2-07 - Divrej Tora - Teruma 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Paraša Teruma

Torah Bytes

Ispravne namjere

Paršat Truma otpočinje B-žjom uputom da se "uzme donacije" za Sveti šator. Ovo zvuči čudno. Nije li nam Tora trebala dati uputu da "damo donaciju"?

Objašnjenje je da je davanje ― iz pravih pobuda i pravom primatelju ― također jedan oblik uzimanja. Vidite, novac koji posjedujemo je privremen, ali naša dobra djela su vječna. Tako dar ide nama na račun. Kao što je jedan mudar čovjek rekao: "Sve što istinski posjedujem je ono što sam dao."

I uistinu, jedno od najvećih zadovoljstava u životu je davati. Najvažnija B-žja osobina je da je on davatelj, pa je naše oponašanje B-ga ― davanjem ― jedan od najviših oblika našeg duhovnog izričaja.

Parša nam također kaže koji je ključ ispravnog davanja: ono treba biti od srca. Midraš kaže da je Becalel, arhitekt Svetišta, bio u stanju proniknuti u namjere i prema tome je određivao na koji će se način svaka donacija iskoristiti.

(Šemot 25,1 - 27,19)

Izraelski narod je pozvan da donira 15 vrsta materijala: zlato, srebro i bakar; plavu, grimiznu i crveno obojenu vunu; lan, kozju dlaku, životinjsku kožu, drvo, maslinovo ulje, začine i dragulje – od čega, "će mi oni napraviti Svetište i ja ću prebivati među njima", rekao je B-g Mošeu.

Na vrhu Sinajskog brda Moše je dobio detaljna uputstva kako načiniti prebivalište za G-spoda; prebivalište koje će se moći brzo rasklopiti, prevoziti i opet sastaviti dok narod putuje pustinjom.

U unutarnjoj odaji, iza umjetnički istkane zavjese, bio je kovčeg u koji su smještene ploče s Deset zapovijedi; na poklopcu kovčega stajala su dva krilata

ji stajala menora sa sedam krakova i stol na koji se stavljala hala.

Tri zida svetišta bila su sastavljena od 48 uspravnih dasaka, od kojih je svaka bila prekrivena zlatom, a držao ju je par srebrnih spojnica na dnu. Krov su činila tri sloja: a) tapiserija od višebojne vune i lana; b) pokrov načinjen od kozje dlake; c) pokrov od kože ovna. S prednje strane svetišta bio je izvezeni paravan kojeg je držalo pet stupova.

Oko svetišta i bakrom obloženog žrtvenika koji mu je stajao nasuprot, obješeni lan činio je ogradu koju je držalo 60 drvenih držača sa srebrnim kvačicama i ukrasima, a sve to pojačano dijelovima od bakra.

Prevela Dolores Bettini

Godina 16 Broj 19 Broj 19 Zagreb, šabat 25. veljače 2023. - 4. adara 5783. http://twitter.com/DivrejTora

 Divrej Tora, B’’H, priprema i uređuje: Vatroslav Ivanuša

Rabbi Shraga Simmons

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija

po Alija

Kohen – prva alija – 16 p’sukim –25,1-16

B-g kaže Mošeu da kaže narodu neka doniraju stvari u količinama koje "svaka osoba smatra prikladnim". Donacije trebaju biti zlato, srebro, bakar, obojena vune (plava, grimizna, crvena), fini lan; tkanina od kozjeg prediva, crveno obojena ovčja koža, koža tahaša; bagremovo drvo; ulje za svjetlo; mirodije za ulje pomazanja i prinošenje tamjana; drago kamenje za efod i hošen

"I načinit će Mi Svetinju, i Ja ću boraviti među njima". Ovaj dobro poznati pasuk temelj je micve da se izgradi Miškan u svakoj generaciji, a u kasnija vremena Beit HaMikdaš. Svaki puta kada se Miškan rastavljao, prenosio, te ponovo sastavljao, micva je bila ispunjena. Ispunio ju je Šlomo HaMeleh i njegov naraštaj, i Ezra HaSofer i njegova generacija. Ona će biti ispunjena IJ”H kada treći Beit HaMikdaš bude sagrađen, IJ”H u naše vrijeme.

Neki komentari tumače riječ b’toham kao u svakoj osobi B’nei Jisraela, ne samo u sredini naroda, personalizirajući na taj način odnos između B-ga i svake osobe.

S gledišta micve Rambam daje 14 pravila za nabrajanje 613 micvot Pravilo br. 12 glasi da nije "prikladno" kao zasebne micvot brojati one zapovijedi koje čine dio sveobuhvatnije micve. Stoga, Rambam ne ubraja u 613 micvot da se načine Aron, Menora, Šulhan, žrtvenici, itd. budući da su one obuhvaćene izgradnjom Svetišta. Drugim riječima, svi detalji izgradnje Mikdaša obuhvaćeni su jednom jedinom micvom ase. Ostali učenjaci koji nabrajaju micve ne slažu se s time. Npr. Ramban broji izgradnju Arona kao zasebnu micvu (ali ne i ostalo sveto posuđe).

B-g će pokazati različite oblike koje će rad poprimiti, kao modele koje ljudi trebaju slijediti u M’lehet HaMiškan, svetom zadatku izgradnje Mikdaša.

Prva konkretna zapovijed je ona da se načini Aron (sveti kovčeg). On treba biti načinjen od drveta, te biti obložen zlatom iznutra i izvana. Četiri zlatna koluta treba pričvrstiti na njegove stranice kako bi se u njih umetnule motke za nošenje (koje su i same načinjene od zlatom optočenog drveta). Motke za nošenje jed-

nom kada se umetnu u kolute, više se nikada ne smiju izvaditi.

S gledišta micve Primijetite da iako su sve pozitivne zapovijedi koje su povezane s pojedinostima svakog od predmeta uključene u "nadmicvu" izgradnje Mikdaša (i svega u njemu), ova se zabrana broji zasebno. Drugim riječima, zapovijed da se načini Aron, da ga se obloži zlatom, da se pričvrste obruči, da se načine motke, da se stavi ukrasna ogradica oko gornje površine Arona, da se načini poklopac, itd., sve je to dio micve da se načini Svetište. Zabrana uklanjanja motki za nošenje micva jezasebe.

"Svjedočanstvo" (Luhot – ploče) će se staviti u Aron.

Levi – druga alija – 24 p’sukim –25,17-40

Masivni poklopac od čistog zlata (koji se naziva Kaporet) treba načiniti za Aron. Iz poklopca trebaju izlaziti dva Keruba licem okrenuta jedan prema drugome, krila raširenih nad poklopcem. Komunikacija s B-gom će dolaziti "između dva K’ruvima" .

Razmislite o sljedećem… Čini se malo čudnim, zar ne, da nam je bilo zapovijeđeno da načinimo K’ruvim imajući u vidu strogu zabranu izrade rezbarenih likova. Čak i više, uzmemo li u obzir kronologiju događaja u mjesecima nakon Izlaska –

zlata. Četiri zlatna obruča treba pričvrstiti na noge stolića, u njih će se stavljati motke za prenošenje. Police i potpornji za police kompletiraju

Šulhan

Lehem Panim (prikazni kruhovi) na Šulhanu će biti postavljeni u svako doba.

S gledišta micve Ovo se ne smatra tek detaljem izrade Šulhana, već zasebnom micvom. Ta micva obuhvaća pečenje 12 naročitih kruhova (halahički, oni su bili maces) u petak, da za šabat zamijene kruhove od prošlog tjedna. Tradicija bilježi svakotjedno čudo, da su kohanim koji su bili u službi našli tjedan dana stare Lehem HaPanim svježima, tako da su ih mogli podijeliti i jesti. Ova micva dokazuje da na hranu ne smijemo gledati samo kao na fizičku neophodnost, kao što to sav svijet gleda, već ona pred nas stavlja izazov da nadodamo duhovnu dimenziju čak i najsvakodnevnijoj od svih ljudskih aktivnosti. Lehem HaPanim

su model; naši zakoni o kašrutu, brahot, i drugi pomažu nam postići duhovne razine ovog koncepta. U zmira za šabat Ki ešm’ra šabat, mi pjevamo da je B-g kohanim dao micvu iz Tore da na šabat stave Lehem HaPanim na Šulhan. Stoga nam je zabranjeno na šabat postiti (osim na Jom kipur). Drugim riječima, B-g nije uključio hranu u Hramsku službu samo da bi nahranio kohanim B-g nam, recimo to tako, pokazuje kakav duhovni potencijal hrana posjeduje. Prenesite ovu pouku, kaže On, iz Mikdaša u svoje domove. Hrana se ne pojavljuje slučajno uz šabat, ona čini značajan dio našeg poštivanja šabata.

(u neki Humašima Šliši počinje na ovom mjestu)

Menoru treba načiniti od čistog zlata, kao jedan kontinuirani komad, središnji krak sa šest postraničnih krakova (sa svake strane po 3), ukrasne kugle, cvjetovi, i čašice koji ukrašavaju krajeve svakog

kraka, s dodatnima na središnjem kraku. Pribor za Menoru također je bio načinjen od zlata. Uz to, bila je tu i platforma od 3 stepenice kojom se koristio kohen kada je održavao i palio Menoru.

Zapravo, kohen bi mogao dosegnuti uljne svjetiljke čak i bez te platforme, no penjanje na platformu omogućavalo je Kohen Gadolu da ruke ne podiže iznad razine svog čela, zbog cica kojega je nosio. (Smatralo se manjkom poštovanja da Kohen Gadol svoje ruke podigne iznad cica.) Stepenice su također omogućavale lakše održavanje Menore.

Svi dijelovi Tore bili su dio jedne cjeline, niti jedan nije bio "samo" pričvršćen. Torat Moše to primjenjuje na narod Izraela te, kroz igru riječi, kaže da čak i Židovi koji su se otuđiliodTorei micvot jesudiocjeline

Šliši – treća alija – 14 p’sukim –26,1-14

Miškan (ovaj pojam se koristi kako

za čitavo zdanje tako i za prvi sloj tkanine pokrova koji ga pokriva) je bio zdanje koje nije imalo krova, te su ga pokrivala tri sloja pokrova. Prvi se nazivao Miškan i bio je načinjen od 10 obloga tkanog materijala načinjenog od 3 različite boje obojene vune, te bijelog lana. Pet obloga bilo je povezano tako da tvore jedan segment; jednako je bilo povezano pet drugih obloga. Dva ovako oblikovana segmenta bila su povezana zlatnim kopčama provedenim kroz petlje od modre vune. Kopče su bile pričvršćene na rub jednog segmenta, a petlje utkane na rub drugog segmenta. Tkanje Miškana uključivalo je likove poznate kao K’ruvim.

Ponad Miškana stajao je platneni pokrov sastavljen od 11 dijelova (segmenti od šest i pet platnenih obloga povezanih bakrenim kopčama) načinjenih od kozje dlake. Miškan je imao estetsku namjenu; ovaj pokrov, poznat kao ohel, imao

Najgornji pokrov (neki kažu da je bio samo odozgo, ne i sa strana; drugi kažu da se spuštao niz zidove Miškana) bio je napravljen od crveno obojane ovčje kože, te od kože tahaša. (Što je tahaš, prilično je sporno; neki kažu da je to bila životinja koja je postojala samo u to doba, konkretno sa svrhom da se od nje načini mihse, najgornji pokrov Miškana.)

Za vašu informaciju Miškan je, kao što je opisano u Tori, funkcionirao 40 godina u pustinji (zapravo 39 godina), te prvih 14 godina u Erec Jisraelu (u Gilgalu), u godinama osvajanja i naseljavanja. Nakon toga, u Šilou je bilo podignuto kameno zdanje istih dimenzija kao za

godina. Nakon što je umro Eli Hakohen, Miškan je bio podignut u Novu (13 godina) a potom (nakon Šmuelove smrti) u Giv’onu (44 godine). To je ukupno 480 godina, od j’ci’at micrajim pa do Prvog Beit HaMikdaša

R’vi’i – četvrta alija – 16 p’sukim –26,15-30

Zidove Miškana činile su pozlaćene drvene ploče. Svaka ploča imala je dva klina kojima je bila utaknuta u srebrno podnožje. Ploče su bile povezane kroz proreze na vrhu ploča četvrtastim zlatnim prstenovima; spojne šipke išle su kroz prstenove namještene sa strane, iznad i ispod njihovih središnjih linija; a središnji vijak kroz središte ploče, iznutra. Trebalo je biti po 20 ploča za sjeverne i južne zidove, te osam za zapadni. S istočne strane Miškan je bio otvoren,prekrivenposebnimzastorom.

Hamiši – peta alija – 7 p’sukim –26,31-37

Istkani zastor (poput prvog pokrova Miškana) trebao je biti ovješen na četiri pozlaćena drvena stupa kako bi odjeljivao Svetinju nad svetinjama od predvorja Svetinje. Taj se zastor nazivao parohet, i po njemu je ime dobio zastor koji stavljamo na Aron hakodeš u sinagogama. Njihove funkcije su različite, mada su im imena ista.

Ma’ase hošev, tumači Raši, je vrlo vješt način tkanja (da li bi to mogla biti neka vrsta vezenja?) čiji je rezultat bio različit dizajn na svakoj od dviju strana materijala.

Aron treba staviti u Svetinju nad svetinjama. Šulhan na sjevernom zidu i njemu nasuprot postavljena

Menora na južnom zidu smješteni

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

su izvan paroheta u predvorju Miškana. (Običaj je staviti hanukiju na južni zid sinagoge, da nas podsjeća na Menoru iz Mikdaša.)

Zastor jednak parohetu trebao je biti ovješen cijelom širinom Miškana. Taj masah trebao je biti ovješen na pet drvenih stupova obloženih zlatom, sa zlatnim kukama, i utaknutih u zlatna postolja.

Šiši – šesta alija – 8 p’sukim –27,1-8

Mizbe’ah (žrtvenik) treba načiniti od drveta obloženog bakrom. Pravokutnog je oblika s uzdignutim uglovima. Sve posude i sav pribor za ovaj žrtvenik trebaju biti izrađeni od bakra, kao i kolutovi za motke za nošenje. Ovaj je žrtvenik bio izvan Miškana, u dvorištu Mikdaša i bio je korišten za prinošenje većine žrtava. (Za razliku od unutrašnjeg, zlatnog, žrtvenika za tamjan – koji nije niti spomenut u ovoj sedri).

Tora kaže da je taj žrtvenik bio visok 3 amot. R. Jehuda kaže: shvati to onako kako je pisano. R. Josi kaže kao što je visina unutarnjeg žrtvenika dvaputa veća od njegove širine i duljine, tako je i ovaj. On mjeri 5 amot sa svake strane pravokutnika, stoga je visok 10 amot. Međutim Tora kaže tri? To je zbog njenog soveva

Aron, Šulhan i Menora su 1,2,3 u Paršat T’ruma. Onda ide zdanje Miškana, i vanjski žrtvenik. Unutarnji žrtvenik se ne pojavljuje do T’cave –nakon odjeće za kohanim. Umivaonica za pranje i njezino postolje ne pojavljuju se do početka Ki Tisa Kada se stvarna zgrada opisuje u Vajakhel i P’kudei, redoslijed je drugačiji.

Š’vi’i – sedma alija – 11 p’sukim –27,9-19

Lanene zastore treba napraviti, kao što je bio slučaj s drvenim stupovi-

ma, ukrašenima (ne u potpunosti prekriti) srebrom. Dvorišni zastori trebaju visjeti sa srebrnih kuka na tim stupovima. Svaki stup držala su bakrena podnožja. Zastor na ulazu trebao je biti istkan u stilu Miškana, Parohet, i Masah, trebaju biti obješeni s istočne strane dvorišta. Bakreni šiljci pomagali su učvrstiti zastore koji su okruživali Miškan

Toliko smo dugo bez Beit HaMikdaša da su mnogi od nas prema fizičkom Mikdašu razvili stav "kome to treba?". Bez da analiziram analogiju toga, evo što mislim. Čak i ako je netko molio iz srca dugo vremena, i dobro poznaje molitve, još uvijek ima mnogo koristi od toga da si nabavi lijep sidur kojim će se služiti. On mu daje usredotočenost, obogaćuje njegovu službu B-gu, privlačnog je izgleda i duhovno nadahnjuje.

■

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

95. Jibone HaMikdaš: Obaveza izgradnje Hrama

Načinit će Mi svetište da mogu prebivati među njima. (Izl 25,8)

96. Poglavar prstenova: Zabrana uklanjanja motki s kovčega

Motke imaju ostati u prstenovima Kovčega; ne uklanjajte ih ... (Izl 25,15)

97. Svaki tjedan svježe pečeno: Obaveza da se napravi prikazni kruh

Postavit ćeš prikazni kruh na stol, preda mnom, u svako doba. (Izl 25,30)

Jedan od elemenata prebivališta bio je Šulhan (stol), na kojem je postavljen "prikazni kruh". (Neki prijevodi ga nazivaju "prineseni kruh ili kruhovi obličja".)

Na hebrejskom se prikazni kruh nazvao "lehem hapanim" ("kruh licâ") zbog oblika otvorene kutije s brojnim plohama. Pojedinosti ove micve nalazimo u paršas Emor (Levitski zakonik, 24. poglavlje): bilo je 12 kruhova, izrađenih od finog brašna. Bili su postavljeni na Šulhanu u dva kupa od po šest kruhova. Postavljali su se na šabes, a kruhove od prethodnog tjedna se uklanjalo, te su ih pojeli koheni. (O ostalim pojedinostima koje se tamo nalaze dublje se raspravlja u talmudskom traktatu Menahos.)

Beis Garmu, koja je revnosno čuvala svoje tajne kako se jednaki kruh ne bi mogao napraviti u idolopokloničke svrhe. Beis Garmu također nikada nisu držali brašno prikladno za lehem hapanim u svojim domovima, kako nitko ne bi mogao posumnjati da ih rade za vlastitu upotrebu. (Vidi Joma 38a. Talmud u Šekalim 14a objašnjava tajnu Beisa Garme. Očigledno, lehem hapanim bili su pečeni u posebnim kalupima kako bi štruce dobile svoj karakteristični oblik. Pripadnici Beis Garme uspijevali su vaditi lehem hapanim iz tih kalupa bez da se kruh zalijepio za kalupe i potrgao.)

Osnova ove micve je da je kruh fizički ključ ljudske egzistencije (iako, kako što nas podsjeća Ponovljeni zakon 8,3, čovjek ne živi samo o kruhu, potrebna mu je i B-žja riječ). B-g je uključio kruh kao dio Hramske službe Njemu, kao uzvrat za blagoslov koji On stavlja na čovjekovu hranu. Sefer Hahinuh objašnjava da će sve ono što čovjek koristi za služenje B-gu biti blagoslovljeno. On navodi Talmud u Roš Hašana 16a, gdje se objašnjava da se omer donosi na Pesah kao znak blagoslova, ljevanice od vode izlijevaju se na Sukos kao znak blagoslova kiše, itd.

Lehem hapanim je izrađivala obitelj kohanima po imenu ■

Obaveza da se postavi lehem hapanim na Šulhan obavezuje samo muške kohene (svećenike) u vrijeme kada postoji služba u Hramu. O njoj se raspravlja u Talmudu u Menahos 94a-100b. Kodificirana je u Mišne Tora u petom poglavlju Hilhos Tamidin i ona je 27. od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu.

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivnezapovijedi

11. Pozitivna je zapovijed govoriti Š'ma ujutro i uvečer

kao što Pismo kaže: i govorit ćeš o njima ... kad liježeš i kad ustaješ (D'varim 6,7) što znači u vrijeme kada se liježe i u vrijeme za ustajanje. Ona se sastoji od tri odjeljka iz

Pisma: Čuj (D'varim 6,4-9), I bit će ako budete slušali (D'varim 11,13-21), I reče Vječni (Bemidbar 15,37-41). Jer u prvom se odjeljku nalazi [zapovijed o] jedinstvu Vječnoga [§2] i ljubavi prema Njemu [§3], neka je blagosloveno ime Njegovo, kao i učenju Tore [§14], koje je klin o kojem sve drugo ovisi. U drugom odjeljku nalazi se prihvaćanje bremena drugih zapovijedi, dok se u trećem odjeljku, koji je o cicitu (resama) [§10], nalazi podsjećanje na sve ostale micvot; i vjerska je obaveza spomenuti izlazak iz Egipta, kao što Pismo kaže, da se možeš prisjećati dana kada si izašao iz zemlje Egipatske svih dana života svojega (D'varim 16,3)

no ne i za žene.

Negativnezapovijedi

32. Negativna je zapovijed da se ne ubije nijedno živo ljudsko biće

kao što kaže Pismo, Nećeš počiniti ubojstvo (Š'mot 20,13). Ako netko namjerno ubije ljudsko biće, kazna će nad njime biti izvršena mačem [odrubljivanje glave]. Ako ga nije ubio svojim rukama već je samo prouzročio njegovu smrt, nad njim se neće izvršiti pogubljenje odlukom suda, ali zaslužuje smrtnu kaznu od Nebeske ruke. Ako netko ubije makar samo jednu živu osobu između Židova, to je kao da je učinio da čitav svijet pogine. Ako netko zaklopi oči osobe koja se rastaje od života [umjesto da to učini nakon toga] on na taj način prolijeva krv [skraćivanjem života drugog čovjeka, mada zakratko].

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, za muškarce, ■

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Treba li Hašemu kuća?

Budući da B-g nema potrebe za skloništem, svjetlom, kruhom ili mesom, zbog čega je zapovijedio Izraelcima da načine Šator sastanka i njegove instrumente?

• Prema Rambanu Miškan je služio kao mjesto stanovanja Hašemove prisutnosti i omogućio nastavak B-žanske objave koja je započela na gori Sinaj. Znači li to da fizička građevina može obuhvatiti B-ga? Što nam to nagovještava o pojmu "svetog mjesta"; jesu li određene lokacije svetije od drugih? I na kraju, kada bi se B-g doslovno nalazio u vašoj sredini kako bi to utjecalo na vaš odnos s Hašemom?

• Sifre smatra Šator sastanka sredstvom kojim su se Izraelci iskupili za grijeh zlatnog teleta, dok se Tanhuma usredotočuje na to da on služi kao znak okolnim narodima da je B-g oprostio Izraelu. Koji bi polemički čimbenici mogli motivirati viđenje Tanhume? Možete li se sjetiti drugih slučajeva u kojima je komentatorovo razumijevanje priče polemički potaknuto?

• Shadal sugerira da je Šator sastanka poboljšao ne samo čovjekov odnos s Hašemom, već i odnos s njegovim bližnjim. Određivanjem središnjeg mjesta na kojem će se svi okupljati da štuju Hašema, Miškan je poslužio ujedinjenju nacije. Koje su druge koristi centralizacije? Koje su neke loše strane toga?

Promjena plana

Da li je štovanje B-ga prinošenjem žrtava u Šatoru sastanka oduvijek bilo dijelom Hašemovih planova?

• Seforno i Hoil Moshe sugeriraju da iako je Hašem oduvi-

jek želio službu prinošenja žrtava, On ju nije želio ograničiti na bilo koju pojedinačnu skupinu ili mjesto, preferirajući da ga se štuje na osobnim žrtvenicima, a ne u središnjem Šatoru sastanka. Tek nakon grijeha sa zlatnim teletom On je zaključio da narod nije sposoban za takvu službu i da su mu umjesto toga potrebna ograničenja i zaštitne mjere.

• Nasuprot tome, Abarbanel sugerira da je Hašemov izvorni plan uključivao Šator sastanka kao pomoćno sredstvo putem kojeg bi narod osjećao Hašemovu prisutnost, ali ne i za prinošenje žrtava. Međutim, nakon grijeha sa zlatnim teletom Hašem je dodao komponentu prinošenja žrtava kako bi olakšao proces izmirenja.

Je li moguće da se Hašem predomislio ili da je zapovijed Tore bila mjerodavna samo za određeno razdoblje? Koje teološke poteškoće može riješiti takva sugestija? Kakve teološke poteškoće to pokreće?

(Razlozi za micvot) ״ עעצ ד״מ ט

Razlozi koji se nalaze u pozadini većine zapovijedi nisu otvoreno izneseni u Tori. Iako mnogi društveni zakoni mogu sami po sebi biti razumljivi, velik broj zakona između čovjeka i B-ga, poput recimo potrebe za Šatorom sastanka i posuđa u njemu, potiču da se zapitamo "zašto".

• Je li bolje razmatrati razloge za micvot, ili ih jednostavno treba prihvatiti bez propitivanja?

Koje su prednosti i nedostaci svakog od tih pristupa?

• U kojoj mjeri obrazloženje mora razjašnjavati sve pojedinosti zapovijedi?

• Je li problem reći da zapovijed ima praktičnu ili uporabnu svrhu, ili ukazivati da je ona ustup ljudskim slabostima? Drugim riječima, moraju li zakoni Tore predstavljati ideal i imati svoju suštinsku vrijednost, ili se oni jednostavno mogu baviti ljudskim potrebama i ljudskom prirodom?

O stolovima, kruhu i savezu

Mi često tražimo simboličko značenje u ritualima ili religijskim predmetima. Kakva simbolika može stajati iza kovčega saveza, stola, svijećnjaka i žrtvenika za paljenje kada?

• Abarbanel sugerira da Kovčeg Saveza simbolizira Toru, dok ostali instrumenti predstavljaju materijalne (stol), intelektualne (menora) i duhovne (žrtvenik za paljenje kâda) nagrade koje se dodjeljuju onima koji drže zapovijedi Tore. Smatrate li njegov prijedlog uvjerljivim? Zašto da ili zašto ne?

Kakvu ulogu ima hrana u vjerskom životu? Koliko obreda ili zapovijedi zahtijeva blagovanje hrane?

• U vrijeme Tanaha obroci su često bili povezani s potpisivanjem ugovora o savezu, i imali su istu funkciju koju danas ima rukovanje. U svjetlu toga, R. Hovav Yechieli navodi da su lehem hapanim činili obrok zapečaćenja saveza koji je stalno iznova obnavljao Sinajski Savez. Kako možete poduprijeti ovo tumačanje tekstom ili idejom?

Prevela Tamar Buchwald

Rav Kook:

"Ja ću prebivati među njima"

Zašto je B-g naredio Izraelcima da sagrade Hram? Tora ukazuje na krajnju svrhu ove svete građevine: "Načinite Mi Svetište, i ja ću prebivati među njima" (Izl 25,8).

Cilj Mikdaša je bio omogućiti da B-žja Prisutnost živi u svijetu i 'otvara' kanale komunikacije s B-gomproročanstvo i ruah hakodeš, B-žansko nadahnuće.

Tri kanala

Rav Kook je razlikovao tri različita kanala B-žanske komunikacije. Svaki od tri kanala odgovara određenoj posudi u Mikdašu

Prvi i najviši kanal povezan je s najsvetijim predmetom u Hramusvetim Kovčegom u Svetinji nad svetinjama, u kojem su smještene luhot (ploče) sa Sinaja. Iz Kovčega je zračila najviša razina proročke vizije, kristalno jasna nevu'a koju je samo Mojsije bio povlašten primiti. B-g je obavijestio Mojsija:

"Ja ću tamo razgovarati s tobom, govorit ću ti iznad poklopca Kovčega, između dva kerubina koji su na Kovčegu svjedočanstva" (Izl 25,22).

Ova iznimna razina proročanstva samo je ishodište objave Tore.

Drugi kanal odgovara menori, simbolu svjetla i mudrosti. Menora predstavlja širenje prostora i rasprostranjenost Tore i mudrost Izraela. Ovaj kanal nije bio ograničen na Kovčeg u unutarnjem svetištu, već se širio da obuhvati Kodeš područje Hrama.

Posljednji je kanal povezan sa žrtvenikom za paljenje tamjana. To je kanal ruah hakodeša, B-žanskog nadahnuća – koji nastaje u unutarnjim resursima duše. Fenomen ruah hakodeša paralela je sa službom tamjana, skrivenom službom koja se vršila unutar Svetišta. A hebrejska riječ za tamjan, ketoret srodna je s riječju kešer, koja znači 'veza' ili 'spoj'.

Otvaranje kanala

Služba u Hramu na Jom kipur želi postići potpuno pomirenje. Ona nastoji osigurati pravilan rad tih vodova komunikacije s B-gom. Iz tog bi razloga Veliki svećenik poškropio krv posebnih žrtava za Jom kipur upravo na ova tri mjesta u Hramu:

• Između motki Kovčega;

• Na Parohet - zavjesu koja odjeljuje Kodeš (uključujući i Menoru) od Svetinje nad svetinjama;

• Na žrtvenik za paljenje tamjana.

Željezni zid

Tora vrlo detaljno opisuje sredstvo za dovođenje B-žje Prisutnosti u naš svijet: Miškan (Šator sastanka), preteču svetog Hrama u Jeruzalemu.

Beit HaMikdaš, sveti Hram u Jeruzalemu, je bio žarište B-žanske službe, molitve i proroštva; sredstvo za dovođenje Šehine na svijet. Trenutno stanje svijeta, u kojem nema Beit HaMikdaša, stanje je otuđenosti od B-ga. Talmud podučava da kada je Hram bio uništen, vrata molitve su se zaključala, i željezni zid nas razdvaja od našeg Nebeskog Oca (Berahot 32b).

Zašto su Mudraci ovaj prekid komunikacije s B-gom opisali kao "željezni zid"? Zašto ne, na primjer, "zid od kamena"?

Svijet kojim vlada željezo

Rav Kook objašnjava da je metafora o željeznom zidu točna iz nekoliko razloga. Kameni zid se gradi polako, kamen po kamen, sloj po sloj. Željezni zid je složeniji za konstruiranje; ali jednom kada ga se podigne, njega se brzo postavlja. Uniš-

tenje Hrama i otuđenje od B-ga do kojega je došlo nije bilo postupan proces, već iznenadna propast za židovski narod i čitav svijet, poput željeznih vrata koja se s treskom zalupe.

No, postoji dublji značaj ove barijere od željeza. Temeljni cilj Hrama je upravo suprotnost željezu. Željezo je simbol smrti i uništenja; oruđa za rat i ubijanje se izrađuju od metala i željeza. Željezo je materijal koji se koristi da bi se skratilo život. S druge strane smisao Hrama je da produlji život. Njegova svrha je promicanje univerzalnog mira i prosvjetljenja"Moja kuća zvat će se Domom molitve za sve narode" (Izaija 56,7). Nekompatibilnost željeza i Hrama je toliko velika da se željezo ne može koristiti za tesanje kamena koji su se koristili za izgradnju Hrama (Ponovljeni zakon 27,5, Midot 3,4).

Uništenjem Hrama, milozvučnu glazbu molitava i pjesama nadomjestila je neskladna kakofonija željeza i čelika, koja žanje razaranja i ubija život. U tom tragičnom trenutku, duhovni i proročki utjecaj Hrama zamijenila je vladavina željeza. Tek kada pravda i poštenje ponovno budu uspostavljeni, kad svijet prepozna načela morala i istine, taj će se željezni zid srušiti i Beit HaMikdaš će ponovno zauzeti svoje mjesto svjetskog centra za molitvu i sveto nadahnuće.

"Uzmite za mene prinos"

U sklopu priprema za gradnju Šatora sastanka, B-g je zapovjedio Mojsiju da prikupi potrebne materijale:

"Govori Izraelcima i neka uzmu za Mene prinos. Od svake osobe koju srce potakne da dâ uzet ćeš moj prinos." (Izl 25,2)

Zašto je B-g naredio Mojsiju da uzme donacije? Redak bi trebao glasiti da oni moraju dati prinos!

Riječ 'uzeti' nas navodi na zaključak da se sredstva mogu silom uzeti od naroda. No, to nije bio slučaj, jer Tora naglašava da su prinosi bili donirani dobrovoljno"Od svake osobe koju srce potakne da donira".

U stvari, zašto je ovo prikupljanje trebalo biti dobrovoljno? Talmud u Baba Batra 8b podučava da zajednica može prisiliti članove zajednice da pomognu siromašnima i potrebitima. Koristiti naš novac da pomognemo drugima je osobina koju treba uvježbavati i razvijati. Pa zašto je B-g naredio da ti darovi za Šator sastanka, taj prvi čin cedake (dobrotvornog davanja) na razini nacije, budu donirani isključivo iz iskrene velikodušnosti?

Dva cilja cedake

Micva o cedaki treba ostvariti dva cilja. Prva se tiče osobe koja prima milodar. Kroz ovu micvu siromašni dobijaju ono što im manjka. Drugi cilj tiče se onoga koji daje. Doniranjem našeg vremena i novca, mi na konkretan i opipljiv način izražavamo našu unutarnju osobinu heseda i dobrote. Čin cedake aktualizira naše osobine velikodušnosti i doprinosi našem vlastitom duhovnom rastu.

Ta dva cilja jasno možemo zamijetiti u samom činu darivanja. Prvi cilj naglašava aspekt davanja potrebitima. Važan faktor je da siromašna osoba primi pomoć koja joj je potrebna. Drugi cilj pak naglašava aspekt uzimanja od dobročinitelja. Ovo je posebna dobrobit micve o cedaki: ustupanjem svoje materijalne imovine na dobrobit drugih, mi pročišćavamo svoje karakterne osobine i uzdižemo svoju dušu.

Koji je od ova dva cilja glavna svrha cedake?

Gimel koji hita

Mudraci su u Šabat 104a zapisali da hebrejsko slovo gimel odaje utisak kao da se sučeljava sa sljedećim slovom u alfabetu, slovom dalet, i pruža svoju lijevu 'nogu' prema daletu. Zašto gimel trči prema daletu?

Mudraci su objasnili da je gimel dobročinitelj (od riječi gomel koja znači onaj koji daje ili pruža potporu). Gimel hita za siromašnim daletom (od riječi dal, koja znači 'siromah' ili 'onaj koji oskudjeva, u nevolji') kako bi mu pomogao.

Zašto dobrotvor trči za siromahom? Zar ne bi li to trebalo biti obrnuto?

Mudraci su nas htjeli naučiti da je načelni cilj cedake vezan uz samu osnovu svemira. Pravi cilj cedake jest uzdizanje duše darovatelja. Uostalom, ako je svrha bila pomoći siromašnima, B-g je mogao osigurati druga sredstva da im pruži potporu, bez potrebe da se oslanja na velikodušnost društva. Oblici hebrejskih slova - slova koje je B-g koristio za stvaranje svemira – daju nam nagovještaj ove temeljne istine. Gimeli, dobročinitelji, trebaju slijediti dalete, siromašne, kako bi rasli i duhovno se razvijali.

Na taj je način prvi dobrotvorni projekt Židovskog naroda istakao da glavni aspekt cedake nije davati potrebitima, već uzimati od donatora. "Neka uzmu za Mene prinos". B-g je zapovjedio da se prinosi za Šator sastanka daju kao slobodan izbor"svaka osobu koju srce potakne da donira" - jer duša i njene osobine oplemenjuju se onda kada se donira draga volje.

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: "Ja ću prebivati među njima"

Kut gledanja

Parša Teruma slijedi iza paraša Mišpatim i Jitro. U parši Jitro doživjeli smo trenutak objave na gori Sinaj i davanje Tore Židovskom narodu. U parši Mišpatim Tora počinje unositi pojedinosti Židovskog zakona i života, posebice u vezi ljudskog ponašanja i ponašanja u društvu, te mjerila za onakvo ponašanje kakvo Tora želi da podupiremo.

U ovotjednoj parši Teruma Tora postavlja još jedan izazov ljudskom ponašanju – bogatstvo, novac, davanje i sposobnost da se čovjek odrekne onoga što smatra svojim. Tora od nas traži da budemo spremni donirati drugima, davati za visoke ciljeve, za opće blagostanje te da budemo u stanju s drugima dijeliti svoja materijalna dobra.

Rabini Talmuda izjavili su da je to jedan od najvećih testova identiteta u životu. Škrtarenje, zavidno oko i nespremnost da se dâ onima koji su u potrebi, smatraju se kršenjem načela Tore i morala. Tora nas je na Sinaju poučila da ne krademo, da ne uzimamo od drugih ono što im pripada bez da oni to izričito odobre. Sada Tora podiže ljestvicu i traži od nas da budemo spremni dati ono

što smatramo svojim koji su imali manje sreće od nas ili za nacionalne ili vjerske ciljeve koji su svima nama na korist.

Sve je to bilo sadržano u zahtjevu za donacijama koje će pomoći da se izgradi sveti Miškan/Šator sastanka. G-spod nam je sam mogao osigurati sjajan, novi, već izgrađeni Miškan/Šator sastanka. Umjesto toga On je onda, i u svakom kasnijem naraštaju Židovskog života, pred nas stavio izazov da sami i od svojih sredstava izgradimo Miškan/ Šator sastanka. A za to je potreban odgovarajući način gledanja na svoj vlastiti imetak i ono što s njime činimo.

Moj me dragi talmudski rebe još prije više od šezdeset godina naučio kako da čitam dnevne novine – kako da odvojim zlatno grumenje života i morala od ogromne količine balasta koji puni stranice svih naših novina. Prošli tjedan je u novinama bio članak o igraču bejzbola koji se odrekao zajamčene plaće od dvanaest milijuna dolara na godinu i povukao se iz tog sporta jer je sasvim iskreno smatrao da više ne može igrati dovoljno dobro te, u

suštini, nije želio biti plaćen a da zapravo ne radi ništa.

Ovo, prirodno, ne ide baš niz dlaku velikoj većini sportaša čija su pohlepa i škrtost dobro poznati. I zato je to postala vijest – priča kako je čovjek ugrizao psa. No meni je to pokazalo da pouka parše Teruma još uvijek živi u ljudskom srcu.

Biti spreman odvojiti se od novca koji nije pošteno zarađen vrednota je Tore. A podijeliti i davati od svog bogatstva drugima i za izgradnju društva, obrazovanje u Tori i za nacionalni dom Židova, također je najviša vrijednost Tore.

Mi svoj Miškan/Šator sastanka moramo graditi neprekidno u svakoj generaciji. Stav Tore prema dijeljenju našega bogatstva ključ je za takvu vrstu izgradnje Miškana/Šatora sastanka.

Ima još jedan kut gledanja koji treba razmotriti: linija između arogancije i nužnog samopouzdanja dosta je tanka. Pa ipak, sveposvud u Tori i Talmudu nalazimo da je arogancija neugodna karakterna osobina, do te mjere da je čovjeku dopušteno da ode u drugu krajnost najdublje po-

Rabbi Berel Wein:

niznosti kako bi izbjegao da upadne u zamku bahatog ponašanja.

Osoba, čak i ona koja teži za poniznošću ipak mora imati samopouzdanja i osobnog dostojanstva. Mada je to istina za sva ljudska bića, ovo je posebno istinito u vezi Židova, svakog ponaosob. Asimilacija i otuđenje od judaizma i Židovskog naroda i njegove sudbine često puta nastane uslijed ovog nedostatka samopouzdanja i samopoštovanja.

U dominantno nežidovskom svijetu, po populaciji i kulturnom sistemu, jedino samopouzdana osoba može uistinu ostati Židovski lojalna. Jedan od problema koji muče naš obrazovni sustav jest to da on, do određene mjere, uništava samopouzdanje i vjeru u vlastitu vrijednost učenika zbog njegove natjecateljske naravi, ispita s ocjenama i selektivnih nagrada.

Iz Tore se stječe dojam da je obrazovanje jedan na jedan – otac sa djetetom – bio optimalan način obrazovanja. Međutim, praktična priroda našeg življenja čini ovaj način jedan na jedan rijetkim i riskantnim. Ipak bi, nekako, čak i u velikim razredima s naglašenim i vidljivim natjecateljskim duhom, trebalo poduzeti korake da se ne uništi osjećaj vlastite vrijednosti svakog pojedinačnog učenika.

Uvijek sam smatrao da je postizanje toga bilo i jest značajka majstora učitelja daleko više od objektivne ocjene na testu nekog od njegovih učenika. Mnogi od onih koji su, kako se to kaže, podbacili u školi, postali su veliki ljudi jer čovjek još uvijek ima mogućnost da vjeruje u svoje ja, te postupa u životu s tim uvjerenjem.

Talmud nas uči da G-spod, da tako kažemo, ne može ostati s bahatom osobom. Ukoliko osoba ne nauči kako kontrolirati vlastiti ego i kako se sa samim sobom i drugima nositi pravedno i realno, ona isključuje B-ga, da opet tako kažemo, iz svojega života, bez obzira koliko se čovjek površno činio pažljiv i pobožan.

Odnos prema B-gu gradi se na spoznaji o svojim vlastitim ljudskim kvalitetama, promašajima, slabostima i uspjesima. Realistična procjena samoga sebe uvijek će prouzročiti osjećaj poniznosti i pokornosti B-žanskom.

Osoba koja uvijek zna bolje i više od svih drugih, koja traži da se drugi uvijek povinuju njenoj volji, smatra se zlom osobom u očima Tore. Takva je osoba toliko puna sebe i svoje oholosti da u njenom srcu i duši nema nimalo mjesta da u njih uđe i tamo se nastani bogobojaznost. Ako je put u pakao popločan dobrim namjerama, on je isto tako posipan ostacima ljudske oholosti i neopravdane taštine. Upitajte samo Hamana!

Stav "ja znam bolje" o svim problemima, osobnim, u društvu ili narodu, nesumnjivo će dovesti do pogreške, pa čak i do razočarenja i tragedije. Sposobnost da se čuje druge, da se uzme u obzir tuđe mišljenje i tuđa osjetljivost, da se preispita ideje i rješenja koje smo prethodno imali, čini prvi korak gore po nebeskim ljestvama poniznosti i svetosti. Bahatost ne pruža nikakav izlaz za tjeskobu ljudske duše.

Tora nas upozorava da oholost vodi zaboravu, a posebno gorkom zaboravu našeg Stvoritelja. U mo-

litvi na Roš hašanu kažemo: "Blago čovjeku koji Te nije zaboravio i sinu čovječjem koji je kroz Tebe osnažio svoje ja." Bahatost je bolest koja iskrivljava, a može čak i uništiti pamćenje. Ona stvara neodoljiv ponos prema svojim vlastitim postignućima, bilo to zasluženo ili ne, te izopačava vlastito viđenje svog istinskog mjesta i svrhe u B-ž-anskoj shemi stvari.

Zanimljivo je primijetiti koliko su nemilosrdni bili talmudski rabini prema arogantnima. Druge se slabosti karaktera mnogo lakše mogu tolerirati, no oholost ostaje kardinalna pogreška. Rabini to naglašavaju citirajući Avot: "Budi vrlo, vrlo ponizan." Očito "poniznost" ili čak jedan "vrlo" nije dovoljno. Osoba mora biti "vrlo, vrlo skromna!"

Majmonides koji se ograđuje od ekstremizma i zagovara zlatnu sredinu umjerenosti u svim životnim pitanjima i karakteristikama, svejedno ohrabruje takav ekstremizam kada je u pitanju osobina poniznosti. Tu nema nikakve mogućnosti za umjerenost, jer jednom kada se bahatost ušulja u ponašanje i um čovjeka počinjena šteta postaje gotovo nepopravljiva.

Prema Majmonidesu čini se također da je arogancija saveznik, ako ne i uzrok gnjeva, sljedeće neoprostive karakterne osobine u njegovim pisanim djelima. Grijeh proizlazi iz toga što nije sve po mom čitavo vrijeme. Bez arogancije čovjek bi se lako bio u stanju pozabaviti time što mu ne ide sve onako kako bi htio čitavo vrijeme. Poniznost dovodi čovjeka do ravnomjernog raspoloženja.

Šabat šalom

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Kut gledanja

Parša Teruma sadrži stih: "Napravi Pomirilište od čistoga zlata; neka bude dva i pol lakta dugo, a lakat i pol široko. Napravi i dva kerubina od zlata, iskleši ih na oba kraja Pomirilišta." (Šemot 25,17-18) Jedan od glavnih komada namještaja u Miškanu bio je Aron (Kovčeg Saveza). Dva su kerubina bila na vrhu Kovčega. Hazal kažu da su kerubini bili poput dječjih figurica. Imali su krila, no njihova su lica, kaže nam Talmud, bila lica djece.

Tora nastavlja: "Napravi jednog kerubina za jedan kraj, a drugog za drugi kraj; pričvrsti ih na oba kraja Pomirilišta. Kerubini moraju svojim krilima zaklanjati Pomirilište, okrenuti licem jedan prema drugome, ali tako da im lica gledaju u Pomirilište. Stavi Pomirilište na Kovčeg odozgo, a u Kovčeg stavi Ploče Saveza koje ću ti dati. Tu ću se Ja sastajati s tobom i govorit ću s tobom

bina koja su na Kovčegu Saveza, i tamo ću ti dati sve zapovijedi namijenjene Izraelcima." (Šemot 25,19-22). Drugim riječima, kada bi Svemogući govorio Klal Jisraelu, to bi izgledalo kao da govori kroz kerubine.

Rabeinu Bechayeh daje zanimljivo razmišljanje o riječima u ovim stihovima. Kada Tora prvi puta spominje kerubine (u 18. stihu), kaže, "Načini dva kerubina (v'asita šnajim k'ruvim). No, kada Tora ponavlja ono što je rečeno (u 22. stihu), piše, "između dvaju kerubina" (m'bajin šnej ha'kruvim). Riječ šnajim znači dva, i riječ šnej također znači dva No, neobično je da Tora u istoj parši koristi dvije različite riječi za broj dva! Ne bi li Tora trebala biti dosljedna?

Rabeinu Bechayeh ističe nešto temeljno vezano uz lašon haKodeš (sveti jezik - hebrejski). Hebrejski je jezik s mnogo nijansi. Postoji mala

razlika između riječi šnajim i riječi šnej. Šnej se koristi za dvije stvari koje su potpuno jednake. Šnajim se koristi za dvije stvari koje su slične, ali nisu jednake. Primjerice, kada je kohenu rečeno da uzme dva janjeta za različite prinose (Vajikra 14,10; 23,19; 23,20; Bamidbar 28,9) Tora koristi riječ šnej (kevasim) – kako bi istaknula da janjad moraju biti identična. Slično tome, dva jednaka jarca za Jom Kipur na hebrejskom su nazvana šnej seirim (Vajikra 16,7-8).

Rabeinu Bechaye objašnjava da su kerubini nazvani šnajim jer, unatoč svojoj sličnosti, nisu bili identični –jedan je bio muško, drugi žensko. Stoga bi bilo neprikladno nazvati ih šnej ha'kruvim. Ustvari, Talmud kaže da kada je Klal Jisrael izvršavao micve, kerubini bi zagrlili jedan drugoga prikazujući ljubav između Svemogućeg i Njegovog naroda. Suprotno tome, kada bi se Klal Jisrael ponašao neprikladno, kerubini bi se razdvojili. Talmud priča o tome da su Rimljani, ušavši u Svetinju nad Svetinjama, vidjeli kerubine zagrljene pa su ismijavali židovsku religiju govoreći da se u njihovoj Svetinji nad Svetinjama portretira razvrat.

U svakom slučaju, Rabeinu Bechayeh tumači da, s obzirom na to da su kerubini bili različiti – muško i žensko – Tora za njih koristi riječ šnajim. Taj princip koristi i Netziv u Sefer Devarim. Tora tamo kaže da se prekršitelj zapovijedi mora smaknuti uz svjedočenje dvojice svjedoka (šnajim eidim) ili trojice svjedoka.

Rabbi Yissocher Frand: Između dvaju kerubina

Netziv se pita zašto Tora za svjedoke ne koristi riječ šnej, već koristi riječ šnajim? Objašnjava to istim principom. Šnajim, kaže on, znači da su slični, ali različiti. Citira Jerušalmi koji kaže da ako dvoje ljudi na sudu imaju potpuno jednako svjedočenje, ne treba im vjerovati. Sumnjamo u to da lažu jer dvoje ljudi nikada neće isti događaj prepričati potpuno jednako. Činjenica da dvoje ljudi priča u potpunosti istu priču indicira da je to izvježbano i isplanirano. Stoga, kaže Jerušalmi, moramo posumnjati u takvom slučaju da su to lažni svjedoci. Iz tog razloga, stih Tore naglašava šnajim eidim – slični svjedoci, ali ne isti. Tako i u našoj parši stih kaže šnajim k'ruvim jer su kerubini bili drugačiji jedan od drugoga.

Međutim, Rabeinu Bechayeh ne objašnjava zašto Tora u 22. stihu koristi drugi termin – šnej k'ruvim –koji ima konotaciju nečeg identičnog za kerubine koji nisu bili identični! Očigledan odgovor je da je Tora već rekla da kerubini nisu identični pa sada može koristiti uobičajeniji izraz za dvoje – šnej. Postoji, međutim, krasan komentar Rav Avrahama Gurwicza, Roš Ješive Gateshead ješive u Engleskoj. On to tumači kao skrivenu aluziju (remez) na to kako bi trebalo funkcionirati židovsko kućanstvo.

Korištenjem riječi šnajim – jedan muški, a jedan ženski kerubin –Tora aludira na nešto što nam se može činiti logičnim, no nažalost ne primjećuju to svi. To je činjenica da su muškarci i žene različiti. U judaizmu, muškarci i žene imaju razli-

čite uloge. Uloge koje Tora definira za muškarce i žene su – u očima Ribona šel Olam – ispravne uloge. Zapadna civilizacija, a osobito američka, plaća visoku cijenu za svoju ludost kojom nas obasipa u posljednjih 50-ak godina, a koja kaže da nema nikakve razlike između muškaraca i žena te da "žena može raditi svaki posao koji radi muškarac, samo bolje."

Nažalost, ta se prevara uvukla i u židovsko društvo. Postoje tenzije uzrokovane tim stavom: "Zašto da muž ostane budan cijelu noć na Šavuot učeći Toru, dok njegova žena ostaje kod kuće sa djecom? Zašto ne bismo zamijenili uloge?" "Živimo u društvu jednakosti pa stoga sve što mogu muškarci, mogu i žene." I tako dalje. To, dragi moji prijatelji, nije u skladu s gledištem Tore.

Sjećam se jedne stvari koju sam čuo od Rav Weinberga, zt''l, prije pedesetak godina, na samom začetku pokreta za emancipaciju žena. Kada je započeo moralni pad u Americi i kada su se svi plašili utjecaja koji bi "seksualna revolucija" mogla imati na Klal Jisrael, Rav Weinberg mi je rekao sljedeće: "Svi znaju da je takvo ponašanje zabranjeno. Mi ćemo se čuvati od te vrste razuzdanosti. Međutim, platit ćemo cijenu ovog Pokreta jer će nas pokušati uvjeriti da smo u krivu, te da jednake uloge muškaraca i žena tre-

baju pronaći svoje mjesto i u judaizmu. Kao što je to mnogo puta bio slučaj, Rav Weinberg se i ovdje pokazao kao "mudar čovjek koji vidi što će se desiti u budućnosti" (haham ha'roe et ha'nolad) i bio je u pravu. Nažalost, ova je filozofija uzela svoj danak među nama.

Rav Avraham Gurwicz objašnjava da nas stih uči "napravi šnajim k'ruvim" , jedan je muški, a drugi je ženski. Oni imaju različite uloge. Oboje podižu svoja krila kako bi vršili volju Stvoritelja. Ali njihove su uloge drugačije. Muškarac ima micvu učenja Tore, a žena tu micvu nema. Talmud nam kaže da žena stječe zasluge te micve na način da svom mužu omogući da uči. Čak i ako to nije tako glamurozno kao sjediti i učiti (jer biti podrška nikad nije toliko divno koliko samo učenje), Gemara kaže da je nagrada žene veća od nagrade koju muškarac dobiva za izvršenje ove micve

Jednom kada je to uspostavljeno –kada znamo da je riječ o dva kerubina sa različitim ulogama muškarca i žene, stih kaže, "Tamo ću se Ja sastajati s tobom i govorit ću ti…".

Ribono šel Olam će prebivati u takvoj kući. "… I govorit ću s tobom iznad Pomirilišta…" Tada će Svemogući doći i reći "Ja mogu prebivati i govoriti u ovoj kući… između dvaju kerubina." Oni mogu raditi u jedinstvu na način koji Mi je ugodan, onog trena kada shvate da su stvoreni za različite uloge. Takva je kuća u kojoj može prebivati HaKadoš

Baruh Hu

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Između dvaju kerubina

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Dobrotvorstvo podrazumijeva preuzimanje odgovornosti

Želio bih spomenuti nešto o čemu sam nedavno razgovarao sa svojom suprugom. Razgovarali smo o nenamjernim negativnim posljedicama koje u našim životima imaju pametni telefoni i slični uređaji.

Da, trošimo vrijeme na njih; da, kao rezultat toga manje komuniciramo s ljudima; da, povlačimo se iz svijeta oko nas… sve je to istina, no moja je supruga ukazala na dublji problem.

Oni nas sprječavaju u tome da nađemo vremena za razmišljanje i poniranje u sebe.

Primjerice, recimo da sam se posvađao sa suprugom. Prije mnogo godina, u vrijeme bez električne energije, došao bih kući po mraku i ne bih imao što raditi pa bi mi to dalo vremena da razmislim o onome što se dogodilo. I, kao što to već biva, vjerojatno bih našao mudrost i uvid u situaciju koji bi mi pomogao da se pokrenem ka nekom rješenju. Danas, međutim, onog trena kad se osjetim uznemirenim, ja upalim svoj mobitel i preda mnom se pojavi čitav svemir dostupnih distrakcija. Na taj način ignoriram problem i nastavljam dalje bez da sam ga riješio – sve do sljedećeg puta kada novi nesporazumi na površinu izvlače i one stare. A kada se to dogodi, moj dragi i ljupki pametni telefon jedva čeka da mi poželi dobrodošlicu u svijet bez odgovornosti.

Ako ne nađemo vremena za usmjeravanje pozornosti na vlastite doživljaje rijetko ćemo pronaći korisna rješenja za svoje životne izazove. I kako se sve manje izazova rješava, tako naš svijet postaje mjesto na kojem je sve manji užitak boraviti.

Ovotjedni odjeljak navodi detalje izgradnje Hrama. To je prvo prikupljanje sredstava u židovskoj povijesti. Nema luksuznih večera, reklama ni osobnih potraživanja –samo jedna Mojsijeva riječ i novac je

tu. Gdje li je taj Mojsije kad ga trebaš?!

Hram je bio mjesto na kojem je B-g 'prebivao'. To ne znači da je On bio samo ondje i nigdje drugdje. To je naprosto bilo mjesto na kojem je čovjek mogao osjetiti i iskusiti B-žju prisutnost na opipljiv način.

Siromašan čovjek jednom je pokucao na vrata moje kuće i moja supruga Elana a''h je otvorila. Bila je sumnjičava prema priči koju je ispričao, ali istovremeno, nije htjela otjerati nekoga tko je u potrebi pa mu je dala malen iznos. Uzeo je novac, ali je rekao da nije jeo danima, te da je izgladnio pa mu treba više novaca da kupi hranu.

suprugom, ilustrira isti princip: kada daješ milostinju, vrlo je lako napisati ček i reći 'zbogom'. Tora nam kaže da to nije poanta dobrotvorstva. Dobrotvorstvo nije davanje novca, ona je rješavanje problema, preuzimanje odgovornosti.

Nemoj pisati svoje čekove Mojsiju i očekivati od njega da ode u supermarket, kaže B-g Židovskom narodu. Hram je tvoja odgovornost koliko i njegova. Primijeti što je potrebno i donesi to. Isto tako, kad na tvoja vrata dođe izgladnjeli čovjek, nemoj mu dati novac i poslati ga da kupi hranu – daj mu obrok. Ako čovjek treba 100.000 kuna za operaciju, nemoj mu dati 10.000 kuna i poslati ga da nađe preostali iznos. Nazovi devet svojih prijatelja i riješi njegov problem umjesto njega.

Dobrotvorstvo nije samo olakšanje tereta koji netko nosi, ono je skidanje tog tereta.

Novac je malen dio onoga što trebamo davati kao dobrotvorstvo.

Vrijeme, energija, podrška, ljubav i prijateljstvo obično znače mnogo više.

Elana je, dosjetljiva kao i uvijek, rekla da će mu, ako pričeka samo minutu, složiti nekoliko sendviča. On je rekao da ne želi sendviče, nego novac!

Ona je na to odgovorila da bi mu, ako je izgladnio, sendviči bolje prijali.

U tom trenutku, čovjek je otišao u potragu za zelenijim pašnjacima.

Bio je izgladnio, ali nedovoljno gladan da nešto pojede!

Kada se od židovskog naroda, u ovotjednom odjeljku, tražilo prikupljanje sredstava za izgradnju Hrama, nije se od njih tražio novac, već materijali – zlato, srebro, bronca, drvo, tkanina itd.

Mislim da to, kao i priča sa mojom

Kada prikupljam sredstva za Tikun, često to govorim ljudima. Kažem im da su problemi židovske zajednice jednako toliko njihovi koliko su i moji.

Nemoj mi napisati ček i reći 'zbogom'. To je previše lako. Uključi se i radi na rješavanju problema židovske zajednice zajedno sa mnom. Dobrotvorstvo je, u svojoj srži, preuzimanje odgovornosti za probleme. Bilo da je riječ o tome da gladnome daš hranu ili da pribaviš materijal, a ne samo novac, za izgradnju Hrama.

Nemoj osigurati samo novac; osiguraj rješenja.

Šabat šalom

■

Prevela Anja Grabar

Shlomo Riskin:

"Načinite jednog keruba na jednom kraju, a drugog keruba na drugom; napravite kerube da čine jedan komad s poklopcem, na dva njegova kraja. Kerubi trebaju imati krila raširena prema gore, da zaklanjaju poklopac njima. Kerubi trebaju biti licem okrenuti jedan drugome, da gledaju prema poklopcu" (Izlazak 25,19-20)

Koje je najvažnije sredstvo za prijenos naše židovske vjere i tradicija? Je li to sinagoga, učionica, Židovska zajednica, dobrotvorne organizacije ili ništa od navedenog? Idemo proučiti detalje dva glavna dijela opreme pustinjskog Svetišta i možda otkrijemo odgovor na naše pitanje.

Menora iz Svetišta, opisana u ovotjednoj paraši, imala je oblik zlatnog stabla čije se deblo širilo u šest grana, po tri sa svake strane, prepunog stabljika i cvjetova. (Izl 25, 31-40) Bilo je to drvo koje je širilo svjetlo.

Kovčeg je bio mjesto u kojem su se čuvale kamene ploče koje su sadržavale Deset zapovijedi. Zlatni poklopac (kaporet ili parohet) bio je smješten preko i iznad kovčega, i iz njega su s obje strane bila iskovana dva kerubina. Raši citira Midraš: "Izgled njihova lica bio je izgled lica malog djeteta." (B.T. Suka 5b) Kerubini su bili oblikovani tako da su gledali jedan drugoga, a Svemogući je komunicirao s Mojsijem između dva kerubina. (Izl 25, 10-30)

Mudraci su opisali posebne osobine ovih kerubina i način na koji su naši poganski uzničari gledali ove prizore:

Rav Katina je rekao, "Kada bi se Izraelci popeli u Jeruzalem tijekom tri hodočasna blagdana, (čuvari Hrama) pokazali bi im kerubine koji su zagrlili jedan drugoga. Hodočasnicima bi rekli: Pogledajte kako bi vaša ljubav pred Svemogućim trebala biti poput ljubavi muškarca prema ženi". Reš Lakiš je rekao, "kada je došlo do uništenja (Hra-

ma), pogani su ušli (u svetište) i rekli: ‘Zar su se ovi Židovi, čiji blagoslov je blagoslov i čije je prokletstvo prokletstvo, bavili takvim kiparstvom?’ Ismijavali su Izraelce, citirajući stih, 'Svi koji su je (prije) poštovali, došli su joj se rugati, jer su vidjeli njezinu golotinju '. A što je bila ta golotinja? Kerubini koji su zagrlili jedan drugoga!" (B.T. Joma 54a)

Zašto su u Svetom hramu bile prikazane takve skulpture kao što su kerubini u zagrljaju, što je Rimljanima omogućilo da pogrdno govore o Izraelu kako oni svom B-gu služe putem pornografije?

Vidjeli smo da je menora zlatno drvo, koje simbolično podsjeća na Drvo života u Edenskom vrtu. Prvi par je bio protjeran iz praiskonskog Vrta savršenstva, i čovječanstvo je bilo onemogućeno da jede plod s drveta vječnog života, jer su Adam i Eva sagriješili kada su okusili plod spoznaje dobra i zla. Naš veliki komentator, Raši sugerira da je zabranjeno voće u ljudsku osobnost ubrizgalo ono što bi Sigmund Freud nazvao libidom, zamijenivši ljubav požudom, a seksualnu čistoću nedopuštenim strastima. To je prvobitni grijeh. Krajnji cilj Tore - koju se u Biblijskoj knjizi Izreka, kao i u našoj liturgiji, naziva "drvom života" - jest da preoblikuje naš nesavršeni svijet u Edenski vrt, kako bi se usavršenom čovječanstvu konačno omogućilo da jede plod drveta vječnog života. Prema Rašijevom tumačenju, ovo će se krajnje postignuće moći postići tek onda kada će se obnoviti seksualna čistoća, kada će obiteljska ljubav, a ne vanbračna požuda, biti norma ljudskog ponašanja. Tada ćemo ispraviti ono što je pogrešno, učiniti pokajanje za grijeh koji je, na početku, prouzročio naše egzistencijalno izgnanstvo.

Rimski osvajači nisu shvatili poantu simbolike kerubina. Naši mudraci inzistiraju na tome da su "oni

imali izgled lica malog djeteta", koje simbolizira čistoću, nevinost i iskrenost. Fizički zagrljaj takvih muškoženskih krilatih bića - s čistim dječjim licima - izražava ljubav bez požude, seksualno jedinstvo koje obogaćuje obitelj, a ne seksualnu izopačenost koja uništava obitelj.

Nesumnjivo, obitelj – ona koja ima tako snažan potencijal za kreativnu potporu i duhovni kontinuitetmože tragično skliznuti u paralizirajuću destruktivnost i patološku nefunkcionalnost. Čuo sam da se kaže u ime velikog hasidskog mudraca Rava Aharona Karlinera da je teško uvidjeti suosjećanje s kojim je B-g stvorio svijet – osim ako ne uzmete u obzir činjenicu da su Adam i Eva rođeni bez roditelja. Ipak, naša vjerska tradicija pridaje veliku ulogu važnosti i konačnom potencijalu obitelji kao matrice iz koje će jednog dana proizaći usavršeno društvo - i stoga su svi naši šabati, blagdani, zakoni i običaji u vezi životnog ciklusa i obiteljske čistoće, namijenjeni za zaštitu, jačanje i produbljivanje najpozitivnijih obiteljskih sveza i odnosa.

Disfunkcionalna obitelj - Adam i Eva koji se međusobno optužuju za svoje vlastite slabosti - proizvodi prvo ubojstvo (Kain i Abel); ujedinjena obitelj - u kojoj su srca roditelja upravljena djeci, a srca djece roditeljima – najavit će izbavljenje naroda i svijeta. Izopačenost obitelji protjerala je čovječanstvo iz Edena; izbavljena obitelj vratit će nas Edenu i drvu života.

Sakralni predmeti pustinjskog svetišta podučavaju nas da je najvažnije sredstvo za prijenos naše tradicije obitelj. Jedino ćemo njegovanjem obiteljske čistoće i jedinstva uspjeti zaštititi Toru i pravilno ju koristiti za usavršavanje cijelog društva.

Šabat šalom!

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi

Težnja za kedušom

"Pedeset petlji ćete napraviti na jednom pokrovu, i pedeset petlji ćete napraviti na rubu drugog pokrova. Petlje trebaju biti paralelne jedna s drugom, jedna da je usklađena s drugom" (Izlazak 26,5).

Pogađajte. Na koji se način najbolje može iskoristiti želja za kedušom (svetosti, sakralnim)? Je li to smucanjem unaokolo, bavljenje ovim i onim, te čekanjem da se desi čudo? Puf! I odjednom ste sveti. Je li to neprestana trka, pokušaj da se ugura milijarda micvot u svaku minutu vašeg života, da isforsirate svoj ulazak u kedušu? Ili je to činiti što više Židovskih "stvari" – učiti Toru, moliti se i činiti dobro - koliko vam je kao čovjeku moguće, i onda čekati da budete pozvani "unutra"? Ako ste izabrali ovo posljednje, u pravu ste.

Idemo objasniti. Zasigurno je neodrživo ležerno se muvati okolo, razmišljajući kako je judaizam lijep, i kako bi bilo dobro biti cadik. Biti ljudsko biće znači imati cilj u životu i raditi na ostvarenju tog cilja. Drugi izbor ima određenu početnu privlačnost. Postoji određeno zadovoljstvo (ne samozadovoljstvo!) koje dolazi od činjenja micvot Micvot su svete i mogu donijeti svetost koja dovodi do pobožnosti. Ali prefor-

sirana težnja za provođenjem micvot, čak, ili možda upravo, zbog toga da bi bili sveti i pobožni opasna je. U čemu je njena opasnost? U sagorjevanju.

Kada osoba izgara za Židovstvom on ili ona će neumorno raditi za neki percipirani stupanj savršenstva. Ponekad puki tjelesni napor izmori um. Kao rezultat toga, čovjek krivo odmjeri relativnu važnost raznovrsnih micvot i različitih Židovskih vrijednosti. U stvari, čovjek može, ne daj B-že, doslovno izgubiti svoj razum. Za druge je ostvarenje savršenstva sve ili ništa. Ali savršenstvo ne dolazi tako brzo. Ono ne dolazi kad mislimo da bi trebalo. Potrebne su godine i godine predanog rada. I

tada ono što zna većina nas, ali ne i perfekcionisti zato što smo ljudi i nikada ne možemo biti savršeni, naši se brojni uspjesi u približavanju doživljavaju kao neuspjeh. Zbog toga čovjek uzme svoj poticaj da bude cadik, okrene se u suprotnom smjeru i posveti ga, ne daj B-že, za protusvetost.

Stoga je najbolji način iskorištavanja želje za kedušom ciljanje na najdublju, najintimniju točku svetosti koju možemo zamisliti, te shvaćanje da tamo možemo doći samo ako dobijemo posebno dopuštenje ili samo u posebnim prigodama, ili možda uopće nikada. I to nestizanje tamo ne mora biti zbog naše vlastite krivnje. Jednostavno, vam nije mjesto na tom zamišljenom cilju. Biti tamo nije vaša zadaća. Biti na vratima, ili čak na nekoj "nižoj" točki, može biti ono što se od vas traži.

agutn Šabos! Šabat šalom!

■

Prevela Tamar Buchwald

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

Istina može boljeti

Sve su to plemena Izraela, dvanaest ukupno, a ovo je što im je njihov otac rekao kad ih je blagoslivljao. On je dao svakomu od njih njegov vlastiti blagoslov. (Berešit 49,28)

Ovaj stih je nejasan: iako kaže da je on blagoslovio "njih", nadalje također jasno navodi da je svaki sin dobio poseban blagoslov. Raši je razumio da to znači da se riječi "kad ih je blagoslovio" odnosi na zajednički blagoslov usmjeren na svih dvanaest plemena odjednom. Nisu svi Jakovljevi sinovi dobili osobni "blagoslov" od njega; u stvari Jakov je neke od njih vrlo snažno kritizirao.

"On je dao svakome njegov osobni blagoslov" se stoga odnosi na ono što je rekao svakom od svojih sinova pojedinačno – bile to riječi blagoslova ili riječi prijekora.

Mi obično povezujemo blagoslove s pohvalom; kada nekoga blagoslo-

vimo često se usredotočimo na njgov pozitivni potencijal, moleći B-ga da mu pomogne ostvariti taj potencijal do maksimuma. Onaj koji prima blagoslov je u suštini dobar, premda on treba B-žju pomoć da ostvari sav svoj potencijal. Stoga je svrha blagoslova pomoći nekome da se poboljša. Ako je tako, ukazivati nekome na negativnu osobinu na kojoj mora poraditi, pomaže mu da promijeni svoj karakter na bolje. To je mnogo veći blagoslov!

Kad je Rav Zvi Pesach Frank bio rav Jeruzalema, dobio je pismo s iznimno oštrim kritikama od nekoga čije se mišljenje jako razlikovalo od njegovog. Tajnik rava zatražio je dopuštenje da uništi pismo. Rav Frank je to odbio. On je dobro sakrio pismo i izvadio bi ga da ga čita s vremena na vrijeme, kako bi potaknuo svoje vlastite napore da radi

na sebi. On nije zamjerio osobi koja je napisala pismo; baš naprotiv, on je prema njoj osjećao duboku zahvalnost.

Jednom, na putu na jednu svadbu, rav Frank je susreo pogrebnu povorku. Kad je upitao čiji je to sprovod, rečeno mu je da je pokojnik bio ona osoba koja mu je napisala pismo s vrlo snažnom kritikom. Bez imalo oklijevanja on je izašao iz taksija koji ga je trebao odvesti na svadbu, i pridružio se sprovodu. Drugom prilikom je sin pokojnika došao Rav Franku na savjetovanje. Ne samo da mu je Rav pomogao nego mu je također iskazao veliko poštovanje. Rav Zvi Pesach Frank bio je na izuzetno visokoj duhovnoj razini. Poput sinova Jakovljevih on je mogao prihvatiti kritiku kao blagoslov. Međutim, ma koliko pravedni bili Jakovljevi sinovi, Jakov ih nije ukorio sve dok se nije našao na samrtnoj postelji, jer se plašio ukoliko bi ih kritizirao ranije, da bi oni mogli napustiti njegov pravedni put i slijediti Esavove putove. To nam pokazuje da, iako bismo uvijek trebali nastojati gledati na kritiku kao na pozitivan motivator, nikada si ne bismo trebali dati slobodu da kritiziramo druge bez da u obzir uzmemo sve okolnosti tj. da budemo neobazrivi prema eventualnim posljedicama koje bi mogle naškoditi onome koga kritiziramo.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Daniel Travis:

TJEDNI ZOHAR: TERUMA

Parašat Teruma početak je novog razdoblja izgradnje i stvaranja sebe samih iznutra prema van - vrijeme za obnovu.

Zadaća za ovaj tjedan je učenje zakona uspjeha u svakodnevnom životu: poslu, obitelji i vlastitom napredovanju.

Ovotjedna paraša Teruma počinje riječima: "Kaži Izraelcima da uzmu žrtvu za mene... I neka mi načine Svetište da mogu boraviti među njima". Zohar je u paraši Teruma postavio temelje jednog od najvažnijih načela nečijeg uspjeha. Ovo načelo će odrediti da li ćemo se na posljetku naših dana moći osvrnuti unatrag s osjećajem da smo proživjeli ispunjen život, a ne život koji je besciljan i bolan.

Tajna leži u riječi Teruma, koja znači "donacija". Međutim, na hebrejskom je gramatički korijen te riječi ( .ה.ד HRM), što znači "podići". Zohar objašnjava da se riječ Teruma može čitati i kao: Tarom He (uzdizanje slova ד he). Prema kabali, slovo (ד zadnje ד u B-žjem imenu -

דמ-ד"ע ) predstavlja sefiru Malhut, koja simbolizira našu fizičku stvarnost, naše želje, žudnje i potrebe.

Ari objašnjava da je fizička stvarnost koju doživljavamo, stvarnost koja odražava ograničenja naših osjetila, rezultat položaja slova he - ד u Drvetu Života:

1. Kad se he nalazi na svom izvornom mjestu - na kraju B-žjeg imena דמ-ד"ע i povezano je s drugim slovima - u našem životu sve funkcionira savršeno, postoji tok svje-

tlosti, obilje; tada osjećamo cjelovitost.

2. Kada je he - ד, Malhut, u stanju progonstva, nepovezano i prognano sa svog prirodnog mjesta u Drvetu života, kao posljedica pogrešne svijesti: sebičnosti, ljutnje, krivnje, ljubomore, ponosa, očaja, itd; to je isključenje iz snage života.

Svijet u kojem živimo podijeljen je u dvije stvarnosti: jedna je povezana sa snagom života, a druga je isključena iz nje. Stvarnost Gola (דלעגegzila) u odnosu na stvarnost Geula (דלעאג - izbavljenje), proizlazi iz razlike među njima, a to je prisutnost slova א iz riječi or (העא - svjetlo) u riječi Geula. U trenutku kad pustimo Svjetlo u naš život mi ćemo doživjeti uspjeh u preobražavanju Gola (egzila) u Geula (izbavljenje).

Povezivanje sa Svjetlošću vrši se svjesnim postupanjem, što znači podizanjem svog života iz niske frekvencije (Gola) na visoku frekvenciju (Geula); iz frekvencije isključenja, mraka, oskudice, boli i patnje na frekvenciju povezivanja sa Svjetlosti

Stvoritelja: ljubavi, radosti, obilja i blagoslova. Dakle, riječ Teruma se ne opisuje kao postupak davanja već kao posljedica koju davatelj doživljava kada on/ona dijeli.

Svaki postupak koji uključuje altruizam, ljubav, brigu, suosjećanje i senzibilnost, dovodi nas bliže gornjim svjetovima, i to je tajna života. Kada se uspijemo brinuti za svog bližnjeg umjesto da se brinemo samo za sebe, onda će ד biti uzdignut. Kada će sve što radimo imati svijest Terume: ljubav i dijeljenje - tada će doći do protoka između gornjih i donjih svjetova.

Kad uspijemo asimilirati frekvenciju keduše (svetosti) u ono što radimo: dom koji gradimo, svoju obitelj, posao itd., tada je to smisao "Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti među njima""među njima", a ne "u njemu". Onda smo mi, stvorenja i obilje stvaranja, potpuno jedno, u savršenom jedinstvu, i to je tajna istinskog uspjeha.

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Prevela Tamar Buchwald

Biseri hasidske mudrosti

K ■

meni dolaze raznoliki ljudi, ali ja ne mogu na sve podjednako utjecati svojim savjetom da se poprave.

Ako čovjeka pokrijete dekom, njegova će se toplina uskoro povisiti.

Ako na isti način pokrijete kamen, neće biti baš nikakve promjene.

R. Israel iz Rižina

ako moliti?

Požalio se jednom hasid svom rebeu, Menahemu Mendelu iz Kocka kako ima problem za vrijeme molitve; nikako ne može moliti, a da ne postane svjestan sam sebe.

"Postoji li tehnika kojom bih spriječio samosvijest da me ometa za vrijeme molitve?" upitao je hasid.

"Jesi li ikada vidio vuka dok si sam hodao šumom?" "Jesam," odgovori učenik.

"O čemu si razmišljao u tom trenutku?"

"Ni o čemu, osjećao sam samo strah i potrebu da pobjegnem."

"Vidiš," odgovori mu rebe, "u tom trenutku bio si samo prestrašen, bez trunke samosvijesti, ili svijesti o svom strahu. Upravo je to način kako trebamo moliti." ■

K S

vaki čovjek treba učitelja da ga uči Tori i načinu služenja Stvoritelju. Tako će kročiti putem koji je osvijetljen sve do kraja svog života.

Ipak, čovjek koji ima tu sposobnost da može učiti od svakoga, čak i od jednostavnih ljudi koji govore o svjetovnim problemima i prepoznaje u tome mudrost kako služiti Stvoritelju – takav čovjek uopće ne treba učitelja.

R. Simha Bunam iz Pšishe

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Učinkovit život

Zašto to želim?

Da biste bili motivirani, morate znati što želite, zašto to želite i kako to možete postići.

Moramo posvetiti dosta razmišljanja tome što želimo. Malo dijete može reći da želi slatkiš ili igračku. Zrela osoba trebala bi razmišljati o tome što želi dugoročno, a ne samo o prolaznom trenutku zadovoljstva. Čovjek se mora usredotočiti na ono što je uistinu važno u životu.

Tada moramo razmišljati, Zašto to želim? To je ključno jer će to odrediti koliko smo truda voljni uložiti. Ako nas pitaju, "Želite li šalom bajis?" odgovorit ćemo, "Naravno." Ali ako ljudi razmišljaju o tome zašto žele šalom bajis, oni na to pitanje mogu imati različite odgovore. Ako je to zato što je miran dom ugodan, onda osoba može osjećati da joj je važnije da se u kući osjeća kao šef, pa tako želja za posjedovanjem moći može nadvladati želju za mirnim domom. Ta želja stoji u konfliktu sa željom za šalom bajisom. S druge strane, ako netko misli, Ja želim šalom bajis jer je to cilj koji postavlja Tora, i šalom bajis će donijeti sreću svim članovima obitelji te pružiti mojoj djeci osjećaj sigurnosti koji im je potreban da budu emotivno zdravi i uspješni, taj čovjek je pronašao razlog koji može opstati pred konfliktnom željom.

Jednom kad znamo što želimo i zašto to želimo, moramo razmisliti o tome kako to postići. Ako odbijamo biti fleksibilni, ako inzistiramo "Ja sam uvijek u pravu" i "stvari tre-

ba napraviti samo onako kako ja želim da ih se napravi, to nije put do šalom bajisa. Ako shvaćamo da za postizanje moramo biti osjetljivi prema osjećajima druge osobe te biti obzirni prema njoj, da moramo vježbati strpljenje i kontrolu nad ljutnjom, tada možemo postići šalom bajis. Ako shvaćamo da je davanje važnije od primanja, tada možemo uživati u

Očigledno, čovjek mora biti iskren prema sebi. Laganje drugima je pogrešno. Laganje samom sebi je jednostavno glupo. Sa iskrenim i realističnim pristupom prema onome što želite, zašto to želite i kako to planirate postići, možete biti motivirani promijeniti i unaprijediti svoj život.

 Odabiri

Na motivaciju mogu utjecati izbori. Ako ne možemo odabrati da nešto učinimo, ne možemo biti ni motivirani da to učinimo. Očigledno, postoje situacije koje su van naše kontrole, ali mi unatoč tome imamo izbor kako ćemo reagirati na njih.

Heshy i Shalom oboje žive u predgrađu grada i potrebno im je sat i pol kako bi došli do grada tijekom gužve. Ni Heshy ni Shalom ne uživaju u zakrčenim cestama na putu do posla.

Heshy odlučuje izbjeći prometne gužve. On kreće na posao u 5 sati ujutro, prije no što ima mnogo prometa, i dolazi u grad za 40 minuta. Priključuje se minjanu u blizini svog ureda i ima vremena poslušati šiur iz Gemare prije no što krene na posao.

■

Shalom se žali da je prometna situacija suluda te da grad mora nešto poduzeti u vezi s time. "Ja ne moram ustajati usred noći zbog te strašne prometne gužve," gunđa on. Shalom kreće na posao u 7:30, upada u prometnu gužvu i cijeli se dan žali zbog toga.

Nijedan od njih ne može promijeniti stvarnost svakodnevne prometne gužve, ali Heshy je odlučio učiniti promjenu u sebi i krenuti ranije kako bi izbjegao najveću gužvu, dok Shalomovo gunđanje ne postiže ništa osim što ga svaki dan čini mrzovoljnim.

To je prototip. Prigovaranje stvarnosti ne postiže ništa, ali mi možemo napraviti promjene u sebi.

Slično tome, David i Yisrael radili su za istu tvrtku 20 godina. Tvrtka sada propada i njihova radna mjesta su u fazi gašenja.

David je odmah počeo razmatrati svoje mogućnosti. Poslao je svoj rezime drugim tvrtkama, stupio je u kontakt sa "headhunterom" (lovcem na kadrove) te počeo razmišljati na koji bi način mogao svoje sposobnosti upotrijebiti da pokre-

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

ne vlastiti posao.

Yisrael se žali da je potpuno nepošteno da ga izbace s posla nakon 20 godina vjernog rada. Ljut je i depresivan pa njegov stav sprječava pozitivno djelovanje. On se ne trudi pronaći novu poziciju, nego se mršti za svojim stolom sve dok ne izgubi posao. Zatim ostaje u redu nezaposlenih, ljut na čitav svijet.

Yisrael možda osjeća da je on žrtva nepravde, ali njegov ga stav ne vodi nikuda, dok David ulaže trud kako bi živio produktivno.

Prilagodljivost je važna riječ; i jedan od razloga zbog kojih je Klal Jisrael preživio opetovana progonstva i nevolje je upravo taj što smo mi prilagodljivi. Uništenje glavnih centara učenja Tore tijekom Holokausta nije uništilo Toru. Sada imamo više ješiva i učenika Tore nego ikada prije.

Ono što vrijedi za nas kao narod, može vrijediti i za pojedince. Ako smo otporni i prilagodljivi, možemo se prilagoditi i najtežim okolno-

Imate li iskru?

Predstavio sam mnoštvo sugestija vezanih uz motivaciju. Dostupne su brojne knjige na temu motivacije, ali vjerujem da je najbolji izvor knjiga Mesilas Ješarim (Put pravednika) Rabbi Moshe Chaima Luzzata, osobito dio o zerizusu (marljivosti; spremnosti). Pristup Mesilas Ješarima je osobito učinkovit jer se bavi motivacijom u kontekstu avodas Hašem, pa tako motivacija postaje jedna od osnovnih midos koju osoba treba razviti. Čovjek ne može ništa više reći, "Nisam zainteresiran za to da budem motiviran," nego što može reći, "Nisam zainteresiran za to da stavim mezuzu." Dobre midos su temeljni zahtjev u ispravnom ispunjavanju micvos iz Tore.

Što ako se te sugestije kod vas nisu pokazale djelotvornima? Podsjeća me to na magida koji je vidio da njegove derašos (lekcije o moralu) nisu imale utjecaja na njegove slušatelje. On je objasnio zašto.

Seoski kovač imao je pomoćnika čiji je

čava vatru. Jednog dana, taj je pomoćnik otišao u grad i dok je prolazio pored kovačnice, primijetio je da se vatra raspiruje pomoću mijeha, što je povećavalo toplinu. Bio je jako impresioniran jer su mjehovi bili mnogo djelotvorniji od njegovog puhanja u ugljen te je stoga kupio mjehove.

Vratio se u selo i pričao kovaču o novom izumu kojeg je pronašao. Sljedećeg dana, pomoćnik je htio pokazati tu novu metodu. Napumpao je mjehove, ali ništa se nije dogodilo. Uzeo je mjehove i odnio ih nazad prodavaču te mu rekao da su neispravni jer nisu stvorili veliku vatru. Prodavač ga je upitao, "Jesi li upalio malu vatru prije no što si upotrijebio mjehove?" Pomoćnik je rekao da nije. "Bezumniče!" rekao mu je prodavač. "Ako imaš malu vatru, mijeh ju čini većom, ali mjehovi ne stvaraju veliku vatru."

"Tako je i sa mnom," zaključio je magid. "Moje derašos mogu vas samo potaknuti na avodas Hašem, ali vi morate imati iskru!"

Tako je i sa motivacijom. Vi morate imati iskru; zatim vam ove sugestije mogu pomoći da unaprijedite i povećate svoju motivaciju.

Pokušati pomaknuti vrlo tešku kutiju može biti teško. Ako vam netko pomogne i pomaknete ju samo malo, mnogo ćete je lakše pomaknuti ostatak puta. Samo malo hrabrosti da prevladate svoju inerciju je sve što vam je potrebno; tada uspjeh hrani sam sebe. Bit ćete u stanju ostvariti mnogo toga. Štoviše, možda ćete otkriti da postoje stvari koje želite ostvariti, a kojima ste se bojali

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Morinis:

Srce smješteno u umu

musarsko učenje kako transformirati svoj život

Ograničavanje spavanja

Mijut šena

Dokle ćeš tamo ležati, lijenčino; kada ćeš se probuditi oda sna svoga: još da malo odspavam, još da malo odrijemam, još malo da se stisnem u krevetu.

Izreke 6,9-10.

SAN JE neophodan za okrepu duha i tijela, i za neke je najdraža molitva da se, barem ponekad, dobro naspavaju. Uskraćivati san nekome vrlo je djelotvoran način mučenja. Sve što trebate učiniti da nekoga navedete da vam kaže sve što želite znati jest da tu osobu držite budnom četrdeset i osam sati. No smjernica koju ovdje dobivamo je "ograničenje sna" i to nam jasno daje do znanja da ćemo se češće susresti sa suprotnom sklonosti, a to je prekomjerno spavanje.

Postoje židovski pogledi na to koliko bi čovjek svake noći trebao spavati. Rambam propisuje da je prosječnoj odrasloj osobi potrebno šest do osam sati sna i napominje: "Ako osoba spava kako bi omogućila svom umu da se odmori i dala počinak svom tijelu tako da se ne razboli pa ne bude u stanju služiti B-gu zbog bolesti, u tom slučaju sam njegov san je služba B-gu." Drugi izvor upozorava: "Onaj tko ostaje noću budan, ugrožava vlastiti život."

S druge strane, imamo Gaona iz Vilne, učenjaka iz osamnaestog stoljeća, čiji je sin izvijestio da u pedeset godina koliko je poznavao svog

oca, nikada ga nije vidio da spava više od dva sata dnevno. To je ekstremni primjer, no na blagdan Šavuot postoji tradicija da se ostane budan cijelu noć kako bi se učilo Toru, a u nekim ješivama cjelonoćno učenje bude jednom tjedno. Postoji vjekovna praksa pravednih tragatelja da se u ponoć probude kako bi proučavali Toru i meditirali u iskrenim molitvama. Razlog nije teško pronaći: U Tori čitamo izravnu uputu "Neka vam ova Knjiga zakona uvijek bude na usnama; promišljajte o njoj dan i noć kako biste mogli savjesno paziti da učinite sve što je u njoj napisano. Tada ćete biti prosperitetni i uspješni."

Talmud to kaže pjesnički: "Mjesečina je stvorena da bi se proučavala Tora", a Rabi Eliezer zlosutno dodaje: "Svaku kuća u kojoj se noću ne čuju riječi Tore progutat će vatra." Neki bi mogli reći da izučavanje Tore zahtijeva "težak rad", a to znači ići van zone komfora odricanjem sna i drugih ugoda. Međutim, ta stroga predodžba nije široko pri-

hvaćena. U Talmudu, Rabi Johanan propisuje da osobu koja se zavjetuje da neće spavati tri dana, treba kazniti bičevanjem.

Noć ima svoju naročitu energiju koja privlači duhovnije iskustvo. Mir i spokojna tišina noći mogu prizvati dublje promišljanje, neometano gungulom i bukom koja ispunjava svijetlo doba dana. Duhovni rast od nas traži da pristupimo svom unutarnjem svijetu, a noć može pružiti posebne mogućnosti da u tome uspijemo.

No, ostavimo li po strani posebne noćne prakse, mi svejedno ne bismo trebali previše spavati, a razlog za to je jednostavan: Život je dragocjen i ima puno toga za napraviti. Alter iz Novarodoka ovako se našalio: "Problem s ljudima je u tome što bi se oni željeli promijeniti preko noći, ali i da se te iste noći i dobro naspavaju." Poanta koju želi iznijeti je da se mi prijavimo za određeni cilj, ali često nismo spremni učiniti žrtvu potrebnu da ga ostvarimo."

Alter iz Novarodoka ovdje cilja na tendenciju da se bude lijen. Budući da je spavanje toliko nužno za zdravlje, ono samo zapravo ne može biti problem; lijenost može. Lijenost nas tjera da provedemo dodatne sate ispod pokrivača, više od spavanja koje je potrebno tijelu. Rabbi Moshe Chaim Luzzatto ističe da mi često znamo što treba napraviti i obavezali smo se da ćemo to učiniti, no lijenost nas obeshrabri. Mi prihvatimo (pa čak i proizvedemo) bezbroj

Alan

izgovora kojima racionaliziramo naše nedjelovanje.

Nasuprot tome Rabi Chaim Friedlander (1923-86.), pisac knjige Sifsei Chaim, izvještava da kada se uzor musara, Alter iz Kelma, već pred kraj svog života i vrlo nemoćan, jednom probudio iz sna i shvatio da je još u krevetu, povikao je: "Aclus! [Lijenost!]" i potrudio se da ustane iz kreveta. Budući da nije bio lijen, on nije želio u krevetu provesti više vremena nego što je potrebno.

Krajnji izvor naše sklonosti da budemo indolentni je poznati jecer ha'ra, unutarnji protivnik svih naših duhovnih težnji. Jecer ha'ra nam daje sve vrste racionalizacija da bismo opravdali tih dodatnih trideset ili šezdeset minuta sna. Ovako jecer ha'ra usmjerava vaš život - sve dok spavate (doslovno ili metaforički), vi ne možete učiniti ono što se od vas traži ili ono čemu težite.

Ima jedna priča o Chafetz Chaimu, nevjerojatno skromnom i ostvarenom učenjaku dvadesetog stoljeća, koja se tiče njegove starosti.

Bio je blagosloven da poživi devedeset i pet godina (od 1838. do 1933.), i kad je već bio u svojim devedesetima, kada bi se ujutro probudio, pomislio bi: "Možda bi danas mogao odspavati malo više. Već si u desetom desetljeću života, učinio si toliko toga. Već si izvršio velik utjecaj na židovski svijet. Zašto da ne odspavaš još nekoliko minuta? Još je rano." Na što bi Chafetz Chaim odgovorio: "Ne može biti tako rano ako si se već probudio", jer je znao da glas koji čuje nije njegov vlastiti glas, već glas jecera ha'ra

Svatko od nas mora dobiti potrebnu količinu sna kako bi svoj um i tijelo održao zdravima. Manje od toga je mučenje; više je ugađanje. Spavanje noću u krevetu, međutim, nije jedini oblik spavanja kojim spavamo. Mi isto tako moramo svesti na najmanju moguću mjeru količinu vremena koje provodimo spavajući, čak i dok smo faktički budni.

Moramo biti na oprezu da svoj život ne živimo kao mjesečari. Na dubokoj razini, cjelokupno musarsko učenje bavi se buđenjem u odnosu

na život. Rambam ovako objašnjava zapovijed da se puše u šofar na Roš Hašanu:

Mada je puhanje u šofar na Roš Hašanu B-žanski nalog, on u sebi sadrži aluziju. O vi koji spavate! Probudite se iz sna! Vi koji drijemate prenite se iz drijemeža! Propitajte svoje puteve i pokajte se i sjetite se svog Stvoritelja.

U životu se događaju stvari koje nas teško pogode i budu nam poziv na buđenje. Prije svega, bolje je ne spavati! U Pirkei Avot 1,14, Hilel kaže: "Ako nisam za sebe, tko će biti za mene:" Ako ne probudiš sam sebe, tko će?

PRAKSA

Spavanje nije izgubljeno vrijeme. Rambamovo mišljenje je da je prosječnoj odrasloj osobi potrebno između šest i osam sati sna na noć, i većina ljudi bi se s tim složila. Znate li koliko je spavanja vama potrebno, s naglaskom na riječ potrebno?

Počevši od večeras, vaša praksa za ovo razdoblje je da si odredite da spavate samo onoliko sati koliko znate da vam je potrebno, bilo to šest, sedam, osam sati ili nešto između toga.

Budite vrlo svjesni tog izabranog broja sati dok si postavljate alarm za jutarnje buđenje.

To se odnosi na praksu tjelesnog spavanja. Nadajmo se da će to biti korak prema tome da u svom životu postanete istinski budni.

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

MJESEČNI ZOHAR: MJESEC ADAR - RIBE

Mjesec Adar je mjesec rada na našoj duhovnoj senzibilnosti. Fokus bi ovog mjeseca trebao biti na primjeni duhovnosti u našim svakodnevnim postupcima, radnjama i kroz to učiti puni smisao "nadmoći uma nad materijom"

Adar je dvanaesti i posljednji mjesec u Zodijaku, što mu daje posebnu kvalitetu, budući da je on onaj koji sabire sve znakove zodijaka i njihove moći, kako pozitivne tako i negativne.

Ribe i Josef

Mudrost kabale podučava da dvanaest biblijskih plemena Izraela predstavljaju tajne dvanaest znakova zodijaka. Priča o njihovom rođenju, njihovim imenima i povijest svakog plemena opisuje značajke samih znakova zodijaka. Pleme koje se pripisuje adaru je Josef (Josef, lingvistički od me'asef – pobirač, sakupljač, na hebrejskom). Međutim, dobro je poznato da Josef nema svog plemena već umjesto njega postoje njegova dva sina, Efrajim i Menaše, koji simboliziraju adar A i adar B (hebrejska prijestupna godina ima dva mjeseca adara, sedam puta u ciklusu od 19 godina ). To se također odražava i u blagoslovu praoca Jakova

Efrajimu i Menašeu: "... i neka narastu u mnoštvo usred zemlje" (na hebrejskom postoji parafraza izraza "naraste u mnoštvo" u vezi s reprodukcijom ribe = Ribe, koja je horoskopski znak mjeseca). U mnogim kulturama ribe su simbol zaštite od

uroka, a ribe su također poznate i po tome što imaju sreće. Također, u riječi ribe na hebrejskom (dagim םמג ) pojavljuju se hebrejska slova ג (gimel, dalet = sreća) i ona simboliziraju blagoslov koji se nalazi upravo na mjestima koje oko ne može vidjeti. Još jedan aspekt veze između riba i adara je da se kostur ribe naziva idra (דה מא) što na aramejskom znači sastanak (na hebrejskom asefa דפמסא što također znači pobiranje, prikupljanje, lingvistički od sakupljača, kao što je gore spomenuto).

Sile koje kontroliraju Adar - Ribe

Mudrost kabale nas uči da svako od četiri godišnja doba predstavlja jedno od slova u B-žjem imenu, Tetragramu - ד"עדמ. Proljeće je predstavljeno slovom מ (jud) i tako dalje sve do zime koja je predstavljena slo-

vom ד (he). He - četvrto i zadnje slovo u Tetragramu simbolizira naš svijet, "posudu" koja prima i akumulira duhovno bogatstvo iz gornjih svjetova.

Horoskopski znaci zimskih mjeseci, kao i u bilo kojem drugom godišnjem dobu, stvaraju poravnanje triju energetskih sila – koje se u kabali zovu desna (Jarac), lijeva (Vodenjak) i središnja (Ribe) kolona (odnosno redom: plus, minus i neutralna).

Element zemlje, koji simbolizira naše materijalne želje, nedostatak i glad, kontrolira zimu i utječe na njezine znakove. Što se tiče Riba, to se pokazuje u njihovoj sklonosti prema osjećaju praznine i nedostatka, i viđenja sebe kao žrtve. Ipak, drugi aspekt ove kvalitete je upravo suprotan i oni bi mogli razviti pozitivnu energiju koja ih navodi da se bore za svoja uvjerenja.

Kao što je spomenuto, Riba je također povezana s centralnom kolonom, koja je pod utjecajem elementa zraka. Zato su Ribe konstantno u potrazi za ravnotežom. Nadalje, većina ljudi zna Ribe kao vodeni znak koji pokazuje veliku osjetljivost. To bi mogla biti, kao i kod ostalih vodenih znakova Raka i Škorpiona, velika ranjivost kada je osjetljivost usmjerena prema unutra (sebičnost) ili nevjerojatne društvene, umne, psihičke sposobnosti kada je usmjerena prema van (altruizam).

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Slova mjeseca Riba

Prema Sefer Jecira (Knjizi stvaranja) – koja se pripisuje praocu Abrahamu - građevni elementi svemira sastoje se od 22 različite frekvencije, duhovne snage, koje su zastupljene s 22 hebrejska slova. Svakim mjesecom vladaju dva hebrejska slova. Jedno slovo vlada planetom koje dominira znakom. Drugo slovo vlada astrološkim znakom mjeseca. Planet adara je Jupiter i njime vlada slovo (ג gimel). Njegov astrološki znak su Ribe, kojima vlada slovo ק (kof).

Slovo Gimel ג

Slovo gimel je kreiralo Jupiter koji kontrolira Ribe i Strijelca - astrološke znakove mjeseca adara i kisleva, u kojima se slave blagdani Purim i Hanuka, a koji simboliziraju moć čuda.

Slovo gimel (ג) također simbolizira obilje, blagostanje svih vrsta, i sreću, a to je i razlog zašto su Ribe (riba) simbol za zaštitu od uroka.

Prema konvencionalnoj astrologiji, sklonost fatalizmu i velika osjetljivost Riba razlog su njihovog nedostatka ambicije. Stoga je jedan od njihovih glavnih ciljeva transformacije (tikuna) odabir uloge vođe i odgovornosti (Moše je bio Riba). Ribe mogu koristiti svoju veliku osjetljivost i skromnost da ih zaštite od pa-

da u zamku egoizma i arogancije u koju većina ljudi pada kad dođe na vodeću poziciju.

Zbog svoje osjetljivosti oni mogu biti velika podrška drugim ljudima u njihovoj patnji i boli, te zbog toga mogu biti velike vođe. Njihova osjetljivost, koja je rezultat kombinacije Jupitera i elementa vode, također je uzrok njihovog duhovnog aspekta, njihovo šesto čulo često je vrlo razvijeno kao i njihova sposobnost komuniciranja s dušama. Njihova osjetljivost može biti izražena tako da budu introvertirani i skromni. Jako je preporučljivo za pripadnike ovog znaka da budu oprezni da ne suosjećaju previše s problemima drugih ljudi jer dok smo obuzeti njihovom boli nismo u stanju pomoći ljudima.

Obilje Jupitera se iskazuje u kvalitetama kao što su dobro srce, velikodušnost, volja da se pomogne ljudima ili životinjama.

slovo nečistoće, ali poput ostalih 21 hebrejskih slova ono je slovo svetosti, a dio slova koji ide prema dolje ukazuje na njegovu sposobnost da nahrani svjetove tame, ne putem identifikacije s njima, nego time da ih kontrolira. To je moć slova kofsposobnost da djeluje među kelipa i da ih kontrolira. Ova moć je također izražena u Ribama, ali to zahtijeva veliku mudrost jer će inače Ribe nisko pasti i razviti ovisnosti kao što su kockanje, alkohol, seks i droga.

Tikun

Bitan duhovni rad Riba je prevladavanje pasivnosti i prividnog osjećaja cjelovitosti – samozadovoljstva, uzrokovanog slovom gimel od Jupitera.

Slovo kof ק

To je jedino hebrejsko slovo koje ide ispod crte. Ovaj spust simbolizira svijet tame i duhovne nečistoće (kelipa). Kabalisti objašnjavaju da bismo slovo kof (ק) mogli smatrati za

Ribe bi se trebala povezati sa svojom unutrašnjom potrebom da pomognu svom bližnjem i da to koriste kao sredstvo utjecaja protiv pasivnosti. Ipak, dio njihovog tikuna je znati reći ne zahtjevima drugih, jer pomaganje drugima ne znači ispunjavati tuđe želje, nego njegovati ih, hraniti ih i osnaživati duhovnim Svjetlom, s obzirom da mi druge ne možemo prisiliti da budu sretni. Za njih je također vrlo važno da nauče kako da ne urone u emocionalnost (što je različito od osjetljivosti) prema sebi i drugima. Emocionalnost nas usredotočuje na bol i to nas odvlači od fokusiranja na rješenje. Suosjećanje i ljubav nam mogu pomoći da se usredotočimo na cilj i vjerujemo u njega, i to je stvarna tajna istinskog uspjeha.

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Mjesečni Zohar - Adar - Ribe

TURSKA:

Cavusoglu: Izrael jedna od prvih

država koja je poslala podršku Turskoj

AA,14.2.2023.

Turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu kazao je da je Izrael pružio značajnu podršku u naporima potrage i spašavanja u zemljotresom pogođenom Kahramanmarasu, izvlačeći 19 ljudiiz ruševina

Turska i Izrael nastavit će napore na razvoju saradnje, kazao je u utorak turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu, javlja Anadolija.

Cavusoglu je na zajedničkoj konferenciji za novinare s izraelskim kolegom Elijem Cohe-

nom u turskoj prijestolnici Ankari zahvalio Izraelu na podršci pruženoj nakon razornog zemljotresa na jugu Turske.

Dodao je da je Izrael pružio značajnu podršku u naporima potrage i spašavanja u zemljotresom pogođenom Kahramanmarasu, izvlačeći 19 ljudi iz ruševina.

"Izrael je jedna od prvih država koja je poslala podršku Turskoj", rekao je Cavusoglu, dodajući da su izraelski timovi za potragu i spašavanje, kao i medicinski timovi odmah došli

u južne regije Turske pogođene zemljotresom.

Istakao je da su izraelski timovi među najbrojnijima na terenu. Cohen je izrazio solidarnost s Turkiye i turskim narodom "u ovim teškim vremenima".

"Izrael će učiniti sve što je u našoj moći da pružimo pomoć i utješimo one kojima je potrebna pomoć", kazao je.

Cohen je također nazvao razorne zemljotrese u južnoj Turkiye koji su se desili prošle sedmice "tragičnim događajem bez presedana".

"Nastavićemo da jačamo naše odnose u danima i mjesecima pred nama. Razvijaćemo i unapređivati naše bilateralne odnose u različitim oblastima", dodao je Cohen.

Izrael prvi na svijetu leti potpuno električnim zrakoplovom

Automania,9.2.2023.

Alice najavljuje novu eru jeftinijeg i održivijeg putovanja zrakoplovom

Startup osnovan u Izraelu ušao je u povijest s prvim potpuno električnim letom putničkog zrakoplova na svijetu, čime se najavljuje nova era u zračnom prometu koji je jeftiniji, čišći i održiviji. Fosilna goriva pokreću svaki let otkako su Orville i Wilbur Wright prvi put poletjeli u nebo 1903. godine. Svjetski zrakoplovni divovi utrkuju se u razvoju električnog zrakoplova, u većini slučajeva preinakom postojećih benzinskih zrakoplova.

Ali, Eviation, osnovan u Kadima Zoranu, u središnjem Izraelu, 2015., a sada sa sjedištem u Washingtonu, SAD, bio je prvi koji je dosegao prekretnicu u zrakoplovstvu, s električnim avionom dizajniranim od nule. Zrakoplov s devet sjedala, nazvan Alice, izvršio je uspješan osmominutni let na Moses Lakeu, Washington, 27. rujna, dosegnuvši visinu od 3500 stopa.

“Danas krećemo u sljedeću eru zrakoplovstva – uspješno smo elektrificirali nebo s nezaboravnim prvim letom Alice”, rekao je predsjednik i izvršni direktor Eviationa Gregory Davis.

“Ova revolucionarna prekretnica dovest će do inovacija u održivom zračnom prometu i oblikovati putnička i teretna putovanja u budućnosti.”

Tvrtka se nada lansirati zrakoplov za kratke komercijalne letove u SAD-u 2027.

“Način na koji je naš zrakoplov dizajniran zapravo će omogu-

ćiti ekonomično regionalno zračno putovanje”, kaže.

“Trenutačno nitko drugi nije upravljao zrakoplovom poput Alice, tako da vrlo ponosno prednjačimo.”

Električni letovi značit će velike uštede za zrakoplovne tvrtke –200 dolara po satu leta, u usporedbi s čak 2000 dolara za avion na gorivo. Eviation kaže da će ta brojka još više pasti s budućim napretkom u tehnologiji baterija. Gorivo je jedan od najvećih troškova za zračne prijevoznike, na koji otpada čak do 40 posto njihovih troškova. Cape Air, zrakoplovni prijevoznik koji leti u 37 američkih gradova i na Karibe, već je naručio 75 zrakoplova Alice, a Global Crossing Airlines sa sjedištem u Floridi naručio je 50. DHL, globalna logistička tvrtka, naručila je 12 Eviationovih eCargo varijanti aviona .Zrakoplov radi na punjivim litij-ionskim baterijama koje mu omogućuju let sat vremena, a potrebno mu je samo 30 minuta dok se potpuno ne napuni. Ima najveću brzinu od gotovo 480 km/h i doseg 460 km.

Ime letjelice je referenca na Alisu u zemlji čudesa i ideju “prolaska kroz zrcalo” – pojavljivanje u paralelnom svemiru u kojem su stvari prepoznatljive, ali različite. Suosnivač Omer Bar-Yohay slušao je pjesmu ‘White Rabbit’ Jefferson Airplanea dok je radio na projektu, a ime se zadržalo.

“Radimo nešto prekrasno što zahtijeva određeni fokus i stupanj mašte”, kaže Davis.

Zrakoplovna industrija diljem svijeta radi na više od 300 projekata električnih aviona u posljednjih šest godina. Godine

2019. hidroavion star 62 godine opremljen električnim motorom izveo je uspješan 15-minutni probni let u Vancouveru u Kanadi. Nije se smatrao prvim električnim komercijalnim letom, jer je bio avion s modificiranim gorivom. Umjesto razvoja hibridnog zrakoplova ili modificiranja postojećeg tradicionalnog zrakoplova, Eviation je krenuo od nule.

Ušao je u specifičnu nišu: zrakoplov veličine prigradskog prijevoza sposoban za regionalna putovanja koji može primiti nekoliko putnika.

Prototip je poletio iz međunarodne zračne luke Grant County, jedne od najvećih zračnih luka u SAD-u koja se redovito koristi za komercijalna i vojna ispitivanja svjetala.

Tradicionalni zračni promet na mlazno gorivo odgovoran je za oko tri posto svjetskih emisija ugljika, brojka koja se svake godine povećava.

“Prema različitim izvorima, uključujući Međunarodnu organizaciju civilnog zrakoplovstva, globalne emisije iz zračnog putovanja trebale bi porasti na negdje između 20 i 50 posto do 2050. godine”, kaže Davis.

Osim emisija ugljika, ispušni plinovi iz motora zrakoplova oslobađaju tragove, oblake koje je stvorio čovjek koji svakodnevno utječu na atmosferske temperature zadržavajući toplinu koja bi inače pobjegla u svemir.

“To ne možemo održati, stoga moramo promijeniti način na koji svjetski zračni sustavi funkcioniraju kako bismo mogli nastaviti putovati bez uništavanja okoliša”, kaže Davis za NoCamels. Francuska je zabranila komercijalni zračni promet na svim regionalnim rutama koje mogu opsluživati brzi vlakovi.

“Alice će to, naravno, ponovno omogućiti, budući da je to zrakoplov s nultim emisijama koji je izuzet od ove vrste zabrana”, kaže.

Alice se može konfigurirati kao prigradski zrakoplov za devet putnika, teretni zrakoplov ili VIP zrakoplov koji može primiti šest putnika i kuhinju. Alice će 2025. započeti testiranje za svoju certifikaciju Federalne uprave za zrakoplovstvo, što će joj dati ovlaštenje za rad u letu. Do 2027. Eviation očekuje da dizajni sve tri letjelice budu komercijalno spremni.