2-05 - Divrej Tora - Jitro 5783

Divrej Tora

Torah Bytes

Jedna od deset zapovijedi je "Poštuj svoje roditelje". Očekivali bismo da će se ovo pojaviti na drugoj ploči, zajedno s ostalim micvot o međuljudskim odnosima. Ali nije. Odavanje poštovanje roditeljima pojavljuje se na prvoj ploči. Zašto?

Razlog je taj što je odnos roditelj-dijete metafora za odnos čovjeka prema B-gu. Od samog djetinjstva, način na koji se roditelj ponaša prema svom djetetu, u djetinjoj svijesti oblikuje paradigmu kako se B-g odnosi prema nama.

Stoga je primarna uloga roditelja prenijeti djetetu da je voljeno i cijenjeno ... jedinstveno i posebno ... čuvano i zaštićeno. Jer tako se B-g brine za svakoga od nas.

Roditelj, iznad svega, mora djetetu pružiti dubok osjećaj sigurnosti i usaditi mu podsvjesnu spoznaju da s B-gom nikada nije samo. To je ono što Tora želi da naučimo svoju djecu.

Mošeov svekar, Jitro, čuo je o velikim čudima koja je B-g izveo za izraelski narod, pa iz Midjana dolazi u tabor Izraelaca i dovodi sa sobom Mošeovu ženu i dvojicu njihovih sinova. Jitro savjetuje Mošeu da organizira upravu i suce koji će mu pomagati u vođenju i provedbi pravosuđa.

Izraelci su se utaborili nasuprot Sinajskog brda gdje im je rečeno da ih je B-g izabrao da mu budu "kraljevstvo svećenika" i "sveti narod". Narod odgovara, "Sve što je B-g rekao, činit ćemo".

Šestog dana trećeg mjeseca (sivana), sedam tjedana poslije Izlaska, čitav se narod izraelski okuplja u podnožju Sinajskog brda. B-g se, praćen grmljavinom, munjama, valovima dima i praskom šofara, spušta na brdo i poziva Mošea da se popne.

B-g objavljuje Deset zapovijedi – zapovijeda narodu izraelskom da vjeruje u B-ga, da se ne klanja idolima, da ne izgovara B-žje ime uzalud, da čuva šabat, da poštuje roditelje, da ne ubija, ne počinja preljub, ne krade, ne svjedoči lažno i ne poželi tuđe imovine. Narod zavapi Mošeu da je objavljenje prežestoko za njih i ne mogu ga izdržati. Mole ga da on preuzme od B-ga Toru i njima je prenese.

Godina 16 Broj 17 Broj 17 Zagreb, šabat 11. veljače 2023. - 20. švata 5783. http://twitter.com/DivrejTora

Prevela Dolores Bettini

(Šemot 18,1 - 20,23)

Har Sinai, Yoram Raanan

Rabbi Shraga Simmons

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija

po Alija

Kohen – prva alija – 12 p’sukim –18,1-12

Jitro, Mošeov tast, čuje "sve što se desilo" Djeci Izraelovoj i dolazi Mošeu s Ciporom i Mošeova (Ciporina) dva sina, Geršomom i Eliezerom. Moše, Aharon, i starješine primaju Jitroa s velikim počastima. Jitro hvali B-ga za sve što je učinio za Narod.

Tora kaže da je Jitro čuo o stvarima, došao se pridružiti Narodu (preobratiti se na judaizam), i tada je Moše krenuo govoriti Jitrou o svemu što se dogodilo. Nije li nam Tora upravo maločas rekla da je on već bio čuo o stvarima? Zar je Moše samo ponovio ono što je Jitro već čuo? Naravno da čuti pripovijedanje o događajima izravno od Mošea Rabeinu svakako mora biti bolje od izvještavanja koje se čuje na CNN-u. Rabi Sholom Gold daje nam još jedan razlog. Naši izvori kažu da Jitro nije došao Narodu Izraela samo u obiteljski posjet, već da se preobrati na judaizam. Ako je glavna stvar koja ga je potakla da dođe bila da čuje o čudima prilikom Izlaska, razdvajanju Mora (možda i Matan Tori), onda se može posumnjati u njegov interes za preobraćenjem. Moše ispriča Jitrou sve što se dogodilo, i sve nevolje i probleme koji su zadesili mladu naciju. O žeđi i gladi, o neisigurnosti. Tek pošto je čuo kako je "teško biti Židov", Jitro bi mogao biti prihvaćen u Mošeov narod. I tako je i bilo. Jitro je saznao sve i ipak je želio postati dijelom Židovskog naroda. Pod tim uvjetima, mi smo spremni prihvatiti one koji se

žele preobratiti.

Levi – druga alija – 11 p’sukim –18,13-23

Narednog dana Jitro promatra Mošea kako sudi Narodu od jutra do navečer. On mu iznese prijedlog efikasnijeg sustava suđenja. Moše treba podučavati Narod onome što B-g od njih traži, a također treba na sebe preuzimati najteža pitanja i najteže sporove. Ali glavninu dnevnog sudovanja treba prepustiti kvalificiranim pojedincima koji će biti zaduženi za grupe od deset, pedeset, stotinu, i tisuću ljudi. Jitro objašnjava da ovaj novi sustav ne samo da će olakšati stvari Mošeu, već će i narod od njega imati koristi.

"Sljedećeg dana…" Očigledno značenje bilo bi, dan nakon što je Jitro došao. Međutim, Raši citira Midraš koji kaže da je to bio dan nakon Jom kipura, tog prvog Jom kipura kada je Moše sišao s gore s drugim parom ploča. Ovo nam je važna konstatacija da važnu ulogu pri "ponovnom povratku životu nakon katastrofe Zlatnog teleta" nema samo izgradnja Miškana, već isto tako i svakodnevno društveno i civilno funkcioniranje naroda.

Sagledamo li je sveobuhvatno, vidimo da Paršat Jitro s njenim glavnim opisom Matan Tore prethodi Mišpatimu s njegovim svjetovnim, svagdašnjim, praktičnim zakonima. Pa ipak, na početku Jitroa nalazimo taj odlomak s idejom iz Mišpatim koji ne slijedi redoslijed. A na kraju Mišpatim nalazi se ostatak priče o Sinaju. Dakle, što je zapravo prvo –

uzvišena, duhovna dimenzija judaizma, ili svakidašnji život. Možemo (i trebamo) na to gledati kao na jednu cjelinu.

Kako god gledali na prvi dio sedre, priča o Jitrou izgleda kao prekid između događaja Izlaska i razdvajanja Mora s jedne strane, i Matan Tore s druge. Čini se tako. No ona nije prekid – ona je preduvjet za Matan Tora. Mošeov način gledanja na proces suđenja, kako ga objašnjava Jitrou koji ga pita što to radi, je da mu narod dolazi lidroš et ha’Elokim, da traži B-ga. Ono na što Jitro želi ukazati je pomanjkanje učtivosti kod ljudi koji su u sporu, kojim se treba pozabaviti prije nego li mogu tražiti spoznaju od B-ga. Taj intermezzo o građanskom pravu može nas podučiti da nam dobri međuljudski odnosi omogućavaju da uistinu imamo koristi od Matan Tore. Slično tome, dereh erec kadma laTora.

Evo još jednog načina na koji možemo sagledati "Jitro uvod" u Matan Tora. Možda nam Tora govori kako da sami doživimo iskustvo Matan Tore u svojim vlastitim životima. Prijedlog koji nam daje je da "budemo poput preobraćenika". Pogledajte na Židovski život na nov način. Divite se svim stvarima koje je B-g učinio za Bnei Jisrael. Ne uzimajte

stvari zdravo za gotovo. Pristupite svom judaizmu onako kako je to Jitro učinio. Čak i ako ste Židov po rođenju, radite na tome da budete Židov po vlastitom izboru. B-g je dramatične priče o rođenju nacije stavio na čekanje, da bi nam dao da pobliže pogledamo osobu kojoj nije Gora lebdjela nad glavom. Matan Tora bila je masovno preobraćenje skupina temeljenih na obiteljskom srodstvu koje postaju nacija. No pojedinac je i nadalje važan. Ovo možemo naučiti od Jitroa, pojedinca.

Šliši – treća alija – 4 p’sukim –18,24-27

Moše prihvaća Jitroov prijedlog i odabire suce. Komentari ističu da su stvarne kvalifikacije sudaca koje je Moše odabrao bile "skromnije" od onih koje je Jitro preporučio. Teoretski, za suca bi se tražila osoba najvišeg kalibra. U stvarnosti, često puta se moramo zadovoljiti najboljim što možemo naći u društvu.

Moše ispraća Jitroa koji odlazi za Midjan (da preobrati svoju obitelj, kaže Raši).

R’vi’i – četvrta alija – 6 p’sukim –19,1-6

Ovdje započinje čitanje Tore za Šavuot ujutro. Tora se sada vraća na slijed J’ci’at Micrajim do Matan Tore Na Roš hodeš sivan (šest tjedana nakon odlaska iz Egipta) Djeca Izraelova dolaze na Sinaj.

Znamenita stvar, koju je vrijedno ponavljati… U trećem mjesecu po Izlasku, na taj dan, oni (Djeca Izraelova) stigoše u Sinajsku pustinju.

Zašto taj dan; tog dana je način na koji se priča priča. Tora nije knjiga bajki tipa "bilo jednom prije mnogo godina". Tora je živući vodič za nas, kojega treba neprestano iznova otkrivati. Svakoga dana, svaki Židov treba sebe zamisliti na Sinaju kako iznova prima Toru. Danas smo izašli iz egipatskog ropstva, danas stojimo podno gore Sinaj željno iščekujući B-žansku Objavu i danas se obavezujemo B-gu kao što On to traži od nas. Danas je prvi dan ostatka našeg života. Riječi Tore koje učimo i po kojima živimo nikada ne smiju postati banalne. One u našim očima trebaju izgledati kao da smo ih danas primili. Trebamo učiti Toru i vršiti micvot sa svježinom i entuzijazmom kao da ih po prvi puta doživljavamo. Ovo se dobro uklapa u "Jitroov model". Izazov je: Biti istinski Židov Tore čitavog svog života, sve godine života koje ti B-g daje, ali imati entuzijazam koji se češće nalazi kod preobraćenika i baalei t’šuva.

Hamiši – peta alija – 13 p’sukim –19,7-19

Moše iznosi B-žje riječi starješinama (i narodu), a oni odgovaraju glasnim "Sve što B-g kaže mi ćemo činiti". Moše potom kaže narodu neka se tri dana priprema da primi Toru. Za to vrijeme, pristup gori bio im je zabranjen. Ujutro trećega dana, narod se sakupio u podnožju gore praćen nadnaravnim zvucima i prizorima šofara, grmljavine, munja i dima. B-g će govoriti Mošeu na takav način da će narod biti svjedok te izravne komunikacije. Kada Moše bude govorio, B-g će odgovarati

"glasom" (a ne samo putem viđenja ili duhovne telepatije).

B-g kaže Mošeu da se Narod treba "posvetiti danas i sutra". Relativno je lako posvetiti se na dan velikog čudesnog događaja Matan Tore. Izazov je svakome od nas da posvetimo sebe u mnogim "sutra" koji će uslijediti. Danima nakon čudesnih događaja, veličanstvenih duhovnih doživljaja. U dane kada se naši životi vrate "u normalu". To znači biti

Židov. Mi posvećujemo svakodnevno. Stoga, ne postoji ništa što je za nas svjetovno.

Šiši – šesta alija – 20 p’sukim –19,20-20,14

B-g silazi (recimo to tako) na Har Sinai i poziva Mošea da Mu pristupi. B-g kaže Mošeu da ponovi upozorenje da se ne približava gori. Moše potom silazi dolje k narodu da im kaže B-žje riječi.

Ono što slijedi su Aseret HaDibrot, Deset zapovijedi. One se sastoje od 13 p’sukim koji sadrže 14 od 613 micvot Tore. Aseret HaDibrot se može promatrati kao konkretne micvot, a ujedno i kao "naslove poglavlja" za mnoge od micvot Tore (tj. lo tignov je konkretno zabrana kidnapiranja, a šire, kategorija svih zabrana vezanih uz krađu – pljački, provala, prijevara u poslovanju, vršenje pritis-

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

ka na nekoga da proda nešto što zapravo ne želi prodati, pomicanja granične oznake ... i drugog).

S gledišta micve

Prva zapovijed zvuči kao izjava koju B-g daje – možda uvodna napomena za ono što slijedi, no Rambam, Hinuh, i drugi vide je kao micvu da se vjeruje u B-ga. To je kao da je Tora rekla: "Ti ćeš vjerovati u B-ga". Ako slijedimo Rambamov

pristup, ova prva micva Tore zahtijeva od nas da vjerujemo u B-ga, da radimo na tom vjerovanju jačajući ga i eliminirajući svaku dvojbu koju

možda imamo. Ova micva je stalan, dinamičan izazov da neprestano unapređujemo kvalitetu i snagu našeg vjerovanja.

Druga zapovijed sadrži nekoliko zabrana vezanih uz idolatriju. Konkretno, ne vjerovati u druge bogove (ova micva uključuje zabranu ne vjerovanja – ateizam), ne praviti idole, ne klanjati im se (čak i ako ne vjerujemo u njih), ne štovati idole na bilo koji način. Zapazite da se ova zapovijed bavi i mislima i postupcima.

Treća zapovijed zabranjuje da se uzaludno zaklinjemo. To se definira kao (1) zaklinjanje u istinitost o nečemu što je očigledna istina i dobro je poznato – da je sunce vruće; (2) zaklinjanje kojim poričemo očiglednu istinu – da je mjesec načinjen od sira (zanimljivo, ovo se ne smatra lažju ili krivokletstvom, budući da je svakom poznato da mjesec nije načinjen od sira. Samo onda kada je istina o nekoj stvari nepoznata koristimo se pojmovima laž i krivo-

kletstvo. Isprazna zakletva jednako je ozbiljna koliko i lažna, tako da je razlika među njima uglavnom teoretske naravi, no ovo nam naglašava koliko je ozbiljna stvar biti lakomislen u vezi zaklinjanja); (3) zaklinjanje da ćemo prekršiti Toru – npr. da će netko jesti svinjetinu. Takva je zakletva čim je izgovorimo isprazna jer se smatra da smo prethodno (na Sinaju) dali zakletvu da nećemo jesti svinjetinu. Stoga je ta zapovijed uzaludna i neučtiva upotreba B-žjeg imena; (4) zaklinjanje da ćemo učiniti nešto što je nemoguće – npr. da ćemo čitav tjedan ostati budni. Zajednički nazivnik tih vrsta uzaludnih zakletvi je da one sve "ponižavaju" upotrebu B-žjeg imena i prijetnja su nesmetanom funkcioniranju društva koje se često mora oslanjati na ozbiljnost prave zakletve.

Zapovijed broj 4 bavi se šabatom i u njoj je sadržana pozitivna micva da se šabata sjeća kidušom, te zabrana svih vrsta melaha, konkretnih vrsta stvaralačkih aktivnosti. Micva zahor uključuje kiduš kada šabat započne, i havdalu kada šabat završi. Zabra-

ne melahe podijeljene su u 39 kategorija, od kojih svaka sadrži i druge povezane aktivnosti, obično s istim ciljem. Npr, sadnja je jedna od 39 kategorija, a zalijevanje, obrezivanje, gnojenje… su u službi rasta bilja, te čine toladot sadnje.

Peta je zapovijed poštivati svoje roditelje. Djedovi i bake, svojta, starija (ili možda najstarija) braća i sestre, te učitelji, obuhvaćeni su njome (sa svojim razlikama). Za poštivanje roditelja obično se smatra da se odnosi na ono što netko čini za svoje roditelje, nasuprot štovanju (strahu od) roditelja, u što se ubraja ono što ne bi trebalo činiti jer bi to bio čin nepoštivanja.

Broj 6 je isur ubojstva, što se smatra antitezom vjerovanju u B-ga, budući da ubojstvo izravno negira stvaranje ljudskog bića na Njegovu priliku.

Zapovijed broj 7 protiv preljuba zabrana je stupanja u odnos s udanom ženom, ali kao "naslov poglavlja" to nam također ukazuje na druge zabranjene odnose.

Broj 8 je lo tignov, koje se, kao što je ranije spomenuto, izričito definira kao kidnapiranje, ali je također i naslov poglavlja mnogih micvot u Tori. Možda ih se sve može rezimirati kao ukazivanje da osoba koja krši te zapovijedi stavlja sebe iznad drugih ljudskih bića. Očito je koliko je to štetno po društvo, i za težnje pojedinca ka keduši.

Broj 9 je zabrana da se "lažno svjedoči". U ovoj micvi, kao i u mnogim drugima, možemo vidjeti koliko je B-gu važno, nazovimo to tako, da mi budemo u stanju funkcionirati

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

kao društvo. Oboje, i zakletve, a vjerojatno u većoj mjeri, i svjedočenje, neophodni su za utemeljenje istine kada nemamo izravnu spoznaju same istine. Toliki poslovi među ljudima uključuju povjerenje koje dajemo riječima jedni drugih, pogotovo kad su podržane zakletvom, te povjerenja koje polažemo iskazu dvojice svjedoka. Bez tih elemenata naših međuljudskih odnosa ne bismo bili u stanju funkcionirati kao društvo.

Zapovijed broj 10 protiv priželjkivanja na neki način podvlači crtu tako da se fokusira na misaoni proces koji može dovesti do svih vrsta grijeha. Kao dio "Velikih 10" ona ukazuje na značaj misli pri sagledavanju cjelokupne situacije, koja se obično sastoji od postupaka.

Š’vi’i – sedma alija – 9 p’sukim –20,15-23

veći autoritet.

B-g kaže Mošeu da podsjeti Narod da su čuli B-ga kako govori; da neće načiniti nikakve izrezbarene ljudske likove (čak ni u umjetničke svrhe); oni će podići žrtvenik i na njemu prinijeti žrtve; ako žrtvenik bude od kamena, njegovi kamenovi ne smiju biti obrađeni metalnim oruđem. Metalni pribor predstavlja mač, koji skraćuje život; žrtvenik predstavlja

Narod je paraliziran strahom zbog natprirodnog fenomena i drži se podalje. Oni traže Mošea da im govori ono što B-g želi umjesto da izravno slušaju Njegov glas. Neki komentatori kažu da je taj zahtjev došao nakon prve dvije izjave, "Ja sam…" i "Neće biti drugih…". Drugi sugeriraju da je B-g svih "Deset izjava" prvo "izrekao" na nerazumljiv način, a potom ih je počeo "iznositi" jednu po jednu. Nakon druge izjave, Narod se uspaničio te tražio da im Moše govori ono što B-g želi, tako da ne slušaju "B-žji glas" izravno. B-g se, nazovimo to tako, složio s time, pod uvjetom da mi slušamo riječi proroka, s Mošeom kao "glavnim" među prorocima, i da njegovo proroštvo – Tora – ima naj■

produljenje dana. Iz tog pravila proizlazi običaj da se odstrani ili prekrije nož za rezanje kruha tijekom "benšanja", jer se naš stol izjednačava sa žrtvenikom. (Neki autoriteti kažu da se taj minhag primjenjuje samo tijekom tjedna, a ne na šabat.)

Žrtveniku se ne smije pristupiti nedovoljno čednim stepenicama, već se umjesto toga do njega treba uspinjati kosinom.

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Tarjag - 613 zapovijedi

25. Tko poznaje Jednog? Ja poznajem Jednog!: Obveza da znamo da postoji B-g (Izl 20,2)

26. Ni ispred, ni iza: zabrana vjerovanja u druge "bogove" (Izl 20,3)

27. Jedan idol, za isporuku u četvrtak: zabrana stvaranja idola (Izl 20,4)

28. Stoj uspravno!: Zabrana obožavanja idola na isti način na koji služimo B-gu (Izl 20,5)

29. Ne samo oni u kućama od stakla: zabrana služenja idolima na načine koji su specifični za njih (Izl 20,5)

30. Znao sam to!: Zabrana protiv bespotrebnog zaklinjanja (Izl 20,7)

31. Jom ha-šiši: Obveza da se šabat posveti riječima (Izl 20,8)

subotu (Izl 20,10)

33. M je za milijun stvari koje mi je dala : Obveza da se poštuje vlastite roditelje (Izl 20,12)

34. Ubijaš me: zabrana ubojstva (Izl 20,13)

35. Fatalna privlačnost: zabrana preljuba (Izl 20,13)

36. Trgovina ljudima: zabrana otmice ljudi (Izl 20,13)

37. Pravo krivnje: zabrana lažnog svjedočenja (Izl 20,13)

38. Što je moje moje je, što je tvoje moje je? Zabrana gramzivosti (Izl 20,14)

39. Barbika: zabrana stvaranja ljudskih oblika (Izl 20,20)

40. Moćnije od mača: Zabrana izgradnje žrtvenika pomoću metalnog alata (Izl 20,22)

32. Nećeš raditi u subotu: zabrana protiv vršenja rada u ■

41. Penjemo se: zabrana uspinjanja do žrtvenika stepenicama (Izl 20,23)

Sefer

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

9. Pozitivna je zapovijed staviti t'filin na glavu

jer Pismo kaže: i bit će kao ukras među očima tvojim (Dvarim

6,8). Mjesto na koje ih [kožnato kućište] treba staviti je ona točka na lubanji koja je u dojenčadi mekana. U t’filinu se nalaze zapisana [na pergamentu] četiri odlomka iz Svetog Pisma: Šemot 13,1-10 i 11-16; Devarim

6,4-9 i 11,13-21. Jer se u njima nalazi prihvaćanje bremena Nebeskog kraljevstva, sjećanje na velebna djela i čudesa koja je blagosloveni B-g učinio za naše praoce kada ih je izveo iz Egipta, i [činjenica] da nas je priveo Svojoj službi i bogoslužju, blagosloveno bilo Ime Njegovo. U t’filinu za ruku [§8] ta se četiri odlomka nalaze u jednom [sveobuhvatnom] odjeljku; u t’filinu za glavu oni su smješteni u četiri mala [pripijena] odjeljka. Tkogod ne stavi t’filin krši osam pozitivnih zapovijedi (propustio je staviti osam odlomaka Svetog pisma, a svaki je odlomak micva za sebe).

dati uvući u lakomislenosti ili naklapanja, niti se treba baviti pokvarenim mislima, već svoje srce jedino treba upraviti ka istinitim riječima.

Micva o t’filinu na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, za muškarce, no ne i za žene.

Negativne zapovijedi

30. Negativna je zapovijed ne zaklinjati se lažno poričući novčane iznose

kao što kaže Pismo, niti ćete lagati jedan drugome (Va-jikra 19,11). Ako netko povede parnicu protiv svog bližnjeg zbog nečega vrijednog (osim zemlje ili postupaka), što vrijedi od p'ruta [najmanjeg novčića] naviše, pri čemu će, ako drugi to prizna, biti obavezan da to plati (to se ne odnosi na slučajeve s novčanim kaznama), no ako to zaniječe i zakune se, ili je onaj koji potražuje (tužitelj) izrekao zakletvu u vezi njega a on to zaniječe [lažno] tuženik zaslužuje kaznu, čak i ako nije odgovorio amen Ovo je [poznato kao] zakletva nad pikadonom (predmetom predanim na čuvanje) i on ima obavezu platiti glavnicu [prvobitni iznos] i jednu petinu. Tkogod krši ovu zabranu krši i zabranu, I nećeš se zaklinjati imenom Mojim lažno (Va-jikra 19,12), koja se odnosi na davanje zakletve izgovaranja (B-žjeg imena, op.pr.) (vidi dolje, §31).

T’filin zahtijeva da tijelo bude čisto: što znači da čovjek mora paziti da ne ispušta vjetrove dok god se oni nalaze na njemu. Tkogod čita Šema Jisrael bez t’filina na sebi, to je kao da o sebi iznosi lažno svjedočanstvo [budući da on izgovara B-žanski nalog da se nosi t’filin, a on ga nema na sebi]. Tkogod ima naviku da nosi t’filin na čistom tijelu produžava si život, kao što kaže Pismo, O G-spode po ovima će čovjek živ biti (Ješajahu 38,16) [usp. Raši, Menahot, 44b]. Čovjek ima obavezu da [s vremena na vrijeme] dotiče t’filin čitavo vrijeme dok ih nosi, tako da mu misli ne skrenu od njih ni na trenutak, budući je njihova svetost vrlo velika; i sve dok mu je t’filin na ruci i na glavi, on treba biti ponizan i bogobojazan, i ne smije se ■

Ako netko zaniječe tvrdnju svog bližnjeg u vezi zemljišnog posjeda ili čina i lažno se zakune, iako je oslobođen kazne zbog zakletve u vezi pikadona, on je ipak odgovoran zbog zakletve izgovaranja (B-žjeg imena, op.pr.).

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

Rabbi Jack Abramowitz:

Hamicvot Hakacar Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Moše kao vođa

U 18. poglavlju, Ralbag i Abarbanel vode raspravu o pitanju Mošeovih sposobnosti kao vođe: Ralbag piše da je jedna od svrha našeg poglavlja da nas upozna sa snagom Mošeove neprestane pažnje da se drži Hašema, što ide do te mjere da je zbog svoje intenzivne pažnje griješio u određenim stvarima. Tora nam kaže da, uz svo svoje golemo znanje, zbog toga što je bio takav, Moše nije razmišljao o tome da pronađe najbolji način da sudi narodu, sve dok mu na to nije ukazao njegov svekar Jitro.

Abarbanel odgovara:

Mnogi su već rekli puno toga u vezi ovog pitanja, protiv najvećeg od proroka, sugerirajući da nije imao dovoljno sposobnosti za vođenje civilnih službi … No to je laž, jer savršenstvo njegovog načina djelovanja pokazuje koliko je bilo dobro njegovo poznavanje toga. I kako bi moglo biti da ga Hašem nije podučio toj temeljnoj mudrosti i shvaćanju?

S kim se slažete? Započnite raspravu za svojim šabatnim stolom, koristeći se materijalom iz Šemot 18 i drugih priča u Tanahu koje govore o kvalitetama Mošea kao vođe.

Mošeov obiteljski život

Odgovornosti vođe često imaju visoku cijenu, ne samo po vođe, već i po njihovog bračnog druga i djecu.

• Je li Moše opravdano poslao Ciporu i njihovu djecu natrag u Midjan? Je li trebao poslati po njih odmah nakon Izlaska?

• Jeli seMoše razveo od Cipore?

• Jesu li sinovi Cipore i Mošea bili prisutni prilikom objave na Sinaju?

Međureligijski susreti

Prema R. D"Z Hoffmannu i U. Cassutu, Jitroova posjeta Mošeu bila

je diplomatska misija, bez ikakve nakane za preobraćenjem. Ostali se komentatori ne slažu s time.

• Uči li nas ovaj susret o interakciji s onima koji su druge vjere?

• Kako čovjek iskazuje poštovanje drugoj strani bez da ugrozi svoja vlastita uvjerenja?

Delegirati ili ne

• Prisjetite se nekog slučaja gdje ste se nalazili u ulozi vođe s mnogo različitih zadataka koje je trebalo izvršiti. Jeste li delegirali neke od tih odgovornosti drugima? Zašto da ili zašto ne?

• Zašto je možda Moše bio nesklon delegirati neke od svojih odgovornosti?

• Za koje od njegovih zadataka Jitro predlaže Mošeu da ih dodijeli drugima? Za koje mu sugerira da ih zadrži za sebe i zašto?

Moše i mješoviti brak

Prema većini komentatora Jitro, "Midjanski kohen", je Mošeov tast ( עח). Je li moguće da je Moše oženio kćer idolopokloničkog svećenika?! Vrijedi razmotriti nekoliko pitanja:

• Je li Jitro bio idolopoklonik kada je Moše stigao u Midjan? A Cipora?

• Je li zabrana mješovitih brakova postojala prije primanja Tore ili nakon primanja Tore?

• Koja su bila Mošeova vlastita vjerska uvjerenja kad je stigao u Midjan? Ako je odrastao u faraonovoj

palači, do koje je mjere poznavao i poistovjećivao se s Djecom Izraela?

Kvalitete sudaca

• Koje su kvalifikacije potrebne da se postane sudac u vašem kraju? Koliko ih se podudara s Jitroovim popisom osobina? Kako shvaćate razlike? Što vam to govori o vrijednostima Tore i njezinom gledištu u vezi sudaca? Je li Moše mogao pronaćiljudesa svim timosobinama?

• Usporedite imenovanje sudaca u našoj priči s raspravom o imenovanju R. Elazara ben Azarje kao Nasija u Berakhot 27b. Koje osobine R. Elazara ben Azarje hvale rabini? Kakve su one u usporedbi s osobinama navedenim u našem poglavlju? U čemu su slični poslovi suca i Nasija? Zašto svaki od njih mora imati osobine koje se traže? Slažete li se s osobinama navedenim u svakoj od priča? Što mislite zašto je bogatstvo (vidi משנא למח ) značajka koja se pojavljuje na oba popisa?

B-žje građansko pravo/zakon

Jedno od obilježja Tore jest činjenica da ona uključuje i liturgijske i građanske zakone. Hašem nije odredio samo vjerske obrede, već i svjetovni zakon. Je li to oduvijek bilo tako planirano? Akeidat Yitzchak sugerira da do Jitroovog savjeta, Moše nije shvaćao da je Hašem planirao ostaviti u nasljeđe b-žanski kodeks građanskog prava, te da je Jitro prvi koji je shvatio ovaj koncept i prepoznao da je poželjan.

• Mislite li da je moguće da je Jitro razmišljao o toj ideji, a da ona Mošeu nije pala na pamet? Kako bi jedna takva ideja mogla izmaknuti Mošeu?

• Koje su prednosti b-žanskog kodeksa građanskog prava? Kako ga možemo usporediti sa sustavom u kojem postoji odvojenost crkve od države?

Prevela Tamar Buchwald

Kook:

Lomljenje kruha s učenjacima

Obrok pred B-gom

Kada se Mošeov tast Jitro susreo sa Izraelcima u pustinji, obradovao se kad je čuo o čudesnom oslobođenju židovskog naroda iz faraonove ruke, te je prinio žrtvu B-gu.

"A Aron i sve starješine Izraela došli su podijeliti obrok sa Mošeovim tastom, pred B-gom." (Šemot 18,12)

Izraz "pred B-gom" ovdje se čini neprikladnim. Na koji način je ovo bila baš proslava u B-žjoj prisutnosti?

Talmudski mudrac rabin Avin objašnjava:

"Sudjelovati u obroku pri kojem je prisutan učenjak Tore je kao uživati u B-žjoj prisutnosti. Nakon svega, jesu li Jitro, Aron i starješine Izraela jeli pred B-gom? Oni su jeli pred Mošeom! No, ovaj stih nas uči da je dijeliti obrok sa učenjakom (poput Mošea) jednako uživanju u bogatstvu B-žje prisutnosti." (Berahot 64a)

Rabi Avinovu tvrdnja moramo razjasniti. Što je toliko divno u dijeljenju obroka sa učenjakom Tore? Ne

bi li učenje Tore sa njim bilo mnogo veće duhovno iskustvo? I na koji način je takav obrok sličan "uživanju u bogatstvu B-žje prisutnosti"?

Zajednički nazivnik

Ljudska duša, koliko god velika bila, ograničena je u svojoj sposobnosti da uživa u bezgraničnoj B-žjoj mudrosti. Koju god razinu zadovoljstva možemo doseći u B-žjoj prisutnosti, ona je uvijek u funkciji naših duhovnih postignuća. Što je veća naša duhovna osviještenost, to veće zadovoljstvo osjećamo u B-žjoj prisutnosti. No budući da nikada nećemo postići potpuno poznavanje božanske mudrosti, čak i njena mala mjera može ispuniti dušu nemjerljivom svjetlošću i radošću.

Učenjak Tore čija je svetost velika, čija je mudrost duboka i čije je ponašanje uzvišeno, ne može biti prikladno primljen od mase ljudi. Prosječni ljudi neće razumjeti njegovu mudrost i neće se moći povezati sa njegovom svetošću. Na koji bi se način oni mogli povezati sa takvim uzvišenim učenjakom?

Najveći utjecaj učenjak može imati

u onim područjima u kojima se drugi s njime najlakše mogu poistovjetiti. Većina ljudi neće biti sposobna pratiti njegove duboke lekcije, no obrok predstavlja poveznicu između najčuvenijih i najuobičajenijih. Ta poveznica omogućava svima da osjete neke aspekte puta i službe velikog učenjaka Tore.

Kada učenjak Tore otkriva svoju veliku mudrost i svetost, prosječna osoba osjećat će nepremostivu razdaljinu od takve uzvišenosti. Možda će očajavati nad time što nikad ne može dosegnuti razinu koja je toliko iznad njegovih kapaciteta. No, kada se dijeli obrok sa učenjakom, ta fizička poveznica omogućava ljudima da lakše primaju plemenite crte i ponašanje učenjaka.

Naravno, oni koji mogu razumjeti učenjakovu mudrost, moći će potpunije cijeniti njegovu veličinu. Takvi pojedinci izvući će iz njegova prisustva veće zadovoljstvo. Upravo je to poanta koju ističe rabi Avin: kao što razina zadovoljstva koju osjećamo u B-žjoj prisutnosti ovisi o duhovnom stanju duše, tako i zado-

Rav

voljstvo koje osjećamo u društvu velikog učenjaka ovisi o našoj duhovnoj razini i obrazovanju.

Služenje zajednici

"Moše je sjeo da sudi ljudima. Oni su stajali oko Mošea od jutra do večeri." (Šemot 18,13)

Iz ovog stiha, mogli bismo zaključiti da je Moše svo svoje vrijeme trošio na suđenje ljudima. Pa ipak, mudracima je jasno da to nije mogao biti slučaj.

Premoreni suci

Talmud (Šabat 10a) priča o dva suca koji su radili velik broj sati te ih je na koncu svladao umor (nejasno je je li to bila fizička slabost zbog pretjeranog rada, ili psihološka depresija zbog izgubljenog vremena za učenje Tore). Kada je rabi Hija vidio njihov umor, savjetovao im je da ograniče svoje sate suđenja:

"Rečeno je da je Moše sudio ljudima od jutra do večeri. No, može li biti da je Moše sjedio i sudio čitav dan? Kada je imao vremena za uče-

nje Tore?"

"Tora nas ovdje uči da je sudac koji sudi potpuno pravedno, čak i ako to čini samo jedan sat, smatran B-žjim partnerom u stvaranju svijeta. Jer Tora sličnu frazu koristi prilikom Stvaranja, 'Bila je večer i jutro, dan jedan' (Berešit 1,5)."

Rav Hijina tvrdnja zahtijeva objašnjenje. Ako je suđenje tako divan posao – jer sudac postaje partner s B-gom! – zašto onda ne suditi čitav dan? I na koji način posao suca nalikuje stvaranju svijeta?

Osobno blagostanje nasuprot služenje zajednici

Veliki pojedinci teže služiti zajednici i pomoći drugima ostvariti njihove potencijale. Dva su suca osjećala da najbolje mogu služiti svojoj zajednici na način da donose društvenu pravdu i red unutar sudbenog sistema. Stoga su svo svoje vrijeme i energiju ulagali u suđenje ljudima. Za te učenjake, svaka druga aktivnost bila bi niži oblik božanske službe. Međutim, njihova predanost

služenju zajednici bila je toliko snažna da ih je koštala osobnog blagostanja, kako fizičkog, tako i psihičkog.

Rabi Hija objašnjava učenjacima da iako je njihovo služenje zajednici istinski divna stvar, zbog njega nije potrebno zanemariti druge aspekte života. Ako čovjek sudi samo sat vremena, a ostatak vremena provodi poboljšavajući svoje fizičko i duhovno blagostanje kako bi mogao bolje služiti na svojoj društvenoj poziciji, tada je čitav njegov život i dalje usmjeren pravom cilju. Jasno je da će osobni rast obogatiti čovjekovo služenje zajednici. Bolje je sat vremena produktivne aktivnosti u svježem, odmornom stanju uma i tijela, nego mnogo sati konstantnog mukotrpnog rada u umornom i nervoznom stanju.

Dva dijela dana

Koja je poveznica između Mošeovog suđenja "od jutra do večeri" i opisa prvog dana Stvaranja, "Bila je večer i jutro, dan jedan"? Dan je jedna jedinica, ali sastavljena od dva dijela – dana i noći. Dan je namijenjen aktivnosti i postizanju naših ciljeva, dok je noć vrijeme za odmor i obnovu. Zajedno, dan i noć čine jednu jedinicu.

Balans između tih dvaju aspekata – aktivnosti i obnove – osobito je važan za one koji rade za javno dobro. Sati koje provedemo u fizičkoj i duhovnoj obnovi pomažu nam u našim društvenim ulogama; postaju sastavni dio naše sve veće težnje da služimo zajednici.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Lomljenje kruha s učenjacima

Ljudska dostignuća počivaju na Deset zapovijedi

Jitro je jedna od najzagonetnijih osoba koje se pojavljuju u Tori. Ima mnogo Jitroa u Jitroovom životu, a možda je to i razlog zašto su nas rabini podučavali da je on imao sedam različitih imena. Svako ime vjerojatno predstavlja drugačijeg Jitroa, u različitim periodima njegova života. Mi ga susrećemo na raskršćima njegovih životnih odluka i vjerovanja. U jednu ruku on je svećenik ili bivši svećenik paganizma u Midjanu. On je eksperimentirao sa svim oblicima religije na svijetu prije nego li je došao do monoteističkog vjerovanja. Nema sumnje da je na njega utjecao njegov neočekivani zet, Moše. No na njega je isto tako uvelike utjecao Izlazak iz Egipta, te vidna i impresivna čuda koja su pratila taj događaj.

No bilo je tu i unutarnje uvjerenje koje ga je tjeralo naprijed i učinilo ga monoteističkim vjernikom. On izjavljuje: "Sada znam da je Vječni B-g jer se osvetio na Egipćanima onako kako su oni namjeravali uništiti Židove." Egipćani su utapali Židovsku djecu u Nilu, pa su se stoga sami utopili u Jam sufu. Tako Jitro nije impresioniran samo čudom uništenja egipatskog tlačitelja, već i

metodom uništenja koje je čudo demonstriralo.

Ono što ga istinski fascinira je metoda kazne mjera za mjeru, i to ga navodi da napusti svoj dom i mjesto kojem pripada, te se pridruži Izraelu u pustinji. Došavši do svog novog vjerovanja prosuđivanjem i racionalnom analizom, Jitro sada primjenjuje istu metodu pri savjetovanju svog zeta Mošea kako da stvori i učini djelotvornim Židovski pravosudni sistem u pustinji. On ostaje konzistentan svom analitičkom pristupu stvarima. Možda je zbog toga tako pozitivno na njega djelovala kazna mjera za mjeru Faraonu i njegove egipatske horde.

Jitro je krajnji "autsajder" koji upravlja pogled da vidi Toru i Židovski narod. Mnogo puta "autsajderi" stvari vide mnogo jasnije nego što to vide "oni koji su unutra" u društvu. U jidišu postoji izreka da privremeni gost vidi kilometrima daleko. (Znam da se ponešto izgubilo u prijevodu, no uhvatili ste bit toga.) Židovski narod, naročito u našem religioznom svijetu, živi pomalo usamljeničkim životom. Zbog toga, mnogo puta nismo u stanju vidjeti ono što inače drugi

jasno vide.

Jitroov primjer ohrabruje nas da uvažavamo ono što vide "autsajderi" u našoj zajednici. Često puta oni dolaze iz drugačijih okolnosti i sredina, i morali su si prokrčiti put kroz mnoga lažna vjerovanja da bi došli do Tore i poštivanja micvot Njihovi pogledi i iskustva trebaju nam biti važni. Tendencija da prisiljavamo "autsajdere" da postanu potpuno isti kao i "insajderi" na kraju je kontraproduktivna po obje grupe. Jitro nikada ne postaje Moše, ali Moše i Izrael imaju koristi od Jitroove prosudbe i savjeta. Svi mi možemo imati koristi od onoga što vide, savjeta koji daju i dobrih želja naših vlastitih "autsajdera."

Temelj čitavog građanskog morala i osobne pobožnosti leži u riječima objave dane Izraelu na gori Sinaj, i zapisane u Tori u ovotjednoj parši Teško je zamisliti bilo koju vrstu ljudskog napretka ili civilizacije bez Deset zapovijedi i njihovog vrijednosnog sustava. Monoteizam, poštovanje roditelja i autoriteta, zaštita ljudi i imovine, važnost dana odmora i duhovnog mira, istinoljubivost i pravednost, sve je to osnova ljudskog postojanja i napretka.

Rabbi Berel Wein:

I danas, tisućljećima kasnije, svjesni smo da te ideje važne za ostvarenje čovjeka, još uvijek nisu univerzalno prihvaćene. Kriminal, ubojstva, nemoral svake vrste još uvijek vladaju većinom društava. Možda je to jedan od načina na koji možemo razumjeti strašnu tvrdnju rabina u Avot da svakodnevno sa Sinaja dolazi nebeski glas koji kaže: "Jao Mojim stvorenjima, jer zloupotrijebiše i uvrijediše Toru!"

Ta osnovna pravila života koja su toliko jasna i sama po sebi očita u svojoj mudrosti i suštini, unatoč tome se više drže kroz njihovo kršenje nego istinskim poštivanjem. Dovoljan je jedan pogled na bilo koje dnevne novine bilo gdje na svijetu da potvrdi ovu tužnu procjenu ljudskog ponašanja u našem današnjem svijetu.

Mi smo daleko od toga da u svoje živote usvojimo ideje Sinaja kao osnovne komponente ljudske civi-

lizacije, čak i nakon 33 stoljeća njihovog postojanja. Žalosno je da pokvarena ljudska priroda na neki način ostaje mjerodavna u našem društvu.

No Tora od nas traži da se borimo s tom urođenom osobnom pokvarenom naravi koja je u nama. Moramo početi od sebe. Kaže se da je jedan veliki učenjak u svojim poznim godinama jednom rekao: "Dok sam bio mlad pokušavao sam popraviti sve što ne valja na svijetu. Kako sam sazrijevao shvatio sam da je taj zadatak preobiman za moje sposobnosti, pa sam se posvetio svojoj zajednici. Nakon nekog vremena shvatio sam da je i to previše za mene, pa sam se posvetio svojoj obitelji i potomcima. Nažalost, shvatio sam da mi ni to nije dano da lako popravim. Zato sam sada odlučio koncentrirati se na sebe – svoju vlastitu samodisciplinu i poboljšanje."

Tora nam uvijek govori na osoban način, kao pojedincima koje se smatra odgovornima za ono što čine i ono što propuštaju učiniti. Deset zapovijedi su zato napisane izravno nama, u drugom licu, a ne kao tek nešto općenito moralno prikladno. One su zapovijedi, a ne tek savjet koji se može prihvatiti ili odbaciti.

Talmud i halaha definirali su nam svaku od tih zapovijedi pravnim i formalnim jezikom. Židovska tradicija, običaji i pravila ponašanja proširila su te pravne pojedinosti i razradili nam moralni kodeks za svakidašnje, praktično ljudsko vladanje.

Tek u tom širem moralnom kontekstu možemo razumjeti zapovijed "ne poželi, ne žudi." Možda to jest neprovedivo na sudu, osim ako netko nije zbog toga nešto ukrao, ali moralne implikacije zapovijedi trebaju biti svima jasne. Blago nama kojima je dana takva Tora i takav sustav moralnih vrijednosti.

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Ljudska dostignuća počivaju na Deset zapovijedi

Rabbi

Yissocher Frand: Vrijeme i mjesto za sve

Rav Jeruhem Levovitz, Mir mašgiah, zt''l, rekao je: Jitro je imao jednu osobinu koja može biti i pozitivna, i negativna – bio je osoba kritičkog duha. Promatrao je situacije i nije se sramio iznijeti kritiku kada je osjećao da situacija to zahtijeva. Iz tog razloga, kada je došao u židovski tabor i kada je vidio stotine tisuća ljudi koji su se zadovoljili statusom quo čekajući satima u redu ne bi li Moše Rabeinu riješio njihove probleme ili nesuglasice – Jitro, došljak, rekao je da je ta situacija neprihvatljiva te da zahtijeva hitno rješenje.

Jitrov kriticizam promijenio je cijeli sudski sistem unutar Klal Jisraela. Jitro je uveo takav žalbeni proces u kojem su samo najteži problemi i nesuglasice iznošeni pred Mošea.

Rav Jeruhem se pita je li ta osobina kriticizma pozitivna ili ne. On kaže da postoji test pomoću kojeg možemo odlučiti o tome. Ako osoba

kriticizam primjenjuje i na sebe, tada je to dobra osobina; ako kritizira samo druge, tada je to loša osobina. Ljudi čija je životna misija ukazivati drugima na njihove nedostatke, a pritom ne vidjeti svoje vlastite, imaju vrlo nepoželjnu osobinu. Međutim, ako je osoba univerzalno kritična – ako ne kritizira samo druge, već i samoga sebe – tada je to uistinu poželjna osobina. Jitro je bio čovjek koji je bio spreman kritički promatrati svoja vlastita djela i vjerovanja. Hazal kažu da je Jitro prije bio svećenik koji je služio idolima. Tora ga predstavlja kao midjanskog svećenika. Rabini kažu da je Jitro iskušao sve religije svog vremena i pronašao da su manjkave. Sve ih je kritizirao. Tako je konačno došao do judaizma i prihvatio ga kao istinsku religiju.

Takav čovjek, koji svoju moć kritike koristi ne samo u odnosu na

druge, već i u odnosu na sebe samoga, razvio je vrlo pozitivnu ljudsku karakteristiku. Poanta toga je da ne postoji nijedna mida (kvaliteta) u životu koja je isključivo dobra ili isključivo loša. Zapravo, to je jedan od razloga zašto se midos nazivaju upravo midos, jer mida znači i mjera. Bilo da je riječ o ljutnji, ljubomori, požudi ili čemu već – postoji i pozitivna strana na koju možemo usmjeriti te, inače negativne, karakteristike.

Primjerice, hazal kažu da je ljubomora grozna osobina. Međutim, s druge strane, kaže se "kin'as sofrim tarbe hohma" (suparništvo među učenjacima uvećava mudrost). Pozitivno je kada čovjek vidi druge ljude kako uče na zavidnoj razini pa kao rezultat toga bude potaknut da i on sam uči. Tada svoju crtu ljubomore usmjerava u dobrom smjeru koji će unaprijediti njegovo učenje Tore. To je pozitivna stvar. Jednako tome, postoje stvari koje bi trebale ljutiti čovjeka. To su situacije u kojima čovjek mora sudjelovati u raspravi. Takvih je situacija malo, ali ljutnja ispoljena u pravoj situaciji i usmjerena u pravom smjeru, može biti pozitivna.

To je primjetno u riječima fascinantnog Zohara vezanog uz ovotjednu paršu:

Ovotjedna parša sadrži Aseres Hadibros (Deset Zapovijedi). Poznato nam je da postoji koncept "visokih tonova" (taam eljon) i "niskih tonova" (taam tahton). Zohar ističe jedan zanimljiv fenomen koji pri-

mjećujemo u pet negativnih zapovijedi koje čine drugu polovinu Aseres Hadibrosa. Na 'nižim tonovima', zabrana ubojstva (Lo tircah) ima kantilaciju tonova merha-tipha. Na 'višim tonovima', tipha se nalazi ispod riječi Lo (nemoj). Onaj tko je upoznat sa pravilima čitanja Tore zna da je tipha gotovo poput zareza

predstavlja pauzu. Tako da, zapravo, prema 'višim tonovima', ne bi se čitalo "Ne ubij" (Ne počini preljub, Ne ukradi, itd.), već "Ne, ubij!" (Ne, počini preljub!, Ne, ukradi!, itd.).

Zohar objašnjava: Kada Deset Zapovijedi ne bi sadržavale ovu pauzu – kao mogući način čitanja – svijet kakav poznajemo ne bi mogao postojati. Kada bi Tora jednostavno zapovjedila "Ne ubij", tada bi u bilo kojem slučaju bilo zabranjeno oduzeti život. Kako bismo onda izvršili smrtnu kaznu? Kako bismo smaknuli one koji moraju biti smaknuti? Zato možemo čitati i "Ne, ubij!" Naravno da je ispravno čitati "Ne ubij", ali ponekad je neophodno ubiti.

Zohar primjenjuje istu logiku i na zapovijed "Lo tignov" (Ne ukradi): Kada ne bi bilo pauze u (mogućem) čitanju, ne bismo smjeli prevariti –ni u jednoj prigodi – svog učitelja (ili doslovno "ukrasti nečije znanje"). To znači da student koji je čuo učiteljevo objašnjenje i razumio ga ne bi smio pristupiti učitelju i reći mu "Nisam baš shvatio što ste time htjeli reći, možete li molim vas ponoviti još jednom?" Takav student je tehnički gledano uključen u "krađu nečijeg znanja", no on to čini jer se želi zbližiti sa svojim učiteljem ili jer

želi od svog učitelja naučiti još više (misleći da će, ako čuje učenje još jednom, dobiti veći uvid u tu materiju).

Isto je i kada suci imaju slučaj kod kojeg sumnjaju da je jedan od učesnika u raspravi lažac. Tada mu mogu postaviti zamku u svom slijedu ispitivanja kako bi ga naveli da prizna svoju laž. I to bi bilo zabranjeno kada bismo čitali isključivo "Lo tignov", bez mogućeg scenarija u kojem postoji pauza –"Lo – zarez – tignov", a u kojem je ista ta radnja dozvoljena, pa čak i preporučljiva.

Ponekad je potrebno "ubiti". Ponekad je potrebno "počiniti preljub" (sa vlastitom ženom; iako to, naravno, nije preljub u pravom smislu te riječi) Ponekad je potrebno "ukrasti". Ne postoji ništa što je isključivo dobro ili isključivo loše.

Zohar ipak kaže da postoji iznimka od pravila "Postoji vrijeme i mjesto za sve." To je zapovijed "Ne svjedoči lažno protiv svog bližnjeg." U toj zapovijedi nema zareza. 'Viši tonovi' i 'niži tonovi' su usklađeni. Nikome nikad nije dozvoljeno da svjedoči lažno protiv svog bližnjeg.

Međutim, ni u desetoj zapovijedi (Ne poželi…) ne nalazimo tiphu ispod riječi Lo u 'višim tonovima'. Nema pauze između riječi 'Ne' i riječi 'poželi'. Znači li to, pita Zohar, da ni u jednom slučaju ne bismo smjeli željeti ono što ima naš bližnji – čak ni razinu njegovog učenja Tore, čak ni razinu njegovog strahopoštovanja prema B-gu? Zašto Tora kaže samo 'Lo tahmod' – nema ako, ali…?

Zohar odgovara – ovdje nije bilo potrebno napisati pauzu u čitanju jer Tora specificira i nabraja parametre ove zapovijedi. Rečeno nam je točno što ne smijemo poželjeti od svog bližnjeg: njegovu ženu, njegovu kuću, njegovog magarca, vola i sve ono što mu pripada. Stih se odnosi striktno na njegovu materijalnu imovinu – to je ono za što Tora kaže da nikako ne smijemo željeti, odnosno žudjeti za time. Stvari koje ovdje nisu nabrojane – poput učenja Tore – spadale bi u kategoriju "kin'as sofrim tarbe hohma" I ponovo, riječ je o istoj teoriji i istom konceptu – postoji vrijeme i mjesto za sve.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Vrijeme i mjesto za sve

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Zašto nam B-g treba reći što da činimo ako to već znamo?

Moj je osnovni cilj uvijek bio potaknuti ljude da daju više od sebe.

Ali shvatio sam da to nije ono za čim idem jer postavlja se pitanje: koliko je dovoljno?

Ono na što zapravo ciljam jest da ljude dovedem do davanja kao načina života.

Kao što je rekao Winston Churchill, "ono što dobivamo čini da preživimo, a ono što dajemo čini da živimo".

Davati više zato što bismo trebali ili zato što je to ispravno učiniti je svakako plemenito, ali ako želimo postići značajne promjene u našem 'ja, meni, moje' društvu, trebamo ljude koji će najvrjednijim i najradosnijim životom smatrati život usmjeren ka davanju.

Mošeov tast, Jitro, pridružuje se Židovskom narodu u pustinji, savjetuje Mošea kako na najbolji način služiti i suditi ljudima – postavljanjem hijerarhije posrednika

i vraća se kući u Midjan. Moše je dovoljno ponizan da posluša svog tasta i Židovski narod ima velike koristi od njegovog ispravnog savjeta

Ipak, glavna tema ovog odjeljka Tore jesu Deset Zapovijedi.

Na većini prikaza ploče sa Zapovijedima prikazuje sa oblim vrhovima, no Talmud kaže da su zapravo bile kockaste sa riječima koje su prolazile kroz njih s jedne na drugu stranu tako da su se vidjele s obje strane. Ovo zahtijeva dva vrlo specifična čuda da bi to moglo funkcionirati. Ostavit ću znanstvenicima među vama da zaključe koja su to čuda.

Želim postaviti vrlo važno pitanje koje zadire u srž judaizma i u svrhu svake religije.

A osobito je prikladno ovaj tjedan kad Biblija govori o Deset Zapovi-

jedi i odmiče se od pripovijedanja te se fokusira na Židovski zakon.

Prema jednoj Židovskoj alegoriji, anđeo dolazi svakom djetetu u majčinoj utrobi i poučava ga svoj mudrosti, cijeloj Tori. Drugim riječima, judaizam vjeruje da svi mi znamo što je ispravno od onog dana kad smo rođeni. Imamo mudrost u nama samima. Ali ako je tako, zašto bi nam B-g dao zapovijedi? Mogli bismo živjeti po našoj unutarnjoj mudrosti.

sam toliko frustriran da mi se čini sasvim dobrom idejom govoriti loše o drugoj osobi. Zapovijed je tu da mi kaže da nije, čak i kad se čini da jest.

Može postojati vrijeme kad mi tuđa žena izgleda kao moj savršen partner, moja predodređena srodna duša. Zapovijed je tu da mi kaže da ne slijedim te misli kako ne bih, kad dođem k sebi i shvatim što govori moja unutarnja mudrost, uvidio da sam već razorio svoj i nečiji tuđi brak.

Ovo je vjerojatno preopširno pitanje za ovaj format teksta, a odgovor sadrži više od jednog elementa. Ipak, pokušat ću baciti barem malo svjetla na ovu temu

Istina je da svako ljudsko biće ima pristup najdubljim dubinama B-žje mudrosti samim pogledom u svoju nutrinu, no također je istina i to da postoje vremena kada je taj pristup zamračen. Osjećamo se uhvaćeni, izgubljeni i zbunjeni. To se redovito događa čak i najboljima i najmudrijima od nas. A tijekom tih vremena, potrebno je imati strukturu koja osigurava da ne padnemo preduboko

– što bi se lako moglo dogoditi. Primjerice, može postojati vrijeme kad

No čak i više od toga, zapovijedi igraju drugu ulogu. Primjerice, iako znam da je veoma dobro djelo posjetiti bolesne ljude ili potrošiti značajnu količinu vremena i energije kako bih iskazao poštovanje svojim roditeljima, ako sam ovisan sam o sebi, to možda neću nikad uzeti u obzir. Da sam pogledao u svoju nutrinu, moja bi se mudrost s time svakako složila. Ali tko kaže da će to ikad izniknuti iz mene? Postoji neprocjenjiva mudrost – mnogo nje – koje bih bio posve nesvjestan bez zapovijedi koje su tu da me upućuju u tom smjeru. To je kao da imam luk i strijelu i izvrstan sam strijelac. Ali ako ne vidim metu, nikada ju neću pogoditi. Tora je tu kako bi me usmjerila u pravom smjeru.

Kao što sam rekao, o ovoj se temi može mnogo više reći, ali nadam se da je ovo dovoljno da nahrani vaše misli.

Za kraj, ključno je znati da u judaizmu zapovijedi nisu dane kako bi se slijepo slijedile; kako bismo postali ovce. Upravo suprotno. One su tu kako bi nas vodile prema našem neovisnom razumijevanju i pomogle nam doseći duboku unutarnju mudrost koju bismo u suprotnom mogli previdjeti.

■

Prevela Anja Grabar

Shlomo Riskin:

Jitro

"A Jitro midijanski svećenik, Mojsijev svekar čuo je sve što je B-g učinio za Mojsija i njegov narod; da je On izveo Izrael iz Egipta." (Izlazak 18,1)

Ova paraša Tore bilježi kako je Jitro, Mojsijev svekar, Midjanac, čuo o velikim B-žjim čudima kad je izbavljao Izraelce iz Egipta i došao Mojsiju obuzet velikom hvalom G-spodu. Nakon što je bio svjedokom Mojsijevog teškog posla u donošenju presuda od ranog jutra pa sve do u noć, Jitro je dao mudre savjete u vezi organizacije i delegiranja stupnjevitog pravosudnog sustava, u kojem bi pred Mojsija dolazili samo najkompleksniji predmeti. Jedno od pitanja kojima su se bavili biblijski komentari je točno vrijeme kad je Jitro stigao na mjesto događaja: Je li to bilo prije ili poslije objave na Sinaju?

Što se tiče kronološkog slijeda biblijskog izvještaja, čini se da je Jitro došao Mojsiju odmah nakon razdvajanja Crvenog (Trstikovog) mora i prije nego što su na Sinaju bile dane zapovijedi.

Međutim, i Nahmanides i Ibn Ezra ističu da budući da Mojsije nije mogao biti do iscrpljenosti okupiran donošenjem biblijskih presuda prije nego što je Biblija bila dana, logika nalaže da je Jitro stigao i iznio svoje mudre prijedloge nakon objave na Sinaju. Ali ako je tako, zašto Tora bilježi Jitroov dolazak i njegove savjete prije biblijskog izvještaja o objavi i zašto parašu koja sadrži b-žanske riječi nazvati po Midjanskom svećeniku, posebno zato što je on došao nakon što se ta objava dogodila!

Ibn Ezra objašnjava: Budući da je Biblija upravo spomenula zlo koje je Amalek učinio Izraelcima [na kraju 17. poglavlja Izlaska, na završetku prethodne paraše Bešalah], Biblija mora [odmah nakon toga] spomenuti nasuprot tome dobar savjet koji je Jitro dao Izraelcima [na početku 18. poglavlja, kojim počinje paraša Jitro].

Dodao bih da Biblija suprotstavlja dvije vrlo suprotne reakcije na čudo

Izlaska. Općenito, narodi svijeta čuli su za nevjerojatnu pobunu Hebreja i ostali prestravljeni:

Narodi su čuli i drhtali; panika je zahvatila stanovnike Filisteje ... Strah i užas su ih obuzeli; pred veličinom Tvoje ruke utihnuli su kao kamen. (Izlazak

15,14–16)

Dva naroda, međutim, ne reagiraju samo panikom. Amalek, "prvi među ne-Židovima" (Brojevi 24,20), krenuo je zaratiti protiv ove nove zvijezde u nastajanju, s namjerom da im presječe put. I Amalek je to odigrao "prljavo":

Sjetite se što vam je učinio Amalek ... kad se suočio s vama ... dok ste bili umorni i iscrpljeni, a oni su odsjekli one koji su zaostali na kraju kolone [stare, mlade i nemoćne]. (Pnz 25,1718)

Jitro je, s druge strane, ispunjen divljenjem i hvalospjevima: "I Jitro je bio oduševljen svim onim dobrom koje je G-spod učinio Izraelcima spasivši ih iz ruku Egipta. Pa Jitro reče, 'Neka je hvaljen G-spod koji vas je spasio iz ruke Egipta i ruku faraona ... Sada znam da je G-spod najveći od svih bogova...'" (Izlazak 18,9–11). U stvari, to što Biblija stavlja ove dvije stvari jednu do druge uči nas da ne smijemo sve ne-Židove promatrati u istom svjetlu: postoje ne-Židovi koji su ljubomorni i agresivni (Amalek), no također postoje i ne-Židovi koji su zadivljeni i koji su voljni biti od pomoći ( Jitro).

Još uvijek nam nije odgovoreno na pitanje zašto parašu u Bibliji o b-žanskoj objavi treba nazvati imenom midjanskog svećenika - i ja vjerujem da u tome leži jedna od najdubljih istina Židovske vjere.

Bez ikakve sumnje Tora je dana Židovskom narodu, kao što to Maimonides uči, "Mojsije, naš učitelj ostavio je Toru i zapovijedi u nasljeđe samo Izraelu, kao što je pisano 'baština zajednici Jakovljevoj', kao i svima onima koji požele konvertirati [na Židovstvo]... "

Ali Maimonides u istom tom dahu nastavlja s donošenjem zakona:

A isto tako, Svemogući je naredio Mojsiju da nametne ne-Židovskom svijetu da svatko prihvati sedam Noahidskih zakona morala. (Zakoni o vlastima 8,10)

Maimonides zaključuje svoje najznačajnije religiozno-pravno djelo Mišne Tora sa "Zakonima o vlastima", koji dosižu svoj vrhunac optimističnim opisom mesijanskog doba, razdoblju neobičnog mira i sklada kada "narod neće podići mač protiv naroda i čovječanstvo više neće učiti ratovati" (Zakoni o vlastima, Poglavlja 11 i 12). Židovsko se izbavljenje sagledava u kontekstu izbavljenja svijeta; B-g pravde, suosjećanja i mira mora vladati svijetom, s tim što će Izrael prihvatiti 613 zapovijedi, a svaki narod Njegovih sedam zapovijedi moralnosti, a naročito onu "Ne ubij."

Predložak tog izbavljenja, zapravo prvi primjer oslobađanja Izraela, bio je naš egzodus iz Egipta. Postoje brojne pouke koje treba izvući iz tog praprimjera. Prije svega, Izraelci moraju pobijediti u ratu protiv ugnjetavanja; Izraelov B-g će se poštivati jedino ako Njegov narod uspije. Drugo, poruka Izraela mora biti moralna: "Ja sam G-spod B-g tvoj koji te je izveo iz zemlje Egipta, kuće ropstva." Izrael ima pravo živjeti u slobodi - i mora biti spreman voditi borbu protiv autokratskih vlada, poput Amaleka, koje se koriste terorizmom protiv nevinih građana i koje podržavaju, pomažu i potiču teroriste. A Izrael mora uspostaviti partnerstvo, poput onoga s Jitroom, s onima koji – iako možda i dalje slijede svoje vlastite religije – priznaju dominantnu i sveobuhvatnu vlast B-ga pravde, suosjećanja i mira.

Paraša objave na Sinaju zove se Jitro; samo ako Jitroi naroda svijeta prihvate lojalnost prema B-gu mira, konačna će vizija Tore postati stvarnost za Izrael, a svijet kakav poznajemo biti će u stanju opstati i živjeti u blagostanju i napretku.

Šabat šalom!

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi

Ovo je "dodatak," namijenjen da bude informativan, ne obavezan. Ovo je neznatno obnovljena verzija Dvar Tore od prije mnogo godina, pa ako vam izgleda poznato, znate zašto.

Čitanjem u Tori paraše Šemot počinje razdoblje Šovavim. ŠOVaVIM je skraćenica za prvih šest parašot koje se nalaze u knjizi Šemot: Šemot, Vaera, Bo, Bešalah, Jitro, Mišpatim. (ToT je skraćenica za sljedeće dvije parašot, Teruma i Tecave. Pogledajte u nastavku.)

Prema Arizalu, ovaj period godine je vrijeme za pokajanje, osobito za grijehe koji su povezani sa spolno nepriličnim ponašanjem. (Jedan od glavnih razloga za egzil u Egipat bio je da se ispravi Adamov grijeh nečednosti.) On se poklapa s rop-

stvom, egzodusom i primanjem Tore o čemu čitamo u navedenim parašot. Naši grijesi su naše ropstvo, naše pokajanje je naš egzodus, a naše potvrđivanje Tore i ponovno prijanjanje uz Toru je naše primanje Tore.

Rebe Nahman piše da kazivanje Psalama izaziva u čovjeku snažniju želju za pokajanjem, a također i vodi čovjeka na njegovom osobnom putu prema B-gu. On ukazuje da se na to aludira u prvom stihu paraše Šemot "v'eileH šemoT bnei jisrael habaiM mi-craimaH eiT Jaakov iŠ u'vaitO... (To su imena sinova Jisraelovih koji su došli u Egipat s Jakovom, svaki pojedni i njegova obitelj...)".

Na hebrejskom sva posljednja slova riječi u stihu tvore riječ za Psalme i pokajanje (Tehilim i tešuva, tim redom).

Iz tog razloga neki govore dodatne Psalme, preko njihove redovite, osobne "kvote". Nekada je bilo uobičajeno postiti (kako je Arizal odredio) kao čin pokajanja, ali to se više ionako ne radi (od strane hasidim). U Breslovu su neki "vegani za jedan dan", to jest, oni se suzdržavaju od jedenja životinjskih proizvoda za vrijeme jednog perioda danjeg svjetla svakog tjedna Šovavima, od alot hašahar (cik zore) do ceit hakohavim (nastupanja mraka, sutona). Jedan Breslover hasid iz prethodne generacije, Reb Shmuel Shapira (obm), suzdržavao se od toga punih 24 sata.

U Židovskoj prijestupnoj godini, kao što je to npr. bila prošla 5782. godina, i kao što će biti sljedeća 5784., razdoblje Šovavim nudi veću mogućnost za tešuva (vraćanje B-gu). To je djelomično zbog dodatnog mjeseca kojeg ima prijestupna godina (cijele godine ima više potencijala za keduša (svetost), a djelomično zbog dodatnih parašot, Teruma i Tecave, koje se pridodaju ovom razdoblju. Te se dvije paršiot bave prinosima za Miškan (Šator sastanka) i njegovom izgradnjom, izgradnjom doma B-gu u ovom svijetu, makar i u pustinji.

■

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

Prevela Tamar Buchwald

Pluralizam

Jehuda, tvoja braća će ti biti zahvalna. Tvoje će ruke biti na vratu neprijatelja tvog; sinovi oca tvog klanjat će se pred tobom. (Berešit 49,8)

Jakov je blagoslovio Jehudu da bude nagrađen mjerom za mjeru za izvanredno djelo koje je učinio. "Baš kao što tebi nije bilo neugodno priznati istinu u vezi Tamar", rekao je Jakov "tako će drugi priznati da tebi pripada kraljevanje nad Izraelom."

Međutim, da li je Jehuda stvarno imao izbora kada je postupio tako kao što je učinio? Da nije priznao istinu, on bi sam snosio odgovornost za smrt Tamar i djece koju je nosila! Ako je tako, je li taj čin doista zaslužio ogromnu nagradu kraljevanja nad židovskim narodom?

Jehuda je lako mogao pronaći neki drugi način da poštedi život Tamar, bez da otkrije istinu koja je bila tako ponižavajuća po njega. Međutim, da je tako učinio, ugled Tamar ostao

bi ukaljan. Ne obazirući se na svoju čast, Jehuda je priznao cijelu istinu, spašavajući tim postupkom ugled Tamar.

Generacijama je zaštitni znak stvarnih Židovskih vođa i onih koji donose odluke bio njihova spremnost da priznaju pogrešku. Ako netko vidi da je sudac u beit dinu pogriješio u određenoj presudi, halaha je da ga se mora obavijestiti o njegovoj pogrešci. Kad na taj način bude informiran, sudac ne smije sagraditi kulu logičkih dokaza koji će podržati njegovo gledišta; umjesto toga on mora objektivno razmotriti obje strane u slučaju kako bi se došlo do istine. Iako neslaganje sa sucem može djelovati kao odraz nedostatka poštovanja, u stvari je upravo suprotno istina; ukazivanje na pogrešku pruža sucu priliku da dođe do istine! U takvim slučajevima zabranjeno je šutjeti jer nam

Tora zapovijeda da se distanciramo od šekera

Ne treba nas brinuti da će ljudi izgubiti poštovanje prema Ravu ako prizna da je pogriješio. Kad je Rav Chaim Soloveitchik prihvatio položaj Rava u Brisku, on je imenovao rav Simchu Zeliga Reigera da vodi beit din toga grada. Reb Chaim je kasnije objasnio da je izabrao Reb Simchu Zeliga za tu poziciju jer je znao da je Reb Simcha Zelig imao takvu snagu karaktera da prizna da je bio u krivu, čak i nakon što je donio konačnu presudu. Slično tome, kada je Rav Chatzkel Abramsky postao Rav, on je odgovorio sa "Ne znam" na prvo pitanje koje mu je bilo postavljeno, a postao je jedan od velikih vođa Židovskog naroda. Ljudi se dive onome tko dovoljno poštuje istinu i ima integritet da prizna pogrešku.

Strana 17

Strana 17 Godina 16 Broj 17

Rabbi Daniel Travis:

Prevela Tamar Buchwald

Live Kabbalah: TJEDNI ZOHAR: JITRO

Ovotjedna paraša vrhunac je priče o čovječanstvu - dolazak do točke potpunog očišćenja od boli, kaosa i smrti. Kako? Kako se možemo povezati na ovaj predivan trenutak u povijesti naše planete?

U prethodnom smo tekstu spomenuli da smo sada u petom tjednu razdoblja koje kabalisti poznaju kao ŠOVaVIM prilike za povezivanjem s jedinstvenim silama rasta i slobode (slobode od okova našega tijela, sebičnosti i strahova). Ovaj tjedan (peti tjedan) imamo povezivanje na najvišu razinu – Objavu na gori Sinaj.

Paraša Jitro (Jetro) dobila je ime po Mošeovom tastu. Mnogi mudraci postavljaju pitanje kako može biti da je Jitro, koji je bio veliki poganski svećenik, dobio takvu značajnu čast da ima specijalnu parašu, ovu objavu na gori Sinaj, što je najsilniji i najznačajniji događaj u povijesti čovječanstva?

Naša priča počinje odmah nakon što su Izraelci došli do gore Sinaj i rečeno je da je Jitro napustio svoju zemlju, Midjan, poveo sa sobom Ciporu (Mošeovu ženu) i njenu djecu i otišao se susresti s Mošeom u pustinji.

Kad je Jitro primijetio koliko truda Moše ulaže u vođenje svog naroda, on mu kaže: "Ono što ti radiš, nije dobro. Ti ćeš se zasigurno potrošiti... Saslušaj dakle moj glas... i postavi ovako nad njima, neka budu rukovoditelji nad tisućama, rukovoditelji nad stotinama, rukovoditelji nad pedesetoricom, i rukovoditelji

nad desetoricom". Znači, Jitro podučava Mošea kako da delegira ovlasti.

Međutim, ovdje ima još jedna pouka. Kako bi čovjek postigao samoostvarenje i potpuno ispunjenje, ujedinjenje sa Stvoriteljem, svaki čovjek, bez obzira na to koliko je pravedan, onog trenutka kada on ili ona zadobiju moć i kontrolu, teško je znati kako će to na njih utjecati. Stoga je potrebno izgraditi sustav provjeravanja i ravnoteže koji će omogućiti ispravan proces duhovnog rasta, sličan onome u pustinji koji je narod doveo do jedinstva i omogućio objavu na gori Sinaj.

Jitro otkriva onu tajnu "Pribavi si učitelja i kupi si prijatelja" (Etika otaca 1,6). Duhovni put je uvjetovan spoznajom da povezivanje s

negativnošću, strahom, kritiziranjem, ljutnjom, ponosom, itsl., znači smrt.

Objava na gori Sinaj prema Zoharu je tajna besmrtnosti za ljudski rod. Da bi došli do tog cilja postoje tri uvjeta:

A. prijateljska i brižna zajednica koja nas nuka prema duhovnom rastu s ljubavlju i s potpunom vjerom u nas. Zajednica koja će nas držati odgovornima za naše ponašanje i postupke, i koja će nas uvježbavati da postanemo što bolji možemo biti.

B. Osnovna pravila društva koja su zasnovana na zlatnom pravilu: Voli svog bližnjeg, kao što voliš sebe samoga - svako ljudsko biće je stvoreno na sliku B-žju i zato treba biti tretirano s poštovanjem.

C. Svjetlo B-žje nalazi se u svakome i u svemu, pa se sreća može doživjeti jedino kada poštujemo to Svjetlo.

To je glavna ideja Objave na gori Sinaj - vječni život za svakoga.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch,

Biseri hasidske mudrosti

ako progurati ego kroz rupu

Čuvenog cadika, reba Tverskog, posjeti jednom mladi kolega iz obližnjeg mjestašca. Kako je mladi rabin o sebi imao izuzetno visoko mišljenje, došao je zamoliti cadika da se zauzme za njegovo promaknuće.

Mladi rabin se s dužnim poštovanjem obrati starijem: "Kvod harav, mislim da bi nekome poput mene trebalo pomoći da ostatak života ne trune u ‘rupi’ poput ove iz koje dolazim."

"Bojim se, dragi moj," odgovori mu cadik, "da ćeš, uz moje najbolje namjere, ipak morati ostati u toj ‘rupi’ do kraja života. Ako ti itko tu može pomoći, onda si to jedino ti sam."

ko koga obmanjuje?

Koga pokušavaš prevariti kad se za vrijeme molitve pretvaraš da moliš uz izraženu pobožnost i usmjerenost (kavana)?

Prije svega, nemoguće je prevariti Stvoritelja, jer on stalno propitkuje ljudska srca i čita nam misli.

K P

"Ne razumijem," s nevjericom procijedi mladi rabin. "Stvar je jednostavna," nastavi mirno cadik. "Evo, ja ću ti objasniti: što više ćeš ti rasti u svojim očima, to će se više ‘rupa’ sužavati. I tako će s vremenom neminovno doći trenutak kada više nećeš biti u stanju iz nje izaći." ■

Isto tako, ne možeš prevariti sve ljude koji žive oko tebe, jer niti oni nisu baš toliko luckasti.

Na koncu, čini se da pokušavaš prevariti samog sebe. Ali koji je onda pravi smisao u zavaravanju jednog takvog budalaša!?

T ■

ostoji samo jedna istina. Više istina sujedna velika laž.

R. Nahman iz Breslova

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

R. Baruh iz Mezbuša

Twerski:

Učinkovit život

Realističan pristup

Pretpostavimo da ste student ješive i da ste frustrirani jer ne možete razumjeti Tosafos. Čini se da drugi bahurim uspijevaju u tome. Vi si mislite, Što nije u redu sa mnom? Mora biti da sam glup. Oni su svi pametniji od mene. Sa takvim stavom, možda ćete se pomiriti s time da ne možete naučiti Gemaru.

Neki Tosafos su uistinu teški. Dijelovi Gemare su teški, ali u svakom slučaju vi ih možete razumjeti.

Jedan bahur jednostavno nije mogao razumjeti određene Tosafos i bio je očajan jer je to morao znati za behina (ispit). Pokušao sam mu ih objasniti i ponavljao to s njime dva sata. Napokon, stvar mu je postala jasnija i on je shvatio. Što se dogodilo? Je li se njegov IQ odjednom povećao? Ne znam koja je bila prepreka, ali to zasigurno nije bio nedostatak njegove inteligencije jer je na kraju shvatio gradivo.

Gaon iz Vilne jednom je poslao po HaGaona Rav Chaima iz Volozhina. Rekao je Rav Chaimu da nije taknuo hranu tri dana jer se našao u slijepoj ulici budući da nije mogao razumjeti određenu Gemaru. Gaon je zamolio Rav Chaima da prouči tu Gemaru i objasni mu. .

Rav Chaim je rekao, "Kako bih ja mogao razumjeti Gemaru koju Rebe ne razumije?" Budući da je Gaon navaljivao, Rav Chaim je proučio Gemaru i rekao Gaonu kako ju je on razumio. Gaonovo lice zasjalo je radošću kad je rekao, "Naravno! Očigledno je da je to pšat (značenje)!" te je poslao po hranu.

Nitko nije bio ravan Gaonovoj genijalnosti. Iz nekog razloga, postojala je prepreka zbog koje on nije mogao razumjeti tu a Rav Chaim tu prepreku nije imao.

Mi možda ne znamo koja je prepreka razumijevanju Ako netko nešto ne može razumjeti nakon nekoliko objašnjenja, najbolje je to staviti po strani i tome se vratiti nekoliko dana kasnije. Ali čovjek ne bi trebao o sebi misliti da je glup.

Ponekad student bude frustriran jer učitelj naizgled favorizira nekoliko vrlo bistrih studenata s kojima može razmjenjivati informacije. To je nepovoljna pojava. Moj rebi je bio gadol i godinama kasnije mi je rekao, "Ja sam pripremao šijur za tebe i za tvog havrusu." Iako sam bio zbilja polaskan time, mučilo me to što ostalih osamnaest bahurim nisu bili uključeni.

Mi moramo uložiti sav trud kako bismo razumjeli Gemaru, ali ako netko ne može shvatiti sve do osmog puta kada uči istu stvar, mora znati da nagrada za to što je učio sedam

puta i nije razumio nije ništa manja od nagrade za onaj jedan put kad je učio i razumio.

Kao što smo primijetili, moramo imati bitahon (vjeru) i uključiti hištadlus (trud). Sifrei musar bave se tom temom. Očigledno, B-žja beraha počiva na onome što čovjek čini, kao što Tora kaže, "Hašem, tvoj B-g, blagoslovit će te u svakom poslu koji tvoja ruka poduzme" (Pnz 14,29). I upravo je hištadlus – rad ruku – ono u čemu je motivacija izuzetno važna.

Pravi hištadlus zahtijeva ispravnu percepciju stvarnosti i realistično razmišljanje. Stavovi "Ja to nikad neću uspjeti" i "Ja nikada ne mogu pogriješiti" su nerealistični, kao što je nerealistično i svako ekstremno razmišljanje.

Čovjek se nađe duboko u dugovima. On može misliti, Osuđen sam na život u dugovima prema akviziterima i na depresiju, ili može misliti, S vremenom će sve biti bolje. Oba stava su nerealistična. Realističan stav uzima u obzir moguće izvore prihoda i načine na koje je moguće povećati prihode, kao i načine na koje je moguće smanjiti izdatke.

Ako netko ne uspije u nečemu i kaže, Ja jednostavno nisam te sreće, malo je vjerojatno da će on unaprijediti svoju situaciju. Ako netko kaže, Hajde da vidim zašto nisam uspio, on je naučio vrijednu lekciju. Tada može ispraviti svoju pogrešku i sljedeći puta učiniti bolje.

Zamislite da ste se prijavili za posao i da ste odbijeni. Možete za to

Rabbi dr. Abraham J

odbijanje okriviti onoga tko vas je intervjuirao. Možete se pokunjiti i misliti da vas nitko nikad neće zaposliti. Ne postoji ništa što je više toksično za motivaciju od osjećaja bespomoćnosti. Jedan mladić kojeg sam poznavao bio je obeshrabren nakon prvog intervjua za posao i nakon toga je ostajao u krevetu do 2 sata poslijepodne, ne trudeći se da se prijavi za drugi posao jer je osjećao da će ponovno biti odbijen.

Realistični pristup je pisati poslodavcu, zahvaliti mu na prilici koju vam je dao za intervju, te zatim zatražiti objašnjenje i reći da bi vam bilo od velikog značaja kada bi vam onaj koji vas je intervjuirao objasnio zašto ste odbijeni. Trebali biste se također mentalno osvrnuti na intervju i analizirati konverzaciju koju ste imali sa onim tko vas je intervjuirao. Možda ćete shvatiti da se niste dobro izrazili pa zatim možete raditi na svojim govornim vještinama. Možda ćete shvatiti da vaše sposobnosti nisu ono što se tražilo za tu poziciju ili da je tog dana također bila intervjuirana i osoba koja je kvalificiranija od vas. Ako primijenite takav osvrt, možda ćete otkriti ono što vam je potrebno da unaprijedite svoje šanse. To što niste uspjeli doći na određenu poziciju ne znači da ste nesposobni i da nikada nećete naći zaposlenje.

Realistično razmišljanje zahtijeva temeljito znanje iz područja za koje ste zainteresirani. Nejasna ideja nije dovoljna. Prije mnogo godina bio sam uključen u poslovni pothvat koji se pokazao kao sumorni promašaj. Nisam imao pojma o tome

što je sve bilo uključeno u proizvodnju i promociju tog proizvoda. Izgledalo je kao dobra ideja, no dobra ideja nije dovoljna. Bila je to bolna i skupocjena lekcija, ali vrlo vrijedna.

Rutina

Hajde da ponovimo. Do sada smo primijetili da su prepreke za motivaciju nedostatak samopouzdanja, lijenost i strah od neuspjeha. Postoji još jedna velika prepreka: rutina.

Rutina je povezana sa lijenošću, jer kada djelujemo prema navici, nema potrebe da ulažemo mnogo energije. Većina svijeta funkcionira na bazi rutine. Ne samo da ne trebate trošiti mnogo energije na djelovanje, već ne morate čak ni misliti! Vi samo ponavljate danas ono što ste činili jučer. Rav Chaim Shmulewitz napisao je nekoliko eseja o opasnostima navike. Rutina vas može držati u čvrstom stisku iz kojeg se teško osloboditi.

Kada je riječ o životu Tore, rutina je ne-ne. Talmud je vrlo jasan o tome da se tefila ne smije recitirati napamet. Način na koji mnogi ljudi mole izostavlja mnogo toga čemu bi trebalo težiti. Potrudite se da uzmete jedan stih iz psalama iz tefilos koje molite svakog dana, proučite ga nekoliko trenutaka uz neki od komentara, a zatim razmišljajte o onome što ste naučili kada u molitvi izgovarate taj stih .

Raši vrlo jasno kaže (Pnz 11,13) da Toru moramo svakog dana smatrati svježom i novom, kao da nam je dana upravo tog dana. Potrebno je mnogo truda da se razvije osjećaj da je Tora nova. Ako ne poduzmemo

taj trud, to je zato što smo zadovoljni rutinom.

Možete se složiti da Toru doista treba smatrati svježom i novom te da vaša molitva treba biti iznova inspirirana svaki dan, ali ne možete to učiniti upravo sad. Jednom, kad budete imali više vremena, učinit ćete ono što je potrebno kako bi vaša molitva bila svježa umjesto da samo množite riječi bez razmišljanja o njihovom značenju. Možda će vam pomoći ako zapamtite Hilelove riječi, "Ako ne sada, kada?" (Etika otaca 1,14). Ako nastavite odgađati, to "jednom" možda nikad neće doći. Tako, trebate razmišljati, Ako to ne učinim sada, onda to neću učiniti nikada. Nikada, nikada, nikada!

Nikada je zastrašujuća pomisao i to bi vas trebalo prodrmati tako da se oslobodite svoje rutine. Morate razmišljati ovako: Ako svoju molitvu danas ne učinim drugačijom no što je bila jučer, nikada to neću učiniti.

To vrijedi također i za naše svakodnevne aktivnosti. Ako shvatimo da je rutina zamka, pokušat ćemo svaki dan učiniti jedinstvenim.

Nikada može biti dobra motivacijska riječ.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Izučavanje Pisane i Usmene Tore

Mikra i Mišna

Ove riječi koje ti danas nalažem bit će ti na srcu. Njima ćeš temeljito podučiti djecu svoju i govorit ćeš o njima kada sjediš u kući svojoj, i kada ideš cestom, kada liježeš i kada ustaješ!"

Pnz 6,6-9.

PRVA METODA usvajanja Židovske mudrosti koju smo istraživali u ovoj knjizi bila je talmud, prevedena kao "učenje." Po čemu se ova današnja metoda – izučavanje pisane i usmene Tore - razlikuje od onoga

što smo već naučili u vezi učenja?

Š’ma je osnovni iskaz Židovskog vjerovanja i monoteizma, i u prvom blagoslovu kojeg govorimo u Š’ma, čitamo uputu da riječi Tore moramo staviti na svoja srca, i da ih moramo temeljito podučiti (vešinantam) svojoj djeci. U učenju iz Talmuda citiranom na početku Rabi Jehošua ben Hananja koristi se malom igrom riječi zamjenjujući riječ vešinantam s vešlištam, čime se značenje retka mijenja u "i podijelit ćete ih na trećine." On potom zaključuje da čovjek treba učenje podijeliti na tri jednaka dijela: biblijski spis (pisana Tora), te Mišna i Gemara koje zajedno tvore Talmud (usmenu Toru). (Onda dolaze komentatori koji raspravljaju znači li to posvetiti trećinu svakog dana ili jedan od tri dana, ili čak jednu od tri godine, ovim temama.)

Prvi spomen učenja na koji smo naišli bio je općenit, a ovdje idemo u detalje: Kako bismo mogli pristupiti tranformaciji o kojoj Tora piše, moramo provesti vrijeme u učenju kako pisane Tore (Biblije), tako i usmene Tore.

Time što kaže da moramo izučavati obje, i usmenu i pisanu Toru, naše učenje iznosi političko stajalište. U vrijeme Drugog Hrama (između 530.g.pr.n.e. i 70.g.n.e.) vladala je podjela unutar Židovskog svijeta između farizeja, koji su pisanoj i usmenoj Tori davali jednaki značaj, i saduceja koji su autoritet pridavali samo pisanoj riječi (napose Mojsijevim knjigama). Nakon uništenja Drugog Hrama, zavladali su farizeji i tako je rođen rabinski judaizam. Mi smo dio te tradicije koja priznaje i usmenu i pisanu Toru. Barem većina nas. Sekta Karaita postoji još uvijek, uglavnom u Izraelu, i čine je ljudi iz Iraka i Egipta koji tradicionalno (sve do današnjeg dana) prihvaćaju pisanu Toru kao svojeg vodiča.

Međutim, prevladava stajalište da je za stjecanje mudrosti potrebno izučavanje obojega: pisane i usmene tradicije, jer se jedno bez drugoga ne može ispravno razumjeti.

Mnoga učenja pisane Tore jednostavno se ne mogu shvatiti ili se ne može ravnati po njima bez usmene tradicije koja će ih rasvijetliti. Na primjer, što se tiče rituala, imamo stih koji je sastavni dio blagoslova nakon Š’ma: "Privezat ćeš ih kao znak na ruku svoju i kao totafot između očiju svojih." Što će to privezati na svoju ruku? Tko? Kako? Kada? I što su uopće totafot? Nemamo nikakvu predstavu o tome bez usmene tradicije koja objašnjava praksu nošenja tefilina

Usmeni i pisani izvori također su nužni za razumijevanje onoga što je uključeno u Židovski zakon. Stih koji poziva na "oko za oko i zub za zub", na primjer, poticao bi zauzvrat na ubojstvo iz odmazde, kada u rukama rabina to ne bi bilo shvaćeno da se radi o novčanoj naknadi, a ne osveti.

Naglašavanje izučavanja teksta kao duhovne prakse je karakterističan Židovski element ovoga puta. Talmud to ovako izražava:

Rav Josef reče: "Izučavanje Tore nadmašuje spašavanje života." Rav, a neki kažu i Rabi Šmuel bar Marta, rekoše: "Izučavanje Tore nadmašuje izgradnju hrama." Rebi reče u ime Rav Jichaka bar

Alan Morinis:

Šmuela Bar Marte, "Izučava-

Tore nadmašuje poštivanje svoje majke i svog oca."

Niz stvari koje se ovdje uspoređuju s izučavanjem Tore nije slučajan.

Spašavanje života obično je as iz rukava u Židovskoj misli i praksi, budući da ništa ne smije stajati na putu čina spašavanja života. Izučavanje Tore nadmašuje ovo.

Hram je mjesto svetinje nad svetinjama, na kojem se ukazuje B-žja prisutnost. Izučavanje Tore to nadmašuje.

A poštivanje svoje majke i oca nije samo jedna od Deset zapovijedi, ona je također i primarna obaveza u području međuljudskih odnosa, jer naši roditelji su nam dali život. A izučavanje Tore nadmašuje čak i poštivanje vlastitih roditelja.

Zašto je izučavanje Tore rangirano čak i iznad uzvišenih statusa koje se pripisuju svakoj od ove tri kategorije prakse? Zato što kada izučavate Toru vi spašavate svoj vlastiti život jer se povezujete s izvorom istine i dobrote koja je sukus života. Hram više ne stoji, i time nam taj put do

duhovnog uzidizanja danas jednostavno nije dostupan, dok je izučavanje Tore u postpunosti dostupno. I nema većeg poštivanja roditelja nego da se postane čovjek koji utjelovljuje najviše ideale koje bi oni za nas poželjeli, a koje učimo iz Tore.

PRAKSA

Primimo se malo učenja da vidimo kako je usmena tradicija potrebna za razumijevanje i izvršenje stihova Tore. Molitvenik navodi Mišnu koja nam je određena: "Ovo su propisi za koje nije određena mjera: uglovi polja, prvi plodovi, hodočašće, dobra djela, i učenje Tore." Mišna pojašnjava stihove Tore tako da ih možemo iskoristiti, jedan po jedan:

Uglovi polja

Levitski zakonik 19,9-11. kaže nam da su uglovi polja (pe’a) određeni za siromahe: "Kada vi požanjete urod svoje zemlje, ti nećeš žeti sve do ugla svog polja ili sakupljati pabirke svoje žetve. Nećeš do kraja obrati svoj vinograd ili sakupljati pale plodove svog vinograda, ostavit ćeš ih za siromahe i strance."

Nikakva konkretna mjera nije post-

avljana da bi se njome odredilo koji dio polja treba ostaviti nepožnjeven.

Prinos prvih plodova

Ponovljeni zakon 26,2. opisuje prinos prvih plodova: "Uzet ćeš prvo od svakog ploda zemlje koji ti urodi od Zemlje koju ti B-g tvoj daje, i stavit ćeš ih u košaru i otići na mjesto koje će B-g tvoj izabrati…" Nije postavljeno ograničenje za to koliko plodova će biti prineseno.

Hodočašće

Rajon znači biti viđen kao hodočasnik koji odlazi u Hram na tri zapovijeđena godišnja hodočašća, na blagdane Pesah, Šavuot i Sukot. Nije postavljeno koliko točno vremena hodočasnik treba provesti u Jeruzalemu, niti koliko žrtava mora prinijeti.

Dobra djela

Rečeno je da Tora otpočinje činom dobrote (B-g odijeva Adama i Evu) i završava činom dobrote (B-g sahranjuje Mojsija). Nije postavljeno ograničenje niti kraj dobroti koju za života možemo učiniti onima koji su oko nas i onima koji su u potrebi, poput posjete bolesnicima, odijevanju golih i hranjenju gladnih.

Učenje Tore

Učenje Tore je zapovijed, no koliko sati ili dana ili godina, to nigdje nije propisano.

Sada kada ste učili malo Mišne i biblijskog teksta na kojem se zasniva, vratite se na početak i razmotrite što ste naučili.

nje

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

ABRAHAM ACCORDS:

Izrael i Sudan najavili sporazum o normalizaciji odnosa

Index,2.2.2023.

IZRAEL i Sudan finalizirali su sporazum kojim normaliziraju međusobne odnose sa svečanošću potpisivanja nakon prijenosa moći s vojne na civilnu vladu u Khartoumu, priopćilo je izraelsko ministarstvo vanjskih poslova.

Najava je stigla pošto je sudansko ministarstvo vanjskih poslova reklo da se suglasilo nakon posjeta izraelskog ministra vanjskih poslova Elija Cohena da "se krene prema normalizaciji odnosa između dviju zemalja."

Između Izraela i Sudana posredovala Trumpova administracija

razuma između Izraela i Ujedinjenih Arapskih Emirata, Bahraina i Maroka, koji je poznatiji pod nazivom "Abrahamovi sporazumi".

Cohenov posjet Khartoumu prvi je nekog izraelskog dužnosnika kojeg priznaju sudanske vlasti, iako je proteklih godina došlo do niza razmjena između dužnosnika zemalja.

"Tijekom posjeta, koji je dogovoren uz suglasnost SAD-a, strane su finalizirale dokument sporazuma", reklo je izraelsko ministarstvo vanjskih poslova.

"Svečanost potpisivanja trebala bi se održati nakon prijenosa vlasti u Sudanu na civilnu vladu koja će biti uspostavljena kao dio tranzicijskog procesa u zemlji", rečeno je.

Civilne skupine manje su naklone te su prethodno rekle da bilo kakav sporazum mora ratificirati tranzicijski parlament koji se tek treba uspostaviti.

"Sa Sudancima gradimo novu stvarnost"

dan.

Cohen je rekao nakon povratka u Izrael kasnije u četvrtak da se Izraelci Khartouma odavno sjećaju kao grada u kojem je Arapska liga 1967. godine proglasila "Rezoluciju od tri "Ne" po pitanju Izraela - ne priznanju, ne miru i ne pregovorima.

Nakon generacija nepriznavanja, Sudan je obećao poduzeti korake prema diplomatskim odnosima s Izraelom u sklopu sporazuma iz 2020. godine kojemu je posredovala administracija tadašnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa uz normalizaciju spo- ■

Sudanska vojska, koja ima vlast u zemlji od državnog udara u listopadu 2021. godine no tvrdi da namjerava prenijeti vlast civilnoj vladi, napravila je korak prema uspostavljanju odnosa s Izraelom.

U siječnju 2021. godine Sudan je rekao da je tadašnji ministar pravosuđa Nasredeen Abdulbari potpisao Abrahamove sporazume tijekom posjeta američkog ministra financija Stevena Mnuchina. Kao obavještajni ministar iste godine, Cohen je poduzeo prijelomni put u Su-

"Sada sa Sudancima gradimo novu stvarnost, u kojoj će 'Tri Ne' postati 'Tri Da", rekao je, "da pregovorima između Izraela i Sudana, da prepoznavanju Izraela i da miru između država i ljudi."

André Citroën, francuski automobilski pionir, rođen 4. veljače 1878.

Nacional,4.2.2023.

André-Gustave Citroën, rođen 4. veljače 1878. u Parizu, francuski Židov ni zozemsko-poljskog podri jetla, bio je u rodu s engle skim filozofom, logičkim pozitivistom Alfredom Jule som Ayerom

Kao i kod drugih imućnijih ži dovskih obitelji onog vremena, trgovina, obrazovanje i umjetnički dar išli su ruku pod ruku. No, da život mladom Andréu ne bude lak pobrinuo se otac, samoubojstvom 1884., kad je dječak imao samo šest godina. Unatoč tomu završio je slavnu parišku École Polytechnique, školu političkih, vojnih i industrijskih moćnika, ali i filozofa i mislilaca.

Prodoran i sposoban, André Citroën svoje je zamisli i invencije pretvorio u poslovni uspjeh, okrunjen vojnim narudžbama u Velikom ratu (I. svjetskom ratu). Po njegovom završetku količine potrebnog oružja smanjile su se i tvorničke hale tvrtke Citroën bile su u opasnosti da počnu zjapiti prazne. André Citroën imao je viziju

poslijeratnog svijeta u kojem će tehnički napredak biti pokretač razvoja društva, a sam je planirao postati svojevrsni francuski Henry Ford.

Prvi model, Citroën Type A, ušao je u povijest kao prvi europski uistinu serijski proizvođen automobil, u dvije ih je godine proizvedeno čak 24.093. Najslavniji oglas u povijesti tvrtke zasjao je na Eiffelovom tornju, kasnije i službeno verificiran od stanovite irske pivovare kao najveći reklamni pano na svijetu.

Svjetla Citroën ondje su bliještila sve do 1934. Istodobno, Citroën se okrenuo i drugim kontinentima, specijalno opremljeni su kamioni tijekom 1920 -ih i ranih 1930-ih bili u pozna

tim akcijama istraživanja Afrike

i Azije. A sam se Andre Citroën okrenuo svom životnom projektu, najnaprednijem automobilu na svijetu.

Zapravo, teško nam je danas shvatiti koliko je Citroën Traction Avant bio poseban kad je 1934. predstavljen. S neovisnim ovjesom, unitarnom konstrukcijom i prednjim pogonom, ovo je bio iznimno inovativan automobil, koji je voznim svojstvima pomeo svu onodobnu konkurenciju, ali i zahtijevao složen i dugotrajan razvoj, koji je doveo tvrtku do bankrota.

Novi je vlasnik postala gumarska kompanija Michelin, a razočarani André Citroën umro je sljedeće godine, 3. srpnja 1935., slomljena srca.