2-06 - Divrej Tora - Mišpatim 5783

Divrej Tora

Divrej

Godina 16 Broj 18

http://twitter.com/DivrejTora

Paraša Mišpatim

18

divrejtora@gmail.com

Završna tema prošlotjedne parše bila je da kada se gradi žrtvenik za službu B-gu, pristupiti mu treba putem rampe, a ne stepenicama.

Koja je razlika između rampe i stepenica? Stepenice podrazumijevaju da postoji unaprijed postavljena mjera koliko visoko čovjek treba koraknuti svakim korakom naprijed. No, u stvarnosti, svatko raste svojim tempom, nizom nemjerljivo malih koraka. A tu ideju predstavlja rampa.

Često rast bude ometen osjećajem preplavljenosti. Ako je cilj previsok, neizbježno ćemo podbaciti i biti obeshrabreni.

No židovski pristup je drugačiji. Jakov u snu vidi viziju ljestava koje sežu k nebu. Duhovni rast, poput uspinjanja ljestvama, mora biti korak po korak.

Kabalisti kažu da je duhovni rast u stvarnosti "dva koraka naprijed i jedan korak natrag". Neizbježno će doći do nazadovanja. Ali ono što je važno je da se krećemo u pravom smjeru ... uz rampu.

(Šemot 21,1-24,18)

Nakon objavljenja na Sinaju, B-g donosi niz zakona koji će se odnositi na izraelski narod. Tu se nalaze i zakoni o slugama vezanim ugovorom; kazne za ubojstvo, otmicu, napad i krađu; građanski zakon o naknadi štete, pozajmici i odgovornosti "Četvorice čuvara"; pravila i propisi o pravosuđu i sudovima.

Tu su također i zakoni kojima se zabranjuje loše postupanje sa strancima; zakoni o poštivanju blagdana i o poljoprivrednim plodovima koje treba prinositi u jeruzalemski sveti Hram; zabrana kuha-

nja mesa s mlijekom; micva molitve. Sveukupno paraša Mišpatim sadrži 53 micvot – 23 zapovijedi i 30 zabrana.

B-g obećaje izraelskom narodu da će ih uvesti u Svetu zemlju i upozorava ih da ne krenu poganskim putem tamošnjih stanovnika.

Izraelski narod izjavljuje, "Činit ćemo i čut ćemo sve što nam B-g zapovijeda". Ostavivši Aharona i Hura da nadziru tabor

Izraelaca, Moše se uspinje na Sinajsko brdo i ostaje tamo četrdeset dana i četrdeset noći kako bi od B-ga primio Toru.

Prevela Dolores Bettini

Broj

Zagreb, šabat 18. veljače 2023. - 27. švata 5783.

Jean-Leon Gerome (Jean Leon Gerome) (1824-1904) Moïse sur le mont Sinaï, ulje na platnu, 1895-1900, iz privatne zbirke

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija

po Alija

Kohen – prva alija – 19 p’sukim –21,1-19

V’eile(h) hamišpatim ašer… Završna slova početne tri riječi u Mišpatim tvore riječ Mara. To je naziv mjesta na putu ka Sinaju na kojem smo primili "građanski zakonik", kako je opisano u sedri.

Eved ivri, židovski sluga obavezan ugovorom radi 6 godina i odlazi na slobodu sedme godine. Odlazi onako kako je došao, što znači, ako je imao ženu i djecu prije toga, oni, dakako, odlaze s njime. Ako mu je, pak, njegov gospodar dao šifha kanaanit, tada ona i svako dijete kojemu je on otac ostaju u vlasništvu gospodara – oni nisu njegova žena i djeca.

[Usput, ako šifha i/ili njezina djeca budu kasnije oslobođeni, oni postaju Židovi – neovisno o njihovom biološkom ocu koji je eved ivri. Taj proces odgovara obraćenju. To je mnogo složenije nego li je ovdje predstavljeno, nije primjenjivo u naše doba, no to je ideja.]

Ako eved ivri želi ostati u službi gospodara, probuši mu se uho (simbolični znak ukora: "Uho koje je na Sinaju čulo da smo mi B-žje sluge, ne bi trebalo željeti biti sluga sluge.") i sada služi "zauvijek" (do Jovela). Pojedinosti o eved ivri čine pozitivnu zapovijed.

Između svih tema kojima je ova s micvot ispunjena sedra mogla započeti, zapažamo značaj izbora koji je Tora načinila u vezi služenja, robovanja. To je dio definicije Vjerovanja u B-ga, prve zapovijedi. B-g sebe stavlja u kontekst Onoga koji nas je oslobodio od ropstva. Mi više ne bismo trebali biti robovi, vjerojatno ne bismo niti trebali posjedovati roba. Ali u doba u kojem se to još uvijek prakticiralo, na nama je obaveza da tretiramo eveda na način na

koji to zapovijeda Tora, iskazujući time našu vjeru u B-ga.

Čovjek može dogovoriti da njegova kći bude "u službi". Za nju, ama ivrija, ne vrijede ista pravila kao za eved ivri. Njen gospodar, ili gospodarev sin, ili netko drugi, uzme je za ženu sa svim pravima i poštovanjem koje se daje Židovskoj ženi, ili je treba otkupiti ili vratiti njenoj obitelji, no nju se ne može prodati nekom drugom ili je omalovažavati ili osramotiti.

Alternativa gore navedenim mogućnostima je da je se u potpunosti oslobodi. (Očito je namjena ama ivrija da se pomogne mladoj djevojci popraviti njen društveni status.)

S gledišta micve Zanimljivo je i važno primijetiti da micva o pravima i poštovanju Židovske žene obuhvaća davanje prava zajamčenih Židovskim zakonom svim udatim ženama (ne samo nekadašnjim služavkama). Ovo je primjer (ima i drugih) micve čiji je kontekst u Pisanoj Tori ograničen, no čiji je djelokrug, kako nas uči Usmena Tora, mnogo širi. Molim vas zapazite da ovo nije slučaj rabinskog proširenja zakona Tore, niti rabinski propis. Ovo je definiranje namjere Tore, kako nam je preneseno putem Usmene Tore. Naši su učenjaci činili jedno i drugo – prenosili B-žji zakon i donosili svoje zakone… i rekli nam koje je koje.

Ubojstvo se kažnjava odrubljivanjem glave, poznatim kao hereg ili sajif. Ovo je primjer kada Tora iznosi i upozorenje lo tircah, Nećeš počiniti ubojstvo, te kaznu – Onaj koji udari čovjeka pa ovaj umre bit će pogubljen.

Nehotičnim ubojicama osigurano je utočište. Ubojica koji pobjegne u grad-utočište prisiljen je vratiti se i

stati pred sud.

Pojašnjenje De facto, svatko tko ubije drugoga pobjeći će u gradutočište. Tada će sud u čijoj nadležnosti je slučaj izvesti ubojicu pred sud da mu se sudi. Ako bude izrečena presuda da je to bilo namjerno ubojstvo, čovjek će biti pogubljen. Ako presuda bude šogeg, nenamjerno ubojstvo, ali rezultat neopreza, tada će on biti poslan natrag u gradutočište, gdje će ostati sve do smrti Kohen Gadola. Ako sud utvrdi da je ubojstvo bilo sasvim slučajno, oni će pustiti ubojicu iz pritvora. A ako je utvrđeno da krivnja pada negdje između dvije od tih službenih kategorija, sud će iskoristiti svoje diskrecijsko pravo i učiniti ono za što utvrdi da je u najboljem interesu svih sudionika, uključujući i društva u cjelini.

Udaranje svog roditelja (tako da poteče krv) kažnjava se smrtnom kaznom.

Postoje 4 vrste smrtne kazne, od kojih je svaka prilagođena određenim zločinima i grijesima. Rambam smatra da postoje četiri različite micvot koje sudovima zapovijedaju da izvrše pogubljenja kada netko bude na taj način osuđen. Na ovom mjestu u Mišpatim, Rambam navodi micvu pogubljenja gušenjem onoga kojem je bilo suđeno, te je osuđen i izrečena mu je kazna za grijeh za koji je kazna gušenje.

Za proklinjenje svog roditelja (čak i nakon smrti) izriče se smrtna kazna. Time je ono ozbiljniji zločin od "udaranja", pošto, ukoliko netko

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

udari roditelja nakon smrti, on za to ne bi dobio smrtnu kaznu (mada je i to zabranjeno).

Ako netko nanese drugome ozljede koje nisu opasne po život, mora platiti punu odštetu zasnovanu na pet faktora: šteta, bol, uvreda, troškovi i izgubljena potencijalna zarada (u nekim hrvatskim prijevodima ovo se naziva danguba, op.pr.).

U ovom završnom dijelu naše prve alije, podrazumijeva se naša Židovska i ljudska dužnost, i kušnja da liječimo bolesne. Ovo se izvodi iz dvostrukog ponavljanja riječi v’rapo j’rapei. Drugim riječima, mi ne gledamo na B-ga kao na jedinoga koji liječi. Naravno, sve je ovisno o B-gu, no on od nas očekuje, da tako kažemo, da obavimo svoj dio u zadatku liječenja. On to nadgleda, i preuzima stvar na sebe kada mi učinimo sve što do nas stoji.

Levi – druga alija – 21 p’sukim –21,20-22,3

Slijedi zapovijed sudovima da izvrše kaznu za ubojstvo, odnosno, smrtnu kaznu odrubljivanja glave. Znakovito je što je Tora kao kontekst za tu micvu "odabrala" situaciju onoga koji pretuče svog eved kanaani na smrt. To se smatra činom ubojstva, bez obzira na svjetsku praksu zlostavljanja robova. Po Židovskom zakonu svoje se robove ne smije zlostavljati.

S druge strane, fizičko kažnjavanje koje nema za posljedicu smrt ili gubitak uda, pripada u isključiva prava vlasnika roba. (No čak i ako mu samo ispadne zub, to se smatra prekomjernim i rezultira time da rob bude pušten na slobodu.).

Tora nadalje razrađuje pravila o ozljedama čovjeka, zahtijevajući od strane koja je kriva da plati naknadu štete. Poznati odlomak "oko za oko…" potaknuo je mnogo kleveta protiv Tore i judaizma time što se

doslovno tumačio. Naša Usmena tradicija tumači da ovaj odlomak traži da sud izvrši sveobuhvatnu procjenu kako bi se utvrdili odgovarajući iznosi koje treba isplatiti oštećenoj strani.

Sljedeći odlomak Tore bavi se ozljedama koje nanese nečiji bik (ovo uključuje sve životinje: Tora se koristi praktičnim primjerom). Mi razlikujemo povrede koje se mogu unaprijed predvidjeti, i stoga ih vlasnik mora predvidjeti (i on je za njih u potpunosti odgovoran), od onih koje su posljedica neočekivanog i neuobičajenog ponašanja životinje koja izazove povrede, za koje je vlasnik samo djelomično odgovoran.

Životinju koja prouzroči smrt ljudskog bića mora se zatući kamenovanjem i od njezine lešine nitko ne smije izvući bilo kakvu korist.

Tora potom raspravlja o štetama nastalim zbog jame iskopane u zemlji, koja je nemarom ostavljena bez zaštite.

Gemara nabraja različite kategorije šteta. Svaki slučaj je potrebno ispitati na temelju njegovih vlastitih posebnosti, tako da to rezultira najpravednijim postupkom.

Krađa životinje kako bi je se zaklalo ili prodalo kažnjava se odštetom koja je 4 do 5 puta veća od njene tržišne vrijednosti. Ovo pokazuje koliko je ozbiljna stvar ukrasti drugome ono od čega živi.

Ako lopov bude uhvaćen "na djelu", te ubijen od strane vlasnika doma, postoje određene okolnosti zbog kojih će ubojica imati opravdanje, dok će u drugim slučajevima biti za to odgovoran. Ovo je vrlo osjetljiv pasus koji se bavi samoobranom i preventivnim djelovanjem da se zaštiti samog sebe. Tora nam predstavlja obje mogućnosti; Sanhedrin će morati presuditi o konkretnim slučajevima i vjerojatno

odrediti grube smjernice prema kojima će se razlikovati slučaj od slučaja. Ovdje se nalazi ishodište Tore za "Tko te dođe ubiti, preduhitri ga i ti ubij njega."

Lopov koji se dobrovoljno preda bude kažnjen tako da nadoda 25% vrijednosti onoga što je ukrao (što čini jednu petinu iznosa kojega mora vratiti). Ako je lopov uhvaćen, on plaća dvostruko, ili 4-5 puta više, kao što je gore navedeno.

Lopova (muškarca, ne ženu) koji štetu ne može u potpunosti nadoknaditi sud može prodati kao eved ivri kako bi otplatio svoje dugovanje.

Š’liši – treća alija – 23 p’sukim –22,4-26

Mora se isplatiti naknada za štetu koja nastane kada nečija stoka pase na tuđem posjedu, ili zbog požara koje je netko nemarom prouzročio.

Sljedeće, Tora iznosi odgovornosti starateljstva – kada netko čuva nešto što pripada nekome drugom bez da je plaćen za tu uslugu, te kada je plaćen za to. U ovo posljednje uključena je i regulativa kod iznajmljivanja. Sudovi su zaduženi da pažljivo vode sve ove vrste slučajeva. Četvrti "staratelj" je uzajmitelj koji je odgovoran za svaki gubitak osim smrti radne životinje pri normalnom tijeku posla.

Muškarac koji zavede neudanu ženu obavezan je isplatiti krivičnu štetu njoj i/ili njenom ocu. I, ukoliko to ona želi, mora je oženiti.

Vračanje se kažnjava smrtnom kaznom, kao i općenje sa životinjama. Prinošenje žrtve bilo kome osim B-gu kažnjava se smrću.

Obraćenika na judaizam ne smije se posramljivati ili iskorištavati, ni riječima, niti materijalno. Ovi propisi u pogledu gera dodatak su na "propisane" zabrane ponižavanja i

iskorištavanja drugoga. Na taj nas način Tora senzibilizira na stradanja ranjivijih članova našeg društva. Tora to izlaže u odnosu na siročad i udovicu.

Isto tako, micva je posuditi novac siromašnoj osobi, te ne zahtijevati povrat posudbe dok ne stigne neki razumni prihod. Ovim je ulomkom obuhvaćeno zaračunavanje kamata na osobne zajmove. Ako je netko za osiguranje zajma uzeo posteljinu siromašnog čovjeka, ona mu se mora vraćati svake večeri da se on može njome služiti. Ovo je tek jedna od mnogih pouka Tore o g’milut hasadim

Primijetite da Tora od nas zahtijeva ponašanje koje je daleko iznad standarda svijeta, pa čak i civiliziranog svijeta.

R’vi’i – četvrta alija – 9 p’sukim –22,27-23,5

Ne proklinji suce, niti Suca (dakle, ne bogohuli), niti smijemo proklinjati naše vođe. Zamijetite da su prva dva propisa navedeni kao dvije zasebne micvot (zabrane) mada u tom retku dijele sasvim iste riječi–Elokim lo t’kalel. Ovdje se Elokim uzima tako da se odnosi na B-ga, kao i Elohim, što znači suci.

Jedna misao… B-žje ime Jud-HeiVav-Hei pripada isključivo Njemu. To ime je bilo "ljubomorno" čuvano; mi ga čak niti ne izgovaramo onako kako je napisano.

Ipak "drugo" B-žje ime, Elokim, kruži naokolo. Ono je jedno od sedam svetih imena koje se ne smije izbrisati. No izgleda kao da B-g to ime posuđuje za različite svrhe.

Suci Beit dina nazivaju se elohim. I što je najčudnije, ta se riječ koristi za idole, kao u frazi elohim aheirim Zbog čega bi B-g "posuđivao" Svoje ime ljudima, a kamoli poganskim božanstvima?

Možda Tora suce naziva elohim kako bismo ideju o ljudskim sudovima uzeli vrlo ozbiljno. Mogao bi netko reći: ja nemam povjerenja u sudstvo. Suce vreba mito, itsl. Ja ću se oslanjati samo na B-ga. HaŠem želi da prihvatimo p’sak din i g’zar din pravih sudova s najvećim povjerenjem. On je Svoj žig dao autoritetu Židovskih sudova na ovaj naročiti način.

Što se idolopoklonstva tiče … jedan mogući odgovor je, da bi nam se dalo do znanja da se u srži svakog oblika obožavanja nalazi element vjerovanja i poštovanja prema nekome višem od nas samih. Koliko god iskrivljena i iskvarena bila neka vrsta idolopoklonstva, duboko u sebi – čak i ako oni koji ga vrše to ne shvaćaju – ono je vjerovanje u Vrhunaravno Biće. Na ovu ideju navodi nas upotreba pojmova elohim aherim, el aher, itd.

Drugi odgovor koji se nudi (a kojega mi je rekao Glavni rabin Lau) je da to sprečava narode svijeta da ne mogu reći "nije pošteno". Jednako kao što im je bio dan veliki prorok Bil’am, čije su proročke "moći" mogle parirati moćima Mošea, tako da ne mogu reći: veličina Izraela rezultat je toga što imaju Mošea, bliski odnos s B-gom, ili nešto drugo. Njihovi načini obožavanja nazivaju se avoda zara, no oni se barem mole elohim aherim. Ovo im omogućava da dođu do pravog vjerovanja u HaŠema, bilo kao bnei No’ah ili obraćenici.

Ne uskrati darove uroda – t’ruma, maaser, itd. – niti nemoj pomiješati redoslijed kojim se ti darovi trebaju

uzimati od uroda.

Prvorođeni sinovi trebaju biti "dani B-gu" (tj. otkupiti ih kroz Pidjon haben). Prvo od krave, koze i ovce je posvećeno i zahtijeva da se s njime postupa na poseban način.

Tora ovdje nakratko spominje zabranu uzimanja životinja od njhove majke za korban prije nego li navrše osam dana. Takav korban automatski bi bio nevaljan, m’husar z’man, vremenski manjkav.

Treifa, doslovno životinju koju je rastrgala divlja zvijer i koja je ostavljena da ugine, zabranjeno je jesti (čak i makar je životinja zapravo zaklana u skladu sa š’hita, obrednim klanjem), no ona se može iskoristiti na svaki drugi način. Zakonom o treifa obuhvaćene su životinje za koje se, nakon klanja, pregledom otkrije da imaju točno naznačene nedostatke. Primijetite da je pojam treifa generički za sve što je ne-košer, no on zapravo opisuje jednu vrstu ne-košera.

Sudovi ne mogu saslušati jednu stranu u sporu ukoliko nije prisutna i druga strana. Ova zabrana obuhvaća i da se ne bude pod utjecajem glasina. Suci ne smiju prihvatiti svjedočenje nedostojnog svjedoka. Ako jedna osoba čini većinu, ta većina nije dovoljna da bi se nekoga osudilo na smrt ili tjelesno kažnjavanje. U svojoj slobodnoj prosudbi suci moraju paziti da ne učine ništa što bi moglo izvrnuti pravdu ili nepravedno okrenuti osjećaje suda protiv optuženog. Općenito, pravne odluke se donose većinom glasova sudaca. Suci ne smiju pokazivati naklonost, čak niti prema siromašnima.

Srce suca može se sažaliti nad siromahom koji pred njim stoji u sporu s imućnim čovjekom. Zar to ne bi bio čin dobrote, cedake, pobrinuti se da siromašni dobije spor?

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Ne! Ne po cijenu pravde. Sudac želi biti dobrotvor? U redu. Želi uvjeriti bogataša da pomogne siromašnome? Lijepo. Ali pravda mora biti pošteno dosuđena. Svaka iskrivljena presuda poljuljat će povjerenje cjelokupne zajednice u pravni sustav. To je neprihvatljivo.

Ako netko nađe zalutalu životinju, on će je vratiti njenom pravom vlasniku (čak i ako mu to iziskuje troškove). Ova je zapovijed povezana s izgubljenim i nađenim, čije je "osnovno" mjesto u Ki Tece.

Čovjek mora pomoći čak i svom neprijatelju da svoju životinju rastereti tovara.

Ova micva je jedna od nekoliko micvot koje se smatraju Židovskim konceptom sprečavanja okrutnosti prema životinjama, caar baalei hajim

Sefer HaChinuch kaže da ako ta micva vrijedi za magarca, koliko tek više vrijedi za ljudska bića. Ako čovjek vidi bližnjeg pretovarenog svežnjevima tereta, micva je iz Tore pomoći mu s time.

Razmišljajući na taj način, ako ste pretovareni i netko vam ponudi da vam pomogne nositi paket ili nešto slično – dopustite mu. Othrvajte se zamci da automatski kažete "ne hvala, mogu i sam/a". Prihvatite pomoć. Dobit ćete pomoć, a onaj koji vam je pomogao ispunit će micvu iz Tore.

Hamiši – peta alija – 14 p’sukim –23,6-19

Nitko ne smije izvrtati pravdu čak ni iskrivljavajući slučaj protiv pokvarene osobe. Držite se podalje od laži i pazite da vam spor ne počiva na indicijama i pretpostavkama. Ne uzimajte mita, čak i ako ono neće utjecati na ishod spora.

Ne kinjite stranca (obraćenika?), ovo je pouka iz egipatskog iskustva.

Zemlju se ima obrađivati šest godina, a počivati sedme godine, tako da sirotinja, pa čak i divljač može uživati u zemlji.

Svatko se mora ustegnuti od svake vrste kreativne melaha na šabat.

(Ova je micva pozitivni pandan zabrani za melaha iz četvrte zapovijedi. Ona daje pozitivni kut gledanja na šabatna ograničenja. Kao što je to dajan Grunfeld z ”l sročio, mi polažemo do nogu B-žjih, Njemu u čast, Stvoritelju, različite darove i vještine koje nam je On dao za naše radne dane.)

Zaklinjati se (a ponekad i samo spominjanje) u božanstvo je zabranjeno. Treba izbjegavati popularne uzvike čije se porijeklo povezuje s drugim religijama.

Poticanje drugih na idolopoklonstvo (čak i bez štovanja) zabranjeno je.

Hagiga prinose u Beit HaMikdaš treba donijeti na svaki od Tri blagdana.

Maces treba jesti tijekom 7 dana Pesaha. Time se obilježava doba proljeća, vrijeme u kojem smo izišli iz Egipta. Ne smijemo se u Hramu pojaviti praznih ruku (nego donijeti određene blagdanske žrtve). Šavuot je blagdan Prve žetve, a Sukot označava završnu žetvu na "prijelazu godine". Od nas se očekuje da odemo u Jeruzalem na Tri blagdana. Korban Pesah ne može se držati dok u posjedu imamo hamec, niti njegov loj može preostati do jutra.

Bikurim treba donijeti u Mikdaš od doba Šavuota; zabranjeno je kuhati meso u mlijeku.

Šiši – šesta alija – 6 p’sukim –23,20-25

B-g će poslati anđela (proroka) da vodi i štiti Narod nakon što uđe u Obećanu zemlju. Moramo slušati

njegove riječi, pa će naši neprijatelji pred nama padati. Ne smijemo se klanjati idolima, ni služiti im, niti učiti od djela poganih; mi moramo uništiti njihove idole. Mi moramo služiti B-gu, a On će nas blagosloviti bogatstvom i zdravljem.

Š’vi’i – sedma alija – 26 p’sukim –23,26-24,18

B-g obećava da ćemo živjeti punim životom ispunjenim zadovoljstvom, dok će naši neprijatelji pred nama zapadati u paniku i biti protjerani iz zemlje - ne brzo, već polagano, tako da narod Izraelov može napučiti zemlju kako treba.

Čekajte malo! Čuda, zakoni prirode okrenuti naglavce. Pošasti. Razdvajanje mora. Mana. Voda iz ovoga i onoga. Ma pitom (kao što to kažemo u Izraelu – nešto poput ma, daj, izraz čuđenja i nevjerice, op.pr.) da ćemo zemlju Izrael zauzeti polako?

Zašto ne par čuda koja će riješiti problem?

Odgovor glasi da su čuda lijepa stvar, no mi ne živimo po njima. Dobijamo ih kada su nam nužna. Ali ako je svrha odlaska (dolaska) u Erec Jisrael da živimo život po Tori na mjestu koje je stvoreno za to, tada to moramo učiniti na prirodan način. U tome je razlika između zaustavljenog trenutka u Midbaru i realnog, praktičnog života u Erec Jisraelu

Ne smijemo sklapati savez sa 7 naroda, ni s drugim idolopoklonicima, niti ćemo idolopoklonicima dopustiti da imaju svoje mjesto u Zemlji, kako nam ne bi bili zamka.

Sedra završava s opisom Matan Tore, uključujući znameniti odgovor Naase v’nišma kojeg je Narod dao na ponudu da žive životom Tore. Moše ostaje na gori 40 dana i 40 noći.

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Tarjag - 613 zapovijedi

42. Loš izbor riječi: Dužnost da se držimo zakona o hebrejskim robovima

Kada stekneš hebrejskog slugu ... (Izl 21,2)

43. Proslava zaruka: Obveza da se zaruči za židovsku sluškinju

Ako nije po volji gospodaru, koji se treba zaručiti s njom ... (Izl 21,8)

44. Pusti me da odem, ljubavniče: Obveza da se pomogne otkupiti židovsku sluškinju

... onda on mora dogovoriti da je se otkupi (Izl 21,8)

45. Zabranjena prodaja: Zabrana daljnje prodaje židovske sluškinje

On nema ovlasti da je proda drugoj osobi jer se pogrešno ponio prema njoj (Izl 21,8)

46. Bračne dužnosti: Zabrana uskraćivanja supružničkih beneficija

Ne smije joj uskratiti hranu, odjeću ili bračne odnose (Izl 21,10)

47. Smrtna kazna (1. od 4): Dužnost da je se izvrši gušenjem kada je to potrebno

Tko udari drugoga tako da umre, pogubit će se (Izl 21,12)

48. Pljus!: Zabrana da se udari roditelja

Onaj koji udari svoga oca ili majku, bit će pogubljen (Izl 21,15)

49. Narodni sud: Dužnost suda da izriče novčane kazne kada je to potrebno

Ako se ljudi raspravljaju ... (Izl 21, 18)

50. Smrtna kazna (2. od 4): Dužnost da je se izvrši odrubljivanjem glave kada je to potrebno

... bit će osvećen (Izl 21,20)

51. Ponekad odrezak uzvraća ugriz: Dužnost da se sudi za nanošenje ozljeda od strane životinja

Ako bik probode muškarca ili ženu ... (Izl 21,28)

52. Ferdinandov posljednji obrok: zabrana da se jede životinju koja je osuđena

Taj bik mora biti kamenovan; ne smije se jesti njegova mesa (Izl 21, 28)

53. Oklizneš se i padneš: Dužnost suda da sudi u slučajevima šteta do kojih je došlo zbog dovođenja u opasnost

Ako čovjek otvori jamu ili ako iskopa jamu, ali je ne pokrije ... (Izl 21, 33)

54. Opljačkali su nas!: Dužnost suda da kazni kradljivca

Ako čovjek ukrade bika, ovcu ili kozu ... (Izl 21,37)

55. Bik u staklani: Dužnost da se sudi slučajeve šteta koje su izazvale životinje

Ako tko dopusti da njegova stoka pase na polju (Izl 22,4)

56. Gori, dušo, gori!: Dužnost sudova da prosuđuju slučajeve štete nastale zbog požara

Ako izbije vatra ... (Izl 22,5)

57. Tko čuva čuvare?: Dužnost sudova da sude u slučajevima čuvara koji nisu plaćeni

Ako netko da bližnjemu novac ili imetak da ga čuva ... (Izl 22,6)

58. I ostale dužnosti koje se traže: Dužnost sudova da sude i u drugim građanskim parnicama

Za svaki slučaj nepravde ... (Izl 22,8)

59. Osiguranje najmodavca: Dužnost sudova da saslušaju slučajeve plaćenih stražara i najmodavaca

Ako netko da bližnjemu svom magarca, bika, ovcu ili bilo koju drugu životinju ... (Izl 22,9)

60. "Ni zajmoprimac ...": Dužnost sudova da saslušaju predmete zaj-

moprimaca

Ako netko posudi od svog bližnjega ... (Izl 22,13)

61. Punoljetnost: Dužnost suda da novčano kazni zavodnika

Čovjek koji zavede djevojku koja nije isprošena/zaručena ... (Izl 22, 15-16)

62. Suđenja vješticama iz Salema: Zabrana da sud oprosti osuđenom vračaru

Ne dopusti da čarobnica živi (Izl 22,17)

63. Začepi!: Zabrana da se verbalno ugnjetava obraćenika

Obraćeniku se nećeš podrugivati ... (Izl 22,20)

Preobraćenik je nežidov koji je smatrao podobnim da okrene leđa onom načinu života na koji je odgojen, kako bi se pridružio židovskom narodu. Od jednog do drugog kraja Tore, B-g potiče narod da vodi računa da se ne ophodi loše prema obraćenicima. On im pruža posebnu zaštitu, budući da oni koji su rođeni kao Židovi imaju očeve, stariju braću i druge članove obitelji koji će se zauzeti za njih. Obraćeniku često nedostaje takav sustav podrške unutar zajednice, stoga On osobno ispunjava tu ulogu za njih.

Ima više zabrana neprijateljstva prema obraćeniku. Ova se posebno odnosi na povredu riječima. Sifra na paršas Kedošim daje primjer verbalnog ugnjetavanja. Na primjer ako se obraćeniku kaže: "Jučer si štovao idole..." (Našim rječnikom, možda bi to bilo kao: "Gle tko je odjednom toliko ortodoksan!")

U temelju ove micve je nadvladavanje samog sebe. Mi nismo bolji zato što smo rođeni kao Židovi i moramo biti oprezni da ne omalovažimo one koji su Židovi po izboru. B-g doista dokazuje kako gleda na to time što nas na to u Tori podsjeća najmanje 36 puta (vidi Talmud

Rabbi Jack Abramowitz:

Baba Mecia 59b).

Zabrana tlačenja obraćenika vrijedi za muškarce i za žene, u svako vrijeme i na svakom mjestu. U Talmudu se o njoj raspravlja u traktatu

Baba Mecia, stranice 58b-59b. Ona je kodificirana u Šulhan Aruhu u Hošen mišpat 228. To je 252. od 365 negativnih micvi u Rambamovom

Sefer HaMicvosu i 49. od 194 negativnih micvi koje se danas mogu poštivati kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacaru Hafec Hajima.

64. Dva grijeha u jednom: Zabrana da se obraćeniku nanese materijalna nepravda

... i nećeš ugnjetavati (Izl 22,20)

65. Štedjeti šibu ili ne?: Zabrana tlačenja udovice ili siročadi

Ne nanosite bol udovici ili siročetu (Izl 22,21)

66. Prijatelji, Rimljani, sunarodnjaci: Dužnost davanja zajmova onima kojima je to potrebno

Kada posudite novac Mojem narodu ... (Izl 22,24)

67. Gdje je moj novac?: Zabrana vršenja pritiska na dužnika da vrati zajam

... ne postupajte prema njemu kao vjerovnik ... (Izl 22,24)

68. Supotpisnici i javni bilježnici: Zabrana da se sudjeluje u zajmu koji uključuje kamate

... ne nameći mu kamate (Izl 22,24)

69. Nepoštivanje suda: zabrana da se proklinje suca

Nećeš proklinjati "elohima" (Izl 22, 27)

70. Nezamislivo: Zabrana bogohuljenja

Nećeš proklinjati "Elokima" (Izl 22, 27)

71. Blaćenje: Zabrana proklinjanja šefa države

Nemojte proklinjati vladara svog naroda (Izl 22,27)

72. U kvaru: Zabrana odvajanja desetine pogrešnim redoslijedom

Ne odgađaj svoj prinose od uroda i polja (Izl 22,28)

73. Pseća hrana: Zabrana da se jede smrtno ranjena životinja

Nemojte jesti mesa životinje koja je bila rastrgana na polju (Izl 22,30)

74. U odsutnosti: Zabrana sucima da slušaju svjedočenje ako je jedna stranka odsutna

Ne prihvaćajte bezvrijedan iskaz (Izl 23,1)

75. Porota će zanemariti ovo svjedočenje: Zabrana određenim grešnicima da svjedoče

Ne poseži za zlom osobom da bi zlonamjerno svjedočila (Izl 23,1)

76. Jedan glas prevage: Zabrana izvršenja smrtne kazne bez kvalificirane većine

Ne slijedi većinu da počiniš zlo (Izl 23,2)

77. Nepravilno brojanje glasova: Zabrana sucu da ne smije promijeniti svoj glas na: kriv je

Nemojte reagirati na nesuglasice tako da se priklonite većini (Izl 23,2)

78. Većina je u pravu: Dužnost da se slijedi mišljenje većine

... slijedite većinu (Izl 23,2)

79. Obrnuta diskriminacija: Zabrana favoriziranja siromašnih na sudu Bijednom nećeš pogodovati u njegovoj tužbi (Izl 23,3)

80. Pogodi magarca: Dužnost je pomoći čovjeku da rastereti životinju

Ako vidite da se magarac vašeg neprijatelja muči pod teretom ... Pomozi mu, čak i mnogo puta (Izl 23,5)

81. Na lošem glasu: Zabrana sucu da diskriminira "grešnika"

Ne izvrćite osudu bijednika (Izl 23, 6)

82. Posredni dokazi: Zabrana izvršenja kazne nad okrivljenikom bez dokaza

Ne kažnjavajte nedužnog ili pravednika (Izl 23,7)

83. Ali što je s glavnim konobarom?: Zabrana sucima da prihvaćaju mito

Nemojte prihvaćati mito ... (Izl 23,8)

84. Slobodno vrijeme: Dužnost da se ono što urodi na subotnju godinu preda kao urod bez vlasnika

U sedmoj (godini), ostavit ćeš (zemlju) na miru, i nećeš je obrađivati ... (Izl 23,11)

85. Menuha v'simha: Dužnost da se odmara na šabes

Sedmoga dana ćeš se odmarati (Izl 23,12)

Micva br. 32, u "Deset zapovijedi", je negativna micva: zabrana obavljanja djela kreativnog rada na šabat. Ova je micva pozitivna: obveza da se odmara na šabes Šabes je toliko važan da je njegovo držanje i pozitivna i negativna micva. (Sefer Hahinuh ističe da je šabes toliko važan da Tora ponavlja našu obavezu da ga poštujemo punih dvanaest puta!)

Kao što smo spomenuli u micvi br. 32, odmaranje na šabes ne znači nužno ono na što ljudi misle kada na drugim jezicima spominju "odmor". Ono znači suzdržati se od rada. U našem se jeziku vožnja čini "mirnijom" od hodanja, u konverzacijskom smislu, ali hodanje je zapravo "spokojno", jer vožnja zahtijeva zabranjene oblike rada.

Ipak, za nas je također važno "odmarati se" i u konvencionalnijem smislu. U Knjizi Izaije, poglavlje 58, prorok nam govori: "Ako obuzdaš korake svoje zbog šabesa i suzdržiš se od svog poslovanja na Moj sveti dan, ako šabes smatraš nasladom i častiš B-žji sveti dan time što se nećeš baviti svojim svakodnevnim poslom i raditi svoje uobičajene po-

(nastavak s 6. stranice) Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag - 613 zapovijedi

slove ili raspravljati o svjetovnim stvarima, onda ćeš uživati u B-gu..." (13-14). Ovi stihovi definiraju neke oblike odmora koje naš "odmor" na šabes ima. Mi ne trčimo (osim u šul ili da bismo izvršili micvu), ne radimo stvari koje nisu "šabosdik" (kao što je pripremanje na šabes za poslije šabesa) i ne raspravljamo o stvarima koji nisu prikladne za šabes, kao na primjer o poslu. (Ta su načela poznata kao hiluheha, hefceha i daber davar, o njima se govori u Šabes zemiros u pjesmi Ma jedidus.)

Obveza da se odmara na šabes obavezuje muškarce i žene u sva vremena i na svakom mjestu. Ona je predmet gotovo cijelog talmudskog traktata Šabos, ali intenzivno počinje na 51b. Kodificirana je u Šulhan Aruhu posebice u Orah hajim 246 i 305. Ona je 154. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvos i 20. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu poštivati kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Hafec Hajima.

86. Tako mi…: Zabrana kletvi u ime idola

Imena drugih "bogova" nećete zazivati ( Izl 23,13)

87. E Pluribus Madiah: Zabrana navođenja Židova na idolopoklonstvo

... i neka ne izađe iz vaših usta (Izlazak 23,13)

88. Dar kuće: Dužnost da se prinese blagdanski prinos na tri Blagdana

89. U pola dana: Nemojte klati pashalnu žrtvu dok se kvasno još nalazi unaokolo

Nemojte ga žrtvovati na kvasnom ... (Izl 23,18)

90. Nikada ne ostavljajte za sutra: Zabrana da se salo pashalne žrtve ostavi preko noći

... i nemojte ostavljajte salo Moje blagdanske žrtve do jutra. (Izl 23,18)

91. Iznad plantaže voćaka: Dužnost razdvajanja i donošenja prvih plodova

Donijet ćete najljepše od vaših prvih plodova u Dom B-žji (Izl 23,19)

92. U raju nema cheeseburgera: Zabrana kuhanja mesa i mlijeka zajedno

Nemojte kuhati jare/janje u mlijeku njegove majke (Izl 23,19)

93. Posljednje uporište Kanaanaca: zabrana sklapanja sporazuma sa sedam kanaanskih naroda

Nećete sklopiti sporazuma s njima ni njihovim idolima (Izl 23,32)

94. Klopka: Zabrana omogućavanja idolopoklonicima da borave u Zemlji Izrael

Svake godine slavit ćete tri Blagdana za Mene (Izl 23,14) ■

Ne smiju boraviti u vašoj zemlji, zato da te ne navedu da sagriješiš protiv mene ... (Izl 23,33)

Pozitivne zapovijedi

10. Pozitivna je zapovijed napraviti rese (cicit) "na krajevima svojih odjeća"

jer Pismo kaže: neka si naprave rese na krajeve svojih odjeća (Bemidbar 15,38). Kada je to odjeća koju čovjek nosi danju, ima četiri kraja ili više, i dovoljno je velika da se njome malom dječaku koji sam može ići ulicom, bez da ga netko mora paziti, pokrije glavu i veći dio njegovog tijela, i odjeća je vunena ili od lana – ona mora imati cicit (rese) po zakonu Tore; no druga vrsta odjeće zahtijeva cicit samo po zakonu učenjaka.

Ako se tko odjene u odjeću koja ima četiri kraja, i nije na nju stavio cicit, on nije poslušao pozitivnu zapovijed. Dječak koji zna kako se ogrnuti [pravilno – stavljajući dva cicita ispred sebe i dva iza sebe] ima obavezu cicita po zakonu učenjaka. Neophodno je biti vrlo pažljiv u vezi zapovijedi o cicitu, jer je Pismo po važnosti izjednačava sa svim micvot, vezujući ih sve uz nju: kao što Pismo kaže, i gledat ćete je i sjetit ćete se svih zapovijedi Vječnoga (Bemidbar 15,39).

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, za muškarce, no ne i za žene.

Negativne zapovijedi

31. Negativna je zapovijed ne izreći zakletvu izgovaranja (B-žjeg imena, op.pr.) nad laži

kao što kaže Pismo, I nećeš se zakleti Mojim imenom lažno (Vajikra 19,12), što se naziva zakletva izgovaranja (B-žjeg imena, op.pr.). Osoba zaslužuje kaznu za to ako učini [lažnu] zakletvu nad stvarima za koje je to moguće, bilo u budućnosti ili prošlosti; na primjer "to sam jeo" ili "bacio sam kamen u more," ili "taj-i-taj je razgovarao s tim-i-tim" ili "ja ovo nisam jeo" ili "ja nisam bacio kamen u more," ili "taj-i-taj nije razgovarao s tim-i-tim." A u budućnosti: na primjer, "ovo ću jesti" ili "ovo neću jesti," ili "da ću baciti oblutak, ili kamen, u more" ili "neću baciti." Ako se osoba zakune na jednu od ovih tvrdnji, ona će prekršiti ovu zabranu.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

(nastavak sa 7. stranice) Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag - 613 zapovijedi

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Zakon i red

Treba li glavna svrha Zakona o sudovima biti da postavi načela što je ispravno, a što pogrešno ili da čuva zakon i red? Koje od toga nastoje postići dijelovi Tore koji se bave pravnim stvarima?

• Ispitajte zakone koji su predstavljeni u paraši Mišpatim (i u drugim pravnim dijelovima Tore). Koje vrste zakona su uključene? Kako su oni formulirani (jesu li to uvjetne ili apsolutne tvrdnje?) Koje kazne su uključene? Na što nam to ukazuje u vezi svrhe pravnog kodeksa Tore?

• Koliko su slični drugi bliskoistočni pravni kodeksi? Što nas razlike među njima mogu naučiti o temeljnim vrijednostima svake kulture i njihovim konceptima pravde?

• Biste li za Toru rekli da je ona u cijelosti pravni kodeks? Zašto da ili zašto ne?

O fetusima, promatračima i ubojstvu

Šemot 21 govori o slučaju u kojem je trudna žena ozlijeđena u kavgi, što je dovelo do pobačaja ili preranog rođenja djeteta. Stihovi obiluju nejasnoćama, i time čine predmetni zakon nejasnim. Proletite kroz stihove i raspravite o sljedećem:

• Što nas ovaj slučaj može naučiti o tome kakvo je stajalište Tore u pogledu statusa fetusa? Smatra li ga se samosvojnim nezavisnim bićem,

nimalo drugačijim od bilo kojeg ljudskog bića? Ili ga se smatra samo dijelom majčinog tijela ("ע א״ המ״הבע "), što dovodi do manje krivnje ako dođe do pobačaja? Koja pitanja u tekstu utječu na vaš odgovor?

• Ako je netko namjeravao ubiti neku osobu, ali pogreškom ubije drugu, na koji način treba gledati na taj čin? Da li je to zločin za smrtnu kaznu, budući da je bila uključena namjera ili je to slučajno ubojstvo, budući da žrtva nije bila cilj ubojstva? Što nas slučaj trudnice–promatrača uči o zakonu?

Oko za oko

Kao kazna za određene vrste fizičkog napada Tora iznosi načelo kazne "mjera za mjeru", obznanjujući da čovjek daje "oko za oko, zub za zub" itd.

• Da li je to najčasniji oblik pravde, ili "okrutna i neobična" kazna?

• Prilikom određivanja kazni za zločine, koji od sljedećih ciljeva treba imati prioritet: naknada žrtvi, rehabilitacija kriminalca, odmazda ili za-

strašivanje? Što ovaj zakon predlaže? Je li to pravilo ili izuzetak u Tori?

• Velika većina talmudskih mudraca donosi sud da u slučaju tjelesne ozljede krivac plaća naknadu umjesto da bude osakaćen. Ali, je li to jednostavno tumačenje stihova u Tori? Da li se pešat biblijskih tekstova razlikuje od rabinske presude? Ako da, zašto? I, što je najvažnije, kako pomiriti pešat i deraš?

Prednosti Šemite

Koja je svrha Šemite? Dok se Ramban usredotočuje na to kako godina pomaže duhovnom rastu pojedinca i povećava njegovo priznavanje Hašema, Shadal naglašava kako godina ugrađuje društvenu jednakost i brigu za one koji su imali manje sreće. Za razliku od Rambama koji sugerira da Šemita služi praktičnoj svrsi održavanja zemlje zdravom i plodnom.

• Je li moguće da su neke zapovijedi postavljene samo s uporabnom svrhom? Kojim drugim micvot je dano isto takvo objašnjenje?

• Da li Tora podupire kapitalizam ili socijalizam? Što sugeriraju zakoni Šemita?

• Na koji način su Šemita i Šabat slični? Koje su koristi dobivene od prisilnog odmora i uzdržavanja od posla?

Prevela Tamar Buchwald

Rav Kook:

Kreiranje zakona o dobroti

Ploče od safira

"Uspni se k Meni, na planinu, i ostani tamo. Ja ću ti dati kamene ploče, Toru i micve koje sam napisao za pouku narodu. " (Šemot 24,12)

Rav Kook je postavio zanimljivo pitanje: zašto su Aseret HaDibrot (Deset zapovijedi) napisane na kamenim pločama? Zašto je značajno spomenuti materijal koji je korišten za izradu ploča?

Netko bi mogao pomisliti da je jedino važno biti vjeran duhu Tore –jer to je srž judaizma. No, detalji, zamršeni zakoni ponašanja, prevladavajuća su kultura društva. Oni moraju biti prilagođeni potrebama današnjice. Drugim riječima, ne moramo biti pretjerano zabrinuti oko detaljnog zakona Mišpatima. Ono što je važno jest slijediti duh Jitra.

Zato Tora navodi da su ploče bile napravljene od kamena. Prema Midrašu, to nije bio bilo koji kamen, već safir. Taj je materijal toliko čvrst da bi se čekić kojim bi se lupilo po njemu, smrskao u komadiće. B-g je

koristio ploče načinjene od nesalomljivog safira kako bi naglasio da se čak ni fizička manifestacija Tore – tj. njeni praktični svakodnevni zakoni – neće promijeniti.

Koncept nepromjenjivosti Tore, čak i u detaljima svakodnevnog života, posebno se odnosi na ovaj stih. Ponekad se usmena tradicija čini naizgled oprečnom jednostavnom značenju pisane Tore. Netko bi mogao pomisliti da su talmudski mudraci prilagođavali zakon Tore potrebama svog vremena. Rabi Šimon uči da nema promjena u Tori. Mišna i Talmud su ukorijenjeni u usmenoj tradiciji koja seže do Sinaja. "Sve je to dano Mošeu na Sinaju."

Odgovornosti posuđivača

Rabi S. R. Hirsch napisao je da su zakoni kojima se određuju odgovornosti posuđivača možda najteži od svih židovskih civilnih zakona. Primjerice, posudio sam olovku od susjeda i ona se otkotrljala sa stola te se razlomila na pola. Trebam li platiti za novu olovku?

"Ako čovjek posudi nešto i to se

ošteti ili umre… (onaj koji je posudio) mora nadoknaditi štetu. Međutim, ako je vlasnik bio s njim, ne mora nadoknaditi štetu." (Šemot 22, 13-14)

Onaj koji posuđuje od nekoga odgovoran je za sve vrste oštećenja ili gubitka – čak i za potpuno nepredvidive okolnosti. Čak i ako je posuđenu olovku pomeo tornado, ja još uvijek moram kupiti novu svom susjedu.

Takva se odgovornost čini nerazumnom. Da nisam posudio olovku, ona bi svejedno bila izgubljena u naletu tornada. Zašto onda ja moram platiti? Kako pita Talmud u Baba Metzia 36b: "Koju razliku Anđelu Smrti čini lokacija?"

Ohrabrivanje heseda

Rav Kook objašnjava da Tora pred onoga koji posuđuje stavlja posebne odgovornosti, čak i u slučajevima poput prethodnog, kako bi ljude ohrabrila da pomažu i pozajmljuju jedni drugima. To je slično objašnjenju posebnog rabinskog zakona koji štiti one koji posuđuju novac kako

"vrata ne bi bila zatvorena (možebitnim) posuđivačima" (Sanhedrim 32a). Budući da onaj koji pozajmljuje ne dobiva ništa zauzvrat za svoju dobrotu, Tora postavlja protutežu svakoj sebičnoj misli koja bi ga mogla pokolebati u tome da pomogne svom bližnjem.

Neobična iznimka

Razumijevanje ovoga pomaže objasniti najneobičniji aspekt zakona o posuđivaču – isključenje njegove odgovornosti kada je vlasnik s njim (be'alav imo). Tora kaže da ako je vlasnik radio za posuđivača u vrijeme zajma (bilo za plaću ili iz usluge), posuđivač više nije odgovoran za štetu.

Netko bi mogao pomisliti da Tora pri tom misli na situacije u kojima su vlasnik i posuđivač zajedno radili sa posuđenim predmetom, poput primjerice obrađivanja zemlje traktorom. No mudraci objašnjavaju u Baba Metzia 95b da nije važno kakav je posao vlasnik obavljao za posuđivača. Tako primjerice, ako mi je moj susjed pomagao sa kompjuterom kad sam ga tražio da mi posudi olovku, ja više nisam odgovoran za štetu ili gubitak olovke.

Još više iznenađuje da ta iznimka vrijedi ako je vlasnik asistirao posuđivaču u vrijeme zajma. Ono što je vlasnik radio u vrijeme kad je nastala šteta, pak, nije važno. (Baba Metzia 94a-b).

Zašto bi bilo važno je li vlasnik radio za posuđivača? Možemo razumjeti da, ako bi vlasnik bio prisutan u trenutku kada je objekt oštećen,

posuđivač bi se mogao izvući od odgovornosti jer je vlasnik bio prisutan pa je mogao procijeniti da se posuđeni predmet koristi ispravno. No, zašto bi činilo razliku to što je vlasnik prisutan u vrijeme zajma? Ta iznimka je toliko nelogična da je jedan visoko rangirani autoritet u očaju napisao: "To je neriješeni problem oko kojeg sam naprezao svoj mozak kako bih našao razlog za njega – no uzalud."

Nema potrebe za dodatnim mjerama

Objašnjenje koje smo prethodno naveli, međutim, daje rješenje ovoj zagonetki. Razlog zbog kojeg Tora stavlja dodatnu odgovornost na posuđivača jest kako bi potaknula dobrotu i velikodušnost. Međutim, u slučaju "be'alav imo" vidimo da vlasnik pomaže posuđivaču na većoj razini nego što je to uobičajeno među susjedima. Ono što vlasnik čini za posuđivača indicira da su oni prijatelji. U takvom slučaju, nije

vjerojatno da će vlasnik odbiti posuditi ovome neku stvar. Stoga Tora ne nalazi potrebu da stavlja dodatne odgovornosti na posuđivača u svrhu ohrabrivanja posuđivanja.

Iz tog razloga, stih zaključuje sa zakonom o posuđenom predmetu: "Ako je predmet bio unajmljen, gubitak se pokriva cijenom plaćanja najma" (Šemot 22,14). Redoslijed ovih dvaju slučaja indicira da je posuđivač – u slučaju kada je vlasnik radio s njim – sličan osobi koja posuđuje stvar. Što je zajedničko tim dvama slučajevima? U obje situacije, vlasnik prima neku korist od posuđivača. Stoga posuđivač nije odgovoran za slučajni gubitak ili štetu.

Posuđivanje konja za pljačku banke

U konačnici, ti nam razlozi pomažu razjasniti pitanje koje Talmud postavlja u Baba Metzia 96a. Mudraci raspravljaju o tome je li onaj tko je posudio životinju za ilegalne svrhe – recimo, za pljačku banke –također odgovoran ako životinja umre. Zašto bi svrha posuđivanja bila faktor u određivanju odgovornosti?

Prema gornjem objašnjenju, to pitanje postaje jasno. Ako su motivi posuđivača neprikladni (nečisti), Tora ne želi ohrabrivati takvu posudbu. Bolje je da posuđivač nije odgovoran u svim situacijama jer to obeshrabruje vlasnika da posuđuje svoje vlasništvo za ilegalne i neprikladne svrhe.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 10. stranice) Rav Kook: Kreiranje zakona o dobroti

Uvod u Židovski zakon

Tora nastavlja svoj uzbudljiv i inspirativan opis objave na gori Sinaj prilično suhoparnim i detaljnim popisom raznovrsnih zakona koje narod Izraela treba slijediti. Jedna je stvar biti nadahnut i na taj način ostvariti velike ideale. Sasvim je druga stvar biti u stanju te ideale i nadahnuća prenijeti u redovni svakodnevni život.

Mi smo svi svjesni da je vrag uvijek u detaljima. Prirodno je složiti se da čovjek ne bi trebao krasti ili ubijati. No koja je zapravo definicija krađe? Da li se uzimanje nečega što ti prvobitno nije pripadalo uvijek smatra krađom? Što na primjer ako uzmem susjedovo uže i upotrijebim ga da spasim čovjeka koji se utapa? Da li je i to krađa? Smatra li se samoobrana umorstvom? Da li je smrtna kazna koju sud odredi umorstvo?

Kako da se postavimo prema takvim složenim moralnim pitanjima? To je stvarno srž sve halahe, a ovotjedna paraša nam služi kao uvod u ideju o Židovskom zakonu. Bez razumijevanja prakticiranja halahe, veliki ideali i nadahnuće Tore gotovo da djeluju besmislenima i nedostižnima.

Tora se ne koncentrira samo na velike ideje, već jednako tako i na sitne detalje. Iz tih sitnih detalja proizlazi razumijevanje velikih ide-

ala i sposobnost da se učini da oni imaju praktičnu vrijednost i da budu od koristi u svakodnevnom životu. Odatle i bliska povezanost ovotjedne paraše i objave na gori Sinaj o kojoj smo raspravljali u paraši od prošlog tjedna. Postoji prirodni i neophodni kontinuitet u tijeku pripovijedanja ove dvije paraše

Ja smatram da je ta ideja nastala iz znamenite izjave Židovskog naroda kada mu je postavljeno pitanje želi li prihvatiti Toru. U ovotjednoj paraši njihov je odgovor zabilježen kao "činit ćemo i slušat ćemo". Svi komentatori i Talmud komentiraju ovaj naizgled obrnuti redoslijed te izjave. Ljudi obično slušaju upute prije nego što "čine". No, jednostavan odgovor glasi da je narod Izraela shvatio da samo slušanje neće biti dovoljno.

Velike i svete općenitosti u Tori imaju vrijednosti samo onda ako ih se jasno definira, odredi njihove detalje i smjesti ih se u aktivnosti svakodnevnog života. Mi moramo "činiti" kako bismo bili u stanju u potpunosti "slušati" i razumjeti smjernice i želje Tore. Talmud bilježi da je jednom nežidov rekao rabinu da su Židovi bili "nepromišljen i nagao narod" prilikom prihvaćanja Tore, bez da su prvo provjerili što ona sadrži. No zapravo, sveta nepromišljenost Izraela bila je promišljeno i

zrelo razumijevanje da Tora koja se sastoji samo od ideja i nadahnuća, bez praktične upute za život ne bi potrajala stoljećima Židovske povijesti.

Samo oni koji su voljni činiti i koji znaju što činiti na kraju će intelektualno i emocionalno razumjeti veličinu Tore. Tek tada oni će biti u stanju istinski slušati i cijeniti veliki dar koji je G-spod darovao Izraelu –vječnu i svetu Toru.

Održivi pravni sustav nužno se sastoji od dva dijela. Jedan je sam zakon, pravila koja vladaju u društvu i koja provode određena zakonska tijela. Drugi dio pravnog sustava je moral, eterični sustav vrijednosti koji vlada općim ljudskim i društvenim ponašanjem. Ako su zakoni i pravila tijelo – korpus pravnog sustava, onda su sustav vrijednosti i moralni imperativi koji idu uz te propise duh i duša tog pravnog sustava.

Općenito govoreći, možemo reći da Pisani zakon predstavlja tijelo pravnog sustava, dok pridruženi Usmeni zakon predstavlja dušu i duh Židovske pravne legislative te Židovskog društvenog života i njegovih običaja i načina ophođenja. Pisani je zakon protumačen i smekšan Usmenim zakonom koji ga prati, i oba su ova sustava B-žanskog porijekla.

Rabbi Berel Wein:

I sasvim je razumljivo kako, na primjer, "oko za oko" u Židovskom zakonu označava novčanu vrijednost ozljede koju treba isplatiti ozlijeđenoj žrtvi, a ne da počinitelju treba kao kaznu zbog njegovog ponašanja jednako tako iskopati njegovo oko.

U Talmudu nalazimo mnogo primjera da je moralni utjecaj Usmenog zakona važniji, kada se primjenjuje na naizgled striktno iznesene riječi Pisanog zakona. Talmudski rabini su nas učili da postoji i treći nivo Židovskog zakona koji upravlja onima koji žele da ih se u očima ljudi i B-ga smatra pravednima, a to je koncept da se ide i iznad onoga što zakon – pa čak i Usmeni zakon –od nas traži.

Tako da, dok proučavamo zakone, propise i zapovijedi iz ovotjedne paraše, stalno moramo imati na umu čitavu sliku Židovske jurisprudence sa svim njenim mnogobrojnim slojevima, a ne biti zaslijepljeni prihvaćanjem doslovnog stava o temi o kojoj Tora u paraši govori.

Tijekom vjekova, proces halahičkog donošenja odluka podvrgnut je toj vještini da se vidi šuma, a ne samo drvo, da se bavi stvarnim ljudima koji su u to uključeni, a ne samo knjigama i slučajevima koje su na raspolaganju u vezi pitanja kojim se bavimo. Svako pitanje se razmatra na ovaj način, prosuđuje ga se sa svih strana, te ga se izvorima koji su protiv ili u prilog podupire, a ponekad i odbacuje. Neovisno razmišljanje i kreativna rješenja obilježje su povijesti rabinskih responsi na sva halahička pitanja.

Postoje pitanja koja su naizgled odlučena na osnovu prevage duše i duha nad čistim slovom zakona. Postoji famozna responsa o velikom rabi Chaimu Rabinowitzu iz Voložina koji je dopustio ženi, čiji je muž bio nestao, da se ponovo uda, mada dokaz o smrti njenog supruga nije bio baš tako uvjerljiv. On je ustvrdio da je "sklopio dogovor sa svojim

B-gom" kojim joj je dopušteno da se ponovo uda.

Ovo je tek jedan primjer od mnogih sličnih slučajeva razasutih širom rabinske response o neophodnosti duševne i duhovne komponente koja se objedinjava sa stvarnim presedanima koji uvijek postoje kako bi se došlo do ispravnog tumačenja svetih i B-žanskih knjiga zakona koje upravljaju Židovskim životom.

Na kraju ovotjednog čitanja Tore dolazi jedan dio kojeg je teško razumjeti. Zabilježeno je kako je plemeniti narod Izraela nekako promatrao i ugledao lik nebesa i nisu odmah bili kažnjeni niti se što obrušilo na njih zbog toga. Tora je na mnogo mjesta vrlo jasno istaknula da nijedno ljudsko biće, dok je živo, ne može vidjeti, da tako kažemo, tjelesno viđenje G-spoda.

Ako je to tako, što nam onda ovaj redak i Tora govore? Što to znači da su ti plemeniti ljudi mogli promatrati B-žansku prisutnost? Kao što je slučaj u gotovo svim pripovijestima koje se pojavljuju u Tori, postoje različite interpretacije ovog pitanja koje su se množile tijekom stoljeća. Većina tih mišljenja odražava ideju da promatranje B-žanske prisutnosti od strane ovih velikih i plemenitih ljudi treba shvatiti u metaforičkom smislu, a ne doslovno.

Nakon što su doživjeli objavu na Sinaju i davanje Tore židovskom narodu, ovi posebni ljudi sada su

pokušali razumjeti metodologiju kojom B-g upravlja svijetom. Mislili su da su postigli takvu razinu duhovnosti da su to u stanju shvatiti. Oni nekako kombiniraju ideju fizičke stvarnosti u svom razumijevanju B-ga i zbog toga će kasnije pretrpjeti negativne posljedice. Njihova ambicija, čak i prema duhovnosti, otišla je predaleko.

U čitanju Tore koji ćemo čuti za nekoliko tjedana, vidjet ćemo da je i naš veliki učitelj Moše također pokušao napraviti taj preskok da u potpunosti shvati B-žansko. B-g će kazivati Mošeu o nemogućnosti njegovog zahtjeva. Biti čovjek, bez obzira koliko velik bio, automatski ograničava razumijevanje i istinsko uvažavanje Stvoritelja. To je linija koju nijedno ljudsko biće ne može prijeći i ostati na životu, onako kako mi razumijemo da postoji.

Čini se da Midraš ukazuje na to da je Moše imao takvu priliku na početku svoje misije, prilikom susreta s B-gom kod gorućeg grma. Moše tada nije bio voljan iskoristiti tu priliku i G-spod ga obavještava da je sada prekasno da se ta prilika ispravi. Ipak, Moše ima najčvršći odnos s Nebesima kojeg je čovjek ikada iskusio ili mogao iskusiti. Ali čak i taj odnos - razgovori licem u lice, nazovimo to tako, s B-gomtreba promatrati na način da ne dostiže potpuno razumijevanje B-žanskog i metodologije koju Nebesa koriste za upravljanje svijetom i ljudskim događajima.

Možda je to ono na što su talmudski rabini mislili kada su rekli, "jednostavno ih pustite da Me ignoriraju i odvoje se od Mene i neka samo promatraju Toru koju sam im dao." Veliki dio svijeta u razna vremena pomiješa ljudska bića s B-gom ili da su kao B-g. Judaizam nam govori kako između ovoga dvojega postoji neizbrisiva linija koja se nikada ne može i neće prijeći.

Šabat šalom

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Berel Wein: Uvod u Židovski zakon

Rabbi Yissocher Frand:

Mito zasljepljuje, ne samo suce

Mito zasljepljuje: Nije to samo zakon za suce

Stih u parši Mišpatim kaže, "Nemojte primati mito jer mito zasljepljuje one koji su mudri i potkupljuje riječi pravednika." (Šemot 23,8) Kada čitamo ovaj stih, većina nas pretpostavlja da se on ne odnosi na nas jer većina nas nismo suci. Ne sjedimo na židovskim sudovima i ne slušamo parnice te se tako zabrana o primanju mita vjerojatno ne odnosi na nas.

Sva klasična djela kažu da to nije istina. Ovaj stih odnosi se na svakog od nas i, ustvari, ne odnosi se na nas samo nekoliko puta u životu, već ponekad čak i nekoliko puta u jednome danu. Kao pojedinci pozvani smo – neprestano – donositi odluke. U donošenju tih odluka, neprestano moramo paziti da ne primamo mito.

Nitko ne bi trebao misliti – "Možda sam pozvan donositi odluke, ali nitko me nikada nije pokušao pod-

mititi u vezi s njima." Mito ne dolazi uvijek u formi "gotovine u smeđoj papirnatoj vrećici". Svaki puta kada pojedinac dobiva nešto iz određene odluke, on je kompromitiran i suočen je s nekom vrstom primanja mita. Jedan od velikih životnih izazova je izazov "negiusa". "Negius" znači da smo pod utjecajem naše osobne koristi.

Mnogo puta naše osobne potrebe i želje usmjeravaju proces donošenja odluka na način koji potpuno kompromitira naše odluke. Stih kaže da svaki puta kada je uključena osobna korist (bilo da je riječ o novcu, časti, ugodi ili sigurnosti) mi smo, da tako kažemo, "na kušnji". Naša presuda je stoga kompromitirana.

Što da čovjek radi u takvim neizbježnim situacijama? Kada je čovjek uključen u takve situacije i kada zna da je u to uključena njegova osobna korist, on mora shvatiti da ne može vjerovati sebi da će donijeti nepristranu odluku. On mora tražiti savjet od treće strane. Zato Mišna sav

jetuje (Avos 1,6) "Pronađi sebi učitelja i stekni prijatelja". Svakome su potrebne "vanjske oči". Čovjek koji se zavarava mišlju "Znam da sam subjektivan u ovome, ali neovisno o tome, sposoban sam se uzdići iznad toga i donijeti ispravnu odluku" samo sanja. To je nemoguće.

Tora izravno kaže: Mito zasljepljuje mudre. To je nepromjenjivi zakon prirode koji utječe na čovjekovu sposobnost da donosi ispravne odluke u slučaju kad ima osobnu korist u tome.

U svojoj knjizi Emuna V'Bitahon, Hazon Iš piše sljedeće: Osobna uključenost je nešto što utječe podjednako na male i na velike ljude. Čak i pobožni i veliki pojedinci su pod utjecajem toga. Nije to ništa sramotno i ne mora se zbog toga dovoditi u pitanje čovjekova pobožnost ili učenje. To je jednostavno u ljudskoj prirodi. Temelj tog fenomena pojavljuje se u talmudskom odjeljku koji Velikog svećenika i kralja isključuje od sudjelovanja u sudskoj raspravi vezanoj uz potrebu dodavanja prijestupnog mjeseca u kalendaru kako bi imali prijestupnu lunarnu godinu.

Talmud u Sanhedrinu objašnjava da kralj ne može sjediti na tom sudu jer on svoju vojsku plaća na godišnjoj bazi pa bi za njega uvijek bila prednost imati prijestupnu godinu (i tako dobiti dodatni mjesec "besplatnog" rada svojih vojnika i službenika). To bi uvijek moglo kompromitirati kralja u njegovom procesu donošenja odluke. Kohen Gadol ne može sjediti na tom sudu jer za vrijeme Jom Kipura on mora pet puta ući u mikve pa mu je uvijek u interesu da Jom Kipur padne "rani-

je" u godini, dok je vani još toplo, a ne "kasnije" kada se u zraku već osjeća hladnoća. Ići u mikve pet puta u danu u rujnu, mnogo je jednostavnije nego učiniti to u listopadu. Zbog toga bi Kohen Gadol u ovom slučaju bio kompromitiran u svojoj odluci.

Hazon Iš ističe da se ovo talmudsko pravilo odnosi i na najpravednije kraljeve te na najpobožnije Velike svećenike. To je realnost. Hazon Iš nastavlja sa citatom da je "Svemogući pogledao u Toru i stvorio svijet." To znači da se Hašem, da tako kažemo, "posavjetovao" s Torom i vidio je da kaže: "mito zasljepljuje mudre." Stoga, kada je Hašem stvorio čovjeka, On je stvorio našu ljudsku prirodu koja je pod utjecajem našeg osobnog "negiusa". Baš kao što je prirodni zakon da svakom čovjeku treba kisik i voda, tako je prirodni zakon da čovjek koji ima osobnu korist od neke odluke, ima predispoziciju odlučiti onako kako je najbolje za njega. Njegova prosudba postaje zamagljena.

Imrei Baruh (Rabi Baruh Šimon) citira odličnu biblijsku egzegezu Rav Haima Kanievskog. Rav Kanievski kaže da svaki puta kada u Tori nalazimo riječ 'cadikim', ona je uvijek napisana "manjkavo" (cadidalet-jud-kuf-mem sofit). Jedina iznimka je ovdje u parši Mišpatim (Šemot 23,8). U zakonima o mitu i korupciji, riječ cadikim napisana je "potpuno" (cadi-dalet-jud-kuf-judmem sofit – sa dva juda). Rav Kanievsky objašnjava razlog. Tora naglašava da je čak i "potpuni cadik", tj. potpuno pravedan pojedinac, korumpiran mitom. Rav Kanievsky objašnjava da se riječ cadikim uvijek piše "nepotpuno" jer "nema pravednika u svijetu koji čini samo dobro i

ne griješi" (Koheles 7,20). Međutim, ovdje Tora piše riječ cadikim "potpuno" kako bi naglasila da čak ni hipotetički "potpuni cadik" nije imun na utjecaj mita.

Mito zasljepljuje: istraga slučaja

Ova ideja odnosi se na nešto što je prije nekog vremena bilo u novostima i vjerujem da je micva objaviti to. Čak i mada dolazi iz izvora koji obično ne citiram, i inače sam rezerviran prema citiranju ovog čovjeka, postoji princip "prihvaćanja istine, bez obzira na to iz čijih usta dolazi"

Alan Dershowitz profesor je prava na Harvardu. Po svim kriterijima, on je briljantan odvjetnik. Ne slažem se s većinom njegovih stavova.

Liberalno je obojen i njegova mišljenja to odražavaju, no on je sjajan čovjek kojem definitivno nije potrebno moje priznanje za njegovu akreditaciju. On je napisao članak pod naslovom "Bivši predsjednik na prodaju" o Jimmiju Carteru. Bivši predsjednik Amerike napisao je vrlo prodavanu knjigu pod nazivom "Palestina: Mir, ne aparthejd". I sam naslov knjige je provokativan.

Kakve to veze ima sa ovotjednom paršom? Profesor Dershowitz bilježi – kao što to samo dobar odvjetnik zna – kako je Carter primao novac od fondacije zvane Zayed fondacija, osnovane od strane šeika Zayeda bin Sultana al Nahyana. Prema Dershowitzu, Zayed je bio nepokolebljivi antisemit, do te mjere da je Harvardska bogoslovni fakuktet odbio njegovu donaciju od dva milijuna dolara zbog njegove antisemitske reputacije. Iako je škola tada bila u teškim vremenima, oni su vratili novac. Međutim, Jimmy Carter nije. Carter je izjavio da "ta nagrada ima

poseban značaj za njega jer je nazvana po njegovom osobnom prijatelju, Šeiku Zayedu bin Sultanu alNahyanu" Carterov osobni prijatelj bio je, kako se pokazalo, antisemit i čovjek pun predrasuda.

Osim svega, članak spominje da je Carter primio preko 10 milijuna dolara od vlade Saudijske Arabije za svoj centar u Atlanti kojem je navedena svrha da bude "nepristrana treća strana u rješavanju sukoba između raznih zemalja." Štoviše, Saudijska Arabija nije navedena na Carterovoj listi zemalja u kojima se krše ljudska prava, za razliku od Izraela u kojem se "ljudska prava krše u izobilju". Činjenica da u Saudijskoj Arabiji ženama nije dozvoljeno voziti i u kojoj ti, ako nešto ukradeš, odsjeku ruku, očigledno nije dovoljna da bi uzbunila Cartera. Drugim riječima, Carter je bio prodan – posve, sasvim i potpuno.

Za osobu Carterove pozicije (bivšeg predsjednika za kojeg sam, sram me priznati, glasao 1976. – pogreška koju žalim do današnjeg dana) uzeti novac od vlade Saudijske Arabije i od osobe poput Šeika Zayeda je jedna stvar. Ali da taj čovjek zatim tvrdi da je napisao nepristranu knjigu "Palestina" o izraelsko-arapskom konfliktu je kolosalna hucpa. Tako da, uzmi novac za svoj Carter centar, ali nemoj tvrditi da možeš biti nepristran promatrač koji može reći tko čini pravo, a tko krivo.

Ako mito zasljepljuje mudre i iskrivljuje riječi pravednika, Jimmy Carter zasigurno ima problem. Ja ne znam koliko je on mudar bio, ali jednu stvar vam mogu reći – sigurno nije bio cadik!

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Mito zasljepljuje, ne samo suce

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Lopove treba naučiti kako da napreduju

Ovotjedni odjeljak Tore je zaista sjajan paket. Pogodili ste, govori o ubojstvima, otmicama, ubojitim bikovima, kamenovanim volovima, opasnim jamama, vješticama, zavođenju, psovanju i ropstvu. Sadrži također i jednu od najviše neshvaćenih i krivo interpretiranih fraza u Tori: "oko za oko" – što se naravno odnosi na novčanu naknadu.

U ovom odjeljku također se nalazi i kazna za onoga tko udari svoje roditelje: smrt. Govoreći metaforički (jer rabini su smatrali da je jedno pogubljenje u 70 godina, jedno pogubljenje previše), netko tko ne cijeni dar života do tolike mjere da je sposoban udariti onoga tko mu ga je dao, nije dostojan sudjelovati u životu za koji smatra da je tako male vrijednosti. Uglavnom, ovotjednoj parši ne nedostaje akcije i uzbuđenja.

Koncept ropstva danas nije po ukusu zapadnjačkih osjećaja. Ljudi se često čude kako knjiga koja sadrži toliko nevjerojatno visoke moralne standarde, može iznositi ideju ropstva.

Ali, hajde da pobliže razmotrimo tadašnji pojam ropstva i usporedimo ga s modernim pristupom toj situaciji.

Ako čovjek nešto ukrade i ne može otplatiti ono što je ukrao, što bi se dogodilo u našem pravnom sistemu? On bi mogao bankrotirati, i u tom slučaju svi kreditori gube. Mo-

žda bi, u nekim okolnostima, on išao u zatvor, u tom slučaju svi gube jer poreznike to košta čitavo bogatstvo, a lopov vrlo malo postiže u tih nekoliko mjeseci ili godina te izlazi iz zatvora nepromijenjen, vjerojatno zlostavljan i bez kajanja za ono što je učinio. A žrtve ne dobivaju nikakvu naknadu štete.

Kako Tora koja sadrži toliko nevjerojatno visoke moralne standarde, može iznositi

Pogledajmo sada židovski pristup. Ako čovjek nešto ukrade i nije sposoban otplatiti ono što je ukrao, on je prodan u 'ropstvo'. Novac od prodaje koristi se da bi nadoknadio štetu. Tako žrtve dobivaju natrag barem dio onoga što su izgubile. To je sjajan početak. Jednom kad postane

rob, njegov se gospodar prema njemu mora dobro odnositi. Mora ga hraniti hranom koju i sam jede i osigurati mu smještaj jednakog standarda kojeg i sam uživa.

On ne smije povrijediti svog roba niti mu zadati ponižavajući posao u stilu: iskopaj rupu pa ju ponovo zatrpaj. Rad mora biti svrsishodan. Ukratko, roba mora tretirati kao jednakog sebi u svemu, osim u jednoj stvari: rob je dužan raditi za njega. Gospodar ne smije ni na koji način zloupotrebljavati svog roba, ali ima osiguranog radnika na sedam godina. Po dovršetku sedme godine, rob je oslobođen – osim, kaže Tora, ako želi ostati duže. A pod ovakvim uvjetima, nije teško shvatiti zašto bi to mogao poželjeti!

Poanta je u tome da rob radi za gospodara koji s njim dobro postupa. Društvo ne plaća ništa za njega. On je uključen u svrhovit posao. I otplaćuje dug onome od kojega je ukrao. Možda se on sam neće promijeniti, ali stavljen je u situaciju u kojoj ima priliku i podršku za promjenu.

Naravno, svaki sistem može biti zloupotrijebljen. Ali vjerujem da sistem judaizma ima daleko veće šanse za uspjeh od sistema koji imamo danas.

Šabat šalom

Prevela Anja Grabar

■

Što je zapravo molitva

I služit ćete G-spodu svom B-gu, i On će blagosloviti vaš kruh i vašu vodu; i ja ću ukloniti bolest iz vaše sredine (Izlazak 23,25)

Maimonides, veliki sefardski pravnik i filozof (iz 11.-12. stoljeća), započinje svoje Zakone molitve ovim riječima: "Pozitivna je zapovijed moliti se svakog dana, kao što je pisano 'i služit ćete G-spodu B-gu svojemu'. Iz tradicije su nas podučili da se ta 'služba' odnosi na molitvu, kao što je pisano 'služi Mu svim srcem svojim' (Ponovljeni zakon 11,13), zbog čega su naši mudraci podučavali: Što je ta služba srca? Molitva!" Dakle, biblijski izvor za molitvu potječe iz našeg biblijskog odlomka Mišpatim (doslovno Zakoni).

Zanimljivo je primijetiti da molitva, koja se čini toliko bitnim religijskim doživljajem, nije izvedena iz nekog izravnijeg ishodišta koje jasno podučava "molit ćeš se"; no u našoj Bibliji takav stih ne postoji. Štoviše, mnogim je ljudima molitva teško iskustvo, posebno moliti se svaki dan iskreno i s namjerom i koncentracijom (kavana).

Zabilježeno je da je, kada je Rav Shneuer Zalman iz Liadija (1745.1812.), utemeljitelj habadskog hasiduta odlučio da se upiše u hasidski centar u Mezriču, a ne u ješivu u Voložinu, objasnio to svom nezadovoljnom svekru: U Voložinu bih naučio kako pravilno učiti teške tekstove, dok bih u Mezriču naučio kako moliti. Daleko je teže naučiti kako moliti nego kako učiti."

Mislim da nas odabirom našeg konkretno navedenog stiha kao biblijskog izvora za molitvu Maimonides podučava važnu lekciju o činu molitve. Koja bi to bila poruka? I kako trebamo definirati molitvu? Da li je to čin ljudske predaje B-gu ili je to čovjekova potraga za osnaženjem od B-ga.

Kako bih izvukao tu pouku, želio bih vas podsjetiti na Rašijevo teško tumačenje stiha koje smo čitali prije dva šabata: Egipćani progone Izraelce kako bi ih vratili u Egipat kao robove, a pred našim narodom se nalazi Crveno more. Obuzeti užasavajućim strahom, oni se mole B-gu. Mojsije pokušava ublažiti njihove strahove pa i on također doziva B-ga, ali odgovor koji je primio od B-ga je iznenađujući: "A G-spod reče Mojsiju: 'Zašto vičeš meni? Govo-

ri djeci Izraelovoj, i neka krenu [u morsku vodu]'" (14,15). Raši (ad loc) širi dijalog: "Sveti, neka je blagoslovljen, rekao je [Mojsiju], 'ovo nije trenutak za dugu molitvu, dok su Izraelci u takvoj nevolji.'" Ali kada bismo se onda trebali upustiti u dugu molitvu; kad Izraelci nisu u ne- volji? Što nas Raši želi naučiti?

Vjerujem da je Raši ovaj komentar napisao imajući na umu neobičan agadski odlomak. On se zbiva nakon uništenja Drugog hrama. Rabi Josi ulazi u ruševine razorene sinagoge kako bi se molio za izbavljenje, te bude ukoren od proroka Ilije koji mu kaže; "Trebao si se moliti za izbavljenje dok si sadio, gradio ili se čak borio za izbavljenje 'na putu', a ne u beznadnoj ruševini". Ako se netko boji neprijatelja, on se tada može moliti skraćenu molitvu, ali to treba biti molitva koja ide zajedno s ljudskim trudom, ljudskim djelovanjem! (BT Berahot 3a) Upravo to je ono što je B-g rekao Mojsiju: ovo ni- je vrijeme za dugu molitvu; neka Židovi počnu poduzimati što treba i uđu u vode mora. Nakon što se Izrael pokrene ususret izbavljenju, B-g će svakako odgovoriti.

Iz ove perspektive možemo mnogo bolje razumjeti Maimonidesov biblijski izvor za molitvu, koji dolazi na kraju odlomka koji započinje pet stihova ranije: "Evo, Ja ću poslati glasnika [Mojsija] pred vama da vas čuva na putu (do osvajanja Zemlje Izraelove), da vas dovedem na mjesto koje sam pripremio za vas… Moj glasnik će ići pred vama [u bitci] i dovest će vas u Amorejsku, Hetitsku, Perizitsku, Kanaansku, Hivitsku i Jebusitsku [zemlju], i ja ću ih odsjeći ... a vi ćete služiti G-spodu, vašem B-gu ..." (Izlazak 23,20-25). Iz konteksta ovog odlomka postaje jasno da molitva nije predviđena da bude izraz potpune ovisnosti o B-gu od strane nemoćnog naroda ili pojedinca; ona je jednostavno zahtjev za snagom i odvažnošću, želja za osnaženjem od strane našeg "Višeg partnera" koji Se sklapanjem saveza pridružio nama u velikom maršu čovječanstva prema izbavljenju.

Također je fascinantno da se Nahmanides, mlađi Maimonidesov suvremenik, ne slaže s Maimonidesom u vezi izvora i učestalosti molitve. On smatra da pojedinac ima biblijsku obvezu da se moli jedino u teškim trenucima. (Jednom sam čuo

od svog cijenjenog učitelja Rava J. B. Soloveitchika da, praktično uzevši, među njima nema spora: Nahmanides je shvatio da je pojedinac u svom životu u nevolji svakog dana, tri puta dnevno). Biblijski tekst kojim to dokazuje glasi: "Kad idete povesti rat u svojoj zemlji protiv neprijatelja koji vas tlači, trubit ćete isprekidane kratke signale trubama i G-spod će vas se spomenuti, i bit ćete spašeni od svojih neprijatelja" (Brojevi 10,9). Molitva se ovdje također nalazi u kontekstu djelovanja!

U većini sefardskih molitvenika, uvodni biblijski poziv na molitvu, prije nego što se započne dnevna molitva nije ni jedan od dva tekstadokaza koje smo upravo citirali, već: "Voljet ćeš svog prijatelja (bližnjeg) kao samoga sebe, ja sam Vječni" (Lev 19,18). Ovaj uvod u molitvu, koji je inicirao Rav Haim Vital, bio bi potpuno neobjašnjiv kada ne bi postojala teza "molitve kao zahtjeva za B-žanskim osnaživanje" koju smo upravo ponudili. Ako je molitva doista nastojanje da se približi B-žanskom (korban, žrtva, proizlazi iz hebrejske riječi karov - približiti se), onda je svrha molitve osposobiti nas da budemo poput B-ga: da stvaramo savršeniji svijet, pokažemo ljubav, strpljenje i ljubaznost prema svakom biću stvorenom prema B-žanskoj slici. Iz ove perspektive najsmislenija bi molitva trebala biti: "Dragi Oče na Nebesima, ne tražim od Tebe da mi olakšaš život; samo Te molim da mi pomogneš da budem jak/a."

Talmud (BT Sota 49b) donosi zastrašujuće znakove onoga što će se događati na kraju dana: "Prevladavat će drskost i bezobraznost, inflacija će rasti ... vođe će sudjelovati u bludničenju. Mudrost će biti izopačena... istine neće biti ... članovi obitelji postat će neprijatelji čovjeku... izgled lica generacije će biti lice psa ... i jedini u koga ćemo se morati pouzdati je naš Otac na Nebesima."

Čini mi se da ova posljednja spomenuta stvar "Jedini u koga ćemo se morati pouzdati je naš Otac na Nebesima" nije rješenje, već najgori problem: kad se osjećamo nemoćnima da učinimo bilo što, naše su se nevolje stvarno pogoršale!

Šabat šalom!

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shlomo Riskin:

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

Ne daj vještici da živi

"Ne dopustite vještici da živi" (Izlazak 22,17).

Rebe Nahman uspoređuje *jecer hara* (zli poriv, sklonost ka zlu) s lakrdijašem koji trči naokolo zatvorene pesnice, koja kao da je obavijena oko nečega. "Što to držim u ruci?" pita on. Pa otrči dalje, a mi pohitamo za njim. Nekim ljudima sine ideja koja ih natjera na potragu, druge zapali strast.

Ipak, kad ga konačno sustignemo i on otvori ruku *jecer hara* nam ne pruža ništa. Njegova je šaka prazna, a mi i dalje ostajemo nezadovoljni. Glupi kakvi jesmo, mi nastavljamo i dalje trčati za njim.

Jedno od sredstava kojim se služe magije i vračanja je odvraćanje pažnje. Samo pitanje: "Što to imam u ruci?" je laž koja unosi sjeme nezadovoljstva. "Postoji nešto što sam propustio/la." Dok on nije postavio to pitanje, jesmo li uistinu mislili tako nešto? Malo je vjerojatno. Je li on rekao da ima nešto u ruci? Nije. Ipak, kada on protrči pored nas, on uznemiri naš um, a mi si ne uzmemo ni trenutka da razmislimo manjka li nam što i ako nam stvarno manjka, ima li on to.

Tako se upustimo, u ljutu, ponekad beznadnu potjeru. I gle čuda! Uhvatimo ga. Natjerali smo ga da otvori šaku, a ono ništa, ništa, ništa. No, to ne mora biti tako. Vještica se može poslati na počinak, zauvijek.

Moramo postati svjesni da abrakadabra i hokus-pokus, skretanje pažnje (što rade mađioničari) te doživljeni užici ne zadovoljavaju i ne mogu zadovoljiti. Oni mogu dati obećanje da će nam pružiti zado-

voljstvo na površnoj razini ili da će zadovoljiti naš ego, ali oni nikada ne obećavaju da će biti melem duši. Mi činimo taj korak nevjere.

Trebamo oblikovati neku svetu misao, mudru misao; i/ili neku strast da pomognemo i učinimo pravičnu stvar. Odakle čovjeku dolazi takva misao, kako on može proizvesti neku od tih dobrih strasti? Na isti način na koji je to učinio kralj David - zatražiti to. Prigovarajte ako morate. A potom moramo težiti za Onim koji zapravo može pružiti - i pruža - zadovoljstvo. "Ti ot-

varaš Svoju ruku i ispunjavaš želje svih živih bića" (Psalmi 145,16).

(Reb Nosson objašnjava da moć tefile, i avodas Hašem općenito, ovisi o tome koliko mi vjerujemo u nju. Osoba mora vjerovati u svoju vlastitu molitvu, da ga Hašem sluša i da Mu je stalo da njega, i da Hašem uslišava molitve. Sukladno jačini te vjere, Hašem stvarno odgovara na naše molitve.)

agutn Šabos! Šabat šalom!

■

Prevela Tamar Buchwald

Izvan naše kontrole

"A [Rivka] napoji [Eliezera], pa reče: "Zahvatit ću vode i za vaše deve dok se one ne napoje.'"

Rivka nije rekla Eliezeru da bi dala devama da piju, nego da će zahvatiti vode za njih dok se ne napoje. Ona je pažljivo birala svoje riječi, jer kako je govorila o budućnosti, ona nikako nije mogla znati hoće li deve zaista piti vodu ili ne. Iz njene ponude da zahvati vodu moglo se razumjeti da ona nikako ne može kontrolirati hoće li deve piti ili ne.

Slično tome, kada je Jakov dogovorio s Lavanom da će mu plaća biti koze i ovce koje su imale specifične biljege, dodao je da Lavan može pregledati njegove ovce kako bi bio siguran da nije prekršio njihov dogovor. Kako bi potkrijepio svoje riječi Jakov je dodao: "U budućnosti ovo će biti znak mog poštenja." Zato što je predvidio da će ga u budućnosti hvaliti, on je nedugo potom bio kažnjen otmicom svoje kćeri Dine, što je bio težak udarac Jakovljevom ugledu.

Često se nađemo u situacijama nad kojima nemamo kontrole. Na primjer, ako netko treba posuditi novac to ga može potaknuti da obeća da će zajam vratiti u kratkom vremenskom roku. Njegova namjera da brzo vrati novac svakako je za svaku pohvalu, no može se pokazati da je takvo obećanje nemoguće ispuniti. Brojni faktori mogu ga spriječiti da održi riječ. Možda neće biti u mogućnosti u tako kratkom vremenu prikupiti novac da vrati zajam. Mogu se pojaviti drugi hitni troškovi, pa ga to može primorati da novac prvo iskoristiti za plaćanje tih troškova. Čak i ako ima novaca, možda neće uspjeti na vrijeme stupiti u vezu sa zajmodavcem. Budući da takve faktore ne možemo kontrolirati, uvijek je poželjno da pokušamo produžiti odobreno vrijeme za vraćanje zajma. Rav Avraham Yellen iz Venegrova napisao je da se on ne bi nikada obvezao na kredit, osim kada bi bio siguran da će imati novac da ga vrati kao što je obećao.

Isto tako ne treba obećavati da će netko drugi nešto učiniti. Čak i ako je to vaš prijatelj, vi ne možete biti sigurni da će on imati vremena, resursa ili želje da ispuni ono na što ste se obavezali. Također ne bi ste trebali potvrditi činjenicu da je netko drugi dao određenu izjavu ako sami niste čuli da ta osoba to kaže, nego ste to čuli samo neizravno.

Jednom dok je vani padala kiša, rav Rafael iz Bershida ušao je u kuću, i kada ga je netko upitao da li još uvijek pada kiša on je odgovorio: "Dok sam bio vani još uvijek je padala." Iako je bio vani samo trenutak ranije on nije htio sa apsolutnom sigurnošću ustvrditi da kiša pada baš u tom trenutku, budući da nije imao kontrolu nad kišom, a postojala je mogućnost da je kiša prestala padati nakon što je ušao u kuću.

Niti jedan od ovdje navedenih slučajeva ne može se stvarno smatrati neistinom, jer svi znaju da kad netko kaže da će nešto učiniti, ili da će se pobrinuti da se nešto napravi, pretpostavlja se da je to pod uvjetom da će on moći održati svoju riječ. Unatoč tomu naši su mudraci zagovarali izuzetnu pažnju kada je u pitanju istinitost naših riječi, jer za nas je važno da razvijemo naviku da pazimo na istinitost svake riječi koju izgovorimo, čak i u naizgled beznačajnim stvarima. Na taj način bit će puno manja vjerojatnost da slažemo iz nehata.

Prevela Tamar Buchwald

Strana 19 Godina 16 Broj 18

Rabbi Daniel Travis:

TJEDNI ZOHAR: MIŠPATIM

Paraša Mišpatim najavljuje šesti tjedan ovog perioda duhovnog rada i promjene - ŠoVaVIM, početnih slova naziva šest parašot koje opisuju Izlazak.

Ovotjedna paraša, vrhunac je priče o čovječanstvu – stiže do točke potpunog očišćenja, te nastavlja s mnogo detalja pravnih pitanja, pitanja kako bi nam pokazala da ja B-g u detaljima.

Ova paraša je bitno drugačija od ostalih pet koje smo čitali u prethodnim tjednima, jer nam ne priča priču o Izlasku nego umjesto toga opisuje različite zakone koji čine Biblijski Zakon, poput četiri glavna načela židovskog zakona naknade štete, Zakona o hebrejskom robu i mnogih drugih. Zohar otkriva da je glavna svrha naše paraše da otkrije tajne reinkarnacije i pravilnosti po kojoj naš svemir djeluje - uzrok i posljedicu.

Pitanje koje se automatski postavlja je koja je veza između reinkarnacije, Mišpatim i judaizma ?!

Osnovni koncept Abrahamova monoteizma je jedinstvo B-ga. Što znači, Stvoritelj je jedan, beskonačan i nikada se ne mijenja. Budući da je Njegova suština beskrajno dobro, onda izvor sve patnje u ovom svemiru nije Stvoritelj nego odvajanja od Njega i Njegovog beskrajnog blaženstva. Dakle, ako je netko umro jadan, nesretan onda B-žje namjere nisu ispunjene (dijeljenje blaženstva, ljubavi i zadovoljstva sa Njegovim stvorenjima), pa se zbog toga ta osoba mora vratiti kako bi

nastavila dalje s mjesta s kojeg je otišla sve dok mogne primiti B-žju dobrotu zbog svog svog djelovanja na duhovnom rastu. Prema Zoharu, zakoni opisani u paraši Mišpatim su kozmički zakoni. I kad se kaže "oko za oko", to znači da će nam se vratit sve što smo prouzročili da se dogodi našem bližnjem, osim ako ne popravimo svoja pogrešna djela.

Zohar objašnjava pravila ropstva koja su navedena u ovoj paraši kao ropstvo duše tjelesnim porivima. Svako od četiri glavna načela hebrejskog zakona naknade štete predstavlja mračni aspekt naše ličnosti za koji trebamo odabrati hoćemo li se protiv njega boriti ili ćemo postati njegovom žrtvom.

Židovski je zakon, za razliku od zakona koje danas u modernom društvu poznajemo, shvatio da ako je netko oštetio društvo na bilo koji način to je učinio zbog toga što je neuravnotežen, i uloga suda je bila pronaći aktivnosti koje će uravnotežiti tu uznemiranu dušu. To je suština naše paraše – ravnoteža.

Veličina zakona navedenih u pa-

raši Mišpatim je u njihovom pristupu. Umjesto tvrdnje da je potreba za zakonom društvena, tu je koncept da duhovni univerzalni zakoni imaju svrhu da nas povežu sa Svjetlom Stvoritelja. To znači da kad god naškodimo našem bližnjem mi se odvajamo od obilja Stvoritelja. Praznina koja će zauzeti mjesto Svjetlosti uvijek će se osjećati kao nesreća i patnja što ćemo na kraju ponovno doživjeli jer svemir ima svoje provjere i ravnoteže, pravila uzroka i posljedice.

Možemo vidjeti da je ta svijest kroz generacije utjecala na nas sve više i više. U ovom razdoblju, mi smo sve više svjesni i osjetljivi na našu odgovornost prema društvu i okolišu, ali je i dalje dug put koji moramo proći. Međutim, što ćemo se više znati povezati sa Stvoriteljevom svjetlošću i okružiti se duhovnim okruženjem koje će nas podsjetiti i tražiti od nas da podnesemo izvještaj za naše postupke, to će biti lakše ići pravim putem i živjeti život koji je ispunjeniji i potpuniji.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Biseri hasidske mudrosti

Svatko pleše na glazbu koju čuje

Upitaše jednom Baal Šem Tova, začetnika hasidskog pokreta:

"Kako to da hasidi tako lako zapjevaju i zaplešu? Je li to ponašanje zdrave, razborite osobe?"

Umjesto odgovora, on im ispriča priču:

"Jednom je u grad došao nepoznat, ali jako talentirani glazbenik. Zastavio se na uglu ulice i počeo svirati. Oni koji su zastali da ga poslušaju nisu se mogli naslušati i uskoro je mnoštvo stajalo, zaneseno glazbom kakvu nikad do sada nisu čuli. Polako su se počeli kretati u ritmu glazbe i uskoro se cijela ulica pretvorila u plešuću masu.

Prolazio je tuda jedan gluhi čovjek i čudom se čudio:

uša izražava sam razlog našeg postojanja; ona je dio našeg bića koji direktno izražava našu povezanost s B-gom, našim Stvoriteljem. Premda je nedodirljiva i skrivena u tijelu, duša je samo tkanje onoga što mi jesmo. Dok tijelo obuhvaća materijalnu stranu naših života, duša obuhvaća duhovnu. Tijelo je prije svega usmjereno zadovoljenju fizičkih potreba. To ne znači da je tijelo samo po sebi loše. Nije, B-g ga je stvorio i ono je u početku neutralno, s velikim potencijalom za dobro. Ali duša je ta koja daje energiju tijelu, usmjerava ga da čini dobra djela i povezuje se s božanskim. Duša je po svojoj prirodi transcendentalna, jer "B-žji plamen je duša čovjeka." Zbog toga postoji duboki razdor između opipljive prirode tijela i transcendentalne prirode duše. Pogledajte pažljivo svijeću i vidjet ćete približan model svoje duše – plamen koji, upijajući zrak, stremi prema gore kao da se uspinje prema B-gu. U isto vrijeme, vosak je vuče prema zemlji. Slično tome, vaša duša neprestano seže prema gore, dok je tijelo vuče natrag, svojim upornim zahtjevima za tjelesnom okrepom i zadovoljenjem. Pred svakim od nas je dvojba, hoćemo li izabrati da budemo poput plamena koji se uzdiže prema gore, ili poput voska koji nas vuče prema dolje.

"Jesu li ti ljudi poludjeli? Zašto skaču gore i dolje, mašu rukama i okreću se u krugu na sredini ulice?" "Haside," zaključi Baal Šem Tov, "pokreće melodija koja izvire iz svega stvorenog. Ako ih to čini ludima u očima onih s manje osjetljivim ušima, znači li to da bi trebali prestati plesati?"■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

R. Menachem Mendel Schneerson

Učinkovit život

Upoznaj sebe

Važno je poznavati sebe. Sa tim znanjem, vi ćete se u životu usmjeriti na pravu stazu koja će vas zadovoljiti emocionalno i intelektualno i na kojoj ćete biti uspješni.

Javila mi se nekadašnja klijentica. Ona je godinama bila učiteljica u školi. Sada su od nje tražili da preuzme razred učenika koji sporije uče, ali imala je neke bojazni u vezi toga.

Dosta dobro sam poznavao osobnost te žene. Znao sam da je ona osoba kojoj su potrebni značajni, opipljivi rezultati kako bi bila zadovoljna. Kada bi do kraja školske godine naučila svoje učenike kako računati razlomke, decimale, zadatke sa riječima, itd. u naprednoj aritmetici, ona bi bila sretna. Ako bi imala razred učenika koji sporije uče i kada ne bi mogla vidjeti narpedak na koji je navikla, ona bi bila nezadovoljna. Neki drugi učitelj mogao bi biti zadovoljan spoznajom da je dao svoj maksimum tim učenicima, čak i ako napredak nije bio dramatičan. Moja bivša klijentica nije bila osoba za taj posao, i ona bi uskoro izgubila motivaciju. Njene crte osobnosti ne bi joj dozvolile da uživa u ograničenom uspjehu njenih učenika.

Prije nego sam krenuo u medicinsku karijeru, mislio sam da ću postati računovođa. Nakon nekoliko tjedana škole, shvatio sam da svakodnevni rad sa brojevnim stupcima nije za mene i izgubio sam motivaciju da nastavim s time. Iako bi drugi mogli biti fascinirani brojevima, aritmetičkim formulama i poslovnim obrascima, moja osobnost je takva da trebam više međuljudske interakcije kako bih ostao zainteresiran za svoj posao. Nema sumnje da je to bio dobar dio razloga zbog

kojeg sam krenuo u rabinsku i psihijatrijsku profesiju. Svatko od nas ima svoje interese kao i stvari koje ga ne zanimaju. Rad u potonjem može rezultirati gubitkom motivacije ako čovjeka ispunjava samo rad na zadacima koji se potpuno poklapaju s njegovim interesima. Međutim, vrlo često nalazimo ljude koji su zaposleni na mjestima koja možda ne ispunjavaju sve njihove emocionalne potrebe, ali im osiguravaju prihod potreban za preživljavanje. Takvi ljudi nalaze svoje emocionalno zadovoljstvo u drugim aspektima svojih života i zadovoljni su time što znaju da im njihov posao donosi prihod kojim mogu platiti za svoje potrebe.

To je osobito važno kada roditelji pokušavaju usmjeriti dijete na polje koje oni preferiraju, dok ignoriraju djetetove osobne prioritete, sklonosti i vještine. Riječi kralja Salomona, "Uči dijete prema njegovom putu" . (Izreke 22,6), vrijede za sva vremena. Roditelji bi trebali poznavati osobnost svoje djece. Ako roditelji kvalitetno provode vrijeme sa svojom djecom i upoznaju ih, oni ih mogu ispravno voditi. Prisiljavanje djeteta

na izbor karijere koji preferiraju roditelji je pogrešno, ali nema ničeg neprikladnog u promišljanju o prednostima i manama raznih područja poslova, čak i onih koji isprva ne zvuče uzbudljivo.

Jedan je mladić studirao za liječnika samo zato što su njegovi roditelji inzistirali na tome. Uspio je završiti medicinski fakultet, ali je pao na kliničkoj praksi i bio odbijen.

Mladić u kolelu je imao želju baviti se obrazovanjem. Njegov je otac razvio unosan posao i inzistirao na tome da mu se njegov sin, njegovo jedino dijete, priključi u poslu. "Za koga sam izgradio ovaj posao ako ne za tebe?"

Nevoljko, sin se priključio ocu, ali osjećao se bijedno i loše je obavljao posao jer nije imao temperament potreban za vođenje poslova. Iako se trudio da ugodi svom ocu i činio sve kako bi uspio, uvijek se osjećao neprikladno u kompaniji i kao da je iznevjerio svog oca. On, njegova žena i njegov otac, svi su bili nesretni.

Da je otac bio usklađeniji sa svojim sinom i shvatio ono što je sin već znao –da taj mladić nije stvoren za svijet biznisa – on bi unajmio menadžera da mu vodi posao i podržao bi svog sina u njegovom istinskom pozivu.

Trajna motivacija zahtijeva da pronalazite zadovoljstvo u onome što radite. Zato je važno poznavati sebe i poznavati svoju djecu.

Vodite dnevnik

Pišite, pišite, pišite.

Štogod da želite ostvariti, zapišite to i to će vam pomoći razjasniti i organizirati vaše misli i ideje. Čak i ako mislite da točno znate što želite i kako ćete to postići, pisanje je od

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

velike pomoći. Sjetite se samo koliko ste puta na Roš Hašanu tražili od B-ga da zapiše vaše ime! B-žje sjećanje je savršeno, pa ipak mi nismo zadovoljni samo sa zahreinu l'hajim (sjeti nas se za život), već također molimo i, kasveinu b'sefer ha'hajim (upiši nas u knjigu života).

Ako želite zapamtiti Gemaru koju ste naučili, napišite kratki sažetak, uz primjedbe o tome što kaže Raši, što kaže Tosafos, itd. Napišite što je rabi rekao na šijuru.

U vezi razvijanja midos, Rav Wolbe kaže u Alei Šur da bi čovjek trebao voditi dnevnik: Što se dogodilo? Kako ste reagirali? Što ste ostvarili svojom reakcijom? Kako biste željeli da ste reagirali? Zašto niste reagirali na taj način? Zatim treba redovito pregledavati svoj dnevnik, po mogućnosti tjedno ili mjesečno.

Priča se da su se autori Ketzos HaHošen i Nesivos HaMišpar sreli. Iako su oba djela sjajna i raspravljaju o istim općenitim temama fiskalne halahe, Ketzos HaHošen se često koristi i klasik je u ješivama, dok se Nesivos HaMišpat ne koristi toliko često. Autor Nesivosa upitao je autora Ketzosa što on misli, zašto je to tako.

Ketzos je upitao Nesivosa, "Kada ti pišeš?"

Nesivos je rekao, "Kada ustanem ujutro i moj um je svjež i odmoran, tada pišem."

Ketzos je rekao, "A ja kada ustanem ujutro i moj um je svjež i odmoran, pregledavam ono što sam napisao jučer."

To razjašnjava jasnoću Ketzos HaHošena.

Rav Wolbe je bio u pravu. Pregledavanje onoga što ste zapisali u svoj dnevnik je iznimno važno.

Možda želite unaprijediti svoje samopouzdanje. To se može učiniti, ali zahtijeva rad. Kao što smo primijetili, knjige samopomoći poput Ten Steps to Being Your Best (Deset koraka do toga da postanete najbolji što možete biti) mogu biti od pomoći, ali ako ne slijedite upute i ne radite neophodno pisanje i pregledavanje, nećete mnogo izvući iz toga.

Bilo da je riječ o učenju ili vođenju posla, pisanje i pregledavanje uvelike pridonose uspjehu.

Roditelji često pitaju, "Što mogu učiniti kako bih motivirao svoje dijete?" To je kompleksan problem i mnoge se stvari moraju uzeti u obzir, često uz pomoć profesionalnog mehaneha ili dječjeg psihologa. Međutim, ovo je pravilo koje se može primijeniti općenito. Pokušajte izgraditi djetetovo samopouzdanje.

Djeca, kao i odrasli, imaju potrebu da se osjećaju važnima. Ne znam podrijetlo aforizma, "Djecu se treba vidjeti, a ne čuti," ali on može dovesti do ozbiljnih posljedica.

Nažalost, mi se često više usmjeravamo na negativnosti, nego na ono pozitivno; ispitni listići vraćaju se sa podebljanim krivim odgovorima, a ne točnim odgovorima. Slično tome, roditelji brže primjećuju ono što dijete radi krivo i kritiziraju ga, umjesto da primijete ono što radi ispravno i pohvale ga.

Ispravna pohvala je važna. Svi ju trebamo i želimo. Djeca nisu drugačija od nas po tome.

Pohvala nije isto što i laskanje. Laskanje je često neiskreno i ne postiže ništa. Pohvala je iskrena i ona je izraz toga da nekog istinski cijenimo.

Izjave poput "Ti si dobar dječak/

djevojčica" su previše općenite i ne podižu djetetovo samopouzdanje. Međutim, kada dijete učini nešto dobro, to mu treba dati do znanja. "Cijenim tvoju pomoć oko čišćenja stola." "Drago mi je što si… … bio iskren." . … smirio svađu sa svojim bratom." … napravio brzo svoju domaću zadaću."

Dijete treba pohvaliti za dobre ocjene, ali ako dijete ne dobiva dobre ocjene unatoč trudu, važno je reći, "Znam da se trudiš i ponosim se tobom."

Legitimna pohvala može uvećati djetetovo samopouzdanje i važna je za motivaciju. Ako roditelji shvaćaju koliko je to važno, oni će se potruditi da primijete pohvalne stvari koje dijete radi i dati to do znanja svom djetetu. To može pomoći djetetu da se osjeća važnim i motivirati ga.

Pogledajte samo koliko dugo neka sjećanja ostaju.

Kada mi je bilo 7 ili 8 godina, rabi mi je rekao, "Talmud kaže da je misao jednaka govoru. Ja razmišljam o pitanju. Možeš li mi dati odgovor?"

Ja sam brzo rekao, "Ja razmišljam o odgovoru."

Rabi je skočio, utrčao u učionicu mog oca i rekao mu za moj briljantan odgovor. Moj otac je bio vidljivo ponosan na mene.

To se dogodilo prije 75 godina. Sjećanje na to još uvijek traje i kad se toga sjetim, to mi zagrije srce.

Budite spremni na razloge da legitimno pohvalite svoje dijete. To su darovi koji mogu trajati zauvijek.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 22. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Čistota

Tahara

Tko može reći: "Očuvao sam svoje srce čistim, čist sam i bez prijestupa"

Svakako, biti čist je preduvjet za preobrazbu koja se naziva stjecanje Tore. Kako bi sveto i okaljano moglo boraviti na istom mjestu? Ali što podrazumijevamo pod "čisto" u duhovnom smislu, i što je sve sadržano u biti čist? Hebrejska riječ za "čisto" je tahara, ali moramo paziti da naprečac ne zaključimo da razumijemo tahara zato što možemo shvatiti što riječ čisto znači na našem jeziku. Ta se dva pojma preklapaju, ali se ne poklapaju.

Čistota se naglašava na mnogim mjestima u Bibliji i doista nalazimo da se neka pitanja nečistote mogu riješiti pranjem ili uranjanjem u vodu, kao npr. uklanjanje mrlja. Ali postoje druge vrste okaljanosti koje su svojstvene biću i ma koliko ih mi čistili, nećemo ih biti u stanju promijeniti. Jedino ribe s ljuskama se smatraju jestivima, na primjer, i kao rezultat toga, nikakvo struganje neće učiniti soma čistim. Tradicionalna židovska predstava o čistom i nečistom priziva meafizičku stvarnost koja je sasvim različita od predstave o čistoći koja se zasniva na bakterijama s kojom većina od nas danas živi.

Koliko god daleko ljudi otišli, naša je osnovna pozicija da budemo čisti i samo zbog određenih okolnosti ispadamo iz tog stanja stvari.

Za hebrejsku riječ se općenito smatra da se izvodi od korijena koji znači biti "sahranjen". Leševi (ljudski i ostali) su, doista, najuobičajeniji izvor nečistote, ali ta veza sa smrću zbunjuje kada uključimo rađanje ili dolazak u doticaj s tjelesnim tekućinama (uključujući i one životodavne) među načine na koje živa osoba može postati nečista. Ono što dovodi do nečistote su metaforička ili duhovna stanja koja uključuju taj materijal, ali nisu ograničena samo na to. Netko postane "sahranjen" u životu time što čini nešto ili se susretne s nečime što izazove da on ili ona postane ograđen, što u tom kontekstu znači duhovno odspojen.

Pouka iz ovoga je da kada se dotičemo onoga što ne bismo trebali ili radimo stvari koje nas onečišćuju u materijalnom svijetu, time postajemo okaljani, a duša nam bude istrgnuta sa svog duhovnog korijena i prehranjivanja.

Ovu ideju možemo iskoristiti. Osoba ili predmet su čisti dok nisu kontaminirani bilo čime što bi ome-

talo pozitivnu povezanost. Stoga se želimo i trebamo povezati – sa svojom vlastitom dušom, s drugim ljudima, s B-žanskim Izvorom – kako bismo pažljivo vodili računa o svemu što će nas navesti da postanemo odvojeni od njegovanja tih duhovnih veza.

Rabbi Moshe Chaim Luzzato definira čistotu kao "usavršavanje svog srca i svojih misli." On povlači analogiju s žrtvom prinosnicom (žrtvom od brašna) koja se pravila u Hramu i koju se prosijavalo trinaest puta da se osigura da brašno bude savršeno čisto. On nam nalaže da prosijavamo svoje unutarnje biće kako bismo svoje misli, riječi i djela doveli na jednako tako visoku razinu čistoće.

Većina od nas je u stanju lako prepoznati one vrste misli i osjećaja koje kaljaju našu unutarnju čistotu. Žudnja za onim što ne treba biti naše ili željeti zlo drugima koji nam nisu ništa učinili osim što su uspješniji od nas, ili nastojanje da sebe proslavimo, potpadaju u tu kategoriju. Ali to nije ono na što se Rabbi Luzzato koncentrira. Ne bi bilo potrebno toliko mnogo osjetljivosti da se te vrste misli uhvati pri prvom ili drugom prosijavanju. On nas vodi dalje u tom procesu da pazimo na nečistoće koje zaraze ne samo negativne stvari koje radimo već i pozitivne. Tu su glavni krivac skrivene pobude.

Musarsko učenje o skrivenim pobudama ilustrira koliko veliku pažnju moramo obratiti na finese našeg unutarnjeg života i koliki je

trud potreban da ih se očisti. "Ništa ne zahtijeva bolje razumijevanje i veći trud od izbjegavanja nečistih pobuda" piše Rabbi Luzzato. On zatim uspoređuje ideal dobrih djela koja se čine radi njih samih s onima u koje se uvukla želja za pohvalom ili nagradom. Pa čak i kada nema želje za pohvalom, "ako se raduje zbog hvale koju prima, osoba može zadobiti veće bolove nego što bi ih inače imala, kao što je to bilo sa kćeri rabina Hanine ben Teradjona (Avoda Zara 18a) koja je načula da neki muškarci komentiraju njen graciozni hod, govoreći: 'Kako li lijepo ova djevojka hoda', i istog se trenutka htjela, zbog te pohvale, pokazati još gracioznijom." On zaključuje: "Čak i ako je nečiste pobude tek neznatan dio, djelo koje u sebi ima tu pobudu više nije u potpunosti čisto."

Ovo postavlja standarde naše čistote. Naravno, ne bismo smjeli činiti nešto štetno. Ali čak i dobre stvari koje nastojimo činiti podložne su nečistoti ako dopustimo da se u njih ušunjaju iskvarene pobude. Ovo je stupanj samosvijesti za koji nas učitelji musara bodre da postignemo. Prosijte trinaest puta. Nastojte biti

svjesni čak i sitnih naznaka ugađanja samom sebi, izrabljivanja, namjerne zaslijepljenosti, i ega koji će ostaviti svoje masne otiske na uglačanom zrcalu duše, vaše duše.

Kakva je čistota na izgled i na dodir? Možemo jedino izvlačiti analogije, poput uglačanog zrcala. Talmud predlaže drugačiju predodžbu: dah male djece koja su zaokupljena učenjem u svom razredu. Nevini i slatki glasići djece odražavaju onu čistotu za koju mi koji smo davno prestali biti djeca znamo i osjećamo da još uvijek postoji u nama. Tu osobinu moramo njegovati ako se želimo preobraziti.

Talmudska slika o dječjim glasićima ima još jednu poantu. Ti nevini glasići nisu samo slatki zbog svoje čistoće, oni su lijepak koji održava ovaj svijet u postojanju. Ono što su učenjaci zapravo rekli bilo je da "svijet preživljava jedino zbog daha školske djece." Čuvši to, učenjak Rav Papa je rekao svom kolegi Abajeu: "A što je s mojim i tvojim dahom?" Abaje mu je odgovorio: "Dah u kojem ima grijeha nije poput onoga u kojem nema grijeha."

Na nama je da pogledamo unutar sebe i spoznamo razliku. Iz kojih

pobuda mi postupamo? Koliko su naši ideali i naša djela čisti? Što se ispriječilo na putu naše čiste povezanosti sa dušom, drugima i s b-žanskim? Što možemo učiniti da postanemo čišći?

PRAKSA

Potpuni sustav tahara i tuma koji nam je dan u Tori, više se ne prakticira, pa stoga imamo slobodu potražiti suštinu te ideje i primijeniti je u svom vlastitom životu. Pozivam vas da to učinite razmišljajući što možete učiniti da uklonite prepreke za povezanost u svom životu.

Ima mnogo toga što može ukaljati našu čistotu, a mi to svejedno odabiremo i svjesno sudjelujemo u tome, makar ima negativne posljedice. Hrana, seksualne maštarije, piće, druge supstance, televizija, internet, neki ljudi, i mnogo toga drugoga može imati onečišćujući utjecaj na naše živote i naše duše. Vaša praksa je da prepoznate svako iskušenje koje stupi pred vas, a koje ima potencijal da bude onečišćujuće, i da odgovorite na njega tako što ćete povući svoju ruku natrag u svjesnom činu obuzdavanja samih sebe. Potom mudro birajte, tražeći ono što je čisto i sveto.

Postoji li kakva nečistota koja ometa vaš vlastiti osjećaj povezanosti sa svojom svetom srži, svojom dušom? Što možete učiniti u vezi toga?

Ima li nečistote između vas i druge osobe koju možete očistiti? Što vas sprečava da to učinite?

Je li potrebno neko čišćenje da očisti vaš odnos s B-gom?

Kako možete biti čišći?

(nastavak s 24. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

HTR 1 : Legendarni Goran Milić vraća nam se s dokumentarnim serijalom o Izraelu

eZadar,6.2.2023.

U Hrvatska radiotelevizija (HRT) od ponedjeljka, 13. veljače na Prvom programu (HRT-HTV1) u terminu od 20:15 sati prikazuje dokumentarnu seriju Gorana Milića od 6 nastavaka „What's up Israel“.

Serija predstavlja državu Izrael, dugu povijest stradanja, pogroma, nasilnog ili voljnog raseljavanja židovskog naroda, ali i otpora, uzvraćanja u mnogim ratovima sa susjedima.

resursima i složenim odnosima sa susjednim zemljama, uspio postati jedna od najrazvijenijih zemalja svijeta. Četiri tisućljeća izgrađuje se izraelska kultura koja je iznjedrila svima prepoznatljiv nacionalni i vjerski identitet. Staroj židovskoj vjeri pripada 15 milijuna ljudi u svijetu, od kojih polovica živi u Izraelu, koji prednjače u Nobelovim nagradama, znanosti, ekonomiji, filmovima, televizijskim serijama, glumi. Danas se razvoj Izraela temelji na inovacijama i danas su država s najviše start upova po stanovniku.

ski suživot pronašli smo u sinagogama, katoličkim, pravoslavnim i protestantskim crkvama, džamijama.

kontroverzi i nikada ni o jednoj zemlji UN nije donio toliko odluka. Tel Aviv, koji londonski The Economist stavlja na prvo mjesto najskupljih gradova svijeta, grad je koji nikad ne spava.

Goran Milić razgovarao je sa stručnjacima, političarima, ali i s običnim ljudima, Izraelcima, Palestincima, kao i kršćanima koji žive na tom teritoriju. Vjer-

Snimili smo Zid plača i zidove razdvajanja. Posjetili smo i kibuce na kojima se gradila ova pustinjska zemlja i koji su od 1910. crtali granice buduće države.

Ove godine obilježava se 75 godina suvremene izraelske države. Ekipa Gorana Milića u šest emisija predstavlja nam Izrael, koji je od osnutka, unatoč vrlo oskudnim prirodnim ■

Goran Milić posjetio je prvi put Izrael. Povijest stara tisuće i tisuće godina prepuna sukoba i

Tel Aviv - moderan, liberalan, zabavan, skup, najskuplji. Bili smo gosti na šabatskoj večeri jedne židovske obitelji, a donosimo i ekskluzivnu priču o dvojici braće, zagrebačkim Židovima, koje je kao djecu spasio jedan Splićanin. Autor serije Goran Milić, režirala Sandra Basso, montažu potpisuju Ida Slavić, Luka Tokić i Danijel Brlas, snimatelj Igor Dropuljić, direktor fotografije je Marjan Živić, a producentica Vesna Banović.

Izrael će prvi put u povijesti poslati vojsku da službeno i javno pomogne Siriji

Nacional,6.2.2023.

Izrael će poslati pomoć Siriji, što je prvi put da je poslao trupe da javno i službeno djeluju u toj zemlji. Govoreći na konferenciji za novinare, izraelski premijer Ben-

jamin Netanyahu rekao je da je zahtjev uputio Assadov režim. Dodao je da će izraelska pomoć biti poslana i Turskoj, prenosi Sky.

Sirijski dužnosnici izvijestili su da su stotine ubijene u zemlji

razorenoj građanskim ratom, kako u područjima pod kontrolom Damaska tako i na sjeverozapadu koji drži opozicija. Izrael i Sirija su desetljećima u ratnom stanju, s razdobljima prekida vatre.

Izrael je jedno vrijeme pomagao sirijskim pobunjenicima na granici Golanske visoravni, a 2018. je surađivao s Jordanom i Sjedinjenim Državama na evakuaciji sirijskih spasilaca “Bijelih kaciga” i njihovih obitelji koji su bježali pred napredovanjem vlade.■

Umro je velikan pop glazbe Burt Bacharach: Pisao je tekstove za Arethu Franklin, a osvojio je i Oscara

Jutarnjilist,9.2.2023.

Autor je brojnih bezvremenskih pjesama poput ‘I Say a Little Prayer‘, ‘Raindrops Keep Falling on My Head‘, ‘The Look of Love‘ i sl.

Burt Bacharach, slavni glazbenik, kompozitor i tekstopisac, umro je u dobi od 94 godine u svom domu u Los Angelesu.

U svojoj bogatoj karijeri imao je čak 73 hita među najslušanijih 40 u SAD-u, te 52 hita među najslušanijih 40 u Velikoj Britaniji.

Rođen je u Kansas Cityju u Missouriju 1928., a odrastao je u New Yorku. Još praktički kao dijete, znao se ušuljati u jazz klubove kako bi slušao izvedbe nekih od velikana tog žanra poput Counta Basieja i Dizzyja Gillespieja, a oduševljavali su ga i kompozitori poput Stravinskog i Ravela.

Imao je klasično glazbeno obrazovanje, a nakon kratkog razdoblja provedenog u američkoj vojsci, postao je prateći pijanist za mnoge glazbenike poput Vica Damonea, Ames Brothers i Paule Stewart koja mu je kasnije postala prvom suprugom.

Također je bio producent Marlene Dietrich tijekom njezinih turneja po Europi u 50-im i 60im godinama prošlog stoljeća.

Kao kompozitor se proslavio 1957. kad je upoznao tekstopisca Hala Davida. Njihova suradnja iznjedrila je hitove ‘The Story of My‘ Life Martyja Robbinsa i ‘Magic Moments‘ Perryja Coma.

Davidove romantične stihove

Bachrach je uglazbljivao uz vješto razrađene aranžmane s pažljivo posloženim pratećim vokalima i gitarističkim i pijanističkim dionicama s izraženim jazz elementima u čemu mu je

od velike pomoći bila klasična glazbena naobrazba.

Bacharach i David autori su brojnih bezvremenskih pjesama: ‘I Say a Little Prayer‘ Arethe Franklin, ‘What’s New Pussycat?‘ Toma Jonesa, ‘The Look of Love‘ Dusty Springfield, ‘Make It Easy on Yourself‘ Walker Brothersa i brojne druge.

Radio je i glazbu za filmove, a pjesme ‘Raindrops Keep Falling on My Head‘ iz filma Butch Cassidy and the Sundance Kid osvojila je 1969. Grammy i Oscar.

Jedna od Bacharachovih najdugovječnijih i najplodonosnijih suradnji bila je ona s Dionne Warwick, a među njihovim zajedničkim pjesmama su i ‘Walk on By‘, ‘Do You Know the Way to San Jose?‘, ‘Anyone Who Had a Heart‘, ‘A House is Not a Home‘ i ‘I Say a Little Prayer‘.

U svojoj bogatoj karijeri surađi-

vao je i s Neilom Diamondom, Robertom Flack, Christopherom Crossom, Sheryl Crow, Elvisom Costellom i mnogim drugima.

Nakon razvoda od prve supruge Paule Stewart 1958., Bacharach se ženio još tri puta: za Angie Dickinson 1965., Carole Bayer Sager 1982. i Jane Hansen 1993. s kojom je ostao sve do smrti. S posljednjom je suprugom imao i dvoje djece, Olivera i Raleigh. Nikki Bacharach, njegova kći iz braka s Angie Dickinson, oduzela si je život 2007. godine.■