2-08 - Divrej Tora - Tecave 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 20 Broj 20

http://twitter.com/DivrejTora

B’’H

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Prije mnogo godina radio sam u telefonskoj prodaji. Tjednima sam dolazio na posao u ležernoj odjeći. (Mislio sam da je u tome prednost telefonske prodaje - klijente ne zanima što nosiš!) Ali počeo sam primijećivati da su najuspješniji zaposlenici svakog dana na posao dolazili u odijelu. Pa sam jednog dana odlučio to isprobati. Odjeven u odijelo, iznenada sam otkrio da govorim samopouzdanije, da sjedim uspravno i komuniciram profesionalnije. S druge strane telefonske žice, moja se odjeća nije vidjela, ali njezina se prisutnost itekako osjetila: moja se prodaja dramatično povećala!

Iz istog tog razloga Tora propisuje da kada se molimo B-gu, moramo biti na čistom mjestu i lijepo odjeveni. Istina je što kažu: odjeća čini čovjeka. Kada se odijevamo dostojanstveno, na takav način se odnose prema nama.

Drugim riječima, moramo se osjećati dobro sami sa sobom ... ali to ne bi trebalo biti ono glavno što privlači druge.■

Zagreb, šabat 24. veljače 2024. - 15. adara I 5784.

Paraša Tecave

divrejtora@gmail.com

(Šemot 27,20 - 30,10)

B-g govori Mošeu da preuzme od djece Izraelove čista maslinova ulja za održavanje "vječnog plamena" na menori kojeg će Aharon paliti svakog dana "od večerido jutra."

Slijedi opis odjeće koju će kohanim (svećenici) odijevati za vrijeme službe u svetištu. Svi svećenici imaju na sebi:

1) ketonet – dugačku lanenu tuniku;

2) mihnasajim – kratke lanene hlače;

3) micnefet ili migba'at – laneni turban;

4) avnet – dugački pojas omotan oko struka.

Osim navedenog, Koen gadol (Veliki svećenik) na sebi nosi:

5) efod – pregaču načinjenu od plave, gri-

mizne i crvene vune, lana i zlatnih niti;

6) hošen – naprsnik s dvanaest dragulja na kojima su upisana imena dvanaest izraelskih plemena;

7) me'il – plašt od plave vune sa zlatnim zvoncima i po rubovima ukrašen šipcima; .

8) cic – zlatnu pločicu koju vezuje na čelo ina kojoj piše"Svêt B-gu".

Tecave sadrži i detaljna B-žja uputstva u vezi sa sedmodnevnom inicijacijom Aharona i njegovih sinova – Nadava, Avihua, Eleazara i Itamara – u svećeničku službu, kao i upute za izradu zlatnog žrtvenika na kojem će se paliti ketoret (mirisna žrtva). ■

Prevela Dolores Bettini

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija – 14 p’sukim –27,20-28,12

Mošeu (čije ime primjetno izostaje iz ove sedre) je B-g naložio da narodu zapovijedi da uzme čistog maslinovog ulja za paljenje svjetiljki na Menori. Menora, koja se nalazi u glavnom dijelu Miškana, s ove strane Paroheta, održavat će se i paliti svakodnevno. Svjetla će gorjeti od večeri do jutra, i to je vječni zakon za sve generacije.

Narod Izraela uspoređen je s maslinom – baš kao što maslina pokazuje svu svoju veličajnost (svoje ulje) tek nakon što je zdrobljena i tiještena, tako i Izrael pokazuje svoje posebne kvalitete kada ga stisnu kušnje i nevolje Židovske povijesti. Izrael je uspoređen i s uljem masline – jednako kao što se ulje ne miješa s drugim tekućinama, već pluta povrh njih, tako se i narod Izraela ne miješa (ne bi se trebao miješati) s drugim narodima svijeta. I ako ostanemo vjerni B-gu, nadvisit ćemo druge narode (ili one koji se pretvaraju da su narodi) koji gledaju kako bi nam naškodili.

Mošeu je potom rečeno da Aharona i njegove sinove dovede "naprijed i u središte" da služe B-gu kao kohanim. U slavu i čast Kohen gadola ima se načiniti posebno ruho.

[Neki kažu da se slava i čast odnose na B-ga i Narod, ne (samo) na Kohen gadola.]

Nadareni majstori trebaju ga izraditi. Ruho se sastoji od: hošena (naprsnika), efoda (ukrasne pregače ili oplećka), me’ila (haljetka ili plašta),

kutoneta (lanene tunike), micnefeta (turbana), i avneta (pojasa ili lente).

[Zapazite: cic (čeona pločica) i mihnasajim (kratke hlačice koje su se nosile ispod kutoneta) nalaze se na popisu odjeće, ali se ne spominju na ovom mjestu u Tori. To se da objasniti. Hlačice služe u svrhu čednosti, a ne za slavu i čast. A možda je cic B-gu u čast i da Kohen gadola zadrži poniznim, pa ni on nije na popisu odjeće koja služi za čast Kohen gadola.]

Majstori su trebali upotrijebiti zlato, obojenu vunu i lan (za izradu te odjeće).

Odjeća je pomagala predstaviti Kohen gadola narodu s uzvišenim i primjerenim dostojanstvom. To će pomoći narodu da razumije i odnosi se prema Kohen Gadolu kao sredstvu B-žanske Prisutnosti među njima.

S druge strane možemo reći da su predmet slave bili osobno B-g i na-

rod. Kada je Kohen gadol nosio svoju posebnu odjeću, i narod ga ugledao u svom njegovom sjaju, time se umnažala čast B-žja. Ta posebna odjeća također podiže našu svijest o svetosti Beit HaMikdaša, što nas potiče na pokajanje.

"Odjeća čini čovjeka." U kontekstu Beit HaMikdaša, kohen općenito, a posebice Kohen gadol, sam biva ispunjen strahopoštovanjem i ozbiljnije uzima svoje odgovornosti. Uz to, svaki pojedini komad odjeće podsjeća Kohena (gadola), a i nas, na različite aspekte Židovskog zakona i života. Na taj način Kohenove misli i namjere postaju sve čišće.

Čak i bez Beit HaMikdaša, pouke brojnih micvot vezanih uz Mikdaš vrše utjecaj na nas. Posebno lijepo se trebamo odijevati na šabat i jom tov Naša odjeća i preko tjedna treba odražavati dostojanstvo življenja po Tori. Čednost i urednost, te pozitivna poruka koju tako šaljemo drugi-

Strana

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

ma, dio su našeg svakodnevnog ophođenja.

Efod treba biti istkan od prediva izrađenog od zlatnih vlakana, tri boje obojene vune (plave, ljubičaste, grimizne – boje i njihove nijanse predmet su višestoljetne debate), te lana, kompleksnim načinom izrade. Efod ima dvije naramenice. Pojas efoda izrađen je na isti način kao i sam efod, i njegov je sastavni dio (ne zasebni dio koji je na njega pričvršćen).

Zanimljivo je spomenuti da neki dijelovi Miškana, te neki komadi odjeće izričito moraju biti "iz jednog komada", a ne sastavljeni. Ne odnosi se to na sve dijelove Miškana, niti na svu odjeću, no ovaj je moment istaknut u Tori kod onih predmeta na koje se ovo pravilo ima primijeniti.

Dva kamena oniksa (šoham) postavljena su na ramena i na njih su bila ugravirana imena plemena. Ti kamenovi s imenima služili su Kohen gadolu kao stalni podsjetnik.

Talmud Jerušalmi kaže da je Binjaminovo ime bilo ugravirano na oba kamena na ramenima, Bin na jednome, te Jamin na drugome. Ovu ideju podupire način na koji Tora to izražava – "Od šest od njihovih imena…" umjesto "šest njihovih imena". U V’zot habraha, kada Moše blagosilje plemena, Tora za Binjamina kaže "on će boraviti između ramena", "u’vein k’tefav šahen".

Levi – druga alija – 18 p’sukim –28,13-30

Za efod treba načiniti zlatne kopče i lančiće. Hošen je napravljen istovjet-

nim kompleksnim stilom i načinom izrade kao i efod. Pravokutnog je oblika (oblika dvostrukog kvadrata) koji kada se preklopi (a to je način na koji ga se nosi) čini kvadrat veličine 1 zereta (pedlja, što je polovica ame) po stranici kvadrata. Zlatne kopče utkane su u hošen kako bi držale dvanaest kamenova u četiri reda, po tri kamena u svakom. Načinjene su trake i učvršćenja kako bi hošen bio dobro pričvršćen za efod Njih se ne smije odvajati jednog od drugoga. Urim V’Tumim (pergament na kojem se nalaze B-žanska Imena) umetnut je u preklop hošena, te je hošenu davao čudesne moći.

Pojašnjenje Predivo za efod i hošen proizvodilo se na sljedeći način: Šest kalema vune obojene u t’helet (plavo, mišljenja variraju o nijansi boje) upletena su sa zlatnom niti kako bi proizveli konac. Isto je bilo učinjeno i s vunom obojenom u argaman (lju-

bičasto, plavo-ljubičasto, ima i drugih mišljenja) i zlatom, vunom obojenom u šani (crveno, grimizno) i zlatom, šešom (bijelim lanom) i zlatom. Svaki je konac bio načinjen od 7 niti – 6+1 zlatna. Potom su četiri konca bila upletena zajedno da oblikuju predivo od kojeg su bili istkani efod i hošen

Primijetite da je ta odjeća (a i neka druga) bila šaatnez. Pa ipak, umjesto da bude zabranjena, za Kohen gadola bila je micva da nosi tu odjeću. U tome nema protuslovlja. Onaj koji je zabranio da se nosi šaatnez zapovjedio je Kohen gadolu da nosi to ruho. Onaj koji je zapovijedio da je zabranjeno zaklati životinju na šabat, naložio je da se na šabat prinose dnevne korbanot i Musaf. On je Šef. Zabraniti nešto u općenitom smislu, te zapovijediti istu stvar u posebnim situacijama naglašava ideju da je B-g vladar nad svime.

Postoje različita mišljenja o imenima plemena (zapravo, sinova Jaakovljevih, a ne plemena, budući da se pojavljuju Levi i Josef, umjesto Efrajima i Menašea) koja su bila urezana u hošen.

Strana 3

Strana 3 Godina 17 Broj 20

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits:

Raši slaže imena po redoslijedu rođenja, tako su Reuven, Šimon, Levi, i Jehuda na istim kamenovima, kao i Josef i Binjamin. Raši stavlja Dana, Naftalija, Gada, i Ašera ispred Jisahara i Zevuluna.

Rambam se drži istog rasporeda kao Hizkuni, no on stavlja imena Avrahama, Jichaka, i Jaakova na Reuvenov kamen, a riječi Šivtei Kah na Binjaminov kamen.

Primijetite da se uz imena plemena nalaze dodatna slova koja tvore imena Avrahama, Jichaka, Jaakova, i Šivtei Ješurun (drugo ime za Bnei Jisrael). Ta dodatna slova su pridodana na svaki kamen tako da će na kraju svaki od njih na sebi imati šest ugraviranih slova (prema Hizkuniju).

Tako su zastupljena sva slova alefbeta, kako bi Kohen gadol mogao primati božanska priopćenja putem Urima V’Tumima. Ta slova su svjetlila na kamenovima hošena, a potom ih je Kohen gadol tumačio.

Šliši – treća alija – 14 p’sukim –28,31-43

Me’il je bio načinjen od t’helet vune (vune jedne nijanse modre). Njegov okovratnik bio je posebno ojačan kako bi onemogućio da se podere, jer to je bilo zabranjeno. Ova se zabrana odnosi na svu odjeću Kohena, no zapovijeđena je u sklopu me’ila Rub me’ila bio je ukrašena zlatnim zvoncima i višebojnim mogranjima od vune i lana.

Cic je trebalo načiniti od čistoga zlata s riječima kodeš laŠem, Svet B-gu, iskovanima tako da slova na cicu budu izbočena. Cic je na glavu Ko-

hen gadola od t’helet vune.

Kutonet – tunika i micnefet (ili migba’at) – turban – bili su napravljeni od čistog lana.

Avnet, pojas, bio je ispleten od vune i pamuka. Postoji rasprava o tome da li je samo pojas Kohen Gadola bio ša’atnez ili su takvi bili i pojasevi kohanim

Avnet je bio dug 32 amot, što je otprilike 16 metara pojasa. Trebalo je puno vremena da ge se opaše i on je činio veliku izbočinu koju je Kohen uvijek osjećao kada bi ruke spustio

sa strane. Isto tako, Kohenov je turban bio namotan od 16 amot lanene vrpce i vjerojatno je "teško sjedio" na kohenovoj glavi. Izvori kažu da je kohen vidio svoj turban kadgod bi podigao oči. Kutonet je također imao duge rukave koji su dosizali gotovo do poda, tako da je kohen uvijek primjećivao svoju odjeću za vrijeme vršenja Avoda. To je "garantiralo" da će kohen imati primjerenu kavana tijekom svoje svete službe.

Aharonovi sinovi (i svi aktivni kohanim), imali su četiri odjevna predmeta – tuniku, turban, pojas i hlače. Redovno kohenovo ruho također je

Strana 4

Divrej

Tora

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

bilo u čast i slavu. Aharon i njegovi sinovi bili su odjenuti u svoju odjeću i pomazani da služe kao kohanim Lanene hlače kohanim, od struka do koljena, bile su tu zbog čednosti. Rambam kaže da su se na struku nalazile omče za pojas od užeta. Raši kaže da je mihnasajim bio nalik boksačkim hlačicama po tome što nije prianjao uz tijelo.

R’vi’i – četvrta alija – 18 p’sukim –29,1-18

U ovom je dijelu opisana svečanost posvećenja za Aharona i njegove sinove. Među žrtvenim prinosima bili su bik (prva ikada prinesena žrtva u Mikdašu simbol je oca Zlatnog teleta i služio je kao pomirenje za taj grijeh) i dva ovna, različite vrste maces peciva napravljenih od brašna i ulja. Budući kohanim uronili su u mikve, te bili odjenuti u svoje naročite haljine. Bili su pomazani posebnim uljem.

Hamiši – peta alija – 19 p’sukim –29,19-37

Predstavljene su složene pojedinosti sedmodnevne svečanosti Miškana Od kohanim se traži da jedu meso žrtve za grijeh i žrtve za krivicu (hatat i ašam). Ova zapovijed na snazi je ne samo u vrijeme svečanosti posvećenja, veće je to micva za redovnu hramsku službu. Mnogi postupci u vezi prinosa u prvom tjednu bili su "jednokratni postupci". Drugi su postupci postali standardna metoda rada u Mikdašu Šiši – šesta alija – 9 p’sukim –29,38-46

Svakodnevne procedure na žrtveniku uključuju žrtvovanje dvaju ja-

ujutro, a drugoga kasno poslijepodne. Te dnevne žrtve pratila je "minha" od brašna i ulja, te vino za ljevanicu.

Kao odgovor na naše posvećenje kohanim, HaŠem će osobno posvetiti Miškan, žrtvenik, i kohanim. "I Ja ću boraviti među narodom Izraela i biti njihov B-g" (29,45).

Ovaj pasuk prati pasuk kojim je započeo čitav odlomak o Mikdašu. U tom prvom pasuku, na ideju o B-gu koji, nazovimo to tako, živi među nama, a ne tek u Svetinji koju smo načinili za Njega, upućuje nas gramatika riječi u pasuku – b’toham. U ovom pasuku ovo se iznosi (gotovo) na kraju uputa o izgradnji Miškana i svega što je u njemu, i vezano uz njega.

Rabi Yaakov Auerbach z ”l ističe da je g’matrija tog čitavog pasuka 2449, što je broj godine po Stvaranju u kojoj je Miškan po prvi puta bio posvećen.

Š’vi’i – sedma alija – 10 p’sukim –30,1-10

Kadioni žrtvenik treba načiniti od bagremova drveta, širine 1 ama,

ga obložiti zlatom i okititi ga ukrasnim vijencem od zlata. Dva zlatna obruča pričvršćena su na suprotne rubove za motke za nošenje, koje su i same napravljene od drveta presvučenog zlatom. Ovaj žrtvenik bio je smješten ispred paroheta te je bio korišten prvenstveno za svakodnevno prinošenje tamjana (te za dio službe za Jom kipur), ujutro kada se vršilo čišćenje Menore. Tamjan se prinosio i predvečer. Zlatni se žrtvenik nije smio koristiti niti u jednu drugu svrhu.

Postoji rasprava o tome da li je zlatni mizbe’ah bio iznutra prazan ili je bio ispunjen. Svi se slažu da je bakreni mizbe’ah iznutra bio šupalj. Svaki puta kada bi se narod utaborio njega bi se punilo zemljom. Sa zlatnim žrtvenikom nije bilo tako. Neki kažu da je on bio pun blok bagremova drveta obložen zlatom. To mu je davalo stabilnost i čvrstoću koju inače ne bi imao. Drugi ustraju na tome da opis gornje površine mizbei’aha kao gaga, krova, podrazumijeva da je iznutra imao šupljinu.■

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja crta dobrote

Tarjag - 613 zapovijedi

98. Neka bude svjetlost: Obveza svakodnevnog paljenja Menore

Aharon i njegovi potomci će je pripremiti od večeri do jutra ... (Izl 27,21)

"Što?" Čujem vas kako kažete: "Zar se menora ne pali samo na Hanuku?" Ne, naša Hanuka "menora" (odnosno "hanukija") pali se u spomen na čudo vezano uz Menoru, metar i pol visoki svijećnjak koji je stajao u Šatoru i kasnije u Hramu. Menori su pristupali koheni putem nekoliko stepenica koje su stajale ispred nje. (Kohen gadolu nije bio dopušteno da podigne ruke iznad cica, metalne pločice koju je nosio na čelu, i na kojoj se nalazilo B-žje ime. Zbog toga je morao stajati iznad Menore kako bi je pripremio.)

Razlog za ovu micvu je da se slava Hrama uveća svjetlošću, čime se izaziva veće poštovanje ljudi koji tamo dolaze. Poput prinošenja žrtava, paljenje Menore bilo je svakodnevna aktivnost koja bi inače bila zabranjena na šabes.

Dio službe Menore činilo je čišćenje čašica u koje se stavljalo ulje, te uklanjanje pepela. Na Menori je bilo sedam krakova; šest vanjskih žižaka bilo je okrenuto središtu. Šest vanjskih žižaka mogli su se paliti jedan s drugoga; ako bi se središnji plamen ugasio, ponovo ga se palilo vatrom sa žrtvenika. Rambam održavanje Menore smatra dijelom micve, iako neki drugi autoriteti smatraju održavanje i paljenje Menora dvjema odvojenim micvama (možda na temelju Br. 8,2).

Obveza paljenja i održavanja Menore odnosi se na mu-

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi

ške kohanim u vrijeme postojanja službe u Hramu. O njoj se raspravlja u Talmudu u Menahos, prvenstveno na stranicama 88a-89a, a kodificirana je u Mišne Tora u trećem poglavlju Hilhosa Tamidina. Ona je 25. od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu.

99. Pravila odijevanja: Obveza za kohanim da nose posebnu odjeću

Načinit ćeš odjeću za svog brata Aharona, za slavu i sjaj (Izl 28,2)

100. Drž’ se čvrsto: Zabrana da se naprsna ploča ukloni iz efoda

Pričvrstite naprsnu ploču ... da se ne odvoji od efoda. (Izl 28,28)

101. Rrrrip!: Zabrana trganja odjeće Kohen gadola Otvor oko vrata mora biti ojačan ... ne smije se potrgati (Izlazak 28,32)

102. Kad ćemo jesti?: Obveza za kohanim da jedu žrtvu za grijehe i prinose zbog krivnje

Oni koji vrše pomirenje kroz njih jest će ih (Izl 29,33)

103. Ahhhhhhh ... .: Obaveza da se svakodnevno pali tamjan

Na (zlatnom žrtveniku) Aharon će prinositi tamjan miomirisa svako jutro.. (Izl 30,7)

104. Isključivo tamjan: Zabrana spaljivanja bilo čega drugog na zlatnom žrtveniku

Ne smijete prinositi na njemu ... (Izl 30,9) ■

koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

40. Pozitivna je zapovijed baviti se slučajevima poništenja zavjeta i zakletvi

kao što Pismo kaže, Kada čovjek zavjetuje zavjet Vječnom, itd. (Bemidbar 30,3). To znači da ako onaj koji je dao zavjet požali zbog toga i bude mu žao zbog toga što se dogodilo, on treba doći učenjaku znalcu, ili k trojici običnih ljudi ako tamo nema učenog znalca; i reći, "Ja sam se zakleo, ili zavjetovao, u vezi toga-i-toga, pa sam požalio. Da sam znao da ću do te mjere trpjeti zbog toga, ili da će mi se ovo dogoditi, ja se ne bih to zavjetovao ili zakleo." Tada će mu učenjak ili trojica običnih ljudi reći, "Jesi li već požalio zbog toga?" našto on odgovara, "Da." Na to mu oni kaže, "Dopušteno ti je," ili "Oprošteno ti je," ili "Otpušteno ti je."

Ovo vrijedi na svakom mjestu i u svako vrijeme.

Negativne zapovijedi

99. Negativna je zapovijed ne jesti vodena stvorenja što se vrzmaju

jer Pismo kaže, nemojte se skvrniti bilo kojim od stvorenja što se vrzmaju. (Va-jikra 11,43), a u vode-na stvorenja što se vrzmaju spadaju, na primjer, žabe, rakovi, i tako dalje; ili crvi i pijavice; ili vodene životinje i tuljani. Tkogod pojede količinu veličine masline od njih treba biti bičevan.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu.

100. Negativna je zapovijed ne jesti nikakve remes (gmizavce)

jer Pismo kaže, niti ćeš se onečistiti bilo kojim gmizavcem, što romes, gmiže, po zemlji. (Va-jikra 11,44). Stvorenja koja se nazivaju remes su ono što nastaje iz plijesni, a ne od muškog ili ženskog stvora. Tkogod pojede količinu veličine masline od njih treba biti bičevan.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu. ■

Strana 6 Divrej Tora

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld: Šulhan Aruh

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rab i Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 18 – Posao koji obavlja ne-Židov na Šabat

Židov ne smije tražiti od ne-Židova da za njega radi subotom; vidi 247,4-5 i 252,2. Međutim, Židovu je dopušteno da zaposli ne-Židova da za njega vrši neki posao sve dok ne specificira da će se vršiti subotom (245,5; 247,1; 252,2; 307,2- 4) i neće izvući koristi od tog posla kada ga tada vrši (vidi 244,5; 247,1.6), pod uvjetom da se posao ne vrši u prostorima koji pripadaju Židovu i nije im poznato da se to čini za njega (252,2 -3), te pod uvjetom da je plaćanje unaprijed dogovoreno ili da je posao bio dan ne-Židovu prije petka (vidi 247,2-3; 252,2).

Ne-Židovu se može reći da subotom izvrši stvari koji su samo rabinski zabranjene Židovima, pod uvjetom da je u pitanju bolest ili velika potreba ili vjerske svrhe; vidi 306,11 i 307,5,.19. Židov ne smije čak ni dati mig da bi ne-Židov trebao obaviti posao za Židova na šabat, osim u hitnim slučajevima (334,26), ali je dopušteno nagovijestiti da bi takav posao trebalo učiniti nakon šabata (307,22). Obraćenom robu Židova zabranjeno je raditi subotom čak i za sebe; ako nije učinio obraćenje, može obavljati posao za sebe, pod uvjetom da je jasno da ga ne radi za svog vlasnika (vidi 304,1-3; 307,21).

Ne-Židov može raditi subotom na

posjedu (ili financijskim pravima, vidi 244,6), za kojeg se zna da ga je iznajmio od Židova, čak i ako Židov ima koristi od toga (243,1-2). On može raditi na imovini Židova kao izvođač na mjestu gdje nema Židova ili ako nije poznato da imovina pripada Židovu (244,1-2.4). Ako neŽidov čini zabranjeni posao bez dopuštenja Židova, Židov ne bi smio imati koristi od rezultata (vidi 244,3; 245,6; 304,1; 305,21-23).

Opremu koja se koristi za rad ne bi se trebalo posuditi ne-Židovu na (ili neposredno prije) šabat i ne bi je trebalo iznajmiti ne-Židovu čak ni u petak (246,1-2). Ako se takva oprema iznajmljuje ne-Židovu, dio najamnine koji se odnosi na šabat ne bi trebalo specificirati (246,1). Životinja koja se koristi za rad ne smije

se posuditi ili iznajmiti ne-Židovu, osim ako nije navedeno da će biti vraćena do subote (246,3) ili ako neŽidov nije u potpunosti odgovoran za nju (vidi246,4-5). Druge se stvari, međutim, mogu dati ne-Židovu čak i subotom, ako nije sasvim izvjesno da će ih on odnijeti (vidi 252,1; 306,10; 307,4; 325,1,3) ili ako je nužno da mu ih se da (vidi 325,2).

■

Ako su Židov i ne-Židov partneri u poduzeću koje radi subotom, Židov bi trebao ugovoriti da zarada koja se ostvari subotom u potpunosti pripada ne-Židovu; ali čak i ako to nije učinjeno, Židovu je dozvoljeno da uzme svoj udio ukupnog dohotka, sve dok zarada koja se ostvari subotom nije konkretno navedena (245,1-4, 246,5).

Židov može subotom preuzeti robu od ne-Židova, koristiti je i naknadno je platiti, ali ne smije pregovarati o njezinoj cijeni na šabat (252,4; 307,22). Ako ne-Židov za njega učini neki posao, on ne smije imati koristi od njega sve dok nije prošlo dovoljno vremena od subote (vidi 276,1-5; 307,20; 325,4,6.10-14) ali može upotrijebiti robu koja mu je donesena čak i ako je ne-Židov radio na njoj na šabat (vidi 252,4). O stvarima koje je ne-Židov donio s spodručja izvan šabatnih granica vidi 325,8.15; kada ste u nedoumici vidi 325,5-7.9.16; u vezi posla koji je učinjen za bolesnu osobu vidi 306,9 i 318,2 ■

■

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Odabir Levita

Paraša Tecave započinje s uputom da se Aharon i njegovi sinovi posvete, što upućuje da su oni izabrani da služe kao svećenici prije grijeha sa zlatnim teletom. Međutim, Devarim 10,8 sugerira da su svećenici i Leviti bili izabrani tek nakon tog grijeha.

• Kako pomiriti te stihove?

Jesu li Leviti i svećenici bili odabrani u isto ili u svatko u svoje vrijeme? Zašto je uopće pleme Levi bilo izabrano?

• Raši sugerira da su oni zaslužili taj položaj svojom odanošću Hašemu kada je ostatak naroda sagriješio sa zlatnim teletom. Ipak, je li logično da Aharon, kojeg je Moše ukorio zbog uloge koju je imao pri izradi zlatnog teleta, odmah nakon toga primi posebno promaknuće? Kako je Raši mogao odgovoriti na ovaj prigovor?

• Nasuprot Rašiju, R"Y Bekhor Shor zaključuje da je izbor bio praktične prirode. Iako su prvobitno za službu bili određeni svi prvorođenci, Hašem je zaključio da je bolje da služba prinošenja žrtava bude nasljedna i ograničena na jednu obiteljsku lozu. Koje su prednosti i nedostaci svakog modela (da službu vrši jedno pleme, odnosno po jedan pojedinac iz svake obitelji)?

Zvončiči upozorenja i odore Šemot 28,33-34 zapovijeda da se zvončići postave na rese svećenikovih odora, te objašnjava: "njihov će se zvuk čuti kada on ulazi u Svetište pred Hašema i kad izađe, i neće

umrijeti". Iako je jasno da ovaj redak upozorava na potencijalni smrtni ishod, tko bi to mogao umrijeti i zašto ostaje nejasno.

• Raši tvrdi da upozorenje nije vezano uz zvončiće, nego da se odnosi na potrebu da Veliki svećenik nosi svu potrebnu odjeću za službu u Šatoru sastanka, da ne bi umro. Ralbag, umjesto toga, sugerira da stih upozorava na to da se Hašemu mora služiti čistih misli. Zvončići su služili da podsjete svećenika da ispravno usmjeri svoje misli na štovanje Hašema.

• Zbog čega je bilo tako važno da Veliki svećenik nosi uniformu? Kojoj svrsi općenito služe uniforme? Postoji li razlika između vizualnih i slušnih pomagala; koje bi od njih bolje poslužilo kao točka fokusa koja će podsjetiti čovjeka da se mora usredotočiti? Kako nošenje cicita ili pokrivala za glavu može poslužiti sličnoj svrsi kao odjeća Velikog svećenika?

Efod

Nekoliko stihova, unatoč tome što ne govore izravno o izgledu efoda, ipak bi nam mogli pružiti naznake kako je izgledao i kako ga se nosilo:

• "וּסְכְהִמְע ֶא ֶשֹחַד וֹמְדִל לַ בֶשֵח

וֹפֵאָד" - Šemot 28,28 nalaže da se naprsnik postavi "לַ בֶשֵח וֹפֵאָד" –"na(d) pojas naprsnika". Znači li to da se naprsnik naslanjao izravno na "בֶשֵח" (pojas, i prema tome, da je i "בֶשֵח" također morao biti u razini prsa) ili da je bio na njemu (i, prema tome je "בֶשֵח" mogao bili u razini kukova)? Što sugerira sljedeća fraza: "אֹלְע חַזִמ ֶשֹחַד לַ ֵ וֹפֵאָד""i da se ne odvaja naprsnik od oplećka?"

• "למִ ֹפֵאָד" (Šemot 28,31)Ogrtač se naziva "למִ ֹפֵאָד" –"meil haefod""ogrtač oplećka." Što bi ovo moglo govoriti o vezi ova dva odjevna predmeta? ■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Svi imamo priliku doprinositi

Ovotjedni odjeljak bavi se odjećom svećenika koji su radili u Šatoru sastanka, a kasnije u Hramu. Baš kao i prošlog tjedna, mnogo je detalja koji nisu namijenjeni malodušnima, pa ako duže vremena niste bili u sinagogi, ovo nije baš idealan tjedan da dođete. Sljedeći će tjedan biti mnogo zanimljivije.

Kolega Rabi Epstein iz Southgate sinagoge ukazao mi je na to da je B-g stvorio svemir u samo 31 stihu Tore; međutim, kada je riječ o Šatoru sastanka o kojem upravo čitamo, Tora koristi preko 400 stihova kako bi opisala njegov izgled i postavljanje. Vrijeme, prostor i materija stvoreni su i oblikovani u našem grandioznom svemiru u 31 stihu. Zdanje manje od većine naših domova zahtijeva preko 400 stihova?!

Rabi Epstein dao je izvanredan odgovor, no ja bih volio podijeliti svoje mišljenje. A smatram da je stvar očigledna.

B-g je stvorio ljudska bića da budu Njegovi partneri u ovom svijetu. Lavovi, ribe, drveće, vulkani, planeti, zvijezde i galaksije više su statisti. Oni obavljaju svoju zadaću i nestaju. Ali oni ne daju aktivan i trajan doprinos. Oni nemaju sposobnost da poboljšaju svijet. Oni su samo rekviziti na sceni koja je pripremljena za zvijezde programa – a to smo ti i ja.

B-g je stvorio ovaj svijet sa nedostacima i to je učinio s razlogom da nam daruje priliku da sudjelujemo u Njegovom grandioznom planu. Kolika li je to sreća za nas??

A podjela je sljedeća. On čini teške stvari. Stvara laviće i zebre koje će oni jesti; čini da zvijezde eksplodiraju i da se vraćaju u crne rupe; daje kisik koji udišemo i vodu koju pijemo… To su samo mali detalji onoga što On organizira. Pa, koji je naš po-

Srž je u davanju, u dijeljenju, u ljubavi. Srž je u tome da dozvolimo sebi da budemo božanska duša koja prebiva u svakome od nas.

sao? Naš je posao da svijet učinimo dobrim i božanskim mjestom; da ga usavršavamo. Svakome od nas dana je prilika da igra svoju ulogu… Kralj Hezekija je prije 2500 godina uništio brončani idol kojeg su Židovi što-

vali stoljećima. Rabini pitaju kako to da nitko od prijašnjih pravednih kraljeva to nije učinio. Oni kažu da B-g nijednom pojedincu ili generaciji ne dozvoljava da riješi sve svjetske probleme – tako da bi svi dobili priliku da doprinesu. Tako i mi!

Šator sastanka, prijenosni Hram u pustinji, predstavljao je ljudska bića koja doprinose našem svijetu. "Napravite Mi Svetište," rekao je B-g prošlog tjedna, "tako da mogu prebivati među vama". To predstavlja ideju spuštanja B-žjih karakteristika u svijet. Vrijednosti, moral, dobrota, ljubav, radost, mudrost – lista se nastavlja… naša je uloga da uvećavamo, razvijamo i dijelimo te karakteristike sa svima drugima. Šator sastanka bio je mjesto na kojem je prebivala B-žja prisutnost – i usred turbulentnih odvraćanja za koja je zaslužan naš ego, čovjek se mogao prisjetiti koja je srž ljudskog bića. Srž je u davanju, u dijeljenju, u ljubavi. I, možda najznačajnije od svega – srž je jednostavno u tom 'biti'. U tome da dozvolimo sebi da budemo božanska duša koja prebiva u svakome od nas.

■

I dok B-g može stvoriti svemir u 31 stihu, nama ljudima je potrebno mnogo duže da ga usavršimo. To je kompleksniji zadatak. I dana su nam tisućljeća da bismo imali ulogu u tome. Došli smo dosta daleko, no, hvala B-gu, imamo još dug put pred sobom. To znači da svi imamo priliku dati svoj doprinos. Ja, primjerice, veoma uživam u činjenju toga!

Šabat šalom ■

Prevela Anja Grabar

Rabbi David Stav:

Izvana i iznutra

Parša Tecave druga je u nizu parši Tore koje se bave Miškanom, svetim Prebivalištem. Dok se prethodna parša bavila pretežno strukturom samog Šatora sastanka, ovotjedna se fokusira najviše na odjeću koju su svećenici trebali nositi prilikom službe u Miškanu.

Glavni dio tog opisa odnosi se na osam dijelova odjeće koju je nosio Kohen gadol (Veliki svećenik) kada je obavljao svoju službu. On je nosio posebnu svijetlo-plavu odjeću sa zvoncima koja su zvonila kada je hodao. Zlatni naprsnik sa dvanaest dragih kamena na kojima su upisana imena dvanaest Izraelovih plemena, prekrivao je njegovo srce. Njegovo čelo bilo je ukrašeno zlatnom pločicom, zvanom cic.

Svećenicima je bilo zabranjeno vršiti službu ako nisu nosili svoju svećeničku odjeću, a oni koji nisu bili poslušni tome, bili su ozbiljno kažnjeni. Kako možemo objasniti tako razmetljiv izgled? Ne bi li bilo bolje tražiti od svećenika – osobito od Kohen gadola – da se pojavljuje u jednostavnijoj odjeći, baš kao što je to činio na Jom kipur, kada je ulazio u Svetinju nad Svetinjama? Tora objašnjava svrhu svećeničkog odijela:

"Napravit ćeš svetu odjeću svome bratu Aronu, za ljepotu i slavu." (Šemot 28,2)

Drugim riječima, njihova odjeća trebala im je dati dostojanstvenu pojavu. Ramban u svom komentaru na taj stih dodaje još jedan detalj tom trendu da se promovira ljepota i slava:

"On (svećenik) treba izgledati divno i dostojanstveno u svojoj odjeći… jer to je kraljevska odjeća

kakvu su nosili kraljevi u vrijeme Tore… i čak i danas, turban se povezuje sa najvećim kraljevima i poslanicima…" .

Međutim, upravo to je naše pitanje: zašto se svećenici trebaju odijevati poput kraljeva? Nakon svega, oni nisu kraljevi; oni vrše službu. Zašto bi trebali nositi odjeću kraljeva?

Neki od naših mudraca tvrdili su da zbog odjeće, čovjek lakše može osjetiti svoj uzvišeni status i biti svjestan važnosti misije koja mu je povjerena. Očigledno, zlatni prsten u njuški svinje neće ju učiniti čovjekom, ali ako netko želi osvijestiti značaj svojih djela, jedan od načina koji bi mogli biti korisni jest njegova odjeća. Zato savjetnici za karijeru

savjetuju kandidatima za posao da se odjenu u odjeću koja priliči poziciji za koju se prijavljuju. Vanjski izgled i prvi dojam koji osoba stvori može odrediti ishod sastanka.

Odjeća može ostaviti dojam i na onoga tko ju nosi. Sjećam se jedne prigode iz svog djetinjstva kad sam bio bolestan i ostao kod kuće. Htio sam sa sebe skinuti školsku odjeću i odjenuti 'odjeću koju nose bolesni ljudi' (drugim riječima – pidžamu). Prvi znak toga da sam ozdravio bio je taj što sam počeo nositi odjeću koju sam nosio svaki dan. Na taj način počeo sam se osjećati kao zdrav čovjek.

Međutim, pretjeran naglasak na vanjsku pojavu ima i svoje opasnosti. Kada smo previše zaokupljeni

(nastavak s 10. stranice) Rabbi David Stav: Izvana i iznutra

načinom odijevanja, možemo zaboraviti na našu dušu. Može li biti da ponekad želimo učiniti nešto samo kako bismo impresionirali druge, ili sami sebe, čak i ako to nije ono što zaista jesmo? Mi možemo impresionirati sve oko sebe, ali čineći tako, možemo zaboraviti tko smo uistinu mi.

Naša parša uči nas važnosti i dobrobiti odjeće "za slavu i ljepotu" i istovremenom obraćanju pažnje na našu dušu, što nas čuva da ostanemo pravilno usmjereni u životu. Ako upotrijebimo 'slavu i ljepotu' za dobrobit naših duša, bit ćemo sposobni i jedno i drugo iskoristiti ispravno i zaslužiti da šehina (božanska prisutnost) prebiva među nama.

Jedan od posebnih dijelova odjeće svećenika bio je urim ve'tumim, rešetka sa dragim kame-njem koja je prekrivala naprsnik. Dvanaest posebno vrijednih kamena od kojih je svaki bio druge boje i u koje su bila uklesana imena Izraelovih plemena, bilo je postavljeno u zlatnu rešetku. Kada su se Izraelci suočavali sa sudbonosnim pitanjima, Veliki svećenik bi postavio pitanje i, prema našoj glavnoj rabinskoj tradiciji, različita slova bi se osvjetljavala kako bi dala odgovor. Kom-binacije slova činile bi odgovore na pitanja koja su oni postavljali. Izgleda kao fantastičan način dobivanja odgovora na važna pitanja.

Mi se često zabavljamo intrigantnom mogućnošću da odgovore na sudbonosna pitanja u životu jednostavno samo pošaljemo Hašemu. Zašto ići u duboke analize raznih aspekata problema kada možeš dobiti jednostavan, iskren i istinit odgovor odmah u tom trenutku?

Međutim, ta predobra-da-bi-bilaistinita metoda nije uvijek rješavala

naše probleme. Knjiga sudaca (Šoftim) opisuje što se dogodilo kada je većina izraelskih plemena započela rat protiv Benjaminovog plemena, nakon smrti mlade djevojke koja je umrla u rukama članova Benjaminovog plemena.

Plemena su tražila odgovor od urim v'tumima, od kojeg je stigao odgovor da trebaju poći u rat sa Benjamincima. Ipak, narod je u tom ratu neprestano trpio poraze. Tako čak i božanski odgovor na ljudska pitanja ne garantira nužno uspjeh. Mi također čitamo događaj u kojem kralj Šaul, kojem je naređeno da ubije Amaleka, ne posluša zapovijed i poštedi životinje Amaleka, baš kao i njihovog kralja Agaga.

Veliki svećenik bi postavio pitanje a različita slova bi se osvjetljavala kako bi dala odgovor

Kada prorok Samuel traži od Šaula da mu objasni svoje ponašanje, on dolazi sa brojnim isprikama. Kada čitamo tu priču, pitamo se zašto Šaul nije pitao urim ve'tumim kako se boriti sa Amalekom. Ispostavlja se da čak i kada smo imali urim ve'tumim na raspolaganju, ako je vođa bio potpuno uvjeren u put koji je odabrao, ili iz nekog razloga nije htio pitati urim ve'tumim, on to nije učinio i nitko ga na to nije mogao natjerati.

To je ono što se dogodilo kralju Šaulu. A ako je Hašem želio kazniti narod zbog toga što su se krivo od-

nosili prema Benjaminovom plemenu, On ih je pozvao da idu u rat, iako je znao da će pretrpjeti brojne poraze.

Toliko o postavljanju pitanja – a što je sa dešifriranjem odgovora? Da, prava slova bi se osvijetlila, no kojim redom bismo ih čitali? Uzmimo za primjer hebrejska slova – šin, kaf, reš i he, koja bi se mogla osvijetliti. Ovisno o njihovom redoslijedu, mogli bismo pročitati šikora – pijan, ili k'šera – košer, ispravan za upotrebu. Lekcija koju učimo iz toga jest da bi redoslijed slova određivala osoba koja bi ih tumačila. Ljudsko biće.

Nema prečica, čak ni sa urim ve'tumimom. Ako je tako, s pravom se pitamo kojoj je svrsi on služio, ako su ljudi mogli tumačiti odgovore.

Možda je velika svrha Tore da nas pouči da Hašem prebiva među nama, među narodom, ali i među pojedincima. On prebiva među nama kroz naše umove, naše duše, naš moral i druga sredstva koja nas pokreću. Urim ve'tumim pokazivao je ljudima da božanska prisutnost prebiva među narodom. Mi samo trebamo željeti znati Hašemovu volju i, kada to želimo, ona nam može biti otkrivena. Međutim, Urim ve'tumim nije nam mogao osigurati da ćemo uvijek donijeti ispravne odluke. Uvijek ćemo morati birati između dobra i zla i ponijeti odgovornost za svoje izbore. Nema drugog puta – uvijek ćemo morati dugo i teško razmišljati o tome što biramo. Nikad nećemo imati luksuz da netko ili nešto, poput urim ve'tumima, donosi izbor umjesto nas.

■

■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Ephraim Buchwald: Transformacije

"V'a'si'ta vig'de kodeš l'Aharon a'hi'ha, l'ha'vod ul'tif 'a'ret," "I načini posvećeno ruho za svog brata Arona, za slavu i sjaj."

Prva primitivna "odjeća" za čovjeka bilo je smokvino lišće kojim su Adam i Eva pokrili golotinju u Edenskom vrtu. Kao što Tora kaže (Postanak 3,7): "Va'jit'p'ru a'le t'e'na, va'je'a'su la'hem ha'go'rot, " Zatim su prisašili smokvino lišće zajedno i napravili si opasače.

Međutim, prva prava odjeća koju su ljudi nosili bilo je rukotvorina samog Svemogućeg. To se dogodilo odmah nakon što se B-g suočio s Adamom i Evom u Edenskom vrtu zbog suprotstavljanja Njegovim zapovijedima i obavijestio ih da više neće biti besmrtni i da će od sada morati podnositi bol zbog svoje grešnosti. Tora potom kaže (Postanak 3,21): "Va'ja'as Hašem Elokim l'Adam ul'iš'to kot'not or, va'jal'bi'šem, " I B-g načini Adamu i ženi njegovoj ogrtače od kože i odjene ih.

Uistinu, rabini primjećuju da je u B-žjim očima svaki Židov istinski svećenik. Kao što Biblija kaže (Izla-

zak 19,6): "V’a’tem ti’h’ju li mam’le’het Kohanim v’goj kadoš,“ Bit ćete mi Kraljevstvo svećenika i sveti narod. Zapravo se očekuje da svi Židovi služe B-u kroz molitvu, proučavanje Tore i vršenje micvot. I baš kao što su svećenici koji su služili pri službi u Hramu nosili posebno ruho, tako bi se i svaki Židov trebao odijevati na poseban način, tako da svaki Židov bude jasno prepoznatljiv kao sluga B-žji.

Putem odjeće, jedno izraelsko pleme transformirano je u svetu 'sektu', u potpunosti posvećenu službi Svemogućem i izraelskom narodu

Stoga su Židovi dobili uputu da nose naročitu odjeću, "košer odjeću", ako želite, što zabranjujući odi-

jevanje vune i lana u istom odjevnom predmetu. Od muškaraca se također očekuje da nose posebnu odjeću kako bi vršili micvot, kao što su to cicijot (rese). I, konačno, od Židova se očekuje da se odijevaju čedno, da se suzdrže od toga da slijede najnovije modne stilove, posebno neskromnu i seksualno sugestivnu odjeću, koja umanjuje unutarnju svetost ljudskog bića.

U judaizmu odjeća nije napravljena jedino da štiti od vremenskih utjecaja, poput vrućine, hladnoće, kiše i snijega. Kao što Malbim tvrdi, ljudska odjeća također treba pružiti unutarnju, duhovnu zaštitu. Odatle naglasak Tore na svećeničkoj odjeći i njezinom isticanju, budući da ona igra ključnu ulogu u službi B-gu.

Ponekad odjeća služi i da štiti onoga koji je nosi od zamisli drugih, koji kada vide skromno odjevenu osobu brzo izgube zanimanje. Odjeća ponekad štiti onoga koji je nosi jer ga "sprečava" da posjeti nekošerrestorane ili mjesta koja su neprikladna za osobu koja je odjevena kao religiozni Židov.

Da bi naglasili moć odjeće, naši su rabini čak osmislili pametnu igru riječi, navodeći stih koji kaže da je B-g odjenuo prva ljudska bića u "kot'not or" u kožnu odjeću. Rabini kažu da kada se u riječi "or" (koža) umjesto hebrejskog slova "ajin" napiše "alef", nova riječ znači svjetlost. Odjeća, dakle, može osvijetliti put onima koji je nose ili pružiti svjetlo drugima.

Svakako nije slučajno što Tora prvi komplet ljudske odjeće opisuje kao dar od B-ga. Napokon, odjeća je zapravo odraz B-žanskog.

Strana

Ukupno 43 stiha parše Tecave, gotovo polovica ovotjedne parše, posvećena je detaljnom opisu odjeće koju su nosili svećenici. Posebnu odjeću nosili su jedino svećenici, nijedno drugo od dvanaest plemena (Josipovo pleme podijeljeno je na Efrajimovo i Manašeovo) nije počašćeno posebnom odjećom.

Na prvi pogled, Levijevo pleme bilo je samo jedno od plemena koja su proizašla od dvanaest Jakovljevih sinova. Međutim, kada su Leviti odbili štovati zlatno tele i ustali da obrane B-žju čast svojih životima te pokažu svoju vjernost B-gu i Mojsiju, oni su postali posebno pleme. Oni su zamijenili prvorođenu mušku djecu koja su bila prvotno zamišljena da budu odabrani sluge B-žji.

Kao predstavnicima izraelskog naroda u svetim odajama Šatora sastanka i Hrama, Levitima su dani određeni darovi i desetine, te su im pripala 42 grada sa okolnim poljima na kojima su mogli raditi i osigurati si preživljavanje.

Međutim, jedna posebna obitelj iz Levijevog plemena, potomci Mojsijevog brata Arona, postali su svećenici – kohanim. Oni su obnašali svete dužnosti u Šatoru sastanka, a Leviti su im pomagali.

Prvotno je bilo oko 22 tisuće Levita, a samo četvero svećenika – Aron, Elazar, Itamar i Aronov unuk, Pinhas.

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: Transformacije ■

Talmud (Sanhedrin 83b) kaže da kada su svećenici nosili svoju svetu odjeću, njihova kehuna (svećeništvo), bila je nad njima. Kada nisu nosili tu odjeću, oni su bili poput svih ostalih članova plemena. Obični svećenici nosili su 4 odjevna predmeta, dok je Veliki svećenik nosio osam. Odjeća je, zaista, činila čovjeka. Bez odjeće svećenici nisu

mogli vršiti svoje dužnosti.

Tako je svećenička odjeća predstavljala dužnost. Odjeća je odražavala spremnost kohanima da služe ljudima i proglašavala je: "Ja nosim svoju uniformu, spreman sam za službu!" Kroz tu odjeću, jedno izraelsko pleme transformirano je u svetu 'sektu', u potpunosti posvećenu službi Svemogućem i izraelskom narodu.

Priča o Purimu je također dnevnik o transformacijama. Izraelski narod koji je bio na rubu uništenja od Hamanove ruke, odjednom je transformiran u heroje koje su poštovali svi stanovnici Perzije i Medije. Omrznuti narod Izrael, odjednom je postao najviše poštovan od svih.

Rabi Nosson Telushkin u svom tekstu Ha'Tora V'haOlam, ističe dva stiha iz knjige o Esteri. U Ester 3,15, Megila kaže, "kada je izdan proglas u glavnom gradu Šušanu, kralj i Haman sjeli su da piju, a u cijelom gradu Šušanu nastala je pomutnja."

Drugi stih koji citira rabi Telushkin je iz Ester 8,15 i opisuje Mordehajevo uzdizanje. Nakon što je Hamanov plan za uništenjem Židova propao, knjiga o Ester kaže da je Mordehaj bio uzdignut na najvišu poziciju u zemlji te je izašao u javnost pred kralja noseći carsku odjeću, i cijeli grad Šušan bio je pun radosti i veselja.

Midraš Raba, Ester 3,15, citira te stihove i kaže da se oni mogu objasniti stihom iz Izreka 29,2: "Kad se pravednici množe, narod se raduje, a kada zli vladaju, narod uzdiše."

Rabi Telushkin ističe da su u Šušanu, kada su na vlasti bili zli Haman i kralj Ahašveroš, te su sjeli da piju nakon izdanog proglasa o tome da valja ubiti sve Židove, cijeli grad,

i zapravo cijelo carstvo, svih 127 pokrajina Perzije i Medije, uzdisali u boli. Međutim, kada je zlo bilo pobijeđeno i Mordehaj je bio uzdignut, pojavljujući se javno u carskoj odjeći, cijeli se grad i cijelo carstvo radovalo.

Svećenička odjeća ne posvećuje svećenike. Odjeća jednostavno služi kao podsjetnik na važnu i svetu ulogu koju svećenici trebaju obavljati. Svećenička odjeća treba pomoći svećenicima da se uzdignu i transformiraju iz onih koji su samo jedno od plemena, u vođe koji inspiriraju mnoštvo.

Slično tome, moć zla koje se uzdiže toliko je velika da ima moć transformirati carstvo – 127 pokrajina sa milijunima stanovnika, u teške antisemite koji žele uništiti nevin narod.

Kada svećenici, koji su odjeveni da bi služili kao vođe, prihvate svoju svetu ulogu, oni mogu inspirirati narod za dobro, za pravdu i za dobrotu. Kao rezultat toga, narod će se radovati, biti zadovoljan i ispunjen.

Rabi Telushkin ističe da kada su se pravednost i dobrota uzdigle u Šušanu, ne samo cijeli grad, već cijela nacija, ne samo Židovi, već i neŽidovi, bili su sretni i radovali se.

Nadajmo se da, baš kao što je odjeća transformirala Aronove potomke u svećenike, i baš kao što su pravednost i dobrota transformirale cijeli narod potencijalnih ubojica u simpatizere, da će tako naš narod, naša zemlja i naša nacija također svjedočiti transformacijama u kojima će zlo propasti, dobrota se uzdići, a B-žji blagoslovi obasuti sve ljude i sve narode.

Neka biste bili blagoslovljeni.

■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Berel Wein: Čini li odjeća Židova?

Ako je istina da odjeća čini čovjeka, onda je dvostruko istinitije da odjeća čini kohena (svećenika), a napose kohen gadola – Velikog svećenika Izraela. Opis odjeće koje kohanim i Kohen gadol trebaju nositi za vrijeme službe u Hramu je konkretan, detaljan i inspirativan. Svaki odjevni predmet pored svoje očigledne zadaće odijevanja kohena ima posebnu zadaću. Opisana odjeća trebala je biti ishodište slave i časti, ne samo za one koji su je nosili, već i Hrama i službe B-gu Izraelovom. Zbog te svrhe veliki komentatori Tore tražili su simbolična, čak i mistična značenja i pouke koje je predstavljala odjeća svećenika. Jer, očito, ako shvatimo poruke odijela svećenika tada ćemo bolje razumjeti i shvatiti i čitavu ideju službe B-gu onako kako je definira Tora.

Tora ne opisuje samo odjeću svećenika i Kohen gadola, već donosi također i kratak pregled odijevanja prilikom postavljanja Kohen gadola na njegovu uzvišenu javnu dužnost. Tora napominje da je nužno prvo pokriti donje dijelove tijela. U pro-

cesu odijevanja, posljednji komad odjeće koji Kohen gadol stavlja na sebe je cic – zlatna pločica na kojoj se nalazi ugravirano B-žje ime, i koju je Kohen gadol vezivao na svoje čelo. Ono što iz toga učimo jednostavno je i očito, i svakako nije ograničeno samo na Kohen gadola ili Hramsku službu. Pouka je da čovjek ne proklamira svoju vlastitu pobožnost, da ne maše B-žjim imenom, da se tako izrazim, besramno na svom čelu, sve dok nije siguran da su niži dijelovi njegovog tijela –njegovo svakodnevno, svjetovno, ljudsko ponašanje, pokriveni pravilnim moralnim vrijednostima i čednošću koje nalaže Tora. Mnogo ih hita staviti cic na svoje čelo, no tek ih malo razumije da, kako bi imali pravo da to učine, svi ostali dijelovi odjeće njihovih života trebaju biti odjeveni na ispravan način i valjanim moralnim poretkom.

Talmud nas uči da cic ima silu da dovede do golemog opraštanja grijeha zajednice Izraela. On može obnoviti čistotu i svetost Hrama i njegovu javnu službu, te službu prino-

šenja žrtava. Javno iskazujući odanost i privrženost Izraela službi G-spodnjoj, cic jasno postavlja prioritete kako u javnom tako i privatnom području Židovskog života. Ako ga se nosi na pravi način, i od strane prave osobe – istinski Kohen gadol, koji je Aharonov nasljednik ne samo genetski već i moralno i duhovno – cic postaje izraz Židovske odanosti službi B-gu i čovjeku, i težnje za svetošću u ljudskom životu. I pono-vo, cic kojega nosi osoba koja je neprimjereno odjevena ne pomaže puno. Čitava Židovska povijest dokazuje ispravnost ovog zaključka.

■

Na kraju, ideja o odgovarajućoj odjeći, odjeći koja daje slavu i čast onima koji je nose i društvu koje gleda tu odjeću, od središnje je važnosti za Židovski život i vrednote. Odjeća koja je provokativna, koja je vulgarna i uvredljiva za druge, koja je fizički nepristojna i koja za cilj ima da izazove antisocijalnu reakciju, odbačena je od Židovske tradicije. Na židovskoj ulici nisu potrebne uniforme (mada moram prizna-

Strana 14

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Berel Wein: Čini

ti da Židovi očigledno vole nositi uniforme kako bi identificirali sebe i svoju vezanost uz određenu grupaciju), već bi trebalo važiti pravilo za naše društvo da se nosi jednostavna, čista i dopadljiva odjeća. U tom smislu, možda se svi možemo složiti da odjeća doista čini Židova.

Jedan od glavnih odjevnih predmeta koje je Veliki svećenik Izraela odijevao bio je draguljima optočen naprsnik – hošen – kojega je nosio na prsima. Taj je naprsnik sadržavao dvanaest dragih kamenova različitih boja i na svakom od kamenova bilo je ugravirano ime jednog od Izraelovih plemena.

Uz te dragulje nalazila su se dva velika duguljasta dijamanta koji su bili umetnuti u naramenice pregače – efoda – koju je nosio Veliki svećenik. Na tim draguljima na naramenicama bila su ugravirana imena praotaca Izraela i spomen na sva plemena Izraela. Time su se na tim kamenovima na naprsniku i na naramenicama mogla naći sva dvadeset i dva slova hebrejskog alfabeta.

To je omogućavalo tim kamenovima i na njima ugraviranim slovima da služe kao urim v’tumim –sredstvo za proricanje kojim su se odluke o važnim nacionalnim pitanjima mogle donositi uz B-žansku pomoć i intervenciju. Putem odgovora slovima koja su svjetlila na kamenovima, sposobnost da se slova poredaju ispravnim redom i logično u nužne riječi i poruku ovisilo je o Izraelskim prorocima koji su točno "čitali" urim v’tumim

li odjeća Židova?

Bila je to simbolična i simbiotska veza, recimo to tako, B-ga i Židovskog naroda u ostvarenju nacionalnih i duhovnih ciljeva Izraela. Jedino tim uzajamnim djelovanjem Nebesa i ljudskih bića mogla je poruka

Jedino uzajamnim djelovanjem Nebesa i ljudskih bića mogla je poruka urima v’tumima imati bilo kakvo konstruktivno značenje

urima v’tumima imati bilo kakvo konstruktivno značenje. Nebesa nikada u potpunosti sama ne određuju našu budućnost. Mi također moramo raditi i truditi se, tumačiti i anlizirati, učiti i djelovati kako bi se naša budućnost ostvarila s uspjehom.

U džepiću hošena bio je umetnut komadić pergamenta na kojem je

bilo zapisano neizgovorivo ime G-spodnje. To je bio motor koji je po-gonio čudo urima v’tumima. Bez njega hošen je bio tek beživotna zbirka dragog kamenja. Ovo značenje je dio Židovske tradicije.

Ljepota i skupe vrijednosti imaju smisla samo onda kada su na određeni način nadahnute i stvorene za višu svrhu duha i službe. Kralj Solomon mudro je rekao da "ako G-spod neće graditi grada uzalud se muče koji ga grade."

U doba Drugoga Hrama, hošen se nalazio na prsima Velikog svećenika. No urim v’tumim više nisu bili u aktivnom stanju. Ljudski element službe i posvećenja već je nedostajao. Nije više bilo proroka među Izraelom i hošen je stoga bio tek ukras, dio uniforme Velikog svećenika, no ne više B-žanski vodič u budućnost i izvorište uputa narodu Izraela.

Zbog toga su velikani i rabinske vođe iz razdoblja Drugog Hrama u Zemlji Izraelovoj rano prepoznali da je taj Hram u konačnici osuđen na uništenje. Neophodne interakcije između Nebesa i zemlje, B-ga i Njegovih stvorenja, više nije bilo. U takvim okolnostima, bez obzira koliko lijepa bila struktura ili koliko privlačni bili dragulji, dašak vječnosti na kojoj se zasnivaju svi Židovski životi nedostajao je. Naša je zadaća da na neki način obnovimo upravo taj isti urim v’tumim u svom osobnom i našem nacionalnom životu.

Šabat šalom

Rabbi Yissocher Frand:

Kada vam netko kaže "Ne brini za to" to je pravi trenutak da se

počnete brinuti

U ovoj paraši nalazimo micvu o paljenju menore u Miškanu: "Zapovijedit ćeš dakle sinovima Izraelovim da uzmu za tebe čistog, prešanog maslinova ulja za svjetlo, da pale svjetiljku neprestance..." [Šmos 27,20]

Gemara [Šabos 22] postavlja očito pitanje: Zbog čega nam Svemogući zapovijeda da imamo menoru u Miškanu/Mikdašu? Da li je Njemu potrebno svjetlo? Naposljetku, tijekom 40 godina lutanja pustinjom, Židove je vodila Njegova Svjetlost. Njemu svakako nije potrebna naša svjetlost. Točno je zapravo da je Svjetlost menore simbol činjenice da B-žja Prisutnost boravi u sredini Židovskog naroda. To je ono kako Gemara gleda na to pitanje.

Međutim, Medraš Raba ima drugačiji pristup. Medrašu se nameće isto pitanje. Medraš, stavljajući riječi u usta Svemogućeg, kaže: "Meni nije potrebno svjetlo, ali neka mi osiguraju svjetlo kao što sam ga Ja osigurao njima. Kao što je pisano: 'A

Vječni iđaše među njima danju.'" Medraš tumači da kada je Židovskom narodu bila dana ta micva (da upale menoru), oni su zapitali Mošea Rabenu - 'Zašto haKadoš Baruh Hu treba naše svjetlo?' Moše im je odgovorio da je to zato, izrazimo se

Ne pravite idole

— koji odišu kulturom nemorala i stavite razum ponad svega ostaloga

tako, da im da priliku da "otplate" Vječnom. "Neka mi osiguraju svjetlo kao što sam Ja svjetlo osigurao njima."

Hazal nas uče da steknemo uvid u to kako ljudi postupaju. Kada Reuven učini Šimonu uslugu, Šimon će

reći "Puno ti hvala." Reuven će na to odvratiti "Nemoj na to obraćati pažnju. Nije to ništa. Ne moraš mi čak niti zahvaliti. Ne brini se!" Kakvo je naše mišljenje o Reuvenu? Mislimo si: "Kakav veliki čovjek! Cadik!

Rav Yeruchem Levoviz zt"l, mirerski mašgijah, kaže da Reuven i nije baš toliki cadik. On ima skrivene pobude. Sve dok Šimon smatra da nije u stanju uzvratiti Reuvenu za uslugu koju mu je učinio, kao što izreka kaže: "Duguješ mi – i to puno!" Ljudi vole kada im drugi "puno" duguju. Duboko u sebi, Reuven ne želi da Šimon osjeti da mu je u stanju uzvratiti za tu uslugu, bez obzira što Šimon rekao ili učinio za Reuvena.

■

Činjenica da im Ribono Šel Olam –kojemu zapravo Klal Jisrael uistinu "puno" duguje – omogućava da Mu učine uslugu, kao uzvrat za uslugu koju je On učinio njima pokazuje da Vječni ne želi da se osjećamo bespomoćnima u toj vezi. To je ogroman hesed (božanska dobrota) što nakon što im je 40 godina osiguravao Svjetlo u pustinji, Svemogući im sada pruža mogućnost da Mu uzvrate za to.

U tome je razlika između Gospodara Svijeta i čovjeka od krvi i mesa. On nam je učinio uslugu i On nam daje da mu uzvratimo za to. On ne želi da se osjećamo dužnima Njemu.

Naša haftara u Šoftim, poglavlje 13, donosi priču o budućim roditeljima Šimšona (Samsona), koji su niz godina bili neplodni. Jednog lijepog dana došao je anđeo i rekao Manoahovoj ženi da će zatrudnjeti i dobiti dijete. Anđeo je dao majci uputu da ne pije vina tijekom

Strana 16

Divrej Tora

(nastavak sa 16. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Kada vam netko kaže "Ne brini za to" to je pravi trenutak da se počnete

brinuti

trudnoće, te joj isto tako naložio da dijete ima čitav svoj život biti nazir

Manoahova supruga ispričala je svom mužu o tom proročanstvu. On je zatražio da se susretne s anđelom. Anđeo se ponovo pojavio u prisutnosti njih oboje. Oni su prinijeli žrtvu i tada je anđeo nestao i nikada se više nije pojavio. Pasuk kaže da pošto se anđeo više nikada nije pojavio: "Tada je Manoah znao da je to bio anđeo B-žji." [Šoftim 13,21]

Drugim riječima, oni su dobili dijete kao što je anđeo predskazao, no anđela više nikada nisu vidjeli. Tada je Manoah znao da je to uistinu anđeo B-žji.

Iz toga kako je navedeno u pasuku, zvuči kao da je razlog što je Manoah shvatio da je to uistinu bio anđeo B-žji bilo upravo to što se on više nikada nije vratio. Rezoniramo da je tako, jer da je to bio običan čovjek, mogli bismo se okladiti u zadnji novac kojeg imamo, da bi se taj čovjek vratio na dan rođenja djeteta, i rekao: "Nu, kako je moj maleni?" Tada bi Manoah i njegova žena morali reći: "O, zahvaljujemo vam se svim srcem. Što bismo mogli učiniti da vam se zahvalimo?" A osoba bi rekla: "Ma, nije to ništa" (ali bi zapravo željela da joj se oni osjećaju dužnima.) Međutim, onaj koji je donio obavijest o djetetu Manoahu i njegovoj ženi bio je doista anđeo... jer se nikada više nije vratio natrag da prešutno zatraži zahvalu i izazove osjećaj dugovanja.

Brisker Rav zt"l imao je mnogo djece. Sve ih je poženio i poudavao u istoj jeruzalemskoj dvorani za vjenčanja, Vagshal. Vlasnik zgrade smatrao je da mu je čast što je Brisker Rav izabrao njegovu dvoranu za vjenčanja pa mu je ponudio dvoranu bez plaćanja naknade. Brisker

Rav je odbio prihvatiti tu ponudu. Rekao je otprilike ovako: "Najskuplje plaćam kada je besplatno."

Kada vam netko da nešto besplatno, nemojte misliti da mu ništa ne plaćate. Kada je besplatno, vi dugujete nekome. To je ono što nas taj pasuk uči. B-g nam je dao priliku da Mu uzvratimo paljenjem svjetala za Njega, kao što je On činio za nas tolike mnoge godine, kako se ne bismo osjećali dužnima prema Njemu.

B-g vidi nijanse sive

Postoji midraš u vezi Arona i njegovog sudjelovanja u stvaranju Zlatnog teleta koji proturiječi onome što piše u tekstu paraše. Rav Elya Meir Bloch (1894.-1955.) objašnjava da iz tih "proturječnosti" učimo da B-g ima moć promatrati čovjekov čin i u njemu vidjeti višeslojne aktivnosti. Kod B-ga stvari nisu tek crne ili bijele. Kod B-ga postoje nijanse sive.

B-žja Istina je u stanju razriješiti ono što nam se čini proturječnim. B-g može pogledati čovjekovo djelo i u njemu vidjeti i dobro i loše. Do-

bro se mora prepoznati, priznati i nagraditi. Istodobno, B-g u svojoj Mudrosti može uočiti nedostatke i uvidjeti da se ti nedostaci moraju ispraviti ili čak kazniti.

Rav Bloch objašnjava da se s tim izazovima susrećemo neprestano. Vidimo ljude koji rade stvari koje nisu 100% u redu (možda čak ni 10% u redu), unatoč tome što su imali dobre namjere. Moramo biti u stanju reći "ali nije sve u tome loše –imao je dobre namjere!"

Moramo oponašati B-ga i prepoznavati da sve stvari nisu crnobijele. Moramo biti u stanju barem razaznati razliku i potražiti dobre namjere, čak i u postupcima koji možda zaslužiju osudu.

Rav Aryeh Levine (poznati "Cadik našeg vremena"; 1885.-1969.) imao je vrlo ogorčenog i neprijateljski nastrojenog protivnika. Iz nekog razloga, taj je čovjek završio u zatvoru. Rav Aryeh Levine otišao ga je posjetiti u zatvor. Zatvorski čuvar upitao je Rav Aryeha: "Zašto ga dolaziš posjetiti? On te mrzi! Uvijek te javno kritizira!"

Odgovor Rav Aryeha glasio je "On to čini iskreno" (tj. – ima dobre namjere) To je odgovor koji možda zahtijeva razinu pravednosti Reb Aryeha Levinea. Bio je u stanju pripisati svom neprijatelju da ga je progonio u najboljoj namjeri.

Toliko puta promatramo događaje i pri tom mislimo: "U redu, ovdje ima i dobro i loše, ali dobro je potpuno poništeno onim lošim." B-g ne poništava tek tako dobra djela. Ni mi ne bismo trebali tako brzo poništiti dobro. Ne bismo trebali svijet gledati kao crno-bijeli. Trebali bismo tražiti nijanse sive. ■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Dajte da biste zadržali

Ovaj odlomak Tore nalaže micvu paljenja menore. Paljenje menore u Svetištu, paljenje svijećica za Hanuku i paljenje šabatnih svijeća važne su micvos

Paljenje svijeće je simbolično. Ako upalite svijeću da bi sebi načinili svjetlo, i drugi mogu imati koristi od tog svjetla. Ono se ne može ograničiti. S druge strane, ako zapalite svijeću za druge, i vi, također, možete imati koristi od svjetla.

To bi trebalo obilježavati sve što činimo. Ne bismo trebali činiti stvari koje su toliko restriktivne da drugi ne mogu od njih imati koristi, i trebali bismo shvatiti da kada činimo nešto za druge, to nije pravi altruizam, jer ćemo i sami imati koristi od tog čina.

Postizanje veličine - i ograničenja koje ono ima

Vjernici se moraju čuvati opasnosti kultizma.

Mnogi komentari primjećuju da od Mojsijevog rođenja pa nadalje, nema nijednog odjeljka Tore u kojem se ne spominje Mojsijevo ime, izuzev ovotjednog, Tecave

Baal HaTurim kaže da je to stoga što je Mojsije, kad je molio za oproštenje grijeha sa Zlatnim teletom, rekao B-gu, ako neće oprostiti Izraelcima, ''izbriši me sada iz knjige koju Si napisao'' (Izlazak 32, 32). Premda im je B-g oprostio, Mojsijeve su riječi ipak ostale na snazi jer, uči nas Talmud, "prokletstvo pravedne osobe se ispunjava čak i ako je izrečeno na uvjetnoj osnovi" (Berahos 56a).

Drugi su komentari ponudili drugačija objašnjenja.

Impresivno je objašnjenje rabina Zalmana Sorotzkina. Čitanja Tore su tako organizirana da odlomak

Tecave gotovo uvijek dolazi u tjednu kada pada 7. adara, dan rođenja i smrti Mojsija. Netko bi mogao pomisliti da bi ovaj dan mogao imati posebno značenje u judaizmu. Da bi umanjili važnost datuma rođenja i datuma smrti Mojsija, učenjaci su organizirali čitanja tako da se dio Tore u kojemu se ne spominje njegovo ime čita tog tjedna.

Ovo je dalekosežan način gledanja i on zahtijeva da uspostavimo delikatnu ravnotežu. Mojsije je bio najveći od svih proroka, zakonodavac koji nam je prenio riječ B-žju. Mojsije je bio učitelj: na svetom jeziku poznat je kao Moše Rabenu. Ali on je bio samo B-žji predstavnik, a ne onaj koji daje naloge.

Kod ljudi postoji sklonost da obožavaju svoje vođe. Rimski carevi postali su bogovi. U mojim knjigama o samopoštovanju ("Let Us Make Man", "Angels Don't Leave Footprints", "Life's Too Short") ukazao sam na niz mehanizama kojima osoba s niskim samopoštovanjem može pokušati steći osjećaj vrijednosti. Jedan od njih je obožavanje junaka, pri čemu osoba postavlja nekoga kao vrhunsku veličinu, a identificirajući se s njime i time što postaje njegov poklonik, sudjeluje u veličini koju je pridala svom totemu.

Krajnji cilj ovog obrambenog mehanizma je uzdići nekoga na razinu božanstva i identificirati se s njime.

U suštini to je dinamika kultova.

Talmud kaže da je erev rav, skupina Egipćana koji su se pridružili Izraelcima prilikom Izlaska, bila odgovorna za Zlatno tele. To potvrđuje tvrdnja da su štovatelji Zlatnog teleta rekli: "Ovo je tvoj B-g, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske" (Izlazak 32,1-4), što ukazuje da se radilo o grupi tuđinaca koji su se obraćali Izraelcima. Iako je erevrav bio svjedokom razdvajanja voda Trstikovog mora i objave na Sinaju, oni nisu uspjeli shvatiti koncept apstraktnog B-ga.

Oni su razvili "kult Mojsija", i kad su mislili da je Mojsije umro, rekli su Aronu: "Načini nam bogove koji će ići pred nama."

Nažalost, tijekom njihovog robovanja u Egiptu i izloženosti egipatskoj kulturi, neki su Izraelci postali podložni egipatskoj misli, i nisu potisnuli erev rav

Pod stalnim Mojsijevim skrbništvom i upozorenjima protiv svih oblika idolopoklonstva, oni su razvili čvrstu vjeru u B-ga, a ne vjeru u čovjeka ili totem. Kad je Bilam nastojao baciti zle čini na Izrael, primijetio je da to nije u stanju učiniti i uzviknuo: "B-g je taj koji ih je izveo iz Egipta" (Brojevi 23,22).

S čvrstom vjerom u B-ga, Izrael je imun na kletve.

Zapažanje rabina Sorotzkina omogućuje nam da shvatimo zašto Hagada za Pesah, koja je detaljni prikaz Izlaska, izostavlja središnji lik priče: Mojsija. To je stoga što moramo imati na umu: "B-g je taj koji ih je izveo iz Egipta."

Ljudi imaju svoje slabosti, a jedna od tih slabosti je divljenje velikim vođama. Moramo biti na oprezu da ne podlegnemo toj sklonosti. Moramo odati čast našim velikim vođama, poštivati ih i, prije svega, učiti od njih, ali mi ih ne obožavamo niti im se molimo. ■

Biseri hasidske mudrosti

Lažna skromnost

Jednom je rebu Israelu iz Ružina došao hasid reba iz susjednog mjesta po savjet.

Opisujući mudrost Kralja Solomona stihovi kazuju: "I on je postao najmudriji među ljudima... i koristio je tri tisuće metafora." Na prvi pogled, mogli bismo pomisliti da se opis odnosi na bogatu maštu Solomona, a ne na neku veliku mudrost. Ali metafora je mnogo više od ugodnog načina prenošenja neke ideje; to je prevođenje koncepta na niži nivo intelektualnog diskursa. Veličina Solomonove mudrosti ogleda se u činjenici da je bio u stanju približiti najdublju mudrost umovima koji su dobrano – tri tisuće koraka - zaostajali za njegovim umom. To je omogućavalo primateljima da obnove te korake, jedan za drugim, sve dok ne bi dostigli prvotni nivo diskursa.

Solomonova mudrost je i sama metafora za onu vrstu mudrosti koja je vodila B-žju kreaciju našeg fizičkog svijeta. Nakon radikalnog "skoka" iz neegzistencijalne stvarnosti u egzistencijalnu, B-g je počeo kreirati sve što postoji putem najduhovnijih, najuzvišenijih oblika. Potom je, mnogim preobrazbama prouzročio njihov razvoj, da bi na koncu stvorio naš fizički svijet, najopipljivije ostvarenje svega onoga što je stvorio. Svaki materijalni element i energija zapravo je fizička manifestacija višeg, puno duhovnijeg; voda je, naprimjer, fizičko utjelovljenje ljubavi i milosrđa, dok vatra predstavlja fizičku dimenziju snage. ■

R. Menachem Mendel Schneerson

"Reci mi nešto o svome učitelju," započe reb Israel. "Rebe je izuzetno skroman i ponizan čovjek. Čak i najmanji izraz poštovanja potakne ga da preispita svoje ponašanje", odgovori hasid.

Reb Israel ne odgovori ništa, pa zbunjeni hasid nastavi:

"Štoviše, kada god posjeti najbliži grad, ljudi se nepozvani sakupe, kako bi mu izrazili sveopće divljenje."

"I to njemu stvara probleme?" nastavi reb Israel.

"Naravno! Prvo je govorio kako se dive konstrukciji njegove nove kočije, poslije da su u pitanju snažni konji koji su u nju upregnuti. Onda je shvatio da se ipak dive njemu. Nesretni je učitalj povraćao čitavu noć, ne mogavši shvatiti svu tu gužvu koja se stvara oko njega."

"Jadan čovjek!, uzviknu reb Israel. "Nije li mogao pronaći bolji način da se nosi s ukazanim počastima, pa je bio prisiljen povraćati? Postoji jednostavan način: primiti svu pažnju, ali ne dozvoliti da postaneš o njoj ovisan. Nije počast uzrok povraćanja našeg brata, već opsesija njome kojom je preplavljen." ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

svoj vlastiti plamen

Prije nekoliko godina upoznao sam jednog čovjeka koji mi je ispričao najnevjerojatniju i zadivljujuću priču. Čini se da su, mada je bio rođen u hasidskoj obitelji, njegova braća i sestre jedno za drugim, napustili obiteljsko okrilje. Iz očaja, njegovi su ga roditelji poslali u Jeruzalem da boravi kod njihovog jerušalmi Breslov rođaka. Nadali su se da će ga jako religiozna okolina zaštiti od negativnih vanjskih utjecaja. Nažalost, plan nije uspio. Avi se ipak uspio susresti s pogrešnom skupinom prijatelja i ubrzo je krenuo putem svoje braće i sestara.

Jednog šabata, kada je bio siguran da ga nitko ne gleda, stisnuo je prekidač za svjetlo. Odjednom je čuo kako se iza njega netko kreće. Bio je to njegov jerušalmi rođak. Iznenađen i preplašen, očekivao je uobičajeni verbalni ukor koji je dobivao od svojih zabrinutih roditelja. No, umjesto toga rođak mu je rekao nekoliko jednostavnih riječi ohrabrenja koje će promijeniti njegov stav i na kraju tijek njegovog života: "Avi, samo znaj da te B-g i dalje voli."

Avi je počeo shvaćati da je duboko u sebi doista žudio za smislenim odnosom s B-gom. Jednostavno ga je iskustvo njegovog odgoja uvjerilo da B-g na neki način samo čeka da on napravi neku grešku pa da ga udari nekom kaznom. Sada kada mu je duboko religiozan čovjek pokazao da ga unatoč njegovim problemima B-g voli i čeka, on je bio u stanju otvoriti svoje srce i početi graditi svojuvlastitu osobnuvezu sNjim

Hebrejska riječ za dušu, nefeš, također znači htjeti, imati potrebu i

željeti. Svaka čista židovska duša žudi za duhovnošću i strastveno plamti željom za bliskošću s B-gom. To je razlog zašto, u Židovstvu, uvijek povezujemo svijeću s dušom; na primjer, palimo svijeću na jarcajt Poput plamena i neumrljanja židovska duša se stalno podiže prema pobožnosti. Međutim, život je vičan tome da nas gurka unaokolo i odvaja od naše iskre.

Biti postojan, čak i kada se čini da stvari ne idu kako bismo htjeli, dokazuje našu predanost B-gu

Kabala podučava da postoji sedam temeljnih karakternih osobina: dobrota iz ljubavi, disciplina, sklad, nadmoć, krasota, osnova i kraljevstvo. Kao ljudska bića mi posjedujemo mogućnost da uzdignemo i usavršimo te osobine ili da postanemo njihov plijen. Zato smo često testirani u svakom od ovih sedam područja. Sukladno našem uspjehu, postoji sedam razina Neba ili sedam razina Pakla. Zbog toga je život toliko

iscrpljujuć i nepredvidiv. Naša životna iskustva su naše mogućnosti da rastemo i jačamo u svakom od ovih sedam područja. Količina nevolja gotovo nam jamči da većina od nas neće uvijek biti dorasla svakom izazovu, da ćemo ponekad (ili često) biti pobijeđeni. Dakle, što nam je činiti?

Kralj Salomon uči: "Pravednik će pasti sedam puta, i ustati!" (Izreke 24,16). Čak se i cadik, na njegovoj uzvišenoj razini donekle pokoleba, pa kako se ne bismo onda mi. Sve je to dio življenja čestitim životom. Naša nam paraša zapovijeda da "zapalimo ner tamid (vječno svjetlo)" (Izlazak 27,20). Ner tamid prebiva u svakome od nas: to je naša čista duša. Bez obzira što nam život priredio, mi možemo zapaliti ner tamid tako što ćemo se sjetiti što je naša suština, sjetiti se da nas B-g voli i žarko žudjeti za bliskošću s Njim.

Suština svakog odnosa je žarka želja da međusobno dijelimo. Naš glavni izazov je da se pobrinemo da čak i ako zakažemo u jednom ili svih sedam područja, sačuvamo svoju želju za pobožnošću. Biti postojan, čak i kada se čini da stvari ne idu kako bismo mi htjeli, dokazuje našu predanost B-gu! Kroz našu postojanu odlučnost da pokušavamo iznova još jednom i još jednom, konačno ćemo moći dohvatiti ner tamid i zapaliti svih sedam razbuktalih plamenova na menori čak i u najmračnijoj noći. Amen agutn Šabos!

Šabat šalom! ■

Prevela Tamar Buchwald

Yossi Katz, Breslov Research Institute: Upali

Parašat Tecave nastavlja se na parašat Teruma, koja je početak novog razdoblja izgradnje i stvaranja sebe samih iznutra - vrijeme je za obnovu.

U ovoj paraši učimo kako da postanemo čarobni svećenici, kako da se povežemo s Mojsijevom silom, te na koji način je Purim povezan s time?

Naš je posao ovog tjedna da učimo kako da budemo svoj vlastiti Veliki svećenik i da naredimo Svjetlu da uđe u sve što radimo.

Prošlotjedna paraša Teruma se bavila gradnjom Miškana (prijenosnog hrama kojeg su Moše i Izraelci izgradili u pustinji) i o njoj smo rekli kako Zohar objašnjava da se riječ "Teruma" na hebrejskom treba podijeliti, te čitati kao Tarom H, što znači 'uzdižući he ד' ukazujući na našu sposobnost da uzdignemo svoju stvarnost (simboliziranu slovom ד) na više razine kroz radnje darivanja i dijeljenja. Uzdizanje se također može postići tako da imamo svijest o svetosti. Paraša Tecave nastavlja se baviti istom temom, međutim, umjesto da se bavi građevinom ona se bavi osobom - Velikim svećenikom.

Površno gledajući, paraša Tecave, koja se bavi svećenikom (kohenom), s nama nema nikakve veze. Međutim, nakon uništenja drugog Hrama (70. n.e.), pojam kohen (svećenik) je izgubio svoj izvorni smisao, pa je ostao samo prezime potomaka hramskih svećenika.

Danas smo svi postali svećenici, time što su rituali Hrama postali osobni kako bi se postiglo stanje "Neka mi sagrade Svetište da mogu boraviti u njima". To se događa kada svaki pojedinac među nama prihvati odgovornost i priliku da stvori Hram u svemu što radi: posveti svoj život, kuću, brak, posao, itd.

Parašat (priča o) Tecave počinje s riječima "A ti ćeš zapovijediti djeci Izraelovoj ...", što znači da je potrebno da preuzmemo komandu nad svojim životom. Moramo shvatiti da je svatko od nas Veliki svećenik i da na nama leži odgovornost da učinimo promjene u svojim životima, jer je naša suština da budemo Stvoritelj i da budemo u stanju nalagati i zapovijedati svojoj stvarnosti da postupa u skladu s našom voljom. Stoga moramo zapamtiti, znati i razumjeti da je upravo to naša uloga –biti svećenik. To znači, da se u našim kućama, na poslu i u svemu čega se dotaknemo, moramo ponašati i djelovati poput Velikog svećenika u Hramu.

Zohar objašnjava značenje riječi "Ve'ata" ("A ti ćeš zapovijediti..."ד אע), koja se provlači kroz cijelu parašu. Hebrejsko slovo vav (Ve'ataע) je vav koje se pojavljuje u Tetragramu דמ"דע , i koje simbolizira duhovno bogatstvo koje nam dotiče iz gornjih svjetova. Riječ "ata" (ti - ד א) znači od A א) ) do Ž ) ) i podrazumijeva sve, a slovo he ד (predstavlja naš svijet. Dakle, riječ Ve'ata opisuje povezivanje na svo duhovno bogatstvo putem slova vav (ע) koje je kanal da ga se preusmjeri u he ד) ) našu stvarnost.

■

Prošli smo tjedan saznali da moramo uzdići he ד) ) a sada smo saznali da je potrebno povezati se s vav (ע). To je zapravo namjera našeg srca koja bi trebala biti dijelom svega što poduzimamo. Dakle, kad god nešto činimo sa svetosti, čistoćom i ljubavi, rezultat će biti značajan i moćan. Moramo preuzeti odgovornost za svaku pomisao ili čin kako bismo doživjeli pravi osjećaj uspjeha.■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Rabbi Menachem Leibtag:

Tecave: Posebna struktura Paršijot HaMiškan

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Red u 'dvorištu'? To je svakako nešto što bismo očekivali da naći kada Tora iznosi zakone miškana; i upravo to i nalazimo - uglavnom.

Međutim, postoji jedna očigledna iznimka - a odnosi se na smještanje zakona o mizbeah ha-ketoret na kraj Paršat Tecave (umjesto na početak Paršat Teruma).

U sljedećem šiuru prvo ćemo razjasniti naše pitanje; nakon toga ćemo ponuditi objašnjenje koje se još jednom odnosi na tematsku vezu između miškana i Ma'amad Har Sinai.

Uvod

Prisjetite se iz prošlotjednog šiura da Paršat Tecave čini dio veće cjeline (poglavlja od 25 do 31), koju smo nazvali civui ha-miškan [zapovijed da se izgradi miškan]. Ova cjelina sadrži kompletan skup zakona u kojima B-g objašnjava Mošeu kako se miškan treba izgraditi i kako će on funkcionirati.

U tom smo šiuru raspravljali o nesuglasju o tome kada je i zašto ovaj skup zakona prvi put dat Mošeu Rabeinu. U sljedećem šiuru analiziramo unutarnju strukturu ove cjeline, kako bismo pokazali kako (i zašto) ona zapravo sadrži dvije različite cjeline - koje se preklapaju na vrlo poseban način.

Vrlo dugačak 'Dibur'

Prije nego što započnemo, moramo dati jedno opće zapažanje o tome zašto paršijot Teruma i Tecave (tj. Šmot 25,1-30,10) treba smatrati posebnom 'podcjelinom'. Obratite pažnju na to kako Paršat Teruma počinje B-žjom zapovijedi Mošeu da "govori s Bnei Jisrael i kaže im..." (25,1) - nakon čega slijedi dugačak niz uputa koje se nastavljaju sve do kraja Paršat Tecave (tj. 30,10). Da biste to dokazali, jednostavno zapazite da sljedeći "dibur" ne počinje sve do uvodnog pasuka Paršat Ki Tisa.

[Vidite novi "dibur" u 30,11, i primijetite da slične uvodne riječi nije bilo od 25,1. Međutim, od 30,11 pa sve do kraja poglavlja 31, svaka je paršija u posebnom "diburu"! Vratit ćemo se ovom opažanju kasnije u šiuru.]

Stoga započinjemo naše proučavanje analizom ove prve 'podcjeline' (tj. 25,1 do 30,10). Nakon toga, razmatrat ćemo o tome kako šest kratkih 'paršijot' u Paršat Ki Tisa (30,11 do 31,18) koje dolaze iza nje, iako nisu dio ove

cjeline, kompletiraju veću cjelinu "civui ha-miškan" - zapovijed da se izgradi Miškan.

Kratki pregled Teruma/Tecave

Sljedeći pregled sažima temu svake paršije unutar ove cjeline paršijot Teruma/Tecave. Pažljivo ga proučite, i zapazite kako se čini da ide prilično logičnim redoslijedom (barem do samog kraja). To će razjasniti naše uvodno pitanje.

[Pratite ovu tablicu i po mogućnosti imajte pri ruci The Koren Tanakh.]

Uvod - Donacija materijala (25,1-7) & svrha ovog projekta: "Ve-asu li mikdaš ve-šahanti betoham" (25,8-9)

Posuđe u Kodeš Kodašim (unutarnjem svetištu)

Aron - kovčeg za smještaj "luhot" (25,10-16)

Kaporet - poseban poklopac za kovčeg (25,17-22)

Posuđe u Kodešu (glavnom svetištu)

Šulhan - stol za prikazani kruh (25,23-30)

Menora - svijećnjak (25,31-40)

Ohel Mo'ed [šator u kojem se nalazi ova oprema] (26,137)

Jeriot - platno šatora - od tkanine i kozje kože

Krašim - drvene grede koje podupiru ovaj šator

Parohet - zavjesa koja odjeljuje Kodeš HaKodašim

Hacer [vanjsko dvorište i njegova oprema]

Mizbeah Ha-Ola (žrtvenik / 27,1-8)

Hacer - vanjsko dvorište, njegove zavjese i motke (vidi 27,9-19)

Ulje za menoru (27,20-21)

[Mi bismo, a priori, očekivali da ćemo ovu zapovijed pronaći uz menoru. Vidi daljnji ijun.]

'Bigdei Kehuna' - (28,1-43) šest paršijot koji opisuju svećeničku odjeću

Sedmodnevni inauguralni obred posvećenja (29,1-37)

Olat Tamid (29,38-46) dnevni prinos na žrtveniku (nakon njegova posvećenja)

Mizbeah HaKetoret - kadioni žrtvenik (30,1-10) [Ovo izgleda kao da se ne nalazi 'na svom mjestu', o čemu ćemo raspravljati.']

Dok razmatrate ovaj pregled, obratite pozornost na logičan red kojim se razvija. Započinje opisom 'arona'najsvetijeg predmeta u miškanu, smještenog u 'kodeš kodašim'; zatim se nastavlja s posuđem i opremom koje se nalaze u 'kodešu', nakon čega slijedi 'ohel mo'ed' [Šator sastanka], u kojem se nalazi ovo posuđe. Nakon toga nalazimo 'mizbeah ha-ola' - koji se nalazi izvan ovog šatora - i dvorište ['hacer'] koje ga okružuje. Ova cjelina završava s 'bigdei kehuna' - posebnom odjećom

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Tecave: Posebna struktura Paršijot HaMiškan

za kohanim koji će služiti u miškanu, nakon čega slijede detalji sedmodnevnog obreda posvećenja (i dnevne žrtve koja će se od sada prinositi).

Međutim, posljednja paršija koja opisuje "mizbeah hahaketoret" djeluje kao da je na potpuno 'pogrešnom mjestu'. Uostalom, ovaj zlatni žrtvenik je jedan od tri instrumenta smještena u kodešu. Jasno, ova paršija je trebala biti zabilježena u 26. poglavlju zajedno sa zakonima o šulhanu i menori - ostalim instrumentima smještenim u ohel mo'edu.

Kako biste potvrdili ovu tvrdnju (da je mizbeah haketoret upisan tamo gdje mu nije mjesto), jednostavno zapazite usporedno spominjanje ovih instrumenata u Paršat Vajakhel (vidi 35,13-15; 37,10-29 i 39,35-39). Tamo su zakoni mizbeah haketoreta dosljedno zabilježeni zajedno sa zakonima menore i šulhana.

Nadalje, ovo 'izmještanje' mizbeah haketoreta tek je polovica problema. Sada ćemo objasniti kako pesukim koji prethode ovoj paršiji stavljaju ovaj zlatni žrtvenik u još veću 'izolaciju'!

Izvan 'mjesta' i 'izvan' mjesta

Razmotrite gornji pregled još jednom, i zamijetite kako paršija o olat tamid (29,38-46) oblikuje ono što bi 'trebalo biti' zaključak ove cjeline. Pogledajmo ovu paršiju pobliže, i ustanovite kako njeni završni stihovi čine prekrasan sažetak čitave ove cjeline (vidi 29,42-44):

"Olat tamid za sve generacije, ispred ohel mo'eda - mjesta gdje ćemo se sastajati da vam odatle govorim." [obratite pažnju kako se ovaj pasuk 'poklapa' s 25,22!] I posvetit ću OHEL MO'ED (i njegove instrumente), [sažetak poglavlja 25 i 26] MIZBEAH (tj. hacer), [sažetak poglavlja 27) i KOHANIM... (tj. njihovu odjeću i posvetu) [sažetak poglavlja 28 i 29] (vidi 29,44)

Dok ponovo pregledavate ove pesukim, primijetite kako postoji uzajamna veza između riječi napisanih VELIKIM SLOVIMA i primarnih tema u gornjem pregledu! Ali to nije sve, budući da sljedeći pasuk čini gotovo savršene 'korice knjige' za čitavu ovu cjelinu: "vešahanti betoh bnei Jisrael..." (vidi 29,45) – poklapa se s: "ve-asu li mikdaš ve-šahanti betoham" (vidi 25,8) - uvodnu zapovijed čitave ove cjeline - nalazimo na početku Paršat Teruma!

Konačno, kao vrhunac, ova paršija završava svojim 'velikim finalom' - koje povezuje svrhu ovog miškana sa samom svrhom cijelog procesa Jeciat Micrajim:

"I spoznat će da sam ja njihov B-g koji sam ih izveo iz Egipta - le-šohni betoham – kako bih prebivao među njima; ja sam

Vječni, njihov B-g" (vidi 29,42-46).

Stoga poglavlja od 25 do 29 čine jasno definiranu cjelinu s 'odgovarajućim koricama ove knjige'. Ali ovo samo uvećava naše uvodno pitanje u vezi sa smještajem zakona koji se tiču mizbeah haketoreta (u sljedećoj paršiji / vidi 30,1-10) - jer on ne samo da se 'ne nalazi na svom mjestu' - on je potpuno izoliran - izvan ove cjeline o 'šehina'!

Ova posvemašnja izolacija mizbeah haketoreta tjera nas da tražimo tematski razlog za to što je Tora namjerno postavila ove zakone nakon zatvaranja cjeline o šehini.

Povratak na Har Sinaj

Da bismo ponudili odgovor na ovo pitanje, vratimo se još jednom na konceptualnu paralelu između miškana i Har Sinaja, o kojoj je bilo riječi u prošlotjednom šiuru, a kako ju je objasnio Ramban:

"... skrivena svrha ['sod'] miškana je da B-žja slava koja je obitavala ('šahan') na Har Sinaju boravi na njemu..." (Ramban na 25,1).

Prema Rambanu, sama svrha miškana bila je da služi kao sredstvo koje bi moglo ovjekovječiti doživljaj sa Sinaja! Ta se svrha odražava u brojnim paralelama koje postoje između Ma'amad Har Sinai i miškana. Na primjer:

Aron: Sadrži luhot ha-edut (25,21), vječno svjedočanstvo o savezu sklopljenom između B-ga i Bnei Jisrael na Har Sinaju (vidi 24,3-12).

Keruvim: smješteni iznad kaporeta (povrh arona), služe kao mjesto odakle će B-g nastaviti razgovarati s Mošeom. Tamo će Moše primiti preostale micvot, onako kao što je primio dibrot od B-ga na Har Sinaju.

Mizbeah ha-ola: gdje će Bnei Jisrael prinositi svoje olot & šelamim, istovjetan je mizbeahu koji su Bnei Jisrael podigli u podnožju Har Sinaja, na kojem su prinijeli olot & šelamim (vidi 24,4-8).

Slijedeći ovaj tok misli, trebali bismo očekivati paralelu između mizbeah haketoreta i Ma'amad Har Sinai - paralelu koja bi mogla rasvijetliti zašto Tora stavlja mizbeah haketoret nakon što je cjelina o Šehini miškana završena. Da bismo je pronašli, prvo moramo razmotriti općenitiju paralelu između Har Sinaja i miškana.

Tri Mehicot

Jedna od najupečatljivijih paralela između miškana i Har Sinaja odnosi se na koncept 'mehicot' - granica. Na Har Sinaju, narod je dobio uputu da ostane u podnožju

(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Tecave: Posebna struktura Paršijot HaMiškan

gore dok je kohanim bilo dopušteno da priđu malo bliže (vidi 19,22; 24,1-2 & 24,9). Jedino je Mošeu dopušten pristup vrhu gore (vidi 19,20-24 & 24,2 & 24,12).

U vezi s miškanom nalazimo vrlo zanimljivu paralelu. Narodu je dopušteno prići samo do vanjskog dvorišta miškana (gdje se nalazi mizbeah ha-ola). Kohanim je dopušteno ući u "kodeš" (gdje se nalaze šulhan i menora), a samo Moše (i Aharon) mogu ući u "kodeš ha-kodašim" (gdje se nalaze aron i keruvim).

[Osim toga, Bnei Jisrael mogu ući u dvorište tek nakon što se prethodno očiste (tj. moraju biti "tahor"), baš kao što je proces očišćenja bio potreban u pripremi za Ma'amad Har Sinai (vidi 19,10-15).]

Sljedeća tablica sumira ovu paralelu:

GRUPA HAR SINAI MIŠKAN FUNKCIJA

Moše vrh gore Kodeš kodašim dibur Kohanim sredina gore Kodeš (ohel mo'ed) sastanak Narod podnožje gore Hacer (dvorište) korbanot

Pa kako se mizbeah haketoret uklapa u sve ovo?

U našem šiuru na Paršat Jitro, raspravljali smo o dijalektičkoj prirodi susreta između B-ga i Bnei Jisrael na Har Sinaju. U idealnom slučaju, Bnei Jisrael je trebao čuti zapovijedi izravno od B-ga ['panim be-panim'].

Međutim, budući da smrtni čovjek nije u stanju podnijeti B-žju Prisutnost (vidi Devarim 5,4-5. 20-25.), B-g je našao za potrebno 'prigušiti' ovaj susret. Zbog ove napetosti, B-g je smatrao potrebnim pokriti Har Sinaj oblakom prije nego što se otkrije:

"Evo dolazim k tebi be-av he-anan – u gustoći oblaka –kako bi oni mogli čuti dok ti govorim... " (vidi 19,9)

"... I Har Sinaj je bio pun dima ['ašan'], jer je B-g sišao na njega s vatrom..." (vidi 19,16-18).

Na taj je način anan (oblak) na Har Sinaju učinkovito poslužio kao sloj zaštite između:

• Bnei Jisrael u podnožju gore, i

• B-žje objave na vrhu gore.

Moglo bi se sugerirati da mizbeah haketoret ima sličnu funkciju. Kada se ketoret [tamjan] prinosi na ugljenu ovog malog žrtvenika, on stvara oblak dima (vidi Vajikra 16,13) u "kodešu". Na taj način, ovaj "anan" [oblak dima] tvori sloj zaštite između Bnei Jisrael, koji stoje vani u haceru - i B-ga, čija prisutnost obitava u "kodeš ha-kodašim".

Os: Aron -- Mizbah Ktoret -- Mizbah Ola

Ovo tumačenje podržavaju dva ključna pesukim koja opisuju odnos između mizbeah ha-ola, mizbeah haketoret i kodeš kodašim

Prvi pasuk naglašava vezu između mizbeah ha-ola i ohel mo'ed. Dok proučavate ovaj pasuk, primijetite kako se čini suvišnim:

"olat tamid [dnevni prinos na mizbeah ha-ola] - za sve generacije, - ispred ulaza u ohel mo'ed - - pred B-gom [lifnei Hašem] - odakle ću se sastajati s vama – da tamo govorim s tobom" (vidi 29,42).

Naravno, Tora je mogla objasniti gdje se prinosi ova javna žrtva sa polovicom ovih riječi; ipak iz nekog razloga Tora želi naglasiti tematsku vezu između "olat tamid" i mjesta gdje će B-g govoriti Bnei Jisrael. Zatim, u sljedećoj 'paršiji', Tora daje izričite upute o tome gdje postaviti mizbeah haketoret. Obratite pažnju još jednom na frazeologiju ovog pasuka i kako je povezan s gornjim pasukom:

"I postavit ćeš ga [mizbeah haketoret] - ispred paroheta,koji je iznad aron ha-eduta, - ispred kaporeta koji je na edutu - odakle ću se sastajati s tobom." (vidi 30,6).

Iz tog razloga Tora naglašava da se mizbeah haketoret mora nalaziti između ove dvije žarišne točke, tj. duž upravo ove osi koja povezuje mizbeah ha-ola s kodeš kodašim

Zapravo, kasnije u istom poglavlju, kada Tora objašnjava kako je načinjen ketoret, ona još jednom naglašava ovu točku:

"...i samljet ćeš ga vrlo fino, i staviti ga: pred svjedočanstvo [lifnei ha'edut] - u šator sastanka [ohel moed], - gdje ću se sastajati s tobom; - ono će za tebe biti najsvetije." (vidi 30,36)

'Zaštićeni' B-žanski susret

Na način vrlo sličan onome što se dogodilo na Har Sinaju, B-g 'silazi' s nebesa, da tako kažemo, u kodeš kodašim; dok Bnei Jisrael dolazi iz svog tabora, da stanu pred B-ga u haceru miškana.

Dakle, glavni dio ohel mo'ed služi kao sloj zaštite između B-ga i Bnei Jisrael. Tamo se ketoret mora prinositi svaki put kada kohen uđe da izvrši svoju službu, što stvara anan [oblak dima] da 'zaštiti' kohena kada uđe u kodeš:

"A Aharon će prinositi ketoret svaki dan, ujutro prije nego što bude održavao menoru, i navečer kad pali menoru..." (30,7-8). [Obratite pažnju i na Vajikra 16,2, gdje Aharon također mora prinijeti ketoret kako bi stvorio sličan oblak dima

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Tecave: Posebna struktura Paršijot HaMiškan

da zaštiti sebe prije nego što uđe u kodeš ha-kodašim na Jom Kipur!]

Sada kada to znamo, možemo odgovoriti na naše uvodno pitanje. Moglo bi se sugerirati da postavljanjem zapovijedi o izgradnji mizbeah haketoreta nakon pesukim sažetka na samom kraju ove cjeline, Tora aludira na svoju jedinstvenu funkciju 'zaštitnog sloja' u ovom zavjetnom susretu. Kako - 'realno uzevši' - Bnei Jisrael možda nisu bili dostojni ovog susreta, Tora naređuje Bnei Jisrael da stave mizbeah haketoret u kodeš da služi kao sloj zaštite, da ih zaštiti od Šehine koja obitava u kodeš kedošim.

[Zamijetite sličnost između naravi ovog 'zaštićenog susreta' u miškanu i onoga što smo u našem šiuru na Paršat Jitro nazvali 'planom A', po kojem B-g razgovara s Mošeom dok je 'prekriven oblakom' tako da narod može tek načuti njihov razgovor. Vidi Šmot 19,9! Vidi također Devarim 5,5.]

Nadalje, dijalektička priroda ovog susreta je naglašena postavljanjem zakona mizbeah haketoreta izvan ove cjeline o Šehini, ali unutar istog dibura!

Cjelina o Ketoretu

Sve do ove točke, paršijot Teruma-Tecave smo tretirali kao jednu, integriranu cjelinu, kao što je naznačeno jednim diburom koji predstavlja ove dvije paršijot. Sada moramo razmotriti preostale paršijot (u Paršat Ki Tisa) koje čine posljednjih šest odlomaka veće cjeline civui hamiškan.

Odvojite si minutu da pregledate početak Ki-Tisa (tj. 30,11-31,17) i primijetite kako ona opisuje nekoliko drugih micvot u vezi miškana koje su također 'izostavljene' iz cjeline o Šehini

Kada ove paršijot navedemo redom, ponovno nalazimo skup 'korica za knjige':

30,1-10 Mizbeah HaKetoret (*početne korice knjige*) (kako je gore objašnjeno)

30,11-16 Mahacit ha-šekel novac prikupljen za financiranje ohel mo'eda

30,17-21 Kijor umivaonica za kohanim da operu ruke

30,22-33 Šemen hamišha posebno ulje za pomazivanje pribora u miškanu i kohanima

30:34-38 Ketoret (*završne korice knjige*) tamjan za mizbeah haketoret

[Na ovom mjestu završavaju zakoni koji se tiču miškana. Poglavlje 31 raspravlja o postavljanju Becalela da izgradi miškan i o zabrani rada na šabat (kako bi se spriječila moguća, pogrešna predodžba da je rad za miškan dopušten na šabat). Iako oni ne uključuju zakone koji se izravno odnose na kon-

strukciju miškana i njegovih instrumenata, izostavili smo ih iz ove tablice.]

Gornja tablica pokazuje kako (1) mizbeah haketoret i (2) micva da se načini ketoret čine drugu cjelinu, koja sadrži nekoliko rubnih zapovijedi u vezi miškana.

Paralelna struktura

Dok pregledavate ove paršijot, primijetite kako se pojavljuje prilično nevjerojatna paralelna struktura, ukazujući na izravnu vezu između ove cjeline o Ketoretu i prethodne cjeline o Šehini. Primijetite kako svaka od ovih perifernih zapovijedi u cjelini o Ketoretu odgovara (istim redoslijedom!) povezanoj temi o cjelini o Šehina!

Sljedeća tablica ilustrira ovu paralelu:

TEMA CJELINA O ŠEHINI KETORET

Oprema u miškanu aron, kaporet, šulhan, menora mizbeah haketoret

Ohel Mo'ed jeriot, krašim mahacit ha-šekel leavodat ohel mo'ed

Hacer mizbah ha-ola kijor

Posvećenje bigdei kehuna & milu'im (za pomazanje . kohanim) šemen hamišha

Dnevna prinos korban tamid na mizbeah ha-ola ktoret tamid na mizbeah haketoret

Micvot koji nalazimo u cjelini o Šehini, koje se usredotočuju na B-žji 'hitgalut' u miškanu, nadopunjuje se s micvot u cjelini o Ketoretu, koja se fokusira na potrebu da se zaštiti Bnei Jisrael pri ovom posebnom susretu.

Obratite pažnju i na to kako sve micvot u cjelini o Ketoretu naglašavaju ili kapara ili upozoravaju na smrt koja će nastupiti ako se ne izvede ispravno (vidi 30,10; 30,12; 30,21; 30,33; 30,38; odnosi se na Devarim 5,21-23!).

Potrebna je zaštita od potencijalne kazne koja će doći ako se čovjek ne pripremi na odgovarajući način za ovaj susret s B-gom u miškanu.

Na ovaj način, zakoni mizbeah haketoreta mogu služiti kao vječni podsjetnik na to kako čovjek ne samo da mora cijeniti svoju mogućnost da uživa odnos s B-gom, već mora ostati i svjestan prirodnih granica ovog susreta. ■

Rječnik

miškan - šator sastanka

Ma'amad Har Sinai – kad su stajali kod Sinaja aron – kovčeg (zavjeta)

Bnei Jisrael – djeca Izraelova

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Staloženost (nastavak)

Ispiti

Situacije - velike i male - koje se pojavljuju u svačijem životu i remete naš unutarnji mir nisu tek bolne smetnje, kažu majstori musara, one su ispiti. Pa je stoga na vama da ispit položite ili padnete. A testirani ste upravo u onim osobinama duše koje su vaša slaba točka. Situacija koja vrši pritisak na dobro odmjerenu i snažnu osobinu doista ne predstavlja nikakav ispit, a način na koji ćete reagirati nije neki poseban trud. Ali ako ste osoba sklona bijesu i netko vam stane na prste (doslovno ili u prenesenom značenju) ili ako ste u iskušenju da kradete a netko vam pred nosom ostavi otvoren novčanik ili ako vas svaki put obuzme požuda, a recepcionar/ka u hotelu je baš vaš tip, onda je to ispit.

Alter iz Novarodoka je pripremu za te životne ispite učinio središnjim obilježjem musara kojeg je naučavao. Njegovo je stajalište bilo da sve nas karakterizira velika pobožnost i bogobojaznost, sve dok se ne pojavi nešto posebno teško što predstavlja izazov našoj snazi volje. Upozorio je da ćemo, kad nam se takve vrste problematičnih izazova ispriječe na putu, do čega će neizbježno doći, vjerojatno biti nespremni i naći se u opasnosti da se raspadnemo. Mudro je donijeti odluku da ćemo učiti i prakticirati u vrijeme dok nismo na ispitu, tako da ćemo imati na raspolaganju rješenje i resurse kad nam se pojave izazovi i kušnje, što će se svakako desiti. "Topionica je za srebro, peć za zlato, ali B-g ispituje srca," uči knjiga Izreka.

Alter iz Novarodoka jednom je

pitao svoje učenike: "Znate li zašto je Gospodar svemira stvorio vlakove?" I prije nego li je itko od njih uspio odgovoriti, sam je dao odgovor: "Kako bi doveo studente u Novarodok ješivu!"

Jedan pažljivi student tada je upitao: "Ali Rebe, ako je tako, zašto vlak vozi u oba smjera?"

"To je", rekao je Alter, "ispit".

Razumijevanje i prihvaćanje da narav života čine ispiti, ključno je za njegovanje smirenosti, jer kada se nađete na ispitu, najvjerojatnije ćete biti izbačeni iz svoje unutarnje ravnoteže.

Idealan odziv na ispit je pokazati se doraslim i slavodobitno trijumfirati, a to bi značilo posegnuti u osobinu duše koja se našla na ispitu na način koji vam nije nimalo lak, ali je dobar za dušu. Stvarna situacija, međutim, mora biti da biste mogli krenuti u bilo kojem smjeru. Zbog toga je taj ispit stvaran. Ako položite ispit, tada se taj aspekt vašeg unutarnjeg bića osnažuje i stječete pravo da krenete naprijed – da se suočite s još jednim nizom izazova, kao što smo naučili. U protivnom vjerojatno ćete se u nekom budućem trenutku ponovo susresti s ovim istim ispitom.

Vidio sam da se ova situacija najjasnije oslikava u vezama. Kad medeni mjesec završi, veza može izgledati kao nebrojeni niz testova. Ljudi suviše često bježe od ovih kušnji, razvedu se, a zatim idu dalje tražiti novu vezu - koja će njihove nedovoljno snažne osobine duše staviti na ispit na potpuno jednak način.

Iako možemo žaliti, proklinjati i

željeti da je bilo drugačije, neminovno je da neprestano dolazimo u situacije koje iskušavaju one strane naše prirode u kojima smo zreli za rast. Svaki je život prepun takvih vrsta ispita i kušnji. Zašto je život organiziran na ovaj način? Svakako ne zato kako bismo neizbježno zakazali i pali, već zato da se i nadalje sučeljavamo s mogućnostima za rast. Život nam pruža stvarne prilike u kojima se oblikuje karakter i čisti duša. Iz ove perspektive, čitav naš život je obrazovni proces, i kao i kod svakog školovanja, tijekom tog procesa polažu se ispiti. Naš je izazov suočiti se s tim ispitima i iskoristiti ih za pročišćavanje i ispravljanje te tako osloboditi put našem približavanje jednih drugima i B-gu.

■

Testovi su dio obrazovnog procesa

Kad pomislite na ispite s kojima ste se susreli i koje susrećete tijekom svog procesa rasta, vjerojatno ćete pomisliti na negativne izazove - požudu, pohlepu, bijes, ljubomoru, aroganciju i slično. To doista jesu uobičajeni ispiti, ali i pozitivna iskustva mogu postati ispiti dok putujemo svojim putem. Primjerice, uspjeh ponekad može predstavljati veći izazov nego neuspjeh. Niz uzastopnih uspjeha može osobu podići na valove ushita, potaknuti osjećaj nepobjedivosti. Opojna oholost i opasna pohlepa mnogo će se učinkovitije hraniti uspjehom nego neuspjehom. Ovo je dobro poznati fenomen u poslovnom svijetu, gdje je on prepoznat i dokazani je recept za katastrofu.

Tako život neprestano na vaš prag donosi ispite, bez obzira proživlja-

(nastavak s 26. stranice) Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

vate li mračne dane ili vam stvari idu jako dobro. Moje promatranje mog vlastitog života, kao i života drugih, uvjerilo me da sebi činite uslugu kad te borbe ne odbijate već ih prihvaćate, jer izgleda da su one neizbježne, utkane u samo tkivo života. U stvari, ako ste predani vlastitom rastu, nećete ni poželjeti da vaše borbe prestanu, jer one su same put do rasta. Ispiti su put. Kad razmislimo koji je idealan unutarnji stav koji možemo zauzeti dok se borimo sa svojim izazovima vraćamo se na temu smirenosti.

Neovisna duša

U poglavlju o smirenosti Rabbi Menachem Mendel Leffin u svojoj knjizi musara iz 19. stoljeća, Cheshbon ha'Nefesh, rezimira smirenost rečenicom: "Izdignite se iznad događaja koji su nebitni - i dobrih i loših", piše on, "jer oni nisu vrijedni toga da remete vašu duševnu smirenost." Njegova je poruka da će dobro koje vam se dogodi vjerojatno podjednako zasjeniti vaše unutarnje stanje staloženosti mentalnom uznemirenošću kao i loše, a u oba slučaja emocionalno preopterećenje zasigurno će imati negativan utjecaj na vaš život.

Klasična židovska priča koja se pripisuje velikom kabalističkom rabinu Isaacu Luriji postavlja standard za smirenost pri suočavanju s izazovima koji su svojstveni i ugodnim i ružnim situacijama:

Neki je rabin jednom došao k jednom od kontemplativnih kabalista i zatražio da ga prihvati kao kandidata. Učitelj mu je rekao: "Sine moj, neka te B-g blagoslovi, jer tvoje su namjere dobre. Reci mi ipak jesi li

postigao smirenost ili nisi."

Rabin mu je rekao: "Učitelju, molim te, pojasni mi svoje riječi." Učitelj je odgovorio: "Da ima dva čovjeka i jedan ti iskaže čast, a drugi te uvrijedi, jesu li oni jednaki u tvojim oči-

Rabin je odgovorio: "Ne, moj gospodaru. Jer osjećam radost i zadovoljstvo od onoga koji mi iskazuje čast, a bol zbog uvreda drugoga. Ali ja se ne osvećujem i nisam kivan zbog toga."

Učitelj je blagoslovio rabina i poslao ga kući. "Idi u miru, sine moj. Kad postigneš smirenost, tvoja duša ne osjeća čast koja dolazi od onoga tko ti odaje čast niti osjeća sramotu od uvreda. Tvoja svijest još nije spremna da se veže za ono uzvišeno. "

Ovdje saznajemo nešto suštinski važno o smirenosti. Smirenost duše opisuje se kao vrsta neovisnosti. Iako ste možda svjesni časti kao časti i uvrede kao uvrede, vaše emocionalno stanje ni u jednom trenutku

ne određuju namjere i postupci koje netko drugi (ili život) šalje u vašem smjeru. Pojavit će se svakakvi osjećaji, kao što se to dešava u našim životima, ali kada vas je zaposjela smirenost, vaša unutarnja srž nije ostavljena na čistini da je šibaju vanjski doživljaji. Vaša sloboda je veća od toga.

To se čini poželjnim, pogotovo ako prihvatimo da će nam život sigurno i dalje namještati borbe. Puno ćemo bolje upravljati svojim putem kroz životne izazove ako nas tuđe emocije, želje i projekcije ne izbace iz središta.

Međutim, ono što naše izazove čini toliko izazovnima jest činjenica da oni kreću na nas nabijeni snažnim osjećajima. To je stvarnost koja ispite čini toliko teškima. Što je snažniji izazov, to ćemo snažnije doživljavati osjećaje koje će biti teško raščistiti pa čak i podnijeti. Međutim što ste bolje ovladali unutarnjom smirenošću, to ste bolje pripremljeni da zajašete val osjećaja koji se javljaju u vama.

Najbolje stanje uma u kojem se možemo nalaziti kad se suočimo s ispitom je smirenost. Zamislite da ste general na bojnom polju - biste li htjeli da vaši vojnici budu iznutra u sebi uznemireni i nepostojani, ili smireni, hladni i sabrani?

Ipak, moramo prepoznati da nije dovoljno smirenosti reći "da" kao da je to sve što je potrebno da bismo se ojačali u toj osobini. Ako doista želimo unijeti ravnotežu i staloženost smirene duše na područje postupanja u svom životu, moramo poduzeti korake koji će prouzročiti da korijeni smirenosti prodru duboko u naše unutarnje tlo.

(nastavak s 23. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja

Distancirajte se

Kako da postignemo smiren um koji ostaje pribran unatoč neprestanim životnim promjenama? Rabbi Leffin koristi izraz "dići se iznad" kako bi nam pomogao da pronađemo svoj unutarnji stav, i to je korisno. Međutim, htio bih predložiti alternativu koja se češće pojavljuje u musarskoj literaturi i za koju mislim da je praktičnija: smjernica je distancirati se

U svom poznatom pismu svom sinu, Rabbi Moshe ben Nachman savjetuje: "Distanciraj se od ljutnje." A u Roshovom Orchot Chaim [Putevima života] savjetuje nam se, "Distancirajte se od ponosa." Ova fraza, "distancirajte se," pojavljuje se i drugdje.

"Distanciranjem sebe" svakako nam nije rečeno da se nikada ne naljutimo, da ne budemo ponositi, da ne budemo ljubomorni i slično, jer učitelji musara dosljedno tvrde da bi to bio nerealan cilj - svi doživljavaju čitav niz unutarnjih stanja, i sama po sebi, svaka unutarnja osobina nije ni dobra ni loša. Važnije je kako reagiramo na ono što osjećamo. "Distancirajte se", dakle, može značiti samo dvije stvari. Ili da se fizički držimo podalje od ljudi koji su bijesni, ponosni, i tako dalje, ili nas se usmjerava da razvijemo neku vrstu unutarnje distance od doživljaja vlastite ljutnje, ponosa i drugih zapaljivih osobina duše.

Iako definitivno postoje momenti kada bismo se trebali skloniti s puta moćnim vanjskim silama (uključujući "budale i grešnike", kako smo upozoreni), više bismo se trebali brinuti zbog pobuda i reakcija koje se javljaju u nama. Isključivo smo odgovorni za snažne unutarnje sile koje nas mogu odvesti na stranputicu, pa su nam stoga one prvi prioritet. Smjernica koje nam je ovdje dana jest da njegujemo unutarnji stav koji stvara određenu distancu

svetost

između podražaja koji ide na nas (bilo iznutra ili izvana) i naših reakcija na njega. Taj prostor stvaramo njegovanjem unutarnje sposobnosti da budemo svjedoci.

Kad imate snažnog unutarnjeg svjedoka, vanjske utjecaje vidimo onakvima kakvi jesu. Vaša duša može jasno prepoznati "čast onoga koji vas poštuje i sramotu onoga koji vas vrijeđa", a ta lucidna percepcija pomoći će vam da se ne zarazite osjećajima koji se kovitlaju oko vas. Ista ta unutarnja sposobnost spriječiti će sile koje se u vama javljaju da se poigravaju s vama - distancirani svjedok nije (ili je barem manje) podložan plimama sumnje, iskušenja i ljubomore koje se provlače unutarnjim svijetom.

Privučeni svjetlošću

Suočavamo li se još uvijek s teškoćama? Suočavamo. Jesu li borbe stvarne? Jesu. Jesu li posljedice bitne? Jesu. Osjećamo li još uvijek kompletan niz ljudskih osjećaja i nagona? Da. Drugim riječima, svaki aspekt vašeg trenutnog života je stvaran i važan. Bilo bi pametno prihvatiti ga jer je to program obrazovanja vaše duše. Ali njegujte svjedoka koji će vas učiniti gospodarom unutarnjeg carstva, a ne njegovom žrtvom.

Meditacija priprema unutarnjeg svjedoka. Dok sjedite mirno i šutite, pojavit će se mnoga unutarnja stanja i s vremenom možete postati prilično dobri u tome da jednostavno živite u njihovoj prisutnosti, bez da se osjećate robom bilo kojega od njih, bilo ono odbojno ili privlačno.

Rabbi Steinsaltz opisuje židovsko duhovno iskustvo kao neprestano privlačenje svjetlosti. Ako tu riječ neprestano uzmemo ozbiljno, tada svjetlost koju tražimo mora biti prisutna u svako doba i u svim situ-

acijama, bez obzira koliko nam sumorne ili čak mračne izgledale. Meditacija jača svjedoka tako da možemo ostati svjesni i pažljivi prema tom svjetlu u svakom kontekstu u kojem se nađemo."

Taj doživljaj poznajem osobno i zato razumijem i zašto je svjetlost omiljena metafora, no ovdje ne govorimo o stvarnoj fizičkoj svjetlosti. Postoji način opažanja koji uključuje neku vrstu svjetlucave meta-stvarnosti koja nije aspekt niti jedne stvari u vidokrugu, ali obuhvaća sve. Ja se mogu prebaciti na tu razinu percepcije i izaći iz nje. Ponekad na svijetu vidim samo stvari oštrih rubova. U drugim prilikama još uvijek vidim te stvari, no također vidim i još jednu stvarnost koja se probija kroz to, nematerijalnu i svjetleću prisutnost koja zrači u sve. Ljuska materijalnosti prožeta je tom svjetlošću.

Posao je svjedoka da pripazi na to svjetlo. Kad to shvatite te dodijelite ovaj zadatak svom unutarnjem svjedoku i ojačate ovu praksu, s vremenom će vas taj svjedok učiniti svjesnijim sjaja koji je konstanta u uvijek promjenjivim kontekstima u kojima živite.

Unutarnje oko povezano sa stalnom svjetlošću neće vam pružiti život s manje izazova i borbi, ali će vam pružiti smirenost koja će vam dobro poslužiti dok se bavite tim izazovima. Teško je zamisliti neko drugo unutarnje stanje koje biste htjeli dovesti pred iskušenja koja vam dolaze ususret i koje bi vam moglo bolje pomoći da pobijedite. Možda nam zato Alter iz Kelma kaže: "Osoba koja je ovladala duševnim mirom stekla je sve."

Suština osobe koja vjeruje je smirenost.

Rabbi Bachya ibn Pakuda, Dužnosti srca

(nastavak s 28. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja

svetost

Poštovanje

KAVOD

Svi do jednoga su svete duše

Rabi Akiva je imao dvanaest tisuća parova učenika. Svi su oni umrli tijekom trideset i dva dana između Pesaha i Šavuota, jer nisu pokazivali poštovanje jedan prema drugome.

Jevamot 62b

MNOGI SE OD NAS ponašaju kao da smo rođeni s blokićem i da nam je dodijeljen zadatak da ocjenjujemo sve s kojima se susretnemo. Tu sklonost vidim u sebi, a možda je i vi možete prepoznati u sebi. Uđete u sobu i odmah skenirate mnoštvo, promotrite svakoga tko je tamo i izvršite trenutnu procjenu. To može ispasti prilično loše i malo tko bi od nas ikada poželio verbalizirati ono što rutinski prolazi našim mislima dok mentalno ponižavamo druge ljude.

"Ona je ovo odjenula?"

"Pogledajte samo ovo glupo lice!"

"Kako je glasna!"

"Kakva visibaba. Daj, stani uspravno, zašto se ne držiš ravno?"

"Ona puši??"

Zaustavit ću se i pustit ću vas da nastavite. Kakve stvari govorite (naravno samo sebi) kad vas uhvati taj mentalni sklop osuđivanja, i idete kroz život kao da vas je netko postavio za suca čiji je posao ocjenjivati udovoljavaju li ljudi mjerilima ili nije?

Dopustite mi da vas pitam, možete li u tom stavu otkriti makar i na-

znaku poštovanja? Poštovanja ne prema onome što su ljudi učinili ili kako to čine, već kao priznanje jednostavne činjenice da smo svi mi ljudi, što znači da imamo dušu i da posjedujemo ogromne darove, ne svojom zaslugom?!

I dalje, kakav je ishod tog osuđujućeg stava? Vodi li on ikada nečem pozitivnom ili je on korijen osjećaja razočaranja i nezadovoljstva kod svih koji nas okružuju?

Poštivanje osobe

Rabini nam ovu temu u Talmudu otvaraju skiciranjem hipotetskog scenarija. Večer je blagdana Purima i vi idete do sinagoge kako biste čuli tradicionalno čitanje Megile ("svitka"), Knjige o Esteri. Putem ste, na nesreću, naišli na leš koji leži na cesti. Židovski zakon nas obvezuje da mrtvom tijelu pružimo dostojnu sahranu, bez obzira radi li se o Židovu ili ne-Židovu, strancu ili kriminalcu. Ali sahranjivanje tijela uzima vremena i ako se zaustavite da ispunite ovu zapovijed, zasigurno nećete moći ispuniti onu drugu zapovijed, da čujete čitanje Megile. Što učiniti? Zaustavljate se da sahranite tijelo ili nastavljate dalje prema sinagogi?

Odgovor u Talmudu je da biste trebali pokopati tijelo. Razlog koji se navodi je da je poštovanje koje pripada čovjeku toliko veliko da privremeno obustavlja čak i negativan propis Tore. Ono što nas rabini ovdje pokušavaju naučiti jest da svakom čovjeku - čak i onom mrtvompripada poštovanje. Sada, ako je obveza poštivanja čovječanstva koja počiva čak i u mrtvom tijelu tako snažna, zamislite koliko bismo više trebali poštivati živu osobu. Tradicija na poštovanje drugih stavlja takav naglasak da nam učenjaci kažu da je katastrofalno uništenje

Drugog hrama bilo izazvano neutemeljenom mržnjom koja je vladala među ljudima tog vremena."

Kad razmotrimo zakone i zabrane koje su rabini odredili, oni nas često potiču na stvari koje su vrlo dobre, ali kojima nismo prirodno i lako naklonjeni. Ne treba nam puno poticaja da bismo jeli, prali se, uljepšavali se ili zadovoljavali svoje potrebe, a ono što rabini imaju za reći o ovakvim aktivnostima jest samo to da bismo trebali biti umjereni u svom sudjelovanju u njima i učiniti ih svetima. Općenito, ne treba nam reći da ih činimo - u stvari, neispunjavanje ovih aktivnosti smatra se "nevoljom". Ali u nekim područjima života, rabini vide da nas očito čeka puno posla. Koliko god bile dobre za nas, činiti određene aktivnosti ne ide lako. Da bi se navikli vršiti takve postupke, moramo učiti, mora nas se usmjeravati, moramo prakticirati i smatrati se odgovornima.

Za mnoge od nas odavanje poštovanja drugim ljudima spada u ovu potonju kategoriju. Jednostavno nam nije lako preuzeti odgovornost za poštivanje drugih. Mnogo nam je lakše biti kritičan i grubo osuđivati, gledajući samo tuđe greške i nedostatke. Kad se naše oči usredotoče samo na zaprljanu odjeću, zanemarujući b-žanski nadahnuto biće unutar nje, doista se nema što poštivati.

Čast, poštovanje i dostojanstvo pripadaju svakom ljudskom biću ne zbog veličine njihovih postignuća ili toga kako su se ponašali, već zato što su oni dom duše koja je sama po sebi sveta. Nitko nije stvorio svoju vlastitu dušu; svakome je darovana rijetka srž. Ovo je učenje Rabbi Chaima iz Voložina, preteče pokreta musara, koji objašnjava da treba poštovati sve ljude jednostavno zato što su oni djelo B-žjih ruku. ■

'NISMO SMJELI NI OTIĆI'

Izraelci koji su se prvi vratili u razoreni kibuc: 'Prevareni smo!'

Danas.hr20.2.2024.

Premijer Benjamin Netanyahu izgradio je političku karijeru kao moćnik koji je mogao obraniti Izrael od njegovih neprijatelja. Prazne granične zajednice svakodnevni su podsjetnik na tajneuspjeh u zaštiti

Kibuc Kfar Aza, samo dva kilometra od Gaze, bilo je jedno od prvih mjesta koje su Hamasovi napadači gađali 7. listopada u koordiniranim napadima u kojima je ubijeno 1200 ljudi u južnom Izraelu, a više od 240 ih je oteto, piše BBC.

U danima koji su uslijedili, zajednica je evakuirana u hotele i stanove u drugim dijelovima Izraela. Ayelet Kohn i Shachar Shnurman prvi su se vratili.

"Navečer je vrlo usamljeno", kaže Ayelet. Tijekom dana kibuc je prepun grupa koje dolaze u posjet: novih regruta, potencijalnih donatora, novinara, humanitarnih organizacija.

Kfar Aza je postao neka vrsta muzeja, njegove spaljene i razbijene kuće ostale su smrznute na dan napada, a ulazi su im bili zagrađeni; krhotine i stvari razbacane po zemlji.

Kad turističke grupe odu, par sjedi na svojoj verandi, a tišinu prekida samo cviljenje dronova izraelske vojske i redovita pucnjava odlazećeg topništva. Kibuc je mračan, kuće su prazne.

Ayelet pokazuje na kuću nasuprot i na drugu dalje uz cestu.

"Naš prvi susjed, koji je bio jako dobar prijatelj, ubijen je", kaže ona. "To je stalni podsjetnik na sve ostale."

'Premijer je izgradio karijeru na obrani Izraela'

Zasad su oni jedini članovi kibuca koji su se vratili za stalno. Šok od prvog napada još je svjež. A tekući rat u Gazi, izazvan tim napadima, dovoljno je blizu da se razaranje na mjestima poput Beit Hanouna vidi s granične ograde kibuca.

Izazov za izraelskog premijera je kako vratiti osjećaj sigurnosti, dok troškovi raseljenih zajednica u zemlji, politički i financijski, rastu iz mjeseca u mjesec.

Nakon napada, 200.000 ljudi evakuirano je s pograničnih područja Izraela i južne granice s Gazom i sjeverne granice s Libanonom, gdje skupina Hezbollah - koju podržava Iran, kao podršku Hamasu - razmje-

njuje vatru s izraelskim

ma.

Premijer Benjamin Netanyahu izgradio je političku karijeru kao moćnik koji je mogao obraniti Izrael od njegovih neprijatelja. Prazne granične zajednice svakodnevni su podsjetnik na neuspjeh.

"Prevareni smo", kaže Ayelet. "Možda su sami sebe uvjerili da je ono što govore istina. Ali, očito, to je bila laž. I svi smo u to povjerovali." Nakon završetka rata, kaže, nešto će se morati promijeniti.

"Način na koji je organizirana vojska, način na koji vlada posluje s Palestincima, možda način na koji se svijet odnosi prema cijeloj situaciji, mnogo toga će se morati promijeniti."

Netanyahu je inzistirao na tome da će samo "potpuna pobjeda" u Gazi i uništenje Hamasa kao organizirane sile pružiti sigurnost Izraelu u budućnosti. Ali, pobjeda nije bila brza.

Rat je ubio gotovo 30.000 stanovnika Gaze, prema ministarstvu zdravstva koje vodi Hamas, a premijer je pod sve većim pritiskom da pristane na sporazum o prekidu vatre kako bi se olakšale patnje Gaze i oslobodilo više od 100 zatočenih koje Hamas još drži kao taoce. Netanyahu je do sada to odbijao.

"Nije da ćemo ubiti ideju borbe protiv Izraela", kaže Ayelet. "Ako Hamas ne bude tamo, bit će netko drugi poput Hamasatako da ne vidim razliku."■

Izrael opet pred Međunarodnim sudom pravde: Raspravlja se o okupaciji Palestine, govorit će i hrvatski

Jutarnjilist19.2.2024.

Međunarodni sud otvara u ponedjeljak sedmodnevnu raspravu o pravnim posljedicama izraelske okupacije Palestine, a među više od 50 zemalja stavove će sucima izložiti SAD, Rusija, Kina, Slovenija i Mađarska.

Opća skupština UN-a zatražila je od suda mišljenje o izraelskoj okupaciji 2022. godine i suci će sada proučiti "okupaciju, naseljavanje i aneksiju... uključujući mjere koje bi trebale promijeniti demografsku strukturu, karakter i status Svetog Grada Jeruzalema".

Izrael je okupirao Zapadnu obalu, Gazu i istočni Jeruzalem u ratu 1967. godine. Povukao

se iz Gaze 2005., ali i dalje kontrolira njezine granice. Od 1967. znatno je proširio naselja na Zapadnoj obali koja po tvrdnjama Palestinaca ugrožavaju stvaranje održive palestinske države.

Pripojio je Istočni Jeruzalem, ali većina država svijeta ne priznaje aneksiju.

Opća skupština UN-a zatražila je od 15 sudaca mišljenje kako te mjere i praksa "utječu na pravni status okupacije" i kakve su njezine pravne posljedice po sve države svijeta i po Ujedinjene narode.

Raspravu će otvoriti palestinski ministar vanjskih poslova Riyad al-Maliki, a uslijedit će više od 50 zemalja, uključujući SAD,

Kinu, Rusiju, Južnoafričku Republiku i Egipat. Na popisu su i Slovenija i Mađarska. Izrael neće nastupiti pred sudom već je dostavio primjedbe u pisanom obliku. U dosadašnjim raspravama ignorirali su mišljenja suda, ali sada su pod političkim pritiskom zbog rata u okupiranom palestinskom Pojasu Gaze u kojem je od početka izraelskih vojnih operacija 7. listopada ubijeno oko 29 tisuća Palestinaca.

Svjetska javnost pozorno će pratiti raspravu pred sudom UN -a posebno s obzirom na najavljenu izraelsku ofenzivu na grad Rafah, na granici Gaze i Egipta, u koji se pred izraelskim vojnim operacijama sklo-

susjedi

nilo više od milijun Palestinaca.

Opća skupština UN-a traži mišljenje suda o izraelskoj okupaciji po drugi puta. Godine 2004. sud je zaključio da je Izrael gradnjom zida u Zapadnoj obali prekršio međunarodne zakone i da ga mora srušiti. Tel Aviv nije ispunio taj zahtjev.

Ovotjedna saslušanja nisu povezana s tužbom o genocidu nad Palestincima koju je pred sudom protiv Izraela podnijela Južnoafrička Republika. Krajem siječnja sud je od Izraela zatražio da poduzme sve mjere kako bi spriječio genocid u Gazi.

Mišljenje suda neće biti pravno obvezujuće, ali će imati "veliku pravnu težinu i moralni autoritet", napominje sud.■

snaga