovo stablo?" upita Honi. "Ja sam njegov unuk", odgovori muškarac. "Mora da sam spavao sedamdeset godina!" pomisli Honi na sebe.

Otišao je svojoj kući, ali ga nitko nije prepoznao i nisu mu vjerovali kad je rekao: "Ja sam Honi, crtač

krugova." Kad se ista stvar dogodila u učilištu, Honi je bio još očajniji. Nije si mogao zamisliti da živi, a da je lišen bliskih veza prijateljstva svojih partnera u učenju. Uzviknuo je: "Daj mi prijateljstvo ili mi daj smrt!", I s tim riječima je izdahnuo.

Tolika je važnost prijateljstva u duhovnom životu. U Pirkei Avot 1, 6 čitamo savjet "Pridobij sebi prijatelja", a Rambam (Maimonides) u svom komentaru ovog učenja navodi Honija kao osnovu za tvrdnju: "Osoba mora steći nekoga tko je voli, jer kroz to će se njegova djela i sve što radi poboljšati. Kao što su učenjaci rekli: "Daj mi prijateljstvo ili mi daj smrt."

Međutim, isuviše je uobičajeno da ljudi počine svojevrsno samoubojstvo odcjepljujući se od drugih ljudi. Oni osuđuju druge i povlače se, ili, možda još češće, oni osuđuju sami sebe i povlače se. Na jedan ili na drugi način, oni sebi nameću samoću, iako je to najstroža vrsta kazne koja se nameće zatvorenicima, osim tjelesnog kažnjavanja. Ovdje nas se upućuje da prepoznamo da je povezivanje s dostojnim suputnicima bitna praksa na duhovnom putu.

S tim u vezi, rabin Shlomo Wolbe je podučavao da postoje dva paralelna svijeta, a na nama je da odaberemo u kojem ćemo živjeti. Svijet prijateljstva (olam ha'jedidut) sa sobom donosi ljubav, radost, spokojstvo, optimizam, sklad, velikodušnost, samopouzdanje i vjeru. Alternativni Svijet otuđenja (olam ha'zarut) karakterizira neprijateljstvo, gnjev, optuživanje, ogorčenost, kritiziranje, tjeskoba, tuga i strah. Izbor u kojem od njih ćemo živjeti je naš.

Honi je radije odabrao smrt, nego li da živi izvan Svijeta prijateljstva, kako su to definirali njegovi prijatelji u učilištu. Ako ste ikada imali prilike doživjeti dvoranu učilišta u ješivi, vjerojatno ste vidjeli na stotine učenika koji uče u parovima, koji stvaraju buku živih rasprava, vičući i praveći žustre geste. Pristojno ponašanje tu nećete naći; umjesto toga tu je oštar dijalog među prijateljima potkrijepljen iskustvom i zdravom logikom. Talmud upozorava: "Kao što se vatra ne zapali sama, tako i riječi Tore ne potraju kod osobe koja uči sama."

■

U učionici ili na bilo kojem drugom području života, prijatelji se mogu ne slagati. Može doći do sukoba gledišta. Riječi mogu postati žestoke. U Talmudu nam rabbi Hija bar Aba kaže: "Čak i otac i sin, učitelj i učenik, koji zajedno uče, postanu neprijatelji." Ali to nije kraj. Oni se mogu žestoko svađati tragajući za istinom, ali, Talmud nastavlja, oni "ne odlaze jedan od drugoga dok među njima ne zavlada ljubav." Alter iz Kelma objašnjava da kad netko odlučno slijedi istinu, onaj koji stoji na putu može izgledati kao da je "neprijatelj." Ali odmah potom, čim se pitanje razriješi (makar i ako se slože da se ne slažu ili pri-

Alan Morinis:

hvate da su oba tumačenja vjerojatna), bliskost ljubavi izbije na površinu.

Toliko toga dobivamo od prijatelja koji nas prate na duhovnom putu. Putovanje nije uvijek glatko ili jednostavno. Na putu ima neravnina, zaobilaznica, pa čak i slijepih ulica. Spotaknemo se i padnemo. Pomoć i podrška koju dobivamo od naših haverim daje nam snagu i podsjeća nas na našu svrhu te nam pomaže da nastavimo svoj rast.

Ovo se stajalište iznosi u Propovjedniku 4,9-10, gdje čitamo: "Dvoje je bolje od jednog jer dobivaju dobru nagradu za svoj trud. Jer ako padnu, drugi će podići svog bližnjeg. Ali jao onome koji je sam kad padne i nema drugoga da ga podigne."

Imati prijatelje očito je od pomoći, ali od rabina Eliyahu Desslera (1892 -1953.) učimo da nas već samo traženje prijateljstva transformira: Ako nekome dajem, osjećam mu se bliskim; imam udjela u njegovom biću. Iz toga proizlazi da ako bih počeo pružati dobro svima s kojima dođem u doticaj, ubrzo bih imao osjećaj da su mi svi oni rođaci, moji najmiliji. Sada imam udio u svima njima; moje se biće proširilo na sve njih."

Ovdje nemamo samo komentar o važnosti prijateljstva, već i predstavu o tome kako njegovati bliskost s drugima: davanjem. Darežljivošću smo postali povezani sa svojim prijateljem, i kad to radimo sa sve više i više ljudi, naš se cijeli svijet transformira - i mi s njim.

Još jedan dokaz važnosti prijatelja za vaš duhovni život: U židovskoj misli, unutarnji protivnik čija je konkretna uloga da izaziva, pa čak i

potkopava sve dobre namjere i napore, poznat je pod nazivom jecer ha'ra, sklonost ka zlu. Talmud savjetuje: "Ako sretnete jecer ha'ra, odvucite ga u učilište. Ako je jecer ha'ra kamen, tamo će se rastopiti; ako je željezo, smrvit će se."

Ne bi li bilo bolje samo se okaniti te negativne sklonosti tako da se pobjegne od nje? Ili čvrsto stati i natjerati je da se preda? Prema talmudskom gledištu ne, jer te strategije znače da ćete se sami pozabaviti svojim lošim sklonostima, a to vjerojatno neće biti pristup koji će donijeti uspjeh.

Umjesto toga, ponesite svoj jecer ha'ra sa sobom u učilište, na mjesto gdje ćete naći svoje prijatelje, s kojima se možete povezati i od kojih možete crpiti snagu, kao što će oni crpiti snagu od vas u trenutku kad njima zatreba.

Rabbi Moshe Leib Sassover (17451807.) prokomentirao je da je istinsku prirodu prijateljstva spoznao od dvojice pijanih muškarca koji su zajedno sjedili i razgovarali. Jedan je upitao drugog: "Jesi li mi ti prija-

telj?" na što je drugi odmah odgovorio: "Naravno! Što trebaš?" Prvi mu je odvratio: "Očito, nisi mi prijatelj. Da si mi prijatelj ti bi znao što mi treba!"

Ako imate takvog prijatelja koji vas dobro poznaje i hoda uz vas prema svetoj gori, onda ono što možemo naučiti iz ovoga je da se za tu osobu trebate zalijepiti poput ljepila.

PRAKSA

Odaberite jednog prijatelja za kojeg smatrate da dobro utječe na vaš duhovni život i posebno se potrudite povezati s tom osobom. Praktični aspekt tog povezivanja znači da vi morate poslati e-mail, telefonirati ili čak potražiti tu osobu licem u lice.

Ali biti u verbalnoj ili fizičkoj blizini s nekom osobom nije puni opseg povezanosti koju nas se upućuje da tražimo. Dok se pokušavate povezati sa svojim prijateljem, učinite da to povezivanje bude stvarno te emotivno i energično koliko god to može biti.

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

Izraelski političar: 'Oporba želi da dođe do rata. Izdali su svoju zemlju i zato ih treba uhititi'

zbog toga trebali biti uhićeni, javlja Jerusalem Post.

On je to izjavio u utorak u razgovoru za KAN News kada je razgovarao o prosvjedima diljem Izraela zbog novih zakona.

- Spomenuti političari su vođe oporbe i oni su puno opasniji od onih ljudi što prosvjedujukazao je Fogel.

24sata10.1.2023. O svemu se na Twitteru oglasio i Yair Lapid, vođa oporbe. 'Koalicija koja zaziva uhićenje vođa oporbene stranke je nečuvena i neprihvatljiva za demokratsku zemlju', napisao je. Izraelski političar i član stranke Otzma Yehudit, Zviga Fogel javno je kritizirao bivšeg premijera Yaira Lapida te političare Bennyja Gantza, Yaira Golana i Moshea Yaalona. Poručio je kako su oni izdali Izrael te bi ■

Ministar za nacionalnu sigurnost Itamar Ben-Gvir kazao je kako je razgovarao s policijom

Manje od pola srednjoškolaca u Varaždinu misli da je ZDS ustaški pozdrav

Index,13.1.2023.

POLOVICA varaždinskih srednjoškolaca smatra da je Hrvatska pobijedila u Drugom svjetskom ratu, a polovica da je izgubila, što je samo jedan od pokazatelja novog istraživanja koje smatra da oni uglavnom znaju osnovne informacije o fašizmu, antifašizmu i Holokaustu, ali da složenije ne razumiju tako dobro.

Vladimir Huzjan sa Zavoda HAZU u Varaždinu proveo je anketu među 356 učenika iz devet od ukupno 11 srednjih škola u Varaždinu. Anketa je dio obilježavanja 80. obljetnice progona Židova u Varaždinu. Nastala je na prijedlog Zavoda za znanstveni rad HAZU, pod pokroviteljstvom Varaždinske županije, Grada Varaždina i javnih ustanova u gradu, a objavljena je u novom broju znanstvenog časopisa Review of Croatian History.

14% srednjoškolaca misli da je kukasti križ simbol antifašizma

Autor ističe da su učenici u prvom dijelu ankete, u kojem su trebali odabrati jedan od tri odgovora, u 82 posto slučajeva znali što je fašizam i tko je od ponuđenih povijesnih osoba fašist.

Također, 95 učenika zna što je antifašizam, a 81 posto ih ispravno određuje tko je od ponuđenih osoba antifašist. No,

istraživač uočava da 38 posto varaždinskih srednjoškolaca ne prepoznaje simbole antifašizma. Njih 24 posto, naime, smatra da je to stilizirano slovo U, a 14 posto kukasti križ, dok 36 posto ne zna da je ustaštvo bilo fašistički pokret.

Gotovo svi učenici (99 posto) znaju da je Jasenovac bio najveći koncentracijski logor u NDH, a nitko nije odgovorio da u NDH nije bilo logora. Njih 91 posto točno su odgovorili što je Holokaust, pa autor zaključuje da su varaždinski srednjoškolci upoznati i razumiju stradanja Židova i drugih naroda u koncentracijskim logorima koje su uspostavile vlasti NDH.

Gotovo podjednako da je Hrvatska pobijedila i izgubila u Drugom svjetskom ratu

No, u drugom dijelu, gdje se ispitivalo mišljenje učenika, došlo je do odstupanja koja pokazuju da dio srednjoškolaca ne razumije događaje u Hrvatskoj tijekom Drugog svjetskog rata.

Više od trećine ispitanika nije dalo zadovoljavajuće odgovore na izjavu da su "Ante Pavelić i ustaški pokret odgovorni za osnivanje koncentracijskih logora u NDH te za progon i ubijanje Židova, Srba, Roma, politički nepodobnih Hrvata i drugih disidenata vlasti NDH". Njih 25 posto nije se moglo odlučiti, pet posto se djelomično ne slaže, a pet posto se u potpunosti

ne slaže s tom tvrdnjom. Što se tiče pozdrava Za dom spremni, 46 posto varaždinskih srednjoškolaca smatra da je to ustaški pozdrav, a osam posto da nije.

Učenici su u odgovorima bili neodlučni na tvrdnju da je "ustaštvo rezultat želje Hrvata za samostalnom državom" - 35 posto ih nema o tome stav, a jednako toliko ih se donekle slaže s ponuđenom tvrdnjom.

Na pitanje je li po njihovom mišljenju Hrvatska izgubila ili dobila u Drugom svjetskom ratu, ispitanici su dali oprečna mišljenja: 51 ih smatra da je Hrvatska izgubila, a 49 posto da je pobijedila.

Zašto je Hrvatska pobijedila/izgubila?

Autor je zatražio učenička objašnjenja o tome zašto je Hrvatska pobijedila u Drugom svjetskom ratu, odnosno izgubila ako tako misle. Izdvojio je po deset odgovora, od kojih se ovdje predstavljaju neki.

Na pitanje zašto je Hrvatska pobijedila, neki su kazali: "pobijedila je zbog partizanskog

pokreta koji je nastao u Hrvatskoj", "zato što se između dva zla biralo manje zlo, odnosno komunizam na čelu s Titom, koji bi, da nije počinio neke zločine, bio jedan od najpoznatijih ljudi u povijesti Hrvatske", "zato što se na neki način uspjela osloboditi fašizma i nacizma i uspjela je vratiti neke otete prostore" te "zato što je odlučila stati na stranu saveznika koji su se borili protiv nacizma i fašizma".

Među 10 odabranih objašnjenja učenika zašto je Hrvatska izgubila u Drugom svjetskom ratu nalaze se i ova: "zato što je najveći dio Hrvatske pripao NDH koja je bila na Hitlerovoj strani i ta je strana izgubila u ratu", "izgubila je jer su nakon rata i partizani činili određene zločine, a stanovništvo se masovno iseljavalo iz Hrvatske i bila je u gospodarskom kolapsu", "zato što smatram da su brojne žrtve koje su bile posljedica ustaškog djelovanja najveći gubitak svake pobjede" te "zato što ni nakon Drugog svjetskog rata nije dobila neovisnost kakvu je željela".

Možemo reći da srednjoškolci usvajaju gradivo iz školske lektire, ali na njihova mišljenja i stavove utječu i drugi izvori kao što su obitelj, prijatelji, suvremeni internetski mediji itd., kaže autor i zaključuje: "Varaždinski srednjoškolci na nekim su primjerima pokazali koliko."

nakon što su ljevičari krenuli s prosvjedima. Navodno je poručio policiji kako mora postrožiti mjere provođenja mira.

PROSVJEDI U IZRAELU