2-09 - Divrej Tora - Ki tisa 5781

Divrej Tora Godina 14 Broj 21

Zagreb, šabat 6. ožujka 2021. - 22. adara 5781.

http://twitter.com/DivrejTora

divrejtora@gmail.com

Paraša Ki Tisa

B’’H

Šabat Para Jeruzalem 17:04

18:17

Zagreb

17:30

18:32

Rijeka

17:36

18:41

Split

17:30

18:32

Dubrovnik 17:24

18:26

Vinkovci 17:19

18:23

Sarajevo 17:22

18:25

Doboj

17:24

18:27

B. Luka

17:26

18:29

Beograd 17:12

18:15

Novi Sad 17:15

18:18

Subotica 17:15

18:19

Zrenjanin 17:12

18:16

Niš

17:08

18:10

Beč

17:26

18:33

Frankfurt 17:56

19:04

Edison, NJ 17:36

18:36

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Na dan

utorak 9.3.2018.

Alot Hašahar

4:52

Najranije Talit

5:26

Nec Hahama

6:20

Najkasnije Š’ma

9:13

Zman Tefila

10:11

Hacot

12:07

Minha Ketana

15:29

Plag Haminha

16:42

Šekia

17:54

Cet Ha-kohavim

18:36



Broj 21

James Jacques Joseph Tissot (1836-1902) Zlatno tele (1896-1902), gvaš na drvenoj ploči, 19,6 x 26,8 cm, Jewish Museum

(Šemot 30,11-34,35) Rečeno je izraelskom narodu da svatko mora dati točno pola srebrnog šekela za Svetište. Dobili su i upute kako načiniti kupelj, ulje za pomazanje i ketoret.

Obrtnici Becalel i Ahaliav su zaduženi za izgradnju Svetišta, a narodu je još jednom zapovijeđeno da čuva šabat.

Kad se Moše nije vratio u očekivano vrijeme sa Sinajskog brda, narod je napravio zlatno tele i molio mu se. B-g je predložio da uništi grešni narod, ali Moše se za njih založio. Sišao je s brda noseći Ploče svjedočanstva na kojima je bilo urezano Deset zapovijedi. Vidjevši kako narod pleše oko svog idola, on razbija ploče, uništava zlatno tele i ubija glavne

krivce. Zatim se vraća B-gu i kaže: "Ako im ne oprostiš, izbriši me iz knjige koju si napisao."

B-g oprašta, ali kaže da će posljedice njihova grijeha osjećati mnogi naraštaji.

Isprva B-g predloži da pošalje s njima anđela, ali Moše inzistira da sâm B-g prati svoj narod u Obećanu zemlju.

Moše priprema nove ploče i još jednom se uspinje na brdo, a tamo B-g opet upisuje savez na ploče. Na brdu Moše ima i viziju Trinaest atributa milosti. Mošeovo lice na povratku toliko blista, da ga mora prekriti velom kojeg uklanja samo kad govori s B-gom i kad narod uči Njegovim zakonima. ■ Prevela: Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija – 45 p’sukim –

micvu, već održavamo memorijalne

30,11-31,17

običaje, konkretno, čitanje Paršat

Daleko najduža prva alija u Tori (ali ne i najduža za čitanja u ponedjeljak, četvrtak i Minhu na prethodni šabat, budući da ne čitamo čitavu prvu aliju).

Prvih 6 psukim sedre dio su micve o pola šekela, koji se čitaju kao Maftir na Paršat Škalim. Pola šekela se koristilo za prebrajanje naroda i za

Š’kalim i davanje zeher l’mahacit hašekel prije čitanja Megile. Zapamtite: u današnje vrijeme mi ne dajemo mahacit hašekel, već čuvamo uspomenu na to. Značajna razlika.

Sudjelovanje u micvi pola šekela

sjedi na stolu, i tako dalje.

pokazuje da čovjek želi biti dijelom

I prije nego li pristupimo našem

Klal Jisraela, te tu osobu uključuje u

"žrtveniku" da služimo B-gu, i mi

pomirenje za narod.

peremo ruke. Onako kao koheni.

Hvala B-gu, ne i uz istu kaznu ako

stvaranje fonda za kupnju kolektiv-

Slijedeći dio bavi se umivaonicom

nih žrtvi tijekom godine, kao i za

(kijorom)

druge duhovne potrebe zajednice.

(v’kano), za kohanim, za pranje

■ U osnovi, poanta je da isti p’sukim u

Pola šekela se tražilo od muškaraca

njihovih ruku i nogu prije njihovog

Tori koji su vodili naše učenjake po-

u dobi od 20 godina naviše. Kod

svetog posla. Kohen koji ne opere

taknu i nas, te da se ponovo posve-

žena to je bilo prepušteno njihovom

(posveti) svoje ruke i noge prije

timo Tori, micvot, halahi, i židov-

slobodnom izboru. (Pošto se pola

"službe" u Beit HaMikdašu podliježe

skim običajima.

šekela koristilo da se prebroji vojna

"smrti s Nebesa", a korban koji je

sila, bilo je neophodno voditi zase-

prinio je nevažeći.

bnu evidenciju o dobrovoljnom prilogu žena.) Ipak, žene su mogle sudjelovati u ovoj micvi. Mada se i od kohanim tražilo da daju po pola šekela, nad njima sudovi nisu vršili "prisilu" kako su to radili s nekohanim, u znak poštovanja prema njihovom statusu i funkciji u društvu. Š’kalim se nije prihvaćalo od nežidova. (Postojali su fondovi u Beit HaMikdašu u koje su nežidovi mogli prilagati, ali ne i pola šekela.

To je neka vrsta članarine – samo za članove.)

i

njezinim

postoljem

Da se vratimo na naše pranje ruku.

Prvo, vodite li računa o tome da

Što nam to može govoriti? Naši su

perete ruke za HaMoci? Trebali bi-

nam učenjaci zapovijedili da prije

ste. Vodite? Dobro. Vodite li računa

jela pri kojem se objeduje kruh pe-

da osušite ruke prije pranja, tako da

remo ruke. (Zapravo ova se "rabin-

voda izvrši svoju namjenu, da uklo-

ska micva" pripisuje Šlomi HaMe-

ni duhovnu nečistoću na najbolji

lehu i njegovom Sanhedrinu.) Ima

način. To može izgledati ne osobito

nekoliko p’sukim u Tori za koje se

važno, no ima nekih mišljenja da

smatra da su poticaj za micvu pranja

pranje mokrih ruku ne ispunjava

ruku. Ovo jedan od njih, a temelji se

micvu. I brišete li ruke kako treba

na poznatom konceptu da je naš

nakon pranja? I dovršavate li braha

stol (za hranu) poput žrtvenika.

prije nego li su vam ruke potpuno

Pred nas je stavljen izazov da sva-

suhe? I to je važno.

kodnevni čin jedenja uzvisimo i u njega unesemo duhovnost koja je

Prikupljanje se vršilo u adaru, tako

obilježje judaizma i života prema

da fond bude spreman za nisan, za

Tori. Ta usporedba žrtvenika i

početak "godine Beit HaMikdaša".

našeg stola za blagovanje zaslužna

Micva je na snazi u vrijeme Beit

je za niz običaja, poput soljenja

HaMikdaša, u čije vrijeme se tražilo

HaMoci te micanja ili prekrivanja

čak i od Židova koji su živjeli van

noža za rezanje kruha (nije obave-

Izraela da daju svoj prilog. Bez Beit

zno na šabat, prema nekim izvori-

HaMikdaša, mi zapravo ne vršimo

ma) za Birkat HaMazon, da se ne

Strana 2

to ne učinimo na primjeren način.

Pazite li da ne dođe do prekida između pranja i Hamoci? Naravno.

Dobro. Ne govorite ništa sve do nakon HaMoci (trebalo bi biti do nakon što ste progutali prvi komad HaMoci kruha). No šutnja je također prekid (ne toliko težak) i svatko bi trebao nastojati imati što manji razmak između pranja ruku i HaMoci.

To nije uvijek baš praktično, no moDivrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

že se postići. Poanta je u tome da

ovog poduhvata, pomisliti druga-

se šabat uopće stavlja po strani zbog

mislimo o onome što činimo i zašto

čije, stoga je stiglo upozorenje. Šabat

bilo čega uči se iz ovog retka – ah et

to činimo, te kako to činimo. Pranje

je vječni znak između B-ga i naroda

šabtotai tišmoru. Riječ ah – ali, me-

za HaMoci je primjer micve koja se

Izraela.

đutim – općenito se smatra kao og-

lako uzme zdravo za gotovo, onako "automatski". Ali ako to budemo tako radili, mnogo toga ćemo propustiti. Potrudimo se da peremo ruke bolje, blagosiljamo bolje, molimo bolje, vršimo micvot bolje, odnosimo se jedan prema drugome bolje. Budimo Židovi Tore koji razmišljaju i osjećaju o svemu.

Šabat i Mikdaš nekoliko se puta u Tori pojavljuju rame uz rame. Oni se međusobno nadopunjavaju time što Mikdaš predstavlja svetost mjesta, a šabat predstavlja svetost vre-

mena. Čovjek ne smije graditi Miškan na šabat, no postupanje u Mikdašu "potiskivalo je na stranu" šabat. A učimo i mnoga pravila i

raničenje. Moje šabate ćete čuvati, značilo bi, bez izuzetaka. Ah – ukazuje da postoje situacije kada se ono što je inače zabranjeno na šabat može činiti. A opet, koje su to točno stvari, učimo iz drugih p’sukim. Ah nas ovdje uči općem stanju stvari – šabat se može "kršiti", pod određenim okolnostima.

Zatim slijedi zapovijed da se uzme

pojedinosti u vezi šabata iz zakona

Levi – druga alija - 47 p’sukim –

točno određene količine različitih

o šabatu. Oni su na neki način iz-

31,18-33,11

mirodija, pomiješa ih se s maslino-

jednačeni, među njima je nesum-

vim uljem i pripremi naročito "ulje

njivo uspostavljena veza, u pasuku –

za pomazanje". Kohen Gadola i

Moje šabate ćete sačuvati, i moj

kraljeve Izraela treba pomazati tim

Mikdaš ćete poštovati.

uljem, jednako kao što je njime bilo pomazano sveto suđe u Mikdašu.

Zabranjeno je ovo ulje koristiti za osobnu uporabu, ili se čak usuditi obeščastiti Mikdaš privatnim pravljenjem ove posebne smjese.

Sljedeće nam je zapovijeđeno da smiješamo K’toret, tamjan koji se prinosio dva puta dnevno u Mikdašu. Micva o K’toretu predstavljena je i broji se u parši T’cave; ovdje imamo zabranu zamiješanja iste recepture za osobnu upotrebu.

Znamo da se šabat stavlja na stranu za piku’ah nefeš (po život opasnu si-

tuaciju) i za kolektivne žrtve u Beit HaMikdašu (te za svjedočanje za kiduš Hahodeš). Da je ove dvije stvari moguće učiniti na šabat učimo iz određenih izvora u tekstu Tore. Da

Najdulja druga alija u Tori, povezana s Paršat Pinhas nizom p’sukim, no dulja je od nje po broju riječi i slova.

Podjela na alijot u Paršat Ki Tisa je krajnje disproporcionalna. 45 i 47 p’sukim za prva dva odjeljka, ostavljaju tek 47 p’sukim za preostalih 5 alijot. Dvije stvari dovode do ovakvog ishoda. Prvo, mi u pravilu čitamo tragične dijelove Tore jednoj osobi (odnosno, u sklopu jedne alije), nastojimo da je ne podijelimo.

Odlomak o grijehu sa Zlatnim teletom u cijelosti je sadržan u jednoj aliji. Isto tako, mi ne želimo pozvati Jisraela na odlomak o Zlatnom teletu – to bi nam bilo ponižavajuće. Niti

B-g kaže Mošeu da će B’calel biti

bi bilo primjereno pozvati kohena na

zadužen za izvođenje radova i

taj odlomak, zbog Aharonove "uk-

uobličavanje Miškana i onoga što je

ljučenosti" u to. Jedino Levi može

u njemu. Pomoćnik će mu biti

glavu držati uzdignutom, jer su

Oholiav iz Danovog plemena, a u

njegovi preci stali uz Mošea u obra-

radu će im se pridružiti skupina

nu B-žje časti. Rezultat toga je da se

vrsnih majstora.

za kohena čita dugi niz tema na

U ovom trenutku B-g podsjeća Mošea da se šabat ne smije kršiti, pa makar to bilo i zbog izgradnje Miškana. (Mogli bismo, zbog svetosti Godina 14 3Broj 21 Strana

početku sedre, tako da Levi dobije odlomak o Zlatnom teletu. Ono što preostaje dijeli se na ostalih pet alijot. Ovo nas treba podučiti odre-

Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

đenoj senzibilnosti i u našem svako-

drugoga. Negdje između 0,1% i

dnevnom životu. Trebali bismo

0,5% odrasle muške populacije je

nastojati izbjegavati govoriti o od-

sagriješilo, no moralo je biti još

ređenim temama u prisustvu onih

mnogo, mnogo ljudi koji su bili u

čije bi osjećaje takve riječi mogle

poziciji da nešto učine u vezi toga, a

povrijediti.

nisu.

Tora se sada vraća i govori nam o

Rambam, u Hilchot T’shuva, nabraja

Matan Tora, što je bilo "prekinuto" odlomkom o Miškanu.

B-g daje

Mošeu kamene ploče…

Kao posljedica Zlatnog teleta, B-g se distancira od naroda. Međutim, on također ponavlja Svoje obećanje da

Kada je narod uvidio (ili pomislio)

im (nama) daje Zemlju Izrael. Na-

da Moše kasni s povratkom sa

rod je izbezumljen B-žjim riječima.

Sinaja, uplašli su se da će ostati bez

Moše također uklanja sebe i svoj

vođe, pa su zatražili Aharona da

šator iz tabora. Moše ostaje u izrav-

učini nešto. Što je on točno učinio

nom kontaktu s B-gom… a Jehošua

predmet je rasprave, no njegova

je neprestano boravio u Šatoru.

taktika

zavlačenja

rezultirala

je

pojavom Zlatnog teleta. Većina ljudi ostala je zbunjena i nije učinila ništa (što je bio dio problema), no 3.000 ljudi je ustalo i veselilo se Teletu.

B-g je rekao Mošeu da pogleda što narod radi dok ga nema. B-g je dao do znanja Mošeu da narod zaslužuje da ga se uništi.

Pasuk nam kaže da je oko 3.000 ljudi bilo pobijeno nakon epizode sa Zlatnim teletom. P’šat, neposredno razumijevanje, je da je 3.000 ljudi od

24 vrste grijehova od kojih se vrlo teško pokajati. Među njima je grijeh

onoga koji navede drugoga na grijeh. U tom grijehu je obuhvaćen i onaj, kaže Rambam, koji je mogao izvršiti utjecaj kod grešnika na dobro, ali nije. To objašnjava zašto i drugi ljudi mogu nositi krivicu za grijeh.

■

Draš je draš, i ovo objašnjenje je vrlo pojednostavljeno, ali tjera vas na razmišljanje, zar ne? Šliši – treća alija – 5 p’sukim –

preko 600.000 muškaraca sagriješilo

33,12-16

i bilo ubijeno. (To bi predstavljalo

Moše raspravlja s B-gom da B-g

pola

odraslilh

mora ostati usred svog naroda kako

muškaraca. Uz žene i djecu, ukupna

bi mu pokazao da nas je On uistinu

posto

populacije

je populacija iznosila oko 2 miliju-

Moše kreće i spušta se s gore s Luhot

izabrao. Ovdje osjećamo jedinstveni

na.) Midraš na Kohelet, baziran na

u rukama. Kada ugleda Tele, ploče

odnos između B-ga i Mošea koji

ovom pasuku, kaže da je otpilike

su mu ili iskliznule iz ruku i slomile

Mošeu dopušta da Mu govori na

jedan od tisuću zgriješio. To bi

se ili ih je on namjerno smrskao

ovaj način.

značilo oko 600 muškaraca. Gaon iz

(mišljenja se razlikuju). On dograbi

Vilne nalazi smisao u tim brojevi-

Tele, te ga uništava, a njegov prah

ma, koji se temelji na kazni onoga

prosipa u vodu, te pripravlja piće

koji ukrade ili proda ili ubije kravu.

koje narod ima popiti. Pita Aharona

Tora kaže da će dotični platiti "pe-

što se desilo. Poziva one "koji su na

terostruko za bika". Narod je platio

R’vi’i – četvrta alija – 7 p’sukim –

strani B-ga", i Leviti se odazivaju

tu cijenu s 3.000 ubijenih zbog pri-

33,17-23

njegovom pozivu te mačem ubijaju

padnika obitelji krave – Zlatnog

one koji su se drznuli "štovati" Tele.

teleta. 600 stvarnih prekršitelja puta

B-g prihvaća Mošeov zahtjev, zbog

Sljedećeg dana (o točnom redosli-

5 daje 3.000 žrtava.

jedu događaja komentatori rasprav-

Ako je tako, kako to da su ljudi koji

se B-g još više razotkrije. B-g kaže

ljaju), Moše se popeo na goru da

nisu stvarno zgriješili sa Zlatnim

Mošeu da je takva objava nemogu-

pred B-gom nastavi moliti za Izrael.

teletom bili ubijeni? Odgovor leži u

ća, no Moše će moći iskusiti više

B-g obeća da će kazniti one koji su

jednoj činjenici o Židovskom životu

B-žje biti. I to tako da mu bude jas-

odgovorni.

– Čitav je Izrael odgovoran jedan za

no da to nije sve. P’sukim u ovom

Strana 4

U isto vrijeme kada se naš odnos s B-gom mijenja zbog Zlatnog teleta, Moše B-ga traži još prisnije razumijevanje B-žanske Biti.

Svojih posebnih osjećaja prema Mošeu. Tada Moše zatraži B-ga da mu

Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

odlomku vrlo su zagonetni. Komen-

Mu pristupimo u molitvi. Mi ne

ili piti od idolskih prinosa. Sve to

tari pokušavaju otkriti tajne u ovim

samo da trebamo govoriti tih 13

stoga da se izbjegne da podlegne-

p’sukim.

atributa, već ih i oponašati koliko

mo njihovim iskušenjima i da iz-

god od njih možemo. "Upravo ona-

bjegnemo

Jedna misao…

sklapanje

međusobnih

ko kako je On milosrdan, tako i mi

Zar nije čudno da upravo kada se

brakova. Mi moramo uništiti njiho-

moramo biti milosrdni…" Na taj

Bnei Jisrael nalaze usred vrlo teškog

ve idole.

način mi ćemo poznavati Njegove

perioda, Moše traži B-ga da mu se

atribute, a ne samo ih mehanički

razotkrije više nego li je to učinio do sada? Možda je Mošea pomalo zah-

vatila "duhovna panika" da će se B-g, Koji je bio toliko blizu naroda na Sinaju sada udaljiti od nas. I

izgovarati.

B-g potom kaže Mošeu da iskleše nove kamenove da zamijeni one koje je razbio. Moše se još jednom

Zapovijeđeno nam je da Pesah držimo u proljeće. Kao izravna poveznica s Izlaskom, imamo 3 tipa micvot

za b’hore – za ljudska bića, košer domaće životinje, i magarca.

Moše se uplašio da će i on to izgubi-

uspinje na Sinaj da primi nove

Spominju se šabat i šabat za zemlju,

ti. Zajedno sa svojim naporima za

Luhot, atribute, i B-žju poruku B-ž-

šmita.

narod, Moše želi osigurati i pojačati

anskog oproštenja. Ovaj 40-dnevni

Korban Pesah ne može se prinijeti

odnos koji ima s HaŠemom. To će

period – elul i 10 dana tšuve, postali

dok njegov vlasnik posjeduje hamec,

također pomoći i u njegovoj molbi

su dani posebnog približavanja iz-

niti smijemo ostaviti Korban Pesah

za narod.

među B-ga i naroda.

do jutra.

Hamiši – peta alija – 9 p’sukim –

Šiši – šesta alija – 17 p’sukim –

Bikurim treba donijeti u Mikdaš, a

34,1-9

34,10-26

meso i mlijeko ne smije se jesti za-

Ovaj odlomak (čita se na postove)

Naše je položaj u odnosu na druge

jedno, za razliku od kuhanja, koje je

sadrži 13 B-žanskih atributa. Mogli

narode uvjetovan našim držanjem

zabranjeno u Mišpatim.

bismo reći da ne samo da je B-g

micvot. Zabranjeno nam je sklapati

oprostio narodu za Zlatno tele, već

Pomalo je čudno da se ove dvije

saveze s narodima Erec Jisraela.

im (nam) je dao i metodu kako da

micvot nalaze u istom pasuku. Neki

Konkretno, zabranjeno nam je jesti

kažu da običaj da se na Šavuot jedu mliječna jela potječe odavdje, a njegov identični dvojnik nalazi se u Mišpatim. Š’vi’i – sedma alija – 9 p’sukim – 34,27-35 Moše dobija zapovijed da sve ovo

zapiše, jer to je temelj saveza između B-ga i Židovskog naroda. Kada se Moše vrati sa Sinaja, nije svjestan sjaja koji zrači s njegova lica. Aharon i ljudi uzmiču od njega. Moše ih poziva natrag da ih može učiti Toru. Moše prenosi B-žje riječi narodu Izraela.

Ovog šabata čita se poseban Maftir za šabat Para iz Brojeva 19,1-22. ■ Godina 14 5Broj 21 Strana

Strana 5

Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 105. Daj ulog: Obaveza da se prilaže godišnjih pola šekela Svi koji se broje u popisu moraju dati po pola šekela (Izl 30,13) 106. Put k b-žanskom: Obaveza za kohanim da operu svoje ruke i noge prije nego li pristupe službi Aron i njegovi potomci imaju prati svoje ruke i noge iz njega ... (Izl 30,19) 107. Ani maamin b'vias haMošijah: Obaveza da se pripravi ulje za pomazanje Pomazat ćeš Arona i njegove sinove i posvetiti ih da Mi služe (Izl 30,31) 108. Lažni Mesija: Zabrana pomazanja neautoriziranih osoba uljem za pomazanje Nemojte ga utrljavati u kožu osobe ... (Izl 30,32) 109. Plagiranje: Zabrana izrade duplikata ulja za pomazanje Ne pravite (ulja) poput ovoga, jer je sveto ... (Izl 30,32) 110. Kakav je ovo miris?: Ne reproducirati mirisnu formulu tamjana Što se tiče tamjana kojeg ćeš napraviti, nemoj praviti drugoga po tom sastavu za osobnu upotrebu ... (Izl 30,37) 111. Opozvano: Zabrana da se jede hrana ili pije vino prineseno idolima Ne smiješ sklapati pakt s lokalnim stanovništvom, te vrludati za njihovim idolima, vršiti klanje tim idolima i biti pozivan da jedeš od takvih prinosa (Izl 34,15) Ovaj nam micva može izgledati opskurno, no zapravo

je vrlo relevantna i ima utjecaja na nas danas. Praksa korištenja jajin mevušala, vina koje je prokuhano iznad određene temperature, nastala je zato što je provrelo vino neprikladno za sakramentalne svrhe (i time se eliminira mogućnost njegovog korištenja u idolopokloničkoj službi). Polemika koja se razvila 2005. godini u vezi šeitela (perika koje nose udane ortodoksne aškenaske žene, op. pr.) od ljudske kose uvezenih iz Indije također se bazirala na ovoj micvi; otkrilo se da je kosa koja se koristila za izrade ovih perika ostrižena ženama koje su dolazile kao hodočasnice u hinduistički hram, što je izazvalo zabrinutosti da to čini šeitele neprikladnim za uporabu. (Iako ovdje ne možemo do detalja opisati ovaj slučaj, čini se da se kosa nije koristila za žrtvovanje pa su, prema brojnim autoritetima, takve perike odobrene za uporabu. Posavjetujte se sa svojim rabinom za upute u vezi tog pitanja.)

112. U vezi godine počinka (šabatne godine): Obaveza da se zemlja odmori svake sedme godine Odustat ćeš od oranja i berbe (Izl 34,21) 113. Nisi li to već rekao?: Zabrana da se jede meso i mlijeko koje je kuhano zajedno Ne kuhaj mlado u mlijeku njegove majke (Izl 34,26) Da, ova micva umnogome liči na Micvu br. 92, ali zapravo postoje tri diskrecijske zabrane u pogledu kombinacija mlijeka i mesa: (1) ne kuhati ih zajedno; (2) ne jesti takvu mješavinu; (3) ne stjecati korist od takve mješavine.

(Od nekih vrsta zabranjene hrane možemo stjecati korist, a od nekih drugih ne.) Micva br. 92 je zabrana kuhanja tako nečega, dok je ova micva zabrana jedenja ili stjecanja koristi od toga na neki drugi način. ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Negativne zapovijedi 101. 102. 103. Negativna je zapovijed ne jesti nikakvog kruha od usjeva prije [nego se donese u Svetište] prinošenja omera. Isto je tako negativna zapovijed da se ne jede nikakav kali (što znači zrnje od pet vrsta usjeva koje se peklo na vatri) od novog uroda prije prinošenja omera. I također je negativna zapovijed da se ne jede nikakav karmel (što znači da je zdrobljeno rukom, a ne pečeno na vatri) od novog uroda prije prinošenja omera

jer Pismo kaže, I nećeš jesti ni kruha, ni kali (pržena zrnja), niti karmel (svježa zrnja) do dana današnjega. (Va-jikra 23,14). Sve se to odnosi isključivo na [zrnje] pet vrStrana 6

sta žitarica, a to su, pšenica, ječam, pir, zob i raž; to je zabranjeno. Ako netko jede kruh, prženo zrnje, i karmel – količinu veličine masline od svakoga – on krši tri zabrane. Dok je Svetište postojalo, to je bilo zabranjeno od šesnaestog nisana do nakon prinošenja omera. U vrijeme kad Svetišta nema, zabranjeno je čitav dan šesnaestog nisana, po zakonu Tore. A u dijaspori, gdje se uvijek drže dva dana blagdana, zabranjeno je po zakonu učenjaka [isto tako i] čitavog sedamnaestog dana. Dokle god posađene žitarice puštaju korijenje prije omera, čak i ako sazriju nakon omera, omer ih čini dozvoljenima.

Ova zabrana za novi urod žitarica na snazi je posvuda, u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu.■ Divrej Tora

Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook:

Šulhan Aruh

Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim Poglavlje 16 – Posao koji je započet prije šabata

ostavio ne-Židov, dopuštena je pod

pokriti je kako bi je se zaštitilo (257,

uvjetom da je već potpuno kuhana

4), ili je ponovo pokriti ako se otkri-

(vidi 253,1,5). O vraćanju hrane

la, ili nadodati pokrivala (257,4) ili

natrag nakon što je bila uklonjena sa

pokriti hranu nakon što se prebaci u

štednjaka na šabat, vidi u 253,2-3. U

drugu posudu (257,5) ili ako je hla-

Dopušteno je prije šabata započeti

vezi dodavanje tople vode u hranu

dno (257,6). Pokrivanje je zabranje-

proces koji će se sam po sebi nasta-

na štednjaku pogledajte 253,4; u

no čak i ako je hrana potpuno kuha-

viti na šabat, čak i ako to uzrokuje

vezi podgrijavanja (ili održavanja

na (257,2.7.), no dopušteno je ako

posao koji treba obaviti na šabat,

toplom) hrane na poklopcu lonca na

poklopac ne dodiruje posudu (257,

osim ako postoji osnova za sumnju

štednjaku ili pored štednjaka vidi

8). Hranu treba pokriti prije šabata

da će se netko umiješati u taj proces

253,5; 258,1; 318,6-8; u vezi hrane

kako bi ostala topla, te kako bi

na šabat ili ako je proces bučan, te

koja je pržena ili pečena, a ne

mogli jesti topli obrok na šabat

oni koji to čuju možda neće znati da

kuhana, vidi 254,1-7.

(257,8); ali je zabranjeno hranu

je započeo prije šabata (252,1.5.). Na primjer, ako netko zapali vatru i nije siguran hoće li se vatra prije šabata

proširiti na sav ogrjev, zabranjeno je imati koristi od te vatre na šabat

Zabranjeno je pokriti hranu ili lonac na šabat kako bi ostala topla, čak i sa onime što joj ne dodaje toplinu (253,5; 257,1), ali dopušteno je

■

pokriti nečime što joj dodaje toplinu (257,1; 253,1). Za primjere onoga što dodaje

i

ne

dodaje

toplinu,

pogledajte 257,3. U vezi pokrivanja hrane prije šabata sa onime što se ne

(255,1-3). Također je ponekad do-

smije pomicati na šabat, i u vezi

pušteno započeti putovanje prije

h e r m e t i č k og

šabata, iako će se ono neizbježno

otvaranja poklopca, vidi 259,1-7.

morati nastaviti na šabat (vidi 248,1-4).

zatvaranja

i

Čovjek ne smije uzeti ništa iz svog doma kratko prije šabata ako

Dopušteno je ostaviti hranu na

može zaboravi da je to kod njega,

štednjaku prije šabata, ako nema

i trebao bi provjeriti kako ništa ne

osnove za sumnju da se jačina

bi nehotice ponio (252,6-7). U vezi

vatre može podešavati na šabat; na

pravila o tome što bi osoba

primjer, to je dopušteno ako je

trebala učiniti sa stvarima koje

hrana već potpuno kuhana ili ako

ima kod sebe ako se neočekivano

je vatra uklonjena ili pokrivena ili

nađe van svog doma kad stigne

ako

pored

šabat 266,1-12; o tome što bi

štednjaka, a ne na njemu (253,1;

trebao učiniti ako je svojevoljno

254,8-9). Kada je ostavljanje hrane

■ prije otišao od kuće neposredno

na štednjaku zabranjeno, ukoliko

šabata ili nađe nešto na šabat, vidi

je ostavljena namjerno, ne smije je

266,8 i 266,13. ■

se

hrana

nalazi

se jesti sve do iza šabata, ali ako je ostavljena slučajno ili ako ju je Godina 14 7Broj 21 Strana

Strana 7

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Parašat Ki Tisa započinje sa zapovijedi da se uz pomoć pola šekela prebroji stanovništvo. Začudo, broj ljudi do kojeg se došlo ovim popisom identičan je broju ljudi popisanih u prvom poglavlju Bamidbara, koji je proveden tek druge godine u pustinji.

• Kako to može biti? Zar u međuvremenu nije bilo umiranja ili rađanja? Štoviše, uzmemo li u obzir da ova dva događaja dijeli samo nekoliko mjeseci, zašto su uopće bila potrebna dva popisa?

• U. Cassuto se koristi poznavanjem drevnog načina popisivanja stanovništva Bliskog Istoka da bi sugerirao da su ta dva događaja bila dio jednog dugotrajnog procesa koji je započeo izgradnjom Svetišta. R"Y Bekhor Shor se slaže da je bio samo jedan popis stanovnika, ali sugerira da se on dogodio tek početkom druge godine, u Bamidbar 1. On tvrdi da pola šekela u paraši Ki Tisa nije imalo nikakvu ulogu u brojanju stanovništva, već da je njegova isključiva svrha bila doprinos za izgradnju Miškana. Koje su prednosti i nedostaci svakog od ovih pristupa?

Polemika i paršanut (tumačenje) Na gledišta komentara o biblijskim pitanjima utječu brojni čimbenici, uključujući njihov način čitanja teksta, teološku i filozofsku problematiku, zbivanja koja su događala u njihovo vrijeme, te polemike s drugim sektama ili religijama.

• Pogledajte tekst R"Y Bekhor Shora o grijehu sa Zlatnim teletom, u kojem se otvoreno raspravlja s "hereticima" koji se rugaju Izraelu zbog pada i grijeha sa zlatnim teletom, i

Strana 8

•

zapazite kako se njegovo gledište može suprotstaviti takvim tvrdnjama. Gledište R. Saadije Gaona bilo je da biblijska godišnja obveza davanja pola šekela za održavanje Mikdaša, može biti reakcija kojom se suprotstavlja karaitskim tvrdnjama.

Detalj za promišljanje: Da li činjenica da je neki pristup polemički motiviran čini ga manje valjanim ili intelektualno snažnijim od onoga kojega je ponukao sam tekst?

U obrani Aharona Kako je narod, a posebno Aharon, mogao kiksati sa zlatnim teletom tako brzo nakon Objave na Sinaju?

Je li moguće da je Aharon stvarno mogao biti uključen u idolopoklonički obred? Ako je tako, kako je mogao tako brzo iza toga biti nagrađen svećeništvom?

• Organizirajte raspravu uz vaš šabatni stol tako da jedni brane, a drugi optužuju Aharona za njegove postupke.

• Je li narod sagriješio vjerujući u strane bogove ili su, kako sugerira Kuzari, jednostavno pogriješili stvarajući idola, iako je on trebao predstavljati samoga B-ga? Razmotrite također i treću mogućnost, kako navodi R"Y Bekhor Shor, da je narod jednostavno tražio alternativnog vodiča kao zamjenu za nestalog Mošea i da uopće nije došlo do grijeha protiv B-ga. Koji vam se od tih pristupa čini najuv-

jerljivijim i najbolje podržanim iz teksta. Kako bi svaki od tih stavova objasnio Aharonove postupke?

Proročki autoritet Nakon grijeha sa Zlatnim teletom (Šemot 32), Moše zapovijeda Levitima, u ime Hašema, da pobiju sve idolopoklonike. Međutim, nigdje ne stoji zapisana bilo kakva takva eksplicitna B-žanska zapovijed Mošeu.

• Je li moguće da prorok govori na svoj vlastiti poticaj, a zatim te riječi pripiše Hašemu? Ili, moramo li pretpostaviti da je, unatoč tome što tekst ništa ne kaže, Hašem morao prethodno dati upute?

Može li Moše u tom pogledu biti drugačiji od ostalih proroka?

• Koliko je prorok neovisan? Je li on jednostavno Hašemov glasnik, ili mu je dopušteno da djeluje na svoju ruku?

Ako je potonje u pitanju, može li prorok pogriješiti?

Grijesi roditelja Zašto su ponekad pravednici kažnjeni dok grešnici napreduju? Čini se da stih "‫ל״ב ִנמם‬ ָּ ַ ‫ "פ ֵֹּק ״ ֲ ֹו ״ָאבֹו ״‬sugerira da, barem u određenim okolnostima, sam Hašem dopušta da nevina djeca budu kažnjena, dok njihovi grešni roditelji prolaze bez kazne.

• Na koji način ovo očituje B-žansku pravdu? Postoji li neki ■ drugi način razumijevanja ovog stiha?

• Kada je, i da li je ikada, kolektivno kažnjavanje opravdano? Može li se isti način rasuđivanja primijeniti na kažnjavanje onoga koji je počinio neki čin kako drugi ne bi morali? Ima li kakve razlike zbog činjenice da stih govori o obiteljskoj kazni? ■ Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Vidjeti znači vjerovati Ovog tjedna, započinjemo s popisom židovskog naroda. Svaka osoba, bila bogata ili siromašna, trebala je dati pola šekela za održavanje Šatora sastanka. Zatim su izbrojali koliko je novca sakupljeno i to su udvostručili.

Odjeljak uključuje izgradnju umivaonice u Šatoru sastanka, izradu tamjana i ulja za pomazanje te postavljanje zanatlija i arhitekata. Ali sve je to samo uvod u priču sa zlatnim teletom. Židovi, nakon što su 40 dana ranije čuli B-ga kako im govori sa Sinaja, odlučuju izgraditi idola!! Kako je to moguće, to je teško pitanje na koje sam odgovor pokušao dati prethodnih godina.

Moj omiljeni židovski filozof, rabi Josef Albo, ističe nešto fascinantno vezano uz ovotjednu paršu.

Moše je na brdu Sinaj u zajedništvu s B-gom, kada mu B-g kaže da je narod sagradio zlatno tele. Moše te vijesti prima vrlo mirno i gorljivo se zalaže pred B-gom da im oprosti.

I B-g to čini. Na moju sreću.

Moše zatim silazi s planine, s Deset zapovijedi u svojoj ruci, i suočava se sa scenom židovskog naroda koji pleše i slavi pred zlatnim teletom, te mu puca film. On je toliko ljut da razbija ploče Saveza kao da time želi reći da narod koji čini ovakve stvari, nije vrijedan toga. Albo ističe da je to neobično. Moše je već znao što će vidjeti. O tome je bio unaprijed informiran. I kada je primio tu vijest bio je miran. Zašto je onda sada, kada se spušta dolje, odjednom toliko ljut? Albo odgovara da postoji veoma velika razlika između onoga što intelektualno znamo da je istina – i onoga što vidimo svojim očima.

Godina 14 9Broj 21 Strana

male vrijednosti. Ali znanje koje se osjeća i iskusi u stvarnom vremenu – to je istinsko znanje – i svaka trunka takvog znanja donosi veliku promjenu.

Sjećam se kad sam prije nekoliko godina učio roniti s bocom kisika.

Proveo sam sate i sate na predavanjima i sva mi je teorija bila vrlo jasna. Sve je imalo smisla i točno sam znao što trebam učiniti kad se nađem u vodi. Sve dok se nisam našao u vodi! Odjednom, sve mi to ništa nije značilo. I morao sam početi sve iznova. Nakon što sam ■nekoliko puta zaronio, počeo sam nešto ZNATI o ronjenju. Samo počeo.

Primjerice, na pogrebima ćete primijetiti da okupljeni počinju plakati kad se tijelo polaže u grob. Zašto?

Zato što sada znaju da se ta osoba više nikad neće vratiti kući. Ali oni su to znali i proteklih 24 sata ili više? Da, znali su, ali sada ZNAJU.

Tražite mudrost koja se osjeća i koju se duboko razumije

S druge strane, ja cijelo vrijeme znam da volim svoju ženu. Ali kad ju vidim, taj osjećaj postaje mnogo više opipljiv od same teorije u mojim mislima.

Ukratko, postoji znanje koje je intelektualno i znanje koje se duboko osjeća. Intelektualno znanje ne dotiče me se toliko i ne mijenja me ni na koji način. Kao takvo, od prilično je

Kada mi je sin došao na obuku o ženidbi prije no što se oženio, podijelio sam s njime nekoliko ideja.

Ali rekao sam mu da moramo razgovarati za nekoliko godina, a ne sada. Sada će to biti samo teorija koja njemu neće značiti ništa. No, nakon nekoliko godina u braku, kada počne shvaćati o čemu je tu riječ, bit će spreman čuti neke stvari koje će tada kod njega rezonirati na dubljoj razini. Došlo je vrijeme da taj razgovor uskoro i obavimo i to nestrpljivo iščekujem.

Poanta je: nemoj da te zavaraju teoretske ideje i mudrost. To je samo iluzorna verzija nečeg što je vrlo stvarno. Traži mudrost koja se osjeća i koju duboko razumiješ. To je mudrost koja nas dotiče i vodi prema tome da budemo više božanska bića. Šabat šalom ■ Prevela Anja Grabar

Strana 9

Rabbi David Stav:

Maske - istine sakrivene od pogleda Parša Ki Tisa opisuje jedan od događaja koji je najviše oblikovao povijest židovskog naroda – grijeh sa zlatnim teletom. Židovski narod nestrpljivo iščekuje Mošeov povratak sa Sinaja, no Moše kasni, pa se Židovi obraćaju Aharonu i traže ga da im da alternativu. Aharon im zapovijeda da skinu svo zlato koje su nosili na sebi (a očigledno su nosili dosta zlata), te da naprave tele od zlata. Njegov rad opisan je sljedećim riječima: "Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini saliveno tele." (Šemot/ Izlazak 32,4) Narod zatim, uz zvuke truba, proglašava: "Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske."

Hašem se ljuti što ga Njegov narod toliko brzo izdaje nakon svega što je učinio za njih otkad su izašli iz Egipta, i želi ih izbrisati s lica zemlje i zamijeniti ih drugim narodom, koji bi proistekao iz Mošea. Moše moli Hašema da oprosti svom narodu i Hašem konačno popušta. Jedno od pitanja koje je dugo mučilo komentatore jest kako je moguće da narod koji je svjedočio svim čudima i znakovima u Egiptu i na brdu Sinaj, može misliti da ih je to tele izvelo iz Egipta?

Na dubljoj razini, u ovotjednoj parši po prvi puta u Tori pojavljuje se izraz "egal maseha" (lijevano tele), a riječ maseha može se tumačiti na nekoliko načina. Maseha može biti vrsta metala, pa ako je tako, egal maseha bilo bi metalno tele, ili preciznije, tele koje je prošlo kroz proces topljenja metala, budući da je bilo napravljeno od komadića zlata koji su trebali biti povezani u jedno.

Maseha se također može tumačiti i kao masah, objekt koji se obično koristio kako bi se pokrili drugi objekti. Taj tip maseha sakrivao bi sve što se nalazilo iza njega (vidi Izaija 25, 7). To je također značenje riječi maseha kojom pokrivamo svoja lica na Purim.

Postoji li poveznica između maseha – procesa topljenja metala i maseha – maske kojom se prekrivaju ljudska lica?

Naš svijet prekriven je maskama.

Neke je izradio čovjek, a neke B-g. Židovski lingvisti povezuju riječ

olam (svijet), sa riječju he'elem (sakrivenost) – objekt unutar kojeg je Hašem sakriven, da tako kažemo, ili objekt koji koristi kao 'maska' Hašemu.

U drevna vremena, štovatelji idola vjerovali su da sunce i mjesec vladaju Zemljom, dok su drugi vjerovali u nadmoć raznih prirodnih sila koje mogu uništiti svijet. Nije jednostavno naučiti narod da unutarnja sila koja je sakrivena iza svih tih slojeva, upravlja svijetom.

Priroda nije jedini fenomen koji ■ služi kao 'maska' za Hašema – politička povijest još je jedan primjer te maskerade. Mnogo je maski bilo u Šušanu, glavnom gradu Ahašveroševog kraljevstva, u kojem su izdani užasni proglasi o uništenju židovskog naroda. Tko je protiv koga, i zašto? Je li Ahašveroš bio svjestan Hamanovih planova? Zašto je kralju trebalo toliko godina da se sjeti da Mordehaju nije uzvratio za to što ga je spasio od pokušaja atentata? To nisu jedina pitanja s kojima se su-

Jednostavan odgovor je da je teško iskorijeniti kulturu i način razmišljanja, čak i nakon svih tih čuda.

Svatko tko je rođen u egipatskom svijetu idolopoklonstva, nije bio sposoban promijeniti svoj način razmišljanja preko noći. Svatko tko je bio naviknut da gleda idole koji predstavljaju plodnost i blagostanje, prirodno bi odbio zamijeniti božanstvo nečim apstraktnim.

Strana 10

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi David Stav:

očavamo. Megila nam otkriva da je iza cijelog tog nereda skriven Stvoritelj svemira koji sile svijeta vodi u korist Svog naroda.

Ozbiljno proučavanje globalnih političkih događaja otkriva još više takvih 'maskiranih' događaja. Prije glasanja za rezoluciju UN-a o stvaranju države Izrael 1947., ishod glasanja bio je potpuno neizvjestan.

Mnoge zemlje bile su pod utjecajem pritiska arapskih zemalja. Prije svega, bilo je neizvjesno što će učiniti dvije supersile tog vremena – SAD i SSSR. Njihove odluke mogle su zapečatiti sudbinu cijelog glasanja.

Jednom kad je završio Drugi svjetski rat, te su dvije zemlje nastavile svoje tradicionalno rivalstvo. Njihov odnos bio je odnos konflikta i gorke bitke za dominaciju i utjecaj, konflikta koji će kasnije prijeći u Hladni rat. U tim danima, nije bilo nijednog razloga zbog kojeg bi te dvije supersile glasale identično. Štoviše, Sovjetski Savez protivio se cionizmu i godinama se borio protiv tog pokreta. Međutim, obje supersile glasale su u korist rezolucije, iz raznih razloga vezanih uz njihovu domaću i stranu politiku što je, zauzvrat, rezultiralo povijesnim slaganjem okolnosti. To je otvorilo put za uspostavu države Izrael. Glasanje koje je prividno bilo običan događaj, zapravo je bilo maska koja je sakrivala Vladara povijesti. To je maska svijeta - maska koja nas priječi da dopremo dublje u unutarnju prirodu realnosti.

Mi nosimo maske i u našim osobnim životima, ali te su maske obično transparentne, što čini da ih teže identificiramo.

Priča o zlatnom teletu služi kao upozorenje protiv štovanja maseha, Godina 14 11 Broj 21 Strana

Maske - istine sakrivene od pogleda bez obzira je li riječ o lijevanom idolu, ili o još jednom načinu sakrivanja Svemogućeg u Olamu He'elema (svijetu sakrivanja). To je svjetionik koji nas sprječava da zaboravimo istinu sakrivenu od pogleda.

Tko smo mi?

Je li židovski narod doista bio čestit ili su oni bili onaj užasan narod prikazan u priči o Zlatnom teletu? Tko smo mi? Jesmo li mi oni koji su prešli more i svjedočili događajima na gori Sinaj ili smo samo hrpa propalica koji plešu oko idola?

Mnogi su ponudili objašnjenja kako se takvo što moglo dogoditi. Neki su za debakl pokušali okriviti "mješovito mnoštvo", koje nije bilo

Naš svijet prekriven je maskama.

Neke je izradio čovjek, a neke B-g.

dio židovskog naroda, ali su im se pridružili kada su napuštali Egipat.

Drugi su tvrdili da štovanje Zlatnog teleta nije bilo pravo štovanje idola, već pokušaj pronalaska fizičkog prikaza koja će im pomoći da štuju istinskog B-ga.

Sve gore navedeno može biti istina, ali jedna činjenica i dalje stoji i s njom se moramo suočiti. Paršat Ki Tisa opisuje kako je B-g želio iskorijeniti židovski narod nakon grijeha sa Zlatnim teletom. Tora otkriva misli Svemogućeg: "Vidio sam ovaj narod i gle, oni su tvrdovrat narod.

Sada, ostavi Me samog i Moj će se bijes rasplamsati na njih, tako da ću ih istrijebiti ... " [Izl 32,9-10].

Ako je odgovorno bilo mješovito mnoštvo, a ne Židovi, i ako se radilo samo o manjem prekršaju, a ne baš o obožavanju idola, zašto bi B-g htio uništiti naš narod? Zašto tako teška kazna za tek puki prekršaj?

No, ovo ipak nije prekršaj. Bio je to ozbiljan zločin i upravo nas to Tora pokušava naučiti: da čak i najveća nacija na Zemlji može počiniti najgroznija djela.

Naši učenjaci su zapazili riječi: "Sada, ostavi Me samog", kad B-g zatraži da mu Mojsije dopusti da "istrijebi i uništi" židovski narod.

Rabini su se pitali zašto bi B-g tražio od Mojsija da mu dopusti da uništi Židove, ako Mojsije, za početak, ništa nije rekao. Osim toga, B-g je očito mogao učiniti što je htio bez dobivanja odobrenja od Mojsija.

Ipak ima još jedna mogućnost. Riječi "Ostavi Me samog" kodirana su poruka Mojsiju, koje kao da žele reći: "Zadrži me, ne daj Mi da učinim ono što želim."

Ako društvo ili osobu procjenjujemo isključivo na temelju prethodnih neuspjeha, nitko nikada neće biti u stanju suočiti se s B-gom. Baš kao i kod pojedinca, glavni je izazov društva učiti na prošlim pogreškama i pokušati ih ispraviti. Naši učenjaci kažu da je glavni razlog što je izraelski narod sagriješio sa zlatnim teletom bio zato da bi se pokajao za taj čin. Drugim riječima, možemo posustati i pasti, ali ne smijemo dopustiti da taj neuspjeh definira nas i našu budućnost. ■ Prevela Anja Grabar

Strana 11

Rabbi Ephraim Buchwald:

Dar Tore

U ovotjednoj parši, parši Ki Tisa,

sastanka, koji je postavljen mnogo

u tako kratkom vremenu (tijekom

Tora izvještava da je B-g Mošeu dao

mjeseci kasnije, na prvi dan mjeseca

40 dana) pa mu je stoga B-g dao

dvije ploče Saveza koje su pisane

nisana.

Toru kao dar. Zanimljivo, Raši

B-žjim prstom.

Rabini ističu dvije važne stvari.

Stih u Izlasku 31,18 kaže: "Kad je

Prva je da Tora kaže da je B-g "dao"

B-g bio završio svoj razgovor s

Mošeu ploče. Iz toga rabini izvlače

Mošeom na gori Sinaju, predade mu

ne prstom B-žjim napisane."

prava vezana uz upute za izgradnju Šatora sastanka. Jesu li one bile dane prije ili nakon Deset zapovijedi?

Raši, koji citira Talmud iz Pesahim 6b, drži da su upute za izgradnju Šatora bile dane nakon Deset zapo-

baš kao što se nevjesta ukrašava sa 24 ukrasa, tako se i učenjak Tore mora pripremiti za učenje Tore znanjem o svih 24 knjiga Biblije.

obadvije ploče zakona, ploče kame-

Među komentatorima postoji ras-

ističe, ovog puta iz Tanhuma 16, da

Talmud kaže u Nedarim 38, da je Mošeu bilo teško ovladati Torom.

Prof. Louis Finkelstein je rekao: "Kada molim, ja govorim B-gu.

Kada učim Toru, osjećam da B-g govori meni!"

Svaki puta kad bi počeo učiti Toru, on bi učio i zaboravio, sve dok mu B-g nije dao Toru kao dar. Baš kao što stih kaže (Izlazak 31,18): "Kad je ■

B-g bio završio svoj razgovor s Mošeom na gori Sinaju, dade mu obadvije ploče zakona."

vijedi. Prema njegovim proračunima, Moše je originalno trebao do-

Druga verzija koju nalazimo u

nijeti te ploče saveza 17. tamuza.

Midraš Raba, Šemot 41, koja se

Kada je vidio ljude kako radosno

štuju zlatno tele, on je razbio originalne ploče. Moše se zatim popeo na goru Sinaj i ostao tamo dva puta po 40 dana. Tako je, 80 dana nakon što su ploče bile razbijene, na Jom kipur,

B-g

oprostio

narodu.

da je Tora dana kao dar. Tema dara spominje se i zbog riječi k'halto, koja, ako je napisana bez slova vav upućuje na to da je Tora kao dar koji ženik daje svojoj nevjesti (kala).

Midraš Tanhuma 18 kaže da bi za poput

Mošea

pripisuje rabi Avahuu, kaže da je

Moše tijekom 40 dana bio u nebu, učio je Toru i zaboravljao ju. Moše je zatim rekao Svemogućem, "B-že, učio sam već 40 dana i ne znam nijednu stvar!" Kada je prošlo 40 dana, Svemogući je Mošeu dao Toru

Sljedećeg dana (11. tišrija), narod je

smrtnika

bilo

kao dar, potvrđujući ono što kaže

počeo sakupljati materijale za Šator

nemoguće da ovlada cijelom Torom

Talmud u Brahot 12a, da se "sve sudi prema svome zaključku." Da Moše nije radio 40 dana, ne bi zaslužio primiti taj dar.

Hidušei Harim komentira Moše-

ovu nesposobnost da ovlada Torom.

Ako je čak i veliki Moše bio nesposoban naučiti Toru, zašto mu B-g jednostavno odmah nije dao Toru umjesto da čeka da Moše uči 40 dana i noći? Hidušei Harim ističe da se Torom može ovladati jedino uz B-žju pomoć. Ali, B-g će pomoći samo onome tko sam pokušava naučiti Toru. Zbog velikog truda koji je Moše uložio u pokušaje da Strana 12

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald:

Dar Tore sveta stabla i da se ne klanja nijednom stranom bogu. On također upozorava Izrael da ne sklapa saveze sa stanovnicima te zemlje i da ne bludi za njihovim bogovima niti im prinosi žrtve.

Uz to, upozorava ljude da se ne druže s lokalnim stanovnicima koji će ih pozivati da jedu od njihovih žrtava. U Izl 34,16, Tora upozorava da će ovo bratimljenje rezultirati s:

"i uzimat ćete njihove kćeri za svoje sinove i njhove će se kćeri potucati za svojim bogovima i namamiti vaše sinove da idu za njihovim bogovima!" ovlada Torom, na kraju je zaslužio primiti Toru kao dar od Svemogućeg. Tako, kaže Hidušei Harim, svatko može biti kvalificiran da primi dar Tore ako istinski i iskreno

ulaže u učenje.

Važnost ovog koncepta ne može se pretjerano

naglasiti.

Očigledno,

smrtnicima je nemoguće ovladati Torom na razini Svemogućeg. Ipak, Svemogući omogućava smrtnicima da Torom ovladaju na ljudskoj razini. Tako vidimo da je učenje Tore mnogo drugačije od običnog akademskog postignuća kroz učenje i marljivost. Iskustvo učenja Tore slično je "virtualnom iskustvu učenja"

u kojem je Svemogući naš partner u učenju. Prof. Louis Finkelstein je rekao: "Kada molim, ja govorim B-gu. Kada učim Toru, osjećam da B-g govori meni!"

To je dar koji je Moše primio od B-ga na Sinaju. To je dar koji se i dalje daje, onima u našoj generaciji i onima u budućim generacijama koji će uložiti trud u učenje Tore.

Godina 14 13 Broj 21 Strana

Grijeh sa Zlatnim teleta Unatoč odluci Svemogućeg da oprosti židovskom narodu, On ih upozorava da će, ako se vrate na staro, ponovno potaknuti Njegov bijes i biti podvrgnuti velikoj kazni. B-g stoga izvještava Mojsija o onim grijesima koji su posebno teški i naglašava pozitivna djela koja mogu pomoći Izraelu da ostane vjeran Svemogućem B-gu i da zadrži svoju duhovnu veličinu.

Upravo u tom kontekstu Mojsije u B-žje ime upozorava narod na posebne opasnosti idolopoklonstva. Gledajući na kanaanske narode koji trenutno nastanjuju zemlju Izrael kao na zamku koja će odvući Njegov narod dalje od B-ga, B-g ponavlja svoje obećanje Mojsiju da će protjerati te narode iz zemlje. Naglašava da Izraelci moraju biti izuzetno oprezni u izbjegavanju iskušenja koja ih očekuju u njihovoj novoj domovini.

B-g zapovijeda narodu Izraela da uništi žrtvenike neznabožaca, razbije njihove stupove, posječe njihova

Jasno je, bit poruke Tore je izbjegavanje društvenog kontakta s mnogobošcima. Ovo je načelo dodatno ojačano u Ponovljenom zakonu 32,38, u Mojsijevom posljednjem upozorenju židovskom narodu. U pjesničkoj formi Mojsije kaže:

"kad Izrael napusti B-ga, Svemogući će reći, gdje ti je bog kod kojega si tražio utočište, od čijih si prinosa jeo, od čijih si lijevanica pio, neka ustanu i pomognu ti, neka ti budu zaklon?"

Rabini iz toga zaključuju da je Židovima zabranjeno jesti hranu ili piti vino koje se prinosi idolima mnogobožačkog svijeta u mnogobožačkim hramovima. Svrha ovih zabrana je u potpunosti izbjeći bilo kakav društveni kontakt koji bi mogao dovesti do međusobnih brakova između Židova i mnogobožaca.

Neka biste bili blagoslovljeni. ■ ■ Prevela Anja Grabar

Strana 13

Rabbi Berel Wein:

Traži se vodič Ovotjednim čitanjem Tore, sasvim prirodno, dominira opis tragedije sa zlatnim teletom i posljedice toga.

No priči o zlatnom tetletu u parši prethodi učenje o svetosti šabata.

Rabini su ovu temu o šabatu u parši označili kao dodatni pokazatelj da čak niti izgradnja Miškana ne može imati prednost pred svetošću šabata.

No može se naći i drugo viđenje.

Opasnosti od zlatne teladi, lažnih bogova, naizigled sjanih i primamljujućih ideala koji samo vode k neminovnoj katastrofi, nešto je što je u Židovskom društvu oduvijek prisutno. U dugoj povijesti nas kao naroda postoji dugačak popis zlatne teladi koja nas je navodila na krivi put i to smo skupo platili.

Poganstvo, helenizam, lažni mesijanizam, marksizam, sekularizam, nacionalizam, humanizam i neobuzdani hedonizam, da identificiramo samo neke od te zlatne teladi, uzeli su od nas tijekom naše povijesti strašan danak. Šabat i njegova svetost, te njegovo nametanje povlačenja iz svjetovnog i bezbožnog svijeta uvijek su stajali kao bedem obrane od te zlatne teladi.

Strana 14

Šabat je naša prva i najjača crta obrane protiv mora laži i zala koje neprestano prijete da nas progutaju.

Bez šabata mi smo osuđeni na propast i izgubljeni smo. Sa šabatom smo jaki i vječiti. Nema mnogo stvari u povijesti koje je toliko lako uočiti kao što je izbaviteljska milost koju šabat ima za Židovsko društvo.

On je jedna od onih stvari za koje nije potrebna posebna pamet.

To je razlog zašto se kasnije u Humašu u paraši Vajakhel ponovo ponavlja opomena u vezi zakona šabata, a u vezi daljnjeg razmatranja o izgradnji Miškana. Tora je željela naglasiti da ništa izuzev samog ljudskog života, bez obzira koliko naizgled to bilo plemenito, nema prednost pred svetošću šabata.

Jer svi ljudski razlozi, koliko god bili plemeniti, u svom zlatu nose primjese. Šabat u svojoj vječnosti i B-gomdanoj svetosti uspoređen je sa Svijetom koji će doći, vječnim i trajnim. Jer mnogo puta u svojoj žurbi da izgradimo, mi rušimo, i u svojoj želji da ostvarimo velike stvari mi gazimo plemenitost i moralnu ispravnost. Veliki učenjak, Baba ben Buta u Talmudu je upozorio kralja

Heroda da ne uništi staro zdanje dok se novo ne podigne.

Svijet često puta vjeruje da je uništavanje staroga na neki način nužan preduvjet za izgradnju novoga.

Tora nas dolazi naučiti da će stari šabat, kojeg je narod Izraela držao čak i prije davanja Tore Izraelu na gori Sinaj, svakako nadživjeti i nadmašiti sjajno novo zlatno tele koje se sada tako revnosno štuje.

Zlatna telad dolazi i odlazi, no vječnost šabata i Tore zadržava svoju vrijednost u sva vremena i u svim ■ okolnostima. Tora ovo razmišljanje podupire svojim mnogostrukim ponavljanjem o svetosti šabata u ovim završnim paršijot knjige Šemot. Naš Miškan uvijek je sagrađen sa šabatom, a nikada protivno šabatu.

Narativ o slučaju Izraela i zlatnog teleta u pustinji toliko uznemiruje i opčinjava da se na njega vraćamo iz godine u godinu s novim i obnovljenim zanimanjem. Kako su se ljudska bića koja su doživjela B-žansku objavu na Sinaju okrenula obožavanju zlatnog teleta svega nekoliko tjedana kasnije? Što se dogodilo s "kraljevstvom svećenika i svetim narodom" što je dovelo do ovog

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Berel Wein:

strašnog obrata? Veliki su se komentatori Biblije, i zapravo sam Židovski narod, u dubini svoje duše, borili s problemom da razumiju ovaj nepojmljivi pad Izraela i njegove posljedice. I mada potpuno rješenje ovog problema nije dano, barem ne na ovako ograničenom prostoru, mislim da u ovom događaju postoje brojne očite spoznaje, i da su te spoznaje značajne i neophodne za nas, kako osobno tako i na nacionalnom nivou, i danas.

Tora naglašava da je Mojsijevo višetjedno odsustvo iz tabora Izraelaca, nakon davanja Tore na Sinaju snažno doprinjelo tom slomu sa zlatnim teletom. Židovima, kao i svim drugim ljudima, potrebno je da ih netko snažno, odvažno, senzibilno i mudro vodi. Svaka osoba mora, silom prilika, donositi teške odluke za samu sebe. Svijet, a napose Židovsko društvo, nije diktatura kojom vladaju nepogrešivi ljudi. No u isto vrijeme, ljudi traže da ih se vodi, usmjerava, i dâ viziju njihovom životu. Uvijek mora postojati netko tko će pokazati smjer, odrediti ciljeve i formulirati planove i ideje. Židovski je narod još uvijek bio suviše neiskusan, suviše nesiguran, i suviše u nov u slobodi da bude sposoban podnijeti odvajanje od Mojsijeve stalne prisutnosti i vodstva. U panici, oni su potražili zamjenskog Mojsija i vratili se natrag idolopokloničkim praksama egipatskog društva u kojem su odrasli.

Nakon četrdeset godina, Židovski će narod biti u stanju podnijeti trajni gubitak Mojsija. No bit će im potrebne mnoge godine života po Tori i uvježbavanja da uz Jošuu kao svog novog vođu postanu samostalni.

Nepostojanje vođe-vizionara u mnogim područjima današnjeg Ži-

Godina 14 15 Broj 21 Strana

Traži se vodič neznanja, 'eruv rav' je još i danas prisutan među nama.

dovskog svijeta doprinijelo je pojavi brojnih zlatnih teleta koja nas okružuju i dezorijentiraju. Holokaust nas je osakatio na niz načina. Vizionarsko vodstvo bilo je jedno od njegovih najvećih žrtava. Nastanak zlatnog teleta potakla je grupa ljudi koju rabini opisuju kao "eruv rav" (velika mješavina ljudi.) Ovaj je dio Židovskog naroda bio sastavljen od

Izbavljenje Židovskog naroda od stiska zlatnog teleta nije uvijek ugodan i veseli zadatak

ljudi iz mnogih drugih naroda u Egiptu koji su pobjegli iz ropstva pridruživši se Židovskom narodu u momentu Izlaska iz Egipta. Ti su ljudi postali Židovi "u dobru".

Tijekom desetljeća Židovskog lutanja pustinjom Sinaj, 'eruv rav' je neprestano poticao protiv Mojsija i protiv istinskih Židovskih interesa.

U svakoj prilici, kad god bi se pojavili problemi i neugodnosti na putu u Zemlju Izrael, oni bi uvijek spominjali mogućnost da se vrate u Egipat, da ponovo postanu neznabošci, da odbace veliki Židovski san zbog "lubenica i poriluka i luka i krastavaca." Na nesreću, bilo to iz zlobe ili

Poput trgovaca na veliko, Židovi napuštaju judaizam, a na to ih potiču oni čija je opredijeljenost za judaizam i Židovski opstanak u najboljem sučaju mlaka. U današnjoj društvenoj atmosferi koja dopušta i omogućuje čovjeku da po svojim željama kreira pravila svoje vlastite religije, 'eruv rav' huška na uništenje tradicije i eliminaciju jasno izrečenih vrednota Tore i vladanja. Je li onda čudo da ljudi još uvijek plešu oko zlatnog teleta? Na kraju, želio bih istaknuti da izbavljenje Židovskog naroda od stiska zlatnog teleta nije uvijek ugodan i veseo zadatak.

Kada se Mojsije vratio u tabor Židova i svojim očima vidio tu propast – fizičku i moralnu – do koje je dovelo stvaranje zlatnog teleta, on poziva na akciju, čak na građanski rat, kako bi spasio ljude. "Tko je za B-ga, neka stane uz mene!" njegov je ratni poklič. I pripadnici plemena Levijeva koji su se okupili za njegovu stvar u tom sudbonosnom trenutku Židovske povijesti, pobili su tisuće kako bi spasili Izrael od gnjeva B-žanskog uništenja. Mojsije se prisjetio odanosti Levija za stvar Židovskog opstanka u svom završnom blagoslovu Izraelskom narodu.

"Oni nisu poštedjeli niti obitelj u svojoj odanosti prema B-žjem savezu," uskliknuo je. Mojsije ne dozvoljava nikakav kompromis sa zlatnim teletom, jer to bi samo odvelo ljude kliskim putem duhovnog uništenja.

To je spoznaja o kojoj bismo trebali razmisliti i u našem današnjem društvu. Šabat šalom ■

Strana 15

Rabbi Yissocher Frand:

Donacija od ½ šekela izazov je i za bogataša Paraša Ki Tisa započinje micvom u kojoj se od Klal Jisraela traži da donose šekalim. Doprinosi u šekelima imali su trostruku svrhu. Jedna od njih bila je da služe kao otkupnina.

Pola šekela bio je doprinos svakog Židova koji je služio kao 'kapara': "Bogataš ne smije dati više, a siromah ne smije dati manje od pola šekela kada dajete otkupninu za svoje duše." (Šemot 30,15).

s njima postupa jednako kao i sa siromasima. Onaj tko je bogat ne voli biti u istoj kategoriji s onim tko nema novaca. To objašnjava zašto ljudi troše tisuće dolara na 'sky boxove' na sportskim terenima. Čitav koncept "VIP usluga" nastao je stoga

Rav Zalman Sorotzkin u svojoj knjizi Oznayim L'Torah postavlja zanimljivo pitanje. Veliki je 'nisajon' (duhovni izazov) za siromaha koji se muči da stavi hranu na svoj stol, da dâ donaciju od pola šekela.

Mošeu ovo nije bio posao.

To je bio njegov narod.

S druge strane, to je mala promjena za bogataša. Rav Sorotzkin pita: Kako je Tora mogla dati micvu – koja donosi otkupljenje – čije ispunjenje je veliki izazov za siromaha, a sitnica za bogataša? To se ne čini poštenim!

Rav Sorotzkin kaže da ispunjenje ove micve JEST izazov za bogataša.

U osnovi, bogati ljudi ne vole da se

što ljudi (koji si to mogu priuštiti) žele biti tretirani kao vrlo važne osobe (Very Important People – VIP) koji zaslužuju bolji i drugačiji pristup.

Bogat čovjek koji treba donirati isti iznos od pola šekela kao i siro-

mah, neovisno o ogromnim razlikama u njihovoj financijskoj imovini, nalazi se pred ne manjim izazovom od siromaha koji osjeća bol zbog donacije od pola šekela. Iskustvo koje siromah prolazi financijski, bogataš prolazi psihički, prilikom ispunjenja micve "Bogataš ne smije dati više, a siromah ne smije dati manje."

Narod nije oplakivao gubitak Mošea Rabenu U paraši Ki Tisa nalazi se priča o ozbiljnom grijehu izrade zlatnog ■ teleta. Je li u taj incident uključena idolatrija ili nije, predmet je mnogih diskusija među komentarima. Kako god tumačili taj incident, to je svakako nešto što se nije trebalo dogoditi.

Kako je došlo do toga? Ljudi su postali nestrpljivi. Vidjeli su da Moše Rabenu kasni sa svojim povratkom sa gore. Raši, prema hazal, objašnjava da su svi imali na umu da se Moše Rabenu mora vratiti u točno određeno vrijeme. Kad je Moše kasnio, ljudi su postali nervozni.

Kako bi problem bio još veći, Sotona je pomoću svojih moći učinio da se pojavi ogroman osjećaj zle kobi u svijetu. Postalo je mračno i oblačno; sve da stvori dojam da je Moše Rabenu mrtav. Tako se to dogodilo. Ljudi nisu paničarili bez razloga. Nije problem bio samo to da je Moše kasnio. Bilo je mnogo strašnije od toga. Oni su zapravo mislili da je on mrtav: "Taj čovjek Moše – mi ne znamo što se dogodilo s njim." Oni su imali osjećaj kao da je svijet poljuljan zbog smrti Mošea i odjednom su osjećali hitnu potrebu za novim vođom. Tele nije trebalo predstavljati božanstvo – ono je trebalo

Strana 16

Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

Donacija od ½ šekela izazov je i za bogataša još uvijek budu majke.

biti njihov vođa.

su izgubljen slučaj."

Kada se Moše konačno spustio sa Sinaja, vidio je ljude kako plešu oko zlatnog teleta. Hajde da razumijemo Mošeovu reakciju na tu scenu. Ovo se događa nekoliko sati nakon što je narod "shvatio" da je njihov vođa mrtav. Ne bi li bilo u redu da tada dođe do jednog perioda žaljenja zbog gubitka Mošea?

Što je bio Mošeov odgovor? Medraš Tanhuma citira njegov odgovor Svemogućem: "Neka tisuće poput Mošea umru radije nego da ijedan nokat bude maknut iz Izraela."

To nas uči da je vođa Izraela kao što je bio Moše, bio toliko posvećen narodu da je usprkos svoj tuzi koju je upravo osjećao zbog njih, njegova briga za te ljude nadjačala sve drugo.

On je bio čovjek koji ih je izveo iz Egipta. To je bio čovjek koji je mogao ostati u faraonovoj palači i uopće ne brinuti o svojoj braći. Nije li onda trebalo uzeti neki period žaljenja? Umjesto da žale i oplakuju, oni plešu oko teleta! Oni imaju zabavu!

Kada je Svemogući rekao Mošeu da je spreman uništiti Židovski nrod i "od tebe napraviti veliki narod", koja bi bila normalna reakcija svakog ljudskog bića? "Odlično! Samo naprijed! Oni to zaslužuju – oni su gomila nezahvalnika koji nisu imali niti toliko pristojnosti da održe period žaljenja za mene! Ti ljudi Godina 14 17 Broj 21 Strana

Postoji samo jedna vrsta odnosa u svijetu koja je usporediva s time – odnos između roditelja i djeteta.

Baruh Hašem, svi bismo trebali imati 'nahas' od svoje djece, ali ponekad djeca mogu učiniti svojim roditeljima stvari koje su toliko bezosjećajne i bolne, a ipak, roditelj će uvijek ponovo i ponovo tražiti drugi način i biti zainteresiran za dobrobit djeteta. Takav je bio odnos između Mošea Rabenu i Klal Jisraela – kao što se dadilja brine za maleno dijete. Majke imaju ogroman kapacitet da podnesu mnogo boli i teških stvari, a da

Mošeu ovo nije bio posao. To je bio njegov narod. Iz tog razloga, on je želio prijeći preko uvrede i povreda. Isti koncept vidimo u Rambanu u ovotjednoj parši. Kao odgovor na Jošuin komentar da je čuo "zvuke rata u taboru", Moše je rekao: "Nije to niti zvuk snage, niti zvuk slabosti; ja čujem samo zvuk." (Šemot 32,18).

Ramban piše da je Moše Rabenu imao sluha za nijanse zvukova. On je bio u stanju razaznati koje vrste zvukova dolaze iz tabora. Ovo nije bio zvuk rata, ovo je bilo nešto drugo. Medraš Raba kaže da je Mošeova tvrdnja bila kritika njegovom učeniku. "Jošua, ti ćeš biti budući vođa Izraela. Moraš biti sposoban razlikovati različite glasove (kolos) koje čuješ."

Ponovo, odnos majke i djeteta je prikladna analogija ovom primjeru.

Sve dok beba ne počne govoriti, za roditelje je često vrlo frustrirajuće pokušati odrediti što beba želi kada plače.

Ali iskusne majke koje poznaju svoju djecu već neko vrijeme, mogu razlikovati različite vrste bebinog plača. Ovakav plač znači da je beba gladna. Ovaj plač znači da bebu nešto boli. Ovakav plač znači da je beba mokra. Ovaj plač znači samo da bebu nešto smeta. Prosječnom slušaocu, plač je uznemirujući, ali on nema pojma što taj plač znači. Majka može razlikovati različite vrste plača. To je vrsta vođe kakav je bio Moše Rabeinu. On je mogao razlikovati razne vrste plača Djece Izraela. Kao što majka ima nepresušno strpljenje za svoje dijete, na isti je način Moše imao nepresušno strpljenje za Klal Jisrael. ■ Prevela Anja Grabar Strana 17

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Bez panike!

Ovaj dio Tore pripovijeda nam tragičan događaj. Svega nekoliko tjedana od najvećeg duhovnog događaja u povijesti, B-žanske objave na Sinaju, Židovi, koji su dosegli razinu anđeoske svetosti, strmoglavili su se u idolopoklonstvo sa Zlatnim teletom. Kako je moglo doći do tako radikalne promjene?

Rabin Chaim Shmuelevitz objašnjava da kad se Mojsije nije vratio na unaprijed određeni datum, nakon četrdeset dana na Sinaju, ljudi su mislili da je umro. Nalazili su se u goloj pustinji, bez vidljivog izvora vode. Njihova jedina vjera bila je da Mojsije može posredovati za njih pred B-gom, a ako je Mojsije mrtav, oni su ostali zarobljeni u neplodnoj pustinji. Uhvatila ih je panika, a u stanju panike, čovjek može izgubiti svu svoju sposobnost rasuđivanja, te može počiniti i najapsurdnije postupke.

Ovo je suštinski važna pouka. Logičko razmišljanje nas može dobro služiti, no ako nas uhvati panika, mi gubimo sposobnost logičnog rasuđivanja, pa možemo učiniti stvari koje uvelike prelaze granice naše duhovnosti.

Možda ćemo biti izloženi teškim stresovima, ali moramo nastojati izbjeći paniku.

Otvorenost za promjene Ljudi se po prirodi opiru promjenama. Pokušajte jedan eksperiment: prekrižite ruke na prsima i promotrite položaj svojih ruku. Neki ljudi polože lijevu ruku preko desne, dok drugi to čine obrnuto. Nakon što ste uočili na koji način to radite, raširite ruke. Sada ih ponovno prekriStrana 18

žite, ali ovaj puta na obrnut način, tj. ako inače stavljate desnu ruku preko lijeve, sada stavite lijevu preko desne. Po svoj prilici primijetit ćete kako je to čudan osjećaj. Stari je način normalan i opuštajući, novi način može izgledati čudnim i možda će vam se činiti da se nikada nećete moći opustiti u tom položaju. Ako je jednostavna promjena položaja ruku neugodna, pomislite koliko je tek neugodno promijeniti dio svog ponašanja ili načina života.

O ravnodušnosti Ravnodušnost je obrambena reakcija u kojoj osoba blokira osjećaje, To je kao kad je osoba, fizički, u teškim bolovima, pa se onesvijesti. To je način na koji me priroda sprečava da osjećam bol. Biti ravnodušan znači ne želim osjećati. I mislim da je to vjerojatno jedna od najgorih stvari, jer ako osobi odstranite osjećaje tada praktično završite s robotom, dehumaniziranim bićem. Stoga smatram da nitko nema pravo biti ravnodušan. Znam, kad govorimo o gnjevu, reći ćemo, ljutnja je loša.

Možda je ljutnja u određenom smislu loša, ali to je još uvijek osjećaj.

Nemati nikakvih osjećaja znači biti načinjen od kamena a to je, smatram, vrlo opasna vrsta zaštite.

Znak šabesa

Između Mene i djece Izraelove on (šabes) je znak zauvijek (31,17) Neusporediva važnost šabesa očita je iz talmudske tvrdnje da ako netko ispravno poštuje šabes, to je jednako držanju čitave Tore, a ako netko krši šabes to je kao da je pogazio čitavu Toru (Jeruzalemski Talmud, Nedarim 3). Što je to što šabesu daje takav jedinstveni status?

Chafetz Chaim je to objasnio usporedbom. Vlasnik trgovine morao je zatvoriti dućan jer je posao išao jako loše. Međutim, pošto je njegovo ime još uvijek stajalo na pročelju dućana, ljudi su smatrali da će ga jednog dana ponovo otvoriti. I doista, kada se ekonomska situacija popravila, trgovina je bila ponovno otvorena.

Kada se ekonomija opet pogoršala, trgovina je bila ponovno zatvorena.

To se ponavljalo nekoliko puta.

Jednom kada je zatvorio trgovinu, vlasnik je uklonio natpis sa svojim imenom. Ljudi su znali da je ovog puta trgovina zatvorena zauvijek.

■ Da je postojala ikakva šansa da će je ponovo otvoriti, on ne bi uklonio znak.

To je, rekao je Chafetz Chaim, razlog izuzetne važnosti šabesa. Držanjem šabesa, čovjek potvrđuje da vjeruje da je B-g stvorio svijet u šest dana, a sedmi dan se odmarao. Za razliku od svijeta koji je jednostavno nastao 'slučajem' kao rezultat čudne slučajnosti, stvoreni svijet ima svrhu. Čak i ako netko odstupi od držanja Tore, saznanje da postoji Stvoritelj navodi ga da razmišlja da postoji svrha postojanja i da je Stvoritelj tu svrhu otkrio. Ovo vjerovanje osposobljava čovjeka da se vrati živjeti u skladu s voljom i zapovijedima Stvoritelja. Ako odbije šabes, temeljno načelo na kojem se zasniva prihvaćanje B-žanske volje uklonjeno je, i nema puno razloga za očekivati da će držati B-žje zapovijedi. Šabes je znak. On je poput natpisa na trgovini. Sve dok je znak netaknut, postoji nada da će osoba držati ostatak Tore. Uklanjanje znaka pokazatelj je da je osoba napustila Toru.

Moramo zauvijek sačuvati "znak" šabesa. ■ Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti S trpljenje Jedan je hasid gotovo svakodnevno marljivo učio i molio uz svog učitelja. I tako čitavih dvadesetak godina. Jednoga dana priđe mu njegov Rebe, učitelj koji bijaše na glasu upravo zato što se nije volio držati utabanih putova. Hasid ga ljubazno pozdravi i sačeka da Rebe započne razgovor.

"Opiši mi kako izgleda jedan tvoj uobičajeni dan," započe razgovor Rebe.

"Ništa posebno. Pored uobičajene molitve, u zadnje vrijeme uglavnom usavršavam svoje strpljenje," odgovori hasid.

Primaknuvši svoja usta njegovom uhu, Rebe šapne: "Naravno da se majstori poput nas ne opterećuju strpljenjem. Mi to činimo samo zato da bi nas drugi obožavali; a to donosi i obilje vrijednih poklona."

Kako su odlike svijeta postajale sve jasnije, tako su se sve više udaljavale od svog božanskog izvora. Svakim

Hasid se sada vidno uznemirio, ali Rebe nije prestajao, nastavio se smijati i tapšati ga po ramenu:

korakom prema dolje sve više božanskog svjetla je zatamnjeno, dok se otkriva sve veći dio "posude". Kao što se suština kompleksne ideje može polagano gubiti u postupku prevođenja na konkretne i specifične izraze u govoru i pismu.

"Ako itko zna kako manipulirati ljudima, onda smo to mi."

U našem je svijetu ovaj proces dosegao točku u kojoj svatko može iskusiti "posudu", ali samo nekolicina može nazrijeti tračak "svjetla" koji se u njemu skriva. Mi možemo raspoznati ili čitati riječi na listu papira, ali ne možemo uvijek razumjeti ideju koju one predstavljaju.

"Ha, a gdje je sada nestalo tvoje usavršavanje strpljenja?" nasmija se Rebe i oprosti se od svoga hasida. ■

A to je upravo ono što B-g želi: da se u ovom "tamnom" i "nižem" svijetu zamagli naša veza s božanskim, tako da čovjek, u skladu sa svojom slobodnom voljom, izabere odstraniti mnogobrojne slojeve posude kako bi otkrio svjetlo. Da bi pospješio taj proces, B-g je stvorio raznovrsne načine koračanja tim putom, ljestve kojima se možemo penjati sve više, sve dok se ne sjedinimo sa svojim Stvoriteljem. ■

Sada se hasid više nije mogao suzdržati: "Ne razumijem zašto si došao? Zašto me mučiš?

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

R. Menachem Mendel Schneerson

Godina 14 19 Broj 21 Strana

Strana 19

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Pravi čovjek

"Narod reče Aharonu: ‘Načini nam boga koji će nas voditi jer taj čovjek Mojsije, koji nas je izveo iz Egipta - ne znamo što mu se dogodilo" (Izlazak 32,1). Često me pitaju zašto je važno imati rebea. Također me pitaju što je to rebe. Što to znači imati ga? Kako tražiti rebea, i kako znamo kada smo pronašli svog rebea? (Postavljaju mi puno pitanja!) Hajde da pokušam početi davati odgovore na ova pitanja, ali, molim vas, imajte na umu da je ovo tek početak. Predmet je dubok, dotiče se (a) srži života čovjeka i njegove sudbine, i (b) cjelokupne premise postojanja židovskog naroda. Važna napomena: U breslovskoj literaturi riječi rebe i cadik često su sinonimi. Što je to rebe? Rebe djeluje kao učitelj, vodič, mentor, savjetnik i još mnogo toga. Napisali smo nedavno što to znači imati rebea i biti povezan s njime. Čovjek traži rebea ako radi bilo što od sljedećeg ili (ako je moguće) sve to: čita ili sluša učenja potencijalnih "kandidata"; promatra njegovo ponašanje i ponašanje njegovih najistaknutijih hasidim/sljedbenika; razgovora s njim; često se moli B-gu da ga nađe! Znate da ste pronašli svog rebea - ili, barem, privremenog rebea - kada vaša povezanost s njime izazove unutarnju promjenu koja vas pokrene na nešto

od sljedećeg ili na sve to: jačanje židovske vjere, veću i iskreniju želju da se ponašate na Židovski način, učenje Tore, bolju molitvu, da radije dajete u dobrotvorne svrhe i da činiti više dobrih djela.

Ne može se prenaglasiti važnost toga da imamo rebea. Iako smo mi Židovi imali emunat hahamim (vjeru u židovske učenjake) još dok smo bili robovi u Egiptu, prije nego što je Moše Rabeinu stigao tamo u svojoj misiji da nas izvede, jedno od primarnih načela hasiduta je da svaka osoba, a ne samo zajednica, treba rebea. Kao što nikad ne bismo bili oslobođeni iz Egipatskog ropstva bez Mošea Rabeinu, tako nitko od nas ne može biti oslobođen iz svog osobnog ropstva bez rebea.

Reb Noson je to ovako rekao: "Onaj tko još nije pronašao svog rebea treba puzati na svojim dlanovima i koljenima čitavog svog život, s jednog kraja zemlje na drugi, i tražiti ga i loviti svom svojom snagom, tako da možda, i samo možda, dan ili sat prije nego li umre, otkrije učitelja koji će mu pomoći da nađe vječni život."

A, kažete vi sebi, ja sam jedan od sretnika, već sam si našao cadika/ rebea. Ja znam tko je on.

Reb Noson nastavlja:

"Ako ste si stvorili predodžbu da ste već pronašli svog rebea, morate tražiti puno, puno više. Jer čak i ako sjedite uz svog rebea, možda od njega ne dobijate sve što možete. Možda ne cijenite u potpunosti bogatstvo istine njegovih savjeta. Zbog toga ste još uvijek daleko od svog tikuna (ispravka)."

Ponekad se pitam zašto su Izraelci bili toliko krivi zbog toga što su napravili zlatno tele kada su mislili da je Moše umro. To je bilo prvi puta da je rebe umro! Njihova je pogreška bila trostruka. Prvo, oni su trebali shvatiti da čak i ako je Mošeovo tijelo umrlo, njegov da'at (spoznaja o B-gu) nije. To je još uvijek bilo dostupno. Drugo, trebali su shvatiti da im taj da'at još uvijek toliko nedostaje da su trebali zavapiti B-gu, "Zalutao sam kao izgubljena ovaca.

Potraži slugu svog!" (Psalmi 119, 176). Treće, oni su malaksali u svojoj potrazi za Mošeovim da'at. Umjesto da su potražili najbliže Mošeove učenike koji su imali taj da'at, oni su izabrali lakše rješenje: Odustali su govoreći: "Moše je mrtav. Nema više nade za rast."

Rebe Nahman kaže da je odustajanje od nade najgore od svega. To je duhovno samoubojstvo koje isisava da'at iz nešama (duše). Odustajanje također znači da su cadikova učenja, sačuvaj B-že, neučinkovita ili neistinita. Konačno, odustajanje kaže da je B-žja samilost ograničena: "On mi ne može pomoći niti me vratiti."

Ako nas Purim nije podučio ništa drugo, neka nas nauči da kada slijedimo cadika kao što je Mordehaj, onda ni jedna situacija nije beznadna i niti jedan napor uložen za bolje Židovstvo ne ostaje nenagrađen.

Sjetite se toga sljedeći put kada vaš "Moše Rabeinu", nestane i nećete napraviti "Zlatno tele".

A gutn Shabbos! Šabat šalom! ■ .

Strana 20

.

Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: KI TISA

Parša (priča) Ki Tisa, grijeh sa Zlatnim teletom, bavi se jednim od najvažnijih problema čovjekova života - našem odnosu prema neuspjehu.

Svaka osoba doživi trenutke neuspjeha i izdaje. Kako se nositi s time?

Kako promijeniti situaciju koja je naizgled beznadna? Kojom formulom da preokrenemo svoju nesreću i sudbinu nakon što se dogodi najgore?

Prilog od pola šekela Paraša Ki-Tisa (paraša - priča o tome) počinje riječima: "Kad krenete raditi popisivanje Izraelaca da ih prebrojite, svaki od njih ima platiti B-gu otkupninu za svoj život u trenutku kada bude brojan". Ovo je način na koji većina prijevoda prevodi ovaj redak (Izlazak 31,12); mada hebrejska riječ "ki tisa" jednostavno znači, "kada vi podižete", a ne "kada brojite" ili "kada popisujete stanovništvo", i komentatori pitaju zašto Tora ne odabire izraz naredbe kao što je "prebrojte sve Izraelce"?

Zohar objašnjava da kad brojimo stvari mi ograničavamo. 'Brojati', liSPoR (‫ )לספעה‬na hebrejskom, dolazi od riječi SeFaR ili SaPaR (‫ח ספה גבעל״‬ — granica / rez), što znači da kad god brojimo mi ograničavamo Svjetlost života. Fokusiranje na brojanje naših blagoslova ukida njihovu sreću. Stoga se moramo truditi dodati još vrlina i dobrih djela u naše živote, a ne razmišljati o onima koji već imamo. Kad smo previše usredotočeni na ono što smo u prošlosti postigli, u opasnosti smo da ograničimo daljnji rast, kreativnost i uspjeh.

Kad god se pitamo kako to da naši dobici nisu izravno proporcionalni našim naporima, mi zapravo brojimo naknadu za naše vrline i na taj način ih gubimo. Stoga, a prema Zoharu, mi se moramo usredotočiti na napore i na naše ciljeve, a svođenje računa ostaviti Stvoritelju, jer nikad ne znamo koliki je trud uistinu potreban da bi se uklonio kruh sramote na način koji će nas nagraditi pravim uspjehom.

Postupak popisivanja u pustinji nije proveden brojanjem ljudi, nego brojanjem priloga koji su dali, po pola šekela po osobi - "Svaki od njih ... ima dati pola šekela, prema svetom šekelu, koji teži dvadeset gera. Ovih pola šekela je Godina 14 21 Broj 21 Strana

prinos B-gu "(Izlazak 30,13).

U biblijska vremena šekel se dijelio na dvadeset jedinica, što znači da pola šekela iznosi deset jedinica. Broj 10 je slovo jod )‫ )מ‬simbol savršenstva Drva života, a to su deset sefirot. Riječ jod ) ‫ )מע‬sadrži slovo ‫ מ‬od deset sefirot i slova ‫ ע‬vav - 6 i dalet - 4) koji zajedno daju zbroj deset – a to je stoga da nas poduči jednu vrlo snažnu pouku: Svaki put kada se želimo povezati sa Svjetlošću, to se mora učiniti postupkom koji obuhvaća 20 sefirot (10+10).

Prvih 'deset' se odnose na "ja želim" - našu želju za primanjem, međutim, zakoni našeg svemira ne dopuštaju nam da stalno budemo u stanju "želim", koje je frekvencija kraja i smrti – što je suprotno od beskonačnosti i života. Fokusiranje isključivo na naše želje privlači svjetlost koja se naziva 'izravno Svjetlo'. Povezivanje s 'izravnim Svjetlom' pogubno je i ima učinak kratkog spoja, spaljivanja i uništenje. Kako bi se povezali s životom i Svjetlosti, izvorom života, na konstruktivan način, mi moramo stvoriti deset sefirot od "povratnog Svjetla" - moći davanja i dijeljenja s našim bližnjima. Ako želimo primiti čitavo beskonačno obilje stvaranja mi ga moramo zauzvrat i dijeliti, i što više želimo obilje to više moramo vraćati i stvoriti veće 'povratno Svjetlo' za naše bližnje.

Pola šekela koji su Izraelci bili davali svake godine veza je sa ''povratnim Svjetlom" koje im je pomoglo da steknu veliku snagu koja u sebi sadržava bogatstvo i blaženstvo. To Svjetlo je ''posuda'' u kojoj se nalazi blaženstvo – ''posuda'' sačinjena od sile davanja, dijeljenja i potpune vjere.

Ki tisa, "Kad podignete'', to je micva da sebe izliječimo podizanjem iznad sebičnosti, podizanjem sebe za 10 razina 'povratnog Svjetla'.

Sindrom Zlatnog teleta - bolest i njezin lijek Paraša Ki tisa priča poznatu priču o zlatnom teletu. Iako se ovaj događaj dogodio prije 3400 godina, zlatno tele je i danas simbol trčanja čovječanstva za ispraznošću i sebičnosti. Ova trka uvijek dovodi do uništenja, boli i gubitka. Razlog zašto paraša počinje s pričom o pola šekela je to što svijest o pola šekela u sebi nosi lijek za bolest

čovječanstva koja se zove 'sindrom zlatnog teleta' - i uči nas da stvaranje "povratnog svjetla'' u našim životima, davanjem i dijeljenjem, i onda kad to baš i nije tako ugodno učiniti, je način za stvaranje Svjetla koje će nas štititi od neuspjeha, poraza i smrti.

Povezivanje s današnje vrijeme

pola

šekela

u

Davanje pola šekela je tradicija ■ koja se nastavlja s koljena na koljeno. Vrijeme za to je prije ili tijekom Purima.

Iznos koji se daje je vrijednost 10 grama čistoga srebra.

Ketoret Nakon priče o 'pola šekela', imamo jednu od najmoćnijih i najmističnijih priča u cijeloj Tori, a to je priča o hramskom tamjanu (Izlazak 30,34-38).

Zohar nas podučava da čitanje ili promatranje (skeniranje) i razmišljanje o ovoj priči 3 puta dnevno ima ogromnu moć zaštite. Očito ovo je još jedan lijek za slabost sindroma zlatnog teleta od kojeg svi patimo.

Trinaest odlika Mošeova reakcija nakon grijeha sa zlatnim teletom može nam pružiti vrlo snažnu pouku. Prva reakcija većine ljudi na neuspjeh ovakvih razmjera (ovo je neuspjeh Mošea kao vođe) je krivnja, očaj, bijes i sl. Međutim, Mošeov odgovor je potpuno van tog okvira, njegov je odgovor najfrapantniji primjer krajnje duhovnog odgovora na katastrofu. Moše se molio Stvoritelju govoreći ono što možemo sažeti u nekoliko riječi: "Sve što Si nam do sada dao pokazalo se kao nedovoljno da bi se uklonilo zlo iz srca ljudi, molim te daj nam nešto jače."

Kao odgovor na to Stvoritelj Mošeu daje ono što je poznato kao tajna Trinaest odlika (atributa), sposobnost da se ozdravljenje i čišćenje privuče s najviših sfera – Ketera (gornje sefirot Keter, Hohma, Bina), dok Tora sile ozdravljenja može dovesti samo iz Zeir Anpina (7 donjih sefirot). ■ Strana 21

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost Židovski duhovni put musara Poštovanje (nastavak) Izazov koji se nalazi pred poštovanjem Tradicija nam je potrebna da bi nam skrenula pažnju na ovu duboku stvarnost, jer je ne uočavamo lako.

Naše oko lako zapaža nedostatke u izvanjskim osobinama. To je kao da se usredotočite na omot poklona, a zanemarite dar koji se nalazi unutra. Zamislite si da vam je netko poslao Picassovu ili Chagallovu sliku, a jedino što ste vi vidjeli bio je prljav i otrcan paket u vašim rukama?

Pa zašto to radimo? Zašto postavljamo standarde prema kojima ćemo mjeriti druge, a zatim trošimo toliko svoje mentalne energije na procjenjivanje koliko ljudi udovoljavaju tim standardima? Iznenadio bih se da je to itko ikad učinio osim kao vanjski izraz mjerila prema kojima sami sebe mjerimo. A zbog toga što smo uznemireni time kako sami prolazimo u tome, mi osuđujemo druge. I kada otkrijemo da su manjkavi, sami se sebi činimo boljima i većima.

Priznali li mi to ili ne, većina nas želi poštovanje i smatra da ga ne dobiva, svakako ne u mjeri u kojoj smatramo da nam pripada. Dakle, element koji nas tjera da budemo toliko kritični prema drugima nije ništa drugo do vlastito traganje za čašću, posebno u našim vlastitim očima.

U tome ima jedna duboka i tužna zbilja. Mnogi ljudi jednostavno sebe ne vole dovoljno i ne vole se na pravi način. U musarskom djelovanju mi uvijek tražimo duševne osobine Strana 22

koje možemo podići i poboljšati, a to znači da smo svjesni svojih nesavršenosti, no čak i ta svjesnost o sebi i trud trebali bi se događati u atmosferi samopoštovanja.

Istina je da smo vrijedni poštovanja. Židovska nas tradicija općenito potiče da pronađemo ravnotežu koja predstavlja zdravo samopoštovanje, odgovarajuću mjeru poštovanja.

Prepoznavanje toga može biti osjetljivo. Poštovanje koje dugujemo drugima dugujemo i vama i meni, ne zato što smo savršeni, ili sjajni, ili čak dobri. Vaša veličina nije vezana uz vaš identitet, već uz činjenicu da ste čovjek i da je vaša srž dar neusporedive ljepote i veličanstva. Najzdraviji i najsnažniji način da se upustite u praksu uzdizanja duševnih osobina je stavljanjem tog unutarnjeg rada u kontekst samopoštovanja.

Osobina i ono što joj je suprotno Učitelji musara inzistiraju na tome da napravite vrlo jasnu distinkciju između poštovanja koje biste trebali iskazati svim dušama — uključujući svom vlastitom dubokom unutarnjem biću — i želje vašeg gladnog ega da izvuče svaki djelić časti koji može dobiti u svoje pohlepne ruke.

Oni nas strogo upozoravaju na ovu tendenciju našeg ega, a Rabbi Salanter to povezuje s općim musarskim načelom: osoba "mora nastojati u svojoj duši steći svaku karakternu osobinu i ono što joj je oprečno. Čak i više od toga, ona se mora uvježbati tako da u trenutku kada se bude trebala pokazati karakterna osobina

koja je za nju relevantna, ona se u njoj probudi, a ona suprotna bude zaboravljena. S druge strane, u trenucima kada se bude tražilo da se suprotna osobina treba iskoristiti u korist njenog bližnjeg, ova suprotna osobina treba se probuditi, a osnovu ove osobine treba na trenutak zaboraviti."

Poštovanje je savršen primjer ove potrebe za "osobinom i njenom suprotnošću," o čemu on kaže: "Na primjer, bježati od časti je dragocje■ na vrlina. Kao što učenjaci vele: 'Želja za čašću uklanja čovjeka sa svijeta.' Međutim, obrnuto vrijedi za druge, kao što su učenjaci rekli: 'Tko je poštovan? Onaj koji poštuje druge.'"

Ne tražite poštovanje za sebe, već se potrudite iskazati poštovanje drugima. Pravi problem ovdje je mjesto koje ego ima u vašem životu.

Ne tražiti poštovanje za sebe odražava poniznost; tako je i s poštovanjem drugih. Posvetiti svoj život poštovanju utemeljenom na egu nije pametno, jer kad mu se pruži sloboda, želja ega za časti nikada ne bude zadovoljena, i život posvećen traženju časti proći će kao život koji nije bio ispunjen.

Rabbi Salanter navodi upozorenje učenjaka da se "bježi od časti". Ipak, ni u svojim najluđim snovima oni nisu mogli zamisliti u kojoj će mjeri naša moderna kultura uzdići osobnu čast i poslati nas u beskrajnu i pogrešnu potragu za pijedestalima na koje ćemo se popeti. Njihovo upozorenje važno je za nas više nego ikada ranije, jer ljudi u Litvi devetnaestog stoljeća nisu imali čaDivrej Tora

(nastavak s 22. stranice)

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

sopise pod nazivom Ja i Mi da bi ih odveli stranputicom. Učinci težnje za zadovoljenjem vlastitog ega toliko su snažni da nas učenjaci upozoravaju (kako to citira Rabbi Salanter) da je čast jedan od čimbenika koji "osobu tjera s ovog svijeta".

Znači li to stvarnu smrt ili život koji nije odgovarajući ovom svijetu?

Kako god bilo, traženje časti sigurno nije put duše. Što se tiče druge strane jednadžbe, daleko od iskazivanja poštovanja drugima, tko nije sudjelovao ili čak uživao u javnom sramoćenju druge osobe? Iako nas tradicija poziva da poštujemo druge, ona nas također upozorava jako preuveličavajući da bi osigurala da shvatimo poruku: "Bolje da se čovjek baci u vatrenu peć nego da javno posrami svog bližnjeg." Ipak prečesto mi radimo upravo to.

Jednako je potpuno pogrešna i naša sklonost da tugujemo zbog sreće druge osobe umjesto da slavimo s njom. "Uzdizanje druge osobe mora nas potaknuti na radost", kaže Rabbi Meir Chodosh. "Moramo imati na umu da nam njezino uzdizanje i čast ništa ne oduzimaju." On nas upozorava na srž problema, a to su žudnje našeg ega. "Na ovaj način," nastavlja, "oslobodit ćemo se razmišljanja o sebi i vidjet ćemo samo [nekoga drugoga kome ide dobro] i bit će nam drago. "U musarskoj tradiciji ovo se naziva razvijanjem ajin tova, dobrohotnog oka.

Tko je vrijedan poštovanja?

Postoji izravna veza između ustrajne, ali neutažive žudnje ega za časti i tog kritičkog mentaliteta kojim žestoko osuđujemo druge, čak do te Godina 14 23 Broj 21 Strana

sno smrdi ovo truplo."

"Kako su mu bijeli zubi!" uzvratio je.

Pogledao je i u toj raspadajućoj gomili pronašao nešto što je mogao pohvaliti.

mjere da ih posramljujemo. Druge ljude osuđujemo i kritiziramo pogrešnim izražavanjem želje da dobijemo ljubav i poštovanje. Mudrost tradicije govori nam da kad se tako ponašamo, sve smo pogrešno shvatili. Ben Zoma pita: "Tko je dostojan časti?" I odgovara: "Onaj koji se prema drugima odnosi s poštovanjem."

I drugdje rabini upozoravaju: "Oni koji nastoje steći čast po cijenu ponižavanja druge osobe nemaju udjela u Svijetu-koji-će-doći."

Ovo je temeljno učenje u vezi ove osobine duše. Poštovanje zaslužujemo odavanjem poštovanja. Ipak, skloni smo uskratiti poštovanje - ili čak posramiti - jer smo gladni časti.

Možemo li to shvatiti pogrešnije od ovoga?

Da bismo stvari preokrenuli, moramo razviti naviku odavanja poštovanja drugima. Rabbi Bachya ibn Pakuda u svojoj knjizi Dužnosti srca iznosi predivnu poučnu priču: Jednom je neki pobožni čovjek razgovarao sa svojim učenicima. Dok su prolazili pored pseće lešine koja se raspadala, njegovi su učenici rekli: "Kako uža-

Poznati hasidski mudrac Rebbe Levi Yitzchak spazio je muškarca koji je podmazivao kotače svojih kola dok je nosio talis (molitveni šal) i tefilin (molitveno remenje). Umjesto da pobjesni zbog ovog očitog svetogrđa, rabin je upravio pogled k nebu i izjavio: "Vidiš li, Gospodaru svijeta, kako su sveta Tvoja djeca! Čak i dok se bavi podmazivanjem kotača, on se ipak sjeti da Ti se moli!" Rebbe Levi Yitzchak uvježbavao se da svakoga pozitivno prosuđuje.

Tako je činio i Rabbi Yisrael Salanter, koji je rekao da, kada je tek počeo učiti musar, razljutio se na svijet, ali je zadržao mir u sebi. Kako je nastavio učiti, razljutio se i na sebe.

Na kraju, napredovao je do toga da druge prosuđuje blagonaklono.

Odavanje poštovanja Kao i svaka druga osobina duše, poštovanje je stanje svijesti i djelo.

Svojstva duše su vrline na djelu.

Nije dovoljno osjećati poštovanje; čovjek mora postupati s poštovanjem. S poštovanjem postupamo tada kada drugoga (kao i sebe) poštujemo odnoseći se prema svim bićima s najvećim poštovanjem i dostojanstvom. Postupamo s poštovanjem kad pažljivo osluškujemo potrebe drugoga i odgovaramo na njih; kad pogledamo ispod površinskih različitosti da vidimo zajedničko tlo na kojem stoje sva bića. Poštovanje drugih zahtijeva da se poStrana 23

(nastavak s 23. stranice)

Alan Morinis:

trudimo uzdići ljude u svojim očima, kao što je naučavao Rabbi Elazar ben Shamua "Neka vam čast vašeg učenika bude draga koliko i vaša, a čast vašeg kolege kao poštovanje prema vašem rabinu, a poštovanje prema vašem rabinu kao štovanje Nebesa." Čuo sam da je u ime Rabbi Aarona Kotlera rečeno da, ako vozite autocestom i dođete do mjesta za naplatu cestarine, i imate mogućnost izabrati između automatskog plaćanja i plaćanja na kućici u kojoj radi ljudsko biće, trebali biste odabrati čovjeka. To je odavanje poštovanja ljudskom biću, time što to čini da se čovjek osjeća korisnim, umjesto nepotrebnim jer ga je zamijenio automat za naplatu cestarine.

Nisam često na autocesti, pa tražim pristupačnije načine kako odati poštovanje drugima. Jedan od oblika poštovanja o kojem tradicija ima puno za reći jest čin pozdravljanja ljudi. Pirkei Avot nas poziva da "preuzmemo inicijativu u pozdravljanju svake osobe koju susretnemo", a Talmud navodi da nitko nikada nije pozdravio Rabi Johanana ben Zakaija prije nego što je on pozdravio njega, čak niti neznanac na tržnici.

Rabi Johanan (ne ista osoba kao maloprijašnji) svoje je smjernice dao živopisnom slikom dostojnom današnjih kreatora oglasa: "Bolje je izbjeliti svoje zube za svog prijatelja [tj. pozdraviti ga osmijehom koji otkriva zube], nego mu poslužiti mlijeko."

To je praksa koju svatko od nas može vršiti. Potreban je samo susret s drugom osobom i spremnost da se kaže: "Zdravo, drago mi je što te vidim." Zamislite, mi ovo nazivamo Strana 24

Svakidašnja svetost duhovnom praksom? Kako razborito. Pozivam vas da probate.

Kroz ovakve prakse mi aktivno poštujemo druge na konkretne načine. Kad prvi iskažemo poštovanje drugome, mi nastupamo iz poniznosti i zbog toga će i drugi nas poštovati.

Poštovanje drugih na ovaj način ne znači odricanje od moći i prakse vršenja prosudbe, već stavlja u fokus odmak od nesmotrenih, beskorisnih, naviknutih, pa čak i destruktivnih radnji prosuđivanja. U tom se smjeru počinjemo kretati kad prepoznamo da korijen problema leži u našem vlastitom strahu od vlastite nepodobnosti, koje smo samo previše svjesni, i zbog koje se plašimo da nam drugi neće iskazati poštovanje za koje smatramo da ga želimo i trebamo. Naš je ispit prepoznati, internalizirati i djelovati prema učenju učenjaka: "Onaj tko sudi svog bližnjeg na temelju zasluga, sam biva ocijenjen blagonaklono."

Isti onaj Rabi Akiva, čijih je dvadeset i četiri tisuće učenika umrlo u samo mjesec dana, jer nisu uvažavali jedni druge, bio je veliki zagovornik učenja "Ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe", nazivajući to prvim načelom Tore." Učio je: "Čovjek je voljen, jer je stvoren na sliku B-žju." Ovo je lekcija koju biste trebali zapečatiti pred svojim očima, poput leća kroz koje ćete vidjeti da je svako ljudsko biće koje sretnete sveta duša.

Rabi Eliezer je rekao: "Neka ti bude čast tvog bližnjeg draga kao tvoja vlastita."

–Pirke Avot 2,10

Jednostavnost HISTAPKUT Zadovoljan svojim dijelom.

Posjetitelj iz Amerike prolazio je kroz poljski grad Radin i zaustavio se kako bi posjetio Chafetz Chaima.

Ušavši u jednostavan stan velikog učenjaka, zapanjilo ga je koliko je oskudno namješten. "Gdje ti je namještaj?" upitao je čovjek.

"Gdje je tvoj?" odvratio je Chafetz Chaim. "Oh, ja sam ■ samo u prolazu", odgovorio je čovjek. "I ja sam samo u prolazu", bio je odgovor Chafetz Chaima.

MI ŽIVIMO U FIZIČKOM SVIJETU, i premda je naš cilj duhovan, put duše prolazi točno kroz područje materijalnog. Ne bismo trebali pogrešno shvatiti materijalno kao glavnog neprijatelja duhovnog, jer se cijelo putovanje prema cjelovitosti može odvijati samo djelovanjem u fizičkom svijetu. Riječi Rabbi Moshe Chaima Luzzatta vrlo su jasne po pitanju toga: Iako čovjek mora biti uronjen u fizičko, on je u stanju uzdići se do potpunosti kroz svoje svjetovne aktivnosti i kroz sam fizički svijet. Upravo kroz njih on postiže čisto i uzvišeno stanje. Stoga je upravo njegova poniznost ono što ga uzdiže, jer kada tamu pretvori u svjetlost i sjen smrti u blistav sjaj, on osobno stječe za sebe neusporedivu izvrsnost i slavu.

Majstori musara nam govore da je ovaj svijet stvaran da stvarniji ne Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis:

može biti, i potiču nas da što bolje iskoristimo svoj život, ovdje i sada.

Priča se priča o Rabbi Yisraelu Salanteru koji je jedne kasne večeri išao ulicom i ugledao postolara koji je radio uz svjetlost svijeće koja je gasnula. "Zašto još radiš?" upitao ga je. "Kasno je i uskoro će se ta svijeća ugasiti." Postolar je odgovorio: "Sve dok svijeća gori, još je uvijek moguće obaviti posao i popravljati." Rabbi Salanter proveo je cijelu noć uzbuđeno koračajući po svojoj sobi i ponavljajući u sebi: "Sve dok svijeća još gori, još uvijek je moguće obaviti posao i popraviti!"

Vrijeme je sada, mjesto je ovdje.

To je upravo ono što Rabbi Menachem Mendel Leffin u svom cijenjenom musarskom tekstu, Cheshbon ha'Nefesh, piše pod naslovom: "Ne dopusti da potratiš ni trenutak svog života."

Da bi osoba uopće mogla opravdati da je se nazove čovjekom, kaže: Glavnina njegovog vremena mora biti usmjerena ka uživanju u užicima uzvišene duše, svakodnevno se usavršavajući na tom području. To ne vrijedi za zle koji troše svoj udio u ovom dragocjenom životu i umiru, a da nemaju što za pokazati!

Iako je duši potrebna ova materijalna ravan da bi se razvijala u smjeru cjelovitosti, svijet u kojem živimo može također biti i duhovna zamka.

Mogućnost skretanja s puta uzvišenja isto je stvarna. Kao što nas Talmud upozorava, "Onome koji se odluči okaljati, put je otvoren." Razne vrste sira mogu mamiti u ovu duhovnu zamku, jer nismo svi podvrgnuti istim iskušenjima kako bismo zastranili s pravog puta, ali jedna od najčešćih zapreka, posebno u Godina 14 25 Broj 21 Strana

Svakidašnja svetost suvremenom svijetu, su materijalna dobra. Siromašni ljudi mogu postati žrtve traženja spasa u materijalnim dobrima, dok imućni mogu postati opijeni i porobljeni onime što posjeduju.

Izazov materijalnog Naši su preci dobro poznavali siromaštvo. Jedino ako bi kiša pala u pravo doba, moglo bi se sakupiti hranu. Biljne bolesti i štetočine mogli bi uništiti usjev i odvesti stanovništvo koje ovisi o njemu u propast. Bolesti su bile rasprostranjene, a očekivano trajanje života kratko. Vladari i njihovi ubirači poreza bili su grabežljivi. Materijalno blagostanje u najboljem je slučaju bilo skromno. I mada je naš svijet obilje učinio mnogo dostupnijim mnogima, siromaštvo i dalje predstavlja izazov u životima mnogih.

No, u današnje vrijeme, vjerojatnije je da će izazovi koje donose materijalna dobra proizići iz obilja, nego li iz nedostatka. Problem blagodati nesumnjivo je drugačiji, ali još u doba Mišne shvaćalo se da bogatstvo može biti duhovni problem podjednako kao i siromaštvo. Hilel je učio: "Što je više dobara, to je više briga." Što ako lopovi dođu ukrasti moje bogatstvo? Što ako zaprijete meni ili mojoj obitelji? Što ako moja ulaganja propadnu? Što ako... ?

Problem ne predstavljaju stvari same po sebi. Judaizam cijeni stvari ovoga svijeta, držeći da u konačnici sve dolazi od B-ga i stoga u svemu mora biti dobrote. Problem predstavlja način na koji se to dobro upotrebljava, jer se i najbolje dobro može iskoristiti u zle svrhe - poput blistavih umova koji sastavljaju precizne vozne redove da odvedu nevi-

ne ljude u smrt — a i previše dobrih stvari može biti štetno, kao što će to potvrditi svaki liječnik.

Ključno je pitanje, naravno, ljudska priroda. Stvari nisu problem — naša sklonost prekomjernom bavljenju materijalnim dobrima i užicima je ono čega moramo biti svjesni i čega se trebamo pripaziti. Rabbi Yisrael Salanter sa suosjećanjem daje na znanje da je to tek obilježje naše zemaljske naravi: U onoj mjeri u kojoj je čovjek fizičko biće — "prah zemaljski" — njegovo srce naginje materijalnom. Stoga on želi "jesti, piti i veseliti se." Voli obilje i bogatstvo te žudi za čašću i vlasti.

Pun je vlastite važnosti i želi uživati u tjelesnim ugodama.

Problem je u tome što je privlačnost materijalnog beskrajna i u konačnici žudnja je nezasitna. "Čovjek je zaokupljen ovom težnjom svim srcem i dušom", napisao je Rabbi Salanter, — "da sakupi i zgrne, da umnoži ono što je stekao i poveća svoju imovinu. Nema kraja svom njegovom trudu, jer nema granica njegovoj žudnji." Kao što su učenjaci midraša napisali: "Nitko ne odlazi s ovog svijeta ni s polovicom ispunjenih želja."

Ono što učitelji musara kritiziraju nije materijalni svijet sam po sebi već naše robovanje njemu. Rabbi Dessler opisuje ljude čija su "srca ostala" vezana uz njihove materijalne, životinjske želje." "Kakva šteta!" piše on. Oni su poput ribe uhvaćene u mrežu ili životinje u zamku. Uzaludno se batrgaju amo-tamo.

Ovo je naša nevolja, i kako bi nas vodili u suočavanju s njom, majstori musara podučavali su vrlinu življenja jednostavnijim životom i zadovoljstvo onime što imate." ■ Strana 25

IMALI SU CIGLANU, GRADILI KINA...

Rušenje dimnjaka otkrilo tajni mađarski projekt na zemljištu tragično ubijene bogate obitelji 24sata, 23.02.2021.

Müllerovi od Zagreba nikad nisu dobili ime nekog trga ili parka, imaju jednu ulicu, a tek je 2013. njima u sjećanje u kinu Europa otvorena mala dvorana koja nosi njihovo prezime

Dva srušena dimnjaka stare ciglane na Črnomercu nisu obična dva dimnjaka, nego simbol jedne duge obiteljske priče priče obitelji Müller. Jedna su od najistaknutijih prijeratnih zagrebačkih obitelji, koja je grad zadužila u urbanističkom i kulturnom smislu. Istodobno, obitelj čiji su članovi zbog židovskog podrijetla u Holokaustu i stradali.

Uz gradnju kina, otvorenog već 1925. godine, gradio se i trgovačko-stambeni kompleks oko njega, koji je rezultirao prekrasnim zgradama na Samostanskoj, danas Varšavskoj ulici, i na Masarykovoj, kao i s pasažem između. Prolaz je nekad bio Miškecov, danas nosi ime sestara Baković, Zdenke i Rajke, koje su blizu, u Teslinoj 7 (tad Nikolićevoj), imale kiosk za tajnu komunikaciju zagrebačkih skojevaca s partizanima.

Müllerovi od Zagreba nikad nisu dobili ime nekog trga ili parka, imaju jednu ulicu, a tek je 2013. njima u sjećanje u kinu Europa otvorena mala dvorana koja nosi njihovo prezime. Ali kino više ne radi. Prijeratni je život Müllerovih bio jako lijep puno su putovali, a sinovi Alfred i Leo su bili i veliki filmofili. Nakon očeve smrti 1932., Alfredu je pripalo kino i blok Masarykova - Varšavska s pasažom Balkan, dok je Leo postao vlasnikom ciglane i bloka zgrada na uglu Frankopanske i Dalmatinske ulice.

Alfred se školovao za kinooperatera, Leo je pak ciglanu pretvorio u tvornicu u kojoj je radnik bio na prvome mjestu. Organizirana je za njih večernja škola, imali su zbor i orkestar, tad modernu tvorničku menzu, u krugu tvornice su držane i mise za radnike, dok je u blizini sagrađena i kapelica. Na Müllerovu brijegu niknuo je i voćnjak, u to vrijeme prvi usklađen s modernim agronomskim spoznajama.

Rat je sve promijenio.

Mülleri su još 1938. prešli na katoličanstvo i promijenili svoje prezime u Miler, no nije pomoglo. Iako je za Lea kod Ante Pavelića urgirao i kardinal Alojzije Stepinac, s kojim je bio dobar prijatelj, Leo je završio u logoru Kerestinec, odakle je pobjegao s još nekoliko logoraša, ali je uhvaćen i ubijen, ne zna se gdje mu je grob, ako ga je ikad i bilo.

Alfred je pak odveden u logor Dachau, gdje je i skončao. S njim je na putu u logor bio i sin Alan, koji je uspio pobjeći iz tog vlaka, ponovno je ulovljen i stavljen pred streljački vod.

U samom trenutku strijeljanja srušio se u nesvijest, tako da ga metak nije pogodio, preživio je i priključio se francuskom Pokretu otpora. S majkom i sestrom Evelinom ponovno se

sreo u Zagrebu tek 1946. godine, a preminuo je 2014. U Holokaustu je dio obitelji preživio i zahvaljujući dobrim, hrabrim ljudima koji su ih skrivali, poput obitelji na Kosovu, koja je k sebi uzela Branka, najmlađeg Leova sina, odnosno Adolfova unuka.

Spasila ga je i guvernanta, s kojom su ga Milerovi poslali na Kosovo, a koja je nacistima rekla da je riječ o njezinu djetetu. Najstariji Leov sin Marijan se nakon rata preselio u Izrael, najmlađi Branko u Njemačku, a Rajko je s obitelji do svoje smrti 2005. godine živio u Zagrebu, u kojemu mu je obitelj. ■

Izrael planira da otvori cijelu ekonomiju do 5. aprila Biznisinfo, 25.02.2021.

Izrael planira da potpuno otvori ekonomiju do 5. aprila, nakon što budu vakcinisani svi građani koji ispunjavaju uslove, a u planu je otvaranje fabrika za proizvodnju vakcina kompanija Fajzer i Moderna u Izraelu, otkrio je premijer Benjamin Netanijahu na konferenciji u Tel Avivu.

Izrael je dosad uvozio vakcine Fajzer/Bionteh i Moderna, a jednu dozu je dobilo bar 50 posto stanovništva države od devet miliona građana, prenosi

Page 26 Strana 26

Rojters.

U nedjelju, Izrael je već dao “zeleno svjetlo” za otvaranje brojnih preduzeća, uključujući ulične radnje, tržne centre, kao i neke objekte u koje mogu da uđu samo osobe koje su se revakcinisale ili su preležale kovid.

Mnoga djeca su se vratila u škole, ali srednjoškolci su i dalje kod kuće i rade onlajn, dok restorani mogu da prodaju samo hranu za ponijeti.

Netanijahu vjeruje da će svi Izraelci koji ispunjavaju uslove biti vakcinisani do kraja marta, pa će cijela ekonomija moći da

Divrej Tora

se otvori početkom aprila, prenijela je agencija Tanjug.■

Godina 14 Broj 21