


Paraša Pekude
Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

Becalel zaključuje, budući da je Kovčeg najvažnija komponenta, da se Šator mora na činiti prvi, da bi primio Kovčeg.
Na taj je način Becalel povu kao paralelu s B-žjim stvara njem svijeta, u kojem su sve biljke i životinje došle prije ljudi - tako da cijeli svijet bude spreman primiti čovječanstvo, vrhunac stvaranja.

Na to se podsjećamo svakog petka navečer u molitvi Leha Dodi, u kojoj pjevamo "Sof ma'ase b'mahšava tehila"ono što se događa posljednje u djelu, zapravo je prvo u mislima.
I to je ključna životna lekcija. Čovjek treba znati svoj krajnji cilj, krajnju svrhu života – i tek tada će njegove aktivnosti poprimiti pravu svrhu i smisao. Zbog toga je izučavanje mudrosti toliko važno. Jer ako samo idemo dalje, nadajući se da ćemo usput shvatiti stvari, potrošit ćemo puno vremena - možda čak i čitav život - gradeći zamršene strukture koje nemaju krajnji smisao.■

(Šemot 38,21 - 40,38 )
U našoj ovotjednoj parši, Pekude, dovršavamo čitanje knjige Šemot, ali priča još nije došla do kraja. Moše kaže da sve donacije treba prebrojati, a ljudi bi trebali, do u detalje, zabilježiti kako je svaka od ovih donacija upotrebljena.
Moše računa koliko je zlata, srebra i bakra narod dao za izradu Miškana. Becalel, Ahaliav i njihovi pomagači izrađuju osam dijelova svećeničke odjeće – pregaču, naprsnik, plašt, krunu, kapu, tuniku,
opasač i kratke hlače – prema uputama koje je Moše dobio u paraši Tecave.
Miškan je dovršen i svi njegovi dijelovi doneseni su Mošeu koji ga podiže i pomazuje sa svetim uljem. Zatim uvodi Aharona i četvoricu njegovih sinova u svećeničku službu. Iznad Miškana se pojavljuje oblak koji ukazuje da će B-žanska Prisutnost tu prebivati.■
Prevela Dolores Bettini
OU Israel's Torah Tidbits
Alija po Alija
Kohen – prva alija – 12 p’sukim –38,21-39,1
P’kudei započinje popisom materijala koji su prikupljeni za upotrebu u izgradnji Miškana, njegovog namještaja i odjeće kohanim
Iz činjenice da je Moše Rabeinu dobrovoljno dao obračun za materijale koje je prikupio, učimo da osoba koja je na odgovornom mjestu za prikupljanja novca za zajednicu mora postupati na takav način da uvijek bude van svake sumnje. Čak i ako je ta osoba u potpunosti pouzdana, ona mora poduzeti mjere kojima će izbjeći da izgleda kriva. Talmud nam kaže da obitelj kohanim koja je bila zadužena za spravljanje ketoreta (tamjana) nije dopuštala svojim ženama da koriste parfeme, kako netko ne bi posumnjao da uzimaju od svetih mirodija ketoreta Isto tako, oni koji su pekli Lehem HaPanim nisu jeli bijelog kruha, tako da nitko ne bi ni pomislio da su

uzeli od posebnog brašna iz Mikdaša za svoju osobnu upotrebu.
U početnom retku sedre, nalazimo riječ Miškan dva puta u jednom redu – HaMiškan, Miškan HaEdut Raši kaže da je to aluzija na dva Batei HaMikdaš. Chatam Sofer dodaje da hei iz prvog Miškana "manjka" u drugom. Ovo aludira na 5 naročitih stvari koje su nedostajale u drugom Beit HaMikdašu – Aron, Sveta vatra, B-žanska Prisutnost, Sveti Duh, te Urim V’Tumim
Raši nas uči da opis Miškana kao Eduta, Svjedočanstva, potvrđuje činjenicu da nam je B-g oprostio grijeh sa Zlatnim teletom. Pokazatelj toga je Š’hina koja je boravila
među nama, u Miškanu
Posao sastavljanja i rastavljanja
Miškana tijekom godina lutanja Pustinjom bilo je u oblasti plemena Levi, pod nadzorom i vodstvom
Itamara ben Aharona HaKohena.
Glavni majstori za Miškan, podsjeća nas Tora, bili su Becalel iz Jehude i Aholiav iz Dana.
Tora potom iznosi pojedinosti o zlatu, srebru i bakru koji su prikupljeni za Miškan i njegov pribor. Tora također navodi za što su se koristili različiti metali. Zatim, Tora spominje različite obojene vune (nebesko plavu, ljubičastu i crvenu) koje su bile korištene za izradu svetih halja
Kohen gadola, i za tkanine koje su prekrivale (i štitile?) svete predmete u Miškanu tijekom putovanja s mjesta na mjesto u Midbaru
Levi – druga alija – 20 p’sukim –39,2-21
U ovoj se aliji nalazi detaljan opis

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija
Efoda i Hošena Kohen gadola. Oba su bila istkana od iste vrste prediva i bili su međusobno čvrsto pričvršćeni kada ih se nosilo. Dva kamena oniksa (Avnei šoham) bila su pričvršćena na naramenice Efoda. Imena 12 plemena (zapravo, bila su to imena 12 sinova Jakovljevih) bila su urezana u kamenove, po šest na svakom kamenu. Pored tkanine za ta dva komada odjeće bila su tu zlatna ležišta za kamenove, zlatni koluti i lančići za povezivanje Hošena i Efoda

Šliši – treća alija – 11 p’sukim –39,22-32
M’eil (različita su mišljenja – plašt, ogrtač, odjevni predmet nalik ponču) bio je u cijelosti istkan od t’helet vune. Njegov vratni prorez bio je dodatno ojačan da spriječi da se pokida. Ovo je po drugi puta da Tora naglašava zabranu kidanja M’eila (odnosno dopuštenje da se trga). Niti jedna od odjeća ne smije se pokidati; poduzete su mjere da se kidanje spriječi. Ipak, Tora to
pravilo predstavlja uz M’eil. Rub M’eila imao je rese s naizmjenično postavljenim zlatnim zvoncima i ukrasnim konopima od obojene vune i lana.
Kutonet, halja dugih rukava koja je sezala do poda bila je istkana od bijelog lana. Neki kažu da su rukavi bili sašiveni zajedno sa samom haljinom, a ne načinjeni posebno i potom prišiveni na nju. Svi su kohanim nosili Kutonet. Svaki je kohen imao po mjeri iskrojeni

Kutonet, budući da je bilo zabranjeno vršiti avoda u Mikdašu ukoliko je halja bila predugačka ili prekratka (ili pohabana ili zaprljana).
Kohen gadol nosio je jednu vrstu


se Avnet nosio iznad struka). Omatanje je stvaralo upadljivu izbočinu oko njegova struka i nju je kohen osjećao kad god bi ruke spustio sa strane. To je služilo kao stalni podsjetnik kohenu na ozbiljnost službe u Beit HaMikdašu. Avnet je bio šaatnez, jednako kao i Hošen, Efod i
(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija
Me’il. Mišljenja se razlikuju u vezi Avneta običnih kohena
Potom dolazi nezer hakodeš, načinjen od čistog zlata i

pričvršćen oko glave Kohen gadola trakama od t’helet vune. Cic je imao reljefni natpis kodeš Hašemu. Ima mnogo različitih mišljenja o tome na koji način su te riječi bile načinjene od zlata cica, te kojim redom i kakav su smjer imali jedna u odnosu na drugu. Cic je bio poput krune za Kohen gadola, a opet, imao je svrhu i da ga učini vrlo poniznim.
Ovime je rad na dijelovima Miškana i haljina za kohanime priveden kraju. (Sve što je preostalo bilo je da se sastavi i valjano postavi.)
Talmud Jerušalmi kaže da se izraz "kao što je B-g bio zapovijedio Mošeu" u P’kudei pojavljuje 18 puta. Sukladno tome imamo 18 brahot u našoj svakodnevnoj Amida (poveznica između službe u Mikdašu i dnevnih molitava je očita). Tako kaže Š’muel ben Nahmani u ime Rabi Johanana. U ovo se ne ubraja prvi puta kada je taj izraz upotrijebljen: I Becalel… načini sve što je B-g zapovijedio Mošeu. Postoje razlike između konteksta izraza s Becalelom i
konteksta prilikom svih drugih korištenja tog izraza, što opravdava njegovo neubrajanje među ostale. S druge strane, naša Amida ima i 19. blagoslov tako da je i "posebni" izraz obuhvaćen.
R’vi’i – četvrta alija – 11 p’sukim –39,33-43
Sve dijelove Miškana, njegovo posuđe, i svete halje, muškarci i žene koji su dobrovoljno uložili svoje talente za Miškan, donijeli su Mošeu nakon dovršenja posla. Moše je pregledao sav posao i našao da je bio u skladu s onime što je B-g zapovijedio. Moše je blagoslovio narod: "Neka bi bila B-žja volja da On učini da Njegova Prisutnost počiva nad djelom vaših ruku." (Raši)
Tora još jednom nabraja sve sas-
tavne dijelove Miškana. I ponavlja stalno iznova da je narod učnio sve što je B-g zapovijedio Mošeu.
Jedna misao… Naglasak da narod čini kao što je zapovijeđeno u oštroj je suprotnosti sa Zlatnim teletom, koje nije pripadalo u sve što je B-g zapovijedio. Možemo uočiti prijekor svaki puta kada se podcrtava "ovog puta smo poslušali, ali par mjeseci ranije…" (Da bude jasno, ovo je pohvalno, to da smo učinili kako je bilo zapovijeđeno, no također se daje naslutiti i ukor.)
Hamiši – peta alija – 16 p’sukim –40,1-16
B-g daje nalog Mošeu da podigne Miškan na Roš hodeš nisan. Nakon što se zdanje postavi, Moše treba u njega unijeti Aron, i objesiti Parohet

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija
koji odvaja Svetinju nad svetinjama od ostalog dijela Miškana Šulhan i Menora postavljeni su na svoja mjesta, nakon čega je postavljen zlatni Mizbeah. Masah je potom obješen na stupove na ulazu u Miškan. Bakreni Mizbeah postavljen je ispred Miškana, nasuprot njegova ulaza. Kijor i njegovo postolje smješteni su između Miškana i Mizbeaha, malo u stranu. Dvorišne zavjese obješene su na njihove stupove.
Nakon svega ovoga, Moše je trebao pomazati sve dijelove Miškana i posvetiti ih. Zatim su Mizbeah i njegovo oruđe bili pomazani, a također i umivaonica.
Potom su kohanim dovedeni naprijed. Nakon propisanog pranja, odjenuti su u njihovu svetu odjeću i pomazani.
Šiši – šesta alija – 11 p’sukim –40,17-27
I dogodilo se da je na prvi dan nisana u godini poslije Izlaska iz Egipta, Miškan bio dovršen. To je malo manje od godine dana nakon J'ceat Micrajim. U tom odlomku, Tora daje procedure korak po korak kako konačno izvesti zapovijedi iz paršijot T’ruma, T’cave, početak Ki Tisa, i čitave Vajkhel.
Š’vi’i – sedma alija – 11 p’sukim –40,28-38
Nastavljajući se na posljednji odlomak Tora opisuje završne faze cjelokupnog posla izgradnje Miškana Kada Moše postavi Mizbe’ah na njegovo mjesto, on prinosi odgovarajuće korbanot.

Zamislite si podvojene osjećaje koje je Moše morao imati u tom času. On je sagradio Mikdaš i sada zapravo vrši ulogu Kohen gadola. Ali to neće potrajati. Tijekom tjedna svečanog otvaranja Miškana, Moše je radio sve. Pogledajte micvu pranja ruku i nogu prije vršenja Avoda. Zapovijed dolazi Mošeu, te Aharonu i sinovima. Raši kaže da su na osmi dan posvećenja Miškana Moše i Aharon imali jednak status. Ali samo toga dana. Nakon toga, Moše je samo Levi, a Aharon preuzima kormilo. Kaže se da bi Moše bio Kohen gadol, da nije onako govorio s B-gom kod gorućeg grma. Tada je B-g doveo Mošeu Aharona da podijeli s njime odgovornosti i prednosti uloge vođe.
U završnih 5 p’sukim u Š’mot, Tora nam kaže da Moše nije mogao prići Miškanu jer je Miškan bio "prekriven Oblakom". Tek kad se oblak podigao Moše je mogao prići.
Oblak je također bio znak narodu da krene na put ili da ostane u taboru. Oblak je tamo bio danju, a Vatreni stup noću.
Ovako završava knjiga Š’mot, sa, da tako kažemo, postavljenom scenom za knjigu Vajikra, Torat Kohanim
U knjizi Š’mot, počeli smo kao obitelj koja se nalazi u Egiptu, i tamo biva porobljena i potlačena. Izrasli smo u naciju, bili smo izbavljeni iz Egipta uz velika čuda. Primili smo Toru i uspostavili dva glavna aspekta naše nacionalne samosvojnosti –pravila za svakodnevni život prema Tori i izgradnju Miškana da bude središte naše duhovne energije.
B-žji plan za nas dobro napreduje. Sve je tu osim mjesta za puno bogatstvo Židovskog života – Erec Jisrael. No tri knjige Humaša tek imaju doći.
Običaj je da zajednica ustane na završne p’sukim svake knjige Tore. Onaj koji čita Toru, završne riječi čita na dramatičan način, signalizirajući tako zajednici da odgovori sa "hazak, hazak, v’nithazek" (Budimo jaki, budimo jaki i osnažimo i druge). Onaj koji čita tada ponavlja tu frazu. Smatra se posebnom čašću dobiti aliju kojom se završava knjiga.■
Rabbi Jack Abramowitz:
Tarjag - 613 zapovijedi
Iz parše Pekude ne učimo niti jednu od 613 micvos, posljednja micva u knjizi Šemot bila je u prošloj parši Vajakhel.
Sefer Hamicvot Hakacar
Zapovijedi koje se danas mogu poštivati
kako ih je sakupio Hafec Hajim
Pozitivna zapovijedi
67. Pozitivna je zapovijed izreći presudu o pitanjima kupnje i prodaje
po pravilu koje je Tora odredila za to. To znači da postoje situacije u kojima je transakcija između prodavača i kupca valjana, i situacije kada nije valjana, a na nama je obaveza da presudimo između njih prema uputi Tore. O tome je dana konkretna zapovijed u određenom odlomku [Pisma]: A ako prodaš nešto svom bližnjem ili kupiš nešto iz ruke svog bližnjeg, itd. (Va-jikra 25,14) - jer [trgovina] je nešto stalno među ljudskim bićima, i bez nje je ljudima nemoguće da žive makar i jedan dan.
Zemljište se može steći kao vlasništvo novcem, dokumentom ili dokazom vlasništva, a pokretna dobra ili domaću životinju, privlačenjem [k sebi] i naročito podizanjem, i tako dalje.
Negativne zapovijedi
167. Negativna je zapovijed ne gatati
kao što Pismo kaže, Neće se naći među vama… onoga koji gata (D’varim 18,10). Gatalac je onaj koji štapom koji mu je u ruci mnogo puta udara po zemlji, izvodi čudne krikove, izgubi se u mislima, i pilji u zemlju dugo vremena, sve dok ne postane poput epileptičara, pa proriče budućnost. Ima onih koji rade s pijeskom ili kamenjem, ili bace kožni remen na zemlju, ili dohvate svoj štap pa kažu, "da li da idem ili da ne idem." Sve to potpada pod kesem, gatanje. Tkogod čini nešto od toga krši [zabranu], no savjetovati se s vidovnjakom je zabranjeno po zakonu učenjaka.
Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, i za muškarce i za žene.

168. Negativna je zapovijed ne prakticirati vračanje jer Pismo kaže, Neće se naći među vama… ili koji bi vračao (D’varim 18,10). Vračanje s vrši s određenim biljkama i kamenovima i privezivanjem nekih drugih predmeta koje ljudi koriste i tako dalje. Tko god izvede čin vračanja zavrijedio je smrt kamenovanjem. Raspitivati se za nešto putem vračanja zabranjeno je po zakonu učenjaka.
Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu
169. Negativna je zapovijed ne bacati čarolije ili čini jer Pismo kaže, Među vama neće se naći.... ili vještac (D'varim 18,10-11). Postupak bacanja čini ide tako da osoba prošapće riječi koje nisu dio svakidašnjeg jezika, te na taj način baci čini na zmiju ili škorpiona kako ne bi nekoga ozlijedili. Ima i onih koji drže u svojoj ruci, dok šapuću čini, ključ ili kamen ili nešto slično. Sve je to zabranjeno. Ako je vještac sam držao nešto u svojoj ruci ili je učinio neki fizički čin dok je izgovarao svoje riječi, čak i ako je [tek] upirao prstom, ili premještao ili pomicao neki predmet, treba ga bičevati. Ako nije učinio nikakav fizički čin, a isto tako ako je netko zatražio ovo [čini] –to je zabranjeno po zakonu učenjaka.
Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, i za muškarca i za ženu.■
Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld: Šulhan Aruh
(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote
Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.
Dio I: Orah hajim
Poglavlje 20 – Šabatne molitve
U poslijepodnevnoj službi u petak ne kaže se Tahanun (267,1). U večernjoj se službi tekst drugog blagoslova nakon Šema mijenja; vidi 267,3. U Amida (koja započinje i završava s ista tri blagoslova kao Šemone esre, uz samo jedan blagoslov između njih), srednji blagoslov počinje odlomkom "I bijahu dovršeni Nebesa i zemlja..." (268,1). O tome što učiniti ako se slučajno kaže ili započne Amida za radni dan (tj. Šemone esre) ili neka druga služba za šabat, vidi 268,2-6. "I bijahu dovršeni..." se zatim glasno kaže (268,7), a predmolitelj kaže blagoslov koji sumira sedam blagoslova Amide (268,8); zajednica ne bi trebala govoriti dok ih predmolitelj izgovara, ali ih može kazivati zajedno s njim, izuzev početka i završetka blagoslova (268, 8.12.), a osoba koja čuje ovaj blagoslov od predmolitelja ne treba sama kazivati Amida (268,13). Ne govori se na mjestu na kojem se ne održavaju redovne službe (vidi 268,10). Kazuje se čak i kad blagdan pada na šabat (vidi 268,11), ali se u njoj ne spominje blagdan (268,9). Uobičajeno je pročitati poglavlje iz Mišne (Šabos pogl. 2) koje se bavi svijećama za šabat, osim na blagdane; vidi 270, 1-2. Neki također imaju običaj da kažu Kiduš (vidi pogl. 23) u sinagogi; vidi 269,1
Uobičajeno je započeti subotnje jutarnje molitve kasnije nego inače, te reći dodatne psalme i pijutim, ali se služba ne bi smjela protegnuti do iza podneva; vidi 281,1. Najmanje
sedam osoba se poziva na čitanje Tore (vidi 282,1-2); o tome koga treba zvati vidi 282,3 i 284,4. Potom se kaže skraćeni Kadiš, a osoba koja će čitati iz Proroka tada se poziva da čita s kraja odlomka Tore (vidi 282,45; 283,1). U vezi dijela koji se čita iz Proroka vidi 284,1,7; u vezi blagoslova koji se kažu prije i poslije ovog čitanja, vidi 284,2-3. Čitanje iz Proroka ne bi trebalo započeti sve dok se svitak Tore ne namota (284,6). Što učiniti u slučaju pogrešaka pri čitanju vidi 282,6-7 i 284,5; o molitvama koje se kažu nakon čitanja vidi 284,7 Uz to što je čuo čitanje dijela Tore u sinagogi, čovjek bi je trebao sam čitati dva puta tijekom tog tjedna, zajedno s (aramejskim) prijevodom ili komentarom (vidi 285,1-6), a običaj je da se čita i dio iz Proroka (285,7).
Dodatnu službu (Musaf) treba reći nakon jutarnje službe, ali, ako je moguće, ne više od sat vremena na-

kon podneva; ako je se nije kazalo do zalaska sunca, ne može je se nadoknaditi (286,1). Kazuje je svatko, a ako je prisutna zajednica, predmolitelj je ponavlja (286,2). Čovjek može jesti prije nego li je kaže, ali ne potpuni obrok (286,3). U vezi njenog kazivanja nakon poslijepodnevne službe vidi 286,4. Čovjek ne bi trebao tugovati ili moliti za svoje potrebe na šabat (u vezi iznimaka vidi 288,9-10), ali moliti za ozdravljenje bolesnika (288,10), posjećivati bolesne i tješiti ožalošćene je dopušteno (vidi 287,1).
■
Poslijepodnevna služba počinje s Ašrej, U-va le-Cion, i stihom "Neka molitva moja..." (292,1). Tri osobe potom čitaju ukupno najmanje deset stihova iz dijela Tore za sljedeći šabat (292,1). Nakon Amida kaže se molitva "Pravda je Tvoja ...", osim u dane kada se Tahanun ne bi govorio (292,2). Između popodnevne i večernje službi tijekom zime je uobičajeno govoriti Psalme 119-134, a tijekom ljeta poglavlja 1-6 traktata Avos iz Mišne (292,2).
Večernja služba bi trebala, ako je moguće, početi kasno kako bi se dodalo šabatu (293,1.3.), a šabat ne završava dok nije pao potpuni mrak (293,2). Molitva Havdala se pridodaje četvrtom blagoslovu Šemone esre; o tome što učiniti ako ga se izostavi vidi 294,1-5. Psalam 91 i VeAta kadoš (dio U-va le-Cion koji započinje stihovima Keduše) se tada govore, osim ako tog tjedna ne pada neki blagdan; vidi 295,1. Uobičajeno je da predmolitelj kaže Havdala nad vinom (295,1).■
■
AlHaTorah.org:
Teme za razmatranje uz šabatni stol
Promjena plana
Da li je štovanje B-ga prinošenjem žrtava u Šatoru sastanka oduvijek bilo dijelom Hašemovih planova?
• Seforno i Hoil Moshe sugeriraju da iako je Hašem oduvijek želio službu prinošenja žrtava, On ju nije želio ograničiti na bilo koju pojedinačnu skupinu ili mjesto, preferirajući da ga se štuje na osobnim žrtvenicima, a ne u središnjem Šatoru sastanka. Tek nakon grijeha sa zlatnim teletom On je zaključio da narod nije sposoban za takvu službu i da su mu umjesto toga potrebna ograničenja i zaštitne mjere.
• Nasuprot tome, Abarbanel sugerira da je Hašemov izvorni plan uključivao Šator sastanka kao pomoćno sredstvo putem kojeg bi narod osjećao Hašemovu prisutnost, ali ne i za prinošenje žrtava. Međutim, nakon grijeha sa zlatnim teletom Hašem je dodao komponentu prinošenja žrtava kako bi olakšao proces izmirenja.
Je li moguće da se Hašem predomislio ili da je zapovijed Tore bila mjerodavna samo za određeno razdoblje? Koje teološke poteškoće može riješiti takva sugestija? Kakve teološke poteškoće to pokreće?
Treba li Hašemu kuća?
Budući da B-g nema potrebe za skloništem, svjetlom, kruhom ili mesom, zbog čega je zapovijedio Izraelcima da načine Šator sastanka i njegove instrumente?
• Prema Rambanu Miškan je služio kao mjesto stanovanja Hašemove prisutnosti i omogućio nastavak B-žanske ob-
jave koja je započela na gori Sinaj. Znači li to da fizička građevina može obuhvatiti B-ga? Što nam to nagovještava o pojmu "svetog mjesta"; jesu li određene lokacije svetije od drugih? I na kraju, kada bi se B-g doslovno nalazio u vašoj sredini kako bi to utjecalo na vaš odnos s Hašemom?
• Sifre smatra Šator sastanka sredstvom kojim su se Izraelci iskupili za grijeh zlatnog teleta, dok se Tanhuma usredotočuje na to da on služi kao znak okolnim narodima da je B-g oprostio Izraelu. Koji bi polemički čimbenici mogli motivirati viđenje Tanhume? Možete li se sjetiti drugih slučajeva u kojima je komentatorovo razumijevanje priče polemički potaknuto?
• Shadal sugerira da je Šator sastanka poboljšao ne samo čovjekov odnos s Hašemom, već i odnos s njegovim bližnjim. Određivanjem središnjeg mjesta na kojem će se svi okupljati da štuju Hašema, Miškan je poslužio ujedinjenju nacije. Koje su druge koristi centralizacije? Koje su neke loše strane toga?
O stolovima, kruhu i savezu Mi često tražimo simboličko značenje u ritualima ili religijskim predmetima. Kakva simbolika može stajati iza kovčega saveza, stola, svijećnjaka i žrtvenika za paljenje kada?
• Abarbanel sugerira da Kovčeg Saveza simbolizira Toru, dok ostali instrumenti predstavljaju materijalne (stol), intelektualne (menora) i duhovne (žrtvenik za paljenje kâda) nagrade koje se dodjeljuju onima koji drže zapovijedi Tore. Smatrate li njegov prijedlog uvjerljivim? Zašto da ili zašto ne?
Kakvu ulogu ima hrana u vjerskom životu? Koliko obreda ili zapovijedi zahtijeva blagovanje hrane?
• U vrijeme Tanaha obroci su često bili povezani s potpisivanjem ugovora o savezu, i imali su istu funkciju koju danas ima rukovanje. U svjetlu toga, R. Hovav Yechieli navodi da su lehem hapanim činili obrok zapečaćenja saveza koji je stalno iznova obnavljao Sinajski Savez. Kako možete poduprijeti ovo tumačanje tekstom ili idejom?■
Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Rosenblatt:
Kada želite da vam nešto stvarno znači
Pikudei uključuje popis svih materijala koji su utrošeni za izradu Prebivališta i pojedinosti o izradi odjeće svećenika. Mojsije govori narodu kako je točno njihov novac utrošen - sve do posljednjeg novčića. Shvaća da koliko god židovski narod mogao imati poštovanja prema njemu - kada je u pitanju novac, ljudi imaju sasvim drugačije razine očekivanja.
Prebivalište je dovršeno, Mojsije pregledava sve komponente i daje suglasnost na kvalitetu i točnost gradnje. B-g zapovijeda da podignu Šator. On je podignut i razni se instrumenti postavljaju na njihova mjesta. I toliko o Šatoru do sljedeće godine.
Kada opisuje izgradnju Šatora, Tora uglavnom koristi jedninu – što naizgled ukazuje da ga je Becalel –voditelj tog projekta – izgradio sam. To očito nije točno, pa zašto to Tora kazuje?
Rabini objašnjavaju da, budući da je Becalel podnio najveće žrtve da bi ga izgradio, Tora na to gleda kao da je on sve učinio sam.
To je životni princip - što se više žrtvujemo za nešto, što smo povezaniji s tim, to nam to više znači.
Oni koji su se jako potrudili da steknu svoj novac cijene ga više od onih kojima je dan na srebrnom pladnju i kojima je 'kako došlo tako prošlo'. Rani cionisti u Izraelu imali su dublju povezanost sa zemljom nego većina Izraelaca danas – jer su se morali boriti i žrtvovati za svaki njen centimetar i svaki trenutak u kojem su tamo živjeli. Postojao je

dublji osjećaj patriotizma u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon 2. svjetskog rata nego danas jer su se ljudi morali boriti za slobodu svoje zemlje.
Žrtvovanje za nešto daje nam osjećaj povezanosti s tim. Becalel je imao najdublju povezanost s Prebivalištem jer se za njega najviše žrtvovao.
U životu postoje i suptilnija odricanja.
Djeca su za nas velika žrtva u smislu vremena i emotivnog angažmana. I zato što se žrtvujemo, osjećamo se povezani. Doći ranije kući s posla kako bi spremili djecu na spavanje često je vrlo zahtjevno za roditelje. Izmisliti priču koju će im ispričati da ih u isto vrijeme zabavi i ujedno poduči nečem što trebaju naučiti, još je teže. Mnogo je lakše čitati Priče za laku noć. Ostati smiren kada vam pišu po novo okrečenim zidovima; ne derati se na njih kad po deseti put izađu iz kreveta; dati im neovi-
snost dok se toliko bojite što će učiniti s njom, to je ona vrsta samopožrtvovnosti koja će stvoriti najdublje veze.
I, naravno, brak. Što se više žrtvujete za svog supružnika, to se više osjećate povezanima. I pod tim ne mislim da popuštate svom supružniku kako biste njega ili nju ušutkali. To niste učinili za vašeg supružnika; to ste učinili za sebe. Samopožrtvovnost u braku znači dati supružniku čokoladicu – a ne reći mu da je to posljednja koju ste namjeravali sami pojesti. To znači da kad vas vaša supruga osramoti u javnosti – vi ne razgovarate s njom o tome dok ne dođete kući. To znači ustati s bebom usred noći, iako sutra morate rano ustati, bez da to spomenete ujutro. To znači da želite okriviti svog supružnika za neki problem, ali odlučite prvo pogledati samog/u sebe.
■
Nitko nije tjerao Becalela da podnese više žrtve za Prebivalište od bilo koga drugoga. On je imao viziju lijepog i duhovnog mjesta gdje ljudi mogu doći i pronaći vezu s B-gom. Njegova vizija nadahnula ga je da radi iz ljubavi. Njegovi napori da ga izgradi dali su mu dublju vezu s njim od bilo koga drugog. Nitko nas ne tjera. To je vrlo jednostavna jednadžba - što više ulažemo u stvari, što više radimo, pravimo kompromise i žrtvujemo se za nešto, to će nam to više značiti. Ako postoje stvari u našem životu za koje želimo da nam dugoročno nešto znače, žrtve koje za njih podnesemo osigurat će to.
Šabat šalom.■
Rabbi David Stav:
Važnost sudjelovanja u izgradnji
Paršat Pekudei sumira sve korake koji su bili poduzeti u izgradnji pravog mega-projekta – Miškana (Svetišta). Parša započinje detaljnim nabrajanjem iznosa zlata, srebra i bakra koji su sakupljeni, kao i popisom materijala koji su donirani. Zatim opisuje kako se pripremala svećenička odjeća, sve do najmanjih detalja. Nekoliko stihova kasnije, tekst naglašava da je sve učinjeno u skladu s onim što je Hašem zapovjedio Mošeu.
Cijeli projekt sumiran je u stihu: "Tako se svrši sav rad za Prebivalište Šatora sastanka. Sinovi Izraelovi izvedoše to posve onako, kako je bio zapovjedio Hašem Mošeu." (Šemot 39,32)
U tom trenutku Izraelci su pokazali Miškan Mošeu, uključujući daske, srebrne podloge za bočne grede i zavjese. Tu je bilo i posuđe za Miškan, sa svim dodacima, zatim svećenička odjeća, ulje za osvjetljenje, kruhovi i tamjan.
Moše je pregledao sve što su mu pokazali i potvrdio da je sve učinjeno prema uputama, te je stoga blagoslovio narod. A zatim je stigao dugo iščekivani dan: dan posvećenja Miškana. Hašem je rekao Mošeu da to treba biti prvi dan mjeseca nisana te godine. Sve izgleda sjajno, ali naši mudraci, čitajući između redaka, osjećaju dramatičnost i neizvjesnost tog događaja. Zašto se posuđe trebalo donijeti pred Mošea? Je li on bio inženjer za osiguranje kvalitete? Nije li on imao povjerenja u Becalela, koga je sam Hašem postavio da bude predvodnik gradnje? I zašto je Moše blagoslovio narod?
Stih koji opisuje postavljanje Miškana je također zagonetan. S jedne strane, tekst kaže, "… u prvom mjesecu druge godine, na prvi dan mjeseca, bilo je Prebivalište šatora postavljeno." (40,17), a samo jedan stih kasnije, čitamo ovako: "Moše postavi Prebivalište šatora…" Je li Moše postavio Miškan, ili se sam posta-
vio?
Midraš pokušava dopuniti informacije na koje nas samo upućuje tekst Humaša: "Jednom kad je dovršen posao oko Miškana, ljudi su sjedili i čekali kada će B-žja prisutnost doći prebivati među njima te su se žalili jer prisutnosti nije bilo među njima. Što su učinili? Otišli su onima koji su bili mudrog srca i rekli im: 'Zašto sjedite? Idite i postavite Miškan, pa će B-žja prisutnost prebivati među nama.'
"Ljudi su ga željeli postaviti, ali nisu znali niti bili sposobni to učiniti. Kada bi pokušali, on bi se srušio. Odmah su otišli Becalelu i Oholiavu, te im rekli: 'Molimo vas, dođite i postavite Miškan koji ste izgradili. Sigurno će stajati ako vi to učinite!'
"Oni su odmah pokušali postaviti ga, ali nisu mogli. Zatim su počeli govoriti: 'Pogledajte što nam je učinio Amramov sin (ime kojim su Mošea nazivali oni koji su ga htjeli poniziti)! On je naš novac potrošio na ovaj Miškan, i učinio da prođemo kroz sve ovo, rekavši nam da će Sveti, da je blagoslovljen, sići s nebesa i prebivati iza ovih zastora, kao što je pisano (Šemot 25,8): 'i Ja ću prebivati među njima.'" (Tanhuma Pekudei, 11. poglavlje)
Naši nas mudraci uče da sav trud uložen u postavljanje Miškana nije bio ni od kakve koristi: B-žja prisutnost nije prebivala u Miškanu. Činilo se kao da je sve to bio samo trik: ako
nije, zašto ništa nije bilo onako kako smo očekivali?
Zaista, može se postaviti sljedeće pitanje: zašto Hašem nije pristao da Njegova prisutnost prebiva u Miškanu odmah nakon što je dovršen? Isti Midraš koji smo prethodno citirali, daje odgovor na ovo pitanje:
"Zašto nisu mogli postaviti Miškan? Istina je da se Moše osjećao obeshrabreno jer nije sudjelovao sa njima u gradnji Miškana. Kako to? Donacije je dao izraelski narod, a posao su obavili Becalel, Oholiav i oni mudrog srca. Zato što se Moše osjećao obeshrabrenim, Sveti, da je blagoslovljen, nije prebivao među njima, i nisu mogli postaviti Miškan." (Tanhuma)
Moše je htio sudjelovati u radu na Miškanu, ali nije dobio priliku da to učini. Hašem je osjetio Mošeovo obeshrabrenje i želio je da narod vidi da i Moše također ima ulogu u izgradnji Miškana – zato je on bio jedini koji ga je mogao postaviti.
Hašem zadržava svoju prisutnost svaki puta kada netko tko je dio Izraela ne sudjeluje. Svatko tko želi sudjelovati u izgradnji Miškana, pozvan je da bude dio toga, ali sve dok nedostaje ljudi, taj zajednički pothvat ostaje nedovršen. Tek nakon što je Mošeu dozvoljeno da sudjeluje u tom projektu, Hašem je dopustio da Njegova prisutnost prebiva tamo.■
Prevela Anja Grabar

Rabbi Ephraim Buchwald:
Becalel – majstor zanata i majstor učitelj
Rekapitulacija
Parašot Vajakhel i Pekude su, uglavnom, ponavljanje uputa koje se nalaze u paršijot Teruma i Tecave.
Ramban sugerira da je razlog ovih brojnih rekapitulacija bio povećati nagradu onima koji su se bavili tim poslom, jer detalji odražavaju ljubav i poštovanje s kojima Svevišnji gleda na Šator.
U svjetlu isticanja posvećivanja nečije imovine i vještina B-gu, dodatni razlog za rekapitulaciju može biti to što uvijek postoji opasnost od prenaglašenog pretjerivanja koje može biti posljedica zlouporabe svojih ovlasti i talenata.
Pružajući izuzetno detaljan opis Šatora, Tora podučava ljude što mora biti suština svih njihovih napora. Upravo ono što Rabi Jose uči u Rečenicama Otaca 2,19, da sva djela čovjeka moraju biti "zbog nebesa" (B-gu na čast). Zapravo nije važno

radi s ispravnom namjerom, ne radi osobne slave ili samouzdizanja, već zbog B-žje slave.
Čak i rutinski, svakodnevni postupci mogu se činiti radi Nebesa. Primjerice, veliki mudrac Hilel učio je svoje učenike da je čišćenje svog tijela micva. Midraš Raba u Levitskom zakoniku 34, navodi da su Hilelovi učenici jednom upitali Hi-

"Kakvu micvu?" Rekao je, "Da se okupam u kupalištu." Na to su ga upitali: "Je li to doista micva?" "Naravno", odgovorio je, "Uostalom, nisu li kraljevi spomenici postavljeni u kazalištima i na javnim trgovima? Kraljeve radnike, koji su zaduženi za čišćenje i laštenje ovih skulptura, kralj izdašno plaća kako bi redovito održavali ove statue. Koliko više moram ja, koji sam stvoren na priliku B-žju, brinuti o svom fizičkom biću."
Duboka pouka koju Tora uči je da se svi postupci, čak i oni koji se čine svakodnevnima i beznačajnima, moraju činiti punim srcem i odano, kako bi se postigao maksimalan učinak i korist.
Neka biste bili blagoslovljeni.■
Prevela Anja Grabar
Strana 11 Strana 11 Godina 17 Broj 22 Rabbi Berel Wein:Odgovornost i značaj detalja
Knjiga Šemot završava ključnom porukom Židovima – odgovornost. Tora nam navodi kako je stvarno Miškan bio izgrađen i potom nam evidentira detaljan obračun o tome kako su donacije za njegovu izgradnju zapravo bile utrošene i koliko su iznosile. Tora drži Becalela i Ahaliava odgovornima za njihovu darovitost i radinost. Njihov stvarni trud i završni rezultat njihova rada uspoređuje nam se s izvornim planovima za Miškan jednako detaljno kao u paršijot Truma i Tecave
Arhitekti, nadglednici i graditelji Miškana pohvaljeni su zbog toga što nisu odstupali od izvornih planova i što su svoje zadaće dovršili u potpunosti i s oduševljenjem – čitavim srcem i velikom predanošću.
Nema većeg postignuća za ljudsko biće od izvršenja te obaveze odgovornosti. Ona disciplinira naš um i naše ponašanje i stvara odgovorno i sigurno društvo. Većina današnjeg Židovskog svijeta kaže otvoreno ili podsvjesno: "Ne računajte na mene." Ljudi se ne žele obavezati bračnim zavjetom, obavezati se idealima, Tori ili Židovskom narodu.
Oni se ne žele podvrgnuti ispitu odgovornosti, pa ga u potpunosti izbjegavaju.
Židovska se budućnost ne može graditi na ljudima koji ne žele snositi odgovornost za to kako koriste svoje živote, svoje talente i svoje materijalne blagoslove. To je uistinu najvažnija poruka koju dijele ove paršijot. I da ne bi bilo zabune u vezi toga, judaizam drži sva ljudska bića odgovorima na isti način.
Tora također drži Mošea odgovornim za materijale koje se prikupilo kako bi se izgradio Miškan. Svaka stvar koja je donirana mora se uzeti u obzir. Postoji priča o jednom knjigovođi koji je radio za neku tvrtku i nikako nije uspijevao uskladiti poslovne knjige te tvrtke. Razlika je iznosila pet dolara. Stoga je on jednostavno u knjigu salda stavio novčanicu od pet dolara i otišao kući. Takav način vođenja knjiga nije prihvatljiv kada se radi o javnim sredstvima.
Moše se osjeća primoranim da dâ obračun za svaki komad srebra koji je bio doniran za izgradnju Miškana. I kada otkrije da mu knjige nisu us-
klađene, zahvati ga užas, sve dok se ne sjeti da je količina srebra koja manjka bila upotrijebljena da se proizvedu kuke koje drže zavjese Miškana uspravno i napetima. Tek tada on osjeti olakšanje i njegova je uloga vođe ponovo opravdana i sigurna.
Vođa se, više od prosječne osobe ili običnog građanina, mora držati najviše moguće mjere fiskalne i moralne odgovornosti. Biblija nam bilježi kako se kraljeve Jude i Izraela stalno podsjećalo i često puta od strane proroka njihovog vremena korilo da su pali na ispitu odgovornosti. Tora to jezgrovito kaže: "I naći ćeš se nedužan i bez mane pred B-gom i Izraelom."
Tora traži odgovorno ponašanje i nerado prihvaća ispriku. Naraštaj koji se ne smatra odgovornim za Židovsku prošlost i Židovsku budućnost napravio je težak promašaj u svojoj ulozi da bude kanal Židovskog života i svetosti.
Kao što smo rekli, knjiga Šemot koja svega nekoliko mjeseci ranije započinje s takvom dramom, ovaj

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Berel Wein: Odgovornost
tjedan završava s prilično nezanimljivim i čisto tehničkim zapisom. Tora za nas još jednom razmatra i prepričava pojedinosti o izgradnji Miškana i donosi točan obračun za materijalna sredstva iskorištena za njegovu izgradnju.
Vjekovima su komentatori provodili duge i teške sate nad ovim paršijot u svetoj Tori, u kojoj su svako slovo i svaka riječ vječni, pokušavajući opravdati ovo naizgled suvišno ponavljanje. Ja se neću upustiti u razmatranje svih tih različitih pristupa da bih to objasnio. Svi su oni zadovoljavajući, a opet na neki način ne postižu svoj cilj.
Ja sâm, svakako nemam nikakvu veliku ili briljantnu spoznaju o ovoj temi. No, postoji jasno učenje da se svi komentatori slažu s onime što se može dokučiti iz tog razmatranja i prepričavanja u vezi izgradnje Miškana
Miškan je imao tu čudesnu osobitost da je bio izgrađen točno i bez odstupanja u odnosu na njegov izvorni nacrt. Mnogo puta u životu ljudi i ustanove počnu uspostavljati strukturu, organizaciju i pravila koje će jednom kada zažive biti od velike koristi društvu. Rijetko se, ako i ikada, konačni rezultat točno poklopi s planovima i stvarnim namjerama onih koji su bili isplanirali i pokrenuli taj projekt.
Svi su ljudski planovi i nacrti podložni promjenama, preinakama, pa čak i otkazivanju. Nacrti za Miškan, zaodjenuti u duhovnost B-žjih zapovijedi, nisu podložni takvim promjenama. Zbog toga su Becalel, Ahaliav i Židovski narod primili pohvale jer su se strogo držali iz-
i značaj detalja

vornog plana za izgradnju Miškana koji je bio dan Mošeu.
U ovotjednim paršijot razmatra se svaka pojedinost izgradnje Miškana

Naraštaj koji se ne smatra odgovornim za Židovsku prošlost i Židovsku budućnost napravio je težak promašaj u svojoj ulozi

Svi su graditelji svjesni važnosti detalja u svom radu. Vijak koji nedostaje, čavao, ili kuka, kasnije mogu dovesti do katastrofe. Ovo je istina u fizičkom zemaljskom životu ljudi. A dvostruko je istinitije u vezi duhovnog i moralnog karaktera osobe i zajednice. Tek kad se dovrše svi detalji vidi se čitava osoba ili projekt.
Umjetnika se, bila to slika ili glazba, uvijek procjenjuje prema nijansama – po detaljima. Izbjegavanje prečaca koji uvijek vode prema traljavosti istinski je znak darovitog izvršitelja. Moše s ljubavlju za nas bilježi svaki djelić materijalnih dobara koja zajedno sačinjavaju sveti Miškan. U kabalističkoj misli, svaka nijansa izgradnje Miškana doista utječe na svijet u cjelini.
Ovo služi samo kako bi se iznova naglasila važnost detalja pri bavljenju s Miškanom Miškan više nije fizički prisutan među nama, no ono što nas on podučava i njegova veličina još uvijek prebivaju u izučavanju Tore i u sustavu vrijednosti Židovskog naroda. Čitajući njegov opis u Tori i proučavajući temeljna načela koja on predstavlja, Miškan u nama oživljava i utječe na nas i kao pojedince i kao zajednicu. Neka bismo bili osnaženi ovom vječnom spoznajom.
Hazak, hazak v’nithazek
Šabat šalom
Rabbi Yissocher Frand:
Ako nešto imaš, ne moraš to pokazivati
Paraša Pekude je posljednja od 5 parašijot u drugoj polovici Sefer Šmos koje sadrže pojedinosti o tome kako je sagrađen Miškan. Ako se u nama rodi osjećaj da smo postigli nešto time što smo učili ovih 5 paršas, možemo si samo zamisliti radost koju je narod iskusio prilikom važne prigode u paraši Pekude, kada je po prvi puta bio podignut Miškan. Čitamo u paraši da "Moše promotri čitavo djelo, i vidje – izvedoše ga posve onako kao što je bio zapovjedio VJEČNI, tako ga izvedoše. I Moše im dade blagoslov. [Šmos 39,43]"
Raši citira hazal da je blagoslov koji im je Moše dao glasio "Neka B-žanska Prisutnost počiva na djelu ruku vaših". Sada kada je sve rečeno i učinjeno, blagoslov je bio neka Vječni položi Svoju Prisutnost na narod i na zdanje.
Rav Simcha Schepps, koji je bio roš
ješiva u Torah VoDaas, iznio je zanimljivo gledište. Rav Schepps kaže da bi logičnije mjesto da se Židovskom narodu da ova braha [blagoslov] bilo prilikom početka izgradnje Miškana Pasuk pri početku paraše Teruma veli: "Načinit će Mi Svetište tako da mogu boraviti među njima" [Šmos 25,8]. Ova bi braha "Neka B-žanska Prisutnost počiva na djelu ruku vaših" bila vrlo prikladan blagoslov za taj trenutak. Zašto ga je Moše čuvao za kraj postupka?
Rav Schepps daje odgovor na temelju pasuka u Tehilim, kojeg većina od nas dobro poznaje: "Tko će se uspeti na Goru Vječnoga i tko će stajati na svetom mjestu Njegovom?" [Tehilim 24,3]. Svi komentari kažu da ovaj pasuk aludira na to da u životu postoje dva različita izazova. Postoji "Tko će se uspeti na Goru Vječnoga?" To znači, tko ima kara-

kterne snage i poriva da se popne na Goru B-žju? To je jedan izazov. No postoji i veći izazov od toga da se stigne tamo gore. Veći je izazov da jednom kada se nađete na vrhu gore, budete u stanju i ostati tamo.
Zapravo, lakše se popeti na vrh Gore Vječnoga nego ostati tamo. Nastupe opetovanje i dosada. Dan po dan, nastupi monotonija. Ostajanje na Gori G-spodnjoj mnogo je teži zadatak od samog penjanja.
■
Tijekom kolovoza/rujna (augusta/septembra), za vrijeme elul zemana u ješivos – svi su u zanosu. Do trenutka kada stignemo do kraja adara, samo oni najbolji još stoje na vrhu Gore Vječnoga. Tako je u mnogim područjima života.
Kada smo bili bar micve i počinjali stavljati tefilin, taj je ritual kod nas izazivao veliko uzbuđenje. Kada netko stavlja tefilin 40 ili 50 godina, ponešto od tog oduševljenja se izgubi. Velika je istina da se isto događa i u većini brakova. "Prva godina" je fantastična. To je razdoblje medenog mjeseca. Ali kada je netko oženjen 10, 20, ili 30 godina, čini se da uzbuđenja prvih godina nema više.
Mi to ne smijemo dopustiti. Izazov nije samo "Tko će se uspeti na Goru B-žju?" da dopremo do vrha te planine. Još je veći izazov, "tko će ostati stajati na svetom mjestu Njegovu?"
Tako su, na početku izgradnje Mi-
Strana 14 Divrej Tora(nastavak s 14. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Ako nešto imaš,
škana, svi bili puni oduševljenja. Sjetite se okolnosti. Počinili su grijeh sa Zlatnim teletom. Svemogući je zaprijetio da će ih uništiti. Moše Rabenu se molio za njih i konačno na Jom kipur, ponovo je sišao s gore Sinaj s drugim Luhos. Počeli su graditi Miškan dan nakon Jom kipura. Svi su sudjelovali, prepuni adrenalina i emocija. To je faza "Tko će se uspeti na Goru B-žju?"
Međutim, sada kada je Miškan bio sagrađen, uzbuđenje je jenjalo. Sada počinje svakodnevica, rutina koja se ponavlja. Jutro, večer, jutro, večer... Prinosimo isti korban tamid, dan za danom. Stoga je braha Mošea Rabenu za njih "Neka bi B-žanska Prisutnost počivala na djelu ruku vaših." Drugim riječima, neka bi se ono početno oduševljenje održalo tijekom faze svakodnevnog funkcioniranja Miškana
Upotreba izraza "Dom Izraelov" umjesto izraza "Djeca Izraelova"
Čuo sam slijedeću misao u ime Rava Nochuma Lanskya, jednog od rošej ješiva u Yeshivas Ner Yisroel.
Paršas Pekude naznačuje kraj Knjige Šmos. Posljednji pasuk u Knjizi Šmos kaže ovako: "Jer oblak Vječnoga bješe na Miškanu danju, a vatra bješe na njemu noću, pred očima čitavog Doma Izraelova za svih njihovih putovanja." [Šmos 40,38]
Uporedimo li upotrebu izraza "Dom Izraelov" sa zadnjim pasukom na kraju Knjige Vajikra: "Ovo su zapovijedi koje je Vječni zapovijedio
Mošeu za Djecu Izraelovu na gori Sinaj." [Vajikra 27,34] Slično tako, posljednji pasuk na kraju knjige Bamidbar kaže: "Ovo su zapovijedi i zakoni koje je Vječni zapovijedio preko Mošea Djeci Izraelovoj na poljanama Moava, kod Jordana, naprema Jerihonu." [Bamidbar 36,13]
Obje knjige, i knjiga Vajikra i knjiga Bamidbar, završavaju češće korištenim izrazom Djeca Izraelova (Bnej Jisrael), dok knjiga Šmos završava manje korištenim nazivom "Dom Izraelov" (Bejs Jisrael). U čemu se sastoji ta fina razlika? Na što Tora aludira?
Rav Lansky iznosi mišljenje da ovdje postoji jedna značajna simetrija. Kako započinje Knjiga Šmos? Početni pasuk glasi: "A ovo su imena Djece Izraelove koja su došla s Jaakovom u Egipat, svaki čovjek dođe SA SVOJIM ČLANOVIMA DOMAĆINSTVA (u'bejso)." [Šmos 1,1] Ovo je knjiga o nastanku Židovskog naroda. Tu smo postali nacijom. No nacija nije konglomerat milijuna ljudi. Nacija – barem Židovska nacija –je nacija obitelji. To je ono što nas je pretvorilo u "am" [naciju]. BAJIS [dom] je to što nas čini nacijom. Ako se prisjetimo ispripovijedanog u Knjizi Šmos, uočit ćemo da se taj naglasak na BAJIS neprestano ponavlja. "Uzet će janje po DOMU očinskom; jedno janje po KUĆANSTVU." [Šmos 12,3]. Korban Pesah prinosio se zajedno sa svojom obitelji. "Ovako ćeš reći DOMU (bejs) Jakovljevu..." [Šmos 19,3]. Židovski
je narod stvoren obitelj po obitelj. To je naša snaga.
Toliko toga slušamo o raspadu američkog društva i kako se struktura našeg društva gubi jer se obiteljsko jezgro razbija. Kao što je lanac čvrst toliko koliko su čvrste njegove karike, tako je i narod snažan jedino toliko koliko su snažne njegove obitelji. Zbog toga knjiga Šmos toliko naglašava izgradnju 'Bajisa' – odanog kućanstva.
Rav Shimshon Raphael Hirsch piše da halaha oslobađa mladoženju od odlaska u rat za vrijeme prve godine braka. Opći je princip da kada god dođe do kolizije između micve koja je obaveza zajednica (micva d'rabim) i micve koja se odnosi na pojedinca (micva d'jahid), micva zajednice ima prednost. U svjetlu tog načela, Rav Hirsch pita zašto osobna micva da se raduje sa svojom vlastitom suprugom prve godine braka nadmašuje micvu zajednice da se ode u bitku zajedno s narodom. Rav Hirsch odgovara da JE izgradnja i utvrđivanje odnosa koji čini temelj Židovskog doma micva d'rabim (micva koja utječe na naciju). To je doprinos čitavoj zajednici. Mi smo nacija jedino zbog činjenice što smo mi narod čvrstih obitelji.
Iz tog razloga, knjiga Šmos započinje pasukom koji ističe da je Židovski narod došao u Egipat – "svaki čovjek sa ČLANOVIMA SVOG DOMAĆINSTVA" a završava s pasukom koji ističe "čitav DOM Izraelov."■
Rabbi dr. Abraham J. Twerski:
Intuitivno ćemo znati…

Pekude
Mi imamo kontrolu samo nad svojim postupcima, ne i nad ishodom
Sav rad na Miškanu, Šatoru sastanka, bio je dovršen i djeca Izraelova učinila su sve što je B-g zapovjedio Mojsiju, tako su učinili (39,32)
Čini se da bi po logici, redoslijed ovog stiha trebao biti obrnut; tj. "Djeca Izraelova učinila sve što je B-g zapovjedio Mojsiju, tako su učinila, i sav posao Miškana, Šatora sastanka, bio je dovršen." Zašto nam Tora govori da je Šator dovršen prije nego što kaže da su Izraelci učinili kako im je zapovjeđeno?
Odgovor je da kada bi redoslijed bio obrnut, to bi značilo da je Šator dovršen zato što su Izraelci obavili posao. Činjenica je da je Šator zapravo dovršio B-g, nakon što su Izraelci izvršili sve što im je bilo zapovijeđeno. Dovršenje Šatora doista je bilo rezultat njihova truda, ali sam njihov trud nije to mogao izvršiti. Zato što su dali sve od sebe zaslužili su da ga B-g dovrši.
Ovo je pouka koju bismo trebali primijeniti u svakom segmentu života. U gotovo svemu što radimo, postoje mnoge stvari koje su izvan naše kontrole, a mogu utjecati na ishod. Mi smo odgovorni samo za ono što radimo, a ne za ono što na kraju ispadne.
Ovo ne vrijedi kod poslovanja. Netko može započeti neki posao tako da potpuno zanemari svako načelo ekonomije i ako ostvari neočekivani profit, njega se smatra izvrsnim poslovnim čovjekom. S druge strane, ako se netko pažljivo pripre-
ma za neki poslovni pothvat, pažljivo vodeći računa o svakom detalju, a posao propadne, njega se smatra lošim poslovnim čovjekom. Ljudi će uložiti svoj novac kod onoga tko ima najbolji rezultat, a ne kod onoga tko ima najbolju metodu.
Mi smo toliko povezani s ekonomijom da komercijalna načela možemo primijenjivati na naše vlastite živote i etička pitanja. Roditelji koji su se trudili odgojiti djecu na najbolji mogući način, ali imaju dijete koje se loše vlada, skloni su se smatrati krivima jer nisu bili dobri roditelji. Vidio sam slučajeve u kojima su roditelji koji su do te mjere bili obuzeti sami sobom da su potpuno zanemarili svoju djecu imali dijete za koje se pokazalo da je fina osoba i služi na čast društvu. Roditelji kojima je bilo stalo i koji su se trudili dobri su roditelji, čak i ako se dijete pokazalo kao veliko razočaranje. Roditelji koji su bili nemarni loši su roditelji, čak i ako se njihovo dijete razvilo u sjajnu osobu.
Mi se svaki dan molimo da se B-g za nas sjeti zasluga praotaca Abrahama, Izaka i Jakova. Za Abrahama je B-g rekao: "Ljubio sam ga, jer zapovijeda svojoj djeci i svome domu nakon sebe da se drže B-žjeg puta, čineći dobročinstva i pravdu" (Postanak 18,19). B-g je volio Abrahama jer je dao sve od sebe da svoju djecu nauči ići B-žjim putovima, ali Abrahamov sin Jišmael nije slijedio očeva učenja. Slično tome, Izak je imao sina, Ezava, koji je bio nitkov, ali to ne umanjuje Izakovu veliku duhovnost. Ni Abraham niti Izak nisu bili odgovorni za neželjni ishod kod njihove djece.
Frazeologija koja opisuje izgradnju Šatora govori o tome. Mi mo-
ramo učiniti što možemo, ali moramo shvatiti da konačni rezultat doista nije u našim rukama.
Ja stojim između B-ga i vas, (Pz 5,5).
Ovaj redak možemo pročitati i kao da je "ja" ono što stoji između B-ga i vas. Doista, mnogi komentari iznose poučna objašnjenja kako ego ne samo da stvara barijeru između B-ga i ljudi, već nas razdvaja i od naših bližnjih.
Usmjerenost na same sebe čini nas nesposobnima da suosjećamo s drugima – da budemo s njima u njihovoj nevolji ili da sudjelujemo u njihovom uspjehu. Kada smo posve zaokupljeni sobom, nedostaje nam vremena i sposobnosti da obratimo pažnju na druge, te neizbježno dolazi do prepreke u komunikaciji.
■
Velika djela musara i hasiduta naglašavaju da ljudi sebe moraju izbrisati pred B-gom, jer u kojoj su mjeri zaokupljeni svojom važnošću, u toj se mjeri odvajaju od B-ga. Čak niti grijeh ne može odvojiti čovjeka od B-ga onako kako to može taština. O sujetnoj osobi B-g kaže, "Ja ne mogu postojati u njenoj prisutnosti" (Sota 5a).
Skromnost nije nepoštovanje samog sebe. Kako? Ako ljudi shvate da su njihove sposobnosti dar od B-ga, oni mogu biti istovremeno ponizni i svjesni svojih vještina i darovitosti.
Ako dopustimo svijesti o svojim sposobnostima da nam udari u glavu, počet ćemo druge smatrati inferiornima. Naš isprazan osjećaj superiornosti ne samo da ometa naš osjećaj zajedničke pripadnosti, već i uzrokuje taštinu i drskost koje odbijaju B-žansku Prisutnost.■
Biseri hasidske mudrosti
Zajedno u samoći (hitbodedut)
Kad je rabi Menahem Mendel iz Kocka još bio mladić, pozva ga jednog dana njegov učitelj, Simha Bunam iz Pšishe, da bi ga podučio kako prakticirati hitbodedut (osamljivanje u svrhu meditacije). Učitelj mu reče:

Tijelo i duša su u neprestanoj borbi; sav ljudski konflikt proizlazi iz dvojnosti tijela i duše, napetosti između našeg tijela i potrebe za njegovim transcendiranjem. Zašto je to tako?
Zato što je B-g stvorio tijelo i dušu u dvije različite faze, uzevši prašinu sa zemlje i onda udahnuvši u nju dah i dušu života. Zašto je On stvarao ljudsko tijelo i dušu odvojeno, a drugih stvorenja zajedno? Zato da čovjek bude uvijek svjestan kako u životu postoje dvije različite sile, materijalna i duhovna. Materijalna strana je prizemna, poput prašine na zemlji, dok duhovna dolazi iz najveće moguće dubine – od B-ga.

U početku su tijelo i duša bili ujedinjeni. Tijelo je prepoznavalo svoju ulogu kao oruđe za izražavanje duše, a duša je prepoznavala potrebu da tijelo aktualizira B-žju želju. Adam i Eva se, zbog toga, "nisu sramili" svoje golotinje jer ona je bila nevina poput golotinje novorođenčeta.
Prvi je grijeh, međutim, stvorio svijest o sebi; rođen je nezavisni, sebični ego, odvojen od želja i namjera B-ga. Adam i Eva "su progledali" i posramili su se svoje golotinje zato što su osjetili svoja tijela kao nešto drugo, svoju seksualnost kao nešto odvojeno od njihove božanske misije. Jedinstvena ljudskost bila je rascijepljena u dva dijela: naše materijalne nasuprot našim duhovnim željama. Od tog se trenutka naše poslanje sastoji u rekonstrukciji harmonije između tijela i duše.■
"Mendel, točno je da nema učinkovitije duhovne prakse od hitbodeduta. U isto vrijeme, ma kako to čudno zvučalo, nema boljeg trenutka za osamljivanje do onog kad se nalaziš okružen ljudima...
Kad gledam na svijet očima svog srca, vidim posvuda pustoš i očaj. U tom svijetu raste jedno drvo, usamljena smreka. To drvo sam ja. Upravo ja sam u svojoj samoći. Stvoritelj nema nikoga na svijetu do mene, a ja se nemam kome obratiti do li Njemu. Kad smo nas dvojica sami u toj pustinji, čini mi se kao da ja gledam u Njega, a On mi istovremeno uzvraća pogled. U tom se trenutku ostvari potpuno jedinstvo među nama."■
Tko god ne vidi B-ga na svakom mjestu, ne može Ga nigdje vidjeti.■
R. Menahem Mendel iz Kotzka

R. Menachem Mendel Schneerson
