2-04 - Divrej Tora - Bešalah 5784

Divrej Tora Godina 17 Broj 16

Zagreb, šabat 27. siječnja 2024. - 17. švata 5784.

http://twitter.com/DivrejTora

Broj 16 divrejtora@gmail.com

Paraša Bešalah

B’’H

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Ropstvo ima jednu veliku prednost: lagodnost. U Egiptu su Židovi bili opskrbljeni svime za svoje osnovne potrebe, kao npr. hranom i zakloništem, i nisu morali donositi nikakve odluke o tome kako će provesti dan ili što će ostvariti.

Na hebrejskom je naziv za Egipat - "Micrajim" - jednak riječi "mecar" koja znači uski prostor. Na jednoj razini, Židovi su prednost dali ograničenom okruženju, pred širokom odgovornosti koja prati slobodu.

Sommersione dell'esercito del faraone nel Mar Rosso, Andrea Previtali (1480 – 1528) Gallerie dell'Accademia, Venezia

(Šemot 13,17 - 17,16) Ubrzo nakon što je djeci Izraelovoj dopustio da napuste Egipat, faraon je jurnuo za njima kako bi ih prisilio da se vra-

U konačnici, "lagodnost" je ono protiv čega se moramo boriti - inače nikada u životu nećemo ići naprijed. Stoga, ako se mučite s odlukom, zapitajte se: Što je najgore što se može desiti? I hoću li za 10 godina požaliti što nisam donio tu odluku?

te, pa su se Izraelci našli u stupici izme-

U ovoj parši, more se konačno razdvoji i Židovi prođu njime do slobode. U tom trenutku kod njih nastane radosna proslava - ne samo zato što su pobijedili Egipćane, nego još više, jer su pobijedili vlastiti paralizirajući strah. ■

zahvalnicu.



đu faraonove vojske i mora. B-g kaže Mošeu da podigne svoj štap iznad vode; more se razdvaja i Izraelci prelaze, a onda se opet zatvara nad egipatskim progoniteljima.

Moše i Izraelci pjevaju B-gu pjesmu

U pustinji narod žeđa i gladuje, i neprestano prigovara Mošeu i Aharonu.

B-g na čudesan način gorke vode Mare pretvara u slatke, a kasnije Moše udar-

cem po stijeni učini da iz nje poteče voda; učinio je i da mana pada s neba svakog jutra prije svitanja i da se prepelice pojavljuju u taboru Izraelaca svake večeri.

Izraelci dobivaju uputu da petkom skupljaju dvostruku količinu mane jer je

na Šabat, dan kojeg je B-g proglasio danom počinka, neće biti. Neki nisu poslušali i krenuli su skupljati manu sedmog dana, ali nisu ništa našli.

Aharon je u ćupu sačuvao malu količinu mane kao svjedočanstvo budućim naraštajima.

U Refidimu narod napadaju Amalekiti. Porazile su ih Mošeove molitve i vojska s kojom je Jošua na njih krenuo. ■ Prevela Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija – 14 p’sukim –

dolazi od tijela". (Onečišćenje od

13,17-14,8

mrtvog tijela ne može se ukloniti

"Kad Par’o otpošalje Narod…", B-g ih vodi okolnim putem kako bi spriječio da među njima nastane panika i da se vrate u Egipat. Moše, održi obećanje koje su braća dala Josefu,

bez napitka od para aduma – uz određenja ograničenja.) Osoba koja pazi na halahu prije nego li se uspne na Brdo Hrama treba se konzultirati s rabanim koji ga osobno poznaju.

te zajedno s Narodom iz Egipta uzi-

B-g je Narodu osigurao pratnju u vi-

ma i Josefove posmrtne ostatke.

du stupa od oblaka danju i vatrenog

Midraš nam kaže da su Egipćani Josefove kosti sakrili u Nilu, kako bi spriječili Izraelce da napuste zemlju.

Josefov se lijes čudesno, u pravi čas, pojavio na površini, tako da ga Narod može uzeti sa sobom kada je odlazio. Učimo da je Josef zaslužio da bude prenesen u Erec Jisrael i da tamo bude sahranjen time što je or-

ganizirao pogreb svog oca. Moše je pak, dobio najveću počast – sam B-g se pobrinuo za Mošeov pogreb, kao nagradu za brigu koju je on pokazao za Josefove posmrtne ostatke.

Gemara nas uči da je prisutnost mrtvog tijela – a dakako i onoga tko je onečišćen doticajem s mrtvim tijelom – dopuštena u "Levitskom taboru", a zabranjena je samo na području Mikdaša. To učimo iz činje-

nice da je Moše uzeo Josefove kosti "sa sobom". Ova halaha danas je važna u pogledu dozvole da se na Brdo Hrama popne na ona području na kojima nije stajao Hram i njegovo predvorje. Brdo Hrama – ono što je izvan područja Mikdaša – ima status Levitskog tabora, i na njega se može otići nakon što se uroni u mikve da se oslobodi "nečistoće koja Strana 2

stupa noću. B-g Mošeu govori o Svom planu da Narod povede na takav način da će Faraon krenuti u

nas je izveo iz Egipta. To je suštinski temelj judaizma. Ne samo da smo izišli iz Micrajima, već da je B-g bio taj koji nas je iz njega izveo. Ne samo da nas je izveo, već je i narod bio toga potpuno svjestan.

potjeru za njima u promašenoj nadi

Levi – druga alija – 6 p’sukim – ■

da će ih vratiti u Egipat. Kada je Fa-

14,9-14

raon bio obaviješten (od strane doušnika koje je poslao da se pridruže Izraelcima) o tome gdje se Narod nalazi, on (uz B-žju pomoć da nje-

govo srce učini "teškim" i "sigurnim") sa sobom uzima strahovitu vojnu silu i daje se u potjeru za Narodom Izraela.

Moćna egipatska vojska daje se u potjeru za Narodom. Kada ih Narod spazi kako dolaze, to ga užasno preplaši jer nije imao kamo pobjeći. Ja-

daju se Mošeu da bi im bilo bolje da su pomrli u Egiptu. Moše umiruje Narod, ohrabruje ih da se ne plaše, obećava im da će se B-g boriti u nji-

"A B-g im ne dopusti da krenu De-

hovo ime, te im kaže da će Egipat

reh Erec P’lištim." Doslovce, oni nisu

uskoro propasti.

krenuli izravnim putem prema teritoriju Filistejaca. Jedan komentator ukazuje na zanimljiv draš temeljen na igri riječi. B-g nije izveo Narod iz Egipta na dereh erec, na normalan,

prirodan način. Normalno, kruh dolazi iz tla; Izraelskom narodu B-g kruh šalje odozgo. U normalnim okolnostima, voda dolazi odozgo; B-g je Izraelski narod snabdjevao vodom odozdo, iz čudesnog Vrela koje ih je pratilo na putovanju, Mirjam u čast. Time što nas nije izveo na prirodan način, van svake je sumnje da je uistinu B-g bio taj koji

Može se pretpostaviti da je ovo što se događa razjašnjenje u vezi toga tko je izveo Izraelski narod iz Egipta. Faraon je zapravo mislio da je on pustio Narod da ode – da ga je po-

tjerao iz Egipta. To čak tako i izgleda na početku ovotjedne sedre. B-g je uredio da Faraon pohita za njima.

Tada su mu zbivanja – jednako kao i nama – pojasnila da je B-g, i jedino B-g, Onaj koji nas je izveo iz Egipta. Š’liši – treća alija – 11 p’sukim – 14,15-25 B-g "pita" Mošea zašto Narod viče; Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: neka samo nastave ići dalje.

Naši nas učenjaci podučavaju da

Alija po alija

je progonila, sprečavajući na taj na-

ne uz druga čuda) omogućuju da se

čin da dođu u međusobni kontakt.

lakše povežemo i više cijenimo sama čuda. Pucnuti prstima donosi

postoje trenuci koji nas potiču na

Moše podiže ruku ponad mora te

molitvu, a postoje i oni koji nalažu

B-g učini da snažan istočni vjetar

da se nešto poduzme. Ponekad se

puše čitave noć, i razdvoji vodu. Iz-

moramo koristiti dugim molitvama

raelski narod ulazi u more po suhoj

i molbama; pokatkad kratka moli-

zemlji, između vodenih zidova. Egi-

tva ne samo da je dovoljna, već bi

pat odvažno kreće za njima. Oholo

previše riječi bilo i kontraprodukti-

ponašanje Egipćana odjednom se

vno. B-g kaže: Ma tic’ak Eilai, zašto

pretvori u strah i paniku kada im

Mene pozivaš? Ma se piše mem-hei.

borna kola ostanu bez kotača i za-

R’vi’i – četvrta alija – 32 p’sukim –

Mem predstavlja 40 dana i 40 noći

glibe u morskom dnu. (Tu nailazi-

14,26-15,26

koje je Moše proveo moleći se za

mo na oštru suprotnost u odnosu na

Narod nakon grijeha sa Zlatnim te-

potpuno suhu zemlju kojom kroče

letom. Mem predstavlja dugu mo-

Izraelci.) Egipat konačno (i preka-

litvu. Hei simbolizira jednostavnu

sno) priznaje B-ga, ne samo u ovom

ali rječitu molitvu od pet riječi za

trenutku, već i za sve ono ranije,

ozdravljenje Mirjam od cora’at koju

kao Onoga koji se borio za Izrael u

je dobila kao kaznu zbog toga što je

Egiptu.

o Mošeu govorila bez poštovanja.

rezultate suviše brzo da bismo uspjeli porazmisliti o tome što se događa. Jedna noć za razmatranje o tome što se dešava, još je više osnažila poštovanje Djece Izraelove prema onome što se događalo, što se

događa i što će se događati.

Moše sada dobija uputu od B-ga da još jednom podigne svoju ruku nad morem tako da se vode mogu vratiti. On tako učini i Egipćani se utope. Narod je, međutim, uspio proći kroz more i sada je ushićen svojim spasenjem. Oni stječu istinsku vjeru

Koja je bila svrha snažnog vjetra ko-

i pouzdanje u B-ga i Mošea, Njego-

A ponekad, nisu primjerene ni kra-

ji je puhao čitave noći? Nije li B-g

vog slugu. (Rambam kaže da je pot-

tke niti duge molitve. Ovaj trenutak

mogao razdijeliti more tako da puc-

puna, čvrsta i trajna vjera u B-ga bi-

Izlaska, nalagao je da se poduzme

ne prstima? Odgovor glasi: Narav-

la zadobivena na Sinaju. Na ovom

odlučan čin. Pokrenite se! Kasnije u

no da jest. No, noćna priprema za

mjestu moramo reći da je ovdje za-

Tori nalazimo još jedan takav pri-

čuda koja su uslijedila po danu slu-

dobivena vjera bila velika, no još

mjer, kad su se Moše i Aharon bez

žila je za više svrha. Egipćane je to

uvijek ne i trajna.) Sada slijedi Pje-

odgađanja bacili u akciju da zausta-

uljuljkalo u lažan osjećaj sigurnosti

sma o moru.

ve pomor koji je počeo desetkovati

jer se događalo nešto što su mogli

Narod.

objasniti. Oni nisu željeli prihvatiti

B-g kaže Mošeu da podigne svoju

ruku nad morem i da ga rascijepi, tako da će Narod moći proći kroz njega suhom zemljom. B-g obavještava Mošea da će ponovo otvrdnuti srca Egipćana tako da oni nastave svoju potjeru. Egipćani će na kraju spoznati B-žju moć. Anđeo čuvar (stup od oblaka) koji je išao pred Narodom sada se premjestio između Židova i egipatske vojske koja ih Godina 17 3 Broj 16 Strana

da B-g Izraela vrši čudesa za Svoj

narod. Bez ikakve sumnje, njihovi su vračevi objasnili pustinjske vjetrove i čime oni mogu rezultirati.

Itd. Među Židovima, uvijek ima i onih pojedinaca koji ne žele priznati da B-g ima silnu moć. Oni će uvijek pronalaziti svoje "opravdanje" u prirodnim sastavnicama čuda. I možda nam, a to je najvažnije, ovaj vjetar (i slične vremenske prilike veza-

Vama za informaciju… Pjesma o moru napisana je na za Toru jedinstven način. Stupci u kojima je zapi-

sana širi su od ostalih stupaca u Sefer Tori. Pet je redaka običnog teksta na vrhu stupca, iza čega slijedi prazan red. Stupac započinje s riječju haba’im u svim sifrei Tora (tradicijama pisanja). To je jedan od samo 5 stupaca koji ne započinju s vav (tako je u najvećem broju Tora, no ima nekih koje nisu vav-Tore). Za prazna polja se kaže da skrivaju duboke tajStrana 3

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija da upitaju Mošea on im objasni sva

ne Znanja Tore.

pravila i procedure koje je B-g po-

Ono što čini Pjesmu o moru toliko

stavio.

posebnom je da ona izravno citira Izraelski narod i B-g je to, od riječi

Unatoč tome što im je bilo rečeno da

do riječi, stavio u Svoju Toru. Dru-

mana neće padati na šabat, bilo je

gim riječima, ostali dio Tore napisao

nekih koji su izišli tražiti manu. B-g

je B-g; ovaj dio napisali smo mi. To je nadahnuti odlomak koji je postao sastavni dio naše svakodnevne molitve.

Komentatori naglašavaju glagolsko vrijeme koje se koristi na početku Pjesme: Tada će Moše i Djeca Izraelova pjevati… Ovo se uzima kao je-

po duhovnoj pustinji života, nećemo hoditi 3 dana bez duhovne vo-

"uzme na znanje" ovaj iskaz pomanjkanja vjere.

de. To je samo jedna od "svrha" do-

U uputu o mani uključena je i zapo-

bro poznate analogije između Tore i

vijed da se ne "napušta svoje mjesto

vode.

na sedmi dan (kako bi se sakupljala

Hamiši – peta alija – 11 p’sukim – 15,27-16,10

mana)". Ona nije bila samo pravilo za taj naraštaj; ona je jedna od 613 micvi – micva o t’hum šabat. ■

dna od nekoliko aluzija na koncept

Narod potom putuje do Eilima, a od

t’hi’at hameitim, uskrsnuća mrtvih,

tamo u Midbar Cin, na putu prema

kojeg nalazimo u Tori.

Sinaju. Ovaj put, oni se žale da im

Čovjek neće napustiti svoje mjesto

manjka hrane. B-g govori Mošeu o

na sedmi dan. Učenjaci se ne slažu

mani kojom će On uskoro snabdije-

oko toga da li je ovaj pasuk zapovi-

vati Narod. Moše kaže Narodu da

jed u vezi šabatnih granica, ili je on

će uskoro vidjeti kako B-g čuje i us-

potaknuo učenjake da ograniče naše

lišava njihove prigovore. Mana nije

"putovanje" na šabat. Rambam tvr-

samo hrana koja će hraniti narod ti-

di da je t’hum šabat biblijska zapo-

jekom njihovog putovanja, ona je i

vijed. Rambam smatra da Tora za-

ključni ispit vjere koju ljudi trebaju

branjuje da se hoda više od 19 km

imati u B-ga. Mana je trebala padati

(24.000 amot) od vlastitog "šabatnog

Narod nastavlja svoje putovanje i tri

svakodnevno, osim na šabat, i nije je

mjesta". Ovo se podudara s dulji-

dana ne uspijeva pronaći vodu. Ka-

bilo dopušteno sačuvati preko noći

nom i širinom Izraelskog tabora u

da je ipak nađu, gorko (ovo je na-

(osim onoga što padne u petak).

pustinji. Budući da je to kontekst za-

mjerna igra riječima) se žale što je

Ovo je pomoglo neprestanom jača-

povijedi o kojoj se govori, Rambam

ne mogu piti. B-g uputi Mošea da

nju naše vjere u B-ga - ta potreba da

daje da je ograničenje koje Tora po-

izvede čudo čime voda postaje slatka.

se "pouzdaje" u Njega svakog poje-

stavlja 19 km.

Osim doslovnog značenja teksta,

dinog dana.

Međutim, učenjaci su uvelike skra-

ova se epizoda smatra aluzijom na

Šiši – šesta alija – 26 p’sukim –

tili t’hum, na 2.000 amot, da ga prila-

primat koji Tora ima u životu Žido-

16,11-36

gode levitskim gradovima (zabilje-

Pisano je u Sefer Hahareidim da "onaj koji kaže Pjesmu o moru naglas i s

radošću, on je kao da je sam bio izašao iz Egipta u tom trenutku – i njegovi će grijesi biti oprošteni." Zaslugom Pjesme o moru, B-g je Narodu razdvojio more i oprostio im njihove grijehe.

va. I Tora i voda su održavatelji života – duhovnog i fizičkog. Na isti način, "tri dana bez vode" dovelo je do našeg čitanja Tore u ponedjeljak i četvrtak, tako da u našem lutanju Strana 4

Nastavlja se opis mane… uvečer se čudesno pojavljuju prepelice. Sljedećeg jutra se – zaštićena slojem rose ispod i iznad nje – pojavljuje mana. Narod je time fasciniran, pa ka-

S gledišta micve

ženo na kraju knjige BaMidbar), gdje se izričito spominje 2.000 amot kao područje koje pripada gradu. Ramban smatra da je cijeli ovaj koncept ograničavanja razdaljine koju netko Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

smije prehodati na šabat rabinskog

šanjem pokazujemo da je B-g Gos-

nas unište. Ta se bitka ponavlja – u

porijekla – potaknut Torom, ali za-

podar.

različitim oblicima – uzduž i popri-

kon su donijeli rabini. Bilo kako bilo, svi se slažu da nam je zabranjeno hodati više od 2.000 amot izvan našeg "mjesta" na šabat. "Mjesto" se definira kao prostor na kojem se osoba zatekne na početku šabata.

Epizoda s manom je kontekst u ko-

jeko Židovske povijesti.

jem je šabat po prvi puta predstav-

Haftara – 52 p’sukim – Šo’f’tim 4,4-

ljen Izraelskom narodu. Primjerak

5,31

mane bio je pohranjen za spomen budućim naraštajima.

U vrijeme Sudaca Bnei Jisrael su bili okrutno ugnjetavani. Kad su izba-

Š’vi’i – sedma alija – 16 p’sukim –

vljeni od ugnjetavanja, Devora je za-

tada se to čitavo naseljeno podru-

17,1-16

pjevala pjesmu hvale i zahvalnosti

čje, bez obzira na njegovu veličinu,

Narod putuje do Refidima, te se još

B-gu, pjesmu po svojoj prirodi sli-

smatra za vlastita "četiri lakta" te

jednom žali da nema vode. (Sam

čnu pjesmi Mošea i Bnei Jisrael u

osobe, a ograničenje od 2.000 amot

prigovor nije ono što "ljuti" B-ga,

ovoj parši. Isto tako, vjera koju je na-

počinje izvan granica grada. Zakoni

ako si žedan, žedan si. Manjak vjere

rod imao u B-ga imala je uspone i

o t’humu i povezano pitanje o eruvu

i sumnja u vrijednost Izlaska je ono

padove slične onima koje nalazimo

vrlo su složeni. Njihove pojedinosti

što baca negativno svjetlo na Na-

u sedri.

područje su stručnjaka za halahu.

rod.) Kao odgovor, B-g kaže Mošeu

Mi se moramo rukovoditi njihovim

da okupi starješine i Narod te pred

savjetom u tim pitanjima. S druge

njima udari stijenu svojim čudo-

strane, ideja koja se nalazi u pozadi-

tvornim štapom. To će rezultirati

ni toga treba nam svakako biti do-

vodom za Narod.

Ukoliko je to neko mjesto ili grad,

stižna. Šest dana radnog tjedna okarakterizirano je kao "biti u pokretu". Šabat je dan odmora. Ne samo da se klonimo različitih vrsta kreativnih aktivnosti, već čitavim svojim pona-

Godina 17 5 Broj 16 Strana

Devora je bila instrument kojim je u narodu obnovljena visoka razina vjere u B-ga, i kojim je narod bio poveden do velikih pobjeda. Format Devorine pjesme jednak je formatu

Posljednjih devet p’sukim (koji su i

Pjesme na moru. U nekim je tradici-

čitanje Tore na Purim ujutro) govo-

jama ova haftara kraća. Rabbi Ja-

re o napadu Amaleka na tek nastali

cobs ističe neke izuzetne sličnosti u

narod Izraela. Ovo je arhetipska bit-

frazeologiji između sedre i haftare. ■

ka protiv onih koji gledaju kako da

Strana 5

Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 24. Ostani gdje jesi: Zabrana putovanja izvan propisane granice na Šabes Neka nitko ne izađe sa svog mjesta u sedmi dan (Izlazak 16,29) Granice šabesa nazivaju se "tehum šabes" (ili kraće "tehum") i prostiru se 2.000 lakata uokolo grada u svakom smjeru. (Lakat je oko 45 cm.) Talmud u Eruvin (51a) izvodi mjeru tehuma iz 2.000 lakata širine granica oko levitskih gradova u Brojevima 35,5 pomoću gezera šava (istovjetne riječi u dvije teme).

Zapravo, postoje različita mišljenja u vezi toga je li ograničenje od 2.000 lakata izvorno biblijsko ograničenje.

Moguće je da Tora dopušta da se prođe do tri parsanga van granica grada na šabes i da je granica od 2.000 lakata rabinski ukaz. (Parsang je oko 5 i pol kilometara.)

Tehum počinje kod posljednje zgrade u gradu, i veličina grada ne utječe na njega. (Grad je mjesto koje je opasano zidinama, ili u kojem zgrade međusobno nisu udaljene više od 32 metra.) Ako živite u New Yorku, možete slobodno prošetati od Battery Parka do Harlema. Čovjek može produžiti svoj osobni tehum u jednom smjeru pomoću neke vrste eruva. (Eruv nije samo uže oko vašeg grada, postoje različite vrste za različite svrhe, i postavljaju se na različite načine. Nošenje u zajedničkom području uređeno je pravilima eruvei haceros. Kada šabes padne nakon jom tova, za šabes se pripremamo na bazi eruv tavšilina. Ovdje pak govorimo o eruvei tehumin.) Kada netko načini eruv tehumin u jednom smjeru, on gubi podjednaku udaljenost od duljine koju mu je dopušteno prijeći u suprotnom smjeru. Na primjer, ako načini svoj

eruv 1.500 lakata prema istoku, on tada može otići 3.500 lakata od gradskih granica na istok, ali samo 500 lakata prema zapadu. Drugim riječima, eruv može pomaknuti tehum, ali ga ne može povećati.

Razlog za tu micvu je da nas podsjeti da je B-g cijeli svijet stvorio ni iz čega. Postoji zanimljiv događaj koji se iznosi u Talmudu u vezi načela tehuma. Zbog posebno traumatičnog doživljaja, R. Eliša b. Abuja je izgubio svoju vjeru i postao heretik poznat kao Aher ("onaj drugi").

Talmud nam u Hagiga (15a) govori da je jednog šabesa, rabi Meir, hodao i razgovarao s Aherom, svojim bivšim učiteljem koji je jahao na konju. Kad su stigli do određene točke, Aher je rekao Rabi Meiru da se vrati, jer su došli do granice tehum šabesa. (Vrijedno je spomenuti da, mada je zastranio, Aher nije želio da Rabi Meir prekrši ovu važnu halahu.) Rabi Meir je rekao Aheru da bi se i on trebao vratiti, tako da se vrati B-gu,! (Nažalost, ■ Aher je bio uvjeren da je otišao predaleko, i da njegovo pokajanje neće biti prihvaćeno.) Ipak, rabi Meir je uspio izvući pouku o tešuvi (pokajanju) iz šabatnih granica.

Ova se zabrana odnosi i na muškarce i na žene, u sva vremena i na svim mjestima. Ona je 321. od 365 negativnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 7. od 194 negativnih micvi koje se danas mogu vršiti kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima (koje iz tjedna u tjedan možete učiti u Divrej Tori, op.ur.). Ramban (Nahmanides), međutim, smatra kako je zakon tehuma po svom podrijetlu rabinski te ga ne ubraja u 613 micvos. O njemu se raspravlja u talmudskim traktatima Šabos i Eruvin, osobito u Eruvin 17, 35-36, 51 i 58-59. Kodificiran je u Šulhan Aruhu u Orah hajim 396-416. ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Negativne zapovijedi

94. Negativna je zapovijed ne jesti ne-košer ptice kao što Pismo kaže, A ovo ćete smatrati odvratnim među pticama; njih se neće jesti (Va-jikra 11,13). Svaka ptica koja raširi noge kada joj se razapne žica [da bi njome hodala, i stavi] dvije kandže s jedne strane, a dvije kandže s druge strane, ili koja svoju hranu grabi iz zraka i jede je u letu, je ptica grabljivica, i nije košer. Štogod živi s ne-košer pticama i oponaša ih je ne-košer. Ako je netko pojeo količinu veličine masline od ne-košer vrste ptica, treba ga bičevati. Jaja ne-košer vrsta ptica zabranjena su za jelo prema zakonu Tore.

Strana 6

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu.

95. Negativna je zapovijed ne jesti nekošer ribe kao što Pismo kaže, i bit će vam odvratne; njihovog mesa nećete jesti (Va-jikra 11,11).

Sve ono što nema peraje i ljuske ne-košer je, i ako tko pojede količinu veličine masline od toga, treba biti bičevan.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu. ■

Divrej Tora

Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim Poglavlje 14 – Blagoslovi pojedinim vrstama hrane

nad

Blagoslov za kruh je "... Koji izvodi kruh iz zemlje" (167,2), a nakon što ga se jede, ima se reći blagoslov poslije jela (vidi poglavlje 14). Kruh mora biti napravljen od pet vrsta žitarica: pšenice, ječma, zobi, raži i pira; vidi 168,4. Da bi ga se smatralo kruhom, mora biti pečen u pećnici (vidi 168,13.15-17) ili u loncu bez tekućine (vidi 168,8,13-14), čak i ako je prvo kuhan (vidi 168,14); mora izgledati poput kruha (vidi 168,10.13) i ne smije biti hrskav (vidi 168,7); ne smije sadržavati slatkiše, voće ili začine kao glavne sastojke ili punjenje (vidi 168,7). Kruh ostaje kruh čak i ako je razlomljen na male komadiće (168,9-10); a hrana koja sadrži komade kruha koji su veličine ke-zajis, ili koji se mogu prepoznati kao kruh i nisu kuhani, također se smatra kruhom (vidi 168,10-12). Kad se hrana načinjena od žitarica ne smatra kruhom, blagoslov za nju je "... Koji stvara različite vrste hrane", a nakon što se pojede izgovori se blagoslov "... za prehranu ..." (vidi dolje); ali u većini slučajeva onaj koji namjerava pojesti količinu koju bi većina ljudi smatrala obrokom treba izreći blagoslov nad kruhom i nakon toga kazati blagoslov nakon jela (vidi 168,6.8.15). Blagoslov nad kruhom bi se, po mogućnosti, trebao izreći nad velikim, nerazdijeljenim komadom načinjenim od čiste pšenice ili ječma; vidi 168,1-5.

Blagoslov nad vinom (ili sokom od grožđa ili grožđica ili talogom, vidi 202,11 i 204,3.5-6) je "... Koji stvara plod vinove loze" (202,1). Za plodove koji rastu na drvu, uključujući grožđe i maslinovo ulje (vidi 202,4), blagoslov je "... Koji stvara Godina 17 7 Broj 16 Strana

plod stabla" (202,1). Za druge jestive dijelove drveta ili za nezrelo voće, blagoslov je "... Koji stvara plod zemlje"; vidi 202,2.3.6.18 i 203,6. Blagoslov "... po čijoj riječi sve postoji" kazuje se nad voćnim sokovima, osim od grožđa i maslina (vidi 202,8.15), ili nad hranom ili pićem od voća koje više nije prepoznatljivo (vidi 202, 7, 10-11) ili načinjeno od nezrelog voća koje se uobičajeno ne jede nezrelo (202,13-14; 204,1), ili na plodovima koji nikada ne dozrijevaju (vidi 202, 9; 204,1) ili nad sirovim voćem koje se obično jede kuhano (202,12), ili na sitnom voću koje raste na stablima koja se ne smatraju voćkama (vidi 203,4-5).

Blagoslov nad voćem koje ne raste na drvetu, već na grmlju ili bilju koje nema stalno deblo, jest "... Koji stvara plod zemlje" (202,17; 203,13.8), i isti se blagoslov kazuje nad povrćem i mahunarkama (205,1) ili na žitaricama ili riži koje se jede cijele ili mljevene (vidi 208,4-5.7). Blagoslov "... po Čijoj riječi sve postoji" kazuje se nad sirovim povrćem koje se inače jede kuhano; nad kuhanim povrćem koje je bolje kada se jede sirovo (205,1.5, 204,1); nad nezrelim povrćem (204,1); nad kuhanim povrćem koje se više ne da prepoznati (208,8); i nad sokovima od povrća (205,3); ali nad vodom u kojoj se kuha povrće, blagoslov je isti kao nad povrćem (205,2).

Blagoslov na hrani koja ne raste iz zemlje je "... po Čijoj riječi sve postoji" (204,1). To uključuje životinje, ptice, ribe, skakavce, jaja, mlijeko i sir (204,1); med (204,10); gljive (204, 1); sol i začine (204,1); i vodu (204, 1,7). Ovaj se blagoslov također kaže nad hranom čije se podrijetlo ne može prepoznati (204,1); nad dijelovima biljaka koji se obično ne jedu (204,1; 208,4); nad pićima od žitarica (204,1; 208,6); i nad hranom koja se jede samo kao dodatak drugoj hrani ■ (vidi 212,1).

Ako je slučajno rečen općenitiji blagoslov nego što je potrebno, to je prihvatljivo; i kada ste u dvojbi treba reći općenitiji blagoslov (202,18; 204,13; 206,1-2). U slučajevima u kojima je blagoslov za (ili nakon) hrane primjenjiv i na drugu hranu vidi 208,13-18; u vezi pogrešaka u blagoslovima vidi 209,1-2. U vezi toga koji blagoslovi imaju prioritet, s obzirom na to koju hranu više volimo u odnosu na njenu važnosti ili blagoslov, vidi 211,1-6 i 210,1-2.

Blagoslov nakon jela kod većine vrsta hrane je "... Koji stvara mnoge duše ..." (207,1). Nakon što se jede grožđe, smokve, šipak, masline ili datulje blagoslov je "... na stablu ..."; vidi 208,1.10. Nakon što se jela hranu koja sadrži pet vrsta zrna, blagoslov je "... za prehranu ...", pod uvjetom da su oni glavni sastojak; vidi 208, 2-4.6.9. Blagoslov nad kuhanom ili pečenom rižom je "... Koji stvara različite vrste hrane", ali se "... za prehranu ..." ne kaže poslije jela (208,7). Nakon što se pije vino, blagoslov je "... za vinovu lozu ..." (208, ■ 11). Za kombinacije tih stvari, ti blagoslovi se kombiniraju (208,12). Šabat, novi mjesec i blagdani također se u njima spominju kada je prigoda za to (208,12). ■

Strana 7

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Što ako?

Na početku paraše Bešalah rečeno nam je kako je Hašem, kada je izvodio narod iz Egipta, odbacio pravac preko teritorija Filistejaca i odabrao trasu kroz pustinju. No, što bi se dogodilo da je odabrao put preko područja Filistejaca?

• Da li se objava ne bi dogodila na gori Sinaj? Ali, nije li Hašem već rekao Mošeu da će narod, nakon što izađe iz Egipta, služiti Mu u pustinji, na Horevu? Ako ne tamo, na kojem bi drugom mjestu bila dana Tora? Kako bi se iskustvo objave razlikovalo, da se to, primjerice, dogodilo u Izraelu?

• Egipćani se ne bi utopili u Jam Sufu? Koliko bi povijest bila drugačija da se tako desilo? Da je Hašem uništio njihovu vojsku na drugačiji način, ili da je možda jednostavno spriječio njihovu potjeru? Je li bilo nužno da narod svjedoči smrti svojih bivših gospodara kako bi uistinu bio slobodan ili bi Izlazak bio dovoljan?

Fizička ili duhovna pomoć?

Kada tekst opisuje događaje koji su se dogodili u Mari, prvom mjestu na kojem se narod zaustavio u pustinji, kaže: "‫״שם ״לעע ״חעק ״ּו ִ ְׂש ָפט‬ ָ ‫" ָשם‬.

Različiti komentatori smatraju da se ovo odnosi na to da Hašem poučava narod o nekim zakonima Tore, ili Njegovo prenošenje načela B-žanske providnosti, ili da im On osigurava prehranu.

ni kompas ili im prvo zadovoljiti njihove fizičke potrebe?

• Oni koji zauzimaju stajalište da se izrazi odnose na B-žanske zapovijedi imaju različite poglede na to koje je zakone Hašem prenio. Među onima koje oni predlažu su: šabat, poštivanje roditelja, građansko pravo, zabranjeni seksualni odnosi i obred crvene junice. Koja bi se tekstualna i /ili idejna motivacija mogla nalaziti iza svakog od tih prijedloga?

Pustinja: Čisto natprirodno postojanje?

Paraša Bešalah opisuje nekoliko čudesa iz vremena boravka u pustinji, uključujući snabdjevanje vodom, nebesku manu i ‫ש ָלע‬. ְׂ Jesu li takva čuda bila pravilo ili iznimka?

• Koje dokaze možete dati kao potporu mišljenju da Izraelci nisu vodili nadnaravan život, već tipičan nomadski način života u pustinji, koji je s vremena na vrijeme bio dopunjen ponekim čudom?

• Jesu li čuda postignuta potpuno nadnaravnim metoda-

ma ili korištenjem zakona prirode?

Uništenje Amaleka Što je to bilo toliko strašno u napadu Amaleka da je dovelo do zapovijedi da se ta nacija potpuno uništi? Za nekoliko različitih pristupa porazmislite o sljedećem:

• Kako treba reagirati na terorizam? Ako neki narod s terorističkim načinom razmišljanja i pomanjkanjem etičkih normi napadne nekoga, koliko ekstremno je nužno ili prikladno uzvratiti? Što ako će nedužni nastradati kao kolateralne žrtve?

• Ako smatrate da je neka druga zemlja egzistencijalna prijetnja vašem opstanku, je li opravdano pokrenuti preventivni napad kako biste spriječili da budete uništeni?

Kako možete precizno utvrditi kada se pojavi takva prijetnja?

• Koliko je iznimna zapovijed da se uništi Amaleka? Na koji način Hašem uobičajeno postupa s neprijateljima Izraela u ostatku Tanaha? ■ Prevela Tamar Buchwald

■

• Na što svako od tih gledišta ukazuje u vezi toga koje su bile najhitnije potrebe naroda kada je izašao iz ropstva i na koji se način Hašem nosio s tim? Je li važnije naciji u povojima dati duhovni i moral-

Strana 8

Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Stvar je u odnosu s B-gom Rabi Yeshaya Horowitz u svom

je ispod mene mreža, dok moje oči

nevjerojatnom djelu Shnei Luhot Ha-

vide da je nema. To me ne čini do-

brit, poznatom još i pod akronimom

voljno sigurnim da sa sigurnošću

Šla, izražava predivnu ideju vezanu

koračam. A zasigurno me neće uh-

uz ovotjednu paršu.

vatiti ako padnem.

.

.

Kada Židovi pjevaju svoju proro-

Tako, Šla kaže da postoje dva iz-

čku pjesmu na Trstikovom moru,

bora, a upućuje i na treći. Čovjek

oni kažu "To je moj B-g, Njega ću

može biti ateist. Nedostatak toga je

hvaliti. B-g oca mojega, Njega ću

da bi mogao biti u krivu (a to bi bio

uzdizati." Zanimljivo, Šla ističe da je

prilično velik nedostatak!) Prednost

riječ za 'hvaliti' ovdje anvehu. To je

je što se time rješava svih restrikcija

složenica od dvije riječi. 'Ja' i 'On'.

koje nisu njegove vlastite. Drugi iz-

Zato Šla kaže da se rečenica može

bor je da čovjek ima B-ga kao nešto

■

čitati i ovako. "To je moj B-g i to smo

takav B-g nije dovoljno stvaran da

što prihvaća kao istinu, ali nema

ja i On. B-g oca moga, Njega ću

bi čovjek vjerovao u Njega, povezao

osobnu spoznaju B-ga kao svog oca.

uzdizati." I evo kako on objašnjava

se s Njim, bio dotaknut Njegovom

On dobiva restrikcije, ali nedostaju

značenje toga.

.

prisutnošću i ljubavlju. No, još je

mu prednosti smislenog odnosa.

Kada čovjekova vjera u B-ga do-

uvijek dovoljno stvaran za čovjeka

Zatim postoji čovjek koji na B-ga

lazi od 'njegovog oca', tj. zato jer je

gleda kao na istinu; osjeća B-ga;

bio učen da vjeruje, ili slijepom vje-

povezuje se s B-gom; ima odnos s

rom, B-g se 'uzdiže' – B-g je teoretski i odvojen koncept. On može živjeti svoj život s idejom B-ga kao temeljnom istinom, ali neće imati iskustvo B-ga, neće imati odnos s Njim.

.

Međutim, kada čovjekova vjera u B-ga dolazi iz uvjerenja – bilo kroz

dokaze ili kroz duboku i istinsku unutarnju spoznaju – tada je to situacija 'ja i On'. Tada će postojati

B-g nije konceptualna istina.

Uzimati B-ga kao koncept najgore je od obaju svjetova.

To je nedostatak bez prednosti.

Ne čini me dovoljno sigurnim da kročim s pouzdanjem.

A zasigurno me neće uhvatiti ako padnem.

potencijal dotaknuti ono beskonačno; uzdignuti materijalni svijet; iskusiti duhovnu srž za kojom čezne svaka duša.

.

Na osobnoj razini, rekao bih da je posljednja opcija moj B-g – i osjećaj

'ja i On' je uistinu prekrasan. Šabat šalom! ■

.

Kako ja gledam na stvari, B-g je ili

da bi kao rezultat toga njegov život

stvaran, ili ne postoji. Ali On nije

postao vrlo nezgodan. To je nedo-

konceptualna istina. B-g kao kon-

statak bez prednosti. Kao da hodam

cept je najgore od obaju svjetova. Jer

po užetu i govorim samome sebi da

Godina 17 9 Broj 16 Strana

čvrstih etičkih načela. Ali on ima

Prevela Anja Grabar

odnos. Postojat će zajedništvo i intimnost.

Njim. Život može imati restrikcije

Strana 9

Rabbi David Stav:

Mirjam i u današnjem naraštaju Mnogi ovaj Šabat nazivaju Šabat Šira – Šabatom pjesme – zbog Širat Hajam – pjesme ushićenja koju su Izraelci pjevali na Trstikovom moru, a koja se pojavljuje u ovotjednom olomku Tore. Došlo je vrijeme slavlja i veselja, i to je iz naroda navrlo u veličanstvenoj pjesmi.

pjevao, no ipak odstupa od svog uobičajenog stila, te na kraju pjesme izvještava: "A proročica Miriam, Aharonova sestra, uzela je tamburin u svoju ruku i sve su ju žene slijedile sa tamburinima i plesom." (Izlazak 15,20)

Teško je zamisliti olakšanje i radost koju su Židovi osjećali kada su sigurno prešli na drugu stranu Trstikovog mora. Naša parša, Bešalah, opisuje tu nevjerojatnu pjesmu koju stotine tisuća ljudi pjeva nakon prelaska preko Crvenog mora (a naši rabini dodaju da su čak i nerođena djeca pjevušila u utrobi majke) i nakon što su njihovi neprijatelji ostali daleko za njima.

Ovaj stih navodi na barem tri pitanja. Najprije, zašto je Miriam opisana kao proročica? U svih Pet knjiga Mojsijevih, nijedan od drugih glavnih likova ne naziva se prorokom, iako su bili proroci. Moše, najveći prorok od svih, nikad se ne naziva tako, pa čak ni Aharon, za kojeg je Hašem rekao da će biti Mošeov prorok i predstavnik pred faraonom, nikad nije zaslužio naziv "prorok Aharon".

Tora ne daje detalje toga tko je

Naziv "prorok" pojavljuje se u

proročkim knjigama, kao u primjeru proroka Gada i proroka Natana, ali ne i u Humašu. Zašto onda Tora naglašava činjenicu da je Miriam bila proročica?

Dodatno pitanje je: zašto se Miriam naziva "Aharonovom sestrom"?

Mi već otprije znamo da je ona Aharonova sestra, a čak i da to nismo znali, zašto bi Tora rekla da je ona Aharonova sestra, a zaboravila spomenuti njenog mlađeg brata, Mošea?

Treće pitanje vezano je uz tamburine. Gdje su oni nabavili te instru■ mente? Čitali smo da su imali zlatne i srebrne posude koje su posudili od Egipćana. Znamo da su imali i odjeću. Ali instrumente? Zašto bi robovi u Egiptu skrivali instrumente u svom ormaru, a kamoli tamburine, da uživaju u svom nepostojećem slobodnom vremenu? U raznim midrašima, naši se rabini muče sa ovim teškim pitanjima i govore nam o tome što se događalo iza scene.

Miriam se najbolje može razumjeti kao važnog vođu u maršu židovskog naroda prema spasenju. Nakon što je faraon proglasio da se sva muška novorođenčad ima baciti u Nil, mnogi muškarci – pod vodstvom Amrama, Miriaminog oca – odvojili su se od svojih žena kako bi izbjegli smrtnu osudu za svoje buduće sinove. U tom teškom trenutku, Miriam se suprotstavila ocu rekavši mu da je njegov proglas gori od faraonovog: egipatski je tiranin dao proglas samo protiv muške djece, dok je njen otac zapečatio sudbinu sve nerođene djece. Miriam je bila ta koja je ohrabrila svog oca da se ponovo oženi sa Joheved – a tako su učinili i drugi židovski parovi – te da nastave donositi djecu na svijet.

Strana 10

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice) Rabbi David Stav: Miriam je obavijestila svog oca da će on dobiti sina koji će izbaviti cijeli židovski narod. To je bila proročka vizija Mošeova rođenja. To je proroštvo pokrenulo sve događaje koji su uslijedili te je stoga Miriam nazvana proročicom. Proroštvo se dogodilo prije no što je rođen Moše, dok je Miriam imala samo jednog brata, Aharona, i zato ovaj stih spominje samo njega.

Međutim, njeno se proroštvo nastavilo i dalje. Kada su Djeca Izraelova izlazila iz Egipta, ona je rekla ženama da će Hašem učiniti velika čuda dok budu na putu te ih je nagovorila da uzmu nešto čime će moći izraziti veliku radost. Prema rabinima, "pravednim ženama te generacije bilo je obećano da će Sveti, da je blagoslovljen, činiti čuda, pa su zato ponijele bubnjeve iz Egipta."

Miriamina je priča uistinu upečatljiva. Rođena za vrijeme ropstva u Egiptu, dano joj je ime koje odražava gorčinu koju su njeni roditelji osjećali (prva dva slova njena imena, mem i reš, zajedno znače 'gorko').

Međutim, ona nije utonula u ono što je izgledalo poput beznadne realnosti. Odlučila je promijeniti status quo. Ona je hrabrila i pomagala trudnim ženama unatoč faraonovom proglasu. Nagovarala je svoje prijatelje i obitelj da se udaju i imaju djecu. Ona je podizala duh svojim roditeljima i rođacima, a kasnije je cijeli narod uvjerila da su na putu pravednosti i da će ispuniti svoj poziv. Vjerovala je da će težak put kroz pustinju obilovati čudima pa je smatrala potrebnim da se ponesu muzički instrumenti kojima će se slaviti. Tora naziva Miriam "proročicom" sa dobrim razlogom.

U svakoj generaciji, ispliva neka "Miriam" i inspirira narod koji trpi, da opet prihvati nadu i vjeru. Prije više godina, izraelsko društvo otkriGodina 17 11 Broj 16 Strana

Mirjam i u današnjem naraštaju lo je jednu "Miriam" naše generacije.

U djeliću sekunde, cijeli je narod svjedočio posebnom karakteru Dafne Meir iz Otniela, neka bi Hašem osvetio njenu krv. To je bila majka koja je ubijena u svom domu dok je svoju obitelj štitila od napada terorista. Ona je bila velikodušna i vjerovala je u davanje života sljedećoj generaciji, čak i kada se suočila s neprijateljem koji se zakleo na to da će spriječiti postojanje sljedeće generacije Židova u zemlji Izrael.

U svakoj generaciji, ispliva neka "Miriam" i potakne narod koji trpi, da opet prihvati nadu i vjeru.

To je ono što nam "Miriam" ove generacije daje: inspiraciju i ohrabrenje koje nam je potrebno da prevladamo u bitci za to da naš narod ostane u svojoj domovini. Uz Hašemovu pomoć, idemo naprijed, s nadom u velik uspjeh. 

Nakon što se slavlje stiša, narod nastavlja svoje putovanje kroz pustinju, zaustavljajući se na mjestu na kojem nije bilo vode, i koje su zbog toga nazvali mara - "gorko [mjesto]".

Narod negoduje – ovaj put opravdano – "Što ćemo piti?!’"

mad gorkog drveta u vodu - da bismo shvatili da ponekad dodavanjem gorčine na gorčinu možemo zasladiti svoj život.

Nakon ponovnog pregledavanja ovog stiha, otkrivamo jedinstvenu hebrejsku riječ koju Tora koristi da usmjeri Mošeovu pozornost na ovo tajanstveno drvo: "B-g ga je uputio ["vajorehu"] u vezi s komadom drveta." [Npr. 15,25]. Na hebrejskom, riječ lehorot ukazuje na dvije stvari: to bi moglo značiti demonstrirati nešto specifično ili dati nekome da proučava nešto što on ili ona treba savladati. Ovaj hebrejski korijen također je izvor riječi more ("učitelj"), hore ("roditelj") i Tora.

Stav koji zauzimamo prema stvarnosti je ono što je čini gorkom. Proživljavanje teških događaja može probuditi određene teške emocije, poput ljutnje, boli, razdražljivosti i drugih. Kad bismo se samo na trenutak pozabavili mišlju da je upravo ta gorčina ono što nam otvara nove horizonte i priprema nas za naš osobni rast, zauzeli bismo potpuno drugačiji pristup našoj stvarnosti.

Došlo je vrijeme da naučimo naciju kako se trebaju odnositi jedni prema drugima, kako se mi trebamo odnositi prema ljudima iz drugih naroda koji dolaze trgovati s nama, kako trebamo razgovarati s B-gom, i tako dalje. Vrijeme je da ih naučimo da sloboda ne znači bezakonje. Naprotiv, bezakonje rađa gorčinu.

Mojsije zavapi B-gu, a Svevišnji mu odgovara: "B-g je poučio [Mojsija] da baci komad drveta u vodu i voda je postala slatka. Ondje im je dao zakon i uredbu i ondje ih je iskušao."

Kad granice nestanu, ostaje nam loš okus u ustima. Ako želimo okusiti slast slobode, moramo biti vrlo svjesni morala koji je sloboda trebala podržavati. Ovu gorčinu liječimo sustavom zakona i uredbi koji našoj slobodi daju prekrasan okus. ■

B-g upućuje Mojsija da stavi ko-

Prevela Anja Grabar Strana 11

Rabbi Ephraim Buchwald:

“Miriam predvodi žene u pjesmi“ Ovotjedna parša, parša Bešalah, poznata je kao parša 'Šira', odjeljak Tore koji uključuje pjesmu koju je Moše pjevao nakon što su Izraelci trijumfalno prešli preko Trstikova mora.

ročicom (nevia). Ustvari, Miriam je jedna od sedam žena proročica iz židovske tradicije (Megila 14a). To su: Sara, Miriam, Hana, Debora, Hulda, Abigajla i Ester (muških je proroka bilo 48).

Iako Mošeova sestra Miriam također predvodi žene u pjesmi, Tora u Izlasku 15 posvećuje samo dva stiha njenoj pjesmi, dok se pjesma koju je Moše pjevao sa sinovima Izraelovim proteže kroz 19 stihova.

Proroštvo koje je kvalificiralo Mi-

U Izlasku 15,20-21, Tora opisuje Miriam koja predvodi žene: "Proročica Miriam, Aharonova sestra, uze bubanj u ruku, a sve joj se žene pridruže s bubnjevima i plešući.

Miriam im je uzvraćala riječima: 'Pjevajmo G-spodu jer se slavom proslavio. Konja s konjanikom u more je survao.'"

Elijahu Kitov u svojim komentarima parše Bešalah koje nalazimo u njegovoj knjizi Sefer Haparašiot, daje kratku, ali prodornu analizu epizode u kojoj Miriam predvodi pjesmu.

On primjećuje da se, po prvi i jedini puta, Miriam ovdje naziva pro-

Za razliku od muškaraca, žene su uvijek zadržale svoju vjernost i nisu zastranile, čak ni sa zlatnim teletom!

riam kao proročicu zabilježeno je u Talmudu (Sota 13a), gdje piše da je Miriam kao dijete, rekla svom ocu Amramu da će on dobiti dijete koje će ustati i spasiti Izrael iz ruke Egipćana.

Tekst koji je uobičajeno vrlo kratak, ide van svog uvriježenog okvira

kako bi opisao Miriam kao "Miriam, Aharonovu sestru," no ne spominje da je ona također i Mošeova sestra.

Komentatori objašnjavaju da se Moše ne spominje jer u vrijeme Miriaminog proroštva, Moše još nije bio rođen. Međutim, sada kad Moše radosno objavljuje u svojoj pjesmi da je "B-g izbavio Izrael," te time potvrđuje Miriamine proročke riječi, sada je napokon prikladno da Miriam bude prepoznata kao "proročica Miriam."

Isto tako, budući da su Moše i ■ Miriam već bili poimence istaknuti u Sveetom Pismu, Tora sada opisuje Miriam kao Aharonovu sestru, kako bi uključila i njega.

Pismo kaže da je Miriam uzela bubanj (tof) u svoju ruku. Iz tog stiha rabini nas uče da su plemenite i pravedne žene, unatoč strahotama progonstva i ropstva koje su morale izdržati, imale apsolutnu vjeru da će se dogoditi izbavljenje iz Egipta.

Budući da su spremno priznale da je B-g činio čuda za njih, one su se pripremile za izbavljenje tako što su ponijele bubnjeve iz Egipta. Muškarci, koji nisu imali tako snažnu vjeru kao žene, nisu sa sobom ponijeli muzičke instrumente.

Iako Pismo kaže da su sve žene pratile Miriam bubnjevima i plesom, očigledno je da su samo one koje su bile duhovno uzvišene pratile Miriam. Zato je riječ‫ַת ֶצא ָ״‬ ֵּ ‫ע‬ napisana bez slova 'he', što upućuje na to da nisu sve žene slijedile Miriam.

Kada Tora kaže da im je "Miriam uzvraćala," komentatori primjećuju jednu gramatičku anomaliju. Stih koristi zamjenicu 'njima' u muškom

Strana 12

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: rodu. Neki kažu da se koristi muški rod jer su žene zapravo odgovarale muškarcima – Mošeu i 600,000 muškaraca koji su bili s njim. Drugi kažu da su žene pjevale (muškim) anđelima. Midraš izvještava da su anđeli rekli Svemogućem, "Sada kad su muškarci pjevali, dozvoli nama da pjevamo pred ženama."

Međutim, Miriam je preduhitrila anđele tako što je odmah zapjevala sa ženama.

Treće tumačenje sugerira da kada su žene pjevale, one su pjevale snažno poput muškaraca. Iz tog razloga je zamjenica muškog roda.

I ako je u Tori spomenut samo jedan kratak stih pjesme koju su žene pjevale, nekoliko komentatora smatra da su žene pjevale cijelu pjesmu koju su pjevali Moše i muškarci Izraela.

Chatam Sofer piše da su muškarci Izraela pjevali tek nakon što je njihovo povjerenje u Mošea bilo u potpunosti potvrđeno. Tek nakon što su svjedočili mnogim čudima i pošastima, muškarci su zadobili povjerenje u B-ga i Njegovog slugu, Mošea. Zato su, kada je Moše na neko vrijeme izbivao, Izraelci odmah počeli obožavati zlatno tele, budući da su za njih Moše i njegova čuda bili nezamjenjivi.

Međutim, žene su pjevale zajedno sa Miriam iako Miriam nikada javno nije činila nikakva čuda, jer njihova vjera u B-ga nije ovisila o ljudskom posredniku. Za razliku od muškaraca, žene su uvijek zadržale svoju vjernost i nisu zastranile, čak ni sa zlatnim teletom. Rekle su: "Ako nema Mošea, doći će drugi proroci."

Naravno, jedan od glavnih proGodina 17 13 Broj 16 Strana

“Miriam predvodi žene u pjesmi“

blema u ovoj slavnoj epizodi je pitanje žena koje pjevaju. Nakon svega, Talmud u Kidušin 70a kaže, 'kol b'iša er'va,' ženin je glas neprikladan. Mnogi komentatori primjećuju da Tora kaže da je Miriam odgovarala (va'taan) muškarcima, a da nigdje ne kaže da je ona pjevala.

Možda su, umjesto pjevanja, žene zapravo samo proklamirale svoje stihove. Drugi kažu da je zvuk muških glasova nadjačao ženske glasove, što je učinilo nemogućim da se čuju ženski glasovi. Postoji čak i mišljenje u židovskom zakonu koje kaže da se dva glasa koja pjevaju istodobno ne mogu razlikovati pa stoga, sve dok pjeva više od jedne osobe, to nije povreda skromnosti, čak i u slučaju kada su obje osobe koje pjevaju žene, budući da se njihovi pojedinačni glasovi ne mogu čuti.

Me'am Lo'ez sugerira da su muzički instrumenti koje su žene imale, prigušili ženske glasove. Chida (rabi Chaim David Josef Azulai, 17241806, veliki religiozni učenjak u Izraelu i u Europi) mišljenja je da se sve to dogodilo uz božanski pristanak. U ovom slučaju, muškarci i žene pjevali su zajedno i muškarci su čuli žene. Međutim, budući da je B-žja prisutnost počivala na njima, u to određeno vrijeme nije bilo zabrane da muškarci čuju žene kako pjevaju.

Debata o tome je li to bilo mješovito pjevanje ili nije, nastavit će se.

Ali, nema debate oko toga da su žene u duhovnosti bile mnogo jače od muškaraca pa stoga naši mudraci odvažno kažu (Yalkut Shimoni Psalms 68), "zbog zasluge pravednih žena, naši su preci izbavljeni iz Egipta."

Šabat Šira & Tu B'Ševat U ovotjednoj parši, parši Bešalah, čitamo Širu, povijesnu pjesmu koju su Moše i Izraelci pjevali kada su prešli preko Crvenog mora (Trstikovog mora).

Netom oslobođeni izraelski robovi doživljavaju puninu B-žje slave dok gledaju kako se razdvajaju vodeni zidovi u Trstikovom moru i ljudi prolaze, sigurno, po suhom. Nepokajani faraon, zajedno sa svojim bojnim kolima i vojnicima, utapa se u moru. Izraelci, predvođeni Mošeom i Miriam, pjevaju Az jašir, veliku pjesmu izbavljenja, hvaleći B-ga za njegova čuda. Budući da ta pjesma igra centralnu ulogu u židovskoj povijesti i životu, šabat na koji se ona čita naziva se Šabat Šira, Šabatom Pjesme.

U srijedu navečer i četvrtak, ovaj tjedan, proslavili smo Tu B'Ševat, petnaesti dan hebrejskog mjeseca Ševata, Novu godinu drveća. U Izraelu taj dan simbolizira početak proljeća. Običaj je za Židove da na Tu B'Ševat jedu posebne vrste voća koje raste u zemlji Izrael.

Neka biste bili blagoslovljeni! ■ Prevela Anja Grabar

■

Strana 13

Rabbi Berel Wein:

Velika pjesma Postoji velika razlika u načinu na koji neki važan povijesni događaj gleda generacije koja ga je stvarno doživjela, svjedočila mu, a možda čak i sudjelovala u njemu, te kasnijih naraštaja koji o događaju doznaju putem tradicije i povijesti. Činjenice u vezi događaja mogu se prenositi s generacije na generaciju čak i tisućama godina, no emocionalna značajka, silina stvarnog raspoloženja i atmosfere koja je u to vrijeme vladala nikad ne izdrži protok vremena i udaljenost od samog događaja.

Ta istina možda nigdje nije više očita nego u drami izbavljenja židovskog naroda na obalama Jam sufa. U trenutku božanskog izbavljenja, Moše i Mirjam, te Izraelski narod, grune u uzvišenu pjesmu, koja izražava njihovo olakšanje i radost zbog uništenja njihovih omraženih tlačitelja.

Ova pjesma trijumfa toliko je moćna da tisućljećima čini sastavni dio dnevne molitve Izraela. No, iako su riječi opstale i bile posvećene od svih generacija Židova od Mošea do danas, izvorni žar, silina i atmosfera tog trenutku kod nas više nije prisutna.

Hagada za Pesah zahtijeva od nas

Strana 14

da ponovo proživimo Izlazak iz Egipta, kao da smo uistinu tamo bili prisutni i doživjeli ga. No, izvan je domašaja mogućnosti kasnijih generacija da to učine potpuno i sveobuhvatno. Mi se možemo prisjetiti događaja i ponovno ga proživjeti intelektualno i pozitivno na povijesni način, ali emocionalna uzvišenost tog trenutka isparila je tijekom vremena.

Svjedoci smo toga kako su događaji od prije samo jednog stoljeća dva velika svjetska rata, holokaust, rođenje države Izrael, itd - počeli iščezavati iz znanja, pamćenja i prisjećanja milijuna današnjih Židova, jedva nekoliko generacija nakon što su se ti kataklizmički događaji dogodili. U ovom slučaju, ne samo da su se izgubili osjećaji, već su i stvarne činjenice i njihov značaj društveni, vjerski i nacionalni - u opasnosti da nestanu iz svjesnog razmišljanja i ponašanja mnogih Židova.

U svjetlu toga, zaista je fenomen da se izbavljenje Izraela kod Jam sufa tako jasno obilježava i pamti, čuva i štuje u židovskoj bazi sjećanja. Razlog ovog iznimnog opstanka povijesnog pamćenja je to što je ono postalo dijelom židovskog vjerskog

obreda, ugrađeno u samu Toru, i obilježavano na poseban šabat koji nosi ime po tom događaju. Na taj način se ono nije moralo oslanjati samo na povijesnu istinu i pamćenje kako bi bilo očuvano za buduće generacije.

Vjerski obred i dalje je najsigurniji način očuvanja povijesnog pamćenja, mnogo snažniji od prvomajskih parada i salvi oružjem. Sam obred možda nije u stanju dočarati emocije i atmosferu stvarnog događaja, ali može prenijeti bitne činjenice i važnost događaja onima koji mu ■ donikada nisu svjedočili niti su ga živjeli. Pjesma Mošea, Mirjam i Izraela još uvijek odzvanja u sinagogama židovskog naroda, a što je još važnije i u njihovim mislima i srcima.

Velika pjesma Mošea i Izraela središnji je dio ovotjedne parše.

Pjesma se usredotočuje na B-žju snagu, na uvijek čudesni opstanak Izraela i na perfidno ponašanje pokvarenih neprijatelja Židovskog naroda. B-žja moć i veličina vide se u spasenju Izraela od neprijatelja, koliko god oni jesu ili su bili jaki.

Ova Mošeova pjesma podupire priču o Židovskom narodu s jedne strane.

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Berel Wein:

S druge strane podupire je druga Mošeova pjesma - ovog puta pjesmu iznosi sam Moše - u parši Haazinu na kraju knjige Dvarim. Ta pjesma ponavlja istu temu iz prethodne pjesmu koja govori o B-žjoj sili i svemoći, opstanku Židovskog naroda protivno svim očekivanjima, i presudi koja će biti donesena protiv neprijatelja Židovskog naroda.

Dakle, Tora na početku priče o boravku Izraela u Sinajskoj pustinji, i na kraju tog četrdesetogodišnjeg razdoblja pjeva istu pjesmu, mada različitim riječima i različitom melodijom. No, sadržaj i poruka pjesme ostali su isti. Isto se može reći i u vezi cjelokupne Židovske povijesti to je ista ona pjesma koja nas je održala kroz sve mnogobrojne generacije, iako riječi i melodija možda nisu bile iste tijekom cijelog tog dugog vremenskog razdoblja i naših različitih iskustava.

Godina 17 15 Broj 16 Strana

Velika pjesma

Moše podučava Židovski narod neka uči i uvijek se sjeća pjesme Haazinu. To je pjesma budućeg iskupljenja Izraela, pjesma koja će rasvijetliti put Židovima u mračnim i opasnim vremenima. Pa zašto je onda pjesma koju Židovi najbolje znaju, ona koju izgovaraju sedam puta svakog tjedna svog života, ona prva pjesma Mošea i Izraela prilikom B-žjeg spasenja kod Jam sufa?

Pouka je očita mada je se često previdi. U drugoj Mošeovoj pjesmi nalazi se malo ili čak nimalo vjere u odnosu na prvu pjesmu kod Jam sufa. Jednom kada se doživi čudesno izbavljenje, moguće je čvrsto vjerovati da će se ono dogoditi još jednom. U Tori učimo da će nam se u budućem izbavljenju "pokazati čudesni događaji kao što je to bilo u dane izlaska iz Egipta." To je razlog zašto su zapovijedi Tore, sam šabat i svi praznici svrstani i nazvani pod-

sjetnicima na Izlazak iz Egipta.

Za one koji se ne mogu sjetiti prošlosti rijetko kada postoji trajna nada za njihovu budućnost. Pjesma Mošea i Izraela kod Jam sufa potvrđuje sva kasnija Židovska iskustva, ciljeve i nade. Ona je stalni podsjetnik B-žje svemoći i Njegovog jamstva nama za opstanak Židova i konačan trijumf nad zlom i zloćom.

Ovaj je šabat "Šabat šira" – šabat pjesme - jer, opet, on opravdava i potvrđuje sve Židovske pjesme kroz sva stoljeća.

Psalmist nas uči kako će u vrijeme konačnog iskupljenja "onda će naši jezici biti ispunjeni pjesmom." Melodija i riječi mogu za nas biti novi, ali poruka će svakako biti utemeljena na učenju Mošea i Izraela u pjesmi ovotjedne parše. Šabat šalom. ■

Strana 15

Rabbi Yissocher Frand:

Suosjećanje prema drugima – vrijedna osobina kako kod zlih tako i kod pravednika Medraš uspoređuje faraonovu si-

vjekom koji je dao dijamante. Dija-

nasan ben Uziel tumači da se Fara-

tuaciju s čovjekom koji je pronašao

manti su bili izraelski narod koji je

on obraća Dasanu i Aviramu, koji

vreću s dragim kamenjem, ali nije

bio u njegovim rukama. Kad je fara-

su ostali u Egiptu. Maharal Diskin

znao što se u njoj nalazi. Upitao je

on vidio veliki broj Židova koje je

postavlja oštro pitanje. Poznato nam

neznanca: "Hoćeš li uzeti ovaj paket

Moše izvodio, uzviknuo je "Jao

je da je veliki broj nedostojnih čla-

koji držim u ruci? Uzmi. Tvoj je!"

(vaj)!" Ovim riječima počinje naša

nova Klal Jisraela umro u vrijeme

Stranac ga je uzeo, otvorio i unutra

parša: Kad je faraon poslao narod,

pošasti hošeha [tame]. Prema jednom

pronašao dijamante. Počeo je raz-

povikao je: "Jao meni. Vidi što sam

tumačenju u Rašiju (na pasuk "Djeca

dvajati dijamante na male, srednje i

učinio!"

Izraelova pođoše iz Egipta 'hamu-

velike kamenčiće. Otvorio je trgovinu i počeo ih prodavati po različitim cijenama ovisno o veličini. Osoba koja mu je prvotno dala vreću došla je u dućan i vidjela da se mali dijamanti prodaju za 10.000 dolara, dijamanti srednje veličine za 50.000 dolara, a veći dijamanti za 100.000 dolara! Kad je vidjela što se događa i shvatila čega se odrekla, razderala

je svoje haljine u znak žalosti. "Sve ovo bogatstvo imao sam u svojim rukama i pustio sam da mi izmakne, a da ništa nisam dobio zauzvrat! Jao meni!"

Medraš uspoređuje faraona s čo-

Faraon je promijenio mišljenje čim je dozvolio Židovskom narodu da ode. "On je rekao Djeci Izraelovoj: Izgubili su se u zemlji." [Šmos 14,3] Raši navodi očiglednu poteškoću s tim pasukom. Zašto pasuk kaže da je Faraon govorio djeci Izraelovoj (l'BnejJisrael)? Oni su već bili napu-

šim'"), 80% Židovske zajednice stradalo je tijekom ta 3 dana tame. Maharal Diskin postavlja pitanje – Govorimo o Dasanu i Aviramu – za ■

koje znamo – iz izjava nekolicine hazala – da su bili zli ljudi. Kako može biti da su oni opstali za pošasti hošeha?

stili Egipat. Kako je mogao njima

Targum Yonasan ben Uziel donosi

govoriti? Raši odgovara da pasuk

fascinantan odgovor. Egipatska ro-

moramo protumačiti tako da znači

bovlasnička država imala je svoju

da je Faraon govorio o Djeci Izra-

hijerarhiju. Faraon je posao poro-

elovoj ("al bnejJisrael") a ne djeci Iz-

bljavanja Židova povjerio Egipat-

raelovoj.

skim nadglednicima. Nadglednici

Targum Yonasan ben Uziel tumači to na jedinstven način. Targum Yo-

su postavili Židovske policajace , pa te policajce prisilili da natjeraju Židovske robove da izvrše svoju kvotu posla. Zapovjednici su bičevali policajce, a policajci su bičevali Židovske robove. Hazal hvale Židovske policajce da su često na sebe preuzimali da ih Egipatski nadgle-

dnici bičuju i time Židovske robove poštedjeli veće patnje.

Maharal Diskin kaže da mada je Dasan bio zao čovjek i stvarao mnoge nevolje, on je pored toga bio jedan od policajaca i nosio je zaslugu primanja udaraca od Egipatskih nadglednika kako bi spasio Židovske robove da sami budu bičevani.

Ta mu je zasluga poštedila život za vrijeme dana tame. Osoba koja priStrana 16

Divrej Tora

(nastavak sa 16. stranice) Rabbi Yissocher Frand:

Suosjećanje prema drugima – vrijedna osobina

hvaća na sebe patnju kako bi poštedjela patnje bližnjeg Židova ima strahovite zasluge – nje se ne može dotaći niti Crveno more niti Anđeo smrti.

Rav Shmuel Auerbach je, dok je držao posmrtni govor o svom ocu Ravu Shlomu Zalmanu Auerbachu, naveo jednu od najdražih pripovi-

jesti svoga oca: Baruch Taam jednom je organizirao vjenčanje svog sina s kćeri nekog vrlo imućnog čovjeka. Obitelji su se prije vjenčanja sastale da porazgovaraju o pojedinostima toga braka. Buduća punica Baruch Taamovog sina primijetila je da je Baruch Taam tužan. Prišla mu je nasamo i upitala ga zbog čega je tako tužan. "Da li nešto nije u redu sa šiduhom?" željela je znati. Baruch Taam joj je rekao da je žalostan zbog

toga što je gradski "vodonoša" teško bolestan. [U te dane dok ljudi nisu imali tekuću vodu, jedan od ropskijih poslova u europskim naseljima bio je posao vodonoše. Vodonoša bi odlazio do rijeke, napunio dva vjedra vode i nosio ih natrag u grad na svojim ramenima. Radio je to čitavog dana, idući amo-tamo od

dan tvoje radosti!" Baruch Taam je

suosjećati s patnjom drugog Židova

izišao iz sobe i objavio da su zaru-

ne predstavlja onakvu obitelj u koju želim oženiti svoga sina, bez obzira

rijeke do grada. Jedino što je bilo

koliko novca imali." Ako nekoga oz-

potrebno da bi se taj posao radio bilo je da čovjek ima čvrsta leđa i dobru mjeru izdržljivosti. Čovjek nije morao biti posebno pametan i to je doslovce jedno od najropskijih zanimanja.] Baruch Taam je snažno suosjećao s vodonošom, koji je bio bolestan i nije se mogao pridružiti svadbi njegovog sina.

biljno ne smeta to što je netko drugi

Neki su vjerovali da B-g zna što se događa na svijetu, ali da ga nije briga za to.

Izlazak je opovrgnuo sve te teološke pogreške

Buduća punica njegovog sina re-

žnog člana Židovskog naroda.

Ovo je bila jedna od najomiljenijih pripovijesti Rava Shlomoa Zalmana Auerbacha. Empatija, suosjećanje, prema drugima osobina koju je vrijedno imati, bez obzira da li je čoje pravedan poput Rava Shlomoa

ga! Kakve to veze ima s tobom? Ne

Godina 17 17 Broj 16 Strana

senzibilnosti koja se traži od bri-

vjek zao poput Dasana ■i Avirama ili

kla je Baruch Taamu: "Ostavi se todopusti da ti njegova bolest pokvari

povrijeđen, njemu nedostaje one

ke razvrgnute. "Onaj koji ne može

Zalmana Auerbacha. ■ ■ Strana 17

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Slatke vode veselja, radosti i slobode Tora kaže da su

dođe vrijeme da odem kući, kako ću

onda je ugledao drugog muškarca s

Izraelci došli u Ma-

znati koji sam od svih ja?" Nakon

crvenom niti na nozi. Prišao mu je i

ru, "... ali nisu mogli

što je malo o tome razmislio, na um

rekao: "Znam tko si ti, ali možeš li

piti vode u Mari jer su

mu je palo briljantno rješenje. Pro-

mi reći tko sam ja?"

oni/one bili/bile gorki/

našao je komad crvenog užeta i

gorke"

vezao ga sebi oko nožnog palca. Sad

(Izlazak

15,23.25).

je bio jasno prepoznatljiv. Na nes-

Ovaj stih shvaćamo kao da nam kaže da je voda bila gorka. Baal Šem Tov je rekao da se "oni" odnosi na

reću, dok se sapunao i prao, crvena je nit spala s njegovog prsta, i kad je jedan drugi čovjek stao na nju, zali-

Izraelce, a ne na vodu. Zbog toga što su Izraelci bili depresivni, ljuti i ogorčeni, voda im je imala gorak okus. Česta je pojava, kada je osoba jako depresivna, da joj hrana može imati gorak okus. Izraelci su gunđali u vezi napuštanja Egipta, i bili nezadovoljni vodom koja im je bila na

Često se osjećamo nezadovoljni stvarima, pa svoje nezadovoljstvo pripisujemo njihovim nedostacima

raspolaganju. Često se osjećamo nezadovoljni stvarima, pa svoje nezadovoljstvo

jepila mu se na nogu. Kad je došlo

stvarima pripisujemo tome da one

vrijeme da izađe, prvi kupač je po-

imaju nedostatke. Baal Šem Tov

gledao svoje stopalo i ostao zbunjen

nam govori: "Ako se osjećate nečim

kada na njemu nije ugledao ništa. A

nezadovoljni: svojim poslom, svojim automobilom, pa čak i svojom suprugom, nemojte kriviti njih. Vi

ste vjerojatno nezadovoljni sami sobom,

Gut šabes! ■

te

svoje

nezadovoljstvo

projicirate na njih".

Evo jedne priče: Jednog dana, neki se stanovnik Chelma našao u javnom kupalištu.

Iznenada mu je sinulo da bez odjeće većina ljudi izgleda slično. Ta ga je misao poprilično zabrinula: "Kada Strana 18

On [Hillel] običavao je reći: "Ako nisam za sebe, tko će onda biti za mene?" (Rečenice otaca 1,14).

Ova se fraza ponekad pogrešno tumači da se čovjek mora prvenstveno brinuti za sebe, kao da je Hillel bio pobornik sebičnosti kao poželjne osobine.■ Ono što je Hillel stvarno mislio, može se bolje razumjeti kroz izjavu rabina iz Kotzka, koji je rekao: "Ako ja jesam ja zato što ja jesam ja, a ti si ti jer si ti, onda ja jesam i ti jesi. Ali ako ja jesam ja zato što ti si ti, a ti jesi ti jer ja jesam ja, onda ja nisam i ti nisi."

Svaka osoba mora posjedovati identitet, a taj identitet ne smije ovisiti o tome što drugi misle o toj osobi ili o tome što netko drugi želi da ta osoba bude. Osoba koja si dopusti da je drugi oblikuju i manipuliraju njome nema identitet, pa čak ni samostalno postojanje, jer će ona uvijek postati ono što drugi žele da bude, i ona je u osnovi produžetak drugih, a ne individua sama po sebi.

Ljudi koji dopuštaju drugima da odrede tko su i što trebaju raditi, uglavnom ne preuzimaju punu odgovornost za svoje ponašanje. Njihov je stav: "On me natjerao na to."

I Hillel i rabin iz Kotzka traže ■ da osoba bude u potpunosti odgovorna za svoje postupke i da odluči što očekuje od sebe i što vidi kao svrhu svog života.

Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti G

lasnici istine Jednom je zgodom reb Šmelke iz Nikolsburga na iznimno dovitljiv i upečatljiv način odgovorio na jedno od najtežih pitanja koje učenici mogu postaviti duhovnom učitelju.

"Pitate me kako je moguće ispuniti micvu ‘Ljubi bližnjega svoga’, kada se isti taj ‘bližnji’ baš ne odnosi najljepe prema tebi. Pokušat ću to objasniti pomoću čiste i jednostavne logike.

Svaka je pojedinačna duša samo dio duše prvog čovjeka, Adama. Svi su ljudi jedna duša i sve su duše jedno tijelo. Dogodi se ponekad da čovjek nesmotreno udari sam sebe svojom rukom. Nitko pametan neće tada posegnuti za štapom da kazni ruku koja ga je udarila. Nitko nije toliko lud, jer kad bi na nanesenu bol odgovorio istom mjerom, trpio bi dvostruko.

Bolje je da čovjek shvati kako sve dolazi iz jednog Izvora, koji šalje mnoštvo glasnika. Ispravan čovjek se ne ljuti na glasnike i nikada ih ne mrzi." ■

N

aravno da svaki period našeg života prate specifične karakteristike i potrebe. I zato je potrebno toliko uložiti u obrazovanje djeteta, jer ono tako lako potpada pod utjecaje; zato moramo ispravno usmjeriti strastveni duh mladih ljudi koji je toliko snažan; zato stvaramo karijere i podižemo obitelji u srednjoj dobi jer smo do tada već postigli potreban odnos između zrelosti i sposobnosti.

Isto tako, poznije godine našeg života krase specifične kvalitete. Moderan način života kriv je što na to ponekad zaboravljamo. Pomislite samo na to kako mi neprestano slavimo mladenački izgled, kako on danas predstavlja primjer svega što je poželjno i puno energije. To očito negativno utječe na starije, pa onda posljedično na cijelo društvo. Ako više cijenimo vitalnost mladosti od inteligencije i mudrosti, od duhovne vitalnosti iskusne duše, što nam to govori o svim našim standardima.

R ebe iz Kocka, moj obožavani učitelj,

trudio se da razvije u meni ljubav prema čovječanstvu u takvoj mjeri, da mogu voljeti svog neprijatelja isto kao i najdražeg prijatelja.

R. Jehiel Mihal iz Gostinina ■

I zato postoje dva dijametralno suprotna pogleda na starenje – "star si, iscrpljen, a to znači nekoristan", nasuprot – "mudar si, iskusan, pa zato nezamjenjiv."

Biblija nas uvjerava da je starost vrlina i blagoslov. Uče nas da poštujemo sve starije, bez obzira na njihovo obrazovanje i pobožnost, zato što svaka godina života donosi mudrost i iskustvo koje mladoj osobi ne može donijeti nikakvo obrazovanje. ■ R. Menachem Mendel Schneerson

Godina 17 19 Broj 16 Strana

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Strana 19

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Znati

Znanje, mudrost, obrazovanje... ovo su temelji tipičnog židovskog odgoja. Gotovo čim se rodi židovsko djetešce, njegovi su roditelji već osnovali fond za studij. Ovo me podsjeća na šalu: Židovska majka prolazi ulicom sa svoja dva dječačića. Prolaznik vidi djecu i primijeti: "Kako preslatku djecu imate. Koliko su stari?" Ponosna majka odgovara: "Liječnik ima sedam, a odvjetnik pet godina."

No je li znanje uistinu sve? I bi li vrednovanje našeg života temeljeno na "onome što znamo" trebalo biti vodilja našoj djeci i nama samima?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, obratit ćemo se našoj paraši.

Tijekom posljednjih nekoliko tjedana, Tora je ispričala brojna nevjerojatna čuda. Prvo smo čitali o Deset pošasti koje razaraju moćni Egipat i dovode do oslobađanja Židovskog naroda. Sada slobodni, Židovi moraju proputovati pustinju Sinaj na putu prema Svetoj zemlji. B-g ih danju vodi stupom od oblaka, a noću vatrenim stupom. Izudarani Egipćani odlučuju još jednom pokušati pa progone Židove u more. More se natprirodno rascijepi i Židovi prelaze po suhom. Egipćani se u žesto-

koj potjeri zalijeću u morski zid koji se potom sruši na njih.

Talmud svjedoči o zadivljujućoj razini židovskog naroda u to doba: "Ono što je vidjela sluškinja na moru, to Jehezkel ben Buzi [prorok Ezekiel] nije vidio u sve svoje dane" (Mehilta, Raši 15,2). Razmislimo o

Redak implicira da je njihova spoznaja dovela do njihove vjere.

Ne odnosi li se vjerovanje samo na ono što sami ne možete iskusiti?

dubini ove tvrdnje. Ezekiel je bio izuzetno velik prorok; njegova najpoznatije viđenje bila su B-žja "kola" (Ezekiel 1). Ta je vizija bila toliko izuzetna da su naši rabini upozorili: "Činu stvaranja može se podučavati učenike samo jednog po jednog, ali Kola se uopće ne može podučavati.

To se mora proučavati sam, a i to

samo ako učenik je mudar i razumije sam" (Hagiga 11b). Unatoč Ezekielovoj uzvišenoj viziji, on nije dosegnuo uzvišenu razinu jednostavne sluškinje na moru!

Nakon svih tih čuda, i uzimajući u obzir nevjerojatno uzvišenu razinu židovskog naroda, Tora kaže: "I Izrael vidje veliku moć kojom je Vječni djelovao nad Egipćanima ... i vjerova u B-ga i Mojsija, slugu Njegova" (Izlazak 14,31). Ne bi li u ovom trenutku samo "vjerovanje" bilo besmisleno? Štoviše, čini se da redak implicira da je njihova spoznaja dovela do njihove vjere. Ne odnosi li se vjerovanje samo na ono što sami ne možete iskusiti?

Rebe Nahman uči da je suština znanja znati da ne znate uopće ništa. Da, Židovi su vidjeli "B-žju ruku" - ali što su više vidjeli, to su više razumjeli B-žju veličinu i priznavali ograničenja svog vlastitog znanja.

Znanje i obrazovanje važni su kao sredstvo, a ne kao cilj. Svrha širenja našeg znanja je jačanje naše vjere u B-ga. Nakon svega rečenog i učinjenog, svi putevi vode do vjere i postojanja uvijek prisutnog Stvoritelja.

Stoga je najveća stvar koju možemo učiniti učvrstiti sami sebe jednostavnom vjerom u B-ga i njegove istinske cadikim. Živjeti s vjerom znači živjeti život usredotočen na B-ga. To znači živjeti sa sviješću da sve što proživljavamo je organizirao sam B-g. A to znači shvatiti da uvijek moramo imati vjeru, jer bez obzira koliko znamo o B-gu, mi shvaćamo svoju beznačajnost u odnosu na Njegovu veličinu i vlast.

Rebe Nahman je rekao: "Svijet vjeru smatra nevažnom stvari. Ali ja je smatram izuzetno značajnom stvari" (Rebbe Nachman's Wisdom # 33).

A gutn Shabbos! Šabat šalom! ■

Strana 20

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Paraša (priča) Bešalah je četvrta paraša u, prema kabali, vrlo važnom periodu godine, šest tjedana koji se nazivaju Šovavim (prema početnim slovima naziva parašot tih tjedana).

Tijekom ovih šest tjedana, dok čitamo o Izlasku, imamo sjajnu priliku da sebe dovedemo na više i da-

režljivije mjesto. Ovi tjedni nisu lagani. Skrivena bol, konflikti i stres imaju tendenciju da isplivaju na površinu. Moramo biti strpljivi i hrabri. Želimo vam svima uspjeha!

Priča u paraši Bešalah započinje opisom Izraelaca kako napuštaju Egipat i njihovih prvih dana putovanja ka gori Sinaj. Predstavili bi-

koje se dogodilo Izraelci zabora-

viziju bez obzira što se događa.

vljaju da su upravo spašeni i poči-

Kada se odlučimo da prijeđemo na

nju su se žaliti i plašiti onoga što

"putovanje", mi se povezujemo s

slijedi.

izvorom stvaranja čija je suština

■

"dijeljenje dobra sa svim stvorenji-

smo si ovo putovanje kao radosno i

Sedam dana nakon što su hrabro

oslobađajuće iskustvo. Međutim, Iz-

napustili Egipat oni dolaze do Cr-

raelci su zapravo slomljeni i uplaše-

venog mora. Planine im se nalaze s

ni, kaže Zohar. Nakon što su gene-

lijeva i zdesna, a faraon i njegova

racijama bili robovi u Egiptu, oni se

vojska iza njih. Oni prigovaraju Mo-

Mi smo stvoreni na B-žju sliku

nisu mogli slobode ni sjetiti niti je

šeu "Zar si nas zato što u Egiptu nije

kako bismo bili partneri u stvaranju.

osjetiti. Isto tako je i s nama, kad

bilo grobova, odveo da umremo u

To znači, da u bilo kojem trenutku,

god dođemo u priliku da isproba-

pustinji?... bilo bi nam bolje da slu-

bez obzira kakve su okolnosti, mi

mo i započnemo nešto novo u svom

žimo Egipćanima nego da umremo

imamo mogućnost stvoriti novu

životu, da krenemo novim putem,

u pustinji". Ovo je alegorija na našu

stvarnost - pretvoriti gorko u slatko

bojimo se napustiti svoje naizgled

unutarnju diskusiju - ostati u stanju

i tamu u svjetlo.

sigurno mjesto. Volimo našu staru,

ropstva ili preuzeti odgovornost i

poznatu stvarnost, čak i ako je loša,

sami upravljati svojim životima.

i uvijek ćemo radije naći izgovor da njoj damo prednost nego da iskušamo nešto novo.

ma", i onda možemo ostvariti sve što bismo željeli. To je mjesto na ko-

jem se događaju velika čuda.

"Pjesma na moru" koja je pjevana nakon što su Izraelci prešli Crveno

Kad se Moše obraća B-gu, On mu

more počinje u budućem vremenu,

odgovara "... Zašto meni vičeš? Go-

kako bi nam kazala da priča vrijedi

vori Izraelcima, oni bi trebali puto-

za generacije koje dolaze i da nas

Tražimo slobodu, ali je se istodo-

vati prema naprijed". Što znači da

uvjeri da svaki čovjek treba doživ-

bno i plašimo, pa ostanemo paralizi-

nas se ne može prisiliti da budemo

jeti osjećaj iskustva slobode tog po-

rani. Napravimo jedan korak prema

slobodni i sretni. Zohar objašnjava

vijesnog trenutka. Ona je poruka da

njoj, a dva natrag, baš kako su Izra-

da izraz "putovati prema naprijed",

je sve moguće i da nema problema

elci opisani u ovoj priči.

znači da je sada vrijeme da se podu-

kojeg ne možemo prevladati. To je

zme akcija. Nema vremena za mo-

naša suština i to je razlog zašto će-

litvu i oklijevanja. Smjesta treba

mo je na kraju svi iskusiti. ■

Naša priča je priča o velikim čudima. Međutim tu se ponavlja jedan obrazac. Nakon svakog čuda

Godina 17 21 Broj 16 Strana

donijeti odluku – odustati od neuspjeha i uništavanja i slijediti našu

Prevela Tamar Buchwald Strana 21

Rabbi Menachem Leibtag:

Bešalah: Amalek - genetski ili generički?

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Sinaja. Oni koji su još imali dovoljno snage vjerojatno su prvi otišli do izvora vode - da je donesu onima koji su bili preslabi da putuju.

Mnogi su narodi napadali i tlačili Am Jisrael tijekom njegove povijesti. Ipak, iz nekog razloga, Amalek je izdvojen kao Izraelov 'zakleti neprijatelj'. Što je bilo toliko strašno u Amalekovom napadu da zahtijeva bitku 'kroz sve naraštaje'?

Moglo bi se također pretpostaviti da ovo putovanje nije bilo baš organizirano, s tim da su snažniji ljudi otišli naprijed kako bi postavili novi logor, dok su oni koji su bili 'slabi i umorni' ostali iza.

Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, ispitujemo neke vrlo zanimljive detalje u opisu Tore ovog događaja (koji se često zanemaruju) u pokušaju da odredimo treba li zapovijed o uništenju Amaleka shvatiti kao nešto što je 'genetsko' ili pak 'generičko'.

Upravo u tom momentu Amalek napada: "Amalek dođe i napadne Izrael kod REFIDIMA..." (vidi 17,8). Ali tko je u Refidimu? - Samo ostatak logora - slabi i umorni najvjerojatnije prvenstveno žene i djeca.

Uvod Pojedinosti o Amalekovu napadu na Izrael u Paršat Bešalah prilično su šture. Međutim, uzimajući u obzir kada se ova bitka odigrala, kao i paralelni izvor u Sefer Devarimu, pojavljuje se potpunija slika - koja nam može pomoći da shvatimo zašto Amalek ostaje 'vječni' neprijatelj Izraela.

Naše proučavanje započinjemo raspravom o tome 'tko' je 'gdje' kada Amalek prvi puta napadne.

Tko je u Refidimu?

Zapazite kako Tora započinje priču o Amaleku, odmah nakon priče o "masa u'meriva": "I dođe Amalek i napadne Izrael kod REFIDIMA..." (vidi Šemot 17,8, nakon 17,1-7) Samo iz ovog pasuka, izgledalo bi se kao da je CIJELI Bnei Jisrael utaboren u Refidimu kada je Amalek napao.

Međutim, kada uzmemo u obzir ono što se dogodilo tijekom prethodnog događaja (tj. priču o "masa u'meriva"), pojavljuje se sasvim drugačija slika. Osvrnimo se na te događaje: "I Bnei Jisrael su otputovali iz MIDBAR SINA... i utaborili se u REFIDIMU, a nije bilo vode da ljudi piju... i posvađali su se s Mošeom..." (17,1-3) Kako bi riješila ova nestašica vode, B-g upućuje Mošea da svojim štapom udari po stijeni itd. Međutim, prisjetite se gdje se ta stijena nalazi: "B-g je rekao Mošeu, PROĐI ISPRED naroda, UZMI sa sobom NEKE OD STARJEŠINA, i uzmi štap... Ja ću stajati pred tobom kod STIJENE u HOREVU; udari po stijeni [tamo] i voda će poteći iz nje ..." (17,5-6) Stijena koju je Moše udario NIJE u Refidimu - nego se nalazi na Har Sinaju! Stoga, da bi pili ovu vodu, cijeli će narod sada morati putovati od Refidima do Har Sinaja (kao što smo raspravljali u našem prvom šiuru o Paršat Bešalah).

Zamislite situaciju koja je nastala: cijeli narod, koji je nekoliko dana patio od po život opasne žeđi u vrućoj pustinji, sada mora najprije utažiti trenutnu žeđ, a zatim premjestiti svoj logor kod novog izvora vode kod Har Strana 22

Amalek napada

Slažem se, naše dosadašnje tumačenje temeljilo se na nagađanjima i 'čitanju između redaka'. Međutim, u paralelnom prikazu ove priče u Sefer Devarimu nalazimo upravo ove detalje koji nedostaju: "Sjeti se što ti je Amalek učinio BA'DEREH (na tvome putu) kada si napustio Egipat - jer on te iznenadio BA'DEREH [tj. dok si putovao] i posjekao SVE ONE KOJI SU ZAOSTALI U TVOJOJ POZADINI, dok si bio iscrpljen i umoran ..." (vidi Devarim 25,17-18) Amalek kapitalizira poteškoće Bnei Jisraela. [Oni krše zakone 'Ženevske konvencije.'] Čak i u ratu postoje prihvaćene norme ponašanja; muškarci se bore protiv muškaraca, vojske se bore protiv vojski. Napad Amaleka potpuno je neetičan, čak i po ratnim standardima.

[Vidi Raši & Ibn Ezra o "ajeif v'jagaja" na Devarim 25,18.]

Jirat Elokim Daljnja podrška ovom tumačenju može se izvući iz zaključka pasuka koji je ranije citiran iz Sefer Devarima: "...v'LO JA'RE ELOKIM - i on (Amalek) se nije bojao Bga." (Devarim 25,18, vidi Raši & Ibn Ezra nasuprot Chizkunija) Ova fraza - JA'RE ELOKIM - u kontekstu neetičkog (ili nemoralnog) ponašanja nalazi se mnogo puta u Humašu.

Na primjer, Avraham nudi Avimeleku sljedeće objašnjenje zašto je lagao o svojoj ženi: "I Avraham je objasnio (Avimelehu), jer sam rekao (sebi) da nema JIRAT ELOKIM na ovom mjestu, i stoga će me ubiti (da mi uzmu ženu)..." (Breišit 20,11) U ovom kontekstu, nedostatak "jirat Elokim" opisuje nekoga tko bi ubio posjetitelja kako bi mu uzeo ženu.

[Prilično neetično čak i prema najnižim moralnim standardima.]

Slično, Josef - pretvarajući se da je egipatski dužnosnik - kaže braći da će ih pustiti iz zatvora, dajući im priliku da dokažu da nisu špijuni. Svojoj braći predočava ovu odluku izrazom: "... ET HA'ELOKIM ANI JA'RE..." (vidi Breišit 42,15-18). Iz ovog razgovora, još jednom vidimo kako se izraz "jirat Elokim" u Bibliji čini "međunarodno" shvaćena kao opis etičkog ponašanja.

Divrej Tora

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag:

Bešalah: Amalek - genetski ili generički?

Nalazimo još jedan primjer na početku Sefer Šmot, dok Tora opisuje kako su se babice 'bojale Elokima' ne poslušavši faraonovu zapovijed da ubiju mušku djecu: "v'ti'rena ha'mjaldot et ha'Elokim... " (vidi Šmot 1,21).

[Također obratite pažnju na Jitrov komentar u Šemot 18,21, gdje predlaže postavljanje sudaca koji su "jirei Elokim", među popisom drugih 'etičkih' karakteristika. / Vidi također šiur na Akeida, koji detaljnije raspravlja o ovom izrazu.]

Svi ovi primjeri podupiru naše tumačenje izraza "v'lo jarej Elokim" za Amaleka - kao odraz njihovog neetičkog ponašanja - vođenja rata protiv slabih i nezaštićenih.

Na temelju ove analize, zaključujemo da je Tora možda izdvojila Amaleke kao izraelskog 'glavnog neprijatelja' ne samo zato što su bili prva nacija koja je napala Izrael, već i zbog neetičke prirode tog napada.

U tom smislu, moglo bi se predložiti da se "zeher Amalek" - sjećanje na Amaleka - može shvatiti kao 'generički' pojam koji opisuje svaku agresivnu naciju koja bi postupila na sličan neetičan način, a ne nužno kao 'genetski' pojam, koji opisuje bilo kojeg obiteljskog potomka onih ljudi koji su napali Izrael kod Refidima.

Pokušajmo potkrijepiti ovaj zaključak i njegovu temeljnu logiku.

Amalek u Bibliji Čini se da se zapovijed da pamtimo što je Amalek učinio (vidi Šemot 17,16 i Devarim 25,17) odnosi na svaku generaciju, čak i nakon što je izvorni ('genetski') Amalek izbrisan. Vječna priroda ovog zakona - 'sjećati se Amaleka' - sugerira da Amalek također može predstavljati bilo koju sličnu ('generičku') vrstu neprijatelja koji se može pojaviti u budućim generacijama.

Da biste poduprli ovakvo shvaćanje, primijetite kako se Amalek pojavljuje u ogromnim brojevima za vrijeme Davida (vidi Šmuel Aleph 27,7-9 i 30,1-3!), samo kratko vrijeme nakon što ih je Šaul 'potpuno istrijebio' (isto, poglavlje 15).

Zabilježite također kako je Amalek napao 'žene i djecu' iz Davidova tabora u Ciklagu, zarobivši ih - u isto vrijeme kada su David i njegovi ljudi otišli na zadatak. [Preporučuje se da pročitate cijeli taj izvještaj (vidi 30,1-19).]

Ovdje ne nalazimo samo ime Amalek, već vrlo sličan način ('neetičkog') ratovanja.

Zapravo, ako pratimo Amalekova boravišta u Humašu nalazimo ih posvuda:

• U zapadnoj sinajskoj pustinji - kada Bnei Jisrael napuštaju Egipat (Paršat Bešalah).

• U sjevernom Negevu (blizu Kadeš Barnee) kada se uhode vrate (u Paršat Šlah / vidi 14,25).

• Istočno od Mrtvog mora (u Jordanu), kada ih Balam 'blagoslivlja' u Paršat Balak (vidi 24,20).

Zatim, u Sefer Šoftim, nalazimo ih kako se pridružuju bitci protiv Izraela, bez obzira tko je primarni neprijatelj:

• Pridružuju se Moapcima u bitci u vrijeme Ehuda Godina 17 23 Broj 16 Strana

(vidi Šoftim 3,13) • Napad na području Efraima u vrijeme Devore) (vidi Šoftim 5,14, točan kontekst je nejasan) • Napad na Emek Jizrael, pridruživanje Midjanu, u vrijeme Gideona (vidi Šoftim 6,3 & 6,33) [Da ne spominjemo bitke Šaula i Davida protiv Amaleka, kao što je gore spomenuto.]

Ipak, u svim tim bitkama, nikada ne nalazimo Amaleke koji žive u nekoj određenoj zemlji, nego se pojavljuju kao nomadsko pleme – koje luta pustinjom, i posebno glavnim putevima koji prolaze kroz pustinju; tražeći lak plijen. Nadalje, nikada ne nalazimo spomen njihovog boga. Čak i kada Sefer Šoftim spominje bogove drugih naroda koje je Bnei Jisrael štovao, nalazimo B-gove Arama, Cidona, Edoma, Moava, Amona i Plištima (vidi Šoftim 10,6), nikada ne nalazimo čak ni spomen boga Amalečana.

Amalek se pojavljuje kao nacija bez boga i zemlje. Samo njihovo postojanje usredotočeno je na pljačku nezaštićenih. U odnosu na Izrael, ali i na susjedne narode; u bilo kojem trenutku slabosti ili ranjivosti, oni se obrušavaju i napadaju.

Još jedan dokaz da Amalek mora biti uništen zbog svojih djela, a ne samo zbog svojih 'gena', nalazi se u Sefer Šmuel kada B-g zapovijeda Šaulu da ih uništi. Primijetite kako Šmuel opisuje Amaleke (u to vrijeme) kao naciju koja je sagriješila protiv B-ga (vidi Šmuel Aleph 15,18).

Nadalje, iz zapovijedi da se ne uzima nikakav plijen iz te bitke (vidi ponovno 15,18 i kontekst cijelog tog poglavlja), nalazimo paralelu s Avrahamovim stavom prema gradu Sedomu. Prisjetite se Breišita 14,22-23, kako je Avraham otklonio samu pomisao da uzme bilo što što je nekada pripadalo Sedomu - gradu bezakonja.

Stoga nije slučajno da postaje micva kralja Izraela poraziti Amaleka (vidi I Šmuel 15,1-2 i Rambam Hilhot Melahim 1,1). Prisjetite se kako bi izraelski kralj trebao biti poznat po svojoj sposobnosti da učvrsti naciju koju krase djela "cedaka & mišpat" - vidi Šmuel Bet 8,15, Melahim Alef 10,9 i Jirmijahu 22,1-5,13-16 & 23,5-8. Iz te perspektive, također postaje njegova odgovornost (kada je u stanju to učiniti) da progoni nacije kao što je Amalek, koji ratuju na neetičan način - iskorištavanje slabih i bespomoćnih.

[Također imajte na umu da na kraju Paršat Ki-tece, neposredno prije micve za 'sjećanje na Amaleka', nalazimo niz zakona koji naglašavaju provedbu "cedek u'mišpat" - vidi Devarim 25,13-16). ] Ukratko, čini se da definitivno postoji nešto 'genetski' u vezi s Amalekom, barem u prvom susretu Am Jisraela s tom nacijom. Međutim, neetična priroda tog napada i neposredna zapovijed Tore da se taj događaj pamti kroz sve naraštaje također sugerira 'generičko' razumijevanje, jer prisjećajući se onoga što je Amalek učinio pogrešno Am Jisrael se potiče da se prisjeti vlastitog nacionalnog cilja – da čini ono što je 'ispravno i pravedno'. ■

Strana 23

Alan Morinis:

Svakodnevna svetost Židovski duhovni put musara Suosjećanje RAHAMIM Dobrota, empatija i briga nastaju od bivanja tako blizu da osjećate ono što drugi osjeća

Suosjećanje je izuzetno plemenita osobina. Ono je jedno od trinaest svojstava koja se pripisuju Svetom, da je blagosloven, kako je pisano: "Samilostan i milostiv."

Sve što se može učiniti u kultiviranju ove osobine, čovjek bi se trebao potruditi učiniti. Baš kao što bi čovjek poželio suosjećanje u vrijeme kad mu je potrebno, tako treba imati suosjećanja prema drugima koji su u potrebi.

—Orchot Tzaddikim

MORALNA PRAVILA judaizma zahtijevaju da budemo suosjećajni sa svakom dušom. Više puta su siromašni, udovice, siročad i drugi u potrebi izdvajani kao oni kojima je naše suosjećanje naročito potrebno.

Tora u više navrata iskucava našu obvezu da pomognemo onima koji su ranjivi i potrebiti. Ta je tradicija toliko ustrajna u tome da budemo žive posude suosjećanja da Talmud tvrdi da "onaj tko nije suosjećajan prema ljudima zasigurno nije potomak našega praoca Abrahama."

Hebrejski izraz za suosjećanje — rahamim — dijeli svoj jezični korijen s riječju rehem, što znači "majčina utroba". To suosjećanje koje je na neki

Strana 24

način povezano s majčinstvom navelo je mnoge komentatore da ovu osobinu duše povežu s emocionalnom vezom majke i djeteta. Smatra se da je suosjećanje utjelovljenje snažnih veza ljubavi, srodstva i nježnosti koje majka osjeća prema djetetu koje nosi u sebi.

Na primjer, Rabbi Samson Raphael Hirsch zamjećuje vezu između riječi rahamim i rehem pa izvodi zaključak da bismo u svojim srcima trebali imati suosjećanja baš kao što majka ima emotivnu povezanost, vezu punu ljubavi, s čedom svoje utrobe. On piše:

Suosjećanje je osjećaj empatije koji bol jednog bića sam od sebe budi u drugom biću; i što su bića viša i ljudskija, to su svjesnije prilagođena titrati tonom patnje koja, poput glasa s neba, prodire u srce.

Je li suosjećanje osjećaj?

Riječi rabina Hirscha predivno su

sročene, no svejedno možemo postaviti pitanje, je li on u pravu? Je li suosjećanje "osjećaj empatije", kao što kaže Rabbi Hirsch? Prije nego što uspijemo ispuniti brojne zapovijedi koje su nam dane da budemo suosjećajni i prije nego učinimo što možemo da se ta osobina duše čvrsto ukorijeni u našim srcima, moramo razumjeti što se u jedinstveno židovskom gledištu zapravo smatra suosjećanjem. Ovo zahtijeva da u tu mješavinu dodamo i niz drugih navoda u kojima izraz rahamim ■— suosjećanje — ima istaknuto mjesto.

Ovo je zapravo vrlo čest pojam u Tori, a način na koji se koristi dodaje više dimenzija jednostavnom fokusu koji počiva na odnosu majke i djeteta.

U psalmu čitamo: "Kao što se otac sažaljeva prema svojoj djeci, tako i B-g suosjeća s onima koji ga se boje." Ovaj jedan redak Svetog Pisma daje nam dvije dodatne napomene o suosjećanju. Suosjećanje nije samo svojstvo koje je na neki način povezano s majkom i djetetom njene utrobe, već je ovdje izloženo slikom odnosa između oca i djeteta. Uz to, suosjećanje je prikazano kao božanska osobina, koju iskazuje B-g "koji vas okrunjuje dobrotom iz ljubavi i nježnim suosjećanjem". Jedno B-žje ime koje se vrlo često koristi je Ha'Rahaman - Suosjećajni - a ta dva pojma, očevo suosjećanje i B-žje suosjećanje, objedinjena su u dnevnoj molitvi koja sadrži redak Ha'El Ha'Av Ha'Rahaman — "B-že, suosjećajni oče."

To što se B-ga vidi kao suosjećajnog, od fundamentalnog je značaja za židovsko gledište o božanskom.

Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice) Alan Morinis: Vrhunac završne molitve na Jom kipur, najsvetiji dan židovskog kalendara, je izgovaranje trinaest božanskih midot ha'rahamim (obilježja suosjećanja) B-ga. Ovo je ujedno i središnji refren molitava za oprost koje se periodično ponavljaju tijekom cijele godine. Kada se ovih trinaest obilježja suosjećanja, na koje se pozivamo na Jom kipur i u ovim posebnim molitvama, pojavljuju u Tori? Oni se pojavljuju neposredno nakon grijeha Izraelaca koji su načinili Zlatno tele za obožavanje, kada Mojsije uspješno moli B-ga da ne uništi svoj narod koji je zgriješio, već da bude suosjećajan i oprosti mu. Stoga je primjereno da i mi također zazovemo B-žje suosjećanje dok priznajemo vlastite slabosti i prijestupe.

Možemo vidjeti da je taj pojam suosjećanja koji je povezan s majčinom utrobom, a ujedno i odnosom između oca i djeteta, također osobina koju B-g pokazuje prema svima nama. To nas dovodi do prvog važnog zaključka o suosjećanju, a to je da je ono značajka odnosa i da može postojati u različitim vrstama odnosa.

Morat ćemo malo pobliže pogledati kako se suosjećanje iskazuje u međuljudskom odnosu, ali prije nego što to učinimo, moramo istražiti je li suosjećanje doista emocija, kako nam to opisuju Rabbi Hirsch i ostali. Je li suosjećanje jednostavno ona vrsta empatičnog osjećaja koji roditelj ima prema voljenom djetetu, i za koji se nadamo i molimo da ga B-g ima prema nama, koji smo poput B-žje djece?

Kad pogledamo još jedan način na koji se pojam rahamim često koristi u židovskoj tradiciji, morat ćemo dovesti u pitanje ideju da je suosjećanje emocija.

Godina 17 25 Broj 16 Strana

Svakodnevna svetost Tradicija uči da je B-žja prvotna namjera bila stvoriti svijet isključivo dimenzijom suda. Rezultate ove namjere još uvijek možemo vidjeti, jer su temeljni zakoni prirode sami po sebi nepromjenjivi. Ako stavite ruku u vatru, opeći ćete se, bez obzira što rekli ili mislili. Svijet koji je stvoren svojstvom suda traži da sve bude na točno određen način, bez ikakvih odstupanja.

Ali rečeno nam je da je B-g shvatio da svijet (a posebno ljudi) ne bi mogao opstati da je zasnovan tako da za svaku pogrešku ili nepravdu odmah bude izvršena striktna pravda. Svijet koji se upravlja samo po principu striktne pravde ne bi ostavio prostora slobodnoj volji, učenju, promjeni ili rastu, jer svaki put kad biste učinili nešto pogrešno, mehanička pravila bi iznijela konzekvence odmah i bez oscilacija. Da bi spriječio takvu neizdrživu krutost, B-g je, pored suda, uključio svojstvo suosjećanja kao ključnu značajku stvaranja.

Midraš objašnjava nužno uzajamno djelovanje suda i suosjećanja kod stvaranja pričom o kralju koji je posjedovao nekoliko krhkih staklenih čaša. Rekao si je: "Ako u njih ulijem vruću vodu, one će se raširiti i popucati, a ako u njih ulijem hladnu vodu, stegnut će se i smrviti." I što je učinio?

Pomiješao je vruću vodu s hladnom vodom i tu mješavinu ulio u čaše te one nisu popucale.

Tako je bilo i kad je došlo vrijeme za stvaranje svijeta. Midraš nam kaže da je B-g razmišljao: "Ako stvorim svijet samo sa svojstvom suosjećanja, nitko se neće brinuti zbog posljedica svojih djela, i ljudi će smatrati da s lošim ponašanjem mogu nekažnjeno proći.

Ali ako stvorim svijet samo sa striktnim sudom, kako bi svijet mogao opstati? On bi se slomio pod surovošću pra-vde. Stoga, ću ga stvorit s oboje, s pravdom i

suosjećanjem, i on će op-stati."

Sastavni dio stvaranja Suosjećanje je toliko bitno za svijet da Talmud kaže da je ono jedan od deset elemenata kroz koje je svijet stvoren.

Mistična tradicija u židovstvu uhvatila se ovog prikaza, pa je tako rahamim za nas jedna od deset primarnih emanacija koje su u osnovi čitavog postojanja u svemiru. Suosjećanje je točka u kojoj se susreću i uravnotežuju kanali koji, s jedne strane, dovode dobrotu, a s druge strane, strogi sud. Suosjećanje stapa te energije i tako postiže i potiče ravnotežu između nužno tvrdog i krutog i podjednako nužnog mekog i brižnog.

Dakle, vidimo da suosjećanje nikako nije samo emocija, već se ono sada pojavljuje kao temeljno obilježje načina na koji je izgrađena stvarnost ili, ako želite, načina na koji B-g upravlja svijetom.

Potresan primjer iz Talmuda potvrđuje to izjavom da je čak i izgnanstvo u Babiloniju, koje je bilo izuzetno katastrofalan događaj u židovskoj povijesti i kojeg oplakujemo i dan danas, također u svojoj oštrini imalo i mjeru b-žanskog suosjećanja. "Rabi Hija je učio da je Sveti, blagosloven bio, znao da Izrael ne može izdržati okrutne uredbe Rima, pa ih je zato protjerao u Babiloniju." Ovakva vrsta suosjećanja nije samo emocija, osjećaj empatije, već čin brige za drugoga.

Da je suosjećanje nešto drugo, a ne emocija, potvrđuje musarski tekst Orchot Tzaddikim, u kojem su dati neki primjeri čvrstih smjernica koje su dužnost roditelji, čija suosjećajnost prema njihovom djetetu može itekako uključivati pravila, posljedice, pa čak i kažnjavanje, kako bi dijete doveli do ispravnog načina razmišljanja i postupanja: "Iako to može izgledati kao okrutnost, takva okrutnost je suosjeStrana 25

(nastavak s 25. stranice) Alan Morinis: ćanje."

Sva ova predavanja iz tradicije dovode nas do zaključka da suosjećanje nije ono što nam se u početku moglo činiti - osjećaj koji majka gaji prema djetetu koje nosi u utrobi. Ako nije to, kako onda da razumijemo suosjećanje?

Bliski odnos

Jedna značajka za koju možemo ustanoviti da objedinjuje sve načine na koje se pojam suosjećanja upotrebljava u židovskoj misli jest pojam bliskosti. Duševna osobina suosjećanja izvire iz iskustva bivanja vrlo, vrlo bliskima s drugime, ili iz osjećaja bliskosti, ili jednako tako iz nastojanja da se približi drugome.

Drugim riječima, suosjećanje je unutarnja kvaliteta koja u nama izrasta iz shvaćanja da zapravo nismo odvojeni od drugoga. Zdravorazumski shvaćamo da smo svi mi zasebna bića, no istina je da smo jako povezani na više razina.

Ima li bolje slike od ove intimne veze fizičke blizine fetusa s majkom, gdje dva bića toliko sveobuhvatno nadilaze dualnost time što se smještaju jedno od njih unutar drugoga? To je lijepa i razotkrivajuća slika, no takva bliskost nije obilježje samo odnosa majke i djeteta. Pa tako tradicija također uključuje i sliku odnosa oca i djeteta te odnosa B-ga prema svakome od nas. Ključna i zajednička točka ovdje je bliskost u međusobnim odnosima, koja potencijalno može postojati u svakom odnosu. Čini se da suosjećanje ovisi o unutarnjoj povezanosti koja proisStrana 26

Svakodnevna svetost tječe iz osjećaja zajedničkog identiteta, dok smo ti i ja povezani u jedinstvo koje nadilazi našu percepciju zasebnih identiteta. Kad se ta bliska veza pokaže s rezonirajućim utjecajem u meni, u stanju sam osjetiti vašu bol (i vašu sreću) kao svoju vlastitu. U svakodnevnom govoru to izražavamo riječju da nas je "dirnula" tuđa priča ili doživljaj. Biti dirnut znači imati fizičku povezanost, sjediniti se.

Ako vam se zabode trn u nožni prst, ne kažete: "Nemam nikakve veze s tim prstom dolje", jer prepoznajete povezanost. Ili ako žvačete i slučajno se ugrizete za jezik, ne otrčite po čekić pa si počnete razbijati zube. Kad doživim iskustvo da smo toliko blizu jedan drugome da se membrane koje nas razdvajaju prožimaju, tada ću živjeti u spoznaji da smo ti i ja povezani koliko sam ja povezan sa svojim stopalom ili ustima. Ovo stanje prisnosti potiče suosjećajnost.

Primjere bliskosti koja pokreće suosjećanje nalazimo u Tori, na primjer kada B-g odgovara ljudima koji su zastranili pa se ponovo vratili.

U 2. Ljetopisa 30,9 čitamo: "G-spod, B-g vaš je milostiv i suosjećajan. On neće odvratiti svoje lice od vas ako mu se vratite." Isti se postupak pojavljuje u Nehemija 9,27: "Kad su bili potlačeni, zavapili su Tebi. S nebesa Si ih čuo i u Svom velikom suosjećanju dao im izbavitelje." Približavanje postavlja temelje za suosjećanje.

Poistovjećivanje s drugime kao temelj za suosjećanje je upravo ono na što se Tora poziva kada daje zapovijed da se voli stranca u svojoj sredini. Obrazloženje za to je dijeljenje

zajedničkog identiteta kao stranca: "Voljet ćete stranca jer ste bili stranci u egipatskoj zemlji."

Rabbi Moshe Cordovero, veliki musarski učitelj i kabalist iz šesnaestog stoljeća, pokazuje povezanost suosjećanja s bliskošću dajući ilustraciju negativnog primjera. On pita kako se suosjećanje može njegovati pa odgovara da se suosjećanje može njegovati kroz proučavanje Tore. Ali odmah i upozorava da se "mora biti vrlo oprezan kako bi se izbjeglo da kroz učenje čovjek postane distanciran, što bi moglo nanijeti veliku štetu". Distanciranje ■ sa svojim osjećajem udaljavanja i izoliranosti - štetno je za suosjećanje. Tako nedavna studija o krvnicima u Sjedinjenim Državama dokumentira da ti ljudi, kako bi obavili svoj posao ubijanja ljudi u ime države, stvaraju emocionalni jaz između sebe i zatvorenika: "I što se više bliži trenutak ubojstva," izvještava članak, "to je njihova razina razdvajanja viša."

Navodi nas se na zaključak da suosjećanje nije prvenstveno osjećaj.

Ono je nešto bazičnije od toga. Suosjećanje doista može uključivati osjećaje. Ono također može uroditi aktivnošću. Ali ove osobine ne odvode definiciju dovoljno daleko.

Duševna osobina suosjećanja može se točnije definirati kao unutarnje iskustvo dolaženja u toliko bliski doticaj s drugim bićem da drugog više ne doživljavate kao odvojenoga od sebe. Dvoje postaju jedno, kao dijete u majčinoj utrobi. U tom stanju unutarnjeg poistovjećenja osjećaji će se u potpunosti dijeliti kao da su vaši vlastiti. Priskočit ćete pobrinuti se za drugoga isto onako prirodno kao za sebe. Jer taj drugi više nije drugi. ■ Divrej Tora

Chaya Rivka Zwolinski:

Blagoslovi na Tu B'Ševat U četvrtak, 25.1.2024. je Tu Bišvat Talmud (Taanis 8b) nas uči da kada čovjek uđe u hambar da izmjeri urod nove žetve pšenice treba izreći blagoslov: Neka to bude Tvoja volja G-spodine Bo-že naš, da Ti pošalješ blagoslov na djelo naših

leh", njegova učenja koja mijenjaju svijet nikada ne bi ugledala svjetlo dana. Cijeli život Reb Nossona bio je posvećen donošenju

Rebeovog

"ploda" svijetu.

ruku. Potom on počinje mjeriti i

Tu B'Ševat jedan je od

kaže: Neka bude blagoslovljen On

rijetkih židovskih blag-

koji šalje blagoslov na ovu hrpu

dana koji se ne spomi-

žita.

nju u Savjetu (Likutey Eitzos), sa-

Ali ako je čovjek prvo izmjerio žito pa tek potom rekao blagoslov, onda mu je molitva uzaludna. To je zato što se blagoslov ne može naći u nečemu što je već izvagano, izmjereno ili izbrojano, nego samo u nečemu skrivenom, nečemu još uvijek neutvrđenom, ili onome što oko ne može vidjeti.

branim savjetima Rebe Nachmana koje je sakupio Reb Nosson. No sam Reb Nosson spominje Tu B'Ševat u Likutey Halachos. On navodi da Tu B'Ševat uvijek dolazi uz Šabos Šira.

vajući o blagoslovima koje je Hašem

su Moše i Djeca Izraelova pjevali

obećao da će im dati u budućnosti.

govorimo ovu pjesmu svako jutro u

cvjeta i donese plod, koncept je koji

našim molitvama, i postoje mnoge

prožima židovski način života. Beba

prednosti koje se daruju onima koji

je skriven unutar svoje majke dok

je izgovaraju s kavana (usredotoče-

ne dođe vrijeme da se rodi. Srodna

nom namjerom).

Tu B'Ševat, Nova godina drveća počinje u srijedu, 24. siječnja i traje do zalaska sunca sljedećeg dana. Tu B'Ševat je i rođendan Reb Nossona (rođen je 1780.), najistaknutijeg učenika i pisara Rebe Nachmana. Rebe nam kaže da bez pažljivog zapisivanja njegovog rada koje je činio Reb Noson, njegov voljeni "NosseGodina 17 27 Broj 16 Strana

što su zahvalili Hašemu za razdva-

u Tori čitamo parašu Bešalah u kojoj

mjesta) kada je to spremno da pro-

Rođendan Reb Nossona

rod na gori Njegove baštine. Nakon

la su svoju emuna, svoju vjeru, pje-

nakon čuda razdvajanja mora. Mi

bude zrelo da se otkrije.

■

to je da će Hašem zasaditi Svoj na-

Šabos Šira je Šabos pjesme, na koji

je dragocjeno do doba (vremena i

duhovno blago se čuva sve dok ne

gađaj koji se tek trebao dogoditi, a

janje mora, Djeca Izraelova pokaza-

posebnu pjesmu hvale i zahvalnosti

ne sazrije vrijeme za susret. Naše

također zahvaljuje Hašemu za do-

Pjesma na moru

Koncept skrivanja onoga što nam

duša ostaje neprepoznata sve dok

Pjesma na moru ne govori samo o nečemu što se dogodilo prije. Ona

Vjera i voće Tijekom Tu B'Ševata budući blagoslovi su od nas skriveni, baš kao što je rano mješanje biljnih sokova u drveću skriveno od naših osjetila.

Ali večeras ćemo po našem stolu rasprostrti bogati izbor različitog

U pjesmi na moru Djeca Izraelova

voća, reći blagoslov nad voćem, kao

zahvaljuju Hašemu, vrlo detaljno,

i blagoslov šehehijanu, onaj koji ka-

za čuda kojima su svjedočili, čuda

žemo u znak zahvalnosti što smo

koja je upravo On učinio. Oni, i mi,

dosegli novu prekretnicu, ili pose-

veličamo i hvalimo Hašema za Nje-

bnu prigodu. Tu B'Ševat ukazuje na

govu slavnu pobjedu, za to što je

obećanje nadolazećeg uroda voća s

bacio ubojite progonitelje i njihova

drveća, kao i završetak stare i poče-

kola u more, zbog sigurnog dovo-

tak nove godine za drveće.

đenja svog naroda na drugu stranu po suhom, i tako dalje. Cijeli svijet je znao za Njegovu slavu, jer nam midraš kaže da su se sve vode svijeta razdvojile, ali su Djeca Izraelova bila ta koja su to objavila.

To je snažna noć vjere – emune i noć koja nas podsjeća da će se Hašemovi blagoslovi ostvariti, čak i ako ih mi još ne možemo osjetiti.

Drž’mo se toga. ■ .

.

Prevela Tamar Buchwald Strana 27

IZRAEL

100 dana rata između Izraela i Hamasa

Deutsche Welle 14.1.2024.

Rat na Bliskom istoku traje već 100 dana i ne vidi mu se kraj. U Tel Avivu prosvjeduju protivnici nastavka rata, no izraelski premijer se na to ne obazire on vidi Izrael na putu pobjede. UN traži prekid bombardiranja.

Danas se navršava 100 dana rata u Gazi. Rat je započela teroristička organizacija Hamas, u suradnji s drugim palestinskim terorističkim organizacijama, kao što je primjerice Islamski džihad, brutalnim napadom na izraelski teritorij 7. listopada. Tada je ubijeno više od 1200 ljudi, oko 250 drugih je oteto i odvedeno u Pojas Gaze. Izrael je odgovorio masivnim zračnim napadima i kopnenom ofenzivom na palestinski teritorij koji je već godinama pod kontrolom Hamasa.

Masovni skup u Izraelu poziva na oslobađanje talaca iz Gaze Dok izraelska vojska nastavlja s napadima u Gazi, u Tel Avivu je na velikom prosvjednom skupu oko 120.000 ljudi podsjetilo na sudbinu talaca. Članovi obitelji talaca izrazili su nezadovoljstvo vladom premijera Benjamina Netanyahua, izvijestio je Times of Israel. Oni predbacuju vladi da ne čini dovoljno kako bi vratila kući taoce koji se još drže u Pojasu Gaze, a vremena za njihovo spašavanje je sve manje. Skup bi trebao trajati do nedjelje navečer.

No izraelski premijer se na te zahtjeve za sada ne obazire: i na današnji 100. dan rata izraelska vojska nastavclja s napadima i bombardiranjem Pojasa

stvo Hamasa je relativno dobro zaštićeno od napada, a vjerojatno se i okružilo taocima kao živim zidom. Stoga je teško pobijediti Hamas, piše Haaretz, i ostvariti zacrtane vojne ciljeve izraelske vlade.

Gaze, čime se nastavljaju i velike patnje tamošnjeg civilnog stanovništva. Benjamin Netanyahu i vodstvo vojske uvjereni su u pobjedu. „Nitko nas neće zaustaviti", rekao je šef vlade u subotu navečer u Tel Avivu.

Netanyahu: Borba do potpune pobjede „Nastavit ćemo rat do kraja do potpune pobjede, sve dok ne postignemo sve naše ciljeve: eliminaciju Hamasa, vraćanje svih naših talaca i osiguranje da Gaza više nikada neće predstavljati prijetnju Izraelu", rekao je Netanyahu. A načelnik glavnog stožera izraelske vojske Herzi Halevi rekao je iste večeri da se vojni pritisak na Hamas mora održati kako bi se oslobodili taoci.

Ali sve veći broj članova obitelji otetih protivi se ovom stavu, ističući da nijedan talac nije oslobođen otkako je Izrael nastavio borbe nakon jednotjednog prekida vatre krajem studenog, piše Times of Israel.

Osim toga, kako piše izraelski list Haaretz u svom subotnjem izdanju, Izrael je još daleko od postizanja svojih ratnih ciljeva.

Jedan od razloga je taj da je Izrael bio iznenađen opsegom Hamasovih tunela ispod Gaze.

Podzemni prolazi su sofisticiraniji nego što se očekivalo. Vod-

Humanitarna agencija UNa: 100 dana smrti i razaranja UN-ova humanitarna agencija za pomoć Palestincima UNRWA obnovila je apel za humanitarnim prekidom vatre u Pojasu Gaze. „Masovna smrt, razaranje, raseljavanje, glad, gubitak i tuga obilježili proteklih 100 dana sva naša humanitarna načela", napisao je u izjavi glavni povjerenik UNRWA-e Philippe Lazzarini. Velika većina ljudi u Pojasu gaze, uključujući i djecu, duboko je traumatizirana, napominje Lazzarini.

U Pojasu Gaze 1,4 milijuna interno raseljenih osoba živi bi u pretrpanim i na brzinu formiranim izbjegličkim kampovima u kojima vladaju katastrofalni higijenski uvjeti. Prema navodima palestinskih zdravstvenim vlastima, koje kontrolira Hamas, više od 23.000 ljudi je dosad ubijeno u zatvorenom obalnom području.

Baerbock o ratu u Gazi: „100 dana punih neizvjesnosti - i nade" Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock (Zeleni) ponovila je svoju nadu za oslobađanje svih talaca koje drži Hamas. „Nećemo odustati, nećemo popustiti u našem radu dok se svi Hamasovi taoci ne vrate kući", napisala je Baerbock u nedjelju na platformi X (bivši Twitter). „Već 100 dana nam nedostaju djeca, rodi-

telji, braća, sestre, prijatelji iz Izraela. 100 dana punih neizvjesnosti, očaja, tuge – i nade.”

Izraelska vlada: Hamas je planirao terorističke napade u Europi Nakon uhićenja trojice osumnjičenih pripadnika Hamasa u Njemačkoj sredinom prosinca, izraelska vlada tvrdi da je ekstremistička palestinska organizacija planirala i terorističke napade u Europi. Jedna od mogućih meta navodno je bila i izraelska ambasada u Stockholmu. „Kao rezultat kontinuiranih obavještajnih napora, pojavila se značajna količina informacija koje dokazuju da je teroristička organizacija Hamas imala za cilj proširiti svoje nasilne aktivnosti u inozemstvu kako bi napala nedužne ljude diljem svijeta”, objavljeno je iz ureda izraelskog premijera u subotu navečer.

Sukob i na izraelskoj granici s Libanonom U međuvremenu je u subotu navečer obnovljeno međusobno granatiranje na granici između Izraela i Libanona. Prema navodima izraelske vojske je jedna teroristička ćelija ušla na izraelski teritorij iz Libanona i pucala na vojnu patrolu. Vojnici su uzvratili vatru i ubili četiri terorista.

Od početka rata u Gazi, na granici je bilo opetovanih sukoba između izraelske vojske i milicije Hezbollaha koju podržava Iran. Ona je u savezu je s Hamasom, ali se smatra znatno moćnijom, bolje naoružanom i uvježbanom. ■

Najtužniji rođendan na svijetu: ‘Mali Kfir danas bi napunio jednu godinu, ako je još živ...‘ NAJMLADI TAOC HAMASA

Jutarnji list 19.1.2024.

Kfir Bibas najmlađi je od 253 taoca koje su Hamas i druge militantne skupine odvele u Gazu nakon napada na Izrael tijekom 7. listopada. Kfir je u četvrtak proslavio prvi rođendan, ako je još živ, prenosi CNN. Dječak je otet iz kibuca Nir Oz u južnom Izraelu zajedno sa svojim četverogodišnjim bratom Arielom i roditeljima Yardenom i Shiri. Njegova je obitelj u četvrtak održala događaj u Tel Avivu, opisujući ga kao “najtužniji rođendan na svijetu”.

Page 28 Strana 28

Velika skupina ljudi ispunila je trg u središtu Tel Aviva i mnogi su držali narančaste balone, nalik Kfirovoj boji kose. U blizini je bio postavljen veliki ekran s prikazom broja dana koliko su zadržani u Gazi - na njegov rođendan službeno je prošlo 103 dana.

- Kfir Bibas nije neprijatelj Hamasa. Hamas nema pravila, Kuran navodi da se ne smije naštetiti djeci.. tako da Hamas krši sva pravila islama - rekao je Jimmy Miller, rođak obitelji Bibas.

U utorak je manja grupa prijatelja i rodbine obitelji Bibas održala događaj u Nir Ozu, obilježavajući unaprijed Kfirov rođendan s balonima i tortom na kojoj je bila njegova slika.

Nije jasno jesu li Kfir i njegova obitelj još živi, jer oba sina i njihova majka nisu bili pušteni iz Gaze tijekom privremenog primirja krajem studenog, unatoč dogovoru između Izraela i Hamasa koji je zahtijevao da se sve žene i djeca oslobode.

Ista slika stajala je pored izraelskog predsjednika Isaaca Herzoga dok je u četvrtak govorio na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu.

Izraelske obrambene snage (IDF) rekle su tijekom primirja kako vjeruju da su obitelj kao taoce držale druge milicije, a ne Hamas. Kasnije tog tjedna,

Divrej Tora

Hamas je rekao da su Kfir, njegov brat i majka ubijeni u izraelskom zračnom napadu.

Iz IDF-a su ubrzo odgovorili da istražuju navode, ali njihov glasnogovornik je u četvrtak rekao da “IDF nema komentara”, nakon pitanja o rezultatima istrage.

Nekoliko dana nakon što su rekli da je većina obitelji mrtva, Hamas je objavio video Yardena Bibasa, Kfirova oca, u kojem je za smrt svoje supruge i dvoje djece optužio izraelskog premijera Benjamina Netanyahua. IDF je kasnije video nazvao "okrutnim činom psihološkog terora koji Hamas koristi protiv obitelji talaca". ■

Godina 17

Broj 16