2-08 - Divrej Tora - Tecave 5781

Divrej Tora Godina 14 Broj 20

Zagreb, šabat 27. veljače 2021. - 15. adara 5781.

http://twitter.com/DivrejTora B’’H

Šabat Tecave Jeruzalem 16:59

18:12

Zagreb

17:20

18:22

Rijeka

17:27

18:31

Split

17:21

18:24

Dubrovnik 17:15

18:17

Vinkovci 17:09

18:14

Sarajevo 17:13

18:16

Doboj

17:16

18:18

B. Luka

17:16

18:20

Beograd 17:03

18:06

Novi Sad 17:05

18:09

Subotica 17:05

18:09

Zrenjanin 17:03

18:06

Niš

16:59

18:01

Beč

17:16

18:23

Frankfurt 17:44

18:53

Edison, NJ 17:28

18:39

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Na dan

utorak 2.3.2021.

Alot Hašahar

5:05

Najranije Talit

5:39

Nec Hahama

6:33

Najkasnije Š’ma

9:21

Zman Tefila

10:17

Hacot

12:09

Minha Ketana

15:24

Plag Haminha

16:34

Šekia

17:44

Cet Ha-kohavim

18:26



Broj 20 divrejtora@gmail.com

Paraša Tecave

(Šemot 27,20 - 30,10)

B-g govori Mošeu da preuzme od djece Izraelove čista maslinova ulja za održavanje "vječnog plamena" na menori kojeg će Aharon paliti svakog dana "od večeri do jutra."

Slijedi opis odjeće koju će kohanim (svećenici) odijevati za vrijeme službe u svetištu. Svi svećenici imaju na sebi: 1) ketonet – dugačku lanenu tuniku; 2) mihnasajim – kratke lanene hlače; 3) micnefet ili migba'at – laneni turban; 4) avnet – dugački remen omotan oko struka.

Osim navedenog, Koen gadol (Veliki svećenik) na sebi nosi: .

5) efod – pregaču načinjenu od plave, gri-

mizne i crvene vune, lana i zlatnih niti; 6) hošen – naprsnik s dvanaest dragulja na kojima su upisana imena dvanaest izraelskih plemena; .

7) me'il – plašt od plave vune sa zlatnim zvoncima i po rubovima ukrašen šipcima; .

8) cic – zlatnu pločicu koju vezuje na čelo i na kojoj piše "Svêt B-gu".

Tecave sadrži i detaljna B-žja uputstva u vezi sa sedmodnevnom inicijacijom Aharona i njegovih sinova – Nadava, Avihua i Itamara – u svećeničku službu, kao i upute za izradu zlatnog žrtvenika na kojem će se paliti ketoret (mirisna žrtva). ■ Prevela: Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija – 14 p’sukim – 27,20-28,12 Mošeu (čije ime primjetno izostaje iz ove sedre) je B-g naložio da narodu zapovijedi da uzme čistog maslinovog ulja za paljenje svjetiljki na Menori. Menora, koja se nalazi u glav-

koju je B-g mogao iskoristiti, budući da je Mošeova izjava dana u sedri od sljedećeg tjedna Ki Tisa. Tako, to je kao da je B-g jako oklijevao da kazni Mošea na ovaj način. On je čekao čitavu godinu, da tako kažem, da ukloni Mošeovo ime.

nom dijelu Miškana, s ove strane

Možda ima sasvim drugačiji način

Paroheta, održavat će se i paliti sva-

gledanja na ovo pitanje. Aharon

kodnevno. Svjetla će sjati od večeri

HaKohen, stariji brat Mošea Rabei-

do jutra, i to je vječni zakon za sve

nu najčešće je u sjeni svog mlađeg

generacije.

brata. Iako nas se više puta podsjeća

Zašto je Mošeovo ime izostavljeno iz ove sedre? Ime Moše, od njegovog rođenja u Š'mot, pojavljuje se u Tori više od 600 puta. Njegovo se ime ne pojavljuje u većem dijelu knjige D'varim, jer je on onaj koji govori u toj knjizi. Odsutnost njegovog imena iz T'cave ipak je najuočlji-

vije. Komentari ukazuju na talmudsko učenje da osoba uvijek treba biti vrlo oprezna što govori. Mnogo pu-

na jednakost Mošea i Aharona, ostaje činjenica da se Moše sam popeo na Sinaj kako bi primio Toru. Aharon se uspeo dio puta ka gori, ali nitko nije poput Mošea. U ovoj sedri T'cave saznajemo o sjaju i slavi Kohen Gadola, Aharona. Ne upotreblja-

kvalitete kada ga stisnu kušnje i ne-

volje Židovske povijesti. Izrael je uspoređen i s uljem masline – jednako kao što se ulje ne miješa s drugim tekućinama, već pluta povrh njih, tako se i narod Izraela ne miješa (ne bi se trebao) s drugim narodi■

ma svijeta. I ako ostanemo vjerni B-gu, nadvisit ćemo druge narode (ili one koji se pretvaraju da su narodi) koji gledaju kako bi nam naškodili.

vajući ime Moše, čini se kao da on

Mošeu je potom rečeno da Aharona

izlazi iz središta pozornosti kako bi

i njegove sinove dovede "naprijed i

centar pažnje mogao biti na Aha-

u središte" da služe B-gu kao koha-

ronu.

nim. Posebno ruho ima se načiniti u slavu i čast Kohen gadola.

ta kažemo nešto u ljutnji ili kad nas

Još jedan način gledanja na ovu po-

obuzmu osjećaji, pa požalimo zbog

sljednju točku jest prisjetiti se da je

[Neki kažu da se slava i čast odnose

toga što smo rekli kad to pogleda-

"izvorni plan" bio da Moše bude je-

na B-ga i Narod, ne (samo) na Kohen

mo "na danjem svjetlu". Nakon Zla-

dini vođa naroda. Zbog višestrukog

gadola.]

tnog teleta, B-g je zaprijetio da će

oklijevanja da odgovori na B-žji po-

uništiti narod. Mošeov odgovor bio

ziv, dobio je Aharona kao glasnogo-

je: "... ako je tako, onda me izbriši iz

vornika i partnera u vodstvu. Opi-

Knjige koju si napisao".

sujući svečano predstavljanje Mik-

Mošeov "izljev emocija" bio je uspješan; B-g je odustao i nije uništio Narod. Mošeov motiv da kaže to što je rekao bio je ispravan, ali ipak nije trebao to reći na način na koji je to učinio. Kao ukor Mošeu i kao vječna

daša i Kehune, ova sedra, možda više

nego bilo koja druga, pokazuje Mošeu što je "propustio". Spomenuti

ti. Ruho se sastoji od: hošena (naprsnika), eifoda (ukrasne pregače ili oplećka), me’ila (haljetka ili plašta),

kutoneta (lanene tunike), micnefeta (turbana), i avneita (pojasa ili lente).

njegovo ime u ovoj sedri moglo bi

[Zapazite: cic (čeona pločica) i mih-

ga, takoreći osramotiti. Zbog toga se

nasajim (kratke hlačice koje su se

njegovo ime ne pojavljuje.

nosile ispod kutoneta) nalaze se na

pouka za nas, B-g je "uklonio" Mo-

Narod Izraela uspoređen je s masli-

šeovo ime iz jednog dijela Tore. To

nom – baš kao što maslina pokazuje

je dio koji najčešće pada najbliže

svu svoju veličajnost (svoje ulje) tek

Mošeovom datumu rođenja i jar-

nakon što je zdrobljena i tiještena,

cajtu. To je ujedno i posljednja sedra

tako i Izrael pokazuje svoje posebne

Strana 2

Nadareni majstori trebaju ga izradi-

popisu odjeće, ali se ne spominju na ovom mjestu u Tori. To se da objasniti. Hlačice služe u svrhu čednosti, a ne za slavu i čast. A možda je cic B-gu u čast i da Kohen gadola zadrži poniznim, pa ni on nije na popisu Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

odjeće koja služi za čast Kohen

izrađenog od zlatnih vlakana, tri

imena". U V’zot habraha, kada Moše

gadola.]

boje obojene vune (plave, ljubičaste,

blagosilje plemena, Tora za Binja-

grimizne – boje i njihove nijanse

mina kaže “on će boraviti između

predmet su višestoljetne debate), te

ramena, "u’vein k’teifav šahen".

Majstori su trebali upotrijebiti zlato, obojenu vunu i lan (za izradu te odjeće).

Odjeća

lana, kompleksnim načinom izrade.

Eifod ima dvije naramenice. Pojas

je

pomagala

predstaviti

eifoda načinjen je istim načinom kao

Kohen gadola narodu s uzvišenim i

i sam eifod, i njegov je sastavni dio

primjerenim dostojanstvom. To će

(ne zasebni dio koji je pričvršćen na

pomoći narodu da razumije i odnosi

njega).

se prema Kohen Gadolu kao sredstvu B-žanske Prisutnosti među njima.

Zanimljivo je spomenuti da neki dijelovi Miškana, te neki komadi odjeće izričito moraju biti "iz jednog

S druge strane možemo reći da su

komada", a ne sastavljeni. Ne od-

predmet slave bili osobno B-g i na-

nosi se to na sve dijelove Miškana,

rod. Kada je Kohen gadol nosio svoju

niti na svu odjeću, no ovaj je mo-

posebnu odjeću, i narod ga ugledao

ment istaknut u Tori kod onih pred-

u svom njegovom sjaju, time se

meta na koje se ovo pravilo ima

umnažala čast B-žja. Ta posebna

primijeniti.

odjeća također podiže našu svijest o

Levi – druga alija – 18 p’sukim – 28,13-30 Za eifod treba načiniti zlatne kopče i lance. Hošen je napravljen istovjetnim kompleksnim stilom i načinom

izrade kao i eifod. Pravokutnog je oblika (oblika dvostrukog kvadrata) koji kada se preklopi (a to je način na koji ga se nosi) čini kvadrat veličine 1 zereta (pedlja, što je polovica ame) po stranici kvadrata. Zlatne kopče utkane su u hošen kako bi držale dvanaest dragulja u četiri reda, po tri kamena u svakom. Načinjene su trake i učvršćenja kako bi

Dva dragulja oniksa (šoham) posta-

čvrsto privezali hošen za eifod. Njih

vljena su na ramena, i na njih su bila

se ne smije odvajati jednog od dru-

ugravirana imena plemena. Ti dra-

goga. Urim V’Tumim (pergament na

"Odjeća čini čovjeka." U kontekstu

gulji s imenima služili su Kohen

kojem se nalaze B-žanska Imena)

Beit HaMikdaša, kohen općenito, a

gadolu kao stalni podsjetnik.

umetnut je u preklop hošena, te je

svetosti Beit HaMikdaša, što nas potiče na pokajanje.

posebice Kohen gadol, sam biva ispunjen strahopoštovanjem i ozbiljnije uzimati svoje odgovornosti. Uz to, svaki pojedini komad odjeće podsjeća Kohena (gadola), a i nas, na različite aspekte Židovskog zakona i života. Na taj način Kohenove misli i namjere postaju sve čišće.

Talmud Jerušalmi kaže da je Binja-

hošenu davao čudesne moći.

minovo ime bilo ugravirano na oba

Pojašnjenje Predivo za eifod i hošen

kamena na ramenima, Bin na jed-

proizvodilo se na sljedeći način: Šest

nome, te Jamin na drugome. Ovu

kalema vune obojene u t’heilet (pla-

ideju podupire način na koji Tora to

vo, mišljenja variraju o nijansi boje)

izražava – "Od šest od njihovih

upletena su sa zlatnom niti kako bi

imena…" umjesto "šest njihovih

proizveli konac. Isto je bilo učinjeno

Čak i bez Beit HaMikdaša, pouke

brojnih micvot vezanih uz Mikdaš na nas vrše utjecaj. Posebno lijepo se trebamo odijevati na šabat i jom tov.

Naša odjeća i preko tjedna treba odražavati dostojanstvo življenja po Tori. Čednost i urednost, te pozitivna poruka koju tako šaljemo drugima, dio su našeg svakodnevnog ophođenja.

Eifod treba biti istkan od prediva

Godina 14 3 Broj 20 Strana

Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija lana.

i s vunom obojenom u argaman (ljubičasto, plavo-ljubičasto, ima i dru-

Cic je trebalo načiniti od čistoga zla-

gih mišljenja) i zlatom, vunom obo-

ta s riječima kodeš laŠem, Svet B-gu,

jenom u šani (crveno, grimizno) i

iskovanima tako da slova budu is-

zlatom, šeiš (bijelim lanom) i zla-

pupčena na cicu. Cic je bio pričvrš-

tom. Svaki je konac bio načinjen od

ćen na glavu Kohen gadola trakama

7 niti – 6+1 zlatna. Potom su četiri

od t’heilet vune.

konca bila upletena zajedno da obli-

nalaze dodatna slova koja tvore

kuju predivo od kojeg su bili istkani

imena Avrahama, Jichaka, Jaakova,

Kutonet – tunika i micnefet (ili mig-

eifod i hošen.

i Šivtei Ješurun (drugo ime za Bnei

ba’at) – turban – bili su napravljeni

Jisrael). Ta dodatna slova su prido-

od čistog lana.

dana na svaki kamen tako da će na

Avneit, pojas, bio je ispleten od vune

kraju svaki od njih na sebi imati šest

i pamuka. Postoji rasprava o tome

ugraviranih slova (prema Hizku-

da li je samo pojas Kohen Gadola

niju).

bio ša’atnez ili su takvi bili i pojasevi

zabranio da se nosi šaatnez zapo-

Tako su zastupljena sva slova alef-

kohanim.

vjedio je Kohen gadolu da nosi to

beta, kako bi Kohen gadol mogao

ruho. Onaj koji je zapovijedio da je

primati božanska priopćenja putem

Avneit je bio dug 32 amot, što je ot-

zabranjeno zaklati životinju na ša-

Urima V’Tumima, te slova na kame-

bat, naložio je da se na šabat prinose

nima hošena koja su svjetlila, a po-

dnevne korbanot i Musaf. On je Šef.

tom ih je Kohen gadol tumačio.

Primijetite da je ta odjeća (a i neka druga) bila šaatnez. Pa ipak, umjesto da bude zabranjena, za Kohen gadola bila je micva da nosi tu odjeću. U tome nema protuslovlja. Onaj koji je

Zabraniti nešto u općenitom smislu, te zapovijediti istu stvar u posebnim situacijama naglašava ideju da je B-g vladar nad svime.

Postoje različita mišljenja o imenima

plemena

(zapravo,

sinova

Jaakovljevih, a ne plemena, budući da se pojavljuju Levi i Josef, umjesto Efrajima i Menašea) koja su bila urezana u hošen.

Raši slaže imena po redoslijedu

Šliši – treća alija – 14 p’sukim – 28,31-43 Me’il je bio načinjen od t’heilet vune (jedna nijansa modre). Njegov vrat je bio posebno ojačan kako bi onemogućio da se podere, što je bilo zabranjeno. Ova se zabrana odnosi na svu Kohenovu odjeću, no zapovijeđena je u sklopu me’ila. Rub me’ila bio je ukrašena zlatnim zvoncima i višebojnim mogranjima od vune i

■

prilike 16 metara pojasa. Trebalo je puno vremena da ge se opaše i on je činio veliku izbočinu koju je Kohen uvijek osjećao kada bi ruke spustio

sa strane. Isto tako, Kohenov turban bio je namotan od 16 amot lanene vrpce i vjerojatno je "teško sjedio" na kohenovoj glavi. Izvori kažu da je kohen vidio svoj turban kadgod bi podigao oči. Kutonet je također imao duge rukave koji su dosizali gotovo do poda, tako da je kohen uvijek opažao svoju odjeću tijekom Avoda.

To je "garantiralo" da će kohen imati primjerenu kavana za vrijeme svoje

rođenja, tako su Reuven, Šimon,

Levi, i Jehuda na istim kamenovima, kao i Josef i Binjamin. Raši stavlja Dana, Naftalija, Gada, i Ašera ispred Jisahara i Zevuluna.

Rambam se drži istog rasporeda kao Hizkuni, no on stavlja imena Avrahama, Jichaka, i Jaakova na Reuvenov kamen, a riječi Šivtei Kah na Binjaminov kamen.

Primijetite da se uz imena plemena Strana 4

Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

svete službe.

Aharonovi sinovi (i svi aktivni kohanim), imali su četiri odjevna predmeta – tuniku, turban, pojas i hlače.

Redovno kohenovo ruho također je bilo u čast i slavu. Aharon i njegovi sinovi bili su odjenuti u svoju odjeću i pomazani da služe kao kohanim.

Lanene hlače kohanim, od struka do

koljena, bile su tu zbog čednosti.

Rambam kaže da su se na struku nalazile omče za pojas od užeta.

30,1-10

boksačkim hlačicama po tome što

Šiši – šesta alija – 9 p’sukim – 29,38 -46

nije prianjao uz tijelo.

Svakodnevne procedure na žrtve-

bagremova drveta, širine 1 ama,

R’vi’i – četvrta alija – 18 p’sukim –

niku uključuju žrtvovanje dvaju ja-

duljine 1 ama i visine 2 amot. Treba

ganjaca kao žrtve paljenice, jednog

ga obložiti zlatom i okititi ga ukra-

ujutro, a drugoga kasno poslijepo-

snom vijencem od zlata. Dva zlatna

dne. Te dnevne žrtve pratila je

obruča pričvršćena su na suprotne

"minha" od brašna i ulja, te vino za

rubove za motke za nošenje, koje su

ljevanicu.

i same napravljene od drveta pre-

Raši kaže da je Mihnasajim bio nalik

29,1-18 U ovom je dijelu opisana svečanost posvećenja za Aharona i njegove sinove. Među žrtvenim prinosima bili su bik (prva ikada prinesena

žrtva u Mikdašu simbol je oca Zlatnog teleta i služio je kao pomirenje za taj grijeh) i dva ovna, različite vrste maces keksa napravljenih od brašna i ulja. Budući kohanim uronili

Kao odgovor na naše posvećenje kohanim, HaŠem će osobno posvetiti Miškan, žrtvenik, i kohanim. "I Ja ću boraviti među narodom Izraela i biti njihov B-g" (29,45).

Kadioni žrtvenik treba načiniti od

svučenog zlatom. Ovaj žrtvenik bio je smješten ispred Paroheta te je bio korišten prvenstveno za svakodnevno prinošenje tamjana (te za dio službe za Jom kipur), ujutro kada se vršilo čišćenje Menore. Tamjan se

su u mikve, te bili odjenuti u svoje

Ovaj pasuk prati pasuk kojim je zapo-

prinosio i predvečer. Zlatni se žrt-

naročite haljine. Bili su pomazani

čeo čitav odlomak o Mikdašu. U tom

venik nije smio koristiti niti u jednu

posebnim uljem.

nas prvom pasuku, na ideju o B-gu

drugu svrhu.

Hamiši – peta alija – 19 p’sukim – 29,19-37

koji, nazovimo to tako, živi među nama, a ne tek u Svetinji koju smo načinili za Njega, upućuje grama-

Predstavljene su složene pojedinosti

tika riječi u pasuku – b’toham. U

sedmodnevne svečanosti Miškana.

ovom pasuku ovo se iznosi (gotovo)

Od kohanim se traži da jedu meso

na kraju uputa o izgradnji Miškana i

žrtve za grijeh i žrtve za krivicu

svega što je u njemu, i vezano uz

(hatat i ašam). Ova zapovijed na

njega.

snazi je ne samo u vrijeme svečanosti posvećenja, veće je to micva za redovnu hramsku službu. Mnogi postupci u vezi prinosa u prvom tjednu bili su "jednokratni postupci". Drugi su postupci postali standardna metoda rada u Mikdašu.

Godina 14 5 Broj 20 Strana

Postoji rasprava o tome da li je Zlatni Mizbei’ah imao šupljinu ili je bio ispunjen. Svi se slažu da je bakreni Mizbei’ah bio šupalj. Svaki puta kada bi se narod utaborio njega bi se punilo zemljom. Sa Zlatnim žrtvenikom nije tako bilo.

Neki kažu da je on bio pun blok

Rabi Yaakov Auerbach z”l ističe da

bagremova

je g’matrija tog čitavog pasuka 2449,

zlatom. To mu je davalo stabilnost i

što je broj godine po Stvaranju u

čvrstoću koju inače ne bi imao.

kojoj je Miškan po prvi puta bio

Drugi ustraju na tome da opis

posvećen.

gornje površine Mizbei’aha kao gaga,

Š’vi’i – sedma alija – 10 p’sukim –

krova, podrazumijeva da je imao

drveta

prekrivenog

šupljinu. ■ Strana 5

Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 98. Neka bude svjetlost: Obveza svakodnevnog paljenja Menore Aron i njegovi potomci će je pripremiti od večeri do jutra ...

(Izl 27,21) "Što?" čujem vas kako kažete: "Zar se menora ne pali samo na Hanuku?" Ne, naša Hanuka "menora" (odnosno "hanukija") pali se u spomen na čudo vezano uz Menoru, metar i pol visoki svijećnjak koji je stajao u Šatoru i kasnije u Hramu. Menori su pristupali koheni putem nekoliko stepenica koje su stajale ispred nje. (Kohen gadolu nije bio dopušteno da podigne ruke iznad cica, metalne pločice koju je nosio na čelu, i na kojoj se nalazilo B-žje ime. Zbog toga je morao stajati iznad Menore kako bi je pripremio.)

Razlog za ovu micvu je da se slava Hrama uveća svjetlošću, čime se izaziva veće poštovanje ljudi koji tamo dolaze. Poput prinošenja žrtava, paljenje Menore bilo je svakodnevna aktivnost koja bi inače bila zabranjena na šabes.

Dio službe Menore činilo je čišćenje čašica u koje se stavljalo ulje, te uklanjanje pepela. Na Menori je bilo sedam krakova; šest vanjskih žižaka bilo je okrenuto središtu. Šest vanjskih žižaka mogli su se paliti jedan s drugoga; ako bi se središnji plamen ugasio, ponovo ga se palilo vatrom sa žrtvenika. Rambam održavanje Menore smatra dijelom micve, iako neki drugi autoriteti smatraju održavanje i paljenje Menora dvjema odvojenim micvama (možda na temelju Br. 8,2).

Obveza paljenja i održavanja Menore odnosi se na mu-

ške kohanim u vrijeme postojanja službe u Hramu. O njoj se raspravlja u Talmudu u Menahos, prvenstveno na stranicama 88a-89a, a kodificirana je u Mišne Tora u trećem poglavlju Hilhos Tamidina. Ona je 25. od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu.

99. Pravila odijevanja: Obveza za kohanim da nose posebnu odjeću Načinit ćeš odjeću za svog brata Arona, za slavu i sjaj (Izl 28,2) 100. Drž’ se čvrsto: Zabrana da se naprsna ploča ukloni iz efoda Pričvrstite naprsnu ploču ... da se ne odvoji od efoda. (Izl 28,28) 101. Rrrrip!: Zabrana trganja odjeće Kohen gadola Otvor oko vrata mora biti ojačan ... ne smije se potrgati (Izlazak 28,32) 102. Kad ćemo jesti?: Obveza za kohanim da jedu žrtvu za grijehe i prinose zbog krivnje Oni koji vrše pomirenje kroz njih jest će ih (Izl 29,33) 103. Ahhhhhhh ... .: Obaveza da se svakodnevno pali tamjan Na (zlatnom žrtveniku) Aharon će prinositi tamjan miomirisa svakog jutra... (Izl 30,7)

104. Isključivo tamjan: Zabrana spaljivanja bilo čega drugog na zlatnom žrtveniku Ne smijete prinositi na njemu ... (Izl 30,9) ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivne zapovijedi 40. Pozitivna je zapovijed baviti se slučajevima poništenja zavjeta i zakletvi kao što Pismo kaže, Kada čovjek zavjetuje zavjet Vječnom, itd. (Bemidbar 30,3). To znači da ako onaj koji je dao zavjet požali zbog toga i bude mu žao zbog toga što se dogodilo, on treba doći učenjaku znalcu, ili k trojici običnih ljudi ako tamo nema učenog znalca; i reći, "Ja sam se zakleo, ili zavjetovao, u vezi toga-i-toga, pa sam požalio. Da sam znao da ću do te mjere trpjeti zbog toga, ili da će mi se ovo dogoditi, ja se ne bih to zavjetovao ili zakleo." Tada će mu učenjak ili trojica običnih ljudi reći, "Jesi li već požalio zbog toga?" našto on odgovara, "Da." Na to mu oni kaže, "Dopušteno ti je," ili "Oprošteno ti je," ili "Otpušteno ti je."

Ovo vrijedi na svakom mjestu i u svako vrijeme.

Negativne zapovijedi 99. Negativna je zapovijed ne jesti vodene stvorenja Strana 6

što se vrzmaju jer Pismo kaže, nemojte se skvrniti bilo kojim od stvorenja što se vrzmaju. (Va-jikra 11,43), a u vodena stvorenja što se vrzmaju spadaju, na primjer, žabe, rakovi, i tako dalje; ili crvi i pijavice; ili vodene životinje i tuljani. Tkogod pojede količinu veličine masline od njih treba biti bičevan.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu.

100. Negativna je zapovijed ne jesti nikakve remes (gmizavce) jer Pismo kaže, niti ćeš se onečistiti bilo kojim gmizavcem, što romes, gmiže, po zemlji. (Va-jikra 11,44). Stvorenja koja se nazivaju remes su ono što nastaje iz plijesni, a ne od muškog ili ženskog stvora. Tkogod pojede količinu veličine masline od njih treba biti bičevan.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu. ■ Divrej Tora

Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook:

Šulhan Aruh

Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi. posjedu (ili financijskim pravima,

se posuditi ili iznajmiti ne-Židovu,

vidi 244,6), za kojeg se zna da ga je

osim ako nije navedeno da će biti

iznajmio od Židova, čak i ako Žido-

vraćena do subote (246,3) ili ako ne-

v ima koristi od toga (243,1-2). On

Židov nije u potpunosti odgovoran

Židov ne smije tražiti od ne-Žido-

može raditi na imovini Židova kao

za nju (vidi 246,4-5). Druge se stvari,

va da za njega radi subotom; vidi

izvođač na mjestu gdje nema Žido-

međutim, mogu dati ne-Židovu čak

247,4-5 i 252,2. Međutim, Židovu je

va ili ako nije poznato da imovina

i subotom, ako nije sasvim izvjesno

dopušteno da zaposli ne-Židova da

pripada Židovu (244,1-2.4). Ako ne-

da će ih on odnijeti (vidi 252,1;

za njega vrši neki posao sve dok ne

Židov čini zabranjeni posao bez do-

306,10; 307,4; 325,1,3) ili ako je

specificira da će se vršiti subotom

puštenja Židova, Židov ne bi smio

nužno da mu ih se da (vidi 325,2).

(245,5; 247,1; 252,2; 307,2- 4) i neće

imati koristi od rezultata (vidi 244,3;

izvući koristi od tog posla kada ga

245,6; 304,1; 305,21-23).

Dio I: Orah hajim Poglavlje 18 – Posao koji obavlja ne-Židov na Šabat

tada vrši (vidi 244,5; 247,1.6), pod uvjetom da se posao ne vrši u prostorima koji pripadaju Židovu i nije im poznato da se to čini za njega (252,2 -3), te pod uvjetom da je plaćanje unaprijed dogovoreno ili da je posao bio dan ne-Židovu prije petka (vidi 247,2-3; 252,2).

Ne-Židovu se može reći da subotom izvrši stvari koji su samo rabinski zabranjene Židovima, pod uvjetom da je u pitanju bolest ili velika potreba ili vjerske svrhe; vidi 306,11 i 307,5,.19. Židov ne smije čak ni dati mig da bi ne-Židov trebao obaviti posao za Židova na šabat,

osim u hitnim slučajevima (334,26), ali je dopušteno nagovijestiti da bi takav posao trebalo učiniti nakon šabata (307,22). Obraćenom robu Židova zabranjeno je raditi subotom čak i za sebe; ako nije učinio obraćenje, može obavljati posao za sebe, pod uvjetom da je jasno da ga ne radi za svog vlasnika (vidi 304,1-3; 307,21).

■

Ako su Židov i ne-Židov partneri u poduzeću koje radi subotom, Ži-

Opremu koja se koristi za rad ne

dov bi trebao ugovoriti da zarada

bi se trebalo posuditi ne-Židovu na

koja se ostvari subotom u potpuno-

(ili neposredno prije) šabat i ne bi je

sti pripada ne-Židovu; ali čak i ako

trebalo iznajmiti ne-Židovu čak ni u

to nije učinjeno, Židovu je dozvo-

petak (246,1-2). Ako se takva opre-

ljeno da uzme svoj udio ukupnog

ma iznajmljuje ne-Židovu, dio na-

dohotka, sve dok zarada koja se

jamnine koji se odnosi na šabat ne

ostvari subotom nije konkretno na-

bi trebalo specificirati (246,1). Živo-

vedena (245,1-4, 246,5).

tinja koja se koristi za rad ne smije

Židov može subotom preuzeti robu od ne-Židova, koristiti je i naknadno je platiti, ali ne smije pregovarati o njezinoj cijeni na šabat (252,4; 307,22). Ako ne-Židov za njega učini neki posao, on ne smije imati koristi od njega sve dok nije prošlo dovoljno vremena od subote

(vidi 276,1-5; 307,20; 325,4,6.10-14) ali može upotrijebiti robu koja mu je donesena čak i ako je ne-Židov radio na njoj na šabat (vidi 252,4). O stvarima koje je ne-Židov donio s spodručja izvan šabatnih granica ■

vidi 325,8.15; kada ste u nedoumici vidi 325,5-7.9.16; u vezi posla koji je učinjen za bolesnu osobu vidi 306,9 i 318,2. ■

Ne-Židov može raditi subotom na Godina 14 7 Broj 20 Strana

Strana 7

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Odabir Levita Paraša Tecave započinje s uputom da se Aharon i njegovi sinovi posvete, što upućuje da su oni izabrani da služe kao svećenici prije grijeha sa zlatnim teletom. Međutim, Devarim 10,8 sugerira da su svećenici i Leviti bili izabrani tek nakon tog grijeha.

• Kako pomiriti te stihove?

Jesu li Leviti i svećenici bili odabrani u isto ili u svatko u svoje vrijeme? Zašto je uopće pleme Levi bilo izabrano?

• Raši sugerira da su oni zaslužili taj položaj svojom odanošću Hašemu kada je ostatak naroda sagriješio sa zlatnim teletom. Ipak, je li logično da Aharon, kojeg je Moše ukorio zbog uloge koju je imao pri izradi zlatnog teleta, odmah nakon toga primi posebno promaknuće? Kako je Raši mogao odgovoriti na ovaj prigovor?

• Nasuprot Rašiju, R"Y Bekhor Shor zaključuje da je izbor bio praktične prirode. Iako su prvobitno za službu bili određeni svi prvorođenci, Hašem je zaključio da je bolje da služba prinošenja žrtava bude nasljedna i ograničena na jednu obiteljsku lozu. Koje su prednosti i nedostaci svakog modela (da službu vrši jedno pleme, odnosno po jedan pojedinac iz svake obitelji)?

Zvončiči upozorenja i odore Šemot 28,33-34 zapovijeda da se zvončići postave na rese svećenikovih odora, te objašnjava: "njihov će se zvuk čuti kada on ulazi u Svet-

Strana 8

ište pred Hašema i kad izađe, i neće umrijeti". Iako je jasno da ovaj redak upozorava na potencijalni smrtni ishod, tko bi to mogao umrijeti i zašto ostaje nejasno.

• Raši tvrdi da upozorenje nije vezano uz zvončiće, nego da se odnosi na potrebu da Veliki svećenik nosi svu potrebnu odjeću za službu u Šatoru sastanka, da ne bi umro. Ralbag, umjesto toga, sugerira da stih upozorava na to da se Hašemu mora služiti čistih misli. Zvončići su služili da podsjete svećenika da ispravno usmjeri svoje misli na štovanje Hašema.

• "‫ הַ חֹ שֶ ן אֶ ת וְ ְיִרכְ סּו‬... ‫חֵ שֶ ב עַ ל לִ הְ יֹות‬ ‫ "הָ אֵ פֹוד‬- Šemot 28,28 nalaže da se naprsnik postavi "‫חֵ שֶ ב עַל‬ ‫" – "הָ אֵ פֹוד‬na(d) pojas naprsnika". Znači li to da se naprsnik naslanjao izravno na "‫( "חֵ שֶ ב‬pojas, i prema tome, da je i "‫ "חֵ שֶ ב‬također morao biti u razini prsa) ili da je bio na njemu (i, prema tome je "‫ "חֵ שֶ ב‬mogao bili u razini kukova)? Što sugerira sljedeća fraza: "‫ "הָ אֵ פֹוד מֵ עַל הַ חֹ שֶ ן יִ זַח וְ ל ֹא‬"i da se ne odvaja naprsnik od oplećka?"

• Zbog čega je bilo tako važno da Veliki svećenik nosi uniformu? Kojoj svrsi općenito služe uniforme? Postoji li razlika između vizualnih i slušnih pomagala; koje bi od njih bolje poslužilo kao točka fokusa koja će podsjetiti čovjeka da se mora usredotočiti? Kako nošenje cicita ili pokrivala za glavu može poslužiti sličnoj svrsi kao odjeća Velikog svećenika?

Efod Nekoliko stihova, unatoč tome što ne govore izravno o izgledu efoda, ipak bi nam mogli pružiti naznake kako je izgledao i kako ga se nosilo:

• "‫( "הָ אֵ פֹ ד ְמעִ יל‬Šemot 28,31) Ogrtač se naziva "‫– "הָ אֵ פֹ ד ְמעִ יל‬ "meil haefod" - "ogrtač oplećka." Što bi ovo moglo govoriti o vezi ova dva odjevna predmeta? ■ Prevela Tamar Buchwald

Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Svi imamo priliku doprinositi Ovotjedni odjeljak bavi se odjećom svećenika koji su radili u Šatoru sastanka, a kasnije u Hramu. Baš kao i prošlog tjedna, mnogo je detalja koji nisu namijenjeni malodušnima, pa ako duže vremena niste bili u sinagogi, ovo nije baš idealan tjedan da dođete. Sljedeći će tjedan biti mnogo zanimljivije.

Kolega Rabi Epstein iz Southgate sinagoge ukazao mi je na to da je B-g stvorio svemir u samo 31 stihu Tore; međutim, kada je riječ o Šatoru sastanka o kojem upravo čitamo, Tora koristi preko 400 stihova kako bi opisala njegov izgled i postavljanje. Vrijeme, prostor i materija stvoreni su i oblikovani u našem grandioznom svemiru u 31 stihu.

Zdanje manje od većine naših domova zahtijeva preko 400 stihova?!

Rabi Epstein dao je izvanredan odgovor, no ja bih volio podijeliti svoje mišljenje. A smatram da je stvar očigledna.

B-g je stvorio ljudska bića da budu Njegovi partneri u ovom svijetu.

Lavovi, ribe, drveće, vulkani, planeti, zvijezde i galaksije više su statisti.

Oni obavljaju svoju zadaću i nestaju. Ali oni ne daju aktivan i trajan doprinos. Oni nemaju sposobnost da poboljšaju svijet. Oni su samo rekviziti na sceni koja je pripremljena za zvijezde programa – a to smo ti i ja.

B-g je stvorio ovaj svijet sa nedostacima i to je učinio s razlogom da nam daruje priliku da sudjelujemo u Njegovom grandioznom planu.

Kolika li je to sreća za nas??

Godina 14 9 Broj 20 Strana

stoljećima. Rabini pitaju kako to da nitko od prijašnjih pravednih kraljeva to nije učinio. Oni kažu da B-g nijednom pojedincu ili generaciji ne dozvoljava da riješi sve svjetske probleme – tako da bi svi dobili priliku da doprinesu. Tako i mi!

A podjela je sljedeća. On čini teške stvari. Stvara laviće i zebre koje će oni jesti; čini da zvijezde eksplodiraju i da se vraćaju u crne rupe; daje kisik koji udišemo i vodu koju pijemo… To su samo mali detalji onoga što On organizira. Pa, koji je naš po-

Srž je u davanju, u dijeljenju, u ljubavi.

Srž je u tome da dozvolimo sebi da budemo božanska duša koja prebiva u svakome od nas.

sao? Naš je posao da svijet učinimo dobrim i božanskim mjestom; da ga usavršavamo. Svakome od nas dana je prilika da igra svoju ulogu… Kralj Hezekija je prije 2500 godina uništio brončani idol koji su Židovi štovali

Šator sastanka, prijenosni Hram u pustinji, predstavljao je ljudska bića koja doprinose našem svijetu. "Napravite Mi Svetište," rekao je B-g prošlog tjedna, "tako da mogu prebivati među vama". To predstavlja ideju spuštanja B-žjih karakteristika ■ u svijet. Vrijednosti, moral, dobrota, ljubav, radost, mudrost – lista se nastavlja… naša je uloga da uvećavamo, razvijamo i dijelimo te karakteristike sa svima drugima. Šator sastanka bio je mjesto na kojem je prebivala B-žja prisutnost – i usred turbulentnih odvraćanja za koja je zaslužan naš ego, čovjek se mogao prisjetiti koja je srž ljudskog bića.

Srž je u davanju, u dijeljenju, u ljubavi. I, možda najznačajnije od svega – srž je jednostavno u tom 'biti'.

U tome da dozvolimo sebi da budemo božanska duša koja prebiva u svakome od nas.

I dok B-g može stvoriti svemir u 31 stihu, nama ljudima je potrebno mnogo duže da ga usavršimo. To je kompleksniji zadatak. I dana su nam tisućljeća da bismo imali ulogu u tome. Došli smo dosta daleko, no, hvala B-gu, imamo još dug put pred sobom. To znači da svi imamo priliku dati doprinos. Ja, primjerice, veoma uživam u činjenju toga! Šabat šalom ■ Prevela Anja Grabar

Strana 9

Rabbi David Stav:

Izvana i iznutra Parša Tecave druga je u nizu parši Tore koje se bave Miškanom, svetim Prebivalištem. Dok se prethodna parša bavila pretežno strukturom samog Šatora sastanka, ovotjedna se fokusira najviše na odjeću koju su svećenici trebali nositi prilikom službe u Miškanu.

Glavni dio tog opisa odnosi se na osam dijelova odjeće koju je nosio Kohen gadol (Veliki svećenik) kada je obavljao svoju službu. On je nosio posebnu svijetlo-plavu odjeću sa zvoncima koja su zvonila kada je hodao. Zlatni naprsnik sa dvanaest dragih kamena na kojima su upisana imena dvanaest Izraelovih plemena, prekrivao je njegovo srce.

Njegovo čelo bilo je ukrašeno zlatnom pločicom, zvanom cic.

kakvu su nosili kraljevi u vrijeme Tore… i čak i danas, turban se povezuje sa najvećim kraljevima i poslanicima…".

Međutim, upravo to je naše pitanje: zašto se svećenici trebaju odijevati poput kraljeva? Nakon svega, oni nisu kraljevi; oni vrše službu.

Zašto bi trebali nositi odjeću kraljeva?

Neki od naših mudraca tvrdili su da zbog odjeće, čovjek lakše može osjetiti svoj uzvišeni status i biti svjestan važnosti misije koja mu je povjerena. Očigledno, zlatni prsten u njuški svinje neće ju učiniti čovjekom, ali ako netko želi osvijestiti značaj svojih djela, jedan od načina koji bi mogli biti korisni jest njegova odjeća. Zato savjetnici za karijeru

savjetuju kandidatima za posao da se odjenu u odjeću koja priliči poziciji za koju se prijavljuju. Vanjski izgled i prvi dojam koji osoba stvori može odrediti ishod sastanka.

Odjeća može ostaviti dojam i na onoga tko ju nosi. Sjećam se jedne prigode iz svog djetinjstva kad sam bio bolestan i ostao kod kuće. Htio sam sa sebe skinuti školsku odjeću i odjenuti 'odjeću koju nose bolesni ljudi' (drugim riječima – pidžamu).

Prvi znak toga da sam ozdravio bio je taj što sam počeo nositi odjeću koju sam nosio svaki dan. Na ■ taj način počeo sam se osjećati kao zdrav čovjek.

Međutim, pretjeran naglasak na vanjsku pojavu ima i svoje opasnosti. Kada smo previše zaokupljeni

Svećenicima je bilo zabranjeno vršiti službu ako nisu nosili svoju svećeničku odjeću, a oni koji nisu bili poslušni tome, bili su ozbiljno kažnjeni. Kako možemo objasniti tako razmetljiv izgled? Ne bi li bilo bolje tražiti od svećenika – osobito od Kohen gadola – da se pojavljuje u jednostavnijoj odjeći, baš kao što je to činio na Jom kipur, kada je ulazio u Svetinju nad Svetinjama? Tora objašnjava svrhu svećeničkog odijela: "Napravit ćeš svetu odjeću svome bratu Aronu, za ljepotu i slavu." . (Šemot 28,2) Drugim riječima, njihova odjeća trebala im je dati dostojanstvenu pojavu. Ramban u svom komentaru na taj stih dodaje još jedan detalj tom trendu da se promovira ljepota i slava: "On (svećenik) treba izgledati divno i dostojanstveno u svojoj odjeći… jer to je kraljevska odjeća Strana 10

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi David Stav:

načinom odijevanja, možemo zaboraviti na našu dušu. Može li biti da ponekad želimo učiniti nešto samo kako bismo impresionirali druge, ili sami sebe, čak i ako to nije ono što zaista jesmo? Mi možemo impresionirati sve oko sebe, ali čineći tako, možemo zaboraviti tko smo uistinu mi.

Naša parša uči nas važnosti i dobrobiti odjeće "za slavu i ljepotu" i istovremenom obraćanju pažnje na našu dušu, što nas čuva da ostanemo pravilno usmjereni u životu.

Ako upotrijebimo 'slavu i ljepotu' za dobrobit naših duša, bit ćemo sposobni i jedno i drugo iskoristiti ispravno i zaslužiti da šehina (božanska prisutnost) prebiva među nama.

Jedan od posebnih dijelova odjeće svećenika bio je urim ve'tumim, rešetka sa dragim kame-njem koja je prekrivala naprsnik. Dvanaest posebno vrijednih kamena od kojih je svaki bio druge boje i u koje su bila uklesana imena Izraelovih plemena, bilo je postavljeno u zlatnu rešetku.

Kada su se Izraelci suočavali sa sudbonosnim pitanjima, Veliki svećenik bi postavio pitanje i, prema našoj glavnoj rabinskoj tradiciji, različita slova bi se osvjetljavala kako bi dala odgovor. Kom-binacije slova činile bi odgovore na pitanja koja su oni postavljali. Izgleda kao fantastičan način dobivanja odgovora na važna pitanja.

Mi se često zabavljamo intrigantnom mogućnošću da odgovore na sudbonosna pitanja u životu jednostavno samo pošaljemo Hašemu.

Zašto ići u duboke analize raznih aspekata problema kada možeš dobiti jednostavan, iskren i istinit odgovor odmah u tom trenutku?

Međutim, ta predobra-da-bi-bilaistinita metoda nije uvijek rješavala Godina 14 11Broj 20 Strana

Izvana i iznutra naše probleme. Knjiga sudaca (Šoftim) opisuje što se dogodilo kada je većina izraelskih plemena započela rat protiv Benjaminovog plemena, nakon smrti mlade djevojke koja je umrla u rukama članova Benjaminovog plemena.

Plemena su tražila odgovor od urim v'tumima, od kojeg je stigao odgovor da trebaju poći u rat sa Benjamincima. Ipak, narod je u tom ratu neprestano trpio poraze. Tako čak i božanski odgovor na ljudska pitanja ne garantira nužno uspjeh.

Mi također čitamo događaj u kojem kralj Šaul, kojem je naređeno da ubije Amaleka, ne posluša zapovijed i poštedi životinje Amaleka, baš kao i njihovog kralja Agaga.

Veliki svećenik bi postavio pitanje a različita slova bi se osvjetljavala kako bi dala odgovor

Kada prorok Samuel traži od Šaula da mu objasni svoje ponašanje, on dolazi sa brojnim isprikama.

Kada čitamo tu priču, pitamo se zašto Šaul nije pitao urim ve'tumim kako se boriti sa Amalekom. Ispostavlja se da čak i kada smo imali urim ve'tumim na raspolaganju, ako je vođa bio potpuno uvjeren u put koji je odabrao, ili iz nekog razloga nije htio pitati urim ve'tumim, on to nije učinio i nitko ga na to nije mogao natjerati.

To je ono što se dogodilo kralju Šaulu. A ako je Hašem želio kazniti narod zbog toga što su se krivo od-

nosili prema Benjaminovom plemenu, On ih je pozvao da idu u rat, iako je znao da će pretrpjeti brojne poraze.

Toliko o postavljanju pitanja – a što je sa dešifriranjem odgovora?

Da, prava slova bi se osvijetlila, no kojim redom bismo ih čitali? Uzmimo za primjer hebrejska slova – šin, kaf, reš i he, koja bi se mogla osvijetliti. Ovisno o njihovom redoslijedu, mogli bismo pročitati šikora – pijan, ili k'šera – košer, ispravan za upotrebu. Lekcija koju učimo iz toga jest da bi redoslijed slova određivala osoba koja bi ih tumačila. Ljudsko biće.

Nema prečica, čak ni sa urim ve'tumimom. Ako je tako, s pravom se pitamo kojoj je svrsi on služio, ako su ljudi mogli tumačiti odgovore.

Možda je velika svrha Tore da nas pouči da Hašem prebiva među nama, među narodom, ali i među pojedincima. On prebiva među nama kroz naše umove, naše duše, naš moral i druga sredstva koja nas pokreću. Urim ve'tumim pokazivao je ljudima da božanska prisutnost prebiva među narodom. Mi samo trebamo željeti znati Hašemovu volju i, kada to želimo, ona nam može biti otkrivena. Međutim, Urim ve'tumim nije nam mogao osigurati da ćemo uvijek donijeti ispravne odluke. Uvijek ćemo morati birati između dobra i zla i ponijeti odgovornost za svoje izbore. Nema drugog puta – uvijek ćemo morati dugo i teško razmišljati o tome što biramo. Nikad nećemo imati luksuz da netko ili nešto, poput urim ve'tumima, donosi izbor umjesto ■ nas. ■ Prevela Anja Grabar

Strana 11

Rabbi Ephraim Buchwald:

Transformacije "V'a'si'ta vig'de kodeš l'Aharon a'hi'ha, l'ha'vod ul'tif 'a'ret," "I načini posvećeno ruho za svog brata Arona, za slavu i sjaj."

Prva primitivna "odjeća" za čovjeka bilo je smokvino lišće kojim su Adam i Eva pokrili golotinju u Edenskom vrtu. Kao što Tora kaže (Postanak 3,7): "Va'jit'p'ru a'le t'e'na, va'je'a'su la'hem ha'go'rot," Zatim su prisašili smokvino lišće zajedno i napravili si opasače.

zak 19,6): "V’a’tem ti’h’ju li mam’le’het Kohanim v’goj kadoš,“ Bit ćete mi Kraljevstvo svećenika i sveti narod.

Zapravo se očekuje da svi Židovi služe B-u kroz molitvu, proučavanje Tore i vršenje micvot. I baš kao što su svećenici koji su služili pri službi u Hramu nosili posebno ruho, tako bi se i svaki Židov trebao odijevati na poseban način, tako da svaki Židov bude jasno prepoznatljiv kao sluga B-žji.

Međutim, prva prava odjeća koju su ljudi nosili bilo je rukotvorina samog Svemogućeg. To se dogodilo odmah nakon što se B-g suočio s Adamom i Evom u Edenskom vrtu zbog suprotstavljanja Njegovim zapovijedima i obavijestio ih da više neće biti besmrtni i da će od sada morati podnositi bol zbog svoje grešnosti. Tora potom kaže (Postanak 3,21): "Va'ja'as Hašem Elokim l'Adam ul'iš'to kot'not or, va'jal'bi'šem," I B-g načini Adamu i ženi njegovoj ogrtače od kože i odjene ih.

Putem odjeće, jedno izraelsko pleme transformirano je u svetu 'sektu', u potpunosti posvećenu službi Svemogućem i izraelskom narodu

Uistinu, rabini primjećuju da je u B-žjim očima svaki Židov istinski svećenik. Kao što Biblija kaže (Izla-

Stoga su Židovi dobili uputu da nose naročitu odjeću, "košer odjeću", ako želite, što zabranjujući odi-

jevanje vune i lana u istom odjevnom predmetu. Od muškaraca se također očekuje da nose posebnu odjeću kako bi vršili micvot, kao što su to cicijot (rese). I, konačno, od Židova se očekuje da se odijevaju čedno, da se suzdrže od toga da slijede najnovije modne stilove, posebno neskromnu i seksualno sugestivnu odjeću, koja umanjuje unutarnju svetost ljudskog bića.

U judaizmu odjeća nije napravljena jedino da štiti od vremenskih utjecaja, poput vrućine, hladnoće, kiše i snijega. Kao što Malbim tvrdi, ljudska odjeća također treba pružiti unutarnju, duhovnu zaštitu. Odatle naglasak Tore na svećeničkoj odjeći i njezinom isticanju, budući da ona igra ključnu ulogu u službi B-gu.

Ponekad odjeća služi i da štiti onoga koji je nosi od zamisli drugih, koji kada vide skromno odjevenu osobu brzo izgube zanimanje. Odjeća ponekad štiti onoga koji je nosi jer ga "sprečava" da posjeti nekošerrestorane ili mjesta koja su neprikladna za osobu koja je odjevena kao religiozni Židov.

Da bi naglasili moć odjeće, naši su rabini čak osmislili pametnu igru riječi, navodeći stih koji kaže da je B-g odjenuo prva ljudska bića u "kot'not or" u kožnu odjeću. Rabini kažu da kada se u riječi "or" (koža) umjesto hebrejskog slova "ajin" napiše "alef", nova riječ znači svjetlost. Odjeća, dakle, može osvijetliti put onima koji je nose ili pružiti svjetlo drugima.

Svakako nije slučajno što Tora prvi komplet ljudske odjeće opisuje kao dar od B-ga. Napokon, odjeća je zapravo odraz B-žanskog.

Strana 12

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald:

Ukupno 43 stiha parše Tecave, gotovo polovica ovotjedne parše, posvećena je detaljnom opisu odjeće koju su nosili svećenici. Posebnu odjeću nosili su jedino svećenici, nijedno drugo od dvanaest plemena (Josipovo pleme podijeljeno je na Efrajimovo i Manašeovo) nije počašćeno posebnom odjećom.

Na prvi pogled, Levijevo pleme bilo je samo jedno od plemena koja su proizašla od dvanaest Jakovljevih sinova. Međutim, kada su Leviti odbili štovati zlatno tele i ustali da obrane B-žju čast svojih životima te pokažu svoju vjernost B-gu i Mojsiju, oni su postali posebno pleme.

Oni su zamijenili prvorođenu mušku djecu koja su bila prvotno zamišljena da budu odabrani sluge B-žji.

Kao predstavnicima izraelskog naroda u svetim odajama Šatora sastanka i Hrama, Levitima su dani određeni darovi i desetine, te su im pripala 42 grada sa okolnim poljima na kojima su mogli raditi i osigurati si preživljavanje.

Međutim, jedna posebna obitelj iz Levijevog plemena, potomci Mojsijevog brata Arona, postali su svećenici – kohanim. Oni su obnašali svete dužnosti u Šatoru sastanka, a Leviti su im pomagali.

Prvotno je bilo oko 22 tisuće Levita, a samo četvero svećenika – Aron, Elazar, Itamar i Aronov unuk, Pinhas.

Talmud (Sanhedrin 83b) kaže da kada su svećenici nosili svoju svetu odjeću, njihova kehuna (svećeništvo), bila je nad njima. Kada nisu nosili tu odjeću, oni su bili poput svih ostalih članova plemena. Obični svećenici nosili su 4 odjevna predmeta, dok je Veliki svećenik nosio osam. Odjeća je, zaista, činila čovjeka. Bez odjeće svećenici nisu Godina 14 13Broj 20 Strana

Transformacije

mogli vršiti svoje dužnosti.

Tako je svećenička odjeća predstavljala dužnost. Odjeća je odražavala spremnost kohanima da služe ljudima i proglašavala je: "Ja nosim svoju uniformu, spreman sam za službu!" Kroz tu odjeću, jedno izraelsko pleme transformirano je u svetu 'sektu', u potpunosti posvećenu službi Svemogućem i izraelskom narodu.

Priča o Purimu je također dnevnik o transformacijama. Izraelski narod koji je bio na rubu uništenja od Hamanove ruke, odjednom je transformiran u heroje koje su poštovali svi stanovnici Perzije i Medije. Omrznuti narod Izrael, odjednom je postao najviše poštovan od svih.

Rabi Nosson Telushkin u svom tekstu Ha'Tora V'haOlam, ističe dva stiha iz knjige o Esteri. U Ester 3,15, Megila kaže, "kada je izdan proglas u glavnom gradu Šušanu, kralj i Haman sjeli su da piju, a u cijelom gradu Šušanu nastala je pomutnja."

Drugi stih koji citira rabi Telushkin je iz Ester 8,15 i opisuje Mordehajevo uzdizanje. Nakon što je Hamanov plan za uništenjem Židova propao, knjiga o Ester kaže da je Mordehaj bio uzdignut na najvišu poziciju u zemlji te je izašao u javnost pred kralja noseći carsku odjeću, i cijeli grad Šušan bio je pun radosti i veselja.

Midraš Raba, Ester 3,15, citira te stihove i kaže da se oni mogu objasniti stihom iz Izreka 29,2: "Kad se pravednici množe, narod se raduje, a kada zli vladaju, narod uzdiše."

Rabi Telushkin ističe da su u Šušanu, kada su na vlasti bili zli Haman i kralj Ahašveroš, te su sjeli da piju nakon izdanog proglasa o tome da valja ubiti sve Židove, cijeli grad,

i zapravo cijelo carstvo, svih 127 pokrajina Perzije i Medije, uzdisali u boli. Međutim, kada je zlo bilo pobijeđeno i Mordehaj je bio uzdignut, pojavljujući se javno u carskoj odjeći, cijeli se grad i cijelo carstvo radovalo.

Svećenička odjeća ne posvećuje svećenike. Odjeća jednostavno služi kao podsjetnik na važnu i svetu ulogu koju svećenici trebaju obavljati.

Svećenička odjeća treba pomoći svećenicima da se uzdignu i transformiraju iz onih koji su samo jedno od plemena, u vođe koji inspiriraju mnoštvo.

Slično tome, moć zla koje se uzdiže toliko je velika da ima moć transformirati carstvo – 127 pokrajina sa milijunima stanovnika, u teške antisemite koji žele uništiti nevin narod.

Kada svećenici, koji su odjeveni da bi služili kao vođe, prihvate svoju svetu ulogu, oni mogu inspirirati narod za dobro, za pravdu i za dobrotu. Kao rezultat toga, narod će se radovati, biti zadovoljan i ispunjen.

Rabi Telushkin ističe da kada su se pravednost i dobrota uzdigle u Šušanu, ne samo cijeli grad, već cijela nacija, ne samo Židovi, već i neŽidovi, bili su sretni i radovali se.

Nadajmo se da, baš kao što je odjeća transformirala Aronove potomke u svećenike, i baš kao što su pravednost i dobrota transformirale cijeli narod potencijalnih ubojica u simpatizere, da će tako naš narod, naša zemlja i naša nacija također svjedočiti transformacijama u kojima će zlo propasti, dobrota se uzdići, a B-žji blagoslovi obasuti sve ljude i sve narode.

■

Neka biste bili blagoslovljeni. ■ Prevela Anja Grabar

Strana 13

Rabbi Berel Wein:

Čini li odjeća Židova?

Ako je istina da odjeća čini čovje-

cesu odijevanja, posljednji komad

šenja žrtava. Javno iskazujući oda-

ka, onda je dvostruko istinitije da

odjeće koji Kohen gadol stavlja na

nost i privrženost Izraela službi

odjeća čini kohena (svećenika), a na-

sebe je cic – zlatna pločica na kojoj

G-spodnjoj, cic jasno postavlja prio-

pose kohen gadola – Velikog svećeni-

se nalazi ugravirano B-žje ime, i

ritete kako u javnom tako i priva-

ka Izraela. Opis odjeće koje kohanim

koju je Kohen gadol vezivao na svoje

tnom području Židovskog života.

i Kohen gadol trebaju nositi za vrije-

čelo. Ono što iz toga učimo jedno-

Ako ga se nosi na pravi način, i od

me službe u Hramu je konkretan,

stavno je i očito, i svakako nije og-

strane prave osobe – istinski Kohen

detaljan i inspirativan. Svaki odjev-

raničeno samo na Kohen gadola ili

gadol, koji je Aharonov nasljednik

ni predmet pored svoje očigledne

Hramsku službu. Pouka je da čo-

ne samo genetski već i moralno i

zadaće odijevanja kohena ima pose-

vjek ne proklamira svoju vlastitu

duhovno

bnu zadaću. Opisana odjeća trebala

pobožnost, da ne maše B-žjim ime-

Židovske odanosti službi B-gu i

je biti ishodište slave i časti, ne samo

nom, da se tako izrazim, besramno

čovjeku, i težnje za svetošću u

za one koji su je nosili, već i Hrama i

na svom čelu, sve dok nije siguran

ljudskom životu. I pono-vo, cic

službe B-gu Izraelovom. Zbog te

da su niži dijelovi njegovog tijela –

kojega nosi osoba koja je■ ne-

svrhe veliki komentatori Tore tražili

njegovo svakodnevno, svjetovno,

primjereno odjevena ne pomaže pu-

su simbolična, čak i mistična zna-

ljudsko ponašanje, pokriveni pravil-

no. Čitava Židovska povijest doka-

čenja i pouke koje je predstavljala

nim moralnim vrijednostima i če-

zuje ispravnost ovog zaključka.

odjeća svećenika. Jer, očito, ako

dnošću koje nalaže Tora. Mnogo ih

shvatimo poruke odijela svećenika

hita staviti cic na svoje čelo, no tek

tada ćemo bolje razumjeti i shvatiti i

ih malo razumije da, kako bi imali

čitavu ideju službe B-gu onako kako

pravo da to učine, svi ostali dijelovi

je definira Tora.

odjeće njihovih života trebaju biti

Tora ne opisuje samo odjeću svećenika i Kohen gadola, već donosi ta-

odjeveni na ispravan način i valjanim moralnim poretkom.

–

cic

postaje

izraz

Na kraju, ideja o odgovarajućoj odjeći, odjeći koja daje slavu i čast

onima koji je nose i društvu koje gleda tu odjeću, od središnje je važnosti za Židovski život i vrednote.

Odjeća koja je provokativna, koja je vulgarna i uvredljiva za druge, koja

kođer i kratak pregled odijevanja

Talmud nas uči da cic ima silu da

je fizički nepristojna i koja za cilj

prilikom postavljanja Kohen gadola

dovede do golemog opraštanja gri-

ima da izazove antisocijalnu reak-

na njegovu uzvišenu javnu dužnost.

jeha zajednice Izraela. On može ob-

ciju, odbačena je od Židovske tradi-

Tora napominje da je nužno prvo

noviti čistotu i svetost Hrama i nje-

cije. Na židovskoj ulici nisu potre-

pokriti donje dijelove tijela. U pro-

govu javnu službu, te službu prino-

bne uniforme (mada moram prizna-

Strana 14

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Čini li odjeća Židova?

ti da Židovi očigledno vole nositi

Bila je to simbolična i simbiotska

bilo zapisano neizgovorivo ime

uniforme kako bi identificirali sebe i

veza, recimo to tako, B-ga i Židov-

G-spodnje. To je bio motor koji je

svoju vezanost uz određenu grupa-

skog naroda u ostvarenju nacional-

po-gonio čudo urima v’tumima. Bez

ciju), već bi trebalo važiti pravilo za

nih i duhovnih ciljeva Izraela. Jedi-

njega hošen je bio tek beživotna

naše društvo da se nosi jednosta-

no tim uzajamnim djelovanjem Ne-

zbirka

vna, čista i dopadljiva odjeća. U tom

besa i ljudskih bića mogla je poruka

značenje je dio Židovske tradicije.

smislu, možda se svi možemo

dragog

kamenja.

Ovo

Ljepota i skupe vrijednosti imaju

složiti da odjeća doista čini Židova.

smisla samo onda kada su na odre-

Jedan od glavnih odjevnih pred-

Jedino uzajamnim djelovanjem Nebesa i ljudskih bića mogla je poruka urima v’tumima imati bilo kakvo konstruktivno značenje

meta koje je Veliki svećenik Izraela odijevao bio je draguljima optočen naprsnik – hošen – kojega je nosio na prsima. Taj je naprsnik sadržavao dvanaest dragih kamenova različitih boja i na svakom od kamenova bilo je ugravirano ime jednog od Izraelovih plemena.

đeni način nadahnute i stvorene za

višu svrhu duha i službe. Kralj Solomon mudro je rekao da "ako G-spod neće graditi grada uzalud se muče koji ga grade."

U doba Drugoga Hrama, hošen se nalazio na prsima Velikog svećenika. No urim v’tumim više nisu bili u aktivnom stanju. Ljudski element

Uz te dragulje nalazila su se dva

službe i posvećenja već je nedosta-

velika duguljasta dijamanta koji su

urima v’tumima imati bilo kakvo

jao. Nije više bilo proroka među

bili umetnuti u naramenice pregače

konstruktivno značenje. Nebesa ni-

Izraelom i hošen je stoga bio tek

– efoda – koju je nosio Veliki sveće-

kada u potpunosti sama ne odre-

ukras, dio uniforme Velikog sveće-

nik. Na tim draguljima na narame-

đuju našu budućnost. Mi također

nika, no ne više B-žanski vodič u

nicama bila su ugravirana imena

moramo raditi i truditi se, tumačiti i

budućnost i izvorište uputa narodu

praotaca Izraela i spomen na sva

anlizirati, učiti i djelovati kako bi se

Izraela.

plemena Izraela. Time su se na tim

naša budućnost ostvarila s uspje-

kamenovima na naprsniku i na na-

hom.

ramenicama mogla naći sva dvadeset i dva slova hebrejskog alfabeta.

Zbog toga su velikani i rabinske vođe iz razdoblja Drugog Hrama u

U džepiću hošena bio je umetnut

Zemlji Izraelovoj rano prepoznali

komadić pergamenta na kojem je

da je taj Hram u konačnici osuđen

To je omogućavalo tim kameno-

na uništenje. Neophodne interakcije

vima i na njima ugraviranim slovi-

između Nebesa i zemlje, B-ga i Nje-

ma da služe kao urim v’tumim –

govih stvorenja, više nije bilo. U

sredstvo za proricanje kojim su se

takvim okolnostima, bez obzira

odluke o važnim nacionalnim pita-

koliko lijepa bila struktura ili koliko

njima mogle donositi uz B-žansku

privlačni bili dragulji, dašak vječno-

pomoć i intervenciju. Putem odgo-

sti na kojoj se zasnivaju svi Židovski

vora slovima koja su svjetlila na

životi nedostajao je. Naša je zadaća

kamenovima, sposobnost da se slo-

da na neki način obnovimo upravo

va poredaju ispravnim redom i lo-

taj

gično u nužne riječi i poruku ovisilo

osobnom

je o Izraelskim prorocima koji su

životu.

točno "čitali" urim v’tumim.

Godina 14 15Broj 20 Strana

isti

urim v’tumim i

našem

u

svom

nacionalnom

Šabat šalom ■

Strana 15

Rabbi Yissocher Frand:

Kada vam netko kaže "Ne brini za to" to je pravi trenutak da se počnete brinuti U ovoj paraši nalazimo micvu o paljenju menore u Miškanu: "Zapovijedit ćeš dakle sinovima Izraelovim da uzmu za tebe čistog, prešanog maslinova ulja za svjetlo, da pale svjetiljku neprestance..." [Šmos 27,20]

Gemara [Šabos 22] postavlja očito pitanje: Zbog čega nam Svemogući zapovijeda da imamo menoru u Miškanu/Mikdašu? Da li je Njemu potrebno svjetlo? Naposljetku, tijekom 40 godina lutanja pustinjom, Židove je vodila Njegova Svjetlost. Njemu svakako nije potrebna naša svjetlost.

Točno je zapravo da je Svjetlost menore simbol činjenice da B-žja Prisutnost boravi u sredini Židovskog naroda. To je ono kako Gemara gleda na to pitanje.

Međutim, Medraš Raba ima drugačiji pristup. Medrašu se nameće isto pitanje. Medraš, stavljajući riječi u usta Svemogućeg, kaže: "Meni nije potrebno svjetlo, ali neka mi osiguraju svjetlo kao što sam ga Ja osigurao njima. Kao što je pisano: 'A

Vječni iđaše među njima danju.'"

Medraš tumači da kada je Židovskom narodu bila dana ta micva (da upale menoru), oni su zapitali Mošea Rabenu - 'Zašto haKadoš Baruh Hu treba naše svjetlo?' Moše im je odgovorio da je to zato, izrazimo se

Ne pravite idole — koji odišu kulturom nemorala — i stavite razum ponad svega ostaloga

tako, da im da priliku da "otplate" Vječnom. "Neka mi osiguraju svjetlo kao što sam Ja svjetlo osigurao njima."

Hazal nas uče da steknemo uvid u to kako ljudi postupaju. Kada Reuven učini Šimonu uslugu, Šimon će

reći "Puno ti hvala." Reuven će na to odvratiti "Nemoj na to obraćati pažnju. Nije to ništa. Ne moraš mi čak niti zahvaliti. Ne brini se!" Kakvo je naše mišljenje o Reuvenu? Mislimo si: "Kakav veliki čovjek! Cadik!

Rav Yeruchem Levoviz zt"l, mirerski mašgijah, kaže da Reuven i nije baš toliki cadik. On ima skrivene pobude. Sve dok Šimon smatra da nije u stanju uzvratiti Reuvenu za uslugu koju mu je učinio, kao što izreka kaže: "Duguješ mi – i to puno!" Ljudi vole kada im drugi ■ "puno" duguju. Duboko u sebi, Reuven ne želi da Šimon osjeti da mu je u stanju uzvratiti za tu uslugu, bez obzira što Šimon rekao ili učinio za Reuvena. Činjenica da im Ribono Šel Olam – kojemu zapravo Klal Jisrael uistinu "puno" duguje – omogućava da Mu učine uslugu, kao uzvrat za uslugu koju je On učinio njima pokazuje da Vječni ne želi da se osjećamo bespomoćnima u toj vezi. To je ogroman hesed (božanska dobrota) što nakon što im je 40 godina osiguravao Svjetlo u pustinji, Svemogući im sada pruža mogućnost da Mu uzvrate za to.

U tome je razlika između Gospodara Svijeta i čovjeka od krvi i mesa.

On nam je učinio uslugu i On nam daje da mu uzvratimo za to. On ne želi da se osjećamo dužnima Njemu.

Naša haftara u Šoftim, poglavlje 13, donosi priču o budućim roditeljima Šimšona (Samsona), koji su niz godina bili neplodni. Jednog lijepog dana došao je anđeo i rekao Manoahovoj ženi da će zatrudnjeti i dobiti dijete. Anđeo je dao majci uputu da ne pije vina tijekom

Strana 16

Divrej Tora

(nastavak sa 16. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

trenutak da se počnete brinuti

Kada vam netko kaže "Ne brini za to" to je pravi bro se mora prepoznati, priznati i nagraditi. Istodobno, B-g u svojoj Mudrosti može uočiti nedostatke i uvidjeti da se ti nedostaci moraju ispraviti ili čak kazniti.

trudnoće, te joj isto tako naložio da dijete ima čitav svoj život biti nazir.

Manoahova supruga ispričala je svom mužu o tom proročanstvu. On je zatražio da se susretne s anđelom.

Anđeo se ponovo pojavio u prisutnosti njih oboje. Oni su prinijeli žrtvu i tada je anđeo nestao i nikada se više nije pojavio. Pasuk kaže da pošto se anđeo više nikada nije pojavio: "Tada je Manoah znao da je to bio anđeo B-žji." [Šoftim 13,21] Drugim riječima, oni su dobili dijete kao što je anđeo predskazao, no anđela više nikada nisu vidjeli. Tada je Manoah znao da je to uistinu anđeo B-žji.

Iz toga kako je navedeno u pasuku, zvuči kao da je razlog što je Manoah shvatio da je to uistinu bio anđeo B-žji bilo upravo to što se on više nikada nije vratio. Rezoniramo da je tako, jer da je to bio običan čovjek, mogli bismo se okladiti u zadnji novac kojeg imamo, da bi se taj čovjek vratio na dan rođenja djeteta, i rekao: "Nu, kako je moj maleni?"

Tada bi Manoah i njegova žena morali reći: "O, zahvaljujemo vam se svim srcem. Što bismo mogli učiniti da vam se zahvalimo?" A osoba bi rekla: "Ma, nije to ništa" (ali bi zapravo željela da joj se oni osjećaju dužnima.) Međutim, onaj koji je donio obavijest o djetetu Manoahu i njegovoj ženi bio je doista anđeo... jer se nikada više nije vratio natrag da prešutno zatraži zahvalu i izazove osjećaj dugovanja.

Brisker Rav zt"l imao je mnogo djece. Sve ih je poženio i poudavao u istoj jeruzalemskoj dvorani za vjenčanja, Vagshal. Vlasnik zgrade smatrao je da mu je čast što je Brisker Rav izabrao njegovu dvoranu za vjenčanja pa mu je ponudio dvoranu bez plaćanja naknade. Brisker Godina 14 17Broj 20 Strana

Rav Bloch objašnjava da se s tim izazovima susrećemo neprestano.

Vidimo ljude koji rade stvari koje nisu 100% u redu (možda čak ni 10% u redu), unatoč tome što su imali dobre namjere. Moramo biti u stanju reći "ali nije sve u tome loše – imao je dobre namjere!"

Rav je odbio prihvatiti tu ponudu.

Rekao je otprilike ovako: "Najskuplje plaćam kada je besplatno."

Kada vam netko da nešto besplatno, nemojte misliti da mu ništa ne plaćate. Kada je besplatno, vi dugujete nekome. To je ono što nas taj pasuk uči. B-g nam je dao priliku da Mu uzvratimo paljenjem svjetala za Njega, kao što je On činio za nas tolike mnoge godine, kako se ne bismo osjećali dužnima prema Njemu.

Moramo oponašati B-ga i prepoznavati da sve stvari nisu crnobijele. Moramo biti u stanju barem razaznati razliku i potražiti dobre namjere, čak i u postupcima koji možda zaslužiju osudu.

Rav Aryeh Levine (poznati "Cadik našeg vremena"; 1885.-1969.) imao je vrlo ogorčenog i neprijateljski nastrojenog protivnika. Iz nekog razloga, taj je čovjek završio u zatvoru. Rav Aryeh Levine otišao ga je posjetiti u zatvor. Zatvorski čuvar upitao je Rav Aryeha: "Zašto ga dolaziš posjetiti? On te mrzi! Uvijek te javno kritizira!"

B-g vidi nijanse sive Postoji midraš u vezi Arona i njegovog sudjelovanja u stvaranju Zlatnog teleta koji proturiječi onome što piše u tekstu paraše. Rav Elya Meir Bloch (1894.-1955.) objašnjava da iz tih "proturječnosti" učimo da B-g ima moć promatrati čovjekov čin i u njemu vidjeti višeslojne aktivnosti. Kod B-ga stvari nisu tek crne ili bijele. Kod B-ga postoje nijanse sive.

B-žja Istina je u stanju razriješiti ono što nam se čini proturječnim.

B-g može pogledati čovjekovo djelo i u njemu vidjeti i dobro i loše. Do-

Odgovor Rav Aryeha glasio je "On to čini iskreno" (tj. – ima dobre namjere) To je odgovor koji možda zahtijeva razinu pravednosti Reb Aryeha Levinea. Bio je u stanju pripisati svom neprijatelju da ga je progonio u najboljoj namjeri.

Toliko puta promatramo događaje i pri tom mislimo: "U redu, ovdje ima i dobro i loše, ali dobro je potpuno poništeno onim lošim." B-g ne poništava tek tako dobra djela. Ni mi ne bismo trebali tako brzo poništiti dobro. Ne bismo trebali svijet gledati kao crno-bijeli. Trebali bismo tražiti nijanse sive. ■ Strana 17

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Dajte da biste zadržali Ovaj odlomak Tore nalaže micvu paljenja menore. Paljenje menore u Svetištu, paljenje svijećica za Hanuku i paljenje šabatnih svijeća važne su micvos.

Paljenje svijeće je simbolično. Ako upalite svijeću da bi sebi načinili svjetlo, i drugi mogu imati koristi od tog svjetla. Ono se ne može ograničiti. S druge strane, ako zapalite svijeću za druge, i vi, također, možete imati koristi od svjetla.

To bi trebalo obilježavati sve što činimo. Ne bismo trebali činiti stvari koje su toliko restriktivne da drugi ne mogu od njih imati koristi, i trebali bismo shvatiti da kada činimo nešto za druge, to nije pravi altruizam, jer ćemo i sami imati koristi od tog čina.

Postizanje veličine - i ograničenja koje ono ima Vjernici se moraju čuvati opasnosti kultizma.

Mnogi komentari primjećuju da od Mojsijevog rođenja pa nadalje, nema nijednog odjeljka Tore u kojem se ne spominje Mojsijevo ime, izuzev ovotjednog, Tecave.

Baal HaTurim kaže da je to stoga što je Mojsije, kad je molio za oproštenje grijeha sa Zlatnim teletom, rekao B-gu, ako neće oprostiti Izraelcima, ''izbriši me sada iz knjige koju Si napisao'' (Izlazak 32, 32).

Premda im je B-g oprostio, Mojsijeve su riječi ipak ostale na snazi jer, uči nas Talmud, "prokletstvo pravedne osobe se ispunjava čak i ako je izrečeno na uvjetnoj osnovi" (Berahos 56a).

Drugi su komentari ponudili drugačija objašnjenja.

Impresivno je objašnjenje rabina Zalmana Sorotzkina. Čitanja Tore su tako organizirana da odlomak Strana 18

Tecave gotovo uvijek dolazi u tjednu kada pada 7. adara, dan rođenja i smrti Mojsija. Netko bi mogao pomisliti da bi ovaj dan mogao imati posebno značenje u judaizmu. Da bi umanjili važnost datuma rođenja i datuma smrti Mojsija, učenjaci su organizirali čitanja tako da se dio Tore u kojemu se ne spominje njegovo ime čita tog tjedna.

Ovo je dalekosežan način gledanja i on zahtijeva da uspostavimo delikatnu ravnotežu. Mojsije je bio najveći od svih proroka, zakonodavac koji nam je prenio riječ B-žju. Mojsije je bio učitelj: na svetom jeziku poznat je kao Moše Rabenu. Ali on je bio samo B-žji predstavnik, a ne onaj koji daje naloge.

Kod ljudi postoji sklonost da obožavaju svoje vođe. Rimski carevi postali su bogovi. U mojim knjigama o samopoštovanju ("Let Us Make Man", "Angels Don't Leave Footprints", "Life's Too Short") ukazao sam na niz mehanizama kojima osoba s niskim samopoštovanjem može pokušati steći osjećaj vrijednosti. Jedan od njih je obožavanje junaka, pri čemu osoba postavlja nekoga kao vrhunsku veličinu, a identificirajući se s njime i time što postaje njegov poklonik, sudjeluje u veličini koju je pridala svom totemu.

Krajnji cilj ovog obrambenog mehanizma je uzdići nekoga na razinu božanstva i identificirati se s njime.

U suštini to je dinamika kultova.

Talmud kaže da je erev rav, skupina Egipćana koji su se pridružili Izraelcima prilikom Izlaska, bila odgovorna za Zlatno tele. To potvrđuje tvrdnja da su štovatelji Zlatnog teleta rekli: "Ovo je tvoj B-g, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske" (Izlazak 32,1-4), što ukazuje da se radilo o grupi tuđinaca koji su se obraćali Izraelcima. Iako je erev rav bio svjedokom razdvajanja voda Trstikovog mora i objave na Sinaju, oni nisu uspjeli shvatiti koncept apstraktnog B-ga.

Oni su razvili "kult Mojsija", i kad su mislili da je Mojsije umro,■ rekli su Aronu: "Načini nam bogove koji će ići pred nama."

Nažalost, tijekom njihovog robovanja u Egiptu i izloženosti egipatskoj kulturi, neki su Izraelci postali podložni egipatskoj misli, i nisu potisnuli erev rav.

Pod stalnim Mojsijevim skrbništvom i upozorenjima protiv svih oblika idolopoklonstva, oni su razvili čvrstu vjeru u B-ga, a ne vjeru u čovjeka ili totem. Kad je Bilam nastojao baciti zle čini na Izrael, primijetio je da to nije u stanju učiniti i uzviknuo: "B-g je taj koji ih je izveo iz Egipta" (Brojevi 23,22).

S čvrstom vjerom u B-ga, Izrael je imun na kletve.

Zapažanje rabina Sorotzkina omogućuje nam da shvatimo zašto Hagada za Pesah, koja je detaljni prikaz Izlaska, izostavlja središnji lik priče: Mojsija. To je stoga što moramo imati na umu: "B-g je taj koji ih je izveo iz Egipta."

Ljudi imaju svoje slabosti, a jedna od tih slabosti je divljenje velikim vođama. Moramo biti na oprezu da ne podlegnemo toj sklonosti. Moramo odati čast našim velikim vođama, poštivati ih i, prije svega, učiti od njih, ali mi ih ne obožavamo niti im se molimo. ■ Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti L ažna skromnost Jednom je rebu Israelu iz Ružina došao hasid reba iz susjednog mjesta po savjet.

"Reci mi nešto o svome učitelju," započe reb Israel.

"Rebe je izuzetno skroman i ponizan čovjek. Čak i najmanji izraz poštovanja potakne ga da preispita svoje ponašanje", odgovori hasid.

Reb Israel ne odgovori ništa, pa zbunjeni hasid nastavi: "Štoviše, kada god posjeti najbliži grad, ljudi se nepozvani sakupe, kako bi mu izrazili sveopće divljenje."

"I to njemu stvara probleme?" nastavi reb Israel.

O pisujući mudrost Kralja Solomona stihovi kazuju: "I on

je postao najmudriji među ljudima... i koristio je tri tisuće metafora." Na prvi pogled, mogli bismo pomisliti da se opis odnosi na bogatu maštu Solomona, a ne na neku veliku mudrost. Ali metafora je mnogo više od ugodnog načina prenošenja neke ideje; to je prevođenje koncepta na niži nivo intelektualnog diskursa. Veličina Solomonove mudrosti ogleda se u činjenici da je bio u stanju približiti najdublju mudrost umovima koji su dobrano – tri tisuće koraka - zaostajali za njegovim umom. To je omogućavalo primateljima da obnove te korake, jedan za drugim, sve dok ne bi dostigli prvotni nivo diskursa.

Solomonova mudrost je i sama metafora za onu vrstu mudrosti koja je vodila B-žju kreaciju našeg fizičkog svijeta.

Nakon radikalnog "skoka" iz neegzistencijalne stvarnosti u egzistencijalnu, B-g je počeo kreirati sve što postoji putem najduhovnijih, najuzvišenijih oblika. Potom je, mnogim preobrazbama prouzročio njihov razvoj, da bi na koncu

"Naravno! Prvo je govorio kako se dive konstrukciji njegove nove kočije, poslije da su u pitanju snažni konji koji su u nju upregnuti. Onda je shvatio da se ipak dive njemu. Nesretni je učitalj povraćao čitavu noć, ne mogavši shvatiti svu tu gužvu koja se stvara oko njega."

"Jadan čovjek!, uzviknu reb Israel. "Nije li mogao pronaći bolji način da se nosi s ukazanim počastima, pa je bio prisiljen povraćati? Postoji jednostavan način: primiti svu pažnju, ali ne dozvoliti da postaneš o njoj ovisan. Nije počast uzrok povraćanja našeg brata, već opsesija njome kojom je preplavljen." ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

stvorio naš fizički svijet, najopipljivije ostvarenje svega onoga što je stvorio. Svaki materijalni element i energija zapravo je fizička manifestacija višeg, puno duhovnijeg; voda je, naprimjer, fizičko utjelovljenje ljubavi i milosrđa, dok vatra predstavlja fizičku dimenziju snage. ■ R. Menachem Mendel Schneerson

Godina 14 19Broj 20 Strana

Strana 19

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Upali svoj vlastiti plamen Prije nekoliko godina upoznao sam jednog čovjeka koji mi je ispričao najnevjerojatniju i zadivljujuću priču. Čini se da su, mada je bio rođen u hasidskoj obitelji, njegova braća i sestre jedno za drugim, napustili obiteljsko okrilje. Iz očaja, njegovi su ga roditelji poslali u Jeruzalem da boravi kod njihovog jerušalmi Breslov rođaka. Nadali su se da će ga jako religiozna okolina zaštiti od negativnih vanjskih utjecaja. Nažalost, plan nije uspio. Avi se ipak uspio susresti s pogrešnom skupinom prijatelja i ubrzo je krenuo putem svoje braće i sestara.

Jednog šabata, kada je bio siguran da ga nitko ne gleda, stisnuo je prekidač za svjetlo. Odjednom je čuo kako se iza njega netko kreće. Bio je to njegov jerušalmi rođak. Iznenađen i preplašen, očekivao je uobičajeni verbalni ukor koji je dobivao od svojih zabrinutih roditelja. No, umjesto toga rođak mu je rekao nekoliko jednostavnih riječi ohrabrenja koje će promijeniti njegov stav i na kraju tijek njegovog života: "Avi, samo znaj da te B-g i dalje voli."

Avi je počeo shvaćati da je duboko u sebi doista žudio za smislenim odnosom s B-gom. Jednostavno ga je iskustvo njegovog odgoja uvjerilo da B-g na neki način samo čeka da on napravi neku grešku pa da ga udari nekom kaznom. Sada kada mu je duboko religiozan čovjek pokazao da ga unatoč njegovim problemima B-g voli i čeka, on je bio u stanju otvoriti svoje srce i početi graditi svoju vlastitu osobnu vezu s Njim.

Hebrejska riječ za dušu, nefeš, također znači htjeti, imati potrebu i

Strana 20

željeti. Svaka čista židovska duša žudi za duhovnošću i strastveno plamti željom za bliskošću s B-gom.

To je razlog zašto, u Židovstvu, uvijek povezujemo svijeću s dušom; na primjer, palimo svijeću na jarcajt.

Poput plamena i neumrljanja židovska duša se stalno podiže prema pobožnosti. Međutim, život je vičan tome da nas gurka unaokolo i odvaja od naše iskre.

Biti postojan, čak i kada se čini da stvari ne idu kako bismo htjeli, dokazuje našu predanost B-gu

Kabala podučava da postoji sedam temeljnih karakternih osobina: dobrota iz ljubavi, disciplina, sklad, nadmoć, krasota, osnova i kraljevstvo. Kao ljudska bića mi posjedujemo mogućnost da uzdignemo i usavršimo te osobine ili da postanemo njihov plijen. Zato smo često testirani u svakom od ovih sedam područja. Sukladno našem uspjehu, postoji sedam razina Neba ili sedam razina Pakla. Zbog toga je život toliko

iscrpljujuć i nepredvidiv. Naša životna iskustva su naše mogućnosti da rastemo i jačamo u svakom od ovih sedam područja. Količina nevolja gotovo nam jamči da većina od nas neće uvijek biti dorasla svakom izazovu, da ćemo ponekad (ili često) biti pobijeđeni. Dakle, što nam je činiti?

Kralj Salomon uči: "Pravednik će pasti sedam puta, i ustati!" (Izreke 24,16). Čak se i cadik, na njegovoj uzvišenoj razini donekle pokoleba, pa kako se ne bismo onda mi. Sve je to dio življenja čestitim životom.

Naša nam paraša zapovijeda da "zapalimo ner tamid (vječno svjetlo)" (Izlazak 27,20). Ner tamid prebiva u svakome od nas: to je naša čista duša. Bez obzira što nam život priredio, mi možemo zapaliti ner tamid tako što ćemo se sjetiti što je naša suština, sjetiti se da nas B-g voli i žarko žudjeti za bliskošću s Njim.

Suština svakog odnosa je žarka želja da međusobno dijelimo. Naš glavni izazov je da se pobrinemo da čak i ako zakažemo u jednom ili svih sedam područja, sačuvamo svoju želju za pobožnošću. Biti postojan, čak i kada se čini da stvari ne idu kako bismo mi htjeli, dokazuje našu predanost B-gu! Kroz našu postojanu odlučnost da pokušavamo iznova još jednom i još jednom, konačno ćemo moći dohvatiti ner tamid i zapaliti svih sedam razbuktalih plamenova na menori čak i u najmračnijoj noći. Amen agutn Šabos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Parašat Tecave nastavlja se na parašat Teruma, koja je početak novog razdoblja izgradnje i stvaranja sebe samih iznutra - vrijeme je za obnovu.

U ovoj paraši učimo kako da postanemo svećenici, kako da se povežemo s Mojsijevom silom, te na koji je način Purim povezan s time.

Naš je posao ovog tjedna da učimo kako da budemo svoj vlastiti Veliki

svećenik

i da

naredimo

time što su rituali Hrama postali

Zohar objašnjava značenje riječi

osobni kako bi se postiglo stanje u

■ ..." "Ve'ata" ("A ti ćeš zapovijediti

Prošlotjedna paraša Teruma se

kojem "Neka mi sagrade Svetište da

‫)עא ד‬, koja se spominje kroz cijelu

bavila gradnjom Miškana (prijeno-

mogu boraviti u njima". To se doga-

parašu. Hebrejsko slovo vav (Ve'ata -

snog hrama kojeg su Moše i Izraelci

đa kada svaki pojedinac među na-

‫ )ע‬je vav koje se pojavljuje u Tetra-

izgradili u pustinji) i o njoj smo rekli

ma prihvati odgovornost i priliku

gramu, ‫ מדע"ד‬i koje simbolizira du-

kako Zohar objašnjava da se riječ

da stvori Hram u svemu što radi:

hovno bogatstvo koje nam dotiče iz

"Teruma"

posveti svoj život, kuću, brak, po-

gornjih svjetova. Riječ "ata" (ti - ‫)א ד‬

sao, itd.

znači od A )‫ )א‬do Ž ) ) i podrazumi-

Svjetlu da uđe u sve što radimo.

na

hebrejskom

treba

podijeliti, te čitati kao Tarom H, što

jeva sve, a slovo he ( )‫ )ד‬predstavlja

znači 'uzdižući he - ‫ 'ד‬ukazujući na

Parašat (priča o) Tecave počinje s

našu sposobnost da uzdignemo na-

riječima "A ti ćeš zapovijediti djeci Iz-

šu stvarnost (simboliziranu slovom

raelovoj ...", što znači da je potrebno

‫ )ד‬na više razine kroz radnje dariva-

da preuzmemo komandu nad na-

nja i dijeljenja. Uzdizanje se također

šim životom. Moramo shvatiti da je

može postići tako da imamo svijest

svatko od nas Veliki svećenik i da

o svetosti. Paraša Tecave nastavlja se

na nama leži odgovornost da učini-

Prošli smo tjedan saznali da mo-

baviti istom temom, međutim, um-

mo promjene u svojim životima, jer

ramo uzdići he )‫ )ד‬a sada smo saz-

jesto da se bavi građevinom ona se

naša je suština da budemo Stvoritelj

nali da je potrebno povezati se s vav

bavi osobom - Velikim svećenikom.

i da budemo u stanju nalagati i za-

(‫)ע‬. To je zapravo namjera našeg srca

Površno gledajući paraša Tecave,

povijedati svojoj stvarnosti da po-

koja bi trebala biti dijelom svega što

koja se bavi svećenikom (kohenom)

stupa u skladu s našom voljom. Sto-

poduzimamo. Dakle, kad god nešto

nema s nama nikakve veze. Među-

ga moramo zapamtiti, znati i razu-

činimo sa svetošću, čistoćom i lju-

tim, nakon uništenja drugog Hrama

mjeti da je to naša uloga – biti sveće-

bavlju, rezultat će biti značajan i

(70. n.e.), pojam kohen (svećenik) je

nik. To znači, da se u našim kuća-

moćan. Moramo preuzeti odgovor-

izgubio svoj izvorni smisao, pa je

ma, na poslu i u svemu čega se do-

nost za svaku pomisao ili čin kako

samo prezime potomaka hramskih

taknemo, moramo ponašati i djelo-

bismo

svećenika.

vati poput Velikog svećenika u

uspjeha. ■

Danas smo svi postali svećenici, Godina 14 21Broj 20 Strana

Hramu.

naš svijet. Dakle, riječ Ve'ata opisuje povezivanje na svo duhovno bogatstvo putem slova vav (‫ )ע‬koje je kanal da ga preusmjerava u he )‫ )ד‬našu stvarnost.

doživjeli

pravi

osjećaj

Prevela Tamar Buchwald Strana 21

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost Židovski duhovni put musara Staloženost (nastavak) Ispiti Situacije - velike i male - koje se pojavljuju u svačijem životu i remete naš unutarnji mir nisu tek bolne smetnje, kažu majstori musara, one su ispiti. Pa je stoga na vama da ispit položite ili padnete. A testirani ste upravo u onim osobinama duše koje su vaša slaba točka. Situacija koja vrši pritisak na dobro odmjerenu i snažnu osobinu doista ne predstavlja nikakav ispit, a način na koji ćete reagirati nije neki poseban trud.

Ali ako ste osoba sklona bijesu i netko vam stane na prste (doslovno ili u prenesenom značenju) ili ako ste u iskušenju da kradete a netko vam pred nosom ostavi otvoren novčanik ili ako vas svaki put obuzme požuda, a recepcionar/ka u hotelu je baš vaš tip, onda je to ispit.

Alter iz Novarodoka je pripremu za te životne ispite učinio središnjim obilježjem musara kojeg je naučavao. Njegovo je stajalište bilo da sve nas karakterizira velika pobožnost i bogobojaznost, sve dok se ne pojavi nešto posebno teško što predstavlja izazov našoj snazi volje.

Upozorio je da ćemo, kad nam se takve vrste problematičnih izazova ispriječe na putu, do čega će neizbježno doći, vjerojatno biti nespremni i naći se u opasnosti da se raspadnemo. Mudro je donijeti odluku da ćemo učiti i prakticirati u vrijeme dok nismo na ispitu, tako da ćemo imati na raspolaganju rješenje i resurse kad nam se pojave izazovi i kušnje, kao što budu. "Topionica je za srebro, peć za zlato, ali B-g ispituje srca," uči knjiga Izreka.

Alter iz Novarodoka jednom je Strana 22

pitao svoje učenike: "Znate li zašto je Gospodar svemira stvorio vlakove?" I prije nego li je itko od njih uspio odgovoriti, sam je dao odgovor: "Kako bi doveo studente u Novarodok ješivu!"

Jedan pažljivi student tada je upitao: "Ali Rebe, ako je tako, zašto vlak vozi u oba smjera?"

"To je", rekao je Alter, "ispit".

Razumijevanje i prihvaćanje da narav života čine ispiti, ključno je za njegovanje smirenosti, jer kada se nađete na ispitu, najvjerojatnije ćete biti izbačeni iz svoje unutarnje ravnoteže.

Idealan odziv na ispit je pokazati se doraslim i slavodobitno trijumfirati, a to bi značilo posegnuti u osobinu duše koja se našla na ispitu na način koji vam nije nimalo lak, ali je dobar za dušu. Stvarna situacija, međutim, mora biti da biste mogli krenuti u bilo kojem smjeru. Zbog toga je taj ispit stvaran. Ako položite ispit, tada se taj aspekt vašeg unutarnjeg bića osnažuje i stječete pravo da krenete naprijed – da se suočite s još jednim nizom izazova, kao što smo naučili. U protivnom vjerojatno ćete se u nekom budućem trenutku ponovo susresti s ovim istim ispitom.

Vidio sam da se ova situacija najjasnije oslikava u vezama. Kad medeni mjesec završi, veza može izgledati kao jedan nebrojeni niz ispita.

Ljudi suviše često bježe od ovih kušnji, razvedu se, a zatim idu dalje tražiti novu vezu - koja će njihove nedovoljno snažne osobine duše staviti na ispit na potpuno jednak način.

Iako možemo žaliti, proklinjati i željeti da je bilo drugačije, neminovno je da neprestano dolazimo u situacije koje iskušavaju one strane naše prirode u kojima smo zreli za rast. Svaki je život prepun takvih vrsta ispita i kušnji. Zašto je život organiziran na ovaj način? Svakako ne zato kako bismo neizbježno zakazali i pali, već zato da se i nadalje sučeljavamo s mogućnostima za rast. Život nam pruža stvarne prilike u kojima se oblikuje karakter i čisti duša. Iz ove perspektive, čitav ■ naš život je obrazovni proces, i kao i kod svakog školovanja, tijekom tog procesa polažu se ispiti. Naš je izazov suočiti se s tim ispitima i iskoristiti ih za pročišćavanje i ispravljanje te tako osloboditi put našem približavanje jednih drugima i B-gu.

Testovi su dio obrazovnog procesa Kad pomislite na ispite s kojima ste se susreli i koje susrećete tijekom svog procesa rasta, vjerojatno ćete pomisliti na negativne izazove - požudu, pohlepu, bijes, ljubomoru, aroganciju i slično. To doista jesu uobičajeni ispiti, ali i pozitivna iskustva mogu postati ispiti dok putujemo svojim putem. Primjerice, uspjeh ponekad može predstavljati veći izazov nego neuspjeh. Niz uzastopnih uspjeha može osobu podići na valove ushita, potaknuti osjećaj nepobjedivosti. Opojna oholost i opasna pohlepa mnogo će se učinkovitije hraniti uspjehom nego neuspjehom. Ovo je dobro poznati fenomen u poslovnom svijetu, gdje je on prepoznat i dokazani je recept za katastrofu.

Tako život neprestano na vaš prag Divrej Tora

(nastavak s 22. stranice)

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

donosi ispite, bez obzira proživljavate li mračne dane ili vam stvari idu jako dobro. Moje promatranje mog vlastitog života, kao i života drugih, uvjerilo me da sebi činite uslugu kad te borbe ne odbijate već ih prihvaćate, jer izgleda da su one neizbježne, utkane u samo tkivo života. U stvari, ako ste predani vlastitom rastu, nećete ni poželjeti da vaše borbe prestanu, jer one su same put do rasta. Ispiti su put. Kad razmislimo koji je idealan unutarnji stav koji možemo zauzeti dok se borimo sa svojim izazovima vraćamo se na temu smirenosti.

nalno stanje ni u jednom trenutku ne određuju namjere i postupci koje netko drugi (ili život) šalje u vašem smjeru. Pojavit će se svakakvi osjećaji, kao što se to dešava u našim životima, ali kada vas je zaposjela smirenost, vaša unutarnja srž nije ostavljena na čistini da je šibaju vanjski doživljaji. Vaša sloboda je veća od toga.

mjere dobre. Reci mi ipak jesi li postigao smirenost ili nisi."

Neovisna duša U poglavlju o smirenosti Rabbi Menachem Mendel Leffin u svojoj knjizi musara iz 19. stoljeća, Cheshbon ha'Nefesh, rezimira smirenost rečenicom: "Izdignite se iznad događaja koji su nebitni - i dobrih i loših", piše on, "jer oni nisu vrijedni toga da remete vašu duševnu smirenost."

Njegova je poruka da će dobro koje vam se dogodi vjerojatno podjednako zasjeniti vaše unutarnje stanje staloženosti mentalnom uznemirenošću kao i loše, a u oba slučaja emocionalno preopterećenje zasigurno će imati negativan utjecaj na vaš život.

Klasična židovska priča koja se pripisuje velikom kabalističkom rabinu Isaacu Luriji postavlja standard za smirenost pri suočavanju s izazovima koji su svojstveni i ugodnim i ružnim situacijama: Neki je rabin jednom došao k jednom od kontemplativnih kabalista i zatražio da ga prihvati kao kandidata. Učitelj mu je rekao: "Sine moj, neka te B-g blagoslovi, jer tvoje su naGodina 14 23Broj 20 Strana

Rabin mu je rekao: "Učitelju, molim te, pojasni mi svoje riječi." Učitelj je odgovorio: "Da ima dva čovjeka i jedan ti iskaže čast, a drugi te uvrijedi, jesu li oni jednaki u tvojim očima?"

Rabin je odgovorio: "Ne, moj gospodaru. Jer osjećam radost i zadovoljstvo od onoga koji mi iskazuje čast, a bol zbog uvreda drugoga. Ali ja se ne osvećujem i nisam kivan zbog toga."

Učitelj je blagoslovio rabina i poslao ga kući. "Idi u miru, sine moj. Kad postigneš smirenost, tvoja duša ne osjeća čast koja dolazi od onoga tko ti odaje čast niti nastaje sramotu od uvreda. Tvoja svijest još nije spremna da se veže za ono uzvišeno. " Ovdje saznajemo nešto suštinski važno o smirenosti. Smirenost duše opisuje se kao vrsta neovisnosti. Iako ste možda svjesni časti kao časti i uvrede kao uvrede, vaše emocio-

To se čini poželjnim, pogotovo ako prihvatimo da će nam život sigurno i dalje namještati borbe. Puno ćemo bolje upravljati svojim putem kroz životne izazove ako nas tuđe emocije, želje i projekcije ne izbace iz središta.

Međutim, ono što naše izazove čini toliko izazovnima jest činjenica da oni kreću na nas nabijeni snažnim osjećajima. To je stvarnost koja ispite čini toliko teškima. Što je snažniji izazov, to ćemo snažnije doživljavati osjećaje koje će biti teško raščistiti pa čak i podnijeti. Međutim što ste bolje ovladali unutarnjom smirenošću, to ste bolje pripremljeni da zajašete val osjećaja koji se javljaju u vama.

Najbolje stanje uma u kojem se možemo nalaziti kad se suočimo s ispitom je smirenost. Zamislite da ste general na bojnom polju - biste li htjeli da vaši vojnici budu iznutra u sebi uznemireni i nepostojani, ili smireni, hladni i sabrani?

Ipak, moramo prepoznati da nije dovoljno smirenosti reći "da" kao da je to sve što je potrebno da bismo se ojačali u toj osobini. Ako doista želimo unijeti ravnotežu i staloženost smirene duše na područje postupanja u svom životu, moramo poduzeti korake koji će prouzročiti da korijeni smirenosti prodru duboko u naše unutarnje tlo.

Strana 23

(nastavak s 23. stranice)

Alan Morinis:

Distancirajte se Kako da postignemo smiren um koji ostaje pribran unatoč neprestanim životnim promjenama? Rabbi Leffin koristi izraz "dići se iznad" kako bi nam pomogao da pronađemo svoj unutarnji stav, i to je korisno. Međutim, bih htio predložiti alternativu koja se češće pojavljuje u musarskoj literaturi i za koju mislim da je praktičnija: smjernica je distancirati se.

U svom poznatom pismu svom sinu, Rabbi Moshe ben Nachman savjetuje: "Distanciraj se od ljutnje."

A u Roshovom Orchot Chaimu [Putevima života] savjetuje nam se, "Distancirajte se od ponosa." Ova fraza, "distancirajte se," pojavljuje se i drugdje.

"Distanciranjem sebe" svakako nam nije rečeno da se nikada ne naljutimo, da ne budemo ponositi, da ne budemo ljubomorni i slično, jer učitelji musara dosljedno tvrde da bi to bio nerealan cilj - svi doživljavaju čitav niz unutarnjih stanja, i sama po sebi, svaka unutarnja osobina nije ni dobra ni loša. Važnije je kako reagiramo na ono što osjećamo. "Distancirajte se", dakle, može značiti samo dvije stvari. Ili da se fizički držimo podalje od ljudi koji su bijesni, ponosni, i tako dalje, ili nas se usmjerava da razvijemo neku vrstu unutarnje distance od doživljaja vlastite ljutnje, ponosa i drugih zapaljivih osobina duše.

Iako definitivno postoje momenti kada bismo se trebali skloniti s puta moćnim vanjskim silama (uključujući "budale i grešnike", kako smo upozoreni), više bismo se trebali brinuti zbog pobuda i reakcija koje se javljaju u nama. Isključivo smo odgovorni za snažne unutarnje sile koje nas mogu odvesti na stranputicu, pa su nam stoga one prvi prioritet. Smjernica koje nam je ovdje dana jest da njegujemo unutarnji stav koji stvara određenu distancu Strana 24

Svakidašnja svetost između podražaja koji ide na nas (bilo iznutra ili izvana) i naših reakcija na njega. Taj prostor stvaramo njegovanjem unutarnje sposobnost da budemo svjedoci.

Kad imate snažnog unutarnjeg svjedoka, vanjske utjecaje vidimo onakvima kakvi jesu. Vaša duša može jasno prepoznati "čast onoga koji vas poštuje i sramotu onoga koji vas vrijeđa", a ta lucidna percepcija pomoći će vam da se ne zarazite osjećajima koji se kovitlaju oko vas. Ista ta unutarnja sposobnost spriječiti će sile koje se javljaju u vama da se s vama poigravaju distancirani svjedok nije (ili je barem manje) podložan plimama sumnje, iskušenja i ljubomore koje se provlače unutarnjim svijetom.

Privučeni svjetlošću Suočavamo li se još uvijek s teškoćama? Suočavamo. Jesu li borbe stvarne? Jesu. Jesu li posljedice bitne? Jesu. Osjećamo li još uvijek kompletan niz ljudskih osjećaja i nagona? Da. Drugim riječima, svaki aspekt vašeg trenutnog života je stvaran i važan. Bilo bi pametno prihvatiti ga jer je to program obrazovanja vaše duše. Ali njegujte svjedoka koji će vas učiniti gospodarom unutarnjeg carstva, a ne njegovom žrtvom.

Meditacija priprema unutarnjeg svjedoka. Dok sjedite mirno i šutite, pojavit će se mnoga unutarnja stanja i s vremenom možete postati prilično dobri u tome da jednostavno živite u njihovoj prisutnosti, bez da se osjećate robom bilo kojega od njih, bilo ono odbojno ili privlačno.

Rabbi Steinsaltz opisuje židovsko duhovno iskustvo kao neprestano privlačenje svjetlosti. Ako tu riječ neprestano uzmemo ozbiljno, tada svjetlost koju tražimo mora biti prisutna u svako doba i u svim situ-

acijama, bez obzira koliko nam sumorne ili čak mračne izgledale. Meditacija jača svjedoka tako da možemo ostati svjesni i pažljivi prema tom svjetlu u svakom kontekstu u kojem se nađemo."

Taj doživljaj poznajem osobno i zato razumijem i zašto je svjetlost omiljena metafora, no ovdje ne govorimo o stvarnoj fizičkoj svjetlosti.

Postoji način opažanja koji uključuje neku vrstu svjetlucave meta-stvarnosti koja nije aspekt niti jedne stvari u vidokrugu, ali obuhvaća sve. Ja se mogu prebaciti na tu razinu percepcije i izaći iz nje. Ponekad na svijetu vidim samo stvari oštrih rubova. U drugim prilikama ■ još uvijek vidim te stvari, no također vidim i još jednu stvarnost koja se probija kroz to, nematerijalnu i svjetleću prisutnost koja zrači u sve.

Ljuska materijalnosti prožeta je tom svjetlošću.

Posao je svjedoka da pripazi na to svjetlo. Kad to shvatite i dodijelite ovaj zadatak svom unutarnjem svjedoku i ojačate ovu praksu, s vremenom će vas taj svjedok učiniti svjesnijim sjaja koji je konstanta u uvijek promjenjivim kontekstima u kojima živite.

Unutarnje oko povezano sa stalnom svjetlošću neće vam pružiti život s manje izazova i borbi, ali će vam pružiti smirenost koja će vam dobro poslužiti dok se bavite tim izazovima. Teško je zamisliti neko drugo unutarnje stanje koje biste htjeli dovesti pred iskušenja koja vam dolaze ususret i koje bi vam moglo bolje pomoći da pobijedite.

Možda nam zato Alter iz Kelma kaže: "Osoba koja je ovladala duševnim mirom stekla je sve."

Suština osobe koja vjeruje je smirenost..

—Rabbi Bachya ibn Pakuda, Dužnosti srca

Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis:

Poštovanje KAVOD Svi do jednoga su svete duše.

Rabi Akiva imao je dvanaest tisuća parova učenika.

Svi su oni umrli tijekom trideset i dva dana između Pesaha i Šavuota, jer nisu pokazivali poštovanje jedan prema drugome.

— Jevamot 62b

MNOGI SE OD NAS ponašaju kao da smo rođeni s blokićem i da nam je dodijeljen zadatak da ocjenjujemo sve s kojima se susretnemo. Tu sklonost vidim u sebi, a možda je i vi možete prepoznati u sebi. Uđete u sobu i odmah skenirate mnoštvo, promotrite svakoga tko je tamo i izvršite trenutnu procjenu. To može ispasti prilično loše i malo tko bi od nas ikada poželio verbalizirati ono što rutinski prolazi našim mislima dok mentalno ponižavamo druge ljude.

"Ona je ovo odjenula?"

"Pogledajte samo ovo glupo lice!"

"Kako je glasna!"

"Kakva visibaba. Daj, stani uspravno, zašto se ne držiš ravno?"

"Ona puši??"

Zaustavit ću se i pustit ću vas da nastavite. Kakve stvari govorite (naravno samo sebi) kad vas uhvati taj mentalni sklop osuđivanja, i idete kroz život kao da vas je netko postavio za suca čiji je posao ocjenjivati udovoljavaju li ljudi mjerilima ili nije?

Dopustite mi da vas pitam, možete li u tom stavu otkriti makar i na-

Godina 14 25Broj 20 Strana

Svakidašnja svetost znaku poštovanja? Poštovanja ne prema onome što su ljudi učinili ili kako to čine, već kao priznanje jednostavne činjenice da smo svi mi ljudi, što znači da imamo dušu i da posjedujemo ogromne darove, ne svojom zaslugom?!

I dalje, kakav je ishod tog osuđujućeg stava? Vodi li on ikada nečem pozitivnom ili je on korijen osjećaja razočaranja i nezadovoljstva kod svih koji nas okružuju?

Poštivanje osobe Rabini ovu nam temu u Talmudu otvaraju skiciranjem hipotetskog scenarija. Večer je blagdana Purima i vi idete do sinagoge kako biste čuli tradicionalno čitanje Megile ("svitka"), Knjige o Esteri. Putem ste, na nesreću, naišli na leš koji leži na cesti. Židovski zakon nas obvezuje da mrtvom tijelu pružimo dostojnu sahranu, bez obzira radi li se o Židovu ili ne-Židovu, strancu ili kriminalcu.

Ali sahranjivanje tijela uzima vremena i ako se zaustavite da ispunite ovu zapovijed, zasigurno nećete moći ispuniti onu drugu zapovijed, da čujete čitanje Megile. Što učiniti?

Zaustavljate se da sahranite tijelo ili nastavljate dalje prema sinagogi?

Odgovor u Talmudu je da biste trebali pokopati tijelo. Razlog koji se navodi je da je poštovanje koje pripada čovjeku toliko veliko da privremeno obustavlja čak i negativan propis Tore. Ono što nas rabini ovdje pokušavaju naučiti jest da svakom čovjeku - čak i onom mrtvom pripada poštovanje. Sada, ako je obveza poštivanja čovječanstva koja počiva čak i u mrtvom tijelu tako snažna, zamislite koliko bismo više trebali poštivati živu osobu. Tradicija na poštovanje drugih stavlja takav naglasak da nam učenjaci kažu da je katastrofalno uništenje

Drugog hrama bilo izazvano neutemeljenom mržnjom koja je vladala među ljudima tog vremena."

Kad razmotrimo zakone i zabrane koje su rabini odredili, oni nas često potiču na stvari koje su vrlo dobre, ali kojima nismo prirodno i lako naklonjeni. Ne treba nam puno poticaja da bismo jeli, prali se, uljepšavali se ili zadovoljavali svoje potrebe, a ono što rabini imaju za reći o ovakvim aktivnostima jest samo to da bismo trebali biti umjereni u svom sudjelovanju u njima i učiniti ih svetima. Općenito, ne treba nam reći da ih činimo - u stvari, neispunjavanje ovih aktivnosti smatra se "nevoljom". Ali u nekim područjima života, rabini vide da nas očito čeka puno posla. Koliko god bile dobre za nas, činiti određene aktivnosti ne ide lako. Da bi se navikli vršiti takve postupke, moramo učiti, mora nas se usmjeravati, moramo prakticirati i smatrati se odgovornima.

Za mnoge od nas odavanje poštovanja drugim ljudima spada u ovu potonju kategoriju. Jednostavno nam nije lako preuzeti odgovornost za poštivanje drugih. Mnogo nam je lakše biti kritičan i grubo osuđivati, gledajući samo tuđe greške i nedostatke. Kad se naše oči usredotoče samo na zaprljanu odjeću, zanemarujući b-žanski nadahnuto biće unutar nje, doista nema se što poštivati.

Čast, poštovanje i dostojanstvo pripadaju svakom ljudskom biću ne zbog veličine njihovih postignuća ili toga kako su se ponašali, već zato što su oni dom duše koja je sama po sebi sveta. Nitko nije stvorio svoju vlastitu dušu; svakome je darovana rijetka srž. Ovo je učenje Rabbi Chaima iz Voložina, preteče pokreta musara, koji objašnjava da treba poštovati sve ljude jednostavno zato što su oni djelo B-žjih ruku. ■ Strana 25

OTKRIĆE

Znanstvenici izumili stroj koji otkriva matematiku kakvu nikada nismo vidjeli Index 20.2.2021.

DOBRA je pretpostavka privlačna poput magneta umu matematičara. U najboljem slučaju, matematička teorija iznosi nešto iznimno duboko na iznimno precizan i sažet način, vapeći za potvrdom ili opovrgavanjem.

No, teško je doći do dobre pretpostavke. Mora biti dovoljno duboka da izazove radoznalost i istraživanje, ali ne smije biti tako opskurna da je uopće nije moguće shvatiti. Mnogi poznati matematički problemi su pretpostavke, a ne rješenja, kao što je Fermatov posljednji teorem, piše Vice.

Skupina istraživača s izraelskog Techniona i Googlea u Tel Avivu predstavila je automatizirani sustav nagađanja pod nazivom Ramanujanov stroj. Ime je dobio prema matematičaru Srinivasi Ramanujanu, koji je razvio tisuće inovativnih formula i teorija iako nije imao gotovo nikakvo formalno obrazovanje.

Softverski sustav već je postavio nekoliko originalnih i važnih formula za univerzalne konstantne koje se pojavljuju u matematici. Ovaj rad objavljen je nedavno u časopisu Nature.

Jedna od formula koju je postavio ovaj stroj može se koristiti za izračunavanje vrijednosti univerzalne konstante nazvane Katalonski broj i to učinkovitije od bilo koje dosadašnje formule koju su otkrili ljudi.

No, Ramanujanov stroj nije zamišljen tako da se samostalno bavi matematikom, nego da pruži potporu postojećim matematičarima. Kao što su istraživači objasnili u svome radu, cjelokupna matematička disciplina može se raščlaniti na dva procesa - nagađanje i dokazivanje. S obzirom na sve više pretpostavki, više je i posla za matematičke umove koji ih moraju dokazati i objasniti. To ne znači da njihov sustav nije ambiciozan.

matematička istraživanja. Pritom nije riječ o univerzalnom matematičkom stroju. Umjesto toga, on iznosi formule o tome kako izračunati vrijednosti određenih brojeva koji se nazivaju univerzalnim konstantama.

Najpoznatiji takav broj je pi, koji daje omjer opsega i promjera kruga. Pi se može nazvati univerzalnim jer se pojavljuje u cjelokupnoj matematici, a konstanta je zato što zadržava vrijednost za svaki krug, bez obzira na veličinu.

Ovaj sustav posebno izvodi pretpostavke o vrijednost univerzalnih konstanti, napisane u smislu elegantnih formula koje se nazivaju kontinuiranim razlomcima. Riječ je o složenim razlomcima. Nazivnik u kontinuiranom razlomku uključuje zbog dviju vrijednosti, od kojih je druga i sama razlomak čiji nazivnik također sadrži razlomak i tako dalje u beskonačnost.

Kontinuirani razlomci dugo su zaokupljali matematičare svojom neobičnom kombinacijom jednostavnosti i dubine, a ukupna vrijednost razlomka često je jednaka važnim konstantama. Osim što su "suštinski fascinantni" u svojoj estetici, oni su također korisni za određivanja temeljenih svojstava konstanti, napisali su Robert Doughtery-Bliss i Doron Zeilberger sa Sveučilišta Rutgers u svome pretprintu.

na dva osnovna algoritma. Oni pronalaze kontinuirane razlomke koji su s visokim stupnjem pouzdanosti jednaki univerzalnim konstantama. Pouzdanost je važna, jer bi se inače pretpostavka lako mogla odbaciti i ne bi bila posebno vrijedna.

Svaka pretpostavka ima oblik jednadžbe. Ideja je da vrijednost na lijevoj strani znaka jednakosti, formula koja uključuje univerzalnu konstantu, bude jednaka vrijednosti na desnoj strani, kontinuiranom razlomku.

Dva osnovna algoritma

Da bi došao do pretpostavke, algoritam odabire proizvoljnu univerzalnu konstantu za lijevu stranu i onda proizvoljni kontinuirani razlomak za desnu stranu i potom izračunava svaku stranu posebno uz određenu preciznost.

Ramanujanov stroj je građen

Ako se čini da se dvije strane

Nova pretpostavka Prije algoritama poput ovih, matematičari su morali koristiti postojeće matematičko znanje i teoreme da postave pretpostavku. No, s automatiziranim pretpostavkama matematičari će ih moći koristiti da obrnuti postupak skrivenih teorema ili postizanje boljih rezultata, kao što su već pokazali DoughteryBliss i Zeilberger.

Međutim, najvažnije otkriće dosad nije skriveno znanje, nego nova pretpostavka iznenađujuće važnosti. Ova pretpostavka omogućava izračun katalonske konstante, specijalizirane univerzalne konstante čija vrijednost se koristi u mnogim matematičkim problemima.

Kontinuirani razlomak ove novootkrivene pretpostavke omogućava najbrže izračunavanje katalonske konstante, puno brže od prethodnih formula. Čini se da ovo označava novu točku napretka u računarstvu, otprilike kao kad je računalo prvi put pobijedilo velemajstora, ali ovaj put u igri iznošenja pretpostavki, zaključuje Vice. ■

Što je Ramanujanov stroj?

Kako kažu istraživači, Ramanujanov stroj pokušava zamijeniti matematički intuiciju velikih matematičara i vodi u dalja

Page 26 Strana 26

poklapaju, vrijednosti se izračunavaju s većom preciznošću kako bi se postiglo da njihovo izjednačavanje nije slučajnost.

Ključno je da već postoje formule za izračunavanje vrijednosti univerzalnih konstanti kao što je pi do proizvoljne preciznosti, pa je vrijeme izračuna jedina prepreka provjeri podudarnosti obiju strana jednadžbe.

Divrej Tora

Godina 14

Broj 20