2-07 - Divrej Tora - Teruma 5781

Divrej Tora Godina 14 Broj 19

Zagreb, šabat 20. veljače 2021. - 8. adara 5781.

http://twitter.com/DivrejTora B’’H

Šabat Teruma Jeruzalem 16:53

18:06

Zagreb

17:10

18:12

Rijeka

17:17

18:22

Split

17:12

18:15

Dubrovnik 17:06

18:09

Vinkovci 17:00

18:04

Sarajevo 17:03

18:07

Doboj

17:07

18:10

B. Luka

17:07

18:11

Beograd 16:53

17:57

Novi Sad 16:55

17:59

Subotica 16:55

17:59

Zrenjanin 16:53

17:57

Niš

16:50

17:52

Beč

17:05

18:12

Frankfurt 17:32

18:42

Edison, NJ 17:20

18:31

divrejtora@gmail.com

Paraša Teruma

(Šemot 25,1 - 27,19)

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Na dan

utorak 23.2.2021.

Alot Hašahar

5:17

Najranije Talit

5:51

Nec Hahama

6:45

Najkasnije Š’ma

9:27

Zman Tefila

10:22

Hacot

12:10

Minha Ketana

15:19

Plag Haminha

16:27

Šekia

17:34

Cet Ha-kohavim

18:16



Broj 19

Izraelski narod je pozvan da donira 15 vrsta materijala: zlato, srebro i bakar; plavu, grimiznu i crveno obojenu vunu; lan, kozju dlaku, životinjsku kožu, drvo, maslinovo ulje, začine i dragulje – od čega, "će mi oni napraviti Svetište i ja ću prebivati među njima", rekao je B-g Mošeu.

Na vrhu Sinajskog brda Moše je dobio detaljna uputstva kako načiniti prebivalište za G-spoda; prebivalište koje će se moći brzo rasklopiti, prevoziti i opet sastaviti dok narod putuje pustinjom.

U unutarnjoj odaji, iza umjetnički istkane zavjese, bio je kovčeg u koji su smještene ploče s Deset zapovijedi; na poklopcu kovčega stajala su dva krilata

kerubina od čista zlata. U vanjskoj je odaji stajala menora sa sedam krakova i stol na koji se stavljala hala.

Tri zida svetišta bila su sastavljena od 48 uspravnih dasaka, od kojih je svaka bila prekrivena zlatom, a držao ju je par srebrnih spojnica na dnu. Krov su činila tri sloja: a) tapiserija od višebojne vune i lana; b) pokrov načinjen od kozje dlake; c) pokrov od kože ovna. S prednje strane svetišta bio je izvezeni paravan kojeg je držalo pet stupova.

Oko svetišta i bakrom obloženog žrtvenika koji mu je stajao nasuprot, obješeni lan činio je ogradu koju je držalo 60 drvenih držača sa srebrnim kvačicama i ukrasima, a sve to pojačano dijelovima od bakra. ■ Prevela Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija – 16 p’sukim –

ma, svi detalji izgradnje Mikdaša

25,1-16

obuhvaćeni su jednom jedinom mi-

B-g kaže Mošeu da kaže narodu neka doniraju stvari u količinama koje "svaka osoba smatra prikladnim". Donacije trebaju biti zlato, srebro, bakar, obojena vune (plava,

cvom asei. Ostali učenjaci koji nabrajaju micve ne slažu se s time.

Npr. Ramban broji izgradnju Arona kao zasebnu micvu (ali ne i ostalo sveto posuđe).

grimizna, crvena), fini lan; tkanina

B-g će pokazati različite oblike koje

od kozje dlake, crveno obojena

će rad poprimiti, kao modele koje

ovčja koža, koža tahaša; bagremovo

ljudi trebaju slijediti u M’lehet Ha-

drvo; ulje za svjetlo; mirodije za ulje

Miškan, svetom zadatku izgradnje

pomazanja i prinošenje tamjana;

Mikdaša.

drago kamenje za eifod i hošen.

"I načinit će Mi Svetinju, i Ja ću

da se načini Aron (sveti kovčeg). On

boraviti među njima". Ovaj dobro

treba biti načinjen od drveta, te biti

poznati pasuk temelj je micve da se

obložen zlatom iznutra i izvana. Če-

izgradi Miškan u svakoj generaciji, a

tiri zlatna koluta treba pričvrstiti na

u kasnija vremena Beit HaMikdaš.

njegove stranice kako bi se u njih

Svaki puta kada se Miškan rastav-

umetnule motke za nošenje (koje su

ljao, prenosio, te ponovo sastavljao,

i same načinjene od zlatom optoče-

micva je bila ispunjena. Ispunio ju je

nog drveta). Motke za nošenje jed-

Šlomo HaMeleh i njegov naraštaj, i

nom kada se umetnu u kolute, više

Ezra HaSofer i njegova generacija.

se nikada ne smiju izvaditi.

izlaziti dva Keruba licem okrenuta jedan prema drugome, krila rašireB-gom će dolaziti "između dva K’ruvima".

■

Razmislite o sljedećem… Čini se malo čudnim, zar ne, da nam je bilo zapovijeđeno da načinimo K’ruvim imajući u vidu strogu zabranu izrade rezbarenih likova. Čak i više,

uzmemo li u obzir kronologiju događaja u mjesecima nakon Izlaska – konkretno, da je zapovijed da se izgradi Mikdaš uslijedila nakon fijas-

Primijetite da

ka sa zlatnim teletom. "Odgovor" je

iako su sve pozitivne zapovijedi

da je B-g Gazda. On kaže, bez rez-

vezane uz pojedinosti svakog od riječ

barenih likova – i mi ih ne činimo. A

predmeta, sastavni dio "nad-micve"

b’toham kao u svakoj osobi B’nei

zlatno tele je krajnja uvreda B-gu.

izgradnje Mikdaša (i svega u njemu),

Jisraela, ne samo u sredini naroda,

On nam zapovijeda da načinimo

ova zabrana broji se zasebno. Dru-

personalizirajući na taj način odnos

K’ruvim, i mi ih načinimo. Ima

gim riječima, zapovijed da se načini

između B-ga i svake osobe.

mnogo primjera ove ideje. Paljenje

Aron, da ga se obloži zlatom, da se

vatre je zabranjeno na šabat. U

pričvrste obruči, da se načine mot-

Mikdašu paljenje vatre je obavezno.

ke, da se stavi ukrasna ogradica oko

Piku’ah nefeš situacije zahtijevaju to.

gornje površine Arona, da se načini

Ovo nije proturječnost. Ovo je pri-

poklopac, itd., sve je to dio micve da

znavanje B-žje vlasti nad svijetom i

se načini Svetište. Zabrana uklanja-

naše opredijeljenosti da slijedimo

nja motki za nošenje micva je za sebe.

Njegove zapovijedi.

Beit HaMikdaš bude sagrađen, IJ”H u naše vrijeme.

Neki

komentari

tumače

S gledišta micve Rambam daje 14 pravila za

nabrajanje 613 micvot.

Pravilo br. 12 glasi da nije "prikladno" kao zasebne micvot brojati one zapovijedi koje čine dio sveobuhvatnije micve. Stoga, Rambam ne ubraja u 613 micvot da se načine Aron, Menora, Šulhan, žrtvenici, itd. budući da su one obuhvaćene izgradnjom Svetišta. Drugim riječi-

Strana 2

S gledišta micve

niti za Aron. Iz poklopca trebaju

nih nad poklopcem. Komunikacija s

Prva konkretna zapovijed je ona

Ona će biti ispunjena IJ”H kada treći

Masivni poklopac od čistoga zlata

(koji se naziva Kaporet) treba nači-

"Svjedočanstvo" (Luhot – ploče) će se staviti u Aron.

Levi – druga alija – 24 p’sukim – 25,17-40

Poseban stolić od zlatom obloženog drveta bi će načinjen; okvir i ukrasnu ogradu treba načiniti od zlata. Četiri zlatna obruča treba Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

pričvrstiti na noge stolića, u koje će se stavljati motke za prenošenje.

Police i potpornji za police kompletiraju Šulhan.

Alija po alija

(u neki Humašima Šliši počinje na ovom mjestu)

pet drugih obloga. Dva ovako obli-

Menoru treba načiniti od čistoga zlata, kao jedan kontinuirani ko-

Lehem Panim (prikazni kruhovi) na

mad, središnji krak sa šest postra-

Šulhanu će biti postavljeni u svako

ničnih krakova (sa svake strane po

doba.

3), ukrasne kugle, cvjetovi, i čašice

S gledišta micve

Ovo se ne sma-

tra tek detaljem izrade Šulhana, već

zasebnom micvom. Ta micva obuhvaća pečenje 12 naročitih kruhova (halahički, oni su bili maces) u petak, da za šabat zamijene kruhove od prošlog tjedna. Tradicija bilježi

koji

ukrašavaju

segment; jednako je bilo povezano

krajeve

svakog

kraka, s dodatnima na središnjem

kovana segmenta bila su povezana zlatnim kopčama provedenim kroz petlje od modre vune. Kopče su bile pričvršćene na rub jednog segmenta, a petlje utkane na rub drugog segmenta. Tkanje Miškana uključivalo je likove poznate kao K’ruvim.

kraku. Pribor za Menoru također je

Ponad Miškana stajao je platneni

bio načinjen od zlata. Uz to, bila je

pokrov sastavljen od 11 dijelova

tu i platforma od 3 stepenice kojom

(segmenti od šest i pet platnenih

se koristio kohen kada je održavao i

obloga povezanih bakrenim kop-

palio Menoru.

čama) načinjenih od kozje dlake.

Miškan je imao estetsku namjenu;

svakotjedno čudo, da su kohanim

Zapravo, kohen bi mogao dosegnu-

koji su bili u službi našli tjedan dana

ti uljne svjetiljke čak i bez te platfor-

stare Lehem HaPanim svježima, tako

me, no penjanje na platformu omo-

da su ih mogli podijeliti i jesti. Ova

gućavalo je Kohen Gadolu da ruke

micva dokazuje da na hranu ne smi-

ne podiže iznad razine svog čela,

jemo gledati samo kao na fizičku

zbog cica kojega je nosio. (Smatralo

neophodnost, kao što to sav svijet

se manjkom poštovanja da Kohen

Najgornji pokrov (neki kažu da je

gleda, već ona pred nas stavlja iza-

Gadol svoje ruke podigne iznad

bio samo odozgo, ne i sa strana;

zov da nadodamo duhovnu dimen-

cica.) Stepenice su također omogu-

drugi kažu da se spuštao niz zidove

ziju čak i najsvakodnevnijoj od svih

ćavale lakše održavanje Menore.

Miškana) bio je napravljen od crveno

ljudskih aktivnosti. Lehem HaPanim su model; naši zakoni o kašrutu, brahot, i drugi pomažu nam postići duhovne razine ovog koncepta. U zmira za šabat Ki ešm’ra šabat, mi pjevamo da je B-g kohanim dao micvu iz Tore da na šabat stave Lehem HaPanim na Šulhan. Stoga nam je zabranjeno na šabat postiti (osim na

Svi dijelovi Tore bili su dio jedne cjeline, niti jedan nije bio “samo” pričvršćen. Torat Moše to primjenjuje na narod Izraela te, kroz igru riječi, kaže da čak i Židovi koji su se otuđili od Tore i micvot jesu dio cjeline. Šliši – treća alija – 14 p’sukim – 26,1-14

Jom kipur). Drugim riječima, B-g

Miškan (ovaj pojam se koristi kako

nije uključio hranu u Hramsku slu-

za čitavo zdanje tako i za prvi sloj

žbu samo da bi nahranio kohanim.

tkanine pokrova koji ga pokriva) je

B-g nam, recimo to tako, pokazuje

bio zdanje koje nije imalo krova, te

kakav duhovni potencijal hrana po-

su ga pokrivala tri sloja pokrova.

sjeduje. Prenesite ovu pouku, kaže

Prvi se nazivao Miškan i bio je nači-

On, iz Mikdaša u svoje domove.

njen od 10 obloga tkanog materijala

Hrana se ne pojavljuje slučajno uz

načinjenog od 3 različite boje oboje-

šabat, ona čini značajan dio našeg

ne vune, te bijelog lana. Pet obloga

poštivanja šabata.

bilo je povezano tako da tvore jedan

Godina 14 3Broj 19 Strana

ovaj pokrov, poznat kao ohel, imao je funkcionalnu svrhu, pružajući zaštitu od

prirodnih elemenata.

Ohel i Miškan prekrivali su stranice Miškana i nadsvođivali ga.

obojane ovčje kože, te od kože tahaša. (Što je tahaš, prilično je sporno; neki kažu da je to bila životinja koja je postojala samo u to doba, konkretno sa svrhom da se od nje načini mihse, najgornji pokrov Miškana.)

Za vašu informaciju… Miškan je, kao što je opisano u Tori, funkcio-

nirao 40 godina u pustinji (zapravo 39 godina), te prvih 14 godina u Erec Jisraelu (u Gilgalu), u godinama osvajanja i naseljavanja. Nakon toga, u Šilou je bilo podignuto kameno zdanje – istih dimenzija – kao zamjena za zlatom presvučene drvene zidne segmente. Tri pokrova su bila ista, kao i unutrašnja oprema Miškana. Miškan je stajao u Šilou 369 godina. Nakon što je umro Eli Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

Hakohen, Miškan je bio podignut u

drvo prilikom njihovog odlaska iz

Novu (13 godina) a potom (nakon

Egipta. On je sa sobom u Egipat

Šmuelove smrti) u

Giv’onu (44

donio mladice koje je posadio kako

godine). To je ukupno 480 godina,

bi njegova djeca sa sobom ponijela

od j’ci’at micrajim pa do Prvog Beit

drvo kada budu napuštala Egipat.

HaMikdaša.

R’vi’i – četvrta alija – 16 p’sukim – 26,15-30 Zidove Miškana činile su pozlaćene

drvene ploče. Svaka ploča imala je dva klina kojima je bila utaknuta u srebrno podnožje. Ploče su bile povezane kroz proreze na vrhu ploča četvrtastim zlatnim prstenovima; spojne šipke išle su kroz prstenove namještene sa strane, iznad i ispod njihovih središnjih linija; a središnji vijak kroz središte ploče, iznutra.

Trebalo je biti po 20 ploča za sjeverne i južne zidove, te osam za zapadni. S istočne strane Miškan je bio

otvoren, prekriven posebnim zastorom.

Nešto o čemu treba promisliti ...

Uvidom u brojne knjige o Miškanu i Beit HaMikdašu, otkrivamo različita mišljenja među našim izvorima o mnogim, mnogim detaljima. Iako je Tora prilično detaljna - a Talmud pridodaje još mnogo detalja, o mnogim je točkama moguće nagađati.

Jesu li zidne ploče bile jednolike debljine ili su se sužavale prema vrhu?

Kako su izgledali ukrasi? I tako dalje, i tako dalje. Važno pitanje koje slijedi za sva ova različita mišljenja je sljedeće: Mijenja li to nešto na stvari?

Pokušajmo odgovoriti na razini "tahlis". Čekamo treći Beit HaMikdaš. Grupe ljudi počele su se na to praktično pripremati. Izradili su nešto od posuđa koje će se koristiti u Beit HaMikdašu. Između ostalog, Strana 4

Hamiši – peta alija – 7 p’sukim – napravili su i Menoru.

Hoće li je se moći koristiti u slje-

dećem Beit HaMikdašu? Napravljena je od srebra, a ne od zlata. To je dopušteno. Nema kićene ukrase i oblik. I to je u redu kada Menora nije izrađena od zlata. Nije iskovana iz jednog komada. U redu je i to za ne-zlatnu Menoru. Zasada je dobro.

Je li odgovarajuće veličine? Kolika je duljina tefaha? Kakvog su oblika krakovi Menore? Ne znam. Koliko odstupanje je dopušteno od "ispravnog" oblika i veličine? Ne znam. Da-

kle, hoće li Menora koja već postoji u Hramskom institutu u Starom

26,31-37 Istkani zastor (poput prvog pokrova Miškana) trebao je biti ovješen na

četiri pozlaćena drvena stupa kako bi odjeljivao Svetinju nad svetinjama od predvorja Svetinje. Taj se zastor nazivao parohet, i po njemu je ime dobio zastor koji stavljamo na Aron hakodeš u sinagogama. Njihove ■ funkcije su različite, mada su im imena ista.

Ma’asei hošeiv, tumači Raši, je vrlo vješt način tkanja (da li bi to mogla biti neka vrsta vezenja?) čiji

je rezultat bio različit dizajn na svakoj od dviju strana materijala.

gradu biti upotrebljiva u sljedećem

Aron treba staviti u Svetinju nad

Beit HaMikdašu dok se ne napravi

svetinjama. Šulhan na sjevernom

odgovarajuća od zlata?

zidu i njemu nasuprot postavljena

To je pitanje. (Osobno mišljenje; po

Menora na južnom zidu smješteni

intuiciji) Tadašnji Sanhedrin će presuditi o tim pitanjima. Moglo bi biti i jedno i drugo. Na sve za što kažu "da", nasmiješit ćemo se i imati pre-

su izvan paroheta u predvorju Miškana. (Običaj je staviti hanukiju na južni zid sinagoge, da nas podsjeća na Menoru iz Mikdaša.)

dnost u vezi Beit HaMikdaša. Za

Zastor jednak parohetu trebao je biti

stvari koje odbiju – drago kamenje,

ovješen cijelom širinom Miškana. Taj

Kohenovu odjeću, začine, posude,

masah trebao je biti ovješen na pet

što god to bilo - dobit ćemo upute

drvenih stupova obloženih zlatom,

kako da ispravno završimo posao.

sa zlatnim kukama, i utaknutih u

Zaključak:, sve je ovo stvarno. Naša

zlatna postolja.

bi čežnja trebala bi biti stvarna. Naše molitve trebaju biti stvarne. A tako i naše nade.

Raši donosi midraš koji kaže da je Jaakov Avinu vidio B-žansku viziju da će njegovim potomcima trebati

Šiši – šesta alija – 8 p’sukim – 27,1-8 Mizbei’ah (žrtvenik) treba načiniti od drveta obloženog bakrom. Pravokutnog je oblika s uzdignutim

Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

uglovima. Sve posude i sav pribor

Toliko smo dugo bez Beit HaMikda-

za ovaj žrtvenik trebaju biti izrađeni

ša da su mnogi od nas prema fizič-

od bakra, kao i kolutovi za motke za

kom Mikdašu razvili stav "kome to

nošenje. Ovaj je žrtvenik bio izvan

treba?". Bez da analiziram analogiju

Miškana, u dvorištu Mikdaša i bio je

toga, evo što mislim. Čak i ako je

korišten za prinošenje većine žrtava.

netko molio iz srca dugo vremena, i

(Za razliku od unutrašnjeg, zlatnog,

dobro poznaje molitve, još uvijek

žrtvenika za tamjan – koji nije niti

ima mnogo koristi od toga da si

spomenut u ovoj sedri).

nabavi lijep sidur kojim će se služiti.

Tora kaže da je taj žrtvenik bio visok 3 amot. R. Jehuda kaže: shvati to onako kako je pisano. R. Josi kaže kao što je visina unutarnjeg žrtve-

On mu daje usredotočenost, obogaćuje njegovu službu B-gu, privlačnog je izgleda i duhovno nadahnjuje.

nika dvaputa veća od njegove širine

Ljudi koji imaju pogrešan stav

i duljine, tako je i ovaj. On mjeri 5

mogu smatrati paršu T'RUMA do-

amot sa svake strane pravokutnika,

sadnom. Puna je nebitnih detalja,

stoga je visok 10 amot. Međutim

itd. Ali uz ispravan stav - a preno-

Tora kaže tri? To je zbog njenog

šenje i njegovanje pozitivnog stava

soveva.

jednako je važno, ako ne i važnije

Aron, Šulhan, Menora su 1,2,3 u Paršat T’ruma. Onda ide zdanje

Miškana, i vanjski žrtvenik. Unutarnji žrtvenik se ne pojavljuje do T’cave – nakon odjeće za kohanim.

Umivaonica za pranje i njegovo postolje ne pojavljuju se do početka Ki Tisa. Kada se stvarna zgrada opisuje

u

Vajakhel

i

P’kudei,

redoslijed je drugačiji. Š’vi’i – sedma alija – 11 p’sukim – 27,9-19 Lanene zastore treba napraviti, kao

što je bio slučaj s drvenim stupovima, ukrašenima (ne u potpunosti

od podučavanja o odnosima roditelja prema djetetu, učitelja prema

učeniku, prijatelja prema prijatelju.

Mikdaš je dragocjeni niz poglavlja iz naše prošlosti i značajan dio naše budućnosti. Postoji mnogo knjiga koje pomažu našoj mašti. T'ruma i druge sedre mogu oživjeti. Vi to možete ostvariti.

Haftara 20 p'sukim - 1. Kraljevima 5,26-6,13 Paralelno s naredbom Bnei Jisrael u pustinji da izgrade Miškan, haftara opisuje monumentalni zadatak koji je Šlomo HaMeleh poduzeo u izgradnji prvog Beit HaMikdaša. Čitanje započinje izjavom da je Šelomo primio mudrost koju je tražio.

Zatim se spominje ugovor između Hirama iz Tira i Šlomoa HaMeleha.

Za težak zadatak vađenja kamena i sječe drva za izgradnju Beit HaMikdaša regrutirana je radna snaga od 30 000 Židova.

Izgradnja Beit HaMikdaša započela je 480. godine nakon Izlaska, u mjesecu ijaru, koji se ovdje spominje kao ZIV. Pred kraj haftare imamo važno "pojašnjenje" iz Tore u vezi zapovijedi o izgradnji Mikdaša. U sedri čitamo: Izgradite Svetinju i ja ću boraviti među vama. Ono što je B-g rekao Šlomi HaMelehu bilo je ovo: Kuća koju gradite, AKO se budete držali Mojih propisa i poštivali Moje zakone i odano slijedili sve moje micve, tada ću održati Svoje obećanje vašem ocu Davidu i prebivat ću usred djece Izraelove i nikada neću napustiti Svoj narod.

Drugim riječima, puko fizičko zda-

nje Mikdaša ne garantira da će B-žanska prisutnost biti s nama.

prekriti) srebrom. Dvorišni zastori

Zaključak je, kao i uvijek, da mo-

trebaju visjeti sa srebrnih kuka na

ramo biti vjerni HaŠemu i Njegovim

tim stupovima. Svaki stup držala su

micvot. Hramovi i žrtve i sve vrste

bakrena podnožja. Zastor na ulazu

vjerskih obreda su besmisleni (i vje-

trebao je biti istkan u stilu Miškana,

rojatno još gori od besmislenih) bez

Parohet, i Masah, trebaju biti obješeni

naše odanosti HaŠemu. Mikdaš i

s istočne strane dvorišta. Bakreni

sve ostalo pomaže nam da posti-

šiljci pomogali su učvrstiti zastore

gnemo svoje ciljeve. ■

koji su okruživali Miškan.

Godina 14 5Broj 19 Strana

Strana 5

Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 95. Jibone HaMikdaš: Obaveza izgradnje Hrama Načinit će Mi svetište da mogu prebivati među njima. (Izl 25,8) 96. Poglavar prstenova: Zabrana uklanjanja motki s kovčega Motke imaju ostati u prstenovima Kovčega; ne uklanjajte ih ... (Izl 25,15)

97. Svaki tjedan svježe pečeno: Obaveza da se napravi prikazni kruh Postavit ćeš prikazni kruh na stol, preda mnom, u svako doba. (Izl 25,30)

Beis Garmu, koja je revnosno čuvala svoje tajne kako se jednaki kruh ne bi mogao napraviti u idolopokloničke svrhe. Beis Garmu također nikada nisu držali brašno prikladno za lehem hapanim u svojim domovima, kako nitko ne bi mogao posumnjati da ih rade za vlastitu upotrebu. (Vidi Joma 38a. Talmud u Šekalim 14a objašnjava tajnu Beisa Garme. Očigledno, lehem hapanim bili su pečeni u posebnim kalupima kako bi štruce zadobile svoj karakterističan oblik. Pripadnici Beis Garme uspijevali su vaditi lehem hapanim iz tih kalupa bez da se kruh zalijepio za kalupe i potrgao.)

Osnova ove micve je da je kruh fizički ključ ljudske egzistencije (iako, kako što nas podsjeća Ponovljeni zakon

Jedan od elemenata prebivališta bio je Šulhan (stol), na

8,3, čovjek ne živi samo o kruhu, potrebna mu je i B-žja

kojem je postavljen "prikazni kruh". (Neki prijevodi ga

riječ). B-g je uključio kruh kao dio Hramske službe Nje-

nazivaju "prineseni kruh ili kruhovi obličja".)

mu, kao uzvrat za blagoslov koji On stavlja na čovjekovu

Na hebrejskom se prikazni kruh nazvao "lehem hapanim" ("kruh licâ") zbog oblika otvorene kutije s brojnim plohama. Pojedinosti ove micve nalazimo u paršas Emor (Levitski zakonik, 24. poglavlje): bilo je 12

kruhova, izrađenih od finog brašna. Bili su postavljeni na Šulhanu u dva kupa od po šest kruhova. Postavljali su se

hranu. Sefer Hahinuh objašnjava da će sve ono što čovjek koristi za služenje B-gu biti blagoslovljeno. On navodi Talmud u Roš Hašana 16a, gdje se objašnjava da se omer donosi na Pesah kao znak blagoslova, ljevanice od vode

izlijevaju se na Sukos kao znak blagoslova kiše, itd.

Obaveza da se postavi lehem hapanim na Šulhan obave-

na šabes, a kruhove od prethodnog tjedna se uklanjalo,

zuje samo muške kohene (svećenike) u vrijeme kada po-

te su ih pojeli koheni. (O ostalim pojedinostima koje se

stoji služba u Hramu. O njoj se raspravlja u Talmudu u

tamo nalaze dublje se raspravlja u talmudskom traktatu

Menahos 94a-100b. Kodificirana je u Mišne Tora u petom

Menahos.)

poglavlju Hilhos Tamidin i ona je 27. od 248 pozitivnih

Lehem hapanim je izrađivala obitelj kohanima po imenu

micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu. ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivne zapovijedi 39. Pozitivna je zapovijed održati riječi koje su izašle iz usta čovjeka – štogod on uzeo na sebe zavjetom ili zakletvom jer Pismo kaže, Sve što prođe preko tvojih usana održat ćeš i učiniti, kao što si se zavjetovao (D'varim 23,24); a dalje kaže on će činiti prema svemu onome što iziđe iz usta njegovih (Bemidbar 30,3).

Strana 6

Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu.

Negativne zapovijedi 98. Negativna je zapovijed ne jesti crve iz voća ili sjemenki jer Pismo kaže, čak i sva stvorenja što se roje po zemlji, to nećete jesti. (Va-jikra 11,42).

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu. ■ Divrej Tora

Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook:

Šulhan Aruh

Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim Poglavlje 17 – Pripreme za Šabat

U čast šabata, treba ispeći kruh i pripremiti dodatnu hranu (koja uključuje meso, vino i posebne poslastice, 250,2) i posebno posuđe (vidi 250,1) prije šabata. U četvrtak treba oprati odjeću (242,1), okupati se ili oprati, te podrezati nokte (i kosu ako je potrebno) u petak popodne i odjenuti bolju odjeću (260,1; 262,2-3). Treba urediti dom, postaviti stol i namjestiti krevete prije šabata; stol treba ostati postavljen

tijekom šabata (262,1). Čak i ako ima mnogo slugu, treba ustati rano u petak i osobno napraviti neke od priprema za šabat (250,1). Kad se približi suton treba pitati članova svog domaćinstva da li su izvršili pripreme; vidi 260,2. Čovjek treba planirati provesti šabat na mjestu gdje ga se očekuje ili gdje može stići na vrijeme da se pripremi (249,1). Čovjek ne smije jesti neuobičajeno

veliki obrok u petak (osim na vjerskoj proslavi), ili čak redoviti dnevni obrok u posljednjoj četvrtini dana (249,2); neki ljudi čak poste svaki petak (249,3). Onaj koji dobrovoljno posti u petak, treba reći da će jesti odmah nakon večernje službe; ali ako posti zbog ružnog sna ili javnog posta, treba postiti do poslije mraka (249,4).

Godina 14 7Broj 19 Strana

Ne smije se raditi redoviti rad niti

čita se blagoslov "... Koji nam je za-

intenzivno učiti u petak popodne

povjedio da palimo svijeće za šabat".

(vidi 251,1-2); ali je dopušteno raditi

Uobičajeno je ne koristiti blagodati

što je potrebno za pripremu za ša-

od svjetlosti prije nego li kažemo

bat, poput pranja odjeće, pripreme

blagoslov (263,5), već se blagodat

posuđa i šišanja kose (251,2). U ži-

mora steći nakon toga (vidi 263,9).

dovskim je zajednicama uobičajeno

Svijeće čija se svjetlost koristi na

signalizirati ili najaviti dolazak ša-

šabat moraju biti u stanju postojano

bata pola sata ili sat unaprijed, kako

gorjeti (vidi 264,1-10) i treba ih

bi ljudi mogli prestati raditi i dovr-

tretirati s poštovanjem (vidi 275,12).

■

šiti svoje pripreme (256,1).

Šabat počinje kada se smrači. TijeMora se upaliti svijeća da rasvijetli

kom 13 minuta nakon zalaska sunca

kuću; ako u kućanstvu ima žena,

još nije sigurno je li se već smračilo,

ona to čini za sve (vidi 263,2-3,6-8).

pa se ono što je rabinski zabranjeno

Uobičajeno je upaliti nekoliko svi-

na šabat tada može činiti ako je po-

jeća (vidi 263,1), osobito na stolu

trebno za šabat ili u vjerske svrhe

(vidi 263,10). Može ih se upaliti ra-

(vidi 261,1-2; 307,22 , 342,1). Neki

nije ako se šabat prihvati ranije

kažu da bi se šabat trebalo početi

(263,4, vidi dolje); o tome što učiniti

držati nešto prije nego li se smrači;

kada niste sigurno u koje je vrijeme,

ali ga ne bi trebalo započeti više od

vidi 261,3. Kad se upale svijeće, pro-

1

1/4

sata prije zalaska sunca (261,2 i

267,2, vidi pogl. 18). Osoba prima šabat započinjući večernju molitvu; a žena koja pali svijeće prima šabat tim činom ukoliko si ne odredi drugačije (261,4; 263,10-11). Što učiniti ako je zajednica prihvatila šabat ranije, pogledajte 263,12-13.15-16; o tome što učiniti ako je šabat zabunom primljen prijevremeno, vidi 263,14. Osoba koja je primila šabat ranije, ili koja ga još drži u subotu navečer nakon što padne mrak, može zatražiti druge koji ga ne ■drže da učine nešto za nju i smije imati koristi od njihova rada (263,17). O tome što učiniti ako niste sigurni koji je dan šabat vidi 344,1-2. ■ Strana 7

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Treba li Hašemu kuća?

Budući da B-g nema potrebe za skloništem, svjetlom, kruhom ili mesom, zbog čega je zapovijedio Izraelcima da načine Šator sastanka i njegove instrumente?

•

•

•

Prema Rambanu Miškan je služio kao mjesto stanovanja Hašemove prisutnosti i omogućio nastavak B-žanske objave koja je započela na gori Sinaj. Znači li to da fizička građevina može obuhvatiti B-ga? Što nam to nagovještava o pojmu "svetog mjesta"; jesu li određene lokacije svetije od drugih? I na kraju, kada bi se B-g doslovno nalazio u vašoj sredini kako bi to utjecalo na vaš odnos s Hašemom?

Sifre smatra Šator sastanka sredstvom kojim su se Izraelci iskupili za grijeh zlatnog teleta, dok se Tanhuma usredotočuje na to da on služi kao znak okolnim narodima da je B-g oprostio Izraelu.

Koji bi polemički čimbenici mogli motivirati Tanhumovo viđenje? Možete li se sjetiti drugih slučajeva u kojima je komentatorovo razumijevanje priče polemički potaknuto?

Shadal sugerira da je Šator sastanka poboljšao ne samo čovjekov odnos s Hašemom, već i odnos s njegovim bližnjim. Određivanjem središnjeg mjesta na kojem će se svi okupljati da štuju Hašema, Miškan je poslužio ujedinjenju nacije. Koje su druge koristi centralizacije? Koje su neke loše strane toga?

Promjena plana Da li je štovanje B-ga prinošenjem žrtava u Šatoru sastanka oduvijek bilo dijelom Hašemovih planova?

•

Seforno i Hoil Moshe sugeriraju da iako je Hašem odu-

Strana 8

•

vijek želio službu prinošenja žrtava, On ju nije želio ograničiti na bilo koju pojedinačnu skupinu ili mjesto, preferirajući da ga se štuje na osobnim žrtvenicima, a ne u središnjem Šatoru sastanka.

Tek nakon grijeha sa zlatnim teletom On je zaključio da narod nije sposoban za takvu službu i da su mu umjesto toga potrebna ograničenja i zaštitne mjere.

Nasuprot tome, Abarbanel sugerira da je Hašemov izvorni plan uključivao Šator sastanka kao pomoćno sredstvo putem kojeg bi narod osjećao Hašemovu prisutnost, ali ne i za prinošenje žrtava. Međutim, nakon grijeha sa zlatnim teletom Hašem je dodao komponentu prinošenja žrtava kako bi olakšao proces izmirenja.

Je li moguće da se Hašem predomislio ili da je zapovijed Tore bila mjerodavna samo za određeno razdoblje? Koje teološke poteškoće može riješiti takva sugestija? Kakve teološke poteškoće to pokreće?

‫מ״ד צעע‬

•

O stolovima, kruhu i savezu Mi često tražimo simboličko značenje u ritualima ili religijskim predmetima. Kakva simbolika može stajati iza kovčega saveza, stola, svijećnjaka i žrtvenika za paljenje kada?

•

‫ט‬

Razlozi koji se nalaze u pozadini većine zapovijedi nisu otvoreno izneseni u Tori. Iako mnogi društveni zakoni mogu biti razumljivi sami po sebi, veliki broj zakona između čovjeka i B-ga, poput recimo potrebe za Šatorom sastanka i instrumenata u njemu, postavljaju pitanje "zašto".

•

•

Je li bolje razmatrati razloge za micvot, ili ih jednostavno treba prihvatiti bez propiti-

vanja? Koje su prednosti i nedostaci svakog od tih pristupa?

U kojoj mjeri obrazloženje mora razjašnjavati sve pojedinosti zapovijedi?

Je li problem reći da zapovijed ima praktičnu ili uporabnu svrhu, ili ukazivati da je ona ustup ljudskim slabostima? Drugim riječima, moraju li zakoni Tore predstavljati ideal i imati svoju suštinsku vrijednost, ili se oni mogu jednostavno baviti ljudskim potrebama i ljudskom prirodom?

Abarbanel sugerira da Kovčeg Saveza simbolizira Toru, dok ostali instrumenti predstavljaju materijalne (stol), intelektualne (menora) i duhovne (žrtvenik za paljenje kada) nagrade koje se dodjeljuju onima koji drže zapovijedi Tore. Smatrate li njegov prijedlog uvjerljivim? Zašto da ili zašto ne?

Kakvu ulogu ima hrana u vjerskom životu? Koliko obreda ili zapovijedi zahtijeva blagovanje hrane?

•

U vrijeme Tanaha obroci su ■ bili povezani s potpičesto sivanjem ugovora o savezu, i imali su istu funkciju koju danas ima rukovanje. U svjetlu toga, R. Hovav Yechieli navodi da su lehem hapanim činili obrok zapečaćenja saveza koji je stalno iznova obnavljao Sinajski Savez. Kako možete poduprijeti ovo tumačanje tekstom ili idejom? ■ Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Kuda usmjeriti svoju dobrotvorno davanje Ovaj odjeljak Tore isprva može

dobro za njih, niti ispravno postav-

izgledati kao IKEA-in priručnik za

ljaju prioritete. Zato dobrotvorni

slaganje Šatora sastanka. Međutim,

prilog, kada se daje na pravi način,

kabalisti nam kažu da je Šator sas-

može biti mnogo smisleniji od

tanka slika duhovnog Svemira u

trgovine.

fizičkom obliku. Kao takav, svaki

Da se vratim na svoju misao, do-

njegov element i aspekt, ima zna-

brotvorni prilog je zamjena za ideal,

čenje mnogo dublje od svojih jed-

a to je da sam radiš za nešto. Umje-

nostavnih detalja.

Odjeljak

opisuje

sto da ti radiš, plaćaš nekome drukonstrukciju

gome da to čini za tebe.

Kovčega Saveza, originalne menore

No, jednom kada kreneš putem

i samog Šatora sastanka, koji je za-

dobrotvornog davanja, kako ćeš

pravo pokretni Hram u pustinji. Za

odlučiti gdje davati?

neupućene, može biti prilično dosa-

■

dno. Ako dugo niste bili u sinagogi,

Rabi Weinberg kaže da se zapitaš:

ne bih preporučio da odete ovaj tje-

kada bih imao toliko novaca da više

dan. Znam da to nije ono što bi rabi trebao govoriti, ali samo pokušavam biti iskren.

funkcionira – većina ljudi troši mnogo vremena na rad kako bi mogli dati relativno male svote novaca za

Ovotjedni odjeljak započinje B-ž-

neku vrijednu svrhu, pa bi im bilo

jom zapovijedi da se daju doprinosi

bolje da su jednostavno svoje vrije-

za Šator sastanka. Pa ovo je san –

me uložili direktno u te svrhe.

sam B-g ti kaže gdje da daš dobrotvorni prilog!

Međutim,

toliko

mnogo

vrijednih

stvari u koje se može uložiti, da odluka izgleda gotovo nemoguća.

Moj učitelj, rabi Weinberg, neka je

činio? Ako bi otišao u Afriku da se

tamo boriš protiv bolesti, onda je to mjesto gdje trebaš dati svoj novac.

Ako bi otišao pomagati siročadi u

bao!), daj novac za Tikun. Ako bi se

Dobrotvorni prilog je zamjena za ideal, a to je da se sam potrudiš oko nečega

blagoslovljeno sjećanje na njega, je-

borio protiv ISIS-a, daj novac Pešmergama ili Trumpu. Štogod da osjećaš da bi činio sa svojim vremenom, kad bi ga imao, to je ono što trebaš učiniti sa svojim novcem.

Drugim riječima, on na dobrotvor-

dnom mi je dao savjet koji pomaže

no davanje gleda kao na unajmlji-

u tome.

On je rekao da dobrotvorni prilozi

Naravno, postoji sljedeći argu-

nisu ideal; zapravo, čovjek ne bi

ment. Plaćen posao sam po sebi

trebao donirati svoj novac u vrije-

može biti značajan tako da ljudi

dne svrhe, već bi u njih trebao ulo-

plaćaju za ono što im je vrijedno, pa

žiti svoj život. On bi trebao utrošiti

bi onda biti plaćen za ono što radiš,

svoj život za to da u svijet donese

zapravo značilo da doprinosiš živo-

promjenu, a ne zarađivati novac

tima drugih ljudi. I u tome ima is-

kojim će drugima plaćati da donose

tine. Ograničenje tog argumenta je u

promjenu u svijet. Potonje često ne

tome što ljudi ne znaju uvijek što je

Godina 14 9Broj 19 Strana

donesem promjenu u svijet, što bih

radio za Tikun (što bi, naravno, tre-

obzirom da mi nemamo taj luksuz, Postoji

svoje vrijeme htio posvetiti tome da

Rusiju, daj svoj novac tamo. Ako bi

s

kako da o tome odlučimo sami?

nikada ne trebam raditi i kada bih

vanje drugih da naprave ono što bi ti sam napravio. Jednom kada stvari počnemo gledati na taj način, postaje nam mnogo jednostavnije postaviti prioritete i znati gdje dati svoj novac. Šabat šalom■ Prevela Anja Grabar

Strana 9

Rabbi David Stav:

Teorija i praksa Prošlog tjedna ušli smo duboko u

se sjetimo posljednjih stihova koji

se dogodilo sa kamenim i zemlja-

etička pravila koja su dana židov-

opisuju događaj na Sinaju. Tamo je

nim žrtvenikom sa završetka parše

skom narodu na gori Sinaj, a koja

Mošeu rečeno: "... gdjegod odredim da

Jitro? Je li se B-g predomislio, nakon

čine temelj za praktični sudski okvir

se spominje Moje ime, doći ću i blago-

što je prethodno dopustio slobodu

koji će garantirati postojanje moral-

sloviti vas" (20,20). Da tako kažemo,

štovanja posvuda, a sada štovanje

nog i pravednog civilnog društva.

ograničava na jedno točno određeno mjesto?

U ovotjednoj parši, parši Teruma, bez prethodne najave ili pripreme,

Ne pravite idole — koji odišu kulturom nemorala — i stavite razum ponad svega ostaloga

selimo se u potpuno drugačiji svijet.

To je svijet Šatora sastanka i njegove opreme, poput menore, stola, Kovčega Saveza i oltara. To je bio prijenosni Hram koji će pratiti židovski narod kroz pustinju. Kasnije, Šator

Naši nam mudraci kažu da sagle-

damo stvari malo šire, te da uzmemo u

obzir grijeh

teletom. To tumačenje kaže da se taj incident, koji je opisan tek dvije parše

kasnije

u

dogodio

prije

sastanka bit će postavljen u Šilou

Teruma.

Prema

gdje će biti u funkciji nekoliko sto-

detalji

ljeća.

čovjek bi prema tome mogao posta-

Tora kaže, "... neka Mi sagrade Pre-

viti žrtvenik bilo gdje i bilo kada, a

bivalište i Ja ću prebivati među njima" .

B-g obećaje da će On doći i prebivati

(Izlazak 25,8). Kako smo došli do te

zapovijedi? Odakle je ona došla?

Zašto nije bilo ničega što bi upućivalo na potrebu za izgradnjom Prebivališta kada je narod primio Toru na Sinaju?

To pitanje postaje još važnije kada

Strana 10

tamo.

Međutim, odjednom nam Tora kaže da sagradimo Šator sastanka koji ima propisanu strukturu i koji će biti opremljen sa detaljno osmišljenim i izrađenim posuđem uz žrtvenik koji ima precizne mjere. Što

sa zlatnim

parše

Tori,

zapravo

vremena ■parše tom mišljenju,

Teruma

su

B-žja

reakcija na pad koji je pred-stavljen grijehom zlatnog teleta.

Taj je grijeh bacio svjetlo na potrebu da postoji točno određeno mjesto

za štovanje. Inače bi se idolopoklonstvo koje se tokom stotina godina uvuklo među židovski narod, vratilo na površinu u raznim oblicima (a to je ono što se kasnije uistinu i dogodilo).

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi David Stav:

Teorija i praksa

To je razumno tumačenje, ali čak i

njegovog bližnjeg. No, što je sa čo-

ako slijedimo to gledište, a ne neko

vjekovim odnosom prema B-gu?

drugo, ostaje nam pitanje zašto Tora

Logika bi nas vodila da i tu primije-

to nije tako iznijela. Zašto nije je-

nimo iste principe kao u međuljud-

dnostavno ispričala priču o zlatnom

skim odnosima. Zato su tu zabrane

teletu, i nakon toga nam zapovjedila

vezane uz štovanje božanstava, žr-

da izgradimo Šator sastanka?

tvovanje naše djece Molehu i druge

Štoviše, ništa u tekstu Tore ne upućuje na to da se zapovijed o

izgradnji Šatora sastanka dogodila retrospektivno, a ne u originalnom

grozote. Ali isto bismo učinili i da smo dali instrukcije o tome što treba biti učinjeno - poput gore spomenu-

tog društvenog sistema.

slijedu događaja. Postoji li neki

Izgleda da je to istina u teoriji, ali

drugi element koji bi nam mogao

u praksi ne funkcionira. Ideal za

pomoći u razmišljanju o ovim sti-

B-ga je da dođe tamo gdje smo mi i

hovima?

blagoslovi nas. Idealno bi bilo da

Nijedan etički sistem ne može opstati jednostavno na apstraktnim principima. Takav sistem treba jasno definirati zakone i pravila o tome kako će svako kršenje očekivanih etičkih normi biti kažnjeno. On

čovjek može osjećati B-žju prisutnost gdjegod to odabere. Ustvari, neki ljudi se vole osamiti u zajedništvu s B-gom negdje duboko u šumi ili gledajući u zalazak sunca na moru, i čine to s dobrim razlogom.

mora izraziti sudbinu kradljivaca,

Međutim, ta praksa ne može pre-

ubojica i drugih. Čak i ako uistinu

živjeti na duge staze. Neograničena

to želi, etički sistem neće morati ići

sloboda štovanja odvest će one koji

u iste detalje kako bi odredio nagra-

su na rubu do nepojmljivih užasa.

de za one koji se zakona budu pri-

Tora želi da razumijemo da Šator

državali.

sastanka nije bio sagrađen kao od-

Nijedna od njegovih odredbi ne nagrađuje čovjeka koji posjeti bolesnika ili daje dobrotvorne priloge.

Prirodno, mi bismo od onih koji cijene moral očekivali više nego da se samo suzdržavaju od djela koja

govor na grijeh sa zlatnim teletom, već zato da regulira da naše štovanje Hašema proizađe iz želje da usmjerimo svoje moralne kompase i izbjegnemo činjenje kritičnih pogrešaka.

su kažnjiva. Oni bi također trebali

Inače bi ljudi jednoga dana mogli

željeti činiti dobro, i ne bi im trebale

početi tvrditi, u ime B-ga, da su

posebne upute za to. Razumni

ubojstvo, krađa, preljub i drugi

pojedinci također bi razumjeli da je

grijesi zapravo imperativ. Tora želi

ponekad najbolje ne opterećivati

spriječiti ostvarenje takvog scenarija

bolesne nepotrebnim posjetama, ili

na način da nam daje vrlo jasno ob-

davati

jašnjenje, od samog početka, o tome

nepotrebno

i

kontrapro-

duktivno onima koji su u potrebi.

Sve je to kristalno jasno kada je riječ o odnosima između čovjeka i Godina 14 11 Broj 19 Strana

kako treba štovati B-ga, te da je sva-

■

ko odstupanje od tih uputa pogrešno.■

Strana 11

Rabbi Ephraim Buchwald:

Doprinos široj židovskoj zajednici U ovotjednoj parši, parši Teruma, čitamo o zapovijedi da se sagradi Šator sastanka, mjesto gdje će prebivati B-žja prisutnost.

nju.

postoji direktna zapovijed da se

Nakon što su ušli u Obećanu zemlju, u Gilgalu je sagrađeno stalnije prebivalište koje je tamo stajalo 14

Tora u Izlasku 25,8, kaže: "…neka

godina. Kasnije je u Šilou bilo po-

Mi sagrade svetište tako da mogu pre-

dignuto zdanje koje je dijelom bilo

bivati među njima."

od kamena, a služilo je kao svetište

Stih ne kaže, "Napravite mi svetište kako bih mogao prebivati u

tijekom 369 godina. Posljednjih 57

godina prije no što je izgrađen So-

njemu." Nakon svega, B-gu ne treba

autor Sefer Ha'Hinuha, svetište nije bilo namijenjeno da bude B-žje prebivalište, već da bude mjesto na kojem će ljudi moći primiti duhovnu inspiraciju korisnu za ispravno što-

molje. Ipak, zbog velike sličnosti između privremenog svetišta, stalnog svetišta u Jeruzalemu i lokalnih sinagoga i bogomolja, rabini izvlače i zahtjev da se sagrade lokalne bogomolje. Tekst koji uzimaju kao

potvrdu tog zahtjeva upravo je stih iz parše Teruma, "Neka Mi sagrade svetište tako da mogu prebivati me-

svetište jer Njegova prisutnost ispunja čitav svijet. Kao što je objasnio

sagrade sinagoge ili lokalne bogo-

đu njima."

Talmud kaže da je onaj koji moli u sinagogi jednak onome koji donosi žrtvu minha

Zohar na paršu Naso 4, kaže da je svaka sinagoga na svijetu poznata ■ kao mikdaš, svetište.

Talmud u Megila 29a citira stih iz Ezekiela 11,16, u kojem B-g kaže da

vanje B-ga. Drevni Šator sastanka

će On, B-g, biti mikdaš me'at, malo

služio je kao mjesto na kojem su Iz-

svetište, u zemljama u kojima će

raelci usmjeravali svoju duhovnost. Šator sastanka, na hebrejskom zvan Miškan, prebivalište, bio je privremeno prijenosno svetište koje

Izraelci prebivati. Rabi Isaac objaš-

lomonov Hram na brdu Sion u

njava da su ta 'mala svetišta' zapra-

Jeruzalemu, Kovčeg Saveza bio je

vo kuće molitve i kuće učenja.

preseljen u Nob, a zatim u Gibeon.

Zbog istaknute paralele između

su Izraelci sagradili od drva, kože i

Zapovijed da se sagradi Hram u

Hrama i sinagoga, mnoga pravila

vrijednih metala, a koje se moglo

Jeruzalemu proizlazi iz zapovijedi

koja se odnose na ponašanje u veli-

rastaviti i sastaviti tijekom njihovog

da se podigne Šator sastanka u pu-

kom jeruzalemskom Hramu, pri-

40-godišnjeg putovanja kroz pusti-

stinji (Izlazak 25,8). Međutim, ne

mjenjuju se i na lokalne sinagoge i kuće učenja kako bi se osigurala njihova svetost. Jeruzalemski Talmud u Berahot 5,1 citira rabi Pinhasa u ime rabi Hošaje, koji kaže da

je onaj koji moli u sinagogi jednak onome koji donosi minha žrtvu.

Upravo zbog uzvišene svetosti sinagoge, židovska tradicija smatra velikom zaslugom pomoć u izgradnji ili potpori izgradnje sinagoga.

Rabeinu Bachya, u svojoj knjizi Kad Ha'Kemah ide toliko daleko da kaže da čak i onaj koji sagradi samo mali dio sinagoge, čak samo jedan njezin zid, ili zabije samo jedan čavao za Strana 12

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald:

Doprinos široj židovskoj zajednici

dobrobit sinagoge, stječe velike za-

nici; Misaskim, koja proviđa pose-

sluge.

bne usluge za ožalošćene; Haverim,

Osim očiglednih sličnosti između izgradnje lokalne sinagoge i izgradnje velikog Hrama u Jeruzalemu, još jedan faktor igra ulogu u micvi o izgradnji sinagoge. Taj faktor je u rabinskoj literaturi poznat kao 'zikuj

ha'rabim' – doprinos mnoštvu.

Taj princip igra važnu ulogu u židovskom životu. Toliko je velika nagrada za društvene aktiviste da se diljem židovskog svijeta u zajednicama svakog šabata u molitvama govori, 'blagoslovljeni su oni koji služe zajednici u dobroj vjeri, neka im Vječni podari njihove pravične nagrade.'

Mnoge micvot spadaju u kategoriju zikuj ha'rabim (doprinosa mnoštvu). Ne samo izgradnja sinagoga, kuća učenja i škola, već i izgradnja mikvi (obrednih kupališta), omogućavanje košer prehrane za sve, te uspostavljanje židovskih knjižnica.

Mnoge volonterske dobrotvorne udruge danas pružaju iznimno vrijedne usluge židovskoj zajednici.

Primjerice: Hatzola, koja proviđa privatnu medicinsku pomoć zajedGodina 14 13 Broj 19 Strana

koja pomaže onima koji imaju hitne slučajeve kod kuće ili ostanu zaključani u svom autu; Zaka, koja sakuplja dijelove tijela onih ubijenih u terorističkim napadima te omogućava žrtvama prikladan pogreb.

Značajan porast Gemahsa (privatnih dobrotvornih fondova) u posljednje vrijeme, ukazuje na to koliko je važna micva doprinosa mnoštvu.

Postoje Gemahsi koji proviđaju kolica za bebe, haljine za mladenke, pelene za novorođenčad, štake i kolica za slabije pokretne, umjetno cvijeće za proslave bar micve i vjenčanja.

Mah'ah'saj l'Meleh kaže u parši Behukotaj da je kralj Solomon iz-

gradio Hram od stabala cedra i čempresa koja s vremenom trunu, tako da bi svaka generacija dobila priliku ponovo izgraditi Hram.

Neka bismo i mi imali priliku da ponovno sagradimo Hram uskoro, za naših dana.

Neka biste bili blagoslovljeni!■

■

Prevela Anja Grabar

Strana 13

Rabbi Berel Wein:

Bahatost

Parša Teruma slijedi iza paraša Mišpatim i Jitro. U parši Jitro doživjeli smo trenutak objave na gori Sinaj i davanje Tore Židovskom narodu. U parši Mišpatim Tora počinje unositi pojedinosti Židovskog zakona i života, posebice u vezi s ljudskim ponašanjem i ponašanjem u društvu, te mjerila za onakvo ponašanje kakvo Tora želi da podupiremo.

U ovotjednoj parši Teruma Tora postavlja još jedan izazov ljudskom ponašanju – bogatstvo, novac, davanje i sposobnost da se čovjek odrekne onoga što smatra da je njegovo.

Tora od nas traži da budemo spremni donirati drugima, davati za visoke ciljeve, za opće blagostanje te da budemo u stanju s drugima dijeliti svoja materijalna dobra.

Rabini Talmuda izjavili su da je to jedan od najvećih ispita identiteta u životu. Škrtarenje, zavidno oko i nespremnost da se da onima koji su u potrebi, smatraju se kršenjem načela Tore i morala. Tora nas je na Sinaju poučila da ne krademo, da ne uzimamo od drugih ono što im pripada bez da oni to izričito odobre.

Sada Tora podiže ljestvicu i traži od nas da budemo spremni dati ono što smatramo svojim drugima koji su imali manje sreće od nas ili za

Strana 14

nacionalne ili vjerske ciljeve koji su svima nama na korist.

Sve je to bilo sadržano u zahtjevu za donacijama koje će pomoći da se izgradi sveti Miškan / Šator sastanka. G-spod nam je sam mogao osigurati sjajan, novi, već izgrađeni

Bahatost izopačava vlastito viđenje svog istinskog mjesta i svrhe u B-ž-anskoj shemi stvari

Miškan / Šator sastanka. Umjesto toga On je onda, i u svakom kasnijem pokoljenju Židovskog života, pred nas stavio izazov da sami i od svojih sredstava izgradimo Miškan / Šator sastanka. A za to je potreban odgovarajući način gledanja na svoj vlastiti imetak i ono što s njime činimo.

Moj me dragi talmudski rebe još prije više od šezdeset godina naučio kako da čitam dnevne novine – ka-

ko da odvojim zlatno grumenje života i morala od ogromne količine otpada koji puni stranice svih naših novina. Prošli tjedan je u novinama bio jedan članak o igraču bejzbola koji se odrekao zajamčene plaće od dvanaest milijuna dolara na godinu i povukao se iz tog sporta jer je sasvim iskreno smatrao da više ne može igrati dovoljno dobro te, u suštini, nije želio biti plaćen a da zapravo ne radi ništa.

Ovo, prirodno, ne ide baš niz dlaku velikoj većini sportaša čija su pohlepa i škrtost dobro poznati. I ■ zato je to postala vijest – priča kako je čovjek ugrizao psa. No meni je to pokazalo da pouka parše Teruma još uvijek živi u ljudskom srcu.

Biti spreman odvojiti se od novca koji nije pošteno zarađen vrednota je Tore. A podijeliti i davati od svog bogatstva drugima i za izgradnju društva, obrazovanje u Tori i za nacionalni dom Židova, također je najviša vrijednost Tore.

Mi svoj Miškan / Šator sastanka moramo graditi neprekidno u svakoj generaciji. Stav Tore prema dijeljenju našega bogatstva ključ je za takvu vrstu izgradnje Miškana / Šatora sastanka.

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Linija između arogancije i nužnog samopouzdanja dosta je tanka. Pa ipak, sveposvud u Tori i Talmudu nalazimo da je arogancija neugodna karakterna osobina, do te mjere da je čovjeku dopušteno da ode u drugu krajnost najdublje poniznosti kako bi izbjegao da upadne u zamku bahatog ponašanja.

Osoba, čak i ona koja teži za poniznošću ipak mora imati samopouzdanja i osobnog dostojanstva. Mada je to istina za sva ljudska bića, ovo je naročito istinito u vezi Židova, svakog ponaosob. Asimilacija i otuđenje od judaizma i Židovskog naroda i njegove sudbine često puta nastane uslijed ovog nedostatka samopouzdanja i samopoštovanja.

U prevladavajuće nežidovskom svijetu, po populaciji i kulturnom sistemu, jedino samopouzdana osoba može uistinu ostati Židovski lojalna. Jedan od problema koji muče naš obrazovni sustav je da, do određene mjere, on uništava samopouzdanje i vjeru u vlatitu vrijednost učenika zbog njegove natjecateljske naravi, ispita s ocjenama i selektivnih nagrada.

Iz Tore se stječe dojam da je obrazovanje jedan na jedan – otac sa djetetom – bio optimalan način obrazovanja. Međutim, praktična priroda našeg življenja čini ovaj način jedan na jedan rijetkim i riskantnim. Ipak bi, nekako, čak i u velikim razredima s naglašenim i vidljivim natjecateljskim duhom, trebalo poduzeti korake da se ne uništi osjećaj vlastite vrijednosti svakog pojedinačnog učenika.

Uvijek sam smatrao da je postizanje toga bilo i jest značajka majstora učitelja daleko više od objektivne ocjene na testu nekog od njegovih učenika. Mnogi od onih koji

Godina 14 15 Broj 19 Strana

Bahatost su, kako se to kaže, podbacili u školi, postali su veliki ljudi jer čovjek još uvijek ima mogućnost da vjeruje u svoje ja, te postupa u životu s tim uvjerenjem.

Talmud nas uči da G-spod, da tako kažemo, ne može ostati s bahatom osobom. Ukoliko osoba ne nauči kako kontrolirati vlastiti ego i kako se nositi sa samim sobom i drugima pravedno i realno, ona isključuje B-ga iz, da opet tako kažemo, iz svojega života, bez obzira koliko površno pažljiv i pobožan se čovjek činio.

Odnos prema B-gu gradi se na spoznaji o svojim vlastitim ljudskim kvalitetama, promašajima, slabostima i uspjesima. Realistična procjena samoga sebe uvijek će prouzročiti osjećaj poniznosti i pokornosti B-žanskom.

Osoba koja uvijek zna bolje i više od svih drugih, koja traži da se drugi uvijek povinuju njenoj volji, smatra se zlom osobom u očima Tore. Takva je osoba toliko puna sebe i svoje oholosti da u njenom srcu i duši nema nimalo mjesta da u njih uđe i tamo se nastani bogobojaznost. Ako je put u pakao popločan dobrim namjerama, on je isto tako posipan ostacima ljudske oholosti i neopravdane taštine. Upitajte samo Hamana!

Stav "ja znam bolje" u odnosu na sve probleme, osobne, u društvu ili narodu, nesumnjivo će dovesti do pogreške, pa čak i do razočarenja i tragedije. Sposobnost da se čuje druge, da se uzme u obzir tuđe mišljenje i tuđa osjetljivost i da se preispita ideje i rješenja koje smo prethodno imali čini prvi korak na nebeske ljestve poniznosti i svetosti.

Bahatost ne pruža nikakav izlaz za tjeskobu ljudske duše.

Tora nas upozorava da oholost vodi zaboravu, a posebno gorkom zaboravu našeg Stvoritelja. Mi kažemo u molitvi na Roš hašanu: "Blago čovjeku koji Te nije zaboravio i sinu čovječjem koji je kroz Tebe osnažio svoje ja." Bahatost je bolest koja iskrivljava, a može čak i uništiti pamćenje. Ona stvara neodoljiv ponos prema svojim vlastitim postignućima, bio on zaslužen ili ne, i izopačava svoje vlastito viđenje svog istinskog mjesta i svrhe u B-žanskoj shemi stvari.

Zanimljivo je primijetiti koliko su nemilosrdni bili talmudski rabini prema arogantnima. Druge se slabosti karaktera mnogo lakše mogu tolerirati, no oholost ostaje kardinalna pogreška. Rabini to naglašavaju citirajući Avot: "Budi vrlo, vrlo ponizan." Očito “poniznost" ili čak jedan "vrlo" nije dovoljno. Osoba mora biti "vrlo, vrlo skromna!"

Majmonides koji se ograđuje od ekstremizma i zagovara zlatnu sredinu umjerenosti u svim životnim pitanjima i karakteristikama, svejedno ohrabruje takav ekstremizam kada je u pitanju osobina poniznosti. Tu nema nikakve mogućnosti za umjerenost, jer jednom kada se bahatost ušulja u ponašanje i um čovjeka počinjena šteta postaje gotovo nepopravljiva.

Prema Majmonidesu čini se također da je arogancija saveznik, ako ne i uzrok gnjeva, sljedeće neoprostive karakterne osobine u njegovim pisanim djelima. Gnjeh proizlazi iz toga što nije sve po mom čitavo vrijeme. Bez arogancije čovjek bi se lako bio u stanju pozabaviti s time što ne ide sve onako kako bih ja htio čitavo vrijeme. Poniznost dovodi čovjeka do ravnomjernog raspoloženja.■

Strana 15

Rabbi Yissocher Frand:

Ono što je besplatno ne traje dugo: Kako došlo tako prošlo!

Paraša Teruma razmatra razne

busejca): "Ne. Ja ću kupiti (polje) od

mu – trebao odbiti ponudu i radije

novčane i materijalne doprinose Ži-

tebe za punu cijenu i neću prinositi

platiti za svoj lulav i esrog ili za svoju

dova za izgradnju Miškana i njego-

žrtve paljenice Vječnome, mom B-gu,

šmura maca!

vih potrepština.

koje ništa ne koštaju." (Samuel II

Hajei Adam ima odjeljak (Pravilo 68) pod nazivom "Uvjeti oko kojih

24,24).

Hajei Adam citira Zohar koji je vrlo strog u pogledu koncepta ''bes-

Hajei Adam iz ovog stiha izvodi

platnog'' izvršavanja micvos. Zohar

čovjek mora biti oprezan prilikom

mnogo govori o "klipos" (ljuske),

povezivanja sa svakom micvom".

nečistim elementima u metafizi-

Hajei Adam nabraja cijeli skup op-

čkom svijetu koji se lijepe za svete i

ćenitih zakona i parametara koji se odnose na čovjekovo ispunjavanje micve.

Primjerice, tamo je ubrojen koncept "zerizin makdimin l'micvos" mar-

Kotzker Rebe želio je da ga slijede ljudi koji imaju duboka uvjerenja

čiste stvari. Zohar kaže da kada osoba izvršava micvu bez da "plati za nju", ta micva nad sobom ima "klipu". Izvršavanje micve tada je neprikladno ili, u najmanju ■ruku, nepotpuno. "Klipa" umanjuje sjaj

ljivo ispunjavanja micve u prvoj

koji micva potencijalno posjeduje.

prilici koja se ukaže).

U Paragrafu 16 Pravila 68, Hajei

sljedeće pravilo: Ako čovjek ima

Adam piše da čovjek ne bi trebao

mogućnost izvršiti micvu "bespla-

ispunjavati micvu "besplatno", već bi

tno" ili platiti za nju, on bi uvijek

radije trebao platiti za ispunjenje

trebao izabrati potonju opciju. U

micve njenu punu "vrijednost" (shar

praksi, to znači da bi čovjek kojem

šalem), kao što je pisano (kada je Da-

je ponuđeno da bez naplate dobije

vid HaMeleh kupovao zemljište za

lulav i esrog prije Sukosa ili šmura ma-

budući Beis HaMikdaš od Aravna Je-

ca prije Pesaha – prema Hajei Ada-

Kao analogiju koja može pomoći u razumijevanju komentara Zohara o "ljuskama" (klipama) koje postoje

nad micvos ako ih čovjek izvršava bez vlastitog novčanog troška, zamislite onaj mali komadić plastike koji uobičajeno prekriva ekran kada kupite mobilni telefon. Taj komadić plastike može izobličiti sliku na ekranu. On je uklonjiv te je predviđeno da se odstrani prije upotrebe telefona jer u suprotnom slika ne bi bila jasna.

Munkatcher Rebe, u svom komentaru na Maseches Brochos (Magid Ta'Aluma), iznosi sljedeću misao: Postoji običaj raširen u mnogim Židovskim zajednicama da kada netko dobije aliju na šabos ili jom tov, on prima "Mi ŠeBerah" blagoslov od osobe koja poziva pojedince koji su dobili aliju. Tradicionalno, osoba koja prima "Mi ŠeBerah" donira nešto sinagogi ili drugoj dobrotvornoj udruzi u zamjenu za primanje alije.

Strana 16

Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

Besplatno ne traje dugo: Kako došlo tako prošlo!

Tko se toga dosjetio?

Munkatcher Rebe piše da je to upravo Hajei Adamova ideja. Čovjek je upravo izvršio micvu tako što je bio pozvan do Tore i primio aliju.

Ne želimo da on izvršava micvu "besplatno". On prima "Mi ŠeBerah" tako da bi imao mogućnost platiti za svoju aliju i micvu koju je upravo

izvršio te tako skinuti "klipu" s nje.

Koja logika stoji iza tog koncepta?

Logika može biti sažeta u četiri ri-

tako prošlo."

To je bila vrsta ljudi s kakvom je

ječi: "Kako došlo tako prošlo." Ovaj

Rabi Jisroel Reissman jednom je

banalan komentar zapravo je vrlo

ispričao događaj u koji je bio uklju-

duboka izjava: Ono što čovjek lako

čen Kotzker Rebe. Kada je Rav Me-

izvrši, ne prodire duboko. To se ne

nahem Mendel tražio mjesto u ko-

Kotzker objašnjava da je i Avra-

cijeni u potpunosti i ne postaje dio

jem će osnovati granu hasidskog

ham Avinu, kada je htio pronaći

čovjeka. S druge strane, ako čovjek

pokreta (prije nego je postao "Kotz-

ženu za svog sina Izaka, rekao sluzi

mora platiti za micvu ili se dovesti u

ker Rebe") išao je od mjesta do mje-

Eliezeru "Idi u moj rodni kraj. Ne-

nevolju kako bi ispunio micvu, on će

sta tražeći prikladno sastajalište. Ka-

moj mom sinu uzeti za ženu neku

imati potpuno drugačiji odnos pre-

da god bi stigao u grad u kojem bi

od kćeri Kanaanaca među kojima

ma njoj.

bio dočekan s puno entuzijazma lo-

boravim."

Mnogi Židovi osobno peku svoje macot prije Pesaha. Ljudi putuju iz Baltimorea do New Yorka u maca pekare kako bi osobno sudjelovali u pečenju mace koje će jesti na Sederu kao ispunjenje biblijske micve jedenja mace na prvu večer Pesaha. Oni to čine kako micva za njih ne bi bila "besplatna". Ne samo da oni žele platiti 16 dolara za pola kilograma

mace, već žele da u micvu bude uključen i njihov rad i znoj tijekom procesa pečenja.

Ništa što ima vrijednost u ovom svijetu ne dolazi lako. Ako čovjek želi nešto steći što će postati dijelom njega i imati na njega utjecaj, on se za to mora žrtvovati – bilo novčano ili kroz težak rad i trud – tako da to ne padne u kategoriju "Kako došlo Godina 14 17 Broj 19 Strana

kalnih stanovnika koji su mu govorili kako bi im bila čast u njihovom gradu imati njega i njegov hasidski pokret, on je odbio tu lokaciju uz zaključak "ovo nije mjesto za nas".

Napokon, kad je stigao u Kotzk, stanovnici grada su mu rekli, "Odlazi odavde. Ne želimo te ovdje. Ne želimo tvoje haside. Ne želimo ništa od toga." On se okrenuo svojim hasidim i rekao, "Kotzk je mjesto za nas!"

htio oformiti srž sljedbenika svoje grane hasidizma.

Kotzker objašnjava to Avrahamovo stajalište: Kada sam govorio o monoteizmu

stanovnicima

svog

rodnog kraja, bacili su me u vatrenu jamu! Ti su ljudi posvećeni svom sistemu vjerovanja. Oni su strastveni ljudi. Lokalni stanovnici, rekao je Avraham, jesu moji sljedbenici, ali njihova je privrženost utemeljena na besplatnim obrocima koje im

Sara i ja nudimo u svom šatoru. Što

Zašto? Ne zato što je htio biti pro-

je ostalo od "duša koje su stekli u

tivan svima, već zbog toga što je

Haranu?" Za njih, religija je bila "ka-

htio da ga slijede ljudi koji imaju

ko došlo tako prošlo!" To nije bila

duboka uvjerenja o svojim vjerova-

vrsta osobe koju je Avraham želio

njima. Nije htio kolebljive ljude koji

za svoju buduću snahu. On je bio

su se došli zabaviti. Kada je vidio

zainteresiran za strastvene i posve-

ljude koji su bili toliko posvećeni

ćene pojedince! ■

svojim uvjerenjima da su ga htjeli izbaciti iz grada, prepoznao je u sta-

Prevela Anja Grabar

novnicima Kotzka strastvene ljude.

Strana 17

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Davanje, uzimanje i oporavak Jisro "Govori sino-

U pravilu, šutnja je zlato i općeni-

svijetu je uobičajeno da roditelji

vima Izraelovim i

to ne požalimo kad ostanemo šutje-

umiru prije svoje djece. Međutim,

neka uzmu za Me-

ti. Ali za svako pravilo postoje iz-

ove su riječi tako prazne tugujućim

ne ..." Ovaj stih go-

nimke, pa je ponekad i ne reći ono

roditeljima koji su izgubili dijete.

vori o donacijama za

što je ispravno, pogrešna stvar.

Budući da ne znamo što da kažemo,

izgradnju

Svetišta.

Ali, ne bi li onda trebalo pisati "dajte za Mene?"

možemo jednostavno izbjeći tuguČesto ostanemo šutjeti jer ne znamo što reći. Posebno u slučajevi-

juću obitelj i time samo dodati još i samoću njihovoj patnji.

ma kada drugi pretrpe neki veliki Davanje je važna micva, ali čovjek također mora znati i kako uzimati.

osobni gubitak, što možemo reći?

Neka nas B-g sačuva od takvih

Svaka zamisliva opaska izgleda

iskustava. Ali ako, ne daj B-že, ču-

tako neprimjerena.

jemo za tragediju, ne bismo trebali

Žena koja je završila svoju prvu

ostati šutjeti. Ako osjećamo tuđu ■

godinu rehabilitacije povjerila se

Ne samo da smo skloni ostati šu-

bol, ne bismo se trebali ustručavati

svojoj prijateljici i rekla joj da joj se u

tjeti, već nas i neugodnost šutnje

to i reći. "Suosjećam s vama" su

vrijeme velike hladnoće pokvarila

može navesti da izbjegavamo takve

jednostavne riječi, i kad ih se kaže

peć, te da je tri dana spavala u neza-

nelagodne situacije. Pretpostavimo

iskreno, one mogu pružiti potporu

grijanom stanu. Prijateljica joj je

da čujemo da je poznanik izgubio

potresenim dušama.

rekla: "Mogla si biti kod mene", no

dijete u prometnoj nesreći ili uslijed

žena joj je odgovorila: "Ja se ne vo-

teške bolesti. Što mu možemo reći?

Riječi ne mogu povratiti bilo čiji

lim nikome nametati."

Jedna je stvar uputiti sućut tele-

gubitak, ali ima istine u izreci da

fonom nekome tko je izgubio rodi-

"Žalost koja se podijeli prepolov-

telja i reći: "Primi moju sućut". Na

ljena je". ■

Nazvao sam ženu i rekao joj da sam razočaran jer sam se nadao da ću je pozvati da pomaže pridošlicama u programu rahabilitacije.

Rekla mi je: "Molim vas, doktore, možete me pozvati bilo kada."

Rekao sam, "Oprosti, ali ne mogu.

Ako nisi u stanju prihvatiti pomoć, nemaš je pravo davati. " Prosvjećeno je davati, ali čovjek mora biti u stanju uzimati kada je to potrebno.

Prava riječ u pravo vrijeme Čovjek se raduje riječima usta svojih i prava riječ u pravo vrijeme, kako li je dobra (Izreke 15,23).

Strana 18

Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti V jera u čovjeka Jednom je poznati rebe pričao svojim hasidima zgode iz svog djetinjstva.

Nekako u vrijeme kad sam počeo dobro trčati, upoznao sam čovjeka koji mi je petkom ujutro plaćao da u njegovo ime potajno darujem siromašne. Taj je čovjek ima više nego što je trebao, a znao je obitelji koje nisu imale dovoljno da dostojno dočekaju šabat.

I zato bi slao mene da pred njihovim vratima ostavim vreću s potrepštinama koje su im nedostajale.

Ja bih se tiho prikrao do njihovog praga, položio vreću, nekoliko puta snažno pokucao i dao se u bijeg koliko su me noge nosile. Zaustavio bih se tek da provjerim je li vreća završila u pravim rukama. Čovjek nije želio da itko dozna njegovo ime, a ja sam bio obilato nagrađivan da dostavim vreću i nikome nikada ne otkrijem tko ju je poslao.

K ako bi nam omogućio da se sjedinimo s Njim, B-g je osigurao razrađen slijed metafora, poput kamenja kojim se može premostiti široka rijeka. One služe kao posrednik ili prevoditelj. Prevoditelj ne obogaćuje razgovor novim idejama – to nije njegova uloga – već ujedinjuje dvije strane u komunikaciji. Posrednik ne rješava spor, već gradi most, komunikacijski kanal koji omogućuje objema stranama da dođu do zajedničkog razumijevanja. U odnosu učenik – učitelj, učitelj objedinjuje uloge izvora i posrednika.

Metafora kojom se koristi učitelj posrednik je koji omogućava da neki apstraktni koncept bude preveden u razumljivu ideju. Učiteljev je cilj obilježiti stazu, kako bi omogućio intelektualni napredak učenika vodeći ga sve dublje u svijet odabrane ideje. Metafora je, dakle, u istom omjeru "svjetlo," učiteljev koncept i "posuda", jezik kojim ideju pribli-

Možete li zamisliti što je to za mene značilo? Biti dostavljač za takvog čovjeka i učiti izravno na njegovom primjeru. On nikada nije previše objašnjavao, nije me niti pokušao poučavati, jednostavno je iz šabata u šabat slao svoju vreću. Taj je čovjek učinio da nikada u životu ne izgubim vjeru u ljude. A sada vas ja pitam koliko mi danas činimo da naše ponašanje povrati vjeru u čovjeka nekome drugom?■

A ko želiš biti voljen – onda voli druge.■ Baal Šem Tov

žava učeniku. ■ R. Menachem Mendel Schneerson

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević Godina 14 19 Broj 19 Strana

Strana 19

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

Darežljivost

U ovotjednom čitanju Tore Moše Rabeinu (naš učitelj Moše) je pozvao Izraelce da doniraju za izgradnju Miškana (Tabernakla – Šatora sastanka) u pustinji (Izlazak 25,1-8).

Oni su se odazvali darivajući obilno. Svaki je čovjek dao koliko je htio od onoga što je imao. Gotovo preko noći Izraelci su donirali više nego dovoljno potrebnih sirovina za gradnju (isto, 36,5-7). Budući da su davali velikodušno, hajde da porazgovaramo o dvjema oprečnim vrstama "darežljivosti".

Vaše obično, prosječno ljudsko biće smatra da mu nešto nedostaje, ili da mu nešto treba. (Ako ne misli tako, postoji cijela industrija koja je posvećena tome da ga navede da misli kako mu je potrebno upravo ono što oni žele da kupi.) Ponekad taj osjećaj dolazi od nečega za čime tijelo čezne da vidi, čuje, pomiriše, kuša ili dodirne. Čovjek si može zamišljati da će mu posjedovanje nečeg ili postizanje određenog statusa učiniti vrijednim.

Ti osjećaji nedostatka čine svakoga od nas vrlo podložnim jednoj od najuspješnijih smicalica jecera hara (sklonosti prema zlu). Jecer hara je poput šaljivđije koji trči kroz gomilu pokazujući svoju čvrsto zatvorenu šaku. Nitko ne zna što u njoj drži.

On obmanjuje ljude pitajući ih: "Što to držim? Što to držim?" Svatko od nas zamišlja da taj šaljivđija drži ono što mi želimo. Pa potrčimo za njim, sigurni da je u njegovoj ruci ono što želimo. Kad šaljivđija na koncz otvori šaku ona je potpuno prazna. Izraz "gorko razočaranje" pada nam na pamet.

Još jedan oblik ovakve prevare je suvremena verzija karnevalske varalice. Kako bi ljude na karnevalu naveli da prokockaju svoj novac, Strana 20

jedan bi varalica paradirao naokolo sa svojim tobožnjim dobitcima. Ljudi bi mislili da se u igrama može lako osvojiti dobitak, a na kraju bi potrošili svoj novac - i vrijeme - u uzaludnom pokušaju da ponove uspjeh lažnog dobitnika. Danas,

Osjećaj da nam nešto manjka čini svakoga od nas vrlo podložnim jednoj od najuspješnijih smicalica jecera hara

šačica bogatih i poznatih paradira u (društvenim) medijima, tako da milijuni uzaludno troše svoje živote pokušavajući se obogatiti i/ili postati "sljedeća velika zvijezda".

"Neka nas Nebesa sačuvaju od ovakvog pogrešnog razmišljanja! "(Šabat 84b).

Jecer hara vara cijeli svijet. Na ovaj ili onaj način, u nekom trenutku, svatko potrči za njim. Svatko od nas je toliko obmanut njegovim zamislima i željama da bude prevaren i pomisli da jecer hara u ruci drži upravo ono što on želi. Ali kad jecer hara otvori svoju šaku, ona je praz-

na. On ne udovoljava ničijim željama.

Pogledajmo sada onu drugu darežljivost koju smo prethodno spomenuli. Shvaćali to ili ne, oči svih živih bića (ne samo ljudi, već ptica i životinja) upravljene su B-gu s nadom da će im on pružiti ono što im nedostaje. Iz raznoraznih razloga naša nespremnost da na odgovarajući način primimo i upotrijebimo ono što ćemo dobiti je jedan od njih - čak i ono što nam je potrebno može, prema našoj procjeni, stići kasno. Pa ipak, "Ti otvaraš ruku Svoju i zadovoljavaš racon (volju, želju) svih živih bića" (Psalmi 145, 16). Kralj David nam govori da kad B-g otvori Svoju ruku, mi ne ostajemo razočarani.

Gotovo da mogu čuti kako netko pita: "Stvarno? Pa gdje je moj Lexus i prepun bankovni račun? "Odgovor je: Je li to uistinu ono što želite? Da trebate izabrati između Lexusa i toga da možete ujutro sami izići iz kreveta, što biste izabrali? Da trebate izabrati između "imati više i uživati manje u tome " i "imati manje, ali uživati u tome više", što biste odabrali? Budući da je šaljivđija toliko dobar u svom poslu, mi pobrkamo ono što želimo - što bi bilo lijepo imati - s onim što stvarno želimo, naime, onime što nam je potrebno - materijalno, psihološko i duhovno zadovoljstvo.

Dakle, prije nego li krenemo u potragu za srećom, sjetimo se preispitati što je to što uistinu želimo i Tko je Onaj koji to stvarno može dati.

A gutn Shabbos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: TERUMA

Parašat Teruma početak je novog razdoblja izgradnje i stvaranja sebe samih iznutra prema van - vrijeme za obnovu.

Zadaća za ovaj tjedan je učenje zakona uspjeha u svakodnevnom životu: poslu, obitelji i vlastitom napredovanju.

Ovotjedna paraša Teruma počinje riječima: "Kaži Izraelcima da uzmu žrtvu za mene... I neka mi načine Svetište da mogu boraviti među njima". Zohar je u paraši Teruma postavio te-

ti, obilje; tada osjećamo cjelovitost.

blagoslova. Dakle, riječ Teruma■ se ne

melje jednog od najvažnijih načela

2. Kad je he - ‫ד‬, Malhut, u stanju

opisuje kao postupak davanja već

nečijeg uspjeha. Ovo načelo će od-

progonstva, nepovezano i prognano

kao posljedica koju davatelj doživ-

rediti da li se na kraju naših dana

iz svog prirodnog mjesta u Drvetu

ljava kada on / ona dijeli.

možemo osvrnuti unazad i osjećati

života, kao posljedica pogrešne svi-

se da smo proživjeli ispunjen život,

jesti: sebičnosti, ljutnje, krivnje, lju-

a ne besciljan i bolan život.

bomore, ponosa, očaja, itd; to je

Tajna leži u riječi Teruma, koja

isključenje iz snage života.

Svaki postupak koja uključuje altruizam, ljubav, brigu, suosjećanje

i senzibilnost, dovodi nas bliže gornjim svjetovima, i to je tajna života.

znači "donacija". Međutim, na he-

Svijet u kojem živimo podijeljen je

Kada se uspijemo brinuti za svog

brejskom je gramatički korijen te

u dvije stvarnosti: jedna je povezana

bližnjeg umjesto da se brinemo sa-

riječi ( .‫ה‬.‫ ד‬HRM), što znači "podi-

sa snagom života, a druga je isklju-

mo za sebe, onda će ‫ ד‬biti uzdignut.

ći". Zohar objašnjava da se riječ Te-

čena iz nje. Stvarnost Gola (egzila -

Kad će sve što radimo imati svijest

ruma može čitati i kao: Tarom He

‫ )געלד‬u odnosu na stvarnost Geula

Terume: ljubav i dijeljenje - tada će

(uzdizanje slova ‫ ד‬he). Prema kabali,

(izbavljenje - ‫)גאעלד‬, proizlazi iz raz-

doći do protoka između gornjih i

slovo (‫ ד‬zadnje ‫ ד‬u B-žjem imenu -

like među njima, a to je prisutnost

‫ )מדע"ד‬predstavlja sefiru Mahut, koja

donjih svjetova.

slova ‫ א‬iz riječi or (svjetlo - ‫ )אעה‬u ri-

simbolizira našu fizičku stvarnost,

ječi Geula. U trenutku kad pustimo

naše želje, žudnje i potrebe.

Svjetlo u naš život mi ćemo doživje-

Ari objašnjava da je fizička stvarnost koju doživljavamo, stvarnost

ti uspjeh u preobražavanju Gola (egzila) u Geula (izbavljenje).

Kad uspijemo asimilirati frekvenciju keduše (svetosti) u ono što radi-

mo: dom koji gradimo, svoju obitelji, posao itd., tada je to smisao "Neka mi sagrade Svetište da mogu bo-

koja odražava ograničenja naših

Povezivanje sa Svjetlošću vrši se

raviti među njima" - "među njima", a

osjetila, rezultat položaja slova he - ‫ד‬

svjesnim postupanjem, što znači po-

ne "u njemu". Onda smo mi, stvoren-

u Drvetu Života:

dizanjem svog života iz niske frek-

ja i obilje stvaranja, potpuno jedno,

1. Kad se he nalazi na svom iz-

vencije (Gola) na visoku frekvenciju

u savršenom jedinstvu, i to je tajna

vornom mjestu - na kraju B-žjeg

(Geula); iz frekvencije isključenja,

istinskog uspjeha. ■

imena ,‫ מדע"ד‬i povezano s drugim

mraka, oskudice, boli i patnje na

slovima - sve funkcionira savršeno

frekvenciju povezivanja sa Svjetlosti

u našem životu, postoji tok svjetlos-

Stvoritelja: ljubavi, radosti, obilja i

Godina 14 21 Broj 19 Strana

Prevela Tamar Buchwald

Strana 21

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost Židovski duhovni put musara Red (nastavak)

opsesivnom preciznošću?

Primjena reda

Uobičajena je (mada pronicljiva) smjernica musara da kako bismo kontrolirali ili ublažili određenu karakternu osobinu, svoje nastojanje ne treba upraviti na tu osobinu već na jednu od pridruženih osobina koje je prate. Ovo je važan i ne očit princip koji, kada promislite, ima puno smisla. On je vrlo primjenjiv na duševnu osobinu reda. Reći osobi kod koje nema reda, koja nije organizirana, (a to možete biti i vi sami) da sredi svoje postupke i organizira se uvelike je kao reći vatri da se ohladi. To može biti ono što želite, i može biti ono što je ispravno, no hoće li to donijeti uspjeha?

Musar je neminovno i postojano praktična disciplina, pa stoga ako smo samo izjavili da je duševna osobina reda bitna kako za praktičnu, tako i za službu B-gu, to bi bilo kao da kažemo "ne kradi" i onda očekivali da smo jednom zauvijek stali na kraj krađi. Znati nešto i živjeti tu istinu nije jedna te ista stvar. Taj međuprostor između jednog i drugog je mjesto na kojem musar igra najvažniju ulogu.

Upitajte se je li neurednost jedan od vaših problema. Nekima od nas odmah je jasno, jer je nered vidljiv, možda već s mjesta na kojem sada sjedite. S druge strane, možda ćete morati malo razgledati, jer više nas je pronašlo načine kako da zbrku drži podalje od pogleda, bilo da to znači u nekom ormaru ili u tajnosti naših privatnih života.

Ili ste jedan od onih hiperorganiziranih ljudi koji su krajnje izbirljivi, više od zlatne sredine, i koji su pretvorili meko tkivo i savitljive tetive života u cement i željezo?

Neurednost i opsesivnost su dvije ekstremne osobine koje nastojimo izbjeći. Zdravo područje nalazi se u sredini.

Sljedeće se morate upitati kako ćete naučiti uhvatiti se u koštac s tim prostorom, tim ladicama, tom hrpom na podu, kutijama u podrumu, svojim bankovnim računom, svojim prioritetima. Ili, rjeđe, suprotnim slučajem, kako možete olabaviti taj čelični stisak koji vas tjera da posložite svaku spajalicu na stolu

Strana 22

Umjesto da beskorisno vičete na vatru da se smiri (da iskoristim ovu metaforu), trebate se upitati: "Što u ovom slučaju predstavlja vodu?"

Drugim riječima, koja je pridružena osobina koja će, ako je osnažimo, učiniti da prepreke držanju reda nestanu same od sebe?

Da vam dam nekoliko sugestija baziranih na musarskim izvorima.

Pošto je neorganiziranost koja naginje kaosu češći problem od opsesivnog reda, fokusirat ću se na neorganiziranost, makar isti način analiziranja i primjene može biti od koristi i onome koji je rigidno opsesivan. Na vama je da pronađete kako da ovo općenito učenje iskoristite u svojoj situaciji.

Možda vam neće na prvi pogled biti očito zašto kultiviranje određenih osobina služi za suzbijanje problema s redom. To ću nastojati objasniti. Često se veza između osobina nalazi ispod površine, stoga smo

sretni što imamo majstore musara koji su došli prije nas, i to iskopali.

Potkopavanje nereda Prva od nadomjesnih osobina koje ću predložiti je ona najvažnija, poniznost. Prisjetite se definicije poniznosti koju smo formulirali u poglavlju o toj karakternoj osobini: poniznost znači zauzeti primjereno mjesto, niti previše niti premalo.

Tora donosi priču o redu koji se jasno povezuje s poniznošću. Ona ■ naopisuje kako je narodu Izraela loženo da se organizira u formacije prilikom postavljanja logora i tijekom putovanja pustinjom: "Izraelci će se ulogoriti svaki u blizini stijega, pod zastavom svog očinskog doma.

Ulogorit će se na određenoj udaljenosti od Šatora sastanka." Svako pleme je potom postavljeno na određenoj strani u odnosu na središnji šator.

U Midrašu čitamo da kada je B-g rekao Mojsiju da Židove treba rasporediti u takvoj formaciji, Mojsije se požalio da ako im naloži takav raspored oni će protestirati. "Ako kažem Jehudi da se ulogori na istoku, oni će reći da žele na južnu stranu, a tako će biti i sa svakim drugim plemenom."

Ova priča ističe ljudsku sklonost da se pobuni protiv nametnutog reda. Nije važno da li nam je nametnuti red dobar, ispravan, koristan ili smislen. Sve dok nam je naše "mjesto koje nam pripada" nametnuto, mi ga ne želimo: "Ako kažem Jehudi da se ulogori na istoku, on će reći da želi na južnu stranu." Ne da je jug nužno bolji od istoka ili sjevera, jednostavno neću ono što mi naDivrej Tora

(nastavak s 22. stranice)

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

lažeš da učinim, i točka. Zvuči vam poznato?

Kada pokrenete tu untuarnju senzibilnost, poželite držati stvari u redu ne zbog reda samog, već zbog uzvišenije svrhe poštovanja ljudi s kojima ste u vezi. Svi smo mi, napokon, stvoreni na priliku B-žju, pa kada ne poštujemo ljude mi ne poštujemo B-ga.

Neurednost je često čedo buntovnog ega koji se opire poniznom zauzimanju svog mjesta. Sve što ti on šapuće na tvoje unutarnje uho može se svesti na "hoću to" ili "neću to".

Hoću se zabavljati, no počistiti za sobom nije zabavno.

Hoću si nakupiti stvari, a organiziranje nije nešto u čemu uživam.

Hoću imati malo slobodnog vremena, a dovođenje stvari u red je posao.

Ili... ne želim biti odgovoran za svoje stvari. Ne želim to učiniti. Ne moram to.

ljučuje neku vrstu nepoštovanja. Jedino je pitanje što ili tko je cilj tog nepoštovanja?

Bez obzira što slijedilo iza riječi "ja," nema ikakve sumnje da sam tema "ja" sam. Stoga bi ovdje antidot bila poniznost. Sve metode gajenja poniznosti koje su majstori musara formulirali tijekom stoljeća ovdje dolaze do izražaja.

Kada živite s drugim ljudima i prihvatljivo vam je da stvarate nered u zajedničkom prostoru, vi ne poštujete ljude s kojima živite.

Ovo je veliko područje i, mislim, da je poanta u ovome: jedan pristup za potkopavanje i razoružavanje tog unutarnjeg glasa koji daje svakojake razloge i podstreke da zadržimo nered i kaos je da primjenim tehnike koje su razvili učitelji musara za njegovanje istinske poniznosti. Red je, na kraju krajeva, vrsta potčinjavanja volje, a poniznost potiče potčinjavanje umjesto nametanja svog ega.

Kada niste u stanju ustrajati za svoje kupce, klijente ili studente, vi ne poštujete ljude koji za koje radite.

Sljedeća duševna osobina koja djeluje na red je kavod, što znači "poštovanje." Učitelji musara o poštovanju su imali za reći gotovo isto onoliko koliko su imali za reći o poniznosti, jer one su blisko vezane. U ovom slučaju, ono što imam na umu je da nesređenost neizostavno uk-

Stvarni "ne-sveti metež", naravno, je nered koji dovodimo u službu B-gu, u kojem god obliku B-gu služili, čime ne poštujemo HaŠema.

Godina 14 23 Broj 19 Strana

Kada ste nemarni i neuredni u svom poslu, vi ne poštujete ljude s kojima radite.

I ne samo ljude. Zanimljivo je da u engleskom postoji fraza "ne-sveti metež" kojom se opisuju situacije koje su čisto smeće, jer biti nesređen stvara nepoštovanje i prema neživim predmetima koji isto tako čine dio naših života, a također mogu biti naša odgovornost.

Sva ljudska bića zaslužuju poštovanje, ne zbog svojih velikih postignuća, već jednostavno zbog toga što u sebi utjelovljuju svetu dušu.

Jedna priča o Rabi Šimonu ben Elazaru u Talmudu govori kako je jahao svog magarca, ponosan na ono što je naučio i tada susreo nekog ružnog čovjeka. Čovjek je s poštovanjem pozdravio rabina, rekavši mu: "Mir s tobom, Rabi!" Rabin mu nije uzvratio pozdravom, već mu je rekao: "Budalo, kako li su ružna djeca Abrahama, našeg oca! Jesu li i svi tvoji sumještani ružni poput tebe?" Na to je čovjek odgovorio: "To ne znam; možda bi trebao otići Stvoritelju koji me načinio i reći Mu: 'Kako li je samo ružno stvorenje koje si napravio!'"

Rabi Šimon se nakon toga pribrao, no priča je već iznijela upozorenje da se ne postavljamo kao suci drugima. U Pirke Avot (Rečenicama otaca) Hilel kaže: "Ne sudi svog bližnjeg dok nisi stajao na njegovu mjestu." Razvijanje osobine poštivanja drugih pomaže istisnuti tendenciju da se sudi druge ljude, a koja je tako duboko uvriježena u mnogima od nas. Ovo je važno jer, kao što to kaže poznata usporedba, ako vrijeđaš lonac, vrijeđaš lončara.

Ja sam se trudio njegovati poštovanje držeći na umu frazu i onda je se prisjećati svaki puta kad bih se susreo s nekim. Koristio sam se frazom koju sam sâm skovao – "svatko je sveta duša" – kao i onom koju sam uzeo iz Izreka: "Duša čovjeka je B-žja svijeća." Prizivanje takve fraze u svoj um vrlo je djelotvoran način za usađivanje osjećaja poštovanja Strana 23

(nastavak s 23. stranice)

Alan Morinis:

prema drugima.

Mudrost musara kaže nam da se ponizimo pa će odupiranje redu nestati. Poštovanje prema drugome i red će doći kao prirodne posljedice.

Naučiti to i primijeniti to u praksi je istinski dar musara. Otvorit će se unutarnji put ka produktivnijem životu, i što je još značajnije, pročistit će se kanali za službu B-gu.

Trud se usmjerava na prateće duševne osobine i plod tog truda je red.

Kopča na ogrlici I sam musar ovisan je o redu. U idealnom slučaju, naše vrijeme za musar bi trebalo biti svakoga dana u isto doba – određeno vrijeme koje se uklapa u vaš dnevni raspored. Postavite si taj plan unaprijed i dajte sve od sebe da ga se držite.

Jedna od ključnih praksi musara je svakodnevno vođenje dnevnika, praksa koju ću podrobnije opisati u 28. poglavlju. Svrha musarskog vođenja dnevnika je da zabilježite svoja iskustva koja ste doživjeli. Koliko god vam to zvučalo jednostavno, mnogi ljudi kažu da imaju poteškoća s održavanjem te prakse. Radeći sa studentima na rješavanju tog problema shvatio sam da je jednostavnije voditi dnevnik ako se ta praksa podudara s već postojećim redom u vlastitom životu. Jedna me žena kontaktirala i rekla mi da će se morati ispisati s tečaja koji sam vodio. "Zašto?" upitao sam je. "Zato što ne mogu pisati dnevnik uvečer," odgovorila je. "Jeste li pokušali pisati ujutro?" raspitivao sam se. "Zar se to može?" glasio je njen odgovor.

Sada preporučujem da ljudi stave svoj dnevnik negdje uz put kojim se kreću u svom životu, negdje gdje će

Strana 24

Svakidašnja svetost ga vidjeti, naići na njega, i podsjetiti se da ga pišu. Pored šalice za kavu?

Ispod vaše paste za zube? Ili ispod jastuka? Praksa pisanja dnevnika ima velik utjecaj ako je se dosljedno provodi; red se može iskoristiti da se ta praksa podrži.

Rabbi Shlomo Wolbe kaže u ime Altera iz Kelma da se red može usporediti s kopčom na ogrlici. Biseri su ono što čini ogrlicu, i oni su nedvojbeno važniji od kopče, ali bez kopče biseri bi spali s ogrlice, rasuli se i od ogrlice bi ostao samo lančić.

Isto tako čovjek ima brojne sposobnosti, intelekt, karakterne osobine i kvalitete. Ali bez reda, sve će se te vrline rasuti, i njemu ili njoj neće ostati ništa.

Gledanje na duševnu osobinu reda kao na kopču na niski bisera pruža nam korisnu metaforu za praktičan zaključak u vezi dovođenja reda u fokus. Kad si red predočimo kao središnju točku, to nas podsjeća da je ono što je najvažnije u vezi reda to da se bude osobno i unutar sebe izbalansiran. Red pomaže stvoriti unutarnji osjećaj da su bitne stvari ispravno organizirane i da ste se potrudili oko njih, te da su detalji života, kao rezultat toga, pod nadzorom. Smireni i ne zabrinuti, u tom su trenutku kanali prema božanskoj volji otvoreni i neometani koliko god mogu biti, i mogućnost služenja – i sreće –za vas će postati stvarnost.

Ken jehi racon. Neka bi to bila B-žja volja.

Koji je zvijezde poredao u njihovim sazvježđima na nebu po volji Svojoj.

– iz molitve Ma'ariv Aravim koja se kaže tijekom večernje službe

Staloženost MENUHAT HA'NEFEŠ Izdignite se iznad dobrog i lošeg.

Sve dok je čovjekov um smiren, njegov intelektualni duh tiho stoji na straži, šireći svoje svjetlo na njegov um kao da je baklja na vrhu zdanja njegova tijela.

—Rabbi M. M. Leffin, Cheshbon ha Nefesh MOJA PRVA IZLOŽENOST musaru sadržavala je lekciju o unutarnjem miru potpuno drugačiju ■od bilo koje druge s kojom sam se ranije susreo. Ono što me iznenadilo bile su riječi Rabbi Yisraela Salantera. Rekao je: "Sve dok čovjek živi mirnim i spokojnim životom u službi B-gu, jasno je da je on daleko od istinske službe."

Sve moje predodžbe o duhovnom životu ukazivale su u suprotnom smjeru. Ne bi li nas duhovna praksa trebala učiniti smirenijima? U čemu je svrha razvijanja unutarnjeg života ako to ne rezultira većom spokojnošćui?

No poanta Rabbi Salantera je jasna. Iz njegove perspektive, ako ste u svom životu došli do mjesta na kojem su se sve vode smirile i svi valovi utihnuli, vrlo su velike šanse da se nalazite u komi ili barem u dubokom snu. Na tom mjestu nije dobro biti.

Staloženost i spokoj privlačni su u ovim turbulentnim i nesigurnim vremenima. Tako je primamljivo razmišljati o potpunom bijegu od oluja i previranja u životu. Mjesto beskonačne i stalne smirenosti poziva s takvom privlačnošću da lako možemo previdjeti mogućnost da spokoj koji tražimo ne bi bio ništa

Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis:

drugo doli baršunom presvučena zatvorska ćelija.

Gledište Rabbi Salantera ide skroz poprijeko. Udobnost, slatka i ugodna, poziva nas da se ušuškamo i zaspimo, a to ne može biti naš duhovni cilj. Mnogi židovski učitelji život uspoređuju s ljestvama ili uskim mostom. Biste li htjeli tamo spavati?

Niti Rabbi Salantera, niti bilo kojeg drugog učitelja musara nije zanimao meki pristup, već istina, a posebno istina o našem životu. I bez oklijevanja priznajem da je prema mom iskustvu istina da se borba nastavlja i dalje. I pored godina prakse i učenja, i dalje iznutra prolazim kroz izazove i svakodnevno ulažem trud da ustanem protiv unutarnjih sila koje su spremne da me povuku dolje, da izdam ono što smatram vlastitim vrijednostima, svoj potencijal, i viziju ljudskog bića koju Tora predstavlja.

Ono što ovdje susrećemo je vrlo židovski pogled na život. Vaša duhovna praksa dat će vam mnogo darova, ali nemojte očekivati da će vas osloboditi vaše ljudske prirode.

Ljudska priroda Postoji priča o Rabbi Elyahu Lopianu, velikom učitelju musara posljednje generacije, koji je u ješivi imao odgovornost za duhovni život dječaka i mladića. Jedan je student došao zatražiti dopuštenje da za vikend ode kući kako bi prisustvovao obiteljskoj proslavi. Rabbi Lopian znao je da dječak potječe iz vrlo svjetovne obitelji i brinulo ga je čemu će dječak biti izložen kod kuće, poput neprimjereno odjevenih žena. "Zar te to ne brine?", pitao je dječaka. "Ma ne", odgovorio je dječak. "Imam plan. Neću gledati."

Godina 14 25 Broj 19 Strana

Svakidašnja svetost Na to je sveti Rabbi Lopian odgovorio: "Imam devedeset dvije godine i slijep sam na jedno oko, a još uvijek gledam!"

notežu koja koegzistira sa svijetom i iskustvom koje prihvaća turbulencije, pa čak i previranja, jer takav je život.

Takva je ljudska priroda i musar nas ne usmjerava prema potpunom nadilaženju onoga što jesmo, kao da je cilj da postanemo nešto drugo, a ne čovjek, poput anđela. Naši će napori biti nagrađeni i napredovat ćemo u našem usponu prema svje– qtlu svetosti, ali trebali bismo znati da će napor biti neprestan. Rabbi Adin Steinsaltz piše:

Prema židovskom gledištu, cilj duhovnog života nije postići stanje prosvijetljenja u kojem su sva pitanja i zagonetke života razmršeni konačnošću, već da se postane puno vještiji u življenju. Ovo se gledište u potpunosti odnosi na duševnu osobinu smirenosti, koja ne znači kraj naših borbi, već je unutarnja kvaliteta koju možemo njegovati kako bismo se pripremili za neizbježne uspone i padove u životu.

Židovski pristup životu razmatra čovjeka koji se prestao kretati - onoga koji ima osjećaj da je dovršeno, osjećaj mira, velikog svjetla odozgo koje ga je navelo da se zaustavi - kao onoga tko se izgubio. Samo onoga koga svjetlost i dalje poziva, za koga je svjetlost udaljena kao i uvijek, može se smatrati da je jedino on dobio nekakav odgovor.

Znači li to da je unutarnja crta staloženosti ne samo nedostižna već možda čak i nepoželjna? Takav zaključak bilo bi razumno donijeti, no on bio bi potpuno netočan. Učitelji musara nam kažu da je smirenost vrlo važna unutarnja osobina koju je potrebno njegovati.

Smirenost duše Židovski izvori imaju nekoliko izraza kojima nazivaju duševne osobine neometane smirenosti, od kojih je najdetaljnije opisana menuhat ha'nefeš, smirenost duše. Učitelji musara vide važnost smirene duše, ali to unutarnje stanje oni ne gledaju kao završnu stanicu zvanu "mir i spokoj" na kojoj putovanje završava, čak i kad se život nastavlja, već vide smirenost kao unutarnju rav-

Učitelji musara žele da budemo smirena duša koja je poput surfera koji jaše na valovima po ravnoj unutarnjoj kobilici, bez obzira na to što se događa unutar njega i oko njega. Čak i dok se valovi podižu i spuštaju, smirena duša jaše na krijesti vala, stojeći uspravno, u ravnoteži, krećući se u smjeru kojeg surfer odabere. Stsloženost je osobina usredotočenosti na sebe, premda istodobno i izuzetne osjetljivosti na sile koje djeluju svuda uokolo, inače ćete biti podložni tome da vas bacakaju sve vrste neočekivanih valova koji se sruče na svaki život.

Staloženost onako kako se koristi u musaru ne sugerira da osjećaji budu u leru. To nije neka vrsta otupjelosti. Vi i dalje registrirate uspone i padove osjećaja - to su valovi - ali ostajete budni prema tom doživljaju s neometanog mjesta. Kad ste uronjeni u svoje osjećaje bez i trunka samosvijesti, svjetlost svijesti se gasi, a vrata povezivanja i odlučivanja su zatvorena. Ali ako je svjesnost smireno prisutna, čak i usred životnih oluja, vaša duša održava svoju vezu s drugima i s božanskim izvorom i vaša slobodna volja je sačuvana. ■ Strana 25

VELIKI DIKTATOR

Osamdeset godina Velikog diktatora: Kako je Čarli Čaplin izazvao Hitlera N1 13.2.2021.

Zamisli samo - on je ludak, a ja sam komičar. Ali sve je moglo da bude drugačije, govorio je legendarni glumac i reditelj Čarli Čaplin, čiji je film "Veliki diktator" premijerno prikazan na tlu Evrope pre 80 godina.

Osim što se film ubraja među najveća dela svetske kinematografije, upravo je ovo ostvarenje označilo oproštaj Čarlija Čaplina od ere nemog filma i legendarnog lika – malog skitnice.

A do toga da Čarli Čaplin snimi film, koji je samo u Americi inkasirao pet miliona dolara i postao glumčevo ostvarenje sa najvećom zaradom, došlo je “igrom sudbine”, piše Nova.rs.

Inspiraciju za većinu filma Čaplin je dobio kada je odgledao dokumentarac Leni Rifenštal “Trijumf volje” u njujorškom Muzeju moderne umetnosti. I dok su ostali gledaoci bili zgroženi Čaplin se, legenda kaže, grohotom smejao ovom “grotesknom spektalu”.

I kada su drugi pokušavali da ga odgovore od snimanja filma, on se prisetio tog smeha i groteske i nastavio…

Snimanje filma započeto je u septembru 1939, nedelju dana posle izbijanja rata, na vrhuncu Hitlerove moći, a završilo se šest meseci kasnije, kada su Francusku okupirale nacističke trupe, navodi nova.rs.

Kada je počeo da snima “Velikog diktatora” njegova mržnja prema nacistima bila je dobro poznata. Ali, mržnja je bila uzajamna. Nemački establišment tada ga se odrekao kao “Jevrejina stranca koji je došao u Nemačku”, iako Čaplin nije bio Jevrejin. S druge strane, američka javnost tada mu je “tepala” nadimkom “Mojsije 20. veka”, jer je na hiljade jevrejskih izbeglica pobeglo zahvaljujući novcu koji je on obezbedio za njihov put.

Kada je počeo da radi na ovom filmu radni naslov je bio samo “Diktator”, podseća BBC. “Bio je čovek sa misijom. Neki od njegovih savremenika, poput Lorela i Hardija imali su jedini naum – da prave smešne filmove i zarađuju novac. Ali, Čaplin je bio odlučan da iskaže svoj stav. I ovo nije samo film.

To je nešto što je u ono doba bilo neophodno”, kazao je Sah-

Page 26 Strana 26

jmon Luviš, autor knjige “Chaplin: The Tramp`s Odyssey” za britanski javni servis.

“Njujork tajms” je pisao: “Nijedan događaj u istoriji filma nije sa toliko nade iščekivan kao premijera ovog filma”.

No, osim što je pokušao da “raskrinka” Hitlera, Čaplin je imao još motiva za stvaranje svog zvučnog prvenca. Primera radi, rođen je iste nedelje u aprilu 1889. godine kada i Hitler. Takođe, dodatno interesovanje pobudila mu je komična pesma o fireru Tomija Hendlija iz 1939. “Ko je taj čovek? (Koji izgleda kao Čarli Čaplin)” (Who Is That Man…?Who Looks Like Charlie Chaplin).

premijeru u Londonu, dok je bio zabranjen u mnogim zemljama: Španiji, Japanu, Latinskoj Americi…

I časopis “Spektejtor” je u to vreme objavio tekst o 50. rođendanu Čaplina, ali i Adolfa Hitlera. U tekstu je, između ostalog, stajalo:

Francuska publika videla ga je tek 1945. godine, a prvo prikazivanje u Nemačkoj organizovala je američka vojna komanda narednog leta.

“Proviđenje je ponekad ironična stvar… Kao da je negde zapisano da bi Čarli Čaplin i Adolf Hitler trebalo da dođu na ovaj svet u roku od samo nekoliko dana… Datum rođenja, ali i identični brkovi (s tim što su kod Čaplina oni s namerom groteskni) koje nose kao da je to uredila priroda kako bi izneverila zajedničko poreklo njihove genijalne prirode. Jer, obojica poseduju genijalnost. I jedan i drugi odraz su iste stvarnosti – ‘neprilike malog čoveka’ u modernom društvu. I jedan i drugi odraz su iskrivljenog ogledala – s tim što je jedan simbol dobra, a drugi neispričanog zla”.

Ali, nije znao šta će ga sve čekati kada je krenuo u avanturu u kojoj je “sve i svja”: producent, reditelj, glavni glumac, i to u dvostrukoj roli: moćnog diktatora Tomanije Adenoida Hinkela, i skromnog bezimenog Jevreja brice i frizera.

Kada se raširila vest o tome da Čaplin snima film o Hitleru, počele su da mu stižu i preteće poruke: “Počeo sam da dobijam alarmantne poruke od studija `Junajted artists`. Rečeno im je da ću se susresti sa cenzurom.

A i sam britanski kabinet bio je veoma zabrinut zbog filma protiv Hitlera i vagao da li da bude prikazan u Velikoj Britaniji. Još upozoravajućih pisama stizalo je iz njujorške producentske kancelarije, uz opasku da ne snimam film, jer nikad neće biti prikazan u Engleskoj, niti u Americi”, zapisao je u svojoj autobiografiji Čaplin.

Međutim, nije se polakomio.

Znao je da film kakav je “Veliki diktator” treba da snimi. I na iznenađenje mnogih bio je hit na boks-ofisu. Pre tačno 80 godina, film premijerno prikazan u SAD polovinom oktobra 1940, bilo je najgledanije ostvarenje.

Pre osam decenija imao je

Ipak, reakcije nakon premijere bile su podeljene. Sam Čaplin je upitao: “Zar nismo u stanju i da se nasmejemo Hitleru?”

“Svaka sličnost između diktatora Hinkela i jevrejskog brice je sasvim slučajna”, rediteljevo je “upozorenje” na početku filma.

Taj Jevrejin posle avionske nesreće gubi pamćenje a nekoliko godina kasnije u getu velikog rada počinje novi život. Baš taj grad je pod šapom diktatora, a Jevrejin tu biva raskrinkan kao borac pokreta otpora.

Za vreme lova na patke, diktator upada u jezero pored koncentracionog logora iz koga upravo izlazi frizer. Dok diktator želi da se izbavi iz vode, frizer drži govor o miru…

Ovim ostvarenjem Čaplin ne izvrgava ruglu samo Hitlera, već i Musolinija (diktator Bakterija Benzino Napaloni), Jozefa Gebelsa (ministar Garbič) i Hermana Geringa (ministar Haringa).

Ali, film je sve vreme na granici tragedije. Pored ismevanja Hitlera, pokazuje i kako diktator naređuje da 3.000 ljudi bude pogubljeno.

Gledajući kako rastu napetosti u Evropi, Čaplin još tokom snimanja filma odlučuje da promeni kraj i završi ga vatrenim šestominutnim govorom jevrejskog frizera, koga zamenjuju za diktatora po imenu Hinkel.

“Vojnici, ne borite se za ropstvo, borite se za slobodu!”

Divrej Tora

A Sergej Ejzenštajn ga okarakterisao ovim rečima:

je

“Velelepna i ništavna satira. I pobeda ljudskog duha nad neljudskošću!”

Iako su ga mnogi optužili da filmom relativizuje sve nacističke užase – jer ih delimično pokazuje, a ne osuđuje – Čaplin im u svojim memoarima ovako odgovora: “Da sam znao stvarne razmere horora u nemačkim koncentracionim logorima, ne bih mogao da napravim `Velikog diktatora`. Ne bih mogao da se ismevam ubistvenom ludilu nacista.

A najsmešnija stvar na svetu za mene jeste da ismejem varalice. A teško je naći većeg varalicu od Hitlera”.

I ne samo da se ismeva Hitleru, već lukavo i mudro crta kako je krhki ego političkih vođa, kakva je njihova psihologija.

Fetiš za prisustvom u javnosti, luksuzni životni stil, zaokreti u političkim odlukama, parade u slavu samoga sebe, nedra puna odlikovanja – to nije samo slika Hitlera, već i svakog potonjeg diktatora ili san onoga koji želi to da postane. “Čaplin je bio vizionar. Predvideo je budućost za razliku od političara, koji kao da su stajali na Hitlerovoj strani”, rekao je jednom prilikom reditelj Kosta Gavras.

A sin velikana glume Čarls Spenser Čaplin Treći u knjizi “Moj otac Čarli Čaplin” zapisao je da je njegov otac često razmišljao o neobičnim sličnostima koje je “delio” sa Hitlerom: “A sudbine su im bile poput suprotnih polova. Jedna je rasplakala milione ljudi, dok je druga nasmejala čitav svet.

Moj otac nikada nije mogao da misli na Hitlera bez drhtaja, delom od užasa, delom od čuđenja. Rekao bi mi: `Zamisli samo – on je ludak, a ja sam komičar. Ali sve je moglo da bude drugačije`…” ■

Godina 14 Broj 19