2-03 - Divrej Tora - Bo 5784

Divrej Tora Godina 17 Broj 15

Zagreb, šabat 20. siječnja 2024. - 10. švata 5784.

http://twitter.com/DivrejTora

Broj 15 divrejtora@gmail.com

Paraša Bo

B’’H

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Ljudi često prihvaćaju ideju B-ga kao Stvoritelja. No, oni smatraju da se B-g nakon stvaranja povukao kako bi prirodu pustio da ide svojim tokom. Međutim, Izlazak, sa svim njegovim čudima, uči nas da je B-žja uloga Rukovoditelja povijesti veća i od njegove uloge Stvoritelja.

Ovo nam pomaže i kod pitanja: ako je Šabat uspomena na Šest dana stvaranja, zašto je onda samo Židovima zapovijeđeno da drže Šabat?

U tekstu Kiduša u petak navečer izjavljujemo da je svrha Šabata "sjećati se stvaranja i sjećati se izlaska". Jer mada je B-g stvorio cijeli svijet, čovječanstvo je tek kroz židovski Izlazak iz Egipta shvatilo da je B-g ruka vodilja povijesti.

Prof. Nikolaj Berdysev, napisao je u Moskvi 1935.: "Opstanak Židova, njihova izdržljivost u potpuno specifičnim uvjetima i sudbonosna uloga koju su odigrali u povijesti – ovim narodom upravlja [mistična] predodređenost, koja nadilazi norme povijesti."■ 

The Exodus (Moses, King David, and the Diaspora ), Marc Chagall, tapiserija, izloženo u The Chagall State Hall u Knesetu

(Šemot 10,1-13,16) Posljednje tri od deset pošasti zahvaćaju Egipat: rojevi skakavaca tamane usjeve i zelenilo, gusta tama obavija zemlju; svi egipatski prvorođenci umiru kad otkuca ponoć 15. nisana.

Izraelovu iz svoje zemlje. Toliko žurno odlaze da ne preostaje vremena za dizanje tijesta i oni ga tako neukvaslog odnose sa sobom. Prije odlaska traže od svojih egipatskih susjeda da im predaju sve zlato, srebro i odjeću.

B-g zapovijeda prvu micvu izraelskom

Djeci Izraelovoj je zapovijeđeno da

narodu: izradu kalendara koji će se osla-

posvećuju sve prvorođence i da svake go-

njati na mjesečeve mjene. Izraelci dobivaju i uputu da B-gu prinesu "žrtvu za Pesah": trebaju zaklati janje ili jare i njihovom krvlju poprskati dovratke svojih kuća, pa da B-g te kuće zaobiđe kad krene ubijati egipatske prvorođence. Pečeno meso žrtve moraju pojesti te noći s macesom i gorkim travama.

Smrt prvorođenaca konačno slama

dine na sedam dana uklone sve kvasno što im je u vlasništvu, da jedu maces i prepričavaju priču o izbavljenju svojoj djeci i da na taj način obilježavaju godišnjice Izlaska. Također im je zapovijeđeno da, kao podsjetnik na Izlazak i svoju privrženost B-gu, vezuju t'filin na mišicu i glavu. ■ Prijevod: Dolores Bettini

faraonov otpor i on doslovno tjera djecu

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija – 11 p’sukim – 10,1-11 B-g ponovo (prethodno je to učinio kod žaba i "devera") šalje Mošea k Faraonu (u njegovu palaču) da ga upozori na skakavce.

Izraz karakterističan za ovotjednu sedru – Bo el Par’o je fraza koja se pojavljuje tri puta, svaki puta kao uvod u jednu od pošasti. Konkretno, B-g kaže Mošeu da "dođe pred Faraona" kod srednje pošasti u svakoj grupi od po 3 pošasti – žaba, devera (oboljenje kod životinja), skakavaca. Baal HaTurim ističe da kada B-g šalje Mošea u kraljevsku palaču, On se koristi izrazom bo.

Kada ga šalje na Rijeku da tamo pronađe Faraona, On koristi riječ leh.

Međutim, ovaj put to dolazi uz dodatnu konstataciju da je B-g otvrdnuo Faraonovo srce tako da Njegova čuda budu očita svima, i da Ga svi upoznaju. Moše i Aharon upozoravaju Faraona na moguće razmjere uništenja (opis koji je dulji nego li je to uobičajeno).

Faraonove sluge (savjetnici?) rade pritisak na Faraona da pristane pustiti Narod. Faraon Mošeu nudi odrasle. Mošeov odgovor (koji postaje Židovsko obilježje za sva vremena) jest da naša vjerska iskustva moraju uključivati sve Židove, mlade i stare. (Judaizam stavlja naglasak na hinuh.) Kontinuitet judaizma ovisi o odnosu jedne generacije prema sljedećoj. Faraon to odbija (kao što su to činili i drugi naši protivnici tijekom povijesti) te otjera Mošea i Aharona od sebe.

B-g je poslao skakavce da kazne Egipat tako što će proždrijeti sav urod zemlje. To je bila kazna "mjera za mjeru" za prekomjerni rad na polju i sadnju koje je Faraon nametnuo Strana 2

Izraelskom narodu kako bi ga demoralizirao i spriječio narod da vodi normalan obiteljski život.

Levi - druga alija – 12 p’sukim – 10,12-23 B-g kaže Mošeu da svoje ruke podigne nad zemljom. Moše podigne svoj štap i skakavci dolaze. Ta je pošast toliko golema da Faraon "žuri" pozvati Mošea i Aharona, priznaje im da je sagriješio, i traži ih da se mole da ova užasna pošast bude odstranjena. Moše učini tako, te vjetar koji se "okrene" učini da skakavci u potpunosti nestanu. B-g još jednom otvrdne Faraonovo srce.

Pošast broj 9 (poput pošasti broj 3 ušiju i broj 6 - tuče) dolazi bez prethodnog upozorenja.

Obrazac koji se tri puta ponavlja je (1) nalazi Faraona kod Nila i daje mu upozorenje, (2) odlazi u njegovu palaču i donosi mu upozorenje "bliže domu", i (3) dva upozorenja su dovoljna, on neće pustiti Narod da ode, dovodi novu pošast bez prethodnog upozorenja. Pored toga, težina pošasti eskalira od prve preko druge pa do treće u svakoj grupi od po tri pošasti.

Tama, neobična opipljiva tama (ne samo nedostatak svjetla), pada na Egipćane i 3 dana ih paralizira (Raši spominje da je trajala šest dana). U kraju gdje su živjeli Židovi, vlada svjetlo.

[Jedna misao] Ako se tama inače smatra odsustvom svjetla, tada to može biti definicija "prirodne" tame.

U skladu s ostalim makot, pošast tame nije bila prirodnog karaktera.

Jedna od natprirodnih osobina Egipatske tame bilo je to da je ona bila materijalna, da je paljenje vatre ne bi odagnalo. Bila je to natprirodna tama. Moguće i tama poput tame prije stvaranja.

"Čovjek nije vidio svog bližnjeg, niti se čovjek dizao sa svog mjesta…"

Chidushei HaRim piše da je to opis najgore vrste tame u ljudskom životu, kada čovjek ne vidi patnju svog bližnjeg. Ne samo da ne pruža svoju ruku da pomogne drugome, već je krajnja posljedica toga da ■ osoba nije u stanju pomoći niti samoj sebi. Narod Izraela imao je svjetlosti na svim mjestima na kojima je boravio. Neka bismo uvijek bili u stanju vidjeti stradanja naših bližnjih Židova i na njih reagirati djelima heseda dostojnim našeg nasljeđa. Š’liši - treća alija – 9 p’sukim – 10,24-11,3 Faraon poziva Mošea i kaže mu neka otiđe, čak i sa djecom, ali neka ostavi stoku. Moše inzistira da će ići svi.

Riječi koje Moše kaže Faraonu glase: "Uzet ćemo sa sobom i naše životinje, jer od njih ćemo uzeti da služimo B-gu." Osnovno razumijevanje ovog pasuka je da Moše govori o korbanot, žrtvama. Malbim ima još jedno predivno tumačenje Mošeove izjave Faraonu. "Od životinja ćemo naučiti pouku kako da služimo B-gu – od mačke ćemo naučiti skromnost, od grlica vjernost, od mrava marljivost i poštenje, itd." Da nismo primili Toru, koja nas uči primjerenom ponašanju, te bismo pouke naučili od naših životinja. (Pa čak i makar nas Tora uči tome, praktične primjere njenih pouka možemo vidjeti u prirodi.)

Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Faraon još jednom odbija, te ovog puta zaprijeti smrću (on je na umu imao Mošeovu smrt – B-g je to "shvatio" na drugačiji način) ako samo još jednom ugleda Mošea. Na taj način on nehotice proriče svoju vlastitu propast.

B-g potom govori Mošeu o konačnoj pošasti, koja će navesti Faraona da pohita istjerati Izraelski narod iz Egipta.

B-g daje uputu Mošeu da kaže Narodu da posude zlata i srebra od svojih egipatskih susjeda.

B-g "podsjeća" Mošea da ima još samo jedna pošast (ona "stvarna" pošast, pošast koja je bila iznesena na početku, i spomenuta prije svih ostalih) i tada će Faraon poslati narod da ode.

B-g uputi Mošea da kaže narodu da "posudi" stvari od svojih susjeda.

On kaže da će ljudi osjećati čudesnu naklonost prema Židovima (i pored toga što su Židovi odgovorni, u očima Egipćana, za teška vremena kroz koja prolaze). B-g je u oči Egipćana usadio divljenje i poštovanje prema Mošeu.

R’vi’i - četvrta alija – 27 p’sukim – 11,4-12,20 Moše, u B-žje ime, izjavljuje da će On (B-g) ubiti sve prvence Egipćana, da će nastati nezabilježena vika zbog ubijanja, i da će kao potpuna suprotnost tome, na Židovskom području vladati savršeni mir.

B-g kaže da će Faraon još jednom odbaciti čak i ovu prijetnju, tako da će kompletan slijed čuda i velebnih djela izaći na dobrobit Izraelskog naroda.

Jedan komentator kaže da je Moše bio izbezumljen razmjerima do kojih je Faraon išao u svom odbijanju da pusti Narod da ide. Takva predanost zlu pred tako razornim kaznama istinski je rastužila Mošea.

Godina 17 3Broj 15 Strana

Alija po alija

Kako sila zla može biti toliko snažna? Kako se itko može boriti protiv nje i nadati se da je može pobijediti?

B-žji je odgovor bio da je On taj koji je otvrdnuo i osnažio Faraonovo srce. Da je bio prepušten sam sebi, Faraon bi već odavno popustio. Teoretski govoreći, B-g je to mogao učiniti da nas kazni, no u ovom slučaju to je bilo na našu korist.

S’fat Emet se čudi tome da jedino B-g može dati snage pokvarenoj osobi da Mu se opire. Zašto bi B-g dao Faraonu sposobnost da mu se protivi? Zato da dovede čuda i velebna djela Izlaska, tako da će Izraelski narod spoznati bez i najmanje sumnje da ih je B-g izveo iz Egipta.

Makat b’horot - udarac na prvence, od Faraonovog do prvenaca slugu.

Zašto bi običan pripadnik društva patio zbog grijeha vladara? Zato što su i oni pomogli u porobljavanju i ugnjetavanju i uživali u tome. Tako kažu komentari u vezi Egipta od prije više od 3300 godina. Isto smo ponašanje vidjeli prije svega sedamdesetak godina kod finih njemačkih građana koji su htjeli da povjerujemo kako su jedino nacisti odgovorni za holokaust.

Tora opisuje mir na Židovskom području tvrdnjom da "ni pas nije zalajao". Psi inače osjete smrt i instinktivno reagiraju. Da bi naglasili razliku između Egipćana i Izraelaca, psi se čudom nisu oglasili. Da bi im odala "priznanje" za ulogu koju su imali u pridavanju veće časti i priznanja B-gu u noći Izlaska, Tora ih nagrađuje time što nam (na drugom mjestu) kaže da "treif" meso bacimo psima. (Ovo se odnosi samo na situacije kada nije zabranjeno ostvariti neku drugu korist od zabranjene hrane.) Tako dobijamo neobičnu pouku iz hakarat hatov, davanja na znanje o dobru koje ti netko drugi čini.

"Ni pas nije zanjihao svojim jezikom" – Chidushei HaRim na to gleda kao na aluziju na užasan grijeh lašona hara, ogovaranja i klevetanja.

Može se reći da je lašon hara doveo do toga da budemo porobljeni u Egiptu. Tora nam kaže da je Josef donosio zle glasine o svojoj braći njihovom ocu Jaakovu. Njihova mržnja prema njemu dovela je do toga da se on spusti u Egipat i nakon toga i sve ostale dovede tamo. Drugo, lašon hara Datana i Avirama bio je taj koji je informirao Faraona o Mošeu, da je on (Moše) ubio Egipćanina, što je Mošeov život dovelo u veliku pogibelj. Izbavljenje se nije moglo dogoditi (i ne bi se dogodilo) sve dok mi ne "ispravimo svoj čin".

Midraš nam kaže da su Židovi u Egiptu u tajnosti uspjeli od naših susjeda sačuvati razlog naše "posudbe" posuđa Egipćana, punih dvanaest mjeseci! Narod koji uspije da ne oda ovu informaciju čitavih godinu dana uspio je u očišćenju sebe od iskušenja r’hiluta i lašon hara, i zaslužio je da bude izbavljen.

B-g zapovijeda uspostavu Židovskog kalendara.

Potom On zapovijedi da svako kućanstvo (približno tako) uzme po janje ili jare. Životinju je trebalo uzeti na 10. nisana (ovo je pravilo vrijedilo samo za "Pesah Micrajim", a ne i za buduće Pesahe, i zbog toga se ne ubraja među micvot Tore) i držati ga do 14. dana tog mjeseca, kada ga u poslijepodnevnim satima treba zaklati. Njegovom krvlju treba premazati dovratke i gredu nad vratima (samo tog prvog Pesaha). Žrtvu treba pojesti u noći 15. nisana, ispečenu, s macesom i marorom (ovo je dio micve "za naraštaje", ali se ne ubraja posebno među tarjag); što znači, niti kuhanu ni djelomično pečenu, već ispečenu u cijelosti. Do jutra niti jedan njezin dio ne smije preostati; sve što preostane treba Strana 3

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija tekst (sjetite se Hagade), ali primijetite i različite kombinacije pitanja i odgovora koje nalazimo u Tori i Hagadi.

spaliti. Treba je jesti "opasan", u žurbi, spreman za pokret (detalji vezani samo za egipatski Pesah).

Iz perspektive micvot Pomalo je zbunjujuće povući crtu između detalja vezanih uz micvu Korban Pesaha za sve generacije i onih elemenata priče o Izlasku koji su bili namijenjeni samo za taj prvi Pesah. Zapravo ne samo da je zbunjujuće, nemoguće je u potpunosti razdvojiti te dvije kategorije pojedinosti… bez Usmenog zakona. Talmud nam daje informaciju o tome što čini micvu Korban Pesah. Pisana je riječ nedorečena. Naša se Tora sastoji od dva neodvojiva dijela – Pisane riječi i Usmenog zakona (sadržanog u Talmudu i drugim izvorima). To je činjenica koja se stalno iznova osnažuje u Tori. Ako tko pokuša razumjeti Pisanu riječ bez Usmenog zakona i tradicije, doći će, u najboljem slučaju, do konfuzije, a u najgorem slučaju do izobličavanja i izopačenja B-žje riječi.

Tada će B-g te noći "proći kroz" Egipat, pobiti prvence i "preskočiti" Židovski dom označen krvlju. To će postati blagdan za sva pokoljenja.

Maces će se jesti sedam dana, a dan ranije (na Erev Pesah) hamec treba ukloniti iz naših domova. (Jedenje hameca na Pesah je odbacivanje pripadnosti Klal Jisraelu, stoga je kazna za to "ekskomunikacija".)

Temelj za jom tov je postavljen u 12,16 – konkretno, melaha je zabranjena, kao na šabat, s izuzetkom "onoga što je potrebno za hranu".

Usmeni zakon i rabinsko zakonodavstvo kombiniraju se kako bi se definiralo ono što se može raditi na jom tov. To je daleko složenije nego što se čini da pasuk ukazuje. Logika ne može uvijek objasniti način na koji stvari funkcioniraju.

Ishodište za "š’mura" maca nalazi se u 12,17. Nakon micve jedenja macesa Strana 4

u večeri sedera slijedi zabrana posjedovanja hameca tijekom Pesaha.

Hrana koja sadrži hamec također je zabranjena.

Iz perspektive micvot Zbog toga što su zabrana hameca i micva o macesu međusobno povezani u istom pasuku, mi na maces ne gledamo kao na čisto pozitivnu micvu koja je vezana uz utvrđeno vrijeme.

Mogli bismo pomisliti da su žene izuzete od micve o macesu; one nisu izuzete od toga. Zapravo, žene imaju obavezu da izvrše ostale micvot Seder večere koje dolaze u paketu s macesom. Konkretno, žene imaju obavezu da ispune micvu o Hagadi – one ne trebaju šutjeti za stolom Seder večere, već sudjelovati u prenošenju priče i njenih pojedinosti svojoj djeci i gostima. Žene su isto tako obavezne popiti četiri čaše vina. Naši učenjaci daju službeni razlog za taj zahtjev (kao i razlog za Megilat Ester i svijeće za Hanuku) – "Jer i one su bile uključene u ta ista čuda." Postoji formalna razlika između "službenog" razloga za obavezu žene prema vremenski određenom zakonu Tore i rabinske micve.

Hamiši - peta alija – 8 p’sukim (12,21-28) Moše okuplja starješine Naroda i prenosi im B-žje upute. Također im kaže da kada će Narod doći u Erec Jisrael, on će tamo nastaviti obilježavati događaje iz doba Izlaska, postavljanjem pitanja i davanjem odgovora jednog naraštaja drugom.

Narod čini kako je zapovjeđeno. Zapazite koliko vam je poznat ovaj

Primijetite nešto. Ne samo da je odlazak u Erec Jisrael dio Obećanja o izbavljenju, već se i prilikom navođenja zakona Korban Pesaha kaže "kada dođeš u Zemlju…" Sve do razine tahlisa (srži) stvari koje su morali vršiti, dodan je aspekt da to sve čini jedan paket. Šiši - šesta alija – 23 p’sukim (12,29-51) I obistini se da su prvenci Egipćana pobijeni, da Egipćani obasipaju Iz■ raelski narod darovima i požuruju ih da odu. Narod odlazi u takvoj žurbi da uzimaju sa sobom brzo pečeni kruh, bez da si uzmu vremena da se tijesto digne. Otprilike 600.000 muškaraca, plus žene i djeca napuštaju Egipat, zajedno s brojnim Egipćanima koji su dovoljno pametni da pobjegnu s njima. Time završava period egzila od 430 godina (prema nekim računanjima, to je period vremena od proročanstva Avrahamu prilikom Saveza među polutkama i Izlaska). Ta će noć biti naročita noć svim Izraelcima kroz generacije.

Period egipatskog "ropstva" navodi se kao 400 godina i kao 430 godina.

Zanimljiv draš o tih dodatnih 30 godina je da se one poklapaju s 210 godina šabatot. Razuman gospodar dopustio bi svojim robovima da imaju jedan dan u tjednu slobodno.

Faraon ih je prekomjerno ugnjetavao, ne dopuštajući Židovima da imaju odmora makar i jedan dan.

Tih dodatnih 30 godina šabatot B-g je priznao, recimo to tako, pridodajući ih zbroju godina.

Tora se sada prebacuje s iznošenja priče o Izlasku ponovo na pravila Korban Pesaha. Židovi koji su "napustili judaizam" i prigrlili drugu reliDivrej Tora

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: giju, nežidovi, čak i oni koji drže Sedam zakona sinova Noahovih ne mogu jesti Korban Pesah. Korban se mora pojesti na jednom mjestu; premjestiti ga s tog mjesta je zabranjeno, kao i slomiti kost u njemu.

Samo Židovi uzimaju udjela u tome.

Neobrezani Židov ne može jesti od Korban Pesaha. Istinski konvertit na judaizam ravnopravan je onome tko je rođen kao Židov. Narod čini kako je zapovjeđeno, te na dan o kojem govorimo mnoštvo napušta Egipat.

Zapažanje: Neki dijelovi Tore u cijelosti nam pričaju priču. Knjiga B’reišit dobar je primjer za to.

(Ovime ne želim reći da iz priča u Tori ništa ne učimo.) Neki dijelovi su čista micva. Dijelovi Vajikra i D’varim dobro odgovaraju ovom opisu. A opet neki drugi dijelovi Tore čine zanimljivu mješavinu priče i micvot. Paršat Bo izvrstan je primjer sedre miješanog tipa.

Š’vi’i - sedma alija – 16 p’sukim – 13,1-16 Kao spomen na Izlazak (osobito na pošast broj 10), zapovjeđeno nam je da posvetimo prvorođene (od ljudi, košer domaćih životinja i magaraca.

Svaku se od tih kategorija "b’hora" tretira na drugačiji način). Tora uspostavlja trajno držanje Pesaha, čak i nakon ulaska u Izrael.

Sedre Šmot, Va’era, Bo, B’šalah pružaju nam dobar način za početak pripreme za Pesah prije nego li nastupi panika.

Iz perspektive micvot Ovdje u Paršat Bo imamo općenitu zapovijed u vezi svetosti prvorođenih, te konkretnu u vezi jednog tipa provorođenih – prvookoćenih magaraca.

Drugdje u Tori nalaze se pojedinosti u vezi prvenaca čovjeka, te onih od 3 vrste domaćih životinja – krava, koza, i ovaca. Prvenci čovjeka moraju se otkupiti. Košer životinje kvalificirane za mizbe’ah kao žrtve ne Godina 17 5Broj 15 Strana

Alija po alija

mogu se otkupiti. Prvookoćeni magarci trebaju se otkupiti.

Konkretno, prvog potomka magarca (ako je muško) njegov vlasnik ne može koristiti sve dok službeno ne bude zamijenjen (otkupljen) ovcom ili novcem u protuvrijednosti ovce.

Ovca (ili novac) se predaje kohenu kao jedan od 24 darova kehune. Magarac tada postaje punopravno vlasništvo njegovog vlasnika.

Prema Tori, ako vlasnik odbije otkupiti magarca, on ga mora ubiti. Iako se i ovo ubraja među 613 micvot Tore, jasno je da Tora "želi" da ga vlasnik otkupi i ne posegne za ovom užasnom i nepotrebnom alternativom.

Na Pesah se ne smije jesti, niti posjedovati hamec. Micva je da se na Sederu ispripovijeda priča o tome što se dogodilo. T’filin također služi kao podsjetnik na Izlazak.

Pesah mora biti u proljeće, u vrijeme kad se priroda obnavlja. (To traži od Sanhedrina da periodički nadoda dodatni mjesec kako bi odgodio Pesah, tako da on uvijek padne na proljeće. Dok nema Sanhedrina, mi imamo utvrđeni model godine od 13 mjeseci. Kada Sanhedrin postoji on ima diskrecijsku slobodu unutar naznačenih smjernica.)

Iz perspektive micvot Rambam jasno kaže da ove dvije komponente Židovskog kalendara – Kiduš Hahodeš, posvećenje mjeseca i Ibur Hašana, umetanje u godinu, treba brojati kao jednu jedinstvenu micvu. On kaže da postoje dva različita p’sukim koji zapovijedaju ova dva različita postupka, no on svejedno inzistira da su oni dio jedne te iste micve da se napravi kalendar. Ramban se ne slaže s time, te svaku broji kao zasebnu micvu. To je jedna od mnogih točaka u kojima se Rambam i Ramban ne slažu oko brojanja micvot.

Prvookoćeno muško magare mora se otkupiti ili ubiti (manje poželjna alternativa).

Tora ponovo naglašava važnost da mlađa generacija postavlja pitanja i dobije odgovore i objašnjenja o postanku Naroda.

Ponavlja se također i veza s t’filinom. Dva završna odlomka parše Bo spajaju se s prva dva odlomka Š'ma kao četiri odlomka Tore u svakom od dva t’filina (zapisana zajedno na jednom komadu pergamenta u "šel jad" te na četiri zasebna pergamenta umetnuta u četiri zasebne komore u "šel roš"). Posljednja 3 p’sukim ponavljaju se kao Maftir.

Haftara – 16 p’sukim – Jirmijahu 46,13-28 Kao paralela sedri, proriče se pad Egipta (od ruku Bavela). (Prilično se rijetko događa da se proročanstvo o nekom drugom narodu koristi u haftari.) Izrael se, međutim, neće bojati, B-g je s nama! Pasuk koji nas uvjerava u Konačno izbavljenje navodi da se to može dogoditi u dalekoj budućnosti. Ipak, mi nećemo zapasti u očaj. To se može vidjeti u kontekstu poznatog izraza da će Mašijah doći ili "u predodređeno vrijeme", ili ranije. A to ovisi o nama.

Rabin Dr. Julian G. Jacobs u knjizi A Haftara Companion ističe dodatne povezanosti između sedre i haftare.

Skakavci se spominju i u sedri i haftari. U sedri skakavci su, naravno, osma pošast, prva od tri spomenute u parši Bo. U haftari, Babilonska vojska je uspoređena s nebrojenim rojevima skakavaca. Uz to što se Egipat nalazi pred padom i u sedri i haftari egipatska božanstva su izdvojena za uništenje s nebesa. I u sedri i haftari nalazimo da su podanici egipatskih vođa mnogo više u stanju pojmiti stvarnost situacije s kojom se suočavaju od samih vođa. ■

Strana 5

Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi Parša Bo je toliko napučena micvos, da ćemo ih ovdje moći tek pobrojati.

Micva br. 4. Obveza sudova da izračunavaju (trajanje) mjeseca 5. Ponesi mi ovo, Pahuljice: Obveza klanja žrtve Pesaha u pravo vrijeme 6. Grof od Sandwicha: Obaveza da se jede žrtvu Pesah 7. Bum! Pečeno: Zabrana jedenja djelomično pečene ili kuhane žrtve Pesaha

8. Nije dopušteno išta ostaviti: Zabrana da ostane mesa od žrtve Pesaha 9. Potpuno čišćenje: Obveza uklanjanja sveg hameca prije Pesaha 10. Navali!: Obaveza da se jede maces prve noći Pesaha 11. Igra skrivača: Zabrana da se nađe hamec u vlastitom posjedu tijekom Pesaha 12. Već sam ti rekao, pa ne možeš to jesti: Zabrana da se jede bilo kakav hamec.

13. Mahanje repom iza sebe: Zabrana da se otpadnika hrani korban Pesahom 14. Članstvo ima svoje povlastice: Zabrana da se stranca

koji stanuje među vama hrani Pesahom 15. Nema hrane za ponijeti: Zabrana da se korban Pesah odnosi od grupe ljudi za koju je namijenjen 16. Krc!: Zabrana lomljenja kosti žrtve Pesaha.

17. Razlog vam je na mjestu, ali...: Zabrana za neobrezanog muškarca ...

18. "Mu" ovdje i "Mu" tamo: Obveza posvećenja prvine od životinja 19. Vratimo se na Pesah: Zabrana jedenja hameca na Pesah 20. Zavezanih očiju, možda?: Zabrana da se na svom području vidi hamec na Pesah ■ 21. Moja četiri sina: Obveza da se govori o Izlasku iz Egipta u večeri Pesaha

22. Ovo je drugačije: Obveza da se otkupi prvinu magarca 23. Slamka koja je slomila vrat magarcu: Obaveza da se slomi vrat magarca koji nije otkupljen. ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivna zapovijedi 37. Pozitivna je zapovijed počinuti od rada na dan Š'mini Acereta (Osmi dan sabora) kao što Pismo kaže, na osmi dan bit će sveti svečani sastanak (Va-jikra 23,36). Zakon u vezi toga je isti kao za prvi dan Pesaha (§25).

Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarce tako i za žene.

Ljudsko meso je zabranjeno kroz zabranu koja se izvodi iz pozitivne zapovijedi, jer ono nije obuhvaćeno odredbom, Ovo su živa bića koja možete jesti (isto 11,2) [Tora ga nije uključila među dozvoljene vrste]. Što god dolazi od zabranjenih vrsta, kao npr. mlijeko ne-košer domaćih životinja ili divljači, zabranjeno je za jelo, po zakonu Tore. Međutim, med od pčela ili osa je dozvoljen, jer ga nije proizvelo njihovo tijelo. Ljudsko mlijeko je dozvoljeno; no odrasloj je osobi zabranjeno sisati iz dojke. Ako ima mlijeko kod neznabošca, a Židov ga nije vidio kako muze, ono je zabranjeno, jer je u to mlijeko

Negativne zapovijedi 93. Negativna je zapovijed ne jesti nikakvog mesa nekošer domaćih životinja ili divljači jer Pismo kaže, Ali ovih nećete jesti, itd. (Va-jikra11,4), a sve što ne preživa ili nema razdvojene papke je ne-košer.

Ako tko pojede količinu veličine masline od ne-košer životinja, bilo domaćih ili divljači, treba ga bičevati.

Strana 6

mogao umiješati mlijeko ne-košer životinje. Sir od neznabožaca je dozvoljen po zakonu Tore, jer se ne bojimo da je možda došao od ne-košer životinje, budući od mlijeka ne-košer životinje ne može nastati sir. Samo, učenjaci su, blagosloveno bilo sjećanje na njih, zabranili sir od neznabožaca iz više razloga.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu. ■ Divrej Tora

Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim Poglavlje

13

–

Blagoslovi

nad

hranom, pićem i mirisima

reći blagoslov (vidi 204,8.11). Blago-

Kada dvoje ili više ljudi sjede za-

slov ne kaže osoba koja je prisiljena

jedno, jedan od njih može kazati

nešto pojesti (204,8). Ako osoba po-

blagoslove prije i nakon kruha ili

jede ili popije nešto i zaboravi reći

vina (vidi 174,8) za sve njih, pod

Blagoslov nad hranom ili pićem

blagoslov, ona ga ne kaže naknadno

uvjetom da oni slušaju blagoslove s

mora se izreći prije konzumiranja

(vidi 172,1); ako još nije progutala,

namjerom da ispune svoju obvezu;

čak i male količine (168,9; 210,1), pa

može to zadržati u ustima (ili to

ali to se ne smije učiniti za drugu

čak i ako je hrana razlomljena na

izvaditi, ako se to ne bi pokvarilo) i

hranu ili piće (213,1-3).

male komadiće (205,4). Blagoslov

reći blagoslov (172,2). Osoba koja

nije potrebno kazati nakon što se

kuša hranu ne mora govoriti blago-

pojede manje od ke-zajis ili popije

slov, osim ako ne proguta značajnu

manje od zapremine 1,5 jaja; ali se

količinu hrane (210,2).

prema nekima kazuje nakon što se pojede nešto cijelo poput zrna ili popije ke-zajis vina (210,1). Ako hrana ili piće sadrži nekoliko sastojaka, samo se blagoslov za glavni sastojak

(168,8; 202,4; 203,7; 204,11-12; 212,12) ili većinski sastojak (208,7) kaže prije ili poslije njega (212,1). Sastojak koji smjesi daje okus obično se smatra glavnim, pod uvjetom da je materijalan, a ne samo začinski, kao što su to začini, a naročito ako je zrno (vidi 204,12); ali sastojak koji se koristi da smjesi da boju ili miris, ili da je poveže ili zgusne, ne smatra se glavnim (204,12; 208,2-3.9). Tekuća smjesa se tretira prema većinskom

sastojku (202,1) ili pikantnom sastojku (vidi 204,5-6). prikladno

■

nakon toga se ne izgovara nikakav blagoslov (216,1). Opći blagoslov za

Ne bi smjelo doći do nikakvih

mirise je "... Koji stvara različite miri-

značajnih odlaganja između kaziva-

se"; ovaj blagoslov se kazuje za mje-

nja blagoslova i početka jela ili pića

šavinu mirisa različitih vrsta (217,1)

(206,3). Ono nad čime se kaže bla-

ili u slučaju dvojbe koji je blagoslov

goslov treba držati u desnoj ruci

potreban. Postoje posebni blagoslo-

(206,4). Ako se to slučajno izgubi ili

vi ako je izvor mirisa drvo ili korijen

upropasti, može se uzeti drugo iste

biljke; trava ili cvijet; jestiva biljna

vrste, pod uvjetom da je blagoslov

tvar poput voća, pod uvjetom da

bio izrečen tako da vrijedi i za to

ima prirodni miris (vidi 216,5), i

(206,6). Blagoslov vrijedi čak i za

namjera je da je se pomiriše, a ne

stvari iste vrste koje nisu bile prisu-

samo pojede (216,2); ili ulje (216,4).

tne kad je on izgovoren, osim ako

Primjere ovih vrsta mirisa potražite

nisu nepredviđene (206,5-6). Ako

u 216,2-9.14; u vezi presedana po-

netko nije siguran je li izrekao bla-

gledajte 216,10-11. Kad se pali tam-

goslov za hranu, nije ga potrebno

jan kako bi proizveo miris, blago-

ponoviti; i jednako je tako za blago-

slov se ne smije kazati sve dok se ne

slove nakon jela, osim za birkat ha-

počne dimiti (216,12-13). Blagoslov

mazon (209,3).

se ne kaže na miris čiji izvor više nije prisutan, čak i ako se i dalje mo-

Nad hranom ili pićem koje inače nije

Blagoslov se mora reći prije nego li se pomiriše neki ugodan miris, no

za

že prepoznati (216,6; 217,3) ili na

konzumaciju

miris koji je proizveden samo kako

(202,2-5; 204,2.4) samo po sebi (vidi

bi neutralizirao loše mirise (vidi

202,16), ne kaže se blagoslov, osim

217,2-3 ) ili na miris koji nastaje od ■

ako je prikladno (vidi 202,3). Blago-

zabranjenog izvora (vidi 217,4-7), ili

slov se ne kaže nad nečim što se

na mješavinu mirisa u kojima su

uzima samo u medicinske svrhe

takve komponente u većini (217,6).■

(204,7); ali ako je ukusno, čak i ako je zabranjeno (204,9), potrebno je Godina 17 7Broj 15 Strana

Strana 7

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Čine li dvije pogreške jednu ispravnu stvar?

U početnim poglavljima knjige Šemot dva puta se čini da Hašem naređuje narodu da obmane faraona i/ili Egipćane. Hašem kaže Mošeu da zatraži od faraona samo tri dana odsustva u Pustinju, dok je Njegova prava namjera da oni odu zauvijek. Kasnije, on nalaže narodu da zatraži zlato i srebro od svojih egipatskih susjeda, iako te predmete neće vratiti.

• Zašto Hašem nije iskren s Faraonom u pogledu svojih planova? Što se postiglo traženjem samo kratkog odmora? I konačno, je li faraon doista bio nasamaren? Pokušajte dati dokaze za oba gledišta?

• Kada su Egipćani davali svoje posuđe, jesu li ga davali samo na posudbu, očekujući da će se Izraelci vratiti ili kao iskrene darove vrlo dobro znajući da Izraelci odlaze zauvijek? Ako je slučaj ovo prvo, ne bi li se izraelski postupci trebali smatrati krađom?

• Mislite li da je u svakom od gore navedenih slučajeva dvoličnost opravdana? Zašto da ili zašto ne? Općenito, kada je dopušteno obmanuti neprijatelja? Da li činjenica da se prema nekome nepravedno postupa daje dopuštenje da se na to uzvrati nepoštenjem?

Micvot za mase?

Je li moguće da su određene zapovijedi dane samo zbog pogrešnog vjerovanja narodnih masa?

• Ibn Kaspi zauzima stajalište da krv Pesaha, koja je bila Strana 8

nazmazana na dovratke, nije imala utjecaja niti na Hašema, ni na anđela uništenja, već je samo trebala umiriti bojazni izraelskog mnoštva.

Ljudi su (pogrešno) vjerovali da je krv lijek za smanjenje napetosti, pa se Hašem priklonio njihovoj percepciji kako bi spriječio paniku tijekom pošasti prvorođenih.

• Za ostale primjere u kojima komentatori daju slične tvrdnje, pogledajte Šadala u pogledu nečistoće kod cara'at i "zlo oko" u Pola šekela - za popis ili Šator sastanka, te Rambamovo viđenje svrhe prinošenja žrtve.

Samostalnost proroka U dva slučaja u paraši Bo Moše govori u ime Hašema i poziva se na B-žanski autoritet, iako nigdje prije toga nije zapisano da mu je Hašem iznio taj konkretni predmet. U 10. poglavlju, Moše se suprotstavlja faraonu prema Hašemovoj zapovjedi, ali naizgled na vlastitu inicijativu, i najavljuje pošast skakavaca u B-žje ime. Slično tome, u 11. poglavlju, iako Hašem kaže Mošeu da slijedi jedna konačna pošast, sam Moše u B-žje ime najavljuje da će ta pošast pobiti prvorođence.

• Je li moguće da prorok govori na vlastitu inicijativu, a zatim te riječi pripiše Hašemu? Ili trebamo li pretpostaviti da je, unatoč toga što tekst šuti o tome, Hašem mo-

rao unaprijed dati te upute?

• Koliko samostalnosti ima prorok? Je li on jednostavno Hašemov glasnik, ili mu je dopušteno da djeluje sam od sebe? Ako je potonje slučaj, može li prorok pogriješiti?

Vjerski identitet Izraelaca u Egiptu

Prema nekolicini komentatora, klanje (janjadi) na Pesah bilo je simbol odbacivanja egipatskog idolopoklonstva od strane Izraelaca. Ovo gledište pretpostavlja da su se Izraelci asimilirali u Egiptu i da su morali pokazati svoju odanost B-gu kako bi zaslužili izbavljenje.

• Ima li ikakvih dokaza u knjizi Šemot koji bi poduprli tvrdnju da su Izraelci ostavili Hašema i priklonili se tuđim bogovima? Kakav je bio vjerski identitet Izraelaca u Egiptu?

• Što je značilo biti "religiozan" u razdoblju prije nego što je Tora bila dana? Je li bilo ičega (osim monoteizma) što bi Izraelce obilježilo kao drugačije od njihovih egipatskih susjeda?

Diskusija o reparaciji Mnogi objašnjavaju kako su Egipćani davali zlato i srebro Izraelcima prije nego što su napustili Egipat kao naknadu ■ za godine ropstva.

• Da ste u to vrijeme živjeli u Egiptu, biste li bili spremni prihvatiti takvu odštetu?

• Usporedite to s raspravama koje su bjesnile u Izraelu početkom 1950-ih zbog pitanja ispravnosti zahtjeva i prihvaćanja odštete od Zapadne Njemačke. ■ Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Veliki vođa

Ovog tjedna čitamo o posljednje 3 pošasti koje kulminiraju pomorom prvorođenaca. Židovi napuštaju Egipat u podne. Obitelj od 70 Židova stigla je u Egipat prije 210 godina, a sada iz Egipta izlazi narod od preko 2 milijuna ljudi.

Tako, iskrena briga za one koje vođa vodi – što će kod vođe dovesti do poniznog stavljanja njihovih potreba ispred svojih – jest treća osobina velikog vođe kojeg Mojsije u velikoj mjeri predstavlja.

Posljednja osobina velikog vođe o kojoj ću govoriti jest iskrena briga.

Sljedeći tjedan će biti 27. siječnja Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, pa sam pomislio da bih mogao reći nešto o toj temi.

Vođa mora brinuti o onima koje vodi. A briga nije iskustvo uma.

Vlasnik tvornice može brinuti o svojim zaposlenicima – zato jer su mu potrebni da bi stekao zaradu. On će paziti na njih, platiti ih dobro i odnositi se prema njima s velikim poštovanjem. Ali to ne znači da on zaista 'brine' o njima kao o ljudskim bićima jednako vrijednim kao što je on. U tom bih slučaju brigu definirao ovako. Veliki vođa vodi brigu o interesima onih koje vodi, ne kao sredstvo postizanja vlastitih interesa, već zato što su mu njihovi interesi jednako važni kao i njegovi osobni interesi. To je vodstvo.

Stoga nije potrebno naglašavati da veliki vođa ne može činiti stvari zbog vlastite časti, poštovanja ili stjecanja moći. On ne može to činiti zbog novca ili priznanja. Veliki vođa želi služiti onima koje vodi jer mu je do njih stalo.

Naravno, niti jedan motiv nije u potpunosti čist. Svi smo mi ljudska bića i nemojmo se zavaravati: osobni motivi uvijek će se miješati s onim iskrenim u svemu što radimo. Čak i u područjima života koja izgledaju najviše altruistično. Na primjer, djeca. Da, možda nam je istinski stalo do naše djece, no ona također predstavljaju i našu budućnost. Poštovanje koje drugi imaju prema nama raste ako naša djeca čine dobro. Mi volimo osjećaj moći i kontrole… Pitanje je jednostavno Godina 17 9Broj 15 Strana



koji su motivi dominantni? Osobni interesi 60%, iskreno zanimanje 40% - nije baš sjajno… Iskreni motivi 60%, osobni interesi 40% - to je već bolje. Iskreni motivi 95%, osobni interesi 5% - to je veliki vođa o kakvome govorim. Iskreni motivi

Veliki vođa vodi brigu o interesima onih koje vodi, zato što su mu njihovi interesi jednako važni kao i njegovi osobni.

To je vodstvo.

100% - to je čovjek koji se zavarava.

Mojsije je otišao svom narodu i 'vidio je uz njihov teret'. To nije pogreška u pisanju. On je vidio 'uz' njihov teret. Njihov teret nije bio samo teoretski problem za njega.

On je zaista osjećao njihovu patnju.

On je bio 'uz' njih. I, kada je dobio prvu priliku, on je učinio nešto u vezi s time – i to skupo platio.

Ja smatram da je potrebna sasvim drugačija vrsta obrazovanja kako bismo naš svijet promijenili tako■da se takvi događaji ne ponove. Jer upravo sada, usprkos svim našim naporima u posljednjih osamdesetak godina, oni bi se itekako mogli ponoviti. Ne da bi se mogli, oni se ponavljaju.

Ono što trebamo podučavati je važnost, zapravo veliko zadovoljstvo, da se bude dobar. Moramo biti u stanju dotaknuti ljudska bića do njihove srži – probuditi pobožnost svojstvenu svakome od nas. U tu dobrotu trebamo vjerovati i njegovati je. I to moramo učiniti glavnim prioritetom naših obrazovnih sustava. Da, moramo podučavati matematiku i materinji jezik i trebamo testirati djecu kako bismo provjerili funkcionira li sustav. Ali prije svega, moramo djecu učiti o njihovoj duhovnoj biti i moramo osigurati da oni to vide kao svoje istinsko i neotuđivo nasljeđe. Jedino svijet ljudskih bića koja vjeruju da su dobri i da je biti dobar njihov najveći dar će se samoregulirati na takav način da će zlo genocida zauvijek nestati. Šabat šalom! ■ Prevela Anja Grabar

Strana 9

Rabbi David Stav:

Što stoji iza pomora prvorođenaca U Paršat Bo Tora nastavlja s opisom posljednje tri pošasti - skakavaca, tame i ubijanja prvorođenih.

Završna pošast pogodila je Egipat posljednje noći - baš one noći kad su naši preci napustili Egipat.

Nacija robova potonula je u duboku agoniju ropstva, jedva se noseći sa svakodnevnim brigama. Većina je bila potpuno uvjerena da nikada neće izaći iz ovog kruga mučenja i patnje. Drugi su se pitali je li ono što se događalo neka vrsta mesijanske halucinacije koja će katastrofalno završiti. Treći su se pak bojali reakcije Egipćana na pokazivanje vjerske i nacionalne neovisnosti svojih susjeda Židova, posebno nakon što su napali vjerska uvjerenja Egipćana.

Podrazumijeva se da Egipćani nisu navijali dok su njihovi bivši robovi

■

sama donijeti odluku. Zapovijed da se dovratnici oboje krvlju isto je što i upitati osobu s kim će se družiti i identificirati. Nije to preveliki zahtjev, no to je minimalni uvjet ako netko želi pobjeći iz kruga služenja drugima.

dnju, slanjem devet pošasti u njihovo ime kako bi nanio smrtni udarac egipatskom gospodarstvu i samim

Egipćanima, kao da im je rekao: "Učinio sam svoj dio. Sad je vrijeme

ći, a prvorođeni će umrijeti. Zašto bi to bilo predstavljeno na taj način?

Pomor prvorođenaca je baš fra-

godina, ili bilo koga tko je bio uklju-

Svi su ti strahovi i zabrinutosti

narodu pružio sve na srebrnom pla-

šem kaže "ili Ja, ili oni" – Ja ću pro-

gao ciljati bilo koga u dobi iznad 20

bogove.

kon što je Svemogući židovskom

jeti" (Izlazak 12,12). To je kao da Ha-

pantan. Hašem je, primjerice, mo-

njima pred očima klali egipatske

potpuno razumljivi. Međutim, na-

prvorođeni u zemlji egipatskoj će umri-

čen u tlačenje židovskog naroda u

Otkrivamo da nisu samo Egipćani stradali u ovoj pošasti – prvorođeni iz svih naroda, pa čak i prvorođene životinje, bili su zahvaćeni njome

da vi odradite svoje."

Egiptu. Zašto bi netko tko nije bio prvorođenac, a sudjelovao je u tlačenju Židova, bio pošteđen? Taj je pomor zasigurno zahvatio i djecu koja su bila prvorođena, baš kao i starce. Gdje je u tome pravednost i

logika?

Nadalje, to je finale – "pošast kojom završavaju sve pošasti". Ne bi li

Nikoga se ne može izbaviti protiv

posljednja pošast trebala sadržavati

njegove ili njene volje. Ljudima se

neku moralnu poruku čovječanstvu,

može pomoći financijski, a nužno je i vrijedno čovjeku dati alate, samopouzdanje i još mnogo toga. Međutim, nitko ne može donijeti odluku u vezi tuđe slobode. Ta osoba mora

Strana 10

Postoji nešto iznimno intrigantno vezano uz posljednju pošast – po-

dok se ropstvo židovskog naroda u Egiptu bliži kraju?

mor prvorođenaca – što čitamo u

Zapravo, mi otkrivamo da nisu

parši Bo. Tora kaže: "Ovako kaže Ha-

samo Egipćani stradali u ovoj po-

šem: U ponoć ću proći Egiptom i svaki

šasti – prvorođeni iz svih naroda, Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice) Rabbi David Stav:

Što stoji iza pomora prvorođenaca

pa čak i prvine od životinja, bili su

loga i oni morali dijeliti sudbinu

izvor moći i autoriteta u svijetu, te

zahvaćeni time. Tekst specificira "od

Egipćana.

Hašema koji želi da moć pronađe-

prvorođenca faraonova koji je imao sjediti na tronu, do prvorođenca ropkinje

koja

je

iza

mlinskog

kamena, te svaka prvookoćena životinja" (11,5). Drugim riječima, čak ni prvorođeni sluge nisu bili pošteđe-

Međutim, taj odgovor zahtijeva daljnje istraživanje. Zašto bi Hašem ubio nevine robove samo zato da oni ne bi mislili da su im pomogli njihovi bogovi? Rabinsko tumačenje

mo u božanskom, moralnom i ljudskom dobročinstvu, a ne samo u moći i statusu koji je osoba postigla zbog svoje dobi ili ekonomskog uspjeha.

nastavlja se pitanjem što je to Ha-

Faraon ne simbolizira samo tla-

šem imao protiv nevinih životinja.

čitelje. Naši rabini kažu da je i on

Kasnije, tekst spominje robove

Oni odgovaraju da su životinje bile

sam bio prvorođenac. On je sebe

koje su Egipćani držali, a koji su

božanstva za Egipćane, a kada Ha-

gledao kao božanstvo. On je bio

pretrpjeli istu sudbinu. "I Hašem je

šem zatire narod, On zatire i nje-

uvjeren da mu njegova snaga i sta-

pobio sve prvorođence u Egiptu, od

gove bogove. Ako su prvorođene

tus dozvoljavaju da vlada nad ži-

prvorođenca faraonova koji je trebao

životinje bile smatrane nekom vr-

votima drugih ljudi i liši ih njihovih

sjediti na tronu, do prvorođenca roba

stom božanstva u Egiptu, i one bi

osnovnih sloboda.

koji je ležao u tamnici…" (12,29).

također trebale biti uništene.

ni.

Zato su prvookoćene životinje ta-

Naši rabini su pokušali racionalno

Površno čitanje raznih odgovora

kođer simbolizirale egipatski paga-

dokučiti razlog koji stoji iza ove

vodi do sljedećeg zaključka: Hašem

nizam i izvor moći. Taj se pogled

osobite pošasti koja je odnijela čak i

ubija svakog prvorođenog, bilo da

uvukao u cijelo čovječanstvo: soci-

živote robova koji nikad nisu podi-

je sudjelovao u tlačenju ili uživao u

jalno pravilo bilo je da prvorođeni

gli prst protiv Židova – a da ne spo-

nesreći Izraela, ili da je bila riječ o

(koji se obično smatrao najjačim

minjemo nedužne životinje. Najista-

životinji koju su Egipćani slavili kao

djetetom)

knutije tumačenje je da su prvoro-

božanstvo. Tako, oni koji su stradali

zadužen je za bogoštovlje u obitelji i

đenci ropkinja zaslužili biti pobijeni

bili su prvorođene životinje i ljudi.

još mnogo toga.

jer su bili jednako krivi za tlačenje

upravlja

kućanstvom,

To nas navodi da potražimo još

To je često dobro funkcioniralo i

bolju poveznicu između tih triju

izgledalo je kao da tako treba biti.

tumačenja. U nekim zajednicama,

Sve do točke u kojoj su prvorođeni

tradicija je da prvorođeni poste dan

počeli osjećati da zbog svog statusa

prije Pesaha, a oni koji imaju pro-

imaju pravo vladati nad drugima.

blema s postom mogu sudjelovati u

Pošast prvorođenaca bila je namije-

sijumu traktata iz Talmuda. Izvor te

njena da sruši taj mit. Prvorođenci

Pa ipak, još uvijek ostaje otvoreno

tradicije je to što su prvorođeni

su, baš poput svih ostalih ljudskih

pitanje: zašto je Hašem morao po-

Izraelci zapravo također trebali biti

bića, slobodni činiti štogod žele,

biti prvorođene robove? Naši rabini

ubijeni u pošasti pa danas poste u

ukoliko je to u skladu s moralnim

kažu da je to učinjeno zato da oni ne

sjećanje na svoje spasenje.

kodom kojeg je Svemogući usadio u

Židova kao i Egipćani, i uživali su u njihovoj patnji. Još uvijek pamtimo Poljake, Litvance, Ukrajince i druge koje su pokorili nacisti, a koji su zajedno s njima surađivali protiv Židova i čak uživali u tome.

bi vjerovali da su im njihovi bogovi priskočili u pomoć. Drugim riječima, da su robovi vidjeli da su samo egipatski prvorođenci stradali, oni bi mogli pogrešno zaključiti da su se njihovi bogovi došli obračunati s egipatskim bogovima. Iz tog su razGodina 17 11 Broj 15 Strana

Zašto su prvorođeni Izraelci zaslužili smrt? Nije li ovo bila bitka protiv Egipta? Možda "rat" protiv prvorođenih simbolizira bitku između onih koji biraju gledati na vlastitu snagu i hrabrost kao na

njih. Pošast prvorođenaca otvara pogled u novi, slobodni svijet, u kojem nema društvenog statusa i onih koji su posebno povlašteni. ■ Prevela Anja Grabar

Strana 11

Rabbi Ephraim Buchwald:

“Ljudi su pognuli svoje glave i poklonili se“ Odlomci Biblije koje tjedno čitamo

židovski narod, lako je prepustiti se

kao narodu, a ne kao pojedincima

uvijek nas podučavaju dubokim po-

osjećaju očaja i beznađa. Preobrazba

(npr. obrezanje) – micvu o Roš hode-

ukama, lekcijama koje se na nas

židovskog naroda u očima Egipćana

šu, mjesečnoj proslavi početka no-

odnose svakog pojedinog trenutka

trebala bi nam svima pružiti razloga

vog mjeseca.

u danu. B-g je, dajući Izraelcima da

za nadu i da s radošću očekujemo

nađu milost u očima Egipćana, ja-

konačno izbavljenje.

sno pokazao mogućnost da se čak i

da su Židovi i Mojsije, koji su bili duboko omraženi, mogli u kratkom roku postati iznimno cijenjeni, samo je jedan mali primjer.

S B-gom kao sudrugom nikada ne trebamo očajavati. Mi moramo uči-

prvih 28 stihova dvanaestog poglavlja Izlaska sadrže i druga važna

naizgled bezizlazne situacije u trenutku mogu preokrenuti. Činjenica

Osim zakona o novom mjesecu,

pravila – zakone o pashalnoj žrtvi,

Sve dok buntovno dijete još uvijek govori, postoji nada da će se to dijete jednog dana povezati sa židovskom sudbinom.

detalje vezane uz obred sedera koji se držao u Egiptu i nekoliko dodatnih zakona o blagdanu Pesaha. Ti zakoni imaju ključnu ulogu u pri■ premi naroda za oslobođenje iz

Egipta te čine da narod bude spreman za povijesno izbavljenje koje će

niti svoje, doprinijeti svojim dije-

se zauvijek slaviti u židovskom

lom, cijelo vrijeme znajući da u

narodu.

svom kutu imamo najvećeg savez-

nika i da intervencija Sve-Mogućeg

Dvanaesto poglavlje knjige Izlas-

može i biti će trenutačna i na bla-

ka, koje čitamo u ovotjednoj parši

goslov.

Bo, igra ključnu ulogu u židovskoj

S obzirom na stanje izmučenosti današnjeg svijeta, a posebno na stalne izazove s kojima se suočava

povijesti i razvoju 613 zapovijedi.

Ono sadrži prvu micvu/zapovijed koju je B-g dao židovskom narodu

Te su micve toliko važne da Tora prekida prethodni narativ o deset pošasti kako bi predstavila ove micve neposredno prije nego nastupi finalna pošast smrti egipatskih prvorođenaca koja će rezultirati izlaskom Djece Izraelove iz Egipta (Izlazak 12,29-36).

Nakon opisa pashalne žrtve i osobnih priprema koje Izraelci moraju učiniti u svojim domovima (maza-

nje dovratnika kuće krvlju, itd.), Tora predviđa da će židovska djeca postavljati pitanja o naizgled čudnim obredima Pesaha. Tora kaže u Izlasku 12,26: "I kada te tvoj sin upita: 'Što znači ova služba?'" Tora savjetuje roditeljima da odgovore djeci da se pashalna žrtva prinosi kako bi se prisjetili kako je Svemogući prošao pored izraelskih kuća u Egiptu, Strana 12

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald:

“Ljudi su pognuli svoje glave i poklonili se“ educiraju svoju djecu o ispravnom ponašanju i ispravnim vrijednostima, što će ih okrenuti od pobune ka suradnji.

Možda razlog

je za

drugi spomi-

njanje rasipnog sina ovdje, to što se dijete buntovnik često ne poistovjećuje sa čudima židovske povijesti i često je ravnodušno prema židovskoj vječnosti. Važno kada je pobio Egipćane, a spasio

mogao prenijeti B-žje riječi i zapovi-

židovske domove.

jedi koje su primili. I na tom mjestu,

Ljudi su bili toliko duboko ganuti kada su čuli te upute i zapovijedi da Tora kaže u Izlasku 12,27: "I ljudi su pognuli svoje glave i poklonili se." Tora zatim kaže (Izlazak 12,28) da su Djeca Izraela otišla i učinila sve što je B-g zapovjedio Mojsiju i Aronu.

Raši kaže da su ljudi pognuli svoje glave u zahvalnosti za tri stvari koje su upravo čuli: da će biti slobodni

(Izlazak 12,26), da će im biti dana zemlja Izrael (Izlazak 12,25) i da će biti blagoslovljeni s mnogo generacija djece (Izlazak 12,26).

Da'at Sofrim naglašava činjenicu da su Izraelci u ovom trenutku neuobičajeno pognuli glave. On objašnjava da je prethodno, u Izlasku 4,31, Mojsije sabrao sve starješine Izraela da sazovu narod kako bi im Godina 17 13 Broj 15 Strana

Tora također opisuje da su ljudi pognuli svoje glave zbog "dara" novoprimljenih zakona. Jednako su tako, primjećuje Da'at Sofrim, pognuli glave i sada kada su primili informacije o svom izbavljenju.

ArtScrollov komentar sugerira da su Židovi pognuli svoje glave u zahvalnosti zbog novosti koje su primili, da će imati djecu, unatoč činjenici što će određeno dijete opisano u

Izlasku 12 postati poznato kao "raša", zli ili rasipni sin iz Hagade.

Iako su sva djeca ponekad izazov, neka su veći izazov od drugih. Bez obzira na to, svu djecu moramo gle-

je pomoći svakom djetetu da se poveže, osobito kroz učenje židovske povijesti, tako da osjećaji židov-

ske sudbine teku kroz vene svakog židovskog djeteta. To je uistinu izazov, čak i za najnadarenijeg i najposvećenijeg roditelja.

Zašto je poglavlje strukturirano tako da ljudi pognu svoje glave nakon što čuju pitanje i odgovor rasipnog sina? Zato jer sve dok buntovno dijete još uvijek govori, uvijek postoji nada da će se to dijete jed-

nog dana povezati.

To je duboka poruka za sve roditelje, a osobito je važna za židovske roditelje.

Neka biste bili blagoslovljeni! ■

dati kao izvor blagoslova. Podizanje djece, koliko god izazovno bilo, treba se gledati kao svetu priliku za

■ Prevela Anja Grabar

roditelje da oblikuju, usmjeravaju i Strana 13

Rabbi Berel Wein:

Tajna izbavljenja Čitava ova priča u Tori u vezi izbavljenja Židovskih robova iz Egipta potpada pod borbu volja.

Faraon u ovotjednoj parši dođe do ruba svog strpljenja. Upozorava Mošea neka se više ne usuđuje doći i posjetiti ga. On procjenjuje kako Mošeovi zahtjevi nisu ozbiljni, zbog toga što je on i dalje nefleksibilan i nije otvoren za bilo kakve kompromise. On, očito, također smatra da je Moše iskoristio sva zla koja mogu zadestiti Egipat.

Nevolje koje je Moše pustio na Egipat nisu ostavile traga na duhu faraona. Tek na kraju, kada je njegov vlastiti život ugrožen i kada čitav Egipta oplakuje svoje smrti, faraon popušta u svojoj odlučnosti da odbije Mošeove zahtjeve. Ali čak i tada će vrlo brzo požaliti svoju odluku da Židove oslobodi iz egipatskog ropstva. Koji je razlog takvog faraonovog ponašanja?

Njegovi savjetnici davno su mu rekli da će Egipat biti izgubljen, ako on i dalje nastavi sa svojim sadašnjim tvrdoglavim ponašanjem. Ipak, faraon ne želi priznati da je Moše u pravu. Njihovi razgovori i različitosti sada su prešli na osobnu razinu, pa više nikakva logika ne može pre-

Strana 14

vladati. Njegov bijesni ispad na Mošea i njegovo protjerivanje Mošea iz palače označava prijelomnu točku u njegovom ponašanju.

Od sada nadalje više neće biti razmjene mišljenja s njim. Tek će pošast smrti prvorođenih Egipćana izvršiti utjecaj na njega i to, kao što je već spomenuto, tek slabo i privre-

Na kraju će Židovski narod povjerovati u pravičnost svog cilja i iz Egipta otići slavodobitno i uspješno.

Ali da se to desi trebat će vremena, odricanja i truda.

meno. Njegova tvrdoglavost na kraju će dovesti do velike tragedije i gubitka po njegov narod.

Ali tirani se uvijek tako ponašaju.

Zaslijepljenima vlastitim egom, bez interesa za sudbine drugih, zavedeni svojom vlastitom navodnom

nepogrešivošću, njima vladaju tvrdoglavost i nelogičnost. Faraon ne može biti u krivu. On sebe smatra nepogrešivim. Poznata fraza Lorda Actona da "apsolutna moć apsolutno iskvaruje" uvijek je i dokazano točna.

Borba za faraonov um i faraonovu dušu ono je čemu nas Tora ovdje podučava. Kraljevi Izraela uvijek su imali proroke koji bi bocnuli mjehurić njihovog ega. Moše je mogao biti protjeran iz faraonovog dvora, ali njegova se poruka time ne može zadržati. Ideje i duh su ono čime je ■ ispunjeno ljudsko postojanje. Na kraju oni prodru i u najzatvorenije palače i društva. To je ono što Moše pokušava prenijeti faraonu. Prorok je rekao da je faraon sebe smatrao za boga - boga Nila, ni manje ni više.

Svi diktatori sebe smatraju bogovima. Njihove slike treba poštovati kao amajlije i nikakva kritika nije dopuštena. Judaizam ne štedi nikoga od kritike, čak ni naše najveće vođe. Nema savršenih ljudi i ne postoji čovjek kojega se na bilo koji način može smatrati bogom. Mošeove posjete i razgovori s faraonom imali su za svrhu da ga navedu da

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Berel Wein: shvati da je on samo čovjek i stoga sklon pogreškama i propustima.

Faraon ne želi čuti tu poruku od Mošea i zato će biti prisiljen da je čuje od pošasti i same smrti. Ova vrsta sukoba je pouka svima nama o opasnostima moći i ega. To je borba između Mošeove poniznosti i faraonove arogancije. A svi znamo tko je u tom natjecanju pobijedio.

Vidimo da se čitanja iz Tore ovog mjeseca bave izbavljenjem Židovskog naroda iz egipatskog ropstva. Židovski je svijet uvijek gledao na događaje izbavljenja iz Egipta kao na matricu i prototip svih budućih izbavljenja koja će se desiti Izraelu.

Tora naglašava da je proces izbavljenja dvojak i usporedan.

Faraona, vanjskog neprijatelja i tlačitelja na neki se način mora uvjeriti da više nije u najboljem interesu za Egipat i njega osobno da i dalje drži Židovski narod porobljenim. No, jednako je tako važno, da i Židovski narod treba uvjeriti da je u njegovom najboljem interesu da bude oslobođen iz egipatskog ropstva i da vjeruju u pravičnost svog zahtjeva.

Moše se ispravno moli B-gu: "Evo Židovski narod ne vjeruju u moje riječi o izbavljenju. Kako onda mogu očekivati da faraon obrati pozornost na njih? "Na kraju će Židovski narod povjerovati u pravičnost svog cilja i iz Egipta otići slavodobitno i uspješno. Ali da se to desi trebat će vremena, odricanja i truda. I, što je tragično, Židovska nas tradicija informira da mnogi Židovi koji nisu vjerovali u taj cilj nikada nisu napustili Egipat, te su propali i asimilirali se tamo u zemlji ropstva i muke.

Faraon je računao na to da ŽidovGodina 17 15 Broj 15 Strana

Tajna izbavljenja ski narod neće krenuti za Mošeom iz Egipta u pustinju Sinaj. On je slušao negativne reakcije Izraelaca i time propustio pravu tajnu izbavljenja Izraela - vjeru u vlastito ja i u pravičnost cilja Židova.

Tijekom stoljeća, nasuprot silnih napada drugih vjera sa stotinama milijuna sljedbenika, Židovi i judaizam čvrsto su stajali u svojim uvjerenjima i vjeri. Uvijek je bilo Židova koji su napuštali svoje stado, koji su prelazili na druge vjere, koji uopće nisu imali vjeru u koju bi vjerovali, no jezgra Izraela ostajala je nepokolebljiva u svom načinu života, sustavu vrijednosti i svjetonazoru.

Do te mjere da kada je Theodor Herzl procjenjivao šanse za uspostavu Židovske države u Zemlji Izraela, prije više od stoljeća, ispravno je ustvrdio: "Ako želiš nešto onda će se to i dogoditi" Pa, bilo je svih vrsta Židova koji su bili spremni tada to poželjeti i stoga se to i dogodilo. Židovi u to doba kolektivno nisu gajili nikakve sumnje u opravdanost njihovog cilja, njegovu nužnost i njegovu praktičnost, koliko god neizvjestan se činio uspjeh ovog poduhvata.

Herzl je pronašao slušateljstvo koje je bilo spremno za njegove poruke, jer Židovi su stoljećima vjerovali da će na kraju biti izbavljeni iz svog progonstva i oslobođeni okrutnog ropstva koje tada njima vladalo.

Teško je zamisliti da se Herzlova vizija mogla ispuniti bez ove tajne izbavljenja - volje ljudi koja je postojala i prije nego li je njegov cionistički pokret bio u potpunosti formiran.

Nakon Drugog svjetskog rata Ben Gurion je nakon posjete logorima za raseljene osobe u Europi bio osna-

žen voljom preživjelih da nastave živjeti, da grade i dođu u zemlju Izrael. Kao što je rekao: "Došao sam da im pokušam uliti snage i ohrabrenja, a otkrio sam da su oni meni dali snagu i ohrabrenje koji su mi bili potrebni." U tim uništenim preostalim pojedincima on je otkrio tajnu otkupljenja - čeličnu volju za vjerovanjem i uspjehom.

Svaki se naraštaj suočava sa svojim vlastitim ispitima i svojim trenucima istine i odluke. Prvo desetljeće dvadeset prvog stoljeća nije bilo blagonaklono prema Židovskom narodu općenito, a posebno prema državi Izrael i zapadnom svijetu u cjelini. Zbog toga se tajna otkupljenja za mnoge Židove, kako ovdje u Izraelu tako i u dijaspori, povukla natrag u svoje tajnovito stanje. Kod nas otkrivamo nedostatak volje koji je izazvan opadanjem vjerovanja u pravičnost našeg cilja i naše krajnje sposobnosti da izađemo kao pobjednici i postignemo uspjeh.

Mnogi Židovi su spremni ostaviti se čitave te inicijative o izbavljenju.

Neka se B-g pobrine za to. Ili, mi nismo dostojni toga. Ili, mi zapravo nikada i nismo vjerovali u to. Ili, bila je to pogreška i ovo ne može uspjeti na duge pruge. To su u biti isti prigovori koji su bili iznošeni i kod izbavljenja Židova iz Egipta.

Ove ideje dovele su do uništenja, ne Židovskog naroda u cjelini, već vrlo velikog broj Židova koji nije preživio do trenutka izbavljenja.

Ovu vrstu pogreške nikako ne smijemo ponoviti. Uvjerimo li sebe to će umnogome pomoći da u to uvjerimo i druge. Šabat šalom ■

Strana 15

Rabbi Yissocher Frand:

Svetost se stječe šlepanjem za bližnjeg Židova Opisujući Izlazak iz Egipta Tora kaže: "A kod sinova Izraelovih neće ni pas jezikom svojim mahnuti." [Šmos 11,7] Mehilta komentira ovaj pasuk "Zbog toga u slučaju nekošer mesa Tora savjetuje 'Bacit ćeš ga psima' – da poduči da B-g ne uskraćuje nagrade niti jednom stvorenju." Pošto su psi pokazali suzdržanost i nisu lajali dok su Židovi napuštali Egipat, Tora kaže da ubuduće kada bude životinje koja je uginula bez da je obredno zaklana, ispravno je postupiti tako da je se baci psima.

Na kraju paraše, Tora govori o micvi otkupljivanja prvorođenih domaćih životinja (pidjon behor). Ima micva da se otkupi prvorođenče kod ljudi i prvorođeno od košer životinja. No, prvookoćeni od nekošer životinja uglavnom nemaju nikakve posebne svetosti. Međutim, postoji posebna procedura u slučaju magaraca: Prvookoćeni magarci imaju kedušas behor (svetost prvorođenog) i treba ih otkupiti janjetom; ako nisu otkupljeni janjetom mora ih se smaknuti. Raši navodi da je ta posebna

Strana 16

procedura pidjon peter hamor i ovdje bila nagrada magarcima što su pomogli Židovima u prenošenju zlata i srebra koje su uzeli iz Egipta u vrijeme Izlaska. Magarci su teretne životinje i Raši kaže da je svaki Židov izišao iz Egipta s nekoliko magaraca natovarenih plijenom. Ovo možemo promatrati kao još jedan primjer istog onog načela – B-g neće uskratiti nagrade niti jednom stvorenju. Rav Yosef Chaim Sonnenfeld postavio je slijedeće pitanje: Zašto ne nalazimo koncept "kedušas kelev" (pasje svetosti), koji bi aktivirao proceduru otkupljenja prvookoćenih pasa? Kako to da su magarci za nagradu dobili svetost, a psi otpatke trefe mesa?

Rav Yosef Chaim kaže da iz toga vidimo da onaj koji "šlepa" (nosi teret) za nekoga drugoga postaje svet.

Psi su bili tiho. Dobro. I za to su bili nagrađeni. No magarci su "šlepali".

To je težak posao. To je viša razina truda i za to su bili nagrađeni svetošću. Onaj koji pomaže drugom Židovu postaje svet. Ako magarac postane svet zato što šlepa za Židova,

Židov će svakako postati još svetiji jer pomaže šlepati za svog kolegu Židova.

Skrivena čuda Rambanov komentar na Humaš riznica je temeljnih Židovskih filozofskih načela. Ima znameniti Ramban na kraju paraše Bo koji tumači zašto Tora sadrži toliko mnogo zapovijedi koje nas sjećaju na Izlazak.

Da navedem samo nekoliko: tfilin, mezuza, Pesah, suka i kiduš, svi su oni "zeher l'jecias Micrajim". Ramban objašnjava da je Izlazak razjasnio ■ stvari i i razotkrio sve mitove koji su vladali svijetom. Neki su tvrdili da Gospodar svemira ne postoji. Drugi su priznavali postojanje Stvoritelja, no da je nakon Stvaranja, On odlučio da sa ovim svijetom ne želi imati više ništa. Neki su vjerovali da B-g zna što se događa na svijetu, ali da ga nije briga za to. Izlazak je opovrgnuo sve te teološke pogreške. Čudesan razvoj događaja koji je doveo do izlaska nacije robova iz ruku najmoćnijeg carstva tog doba dokazao je da je B-g stvorio svijet i da još uvijek ima aktivnu ulogu u upravljanju njime, mijenjajući samu "prirodu" ako Mu tako odgovara. Zbog toga su povijesni događaji toliko važni za uspostavljanje ispravnih "teoloških činjenica o životu". Budući da B-g ne želi neprestano stvarati očigledna čuda, bilo je nužno donijeti zapovijedi koje nas podsjećaju na "bjelodana čuda" koja su se dogodila u prošlosti. Ramban objašnjava da će kroz vjeru u B-žju sposobnost da stvara "bjelodana čuda" (u prošlosti), osoba doći do toga da prihvati koncepciju "skrivenih čuda" (koja se događaju svakoga dana), a koje Ramban naziva temeljem Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Yissocher Frand: čitave Tore. "Jer čovjek nema udjela u Mojsijevoj Tori ako ne vjeruje da sve što nam se događa u svakoj životnoj prilici – bilo to osobno ili javno – su čuda." Mi trebamo vjerovati da je život sam po sebi čudo. To što ja mogu stajati ovdje i govoriti, i vi to možete slušati, ili činjenica da sunce izlazi svakog jutra na istoku i zalazi svake večeri na zapadu je čudo – samo što su ta "čuda" zamaskirana u "prirodu". Mi se naviknemo na te stvari jer se one događaju tijekom čitavog našeg života, a možda i tijekom čitave povijesti, no one su svejedno čudesne.

Nedavno sam primio slijedeće pismo. Nakon što ste čuli malo prije navedeni Ramban u vezi "prikrivenih čuda", vjerujem da svi možemo s više uvažavanja shvatiti ovo pismo i priče koje ono donosi:

"U ljeto 2004, Andrew i Sharon su se konačno zaručili i zatražili mene, njihovog rabina iz Bel-Aira u Californiji, da vodim njihovo vjenčanje.

Obred se trebao održati 5. prosinca 2004.

Rekao sam im da će mi biti zadovoljstvo da obavim njihovo vjenčanje ukoliko oni zadovolje četiri osnovna uvjeta: (1) da su oboje Židovi; (2) da mladenka ode u mikve prije vjenčanja; (3) da hrana na vjenčanju bude košer; (4) da niti jedno od njih nije trenutno u braku s nekim drugim, a ako jest, onda taj prvo mora dobiti Židovski razvod.

Par se složio s uvjetima, međutim "kako bi bila potpuno iskrena" Sharon mi je rekla da je ona bila prethodno udana "no to je bilo samo na 6 sati i bilo je to pogreška, i imam poništenje tog braka i ne želim o tome ponovo razmišljati jer je to bila užasna pogreška s moje strane."

Godina 17 17 Broj 15 Strana

Svetost se stječe šlepanjem za bližnjeg Židova

Rekao sam joj da u judaizmu nije važno da li je netko bio vjenčan 6 sati ili 6 godina ili 60 godina – on ostaje vjenčan sve do smrti supružnika ili dok ne pribavi Židovski razvod.

"Ali sud je poništio moj brak, Rabi. Molim vas shvatite to. Bila je to pogreška."

Neki su vjerovali da B-g zna što se događa na svijetu, ali da ga nije briga za to.

Izlazak je opovrgnuo sve te teološke pogreške

"Žao mi je, ali moraš imati get", rekao sam joj.

"Rabi, a što ako ne mogu pronaći tu 'pogrešku'? Jesam li time osuđena zauvijek?"

Rekao sam joj "Pomoći ću ti. Hajdemo stupiti u kontakt s Židovskim sudovima u Los Angelesu, i oni će nam pomoći da se izvučemo iz ovog škripca."

Potrajalo je to nekoliko tjedana.

Konačno smo ušli u trag tom prvom

suprugu. Ja sam stupio u kontakt s Beis Dinom u Los Angelesu. Oni su pripremili get i Beis Din je rekao Sharon, "Sada kada imaš svoj get, možeš se ponovo udati, ali ne prije nego što prođu 92 dana od danas."

[Ovo se zasniva na zakonu 'havhana,' koji zahtijeva razdoblje čekanja prije slijedećeg braka kako bi se isključile sumnje po pitanju mogućeg očinstva djeteta koje se može roditi 7-9 mjeseci nakon što je prvi brak bio poništen.]

Ovo je vrlo uzrujalo taj par jer bi ovo razdoblje čekanja pomaklo datum vjenčanja iza 5. prosinca. Jedino o čemu su bili u stanju razmišljati bili su njihovi planovi za vjenčanje, njihov medeni mjesec, njihovi izabrani datumi. Danima nisu razumjeli zašto moraju čekati sve do siječnja 2005. da bi se vjenčali. No na kraju su pristali. Nakon nekoliko dana, Andrew i Sharon su me nazvali i rekli da žele učiniti vjenčanje ispravno u B-žjim očima, pa su počeli mijenjati svoje vjenčane planove kako bi se vjenčanje održalo 23. siječnja 2005.

No ipak, negdje u pozadini svojih misli, oni nisu mogli razumjeti zašto B-g odgađa njihovo vjenčanje.

Oni to nisu mogli shvatiti sve do 26. prosinca 2004. Za Andrewa i Sharon to su trebali biti posljednji dani njihovog trotjednog medenog mjeseca u otmjenom hotelu na romantičnom otoku u Indijskom oceanu, kojega je 26.12.2004. u potpunosti uništio tsunami Indijskog oceana, i odnio gotovo četvrt milijuna života.

Kao što je Andrew kazao, "Najbolji savjet koji nam je Rabi ikada dao bio je da slijedimo propise B-žje Tore.

Uvjerio nas je da će na kraju to biti nama na blagoslov." ■ Strana 17

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Inventura karakternih slabosti B-g kaže Mojsiju da pouči Izraelce o micvi otkupa prvenaca. Umjesto toga, Mojsije im kaže da

ri iz perspektive druge osobe.

Moja majka je to nazivala "sveti al tadin". Al tadin je izraz u Rečenicama otaca: "Ne sudi drugoga dok se

Ima jedna zanimljiva priča koju je moj otac običavao pričati o jednom od naših znamenitih stričeva koji je bio hasidski Rebe. Njegovi sljedbenici, njegovi hasidi, dolazili bi i iz-

se uvijek sjećaju rop-

nosili mu svoje probleme. Tako je

stva u Egiptu i Izlaska, i tek nakon

jednog jutra sjedio i primao sve

toga diktira micvu otkupa prvenaca

(Izl 13,1-15).

Jeruzalemski Talmud kaže da je iznos koji je određen za otkup prvorođenaca (pet šekela) protuvrijednost iznosu za koji su braća prodala Josipa u ropstvo.

Ako je liječenje bolesti važno, prevencija bolesti još je važnija. Dobili

Shvati, kad netko dođe i iznese mi problem, da bih mu mogao pomoći ja moram osjetiti taj problem, moram skinuti svoju odjeću i na sebe staviti njegovu odjeću

smo uputu da otkupimo prvenca u prvorođence,

Kada je B-g rekao Mojsiju da izdiktira micvu o otkupu prvenca, s pet šekela koji predstavljaju prodaju Josipa, Mojsije je tome kao uvod iz-

jetio kako mu je odjeća natopljena znojem.

Rekao mu je: "Zašto se toliko znojite, pa niste se naprezali?"

■

Rebe mu je odvratio: "Nisam se naprezao?!"

Nastavio je: "Shvati, kad netko mu mogao pomoći ja moram osjetiti

fenomen

koji je faraona bacio na koljena.

vremena njegov pomoćnik primi-

dođe i iznese mi problem, da bih

spomen na čudo kada je B-g udario egipatske

svoje molitelje, kad je nakon nekog

ne nađeš na njegovom mjestu". Moja majka je uvijek govorila o svetom al tadinu, da nikada ne sudimo drugoj osobi ako ne znamo kroz što ta osoba prolazi.

taj problem, moram skinuti svoju

odjeću i na sebe staviti njegovu odjeću. Evo, sada osjećam njegov problem. Ali sada mu ne mogu pomoći jer sam previše subjektivan. Dakle, kako bih ponovno postao objekti-

nio epizodu s Izlaskom. Kako su

van, moram skinuti njegovu odjeću

uopće Židovi završili u Egiptu?

i ponovo odjenuti svoju odjeću. Sje-

Zbog zavisti braće koja ih je navela

dio sam tu cijelo jutro odijevajući

na gnusni čin prodaje vlastitog bra-

svoju odjeću, skidajući svoju odjeću,

ta u ropstvo.

odijevajući svoju odjeću, skidajući

Velike karakterne mane mogu dovesti do nemilosrdnog ponašanja i katastrofalnih posljedica.

Empatija Empatija je pojam koji se treba

svoju odjeću, a ti kažeš da se nisam naprezao?"

Empatija

znači

biti

u

stanju

odjenuti na sebe odjeću drugoga. I to je važno u svakom odnosu - to je važno između roditelja i djece.

shvatiti jer neki ljudi smatraju da se

Roditelji se služe umom odrasle

može pobrkati između empatije i

osobe, oni ne mogu znati što dijete

sućuti. Iskazati osjećaje prema ne-

osjeća, a suosjećati s djetetom u ro-

kom drugom ne znači opravdavati

diteljstvu izuzetno je važna stvar.■

tu osobu. Ali empatija, suosjećanje znači biti u mogućnosti vidjeti stva-

Strana 18

Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti S ve je relativno Magid iz Mezriča, nasljednik Baal Šem Tova, jednom je svojim hasidima ovako objašnjavao stanje proširene svijesti (mohin degadlut): "Prosvijetljeno biće ne poznaje podjele, čak niti u našem svijetu, zato što ono jasno vidi da cjelovitost života proizlazi iz jedinstvenog Izvora odozgo.

Jer, čak i kada bi se gornji svijet reducirao u

ništa, pa makar samo na trenutak, nestao bi isto tako i donji svijet.

Kao što je gornji svijet čitav jedinstvo i jednostavnost, tako nužno mora biti i u našem svijetu. Prosvijetljeno biće ne obraća pažnju na naizgled odvojene posude (keilim), jer one su samo prividno različite iz perspektive primaoca. ■

S

hvaćanje važnosti vaše bezvremene duše – to je ključ razumijevanja procesa starenja, ključ kojim otvarate vrata prilikama u poznim godinama. Ljudska produktivnost izravan je rezultat ljudske kreativnosti, a ljudska kreativnost je izravan rezultat duhovnih energija duše. "Svaka je osoba stvorena da naporno radi", kažu mudraci. Ipak, taj rad poprima različite oblike u pojedinim životnim razdobljima. Kako čovjek stari i njegova snaga opada, njegov rad i produktivnost trebaju se izraziti kroz duhovne dosege. I zato, ako čovjek u određenoj dobi, bilo to pedeset i pet, šezdeset i pet, ili sedamdeset i pet godina, iznenada objavi: "Idem u mirovinu", moramo postaviti pitanje od čega se on to "umirovljuje". Od ambicije? Kreativnosti? Od svoje duše? Takvo ponašanje znači da se jednostavno sprema za smrt, a to je neprihvatljivo za osobu koja je došla na svijet s poslanjem da stvara. Čovjek se ne može umiroviti od života.

Argument u korist umirovljenja je pogrešan. On pretpostavlja da je naš cilj u životu zgrnuti bogatstvo, kako bismo u određenoj dobi prestali s produktivnim životom, te mogli uživati u našem materijalnom uspjehu i slobodnom vremenu. To ne znači da ne trebamo uživati u plodovima našeg rada – već da nikada ne smijemo zaboraviti zašto smo uopće radili. Isto tako, mi ne moramo čitav život posvetiti zarađivanju za život.

Ali nikada ne smijemo zamijeniti svijet rada i produktivnosti za neaktivnost, za svijet u kojem nema izazova, svijet koji nas udaljava od duhovnog traženja. ■

Z a onoga koji ne pokušava zauzeti neko mjesto, ima mjesta na svakom mjestu. ■ R. Baruh iz Stušika

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

R. Menachem Mendel Schneerson Godina 17 19 Broj 15 Strana

Strana 19

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Organski Židovi

Uvijek mi je izgledalo čudno što usred zime čitamo o Izlasku iz Egipta. Vani je zaleđeno i hladno, i (konačno!) smo završili s periodom blagdana. Kod mene Pesah priziva uspomene na dane koji su svakim danom sve dulji, te na početak proljeća.

Zapravo, u svemu tome ima jedna velika pouka. Kada je riječ o doživljavanju nečeg fizičkog, vrijeme i mjesto su apsolutno nužni. Budući da su Tora i u njoj određeni praznici po svojoj prirodi duhovni, oni nemaju takva ograničenja i mogu se primjenjivati tijekom cijele godine.

Tako mi ovaj tjedan čitamo o velikom izlasku iz Egipta. Kad je konačno kucnulo vrijeme izbavljenja, Židovi su toliko brzo otpremljeni da nisu imali vremena ispeći pravi kruh, pa su umjesto njega ispekli maces (Izlazak 12,39). Razlika između macesa i običnog kruha je naizgled mala: kruh ima vremena da fermentira i digne se, dok se maces peče "onakav kakav je - neuskvasan". Zanimljivo je da naši mudraci poučavaju da su kolači koje je Židovski narod ponio iz Egipta imali

isti ukus kao čudesna mana koja je padala s Neba, kada su se Židovi utaborili u pustinji (Kidušin 38). Naši mudraci otkrivaju da razlika između to dvoje nije samo u procesu kemijske fermentacije – već i u duhovnoj fermentaciji koju svatko od nas doživljava.

Zohar tumači da maces predstavlja drvo života, a hamec drvo znanja

Maces se sastoji od osnovnih sastojaka i ničeg drugog. Gornji stih završava riječima "i tako nisu sebi spremili poputninu". Ovo predstavlja "organskog" Židova koji živi s punim pouzdanjem i vjerom da B-g vodi glavnu riječ. S druge strane, hamec (kvasno) predstavlja "prerađenog" Židova koji je svom umu dopustio da fermentira s uvjerenjem

da priroda obavlja svoje. On živi svoj život vjerujući da kontrolira sve i da njegovi napori određuju njegovu sudbinu.

On je u zabludi jer iz velikih čudesa učinjenih u Egiptu vidimo da B-g upravlja svijetom; samo se čini kao da je On skriven iza zastora prirode.

Istina, svi se mi moramo truditi, ali ishod, određuje isključivo B-g. Slično tome, mi vidimo da ima toliko lijepih i egzotičnih stabala i biljaka širom svijeta koja niču iz običnog sjemena i rastu bez ikakvog djelovanja čovjeka!

Zohar objašnjava da maces predstavlja drvo života, a hamec predstavlja drvo znanja. Kad je Adam jeo s drveta znanja, bio je proklet da zarađuje za uzdržavanje u znoju svog lica. Da, svi mi moramo raditi ali također moramo shvatiti da naš naporan rad ne stvara naš uspjeh.

Naš uspjeh određuje samo B-g. Ako želimo biti uspješni, moramo se izravno približiti B-gu i vjerovati u njegove mogućnosti.

Mi smo dobili blagoslov time što smo primili svetu Toru. Tora je protuotrov za naše slabosti i probleme, i izvor je naše snage i sreće. Iako nemamo mogućnost da učimo čitav dan, nužno nam je da budemo ohrabreni iz Tore i izdvojimo si što je moguće više vremena da ju proučavamo. Također, Adamovo prokletstvo možemo preobraziti u blagoslov. Kada ne učimo, umjesto da lutamo naokolo i tražimo nevolje, možemo se okupirati radom u skladu s etikom Židovskog zakona, i na taj način ostati povezani s našim Ocem na Nebu, te zaštićeni od Zmije na zemlji.

A gutn Shabbos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 20

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: BO

Paraša Bo predstavlja treći tjedan novog razdoblja duhovnog rada ŠoVaVIM, početnih slova naziva šest parašot koje opisuju egzodus.

Tijekom ovih šest tjedana, dok čitamo o Izlasku, imamo sjajnu prigodu da sebe dovedemo na više i darežljivije mjesto. Ovi tjedni nisu lagani. Skrivena bol, konflikti i stres imaju tendenciju da isplivaju na površinu. Moramo biti strpljivi i hrabri. Želimo vam svima uspjeha!

Tijekom protekla dva tjedna spominjali smo da je, prema kabali, ovo posebno razdoblje, Vrijeme ŠOVaVIM (prva slova prvih šest parašot knjige Izlaska) - u kojem su nam nebesa otvorena i omogućavaju baš svakome od nas da postigne svoj vlastiti Izlazak i pravu slobodu. Što se tiče prve riječi paraše Bo "Onda Vječni reče Mojsiju: Dođi faraonu" - Zohar objašnjava da jednako onako kako doživljavamo prepreke u našem fizičkom svijetu, tako i u duhovnom svijetu postoje sile odlaganja i prepreka. Međutim, ponekad osjetimo da smo samo zbog tajanstvenog nadgledanja – mističnog nadzora ili čuda - uspjeli prevladati neku prepreku. Zohar objašnjava da postoje anđeli čuvari, ali također i anđeli koji ometaju, skreću pažnju, i svatko od nas akumulira, nakuplja te anđele prema pravilu "akcije i reakcije".

Ako je netko postupio u pozitivnom smislu davanja, ljubavi i dijeljenja s njegovom/njezinom okolinom, te radnje stvaraju anđela čuvara u višim svjetovima. Međutim, ako smo djelovali negativno, takvo ponašanje je stvorilo anđele koji ometaju, skreću pažnju, a koji imaju moć da sabotiraju i odgode blaženstvo.

Ipak, dane su nam tri različite mogućnosti tijekom godine da iz svojih života očistimo te anđele koji ometaju - na Roš Hašanu, u vrijeme

Godina 17 21 Broj 15 Strana

Šovavim i na Pesah. Kada odlučimo ove anđele ignorirati, umjesto da se borimo protiv njih, mi bivamo osuđeni da s njima živimo i zauvijek budemo njihovi robovi. U tim posebnim periodima na snazi su posebne sile u svemiru koje nam mogu pomoći da doživimo svoj vlastiti Izlazak - izlaženje iz našeg uskog ograničavajućeg mjesta, mjesta praznovjerja, predrasuda i negativnih osjećaja. Stoga, i pogotovo sada, B-g je rekao Mojsiju "... Dođi faraonu" Idite faraonu bez straha i uhvatite se u koštac sa svim svojim demonima, i ako to odlučite učiniti svim svojim srcem, onda će vam anđeli čuvari koje ste nakupili pomoći u tome. Mi moramo vjerovati da se možemo nositi sa svojim strahovima, i onda će rješenje doći odozgo.

To je suština triju spomenutih mogućnosti.

Paraša (Priča) Bo se čita tijekom mjeseca ševata - Vodenjaka. Vodenjak (na hebrejskom Deli) dolazi od riječi lidlot (crpsti), što znači da znak Vodenjaka ima sposobnost za nas crpsti snagu i znanje kako bi smo se promijenili i postigli istinsku slobodu.

Kabalisti objašnjavaju da postoji dvanaest različitih kombinacija za B-žje ime - J-H-V-H )‫)מדע"ד‬. Svaka kombinacija predstavlja jedan mjesec, a ona koja se odnosi na Vode-

njaka je HJVH (‫ )דמע"ד‬što su početna ■ slova retka "...ako se ipak zamijeni, neka je onda i jedno i drugo..." ("‫ד ה״‬ ‫)"מ מהנע ״עדמד ״דעא‬. Ovaj redak pokazuje da ovaj mjesec imamo posebnu priliku da promijenimo svoje živote.

Kako bismo postigli istinsku transformaciju mi moramo biti potpuno uvjereni da smo sposobni riješiti se svog faraona jer smo zaslužili bolje.

Kad uspijemo razbiti sve naše prepreke i otkloniti naše predrasude u vezi samoga/e sebe, osjetit ćemo snagu i zadovoljstvo, i upravo to je snaga paraše Bo. U retku "Ovaj mjesec će vam biti početak mjesecima; biti će prvi mjesec u godini za vas" (Izl 12,2) – riječ "vas" se spominje dva puta u smislu "vaše", da je vlast nad našim životima u našim rukama. Kasnije je rečeno "I jest će meso te noći, pečeno na vatri i neukvasan kruh; s gorkim travama jest će ga". Zohar objašnjava da je kruh simbol sebičnosti i ponosa, i da bismo ga pretvorili u nešto što neće činiti nikakve štete trebali bismo napraviti maca - beskvasni kruh. Prema kabalistima, maca - beskvasni kruh je lijek za ponos i sebičnosti koje su paravan za strahove i ljutnju. Ovo je vrijeme za "Dođi faraonu". Sada imamo pomoć iz viših svjetova da se očistimo od sveg zla unutar nas. ■ Prevela Tamar Buchwald Strana 21

Rabbi Menachem Leibtag:

Bo: Dva razloga za maces - ili jedan?

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga Upitajte bilo koga - zašto jedemo maces na Pesah i uvijek ćete dobiti jedan od dva sljedeća odgovora: • Da nas podsjeti na 'kruh za siromahe' koji smo jeli dok smo bili robovi u Egiptu ['lehem oni']; [Kao što kažemo u Hagadi - "ha lahma anja..."]

• Zato što smo u žurbi napustili Egipat i tijesto nam nije stiglo narasti ['hipazon']. [Kao što kažemo u Hagadi - "Maca - al šum ma? al šum še-lo hispik beceikam le-hahmic..."]

Dakle, koji je razlog točan?

U sljedećem šiuru otkrivamo biblijske korijene za ova dva razloga u Paršat Bo - u nastojanju da bolje razumijemo i vrednujemo zašto na Pesah jedemo maces.

Uvod U Paršat Bo nalazimo dvije biblijske zapovijedi koje se odnose na jedenje macesa: • Vezano za korban Pesah, naloženo nam je da jedemo maces i maror zajedno s mesom ove žrtve.

[Vidi Šmot 12,8.]

• U vezi s "hag hamacotom", dobili smo nalog da jedemo macesom (i da ne jedemo hamec) sedam dana. [Vidi Šmot 12,15-20 i 13,3-8.]

U prvom dijelu našeg šiura, proučavamo ova dva izvora kako bismo pokazali kako (i zašto) svaka od ovih dviju zapovijedi proizlazi iz potpuno različitih razloga.

U drugom dijelu proučavamo zamršeni način na koji Tora prezentira ove dvije micvot - i zajedno s nekim povijesnim razmatranjima, istražit ćemo pozadinu koja bi mogla povezati ova dva odvojena razloga.

Prvi dio - Sjećanje na ropstvo ili Sjećanje na slobodu

U sredini Paršat Bo (neposredno prije priče o Desetoj pošasti), B-g daje upute Mošeu u vezi s nekoliko micvot koje Bnei Jisrael imaju poštovati - točnije, zakone korban Pesaha (vidi 12,3-14) i zapovijed da jedu maces sedam dana (vidi 12,15-20).

[Ovaj dio (12,1-20) je poznatiji kao "Paršat HaHodeš", jer se čita na šabes prije Roš hodeš Nisana.]

Budući da se obje ove zapovijedi na neki način odnose na jedenje macesa, naš šiur započinjemo pregledom njihovih definicija s obzirom na to kako ih treba čuvati u budućim generacijama:

KORBAN PESAH - Dar zahvalnosti Definicija: Svake godine zapovijeđeno nam je da 14. nisana poslijepodne prinesemo poseban korban i da jedemo korban te večeri, zajedno s macesom i marorom; dok zaStrana 22

hvaljujemo B-gu za naše izbavljenje od 'makat behorot'.

(Vidi 12,24-27, na temelju 12,8-14) Razlog: Zato što je B-g 'prošao preko' kuća Bnei Jisrael one večeri kada je udario Egipćane (vidi 12,26-27). Dok jedemo korban, trebamo djeci objasniti taj razlog.

HAG HA-MACOT- Blagdan u spomen na Izlazak

Definicija: Jesti maces (i NE jesti hamec, posjedovati ga, pa čak ni vidjeti) sedam dana, od 15. do 21. nisana. (Vidi Šmot 13,3-8, na temelju 12,15-20.)

Razlog: Prisjetiti se događaja (i njihove čudesne naravi) kojima je B-g izveo Am Jisrael iz Egipta. (Vidi Šmot 12,17 i 13,8.)

Iako se ovi blagdani 'preklapaju' u noći petnaestog nisana i oba blagdana uključuju jedenje macesa; svaki blagdan ima drugačiju svrhu. Prinošenjem korban Pesaha mi zahvaljujemo B-gu što nas je sačuvao od desete pošasti. Nasuprot tome, na Hag Ha-macot se prisjećamo odlaska iz Egipta u pustinju, a time i našeg oslobođenja od ropstva.

[Imajte na umu da svaki blagdan ima dovoljno jak razloga za samostalno postojanje.]

Maces - primarna ili sekundarna micva U tom kontekstu ispitajmo svrhu jedenja macesa u svakoj micvi. Jasno, na "hag ha-macot" [to je naziv blagdana kada jedemo maces sedam dana] - jedenje macesa sedam dana predstavljeno je kao primarna micva: "Sedam dana jedite MACES, i već prvog dana uklonite sve kvasno iz svojih kuća..." (Šemot 12,15, vidi također 13,2-8).

Kao što ćemo uskoro objasniti, jedući maces (i ne jedući 'hamec') tijekom tih sedam dana, podsjećamo se kako nam je B-g pomogao kada smo napuštali Egipat.

Nasuprot tome, jedenje macesa uz korban Pesah predstavljeno je kao sekundarno, dok je primarna micva jedenje mesa od korbana: "I ove noći ćeš jesti to meso, pečeno na vatri s MACESOM, zajedno s gorkim travama..." (Šemot 12,8). [provjerite s 12,313, i zapazite kako se većina ovih pesukim bavi time na koji se način korban treba jesti, dok se maces predstavlja na sasvim sekundaran način.]

Nažalost, Tora nije vrlo konkretna u vezi toga ZAŠTO se Korban Pesah treba jesti s macesom. Jednostavno stoji u 12,8 da se jede pečeno meso, zajedno s macesom i marorom, bez objašnjenja zašto.

S druge strane, u pogledu jedenja macesa tijekom sedam dana hag ha-macota, Tora je mnogo direktnija: "I držat ćete se (zakona koji se tiču) MACESA, jer sam na taj dan izveo tvoje čete iz zemlje Egipatske..." (vidi Šmot 12,17, vidi također 13,3!).

Ovaj pasuk sugerira da će nas jedenje macesa tokom Divrej Tora

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag:

Bo: Dva razloga za maces - ili jedan?

sedam dana podsjetiti da nas je B-g izveo iz Egipta. Ali zašto bi nas jedenje macesa trebalo potaknuti da se sjećamo tih događaja?

Da bismo razumjeli zašto, moramo se vratiti priči o Izlasku u Humašu i vrlo pažljivo pratiti narativ kako bismo pokazali zašto bi 'jedenje macesa' podsjetilo Bnei Jisrael na Izlazak.

Zajedničko 'iskustvo' Suprotno popularnom shvaćanju, Bnei Jisrael su imali dovoljno vremena da se pripreme za Izlazak. Uostalom, još dva tjedna prije Desete pošasti, Bnei Jisrael su već primili rano upozorenje (vidi Šmot 12,1-13). Nadalje, Moše ih je već savjetovao da budu spremni 'posuditi' od svojih egipatskih susjeda potrebno zlato i srebro te odjeću za svoje putovanje (vidi 11,1-3!). No, iako su imali dovoljno vremena za pripremu, njima se nije posebno žurilo da krenu 15. nisana navečer. Zapravo, Bnei Jisrael su imali posebnu direktivu da ostanu u svojim domovima cijelu tu večer: "I Moše reče vođama Izraela: Svatko neka uzme janje... i nitko od vas neka ne izlazi od ulaza svojih kuća DO JUTRA" (vidi Šmot 12,21-22).

Stoga su Bnei Jisrael najvjerojatnije pretpostavili da neće napustiti Egipat do sljedećeg jutra. S obzirom na to da su planirali krenuti na dugo putovanje u pustinju (vidi 11,1-3, čitaj pažljivo), ljudi su najvjerojatnije prethodnog dana pripremili velike količine tijesta s namjerom da ga ispeku rano ujutro 15. nisana (prije nego što krenu). [Što je kruh svježiji, to bolji!]

Međutim, zbog iznenadne prirode događaja koji su se zbili te večeri, ovi prvotni planovi su se promijenili. Prisjetite se kako su Egipćani (nakon što su shvatili kakvu nesreću donosi deseta pošast) istjerali Hebreje iz njihovih domova. Faraon je zahtijevao da Moše povede svoj narod na štovanje svog B-ga (vidi 12,29-32), nadajući se da što prije budu štovali svog B-ga to prije će pošast prestati, vidi 12,33 /i 5,3!) . Egipćani su toliko žarko željeli da oni odu da su im spremno posudili svoje stvari. Upravo zbog te 'žurbe' Bnei Jisrael nisu imali vremena ispeći svoj 'svježi kruh' kako su planirali. Umjesto toga, na brzinu su spakirali svoje torbe i uzeli tijesto ('i pobjegli'): "[Stoga] Bnei Jisrael su ponijeli svoje TIJESTO prije nego što se stiglo dignuti ['terem jehmac'], omotali su ga svojom odjećom i nosili ga preko ramena. [Vidi Šmot 12,34.]

Dva pesukim kasnije, Tora govori točno što su Bnei Jisrael učinili s ovim tijestom. Nakon postavljanja logora u Sukotu, na putu prema pustinji (vidi 12,37-38), rečeno nam je: "I Bnei Jisrael su ispekli svoje TIJESTO koje su ponijeli iz Egipta kao MACOT, jer se nije diglo ['ki lo HAMEC'], jer su bili PROTJERANI iz Egipta, i nisu mogli čekati [u svom doGodina Broj 15 Page 17 Strana 23 23 Broj 15

mu da ispeku tijesto kako treba], niti su pripremili bilo kakve druge namirnice [i stoga je jedini kruh koji su imali za jesti bio od ovog tijesta]" (vidi 12,39). [Čini se da je ovo najjednostavniji prijevod ovog pasuka (vidi JPS). Imajte na umu, međutim, da Ramban objašnjava ovaj pasuk na drugačiji način.

Na taj su način svi koji su napustili Egipat imali zajedničko iskustvo. Dok su postavljali logor na putu u pustinju (po prvi puta kao slobodan narod), svi su dijelili zajedničku nevolju: bez kruha; s 'puno tijesta'; i samo s improviziranim metodama za njegovo pečenje. Stoga su svi improvizirali pekući svoje tijesto kao tanke macot na improviziranim 'grijaćim pločama'.

Ova pozadina objašnjava prvu uputu koju je Moše Rabeinu zapovjedio Bnei Jisrael tog značajnog dana: "I Moše reče ljudima: PAMTITE OVAJ DAN kada ste NAPUSTILI EGIPAT iz ropstva, jer vas je B-g izveo ispruženom rukom - nećete jesti HAMEC. Odlazite u mjesecu proljeća [stoga] kada dođete u Obećanu zemlju... u ovom mjesecu JEDITE MACES SEDAM DANA... nećete vidjeti niti posjedovati HAMEC u svim vašim granicama. I reći ćete svojoj djeci toga dana, to je bilo radi ovoga [MACESA ] da nas je B-g izveo iz Egipta..." (vidi Šmot 13,3-8, čitajte pažljivo!).

Drugim riječima, iduće godine, jedući maces (a ne posjedujući hamec) ova generacija bi se sjećala ovog posebnog iskustva zajedno s čudesnim događajima Izlaska.

Kako bi se očuvala ova tradicija (i njezina poruka), Tora zapovijeda svim budućim generacijama da jedu maces sedam dana, dok prepričavaju te događaje svojoj djeci (pogledajte ponovno Šmot 13,8).

Ukratko, to je više-manje razlog koji navodimo u Hagadi kada objašnjavamo zašto jedemo maces: "MACA... AL ŠUM MA? Ova maca koju jedemo, iz kojeg razloga (je jedemo)? - Jer tijesto naših predaka nije imalo vremena da se ukvasa kada je B-g Kralj svih kraljeva objavio Sebe i izbavio nas, kao što je navedeno (nakon čega slijedi citat iz Šmot 12,39)."

Ovo nam svakako daje logičan razlog za zapovijed jedenja macesa tijekom sedam dana "hag ha-macota", ali nam svakako ne objašnjava zašto je Bnei Jisrael prvo bilo naređeno da jedu maces uz Korban Pesah PRIJE nego što su napustili Egipat (vidi ponovno 12,1-8). Jednostavno ne bi imalo smisla da B-g naredi Bnei Jisrael da uz korban jedu maces u Egiptu – kako bi se sjetili kako su napustili Egipat!

Stoga mora postojati neovisan razlog za jedenje macesa uz korban Pesah, nepovezan s događajima koji su se dogodili kada su Bnei Jisrael napustili Egipat.

Da bismo pronašli taj razlog, moramo se vratiti na Paršat HaHodeš i razmotriti tematsku vezu između zapovijedi o jedenju macesa i svih drugih zapovijedi koje prate Korban Strana 23

(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag:

Bo: Dva razloga za maces - ili jedan?

Pesah.

Pesah Micrajim - Obiteljska stvar Svakako, primarna svrha prinošenja Korban Pesaha u Egiptu bila je poškropiti njegovom krvlju dovratnike kako bi se Bnei Jisrael sačuvao od desete pošasti (vidi 12,12-13).

Međutim, ova je zapovijed također uključivala nekoliko drugih posebnih zakona koji su se prvenstveno usredotočili na to kako su vlasnici trebali jesti ovaj prinos.

Ovo je samo po sebi vrijedno pažnje, jer bi se moglo očekivati da će korban (prinos) odvojen za B-ga biti zabranjen za ljudsku prehranu, kao što je to slučaj kod prinošenja OLA.] Ipak, u vezi s Korban Pesahom, jedenje ovog korbana čini se da nije ništa manje važno od škropljenja njegovom krvlju (vidi 12,3-11). Pogledajmo pobliže te posebne zakone.

Prije svega, pogledajte kako je ovu 'večeru' trebalo pažljivo unaprijed isplanirati: "Kaži cijeloj zajednici Izraelovoj - Desetog dana ovog mjeseca svatko mora uzeti po janje, prema svojim očinskim domovima, jedno janje po domaćinstvu; a ako je domaćinstvo premalo za janje, onda će on i njegov susjed do njega uzeti jedno prema broju duša; prema tome koliko svaki od ljudi jede, brojat ćete ih za janje... (vidi Šemot 12,3-4) Jasno je da je ovo trebao biti 'obiteljski obrok' (vidi 12,3) i planiran dosta unaprijed. Sada, razmotrimo kulinarski dio.

"I oni će te noći jesti njegovo meso: • pečeno na vatri • s MACESOM • s MAROROM (gorkim travama) • ne jedite ga sirovo (nekuhano) • [niti ga smijete jesti] kuhanog u vodi • jedite ga samo pečenog, • (zajedno) s njegovom glavom, nogama i utrobom, • nema 'ostataka', sve što ostane mora se spaliti."

"A ovako ga treba jesti: • bokova opasanih • s cipelama na nogama • sa štapom u svojoj ruci • i pojest ćete ga na brzinu [HIPAZON] to je PESAH (prinos) za B-ga." (Šemot 12,7-11) Dok budete razmatrali ove psukim, zapazite još jednom kako je jedenje macesa samo jedna od mnogih drugih uputa koje idu uz to kako se ovaj korban jede. Započnimo naše razmatranje s nekima od 'drugih' zakona; nakon toga ćemo se vratiti na maces.

Bez ostataka Zakon da se nimalo mesa ne smije ostaviti ponovno se veže za poseban ugođaj ove večeri. Kad netko zna da svi ostaci 'odlaze u smeće', vjerojatnije je da će jesti do mile

Strana 24

volje i uživati u obroku (pitajte bilo kojeg "ješiva bahura").

Kad bi bilo dopušteno spremiti meso, ljudi bi se suzdržavali da ne jedu do mile volje, radije bi sačuvali nešto mesa za drugi obrok (pitajte bilo kojeg siromaha).

Dolazak na objed potpuno odjeven i jedenje sa željom i spremnošću zasigurno bi ovu večer učinilo nezaboravnijom. [Također prisjetite se da u davna vremena štap ("makelhem be-jedhem") nije nužno bio štap za pomoć pri hodu kod starijih osoba, već prije znak važnosti.]

Također se podrazumijeva da je janjetina najukusnija kad je pečena na roštilju, za razliku od kuhane u vodi (pitajte bilo koga).

U tom kontekstu, razmotrimo širu sliku: Obiteljski objed - planiran unaprijed, samo na poziv, svježa janjetina - dobro pečena, pečena na ražnju (pečenje je puno ukusnije od kuhanja) sa svježim pogačama, tj. macesom s pikantnom salatom (gorko bilje), tj. marorom, nije dopušteno da išta ostane, svi dolaze lijepo odjeveni (u najboljoj odjeći) jedu ga spremno, sa žarom, uzbuđenjem ('hipazon') Svatko od nas tko je prisustvovao svečanoj večeri ne bi trebao biti iznenađen ovim zakonima, jer se čini da je to njihova primarna namjera – da stvore potpunu atmosferu 'šabes stola'.

Razmotrite okolnosti. Nacija robova, koja će sada postati slobodna, i spremna je krenuti na važno putovanje do Har Sinaja, i zatim do Obećane zemlje. Svakako, želimo da ovo bude 'večer za pamćenje' i stoga 'jedino najotmjeniji restoran' može poslužiti svrsi!

[Također se prisjetimo da se nije često događalo da si robovi mogu priuštiti jesti 'mesno' za večeru.]

Naša glavna poanta je da je PRIMARNI razlog za sve ove posebne zakone bio osigurati da će svaka obitelj sudjelovati u svečanom objedu, kako bi ovo bila nezaboravna večer. Dakle, samo najbolje meso, pripremljeno na najbolji način, uz kruh i salatu; sa željnim sudionicima u svom najboljem ruhu.

Imajući ovo na umu, vratimo se razmatranju razloga za jedenje macesa za ovim obrokom.

S obzirom na naše dosadašnje razmatranje, bilo bi smislenije uživati u korbanu sa svježom 'hamec' lepinjom, a ne primitivnim 'macesom'!

Da bismo razumjeli zašto, vratimo se našoj analogiji o 'izlasku u restoran' kako bismo proslavili neku važnu prigodu. Sada se postavlja pitanje: Koji bi restoran bio najprikladniji?

Da li bi to bio kineski? Talijanski? Francuski?

U slučaju korban Pesaha, jelovnik bi se najbolje mogao opisati kao - 'anti-egipatski'!

Objasnimo.

Ne samo da B-g želi da Bnei Jisrael uživaju u obiteljskom objedu ove važne večeri, On također želi da ovaj obrok Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag:

Bo: Dva razloga za maces - ili jedan?

bude tematski. Jelovnik ne bi trebao biti samo 'formalan', već bi trebao nositi i 'duhovnu poruku'. [Za Amerikance koji ovo čitaju, samo pitajte svoje susjede zašto se puretina tradicionalno poslužuje za večeru na Dan zahvalnosti.]

Razmotrimo jelovnik.

Janjetina za večeru Kao što smo objasnili, jedenje mesa samo po sebi je nešto posebno. Ali zašto baš janjetina? Objasnimo zašto bi se jedenje janjetine smatralo "anti-egipatskim".

Prisjetite se kada su Jaakov i njegovi sinovi prvi put otišli u Egipat, Josefu je bilo neugodno zbog njihove profesije, jer su bili pastiri, jer je svatko tko uzgaja ovce bio 'to'eva' ['gnusoba'] za Egipćane. (Vidi Berešit 43,32.)

Nadalje, kada su počele pošasti, faraon je prvo pristao da Bnei Jisrael mogu prinijeti svoje korbanot u Egiptu, ali ne u pustinji. Na ovu ponudu Moše je odgovorio, kada bi Am Jisrael prinijeli 'to'evat Micrajim' [gnusobu za Egipćane] u Egiptu, zar ih ne bi kamenovali? (Vidi Šmot 8,22.)

Iz te verbalne razmjene postaje sasvim jasno da bi prinošenje 'janjeta' bilo suprotno egipatskoj kulturi. Čini se da Rašijev komentar na ovaj pasuk implicira da su Egipćani 'janje' smatrali nekom vrstom boga, pa bi stoga prinošenje 'janjeta' u Egiptu u njihovim očima bilo skrnavljenje. [Nešto poput spaljivanja nečije zastave, nacionalnog simbola. Vidi Ramban 12,3!]

[Bilješka: Ibn Ezra (na Šemot 8,22) citira Karaita koji je objasnio da je 'janje' bilo simbol boga koji kontrolira njihovu zemlju. On sam tvrdi da se nije radilo samo o janjetu, već o bilo kojoj vrsti životinje, jer on tvrdi da su Egipćani bili vegetarijanci.]

[Moglo bi se također predložiti 'astrološko' objašnjenje koje se odnosi na činjenicu da Nil (egipatski izvor vode) doseže svoju najveću razinu u proljeće tijekom zodijaka 'tale' [janjeta, vidi mozaik Nila u Tziporiju!] Vidi također slično objašnjenje u Sefer Ha-toda'a od Eliyahua Kitova, re: Nisan (stranica 14).]

Stoga bi pečenje janjeta, zajedno s njegovom glavom, nogama i utrobom, itd., na otvorenom ražnju (vidi Šmot 12,9), a zatim jedenje istoga, poslužilo kao znak Bnei Jisrael da su sada slobodni od egipatske kulture i njenih bogova.

Maces i Maror Kao što smo objasnili, primarni razlog za jedenje macesa ne bi bio nimalo drugačiji od jedenja peciva prilikom objedovanja vani. Ali jedenje upravo macesa moglo bi se ponovno smatrati simboličnim. Najjednostavniji razlog bio bi da jednostavno podsjeti Bnei Jisrael da ih ove večeri B-g izvodi iz ropstva. Kako je maces tipičan kruh siromaha, odnosno roba, bilo bi najprikladnije jesti meso s ovom vrstom kruha.

Godina Broj 15 Page 17 Strana 25 25 Broj 15

[Ovo bi odražavalo našu izjavu "ha lahma anja" koju kažemo na početku Hagade.]

To ne znači da sirotinjski kruh ima loš okus. To je jednostavan vrsta kruha koja zapravo može imati dobar okus!

Međutim, moglo bi se sugerirati da je sam 'hamec' možda bio simbol egipatske kulture. Među povjesničarima je dobro poznato da se umjetnost pravljenja kvasca prvi put razvila u Egiptu i upravo su Egipćani usavršili proces 'pečenja kruha'.

[Vidi 'On Food and Cooking -'The Science and Lore of the Kitchen' ('O hrani i kuhanju - 'Znanost i običaji o kuhinji') Harold McGee / stranica 275 - na temelju arheoloških dokaza, dizani kruh počeo se proizvoditi u Egiptu oko 4000. pr.n.e. Na stranici 280 - tada se pivska pjena na kraju koristila kao prvi kvasac. I stranica 615 - pravljenje kruha usavršeno je izumom pećnica oko 3000. godine pr.n.e u Egiptu.]

Slično tome, jedenje gorkih trava uz korban svakako čini meso "ukusnijim" - ali zašto baš gorke trave, a ne slatke?

Poput macesa, moglo bi se reći da bi razlog bio da nas ove večeri podsjete na gorčinu ropstva koje sada napuštamo.

Zapravo, to je upravo ono što objašnjavamo u Hagadi u dijelu "MAROR - AL ŠUM MA".

[Također bi se moglo protumačiti da je razlog jedenja korbana 'dobro odjeveni' i u žurbi (iako Bnei Jisrael neće otići prije sljedećeg jutra) bio naglašavanje potrebe da budu 'spremni i željni' svog izbavljenja.]

Na ovaj se način, sve micvot koje se odnose na Pesah Micrajim mogu odnositi i na potrebu da se ovu večer učini nezaboravnom, uz svečanu obiteljsku večeru itd.; ali istovremeno svaki je čin imao i simboličku funkciju. Ova je večer na svoje sudionike ostavila neizbrisiv pečat, kako bi to sjećanje prenijeli svojoj djeci i unucima. Ona je morala biti posebna!

Ukratko, pokazali smo kako možda postoje dva potpuno neovisna razloga za jedenje macesa u noći petnaestog nisana: • Jedan maces - 'lehem oni', sirotinjska pogača treba se pojesti uz korban Pesah, kako bi taj korban učinili ukusnim, no u isto vrijeme da nas podsjeti da zahvalimo B-gu što smo spašeni od Makat Behorot i ropstva.

• Drugi maces - "kruh koji je napravljen u žurbi", 'hipazon' - je sastavni dio micve hag ha-macota (jedenje macesa sedam dana) i jedemo ga kako bismo se prisjetili događaja kako nas je B-g izveo iz Egipta.

U drugom dijelu potražit ćemo dublju vezu između ova dva razloga za jedenje macesa. ■

Strana 25

Alan Morinis:

Svakodnevna svetost Židovski duhovni put musara Ne ukazuje li on na uobičajene osjećaje prava na nešto koji mnoge od nas sprečavaju da prepoznamo dobro i budemo zahvalni? Mi smo stručnjaci za priželjkivanje i prigovaranje, pa čak i ako su problemi stvarni i stvari nisu savršene, ne poklanjamo dužnu pažnju onome što nam je već u ruci. Da, čaša je svakako napola prazna, ali je i napola puna. Netko mi je jednom proturiječio: "Na čemu bi zatvorenik u koncentracijskom logoru mogao biti zahvalan?" "Što je živ", odgovorio ■ sam.

Zahvalnost (nastavak) Zahvalnost ne dolazi sama od sebe Ipak, zahvalnost nam često ne dolazi prirodno, i obično je potreban određeni trud da bismo ovu osobinu razvili praksom. Kada prakticiramo zahvalnost, mi ulažemo trud u podizanje vlastite svjesnosti za darove koje već posjedujemo, i time se oslobodimo iscrpljujuće jurnjave za ciljevima koji nam neprestano izmiču, a vezani su uz ono što smatramo da nam nedostaje. Nije ni čudo što zahvalnost čini dušu zadovoljnom.

Ona nas oslobađa kompulzivnog grabljenja i vraća nam natrag naš život.

U klasiku musara Dužnosti srca, Rabbi Bachya ibn Pakuda nam kaže da nema žive osobe koja nije dobila darove, pa makar samo darove života i nade, ali mi patimo od neke vrsta sljepila koje nas sprečava da vidimo i cijenimo ono što imamo.

On je utvrdio tri razloga zašto u svom životu ne vidimo obilje onoga na čemu bismo trebali biti zahvalni i vrijedi obratiti pažnju na to što on govori jer njegovi uvidi vrijede za nas danas jednako kao što su vrijedili prije gotovo tisuću godina kada ih je napisao. Dok čitate te točke, provjerite možete li prepoznati kako ti čimbenici djeluju u vašem životu i kako vas udaljavaju od zahvalnosti koja čini dušu zadovoljnom.

Prvo, on kaže da se obično ne osjećamo zahvalno jer smo previše zaokupljeni svjetovnim stvarima i uživanjem u njima. Ističe da se fizičke užitke nikada ne može u potpunosti zadovoljiti, pa ih slijedimo do unedogled, što nas drži podalje od zahvalnosti za ono što imamo.

Strana 26

Drugo, toliko smo navikli na svoje darove da ih zapravo više ni ne vidimo. Toliko smo naviknuti na njih da nam se čine kao tipična, trajna, neugledna obilježja našega života.

Budući da ih jednostavno uzimamo zdravo za gotovo, ne vidimo sve dobro koje je u našim životima i zbog kojeg zapravo trebamo biti zahvalni.

Čak i za izazove Pjesma "Thanks" ("Hvala") W. S. Merwina, uključuje stihove:

kad se vratimo iz sijaset bolnica, kad se vratimo nakon pljačke, nakon sprovoda, mi kažemo hvala

I treće, toliko smo usredotočeni na muke i nevolje koje trpimo na ovom svijetu da zaboravljamo da i samo naše biće i sve ono što posjedujemo spada u dobre stvari koje su nam darovane.

nakon vijesti o mrtvima,

Rezultat ove nepromišljenosti, zaključuje Rabbi Ibn Pakuda, jest da "ostaje mnogo dobrih stvari u kojima nismo uživali, a sreća koju bismo od njih trebali dobiti postaje ukaljana bilo zbog toga što ljudi ne prepoznaju dobro koje se nalazi u njoj, ili pak ne shvaćaju njezinu vrijednost."

koja živi u vonju koji je sama odabrala, mi kažemo hvala

Ovaj glas od prije tisuću godina govori stvari koje se čine jednako primjenjivima na naš život danas.

bez obzira jesmo li ih poznavali ili ne, mi kažemo hvala u kulturi potonuloj u sramotu

Pjesma dalje opisuje sve vrste ostalih suvremenih pitanja, pa ponovo odzvanja refren: "Mi kažemo hvala."

Kako je to moguće? Pa zašto bi netko želio reći hvala što mu je policija ušla na stražnja vrata, za premlaćivanja, prevarante, životinje što ugibaju oko nas, šume koje nestaju brže od minuta?

Divrej Tora

(nastavak s 26. stranice) Alan Morinis: Merwin pred nas stavlja izazov da posegnemo prema vrlo radikalnoj vrsti zahvalnosti. Ono što on predlaže neće nam biti lako niti prirodno, jer on širom otvara vrata jednostavnih sigurnih stvari "dobrog" i "lošeg" kroz koja imamo običaj promatrati svijet. Ali koliko su korisne pa čak i istinite ove kategorije?

Navijamo za dobro koje nam se događa i tugujemo zbog zla, ali jesmo li uistinu sposobni tako jasno prosuditi o tome koje je koje? Koliko možemo biti sigurni da je nešto što nam se događa zaista za dobro, a nešto drugo loše?

Priča o učenjaku Rabi Akivi savršeno to izriče. On je običavao reći, "Čovjek bi uvijek trebao imati naviku reći: 'Što god Sve-Milosrdni čini, On čini to za dobro.'" To je potkrijepio pričom iz vlastitog iskustva.

Jednom je rabi Akiva išao putem a uz sebe je imao pijetla, magarca i svjetiljku. Stigao je na neko mjesto i zatražio sobu u gostionici, ali su ga odbili. Kad se to dogodilo, rekao je, "Što god Sve-Milosrdni čini, On čini to za dobro." Tako je otišao sa svojim pijetlom, magarcem i lam-

Svakodnevna svetost pom te proveo noć vani u polju.

Puhnuo je vjetar i ugasio svjetiljku, došla je lasica i pojela pijetla, lav je došao i pojeo magarca. On je rekao: "Što god Sve-Milosrdni čini, On čini na dobro."

Te iste noći u taj je grad došla horda pljačkaška i odvela u zatočeništvo sve u gradu. Rabi Akiva je bio pošteđen. Da je njegov pijetao zakukurikao, da je magarac zanjakao, da je svjetiljka gorjela, bio bi otkriven.

Poruka je jasna. Kako možemo procijeniti što se sada događa kad ne znamo što će se dogoditi iza toga? Tek iz obrisa te šire slike možemo shvatiti značenje i kuda vode naše sadašnje prilike. Tek tada možemo znati što je dobro, a što loše — a čak ni tada zapravo ne možemo biti sigurni jer se događaji nastavljaju odvijati. "Zar ti nisam rekao?" zaključio je Rabi Akiva. "Što god Sve-Milosrdni čini, On čini za dobro."

Blagoslovi pod krinkom Nije teško pronaći primjere iz stvarnog života strašnih stvari koje su

zadesile ljude, a koje su se na kraju pokazale kao "blagoslovi pod krinkom".

Ono što je poštedjelo obitelj moje učiteljice gospođe Perr od uništenja u holokaustu bila je "katastrofa" koja im se dogodila kad su početkom Drugog svjetskog rata Rusi koji su nadirali protjerali njezinu obitelj iz Poljske u Sibir. Ta teška sudbina maknula ih je s puta nacistima i sačuvala im živote.

Upoznao sam jednog čovjeka koji je preživio holokaust i koji je iz rata izišao bez ikakvog novca, bez državljanstva i traumatiziran. Napustio je Europu i krenuo put Urugvaja. On i njegova obitelj živjeli su u Južnoj Americi dugi niz godina, sve dok nisu napustili to nestabilno mjesto da se nastane u Sjedinjenim Državama. Mogli su se useliti jer su postali prilično imućni. Izvor njihovog bogatstva bio je istinski monopol koji je obitelj imala nad proizvodnjom sapuna u Urugvaju. Glava obitelji naučio je izrađivati sapun kao prisilni radnik u koncentracijskom logoru.

U mom životu, da nije bilo bolnog gubitka mog vlastitog poslovnog bogatstva, o čemu sam pisao u knjizi Climbing Jacobs Ladder (Uspinjanje Jaakovljevim ljestvama), nikada ne bih otkrio musar i danas ne bih pisao ove riječi.

Dok neprestano nastojimo dati smisao onome što proživljavamo, ima mudrosti u prihvaćanju svega što nas snađe sa stavom zahvalnosti. Ovaj stav odražava "naprednu" razinu prakticiranja zahvalnosti.

Ovdje je metoda dovesti se u stanje da uočimo da čak i u nevoljama s kojima se suočavamo u ovom svijetu možemo pronaći dobro i nešto na čemu ćemo biti zahvalni. Samo zato

Godina Broj 15 Page 17 Strana 27 27 Broj 15

Strana 27

(nastavak s 27. stranice) Alan Morinis: što nam naše ograničene ljudske oči ne dopuštaju da uvidimo da će se prividna katastrofa koja se iznenada pojavila pokazati kao dobra stvar, kada njegujemo ovaj stav, njena istina počinje nam postajati vidljiva.

Mišna u tome ide toliko daleko da nalaže da je "čovjek dužan izreći blagoslov za zlo." Učenjak Rava objasnio je da je ovo učenje bilo dano "kako bi pokazalo da čovjek [zlo] mora prihvatiti s radošću".

Rabini su mu postavili izazov tražeći ga primjere kako to može biti.

Odgovor koji su dobili je da nam naš ograničeni vid ne dopušta da sa sigurnošću znamo što je dobro, a što loše, unatoč izgledu: Na primjer, ako je nečija zemlja poplavljena. Na kraju će to biti dobro, jer njegova zemlja biva prekrivana sedimentom i postaje plodnija. Međutim, sada je to loše. A što se tiče dobre stvari, kao što je, na primjer, ako je netko nešto pronašao, to se na trenutak čini dobrim iako će ga to staviti u nepovoljan položaj, jer ako vlasti za to čuju, oduzet će mu taj predmet.

S mjesta na kojem se nalazimo u ovom trenutku, jednostavno ne možemo razaznati što je što, pa blagoslivljamo za dobro, a blagoslivljamo i za ono naizgled loše.

U Talmudu ima znamenita osoba, imena Nahum lš Gamzu, koja je oličenje ovog stava. On je pravedan čovjek koji je u posljednje dane svog života zakoračio osiromašen, slijep, nemoćan pokretati udove i izmučen bolešću. Pa ipak, kako ga je koje od ovih teških stanja sustizalo, što god da mu se događalo, on bi uvijek za to rekao "Gam zu l'tova" - "I ovo je na dobro".

Jedna priča u kojoj je sudjelovao Nahum lš Gamzu zbiva se kada su

Strana 28

Svakodnevna svetost Židovi htjeli poslati dar Cezarovu dvoru, a pobožni Nahum je bio izabran za izaslanika. Krenuo je sa škrinjom napunjenom draguljima i biserima. Putem, neki su ljudi potajice ukrali njegove dragulje a škrinju napunili običnom zemljom. Kad je otkrio tu zamjenu, jedina Nahumova reakcija bile su riječi gam zu l'tova - i ovo je na dobro - i nastavio je sa svojom misijom. I drugi podjednako katastrofalni događaji također su se dogodili, a on je reagirao na jednak način. Kako je to moguće? Kako bi moglo biti na dobro naći se u situaciji da predaješ kantu zemlje kao dar bijesnom rimskom caru? Odgovor je da u tom trenutku priča nije završena.

ćemo s vremenom vidjeti širu sliku. I možda će ta šira slika uključivati dimenzije koje nadilaze ovaj svijet i nama poznato iskustvo, kao što židovska tradicija više puta potvrđuje govoreći nam da prava naknada za naš život nije u ovom svijetu već u Svijetu-koji-dolazi.

Ulazi (prerušeni) prorok Ilija. On otkriva da zemlja u škrinji zapravo ima čarobna svojstva. Cezar je presretan i nagrađuje Nahuma tako što mu je škrinju napunio draguljima i otpravio ga na put uz velike počasti. Gam zu l'tova - i to je na dobro.

ovu sklonost. Kada si zadamo plan da sebe podsjećamo da budemo zahvalni, mi mijenjamo percepciju svog života, i time zapravo mijenjamo svoj život.

Evo prakse. Kad vam se dogodi nešto naoko "dobro", izrecite blagoslov: "I to je za dobro." A ako vam se dogodi nešto "loše", " I to je za dobro." Prilikom posljednjeg emitiranja njegove televizijske emisije, kada su komičara Jerrya Lewisa bacili u zrak, on je citirao riječi Nahuma lš Gamzua koje smo gore spomenuli, a koje je Lewis naučio od svoje majke: "Gam zu l'tova", rekao je pred kamerom. "I to je za dobro." Nema sumnje da je ovo teška duhovna praksa, ali kada se vrši iskreno, ona vrši snažan utjecaj na vaš život.

Reći hvala Iako se u traženju dobra u svemu što se dogodi nalazi velika duhovna vrijednost, moramo paziti da se ne postavimo previše optimistično. Sve što želimo jest ustvrditi da u svemu što se događa postoji mogućnost dobra, kad bismo ga samo mogli uvidjeti, i iako ono možda sada nije vidljivo, možda

Skloni smo živjeti svoj život zakopani u svom osjećaju da smo prikraćeni. Nitko ne mora daleko gledati kako bi pronašao nekoga tko ima više novca, ili je viši, zdraviji ili ima više sreće u ljubavi. Ako se uspoređujemo na ovaj način to može stvoriti gorčinu u duši, dok se trujemo donošenjem sudova, grabljenjem i samokritikom.

■ Njegovanje zahvalnosti uravnotežava

Kad krenemo s prakticiranjem zahvalnosti važno je na um prizvati zahvalnost, a zatim izraziti i postupiti u skladu s osjećajem zahvalnosti koji smo potaknuli.

Upravo to sam otkrio da radim jednog tjedna dok sam radio na duševnoj osobini zahvalnosti. Baš taj tjedan dobio sam e-mail od studentice koja je bila vrlo nezadovoljna zbog niza stvari koje je smatrala pogrešnima u tečaju musara koji je pohađala.

Koliko sam mogao vidjeti, svi su problemi bili s njene strane, poput činjenice da je imala staro računalo koje nije voljelo privitke i da se činilo da je toliko iscrpljena da je optuživala umjesto da je rješavala probleme. Uzimajući u obzir cijelu situaciju, ponudio sam joj djelomičan povrat naknade za tečaj. To mi se činilo poštenim, ali očito ne i njoj, jer mi je uzvratila još agresivnijim odgovorom, odgovorom koji me iziritirao. I mada smo se svađali oko iznosa od niti 100 dolara, sjeo sam da joj napišem takav odgovor koji će joj zasigurno pokazati gdje joj je mje-

Divrej Tora

(nastavak s 28. stranice) Alan Morinis:

Svakodnevna svetost

sto. Upravo mi se tada u mislima, nepozvana, pojavila pomisao o "zahvalnosti". Sjeti se da njeguješ zahvalnost, podsjetio sam sebe. Na čemu se može biti zahvalan u ovoj situaciji? U tom trenutku ništa takvog mi nije bilo očito, pa sam zaključio da joj neću odgovoriti sve dok ne budem svoj odgovor mogao započeti riječima "Zahvalan sam vam na tome što. . . " Prvih nekoliko ideja koje su mi pale na pamet morao sam odbaciti. "Zahvalan sam ti što si idiot." "Zahvalan sam ti što si mi pokazala koliko čovjek može biti u krivu." U međuvremenu sam se smirio, a onda sam shvatio da je u stvari postojala jedna stvar u tom smislu koju bih mogao opravdano reći. Mogao bih joj reći, "Zahvalan sam ti što si mi pokazala kako ova situacija izgleda s tvoje točke gledišta."

To je bila istina. Ona mi je govorila kako ova nezadovoljavajuća situacija njoj izgleda (iako je ljutnju izazvalo upravo to njezino radikalno drugačije stajalište).

Jednom kad sam odlučio da joj izrazim svoju zahvalnost što je samnom podijelila svoju perspektivu, bio sam u stanju uvidjeti da je i njezin stav zapravo opravdan. Da sam u robnoj kući kupio toster, rekao sam sam sebi, i vratio ga nakon nekoliko tjedana jer mi nije odgovarao, očekivao bih puni povrat novca. Upravo tako je ona vidjela ovu situaciju. Inzistirajući na mojim pravima, posvađali smo se.

Oslobođen praksom zahvalnosti, mogao sam vidjeti situaciju iz dviju perspektiva, i obje su imale osnovu. Vratio sam joj novac i oboje smo iz situacije izišli zadovoljni.

Stav zahvalnosti Iz ove priče možete vidjeti da zahvalnost ne znači samo uljudno zahvaliti kada vam netko donese neku korist. Cilj je učiniti sve što je potrebno da biste zahvalnost utkali duGodina Broj 15 Page 17 Strana 29 29 Broj 15

boko u samu strukturu svog bića, da ono prožima sve što radite. Da biste postigli tu razinu, rekao je Rabbi Yerucham Levovitz, vi morate "nastaviti govoriti poput prodavačice na placu" (tj. besprekidno) o svemu što primate.

Iako praksa zahvalnosti zahtijeva da svoje osjećaje provodimo u djelo, suština osobine duše je onaj unutarnji stav koji održavamo. To saznajemo iz priče o istom tom Rabbi Levovitzu.

Rabin je imao poseban fond iz kojeg su njegovi studenti ješive mogli posuđivati novac. Jedne je godine jedan mladić posudio novac da bi otputovao kući za Pesah.

Po povratku u ješivu, student je vratio novac i izrazio zahvalnost. Istog trenutka ga je učitelj ukorio jer postoji židovska vrednota da kada korisnik izrazi zahvalnost, on ili ona umanjuje dobro djelo i podriva nesebičnost onoga koji ga je učinio. Dječak je shvatio poruku.

Iduće godine, isti je dječak ponovo posudio novac iz fonda da bi otputovao kući. Ovog puta je, jer je naučio lekciju, novac je vratio bez riječi.

"A gdje je tvoja zahvalnost?" prigovorio mu je Rabbi Levovitz.

Zbunjeni student je prasnuo, "Ali Rebbe, prošle godine sam vam zah-

valio, a vi ste me ukorili. Ove godine vam nisam zahvalio, a vi ste me opet ukorili. Što bih trebao učiniti?"

Njegov učitelj je objasnio: "U ovoj situaciji svakako ti je zabranjeno izraziti bilo kakvu usmenu zahvalnost.

Ali osjećaj zahvalnosti u tebi trebao bi biti toliko snažan da bi ti bilo teško prešutjeti. Nisam primijetio da se boriš da ostaneš šutke".

Ova priča ističe da bit zahvalnosti počiva u srcu, a ne u ponašanju. Unutarnje držanje ili stav zahvalnosti pruža nam resurse koji nam pomažu da se suočimo sa svime sa čime se susretnemo u životu. Zahvalno srce je čvrsta podloga s koje se možemo brinuti o drugima, kao i o sebi samima, jer nas ono usmjerava prema resursima koje imamo, a ne prema onome što nam nedostaje. Nastaje optimistično i radosno držanje, i ono treba poticati taj stav da prakticiramo zahvalnost tijekom cijelog dana. Namjera je da sjeme koje posadimo praksom iznikne, a potom ćemo doživjeti bljeskove zahvalnosti dok se bavimo uobičajenim aktivnostima u svom životu.

Dobro je zahvaljivati Vječnom I pjevati Imenu Tvome, o Svevišnji Objavljivati jutrom dobrotu Tvoju I vjernost Tvoju noću.

—Psalmi /Tehilim 92 ■

Strana 29

SUDJENJE U HAAGU ZA GENOCID

Izrael odbacio optužbe Južne Afrike da u Pojasu Gaze provodi istrebljenje Palestinaca Euractiv 12.1.2024 Očekuje se da će sud u Haagu kasnije ovog mjeseca donijeti odluku o mogućim izvanrednim mjerama, ali tada neće odlučivati o optužbama za genocid, što znači da bi ti postupci mogli trajati godinama

Izraelci tvrde da Južna Afrika igra ulogu 'vražjeg odvjetnika' za Hamas Izrael je u petak odbacio optužbe kao neosnovane i rekao da JAR igra "vražjeg odvjetnika" za Hamas, palestinsku islamističku militantnu skupinu protiv koje Izrael ratuje u Gazi.

Izrael je u petak kao "grubo iskrivljenu priču" odbacio optužbe Južnoafričke Republike (JAR) pred najvišim sudom Ujedinjenih naroda da je izraelska vojna akcija u Gazi državni genocid usmjeren ka istrebljenju palestinskog stanovništva.

Vojne akcije u Gazi su samoobrana protiv Hamasa i drugih terorističkih organizacija, rekao je pravni savjetnik izraelskog ministarstva vanjskih poslova na početku drugog dana saslušanja pred ICJ-em.

JAR, koji je u prosincu podnio tužbu na Međunarodnom sudu pravde (ICJ), zatražio je u četvrtak od sudaca da narede Izraelu da hitno obustavi zračnu i kopnenu ofenzivu na palestinsku enklavu.

Tal Becker je ocijenio da je južnoafrička interpretacija događaja "grubo iskrivljena".

'Južnoafrička interpretacija događaja grubo iskrivljena'

moobranu i učiniti ga bespomoćnim", dodao je Becker.

Izrael je pokrenuo sveobuhvatni rat nakon prekograničnog divljanja militanata Hamasa 7. listopada u kojem je, kako su izraelski dužnosnici rekli, ubijeno 1200 ljudi, a 240 su kao taoci odvedeni u Gazu.

Prema zdravstvenim vlastima na teritoriju pod vlašću Hamasa, u kontinuiranoj izraelskoj kampanji bombardiranja ubijeno je više od 23.000 ljudi, a iz svojih domova protjerano gotovo svih 2,3 milijuna stanovnika male i gusto naseljene palestinske enklave.

Pretoria Palestince

podržava

"Ako postoji genocid, onda se on provodi protiv Izraela".

Odluke ICJ-a su konačne i na njih nema prava žalbe, ali sud ih nema načina provesti.

Tražeći od suda da naredi prekid vojne operacije u Gazi "tužitelj želi lišiti Izrael temeljnog prava na sa-

Konvencija o genocidu iz 1948. definira genocid kao "djela počinjena s namjerom da se uni-

šti, u cijelosti ili djelomično, nacionalna, etnička, rasna ili vjerska skupina".

Južna Afrika nakon apartheida zala-že se za palestinsku stvar, što je odnos koji je nastao kada je borbu Afričkog nacionalnog kongresa protiv vladavine bijele manjine podržala Palestinska oslobodilačka organizacija Jasera Arafata.

Očekuje se da će kasnije ovog mjeseca donijeti odluku o mogućim izvanrednim mjerama.

Sud tada neće odlučivati o optužbama za genocid - ti bi postupci mogli trajati godinama.■

STRAVA KOD TEL AVIVA

Napao ljude nožem, a onda ih pregazio automobilima: ‘Najmanje je 18 ljudi ozlijeđeno!‘ Jutarnji list 15.1.2024.

Izraelska policija izvijestila je da je neimenovani Palestinac koristio čak tri različita vozila Najmanje 18 ljudi je ozlijeđeno u napadu nožem i naletu autom koji se dogodio u ponedjeljak u izraelskom gradu Ra‘anana, piše izraelski portal Haaretz.

Najmanje jedna osoba je u kritičnom, a još dvije su u teškom stanju, izvijestila je hitna medicinska služba Magen David

Adom.

Izraelska policija je izvijestila da je uhićen jedan Palestinac iz Hebrona nakon što se s tri različita vozila namjerno zaletio u ljude.

Svjedokinja napada, koji se dogodio na nekoliko lokacija u gradu, rekla je da je ‘vidjela kako je netko ubo troje ljudi u blizini trgovačkog centra.

Napadač je zatim ukrao auto i pregazio ljude.‘ Prema preliminarnoj istrazi policije, osumnjičenik je nožem

izbo ženu i preuzeo kontrolu nad njezinim automobilom. Potom je krenuo u vožnju i pregazio ljude u ulici Ahuza. Osumnjičenik je tada izgubio kontrolu nad automobilom, izašao iz njega i ušao u drugo vozilo, kojim je nastavio pregaziti pješake u ulici Haroshet.

Naknadno se doznalo da je ubijena 79-godišnja Izraelka, a 18 ljudi je ranjeno.

Prema izraelskoj policiji, 44-godišnji ilegalni palestinski radnik iz područja grada Hebrona na Zapadnoj obali uhićen je nakon

što je naletio na civile s tri različita vozila. Policija je također uhvatila nećaka osumnjičenog, još jednog ilegalnog radnika iz okolice Hebrona, koji je bio u automobilu, a kasnije je pobjegao s lica mjesta.

Prema preliminarnoj istrazi policije, osumnjičenik je nožem izbo ženu i uzeo njezin automobil. Potom je dao gas i pregazio ljude u ulici Ahuza. Osumnjičenik je tada izgubio kontrolu nad automobilom, izašao iz njega i ušao u drugo vozilo, kojim je nastavio gaziti pješake u ulici Haroshet. ■

Izraelski reprezentativac priveden nakon proslave gola u Turskoj Index 15.1.2024.

NAPADAČ izraelske reprezentacije i turskog Antalyaspora Sagiv Jehezkel (28) priveden je i ispitan u nedjelju nakon što je na utakmici turske Super lige proslavio gol uz odavanje počasti taocima koje je Hamas držao u Pojasu Gaze, izvještavaju turski mediji.

Ranije u nedjelju ministar pravosuđa zemlje najavio je istragu protiv Jehezkela zbog inci-

Page 30 Strana 30

denta i sumnje na "poticanje na mržnju". Nakon što je postigao gol za svoju momčad protiv Trabzonspora, Jehezkel je otkrio poruku koja je glasila "100 dana. 07/10" na zavoju na lijevom zglobu. Poruka se odnosila na napad Hamasa na Izrael 7. listopada i broj dana u kojima je više od 130 izraelskih talaca držano u Gazi.

"Javno tužiteljstvo u Antaliji otvorilo je sudsku istragu protiv

izraelskog nogometaša Sagiva Jehezkela zbog javnog poticanja na mržnju zbog njegovog odvratnog slavlja u korist masakra koji je Izrael počinio u Gazi", rekao je turski ministar pravosuđa Yilmaz Tunc. "Nastavit ćemo podržavati potlačene Palestince", dodao je, osuđujući ono što je opisao kao "genocid" koji je u tijeku u Gazi.

Antalyaspor će navodno ra-

Divrej Tora

skinuti ugovor s Izraelcem "U utakmici protiv Trabzonspora, koju smo igrali danas, s tugom i iznenađenjem gledao sam kako je Sagiv Jehezkel djelovao protivno osjetljivosti Antalije, Antalyaspora i naše zemlje. Objave na društvenim mrežama na službenim kanalima našeg kluba uklonjene su odmah nakon što je uočen problem", objavio je predsjednik kluba Sinan Boztepe....■

Godina 17 Broj 15