Divrej Tora - Jom Kipur 5783

Divrej Tora

B’’H

Kol Nidrei molitva koja na javljuje večernju službu i početak svetosti dana ključ je koji otključava ži dovska srca. Njezina melo dija je upečatljiva. Dok kantor pjeva, u toj drevnoj me lodiji čujemo najdublju glazbu židovske duše, elegičnu, a ipak s čežnjom, bolnu, ali odlučnu; pjesmu onih koji su znali da vjerovati znači patiti i nadati se, glazbu na ših predaka koja se do nas proteže iz prošlosti i obavija nas svojim kadencama, čini da smo mi i oni jedno.

Glazba je uzvišena. Tolstoj ju je nazvao melodijom koja "odražava priču o velikom mučeništvu nacije koja je pogođena tugom". Beethoven joj se približio u svojoj najneobičnijoj i najjedno stavnijoj skladbi, šestom stavku Kvarteta u cis molu (Opus 131). Ta je glazba či sta poezija, ali riječi su prava pravcata proza.

Hebrejska riječ tešuva ko ja se obično prevodi kao "pokajanje" zapravo znači nešto drugo: povratak, vra ćanje istim putem, povra tak kući. Ona pripada biblijskoj viziji u kojoj grijeh znači udaljavanje, a kazna je progonstvo: progonstvo Adama i Eve iz Edena, progonstvo Izraela iz njegove zemlje. Grijeh je čin koji se ne uklapa, čin koji prestu pa moralne granice svijeta. Onaj koji se ponaša na na čin koji se ne uklapa sebe sve više postavlja izvan odnosa obitelji, zajednice koji ga čine onim tko on jest. Najkarakterističniji os jećaj zbog grijeha nije osje ćaj krivnje već osjećaj da ste se izgubili. Tešuva znači pronaći put da se ponovo vratite kući.

To je ono što Židovi rade na Jom Kipur

Jom kipur

(Levitski zakonik 16,1 34; Brojevi 29,7 11 )

Jutarnji odlomak Tore na Jom Kipur govori o naročitoj službi u Svetom Hramu na taj nasvetiji dan u godini. Vrhunac službe bio je kada je Veliki svećenik ispovijedao grijehe u ime Izraela, ušao u Svetinju nad sveti njama obavijen oblakom tamjana, i u pustinju poslao jarca za Azazela.

U šestoj aliji čitamo da je Jom kipur počašćen titulom "Šabata nad šaba tima," jedinom prilikom u godini da učinimo pomirenje za sve svoje gri jehe.

(Levitski zakonik 18,1 30 )

Popodnevno čitanje Tore na Jom kipur usredotočuje se na zabranjene seksualne odnose. Pouka je dvojaka: a) Namjera je ohrabriti svakoga tko na sebi nosi takvu krivnju da se pokaje. b) To je podsjetnik da moramo ostati na oprezu da ne popustimo svojim iskuše njima, čak i onda kad se nalazimo u ova ko uzvišenom stanju duhovnosti i na dahnuća, i naizgled nedodirljivi za takve niske želje.

U prvoj aliji B g daje uputu Izraelu da ne slijedi nemoralne običaje Egipćana i Kanaanaca. Umjesto toga, oni trebaju poštovati Njegove zapovijedi, koje će donijeti nagradu i život onima koji ih slijede.

Kada započinje Jom Kipur?

Talmud (Roš Hašana 9a) uči da treba dodati djelić vremena Jom Kipuru i suzdržati se od melahe, jedenja, pića i drugih stvari, neko liko minuta prije početka posta. To vrijeme nije precizno definirano. Ova je micva poznata kao Tosefet Jom HaKipurim

Poželjno je da se ovo prihvaća nje učini usmeno. Stoga treba reći "harenu mekabel alaj tosefet jom kipurim, hamiša inujim veisur melaha" (prihvaćam na sebe dodatnu svetost Jom Kipura, uključujući pet muka i melaha).

Rabbi Yissocher Frand: Razmišljanja o molitvi prije Jom Kipura

Mi vjerujemo potpunom vjerom da je sve što će se desiti u narednoj godini kako na osobnoj razini, ta ko i na nacionalnoj odlučeno za vrijeme perioda Deset dana pokajanja Svima nam je poznat koncept "Tra žite B ga dok Ga se može naći, prizivaj te Ga dok je blizu" [Ješaja 55,6]. Ovo je vrijeme u godini kada je Gospodar Svijeta posebno blizu pa su stoga uobičajene prepreke koje mogu po stojati kako bi ometale naše molitve da budu djelotvorne uklonjene, tako da naše iskrene molitve Njemu sva kako budu uslišane.

Uvijek sam sebi kažem a i svako me tko me sluša da moramo is koristiti prednosti ovog perioda u godini, više od bilo kojeg drugog desetodnevnog perioda u kalenda ru. Posebno u vezi molitava i molbi za sve ono što nam je potrebno, sada je pravo vrijeme da ih iznesete. Bez obzira kako se u ostalom dijelu godine odnosite prema sudjelova nju u minjanu ili u vezi usredoto čenja (kavana) za vrijeme molitve ili brzine kojom se molite, sve to treba ostaviti po strani u ovom periodu godine u kojem je svaki Šaharis, Minha i Maariv jedinstvena prilika za razgovor s Nebesima, na način koji je jedinstven i karakterističan za ovaj period u godini.

Ove zlatne prilike ne smijemo pro pustiti. Zato smatram da je vrijedno utrošiti nekoliko minuta da kažem koju riječ o konceptu molitve. Ja inače, prilikom "dvar Tora" (misli o Tori) iznesem ideju i onda završim s nekom pričom. Danas ću započeti s istinitom pričom koju doista sma tram zapanjujućom i koja za nas ima vrlo važnu pouku.

Priču je ispričao i zapisao Rabi Aryeh Lev Ginsberg, Rav u New Yorku. Rabi Ginsberg je imao člana zajednice, koji je pak imao sina, koji je otišao učiti u Erec Jisrael. Taj je sin postao vrlo privržen Erec Jisraelu te je odlučio upisati Hesder ješivu koja kombinira učenje Tore s vojnom službom. Postao je pripadnik izrael ske vojske i zapravo se uspeo do vo deće pozicije u Izraelskim obrambe nim snagama. U ljeto 2005. godine izraelska je vlada odlučila Gazu predati natrag Arapima. Vojska je silom morala ukloniti Židovske na seljenike koji su odbijali dobrovolj no napustiti svoja naselja. Američki je student bio vrlo uzrujan zbog tog zadatka. Smatrao je da je to pogre šno, no kao vojnik slijedio je nare dbe i sudjelovao u prisilnoj evaku aciji.

Njegova je jedinica došla u jedno naselje u Gazi. Njegov je zadatak

Haham Ben Sion sugerira da se prvo treba staviti talit, jer nakon što se na sebe prihvati post, smatra se da je nastupila noć, a noću se talit ne nosi.

bio da sve naseljenike ukrca u auto buse i evakuira ih. Surađivao je s ra binom tog naselja. Svi su se naselje nici sakupili u gradskoj sinagogi. Rabin je govorio, vojnik je govorio, svi su plakali i naposljetku su svi izišli iz šula i ukrcali se u autobus. Nakon što su svi izišli iz zgrade, vojnik je iz svoje naprtnjače izvadio sidur. Kleknuo je na zemlju, iskopao rupu i zakopao svoj sidur. Rav tog naselja upitao ga je zašto je to uči nio. Vojnik je odgovorio da ćemo možda za godinu dana, ili za 5 go dina, ili za 50 godina ponovo doći na ovo mjesto, ljudi će ponovo ovdje graditi i možda će oni naći ovaj sidur i shvatiti da smo na ovom mjestu ostavili svoja srca i molitve.

Preskačemo 11 mjeseci. Sada je ljeto 2006. Militanti Hamasa zarobili su Gilaada Shalita u Gazi. Izrael je odlučio ponovo upasti u Gazu po kušavajući ga pronaći. Jedinica o vog Amerikanca ponovo je bila po slana u Gazu da podigne logor koji će služiti kao baza za operacije. Ušli su u Gazu pod okriljem noći. Nisu točno znali gdje se nalaze, no zaus tavili su se na jednom pustom mje stu da postave logor. Sljedećeg ju tra, vojnik je pogledao unaokolo. Uopće nije znao gdje se nalazi. Ni šta mu nije bilo poznato. Sve što je

vidio bili su ostaci razorenih kuća, staklenika i zgrada. Nije imao poj ma gdje se nalazi. Obuzeo ga je os jećaj da bi trebao potražiti svoj sidur Kleknuo je na zemlju i počeo kopati. Odjednom, naišao je na svoj sidur. Šanse da se to dogodi bile su gotovo nikakve i pronalazak sidura ga je uistinu snažno potresao. Nazvao je svog oca u Ameriku i ispričao mu ovu nevjerojatnu priču te mu rekao da zamoli svog rabina da mu ra stumači kakvo značenje za njega ima ovaj pronalazak.

Rabi Ginsberg je i sam bio zapa njen, i nije se mogao prisiliti da protumači značenje ovog događaja. Međutim, dogovorio je sastanak tog vojnika s Ravom Chaimom Kaniev skyim kako bi vojniku dao priliku da čuje mišljenje velikog i svetog čovjeka u Izraelu o značenju tog događaja.

Rav Chaim Kanievsky ga je upi tao: "Što si učinio kada si saznao da ćeš morati iseliti naseljenike iz Ga ze?" Vojnik je odgovorio: "Otišao sam svom zapovjedniku, pa dalje po cijelom zapovjednom lancu, po kušavajući uvjeriti svakoga od njih da je to bila pogreška i da ne bi smo trebali provesti tu operaciju." "Što si još učinio?" ustrajao je Rav Kanievsky. Vojnik je dodao da se molio Gospodaru Svijeta da ne dođe do toga i da On pokaže svoju Milost.

Rav Chaim je potom upitao: "I on da kada je do toga došlo, i ti si ih morao iseliti, što si tada učinio?" Vojnik je odgovorio: "U tom sam trenutku prestao moliti da se to ne dogodi." Rav Chaim Kanievsky je rekao: Gospodar Svijeta ti kaže: Ni kada nemoj prestati moliti za nešto! Zbog toga si našao svoj sidur. Zako pao si svoj sidur jer si smatrao da je uzaludno dalje moliti se. B g je uči

nio da ga nađeš kako bi razumio da nikada nije prekasno moliti za ne što! "Sve je izgubljeno?" B g ti kaže: "Ne. Nije sve izgubljeno. Uzmi sidur i počni se ponovo moliti."

To je pouka koju moramo imati na umu u vrijeme Velikih blagdana. "Uzdaj se u B ga. Okrijepi srce svoje. I uzdaj se u B ga." [Tehilim 27,14]. Tal mud tumači kako ovaj pasuk znači da ako se netko moli i vidi da mu molitve nisu uslišane, on treba mo liti dalje. [Brahos 32b] To je jedna od najvećih pogrešaka koje činimo. Mi slimo kako se molimo za tolike bo lesne koji se nisu oporavili. Molimo se za tolike nesretne prilike koje se ne popravljaju. Molimo se za toliko toga, a naše molitve očito nisu usli šane. To je pogreška. Niti jedna mo litva nikada nije "uzaludna". Možda nam nije pomogla u određenom tre nutku ili na određenom mjestu, no sve se molitve uzdižu u nebesa i u nekom trenutku i na nekom mjestu djeluju. Talmud kaže da je molitva jedna od stvari koje stoje na najvišoj točki svijeta, a ljudi je ipak uzimaju olako [Brahos 6b]. Baal Šem Tov tu mači da je razlog zašto je ljudi uzi maju olako upravo to što je mjesto na kojem ona djeluje "najviša točka svijeta" (b'rumo šel olam) tako da mogu proći stoljeća dok se ovdje na zemlji ne primijeti njezino djelova nje. Možemo se moliti za sebe, i možda će naša molitva zaživjeti, ali će utjecati tek na naše praunuke. Ne vidimo rezultate, pa je ponekad uzi mamo olako.

Mi živimo u doba kompjutera ka da možemo ukucati svoje pitanje u pretraživač i istog časa dobiti odgo vor. Mi nismo u stanju osjećati se povezanima s molitvom kojoj će trebati tri stoljeća da bude uslišana. Mi nismo na to navikli i uzimamo to olako.

To je pouka iz priče o Siduru: Ne moj se prestati moliti. Naposljetku, ima još jedna stvar koju moramo imati na umu. Koliko god ovi dani bili sudbonosni po nas osobno, ne smijemo zaboraviti na potrebe Klal Jisraela i Židovskog naroda. Kada čujemo vođe moćnih zemalja, koje jednog dana mogu imati nuklearno oružje, kako govore o brisanju Izra ela s lica zemlje, mi moramo lijevati gorke i prestrašene suze moleći za Milost da naši neprijatelji ne uspiju stvoriti svoje oružje.

Ima poznati pasuk kojeg čitamo u haftari na šabos kada Roš hodeš padne u nedjelju. "...A Šaul reče Jonasanu si nu svojem: Zašto sin Jišajev (Dovid) ne dođe niti jučer niti danas na kruh (el haLahem)" [Šmuel I 20,27]. Homi letski, ovaj se pasuk tumači: "Zašto sin Jišajev (Mesija) ne dođe niti jučer niti danas?" Mi neprestano molimo za Mošijaha, godinu za go dinom, a on ne dolazi. Zbog čega?

Odgovor je "el haLehem" jer u svo jim molitvama stalno tražimo kru ha, umjesto da tražimo Mošijaha. Nas zanima preživljavanje. Ono je središte naših molitava. Pa su naše molitve uslišene i mi imamo za život. Međutim, ne molimo se do voljno da dođe Mošijah. Da to čini mo, i te bi molitve do sada već bile uslišane.

Moramo se moliti ne samo za svo je osobne potrebe, već nam je potre bna i makro perspektiva. Moramo imati na umu da je Židovski narod u opasnosti. Nije nam potrebna buj na mašta da zamislimo "što može poći naopako?", "što se može desiti Židovskom narodu?" Samo proči tajte novine. Slušajte vijesti. Pogle dajte što govore u Iranu i drugim arapskim zemljama. Ako nas inte resira samo "el haLehem" [naša po treba da zaradimo svoj kruh], to je razlog što "sin Jišajev" još nije do šao.

Frand: Razmišljanja

molitvi prije Jom kipura

Alija po alija

Kohen prva alija 6 p’sukim (Vajikra 16,1 6)

Prvi dio sedre bavi se službom za Jom kipur u Beit HaMikdašu Seder haavoda. Emocionalni element uvodi se kada Tora kaže da je B g ove zapovijedi dao "nakon smrti dvojice sinova Aharonovih". Ne možemo izbjeći da u nama ne odje kne ovaj splet stvari kada Kohen gadol vrši najuzvišeniju duhovnu zadaću dok se u pozadini nalazi osobna tuga. Ti su osjećaji posebno snažni dok ovo čitanje slušamo na Jom kipur.

Prije nego što je opisana služba, kohanim su upozoreni da ne ulaze u Beit HaMikdaš osim kada imaju za daću koju trebaju obaviti.

Cijela služba za Jom kipur, sa svim njenim pojedinostima, pred stavlja jednu micvu. Aharon će uzeti

bika kao žrtvu okajnicu i ovna kao žrtvu paljenicu. Odjenut će svoje naročite halje (Kohen gadol se na Jom kipur presvlačio iz svog punog kompleta od osam haljina u pose ban komplet od četiri potpuno bije le haljine koje je nosio kad je ulazio u Svetinju nad svetinjama). Kohen gadol pere ruke i noge deset puta tijekom dana i uranja u mikve pet puta.

Levi, Š'liši, R'vi'i druga, treća, četvrta alija 18 p’sukim (16,7 16,24)

"Od naroda" Aharon uzima dva jarca za grijehe i ovna za ola. Bik je pomirenje za Aharona i kohanim. Baca se ždrijeb kako bi se odlučilo kojega od dva (identična) jarca treba prinijeti kao korban, a koji će biti poslan živ u pustinju kao žrtveni jarac.

Postoje dva vrlo različita stila gri jeha odbacivanje onoga što B g ka že i udaljavanje od božanskog, te kršenje Njegovih zapovijedi u po kušaju da Mu se približi. Većina grijeha je prvog tipa. Nadav i Avihu su bili drugi tip. Kao odgovor na ove dvije suprotne motivacije za grijeh, imamo dvije žrtve jednu koja se prinosila u Beit HaMikdašu, zapravo, njezina se krv unosila u Kodšei kodošim, i druga koja se u potpunosti slala dalje od Beit HaMikdaša. Jarci su bili identični.

Sve dužnosti na taj dan obavlja Kohen gadol, uz minimalnu pomoć drugih kohanim. Kada Kohen gadol ulazi, Svetinja nad svetinjama je ispunjena dimom prinosa tamjana. Služba za Jom kipur je kompleksna, o njenim pojedinostima čitamo tije kom ponavljanja Amide za Musaf Jom kipura, kao i u čitanju Tore.

Zatim se nastavlja opisivati kom pleksnu službu za Jom kipur. Među mnogim zadaćama Kohen gadola na Jom kipur je Vidui u ime čitavog Izraelskog naroda. Njegovo prizna nje grijeha mora pratiti priznanje svakog Židova, ako se želi postići potpuno pomirenje. Rambam kaže da postoji "oproštenje zajednici" za "manje" prekršaje, dok se za veće grijehe traže da pojedinac izvrši svoju vlastitu t'šuvu. Čak i kad postoji "oproštenje zajednici", pojedinac mora biti dio te zajednice kako bi od toga imao koristi. Onaj koji se distancira od zajednice ne prima dobrobiti zajedničke molitve, pokajanja i pomirenja. (Ako ovo po jednostavimo do kraja, cilj je da pojedinac učini svoju t'šuvu, nema

"hokus pokus" i oprošteno ti je zbog onoga što su drugi učinili. Ali to što ste dio židovske zajednice potiče proces.)

Hamiši i Šiši peta i šesta alija 10 p’sukim (16,25 16,34)

Tora nastavlja s detaljima službe za Jom kipur. Ona završava "ponav ljanjem" pravila Jom kipura za sva koga od nas (micvot za Jom kipur za nas ubrajamo iz Paršat Emor) te izja vom da dan Jom kipura pomaže donijeti pomirenje Narodu. Tako su, dakle, sam taj dan, služba u Hramu, zajednička molitva i naše osobne molitve, naš post, naše t'šuva i pri znanje, kombinacija koja omogućuje da se postigne istinsko oproštenje za sebe i za čitav Izrael.

Maftir – 5 p’sukim (Bamidbar 29,729,11)

Tora predstavlja Musaf Jom kipura. Ovdje i prethodno u Emor predstavljeni su svi hagim

Minha – 30 p’sukim (Vajikra 18,118,30)

U 18. poglavlju navedeni su brojni zabranjeni seksualni odnosi. Prvo, postoji općenito upozorenje da se ne oponašaju negativne pojave Egipta (odakle smo nedavno došli), te prakse kanaanskih naroda (gdje ćemo uskoro otići). Moramo isklju čivo slijediti B žje zakone i propise, i živjeti prema njima.

Iz pojma v'hai bahem, "i živjeti po njima", mi učimo dva važna načela. Židovstvo nije samo religija; ono je način života. Nadalje, ovaj redak je (jedan od) izvora principa da se mnoge micvot (ali ne i sve!) stavljaju

po strani kada postoji situacija opas na po život. Prema micvot treba ži vjeti, a ne umrijeti.

Zabranjeno je biti "intiman/na" bilo kojim od zabranjenih odnosa, a to su kako slijedi: homoseksualni odnosi između oca i sina su (dvo struko) zabranjeni, "odnosi" između majke i sina su zabranjeni, isto tako zabranjena mu je i supruga njegova oca, čak i nakon razvoda ili smrti oca; brat i sestra (od bilo kojeg od roditelja ili njih oboje) zabranjeni su jedno drugome. Postoji dodatna zabrana za očevu kćer koja nije kćer vaše vlastite majke. Sinovljeva kći i kćerina kći izričito su zabranjeni. Zabrana vlastite kćeri izvedena je logičkim argumentom kal vahomer Važno je zapaziti da je ova micva izvedena logikom, umjesto da je zapisana. Strina (s očeve strane) ili tetka (s majčine strane) nije dopu štena. Homoseksualni čin između nećaka i očeva brata dvostruko je zabranjen. Zabranjeni su odnosi s ujakovom suprugom ili snahom. Bratova supruga je zabranjena, osim kada je nadjača micva o jibumu Pojašnjenje ...

Muškarac može uzeti šogoricu na tri različita načina. (1) Sestra njego ve žene zabranjena mu je tijekom ži vota njegove supruge. Ako njegova supruga umre, on se može oženiti

njenom sestrom. Ako se razvedu i njegova je bivša žena još uvijek živa, njezina sestra mu je zabranjena. (2) Žena njegova brata zabranjena mu je ako su oni razvedeni, ili čak ako je njegov brat umro, a da je u tom braku imao djece. Ako je brat umro bez potomstva, onda su šogor i šogorica privremeno međusobno povezani. Oni se ili vjenčaju u skladu s pravilima jibuma, ili se njihova "veza" raskida postupkom sličnom razvodu poznatom kao halica. Kod aškenaza postoji dugo trajna rabinska zabrana jibuma. Dopuštena (obavezna) je samo nje gova alternativa halica. Međutim, sve do halice, ta je žena zabranjena svakom muškarcu. (3) Šogorica (že na ženinog brata) bit će mu dopu štena ako postane slobodna zbog smrti ili razvoda braka.

Zabranjeno je imati vezu sa ženom i njezinom kćerkom (ili majkom ista stvari) ili njezinom unukom od sina ili kćeri. (Druga od tih veza predstavlja kršenje zabrane.) Odno si sa sestrom vlastite žene zabra njeni su za života njegove žene (vidi gore navedeno pojašnjenje). Čovjek ne može spavati s ženom dok je ona nida, zabranjeni su odnosi sa ženom drugog muškarca.

Homoseksualni postupci su zabra njeni. Spolne intimnosti sa životi njama zabranjene su muškarcima i ženama.

Ne smijemo se oskvrnuti radeći bilo što od gore navedenog. Ovi od vratni postupci onečišćuju Zemlju i uzrok su protjerivanja s nje. Takve postupke moramo strogo izbje gavati.

crta dobrote

zapovijedi

184. Pričekajte vani: Zabrana koha nim da proizvoljno ulaze u Hram ... ne smije ući u Svetište u svako doba... (Levitski zakonik 16,2)

Ovaj stih izričito zabranjuje Kohen Gadolu (Velikom svećeniku) ula ženje u Svetinju nad Svetinjama, osim da vrši službu za Jom Kipur. On uključuje i upozorenje običnim kohanim da se ne zadržavaju oko heihala ("Svetoga") kada ne obavljaju hramsku službu. Postoji značajna razlika između zabrane ulaska Ko hen Gadolu u Svetinju nad svetinja ma i zabrane običnom kohenu koji se mota oko Svetoga. Kohen Gadol bi bio podložan Nebeskoj smrtnoj ka zni zbog nepotrebnog ulaska u Sve tinju nad svetinjama, što nije slučaj kod običnog kohena koji lješkari oko Hrama.

Razlog ove zabrane je jasan: Beis HaMikdaš nije kohenova kuća ni dru štveni klub. On je Hram posvećen B žjoj službi. Mi ovaj problem ima mo i u našim sinagogama. Hvala B gu, osjećamo se ugodno u našem šulu. Nažalost, ponekad se previše udomaćimo i zaboravimo da to nije društveni centar. Zaboravljamo da smo tamo da bismo razgovarali s B gom, a ne s našim prijateljima. Ova micva donosi važnu pouku koja je primjenjiva na sve nas danas.

Ovaj micva se odnosi za kohanim u vrijeme Hrama. O njoj se raspravlja u talmudskom traktatu Menahos na stranici 27b i u Mišni u prvom po glavlju traktata Kelim. Ova micva je kodificiran u Mišne Tora u drugom poglavlju Hilhos Bijas HaMikdaš i 68. je od 365 negativnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvos.

185. Oprosti i zaboravi: Obveza da se postupa prema službi za Jom kipur

Ovako će Aron ući u Svetište ... (Levitski zakonik 16,3)

Nakon što je rečeno da Veliki svećenik neće proizvoljno ulaziti u

Svetinju nad Svetinjama, objašnjeno nam je u kojim okolnostima on tre ba ući: da bi vršio službu za Jom Ki pur. Ova micva obuhvaća cjelokup nu službu za Jom Kipur, koja se ima provesti po propisanom redoslijedu.

Ostatak poglavlja opisuje redosli jed te službe: odjeću koju je nosio Veliki svećenik dok je vršio službu, ždrijeb koji se baca za dva jarca, osobni hatas (žrtva za grijeh) Kohen Gadola, službu tamjana, prskanje krvi, slanje jednog jarca na stjeno vito mjesto, paljenice i još mnogo toga. (Sve u svemu, bilo je petnaest životinjskih žrtava, uključujući dvije redovne dnevne žrtve koje su se svakodnevno prinosile.)

Sve ove službe obavljao je Kohen Gadol osobno. Uranjao je u mikve ukupno pet puta i izmjenjivao od jeću iz svoje bijele uniforme u zla tnu i obrnuto. Također je prao ruke i noge ukupno deset puta.

Razlog za tu micvu je to što je B g uistinu dobar prema nama! Odvojio je jedan dan u godini na koji je pose bno otvoren da primi naše tešuve (pokajanja) i s radošću nas prima kada Mu se vratimo. Na Jom Kipur, B g ne samo da oprašta, on zapravo briše prošlost. Ali ima jedna kvaka.

Poznata vam je izreka: "B g pomaže onima koji pomažu sebi?" Dakle, on neće sve to učiniti ZA nas koliko je spreman učiniti to S NAMA ZAJE DNO. Ne možemo samo sjediti i očekivati da automatski budemo očišćeni, mi moramo učiniti svoj dio. U vrijeme Hrama, to je značilo slijediti redoslijed službe žrtava za Jom Kipur. Danas to znači službu za Jom Kipur u našim sinagogama (kao i post i stvarno pokajanje od naših grijeha!).

Ta se micva držala u vrijeme Hra ma. Ona je predmet talmudskog trakta Joma i kodificirana je u Mišne Tora u Hilhos Avodas Jom HaKipu rim. Ona je 49. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMi cvosu.

Minha

188. Negia!: Zabrana bliskog doti caja s osobama suprotnog spola

Muškarac se ne smije približiti bilo ka kvom zabranjenom odnosu ... (Levitski zakonik 18,6)

Svi se pitaju: "Gdje u Tori piše da ne smijem dotaknuti nekog suprot nog spola?" Evo, ljudi, ovdje! Ključ ne riječi u našem stihu nisu "pribli žavati" se. Kako Rambam objašnja

Rav

va ("Sefer HaMicvos, neg. 353."), "čak i bez stvarnog spolnog odnosa, kao što su grljenje i ljubljenje". Drugim riječima, mi ne smijemo vr šiti kontakt ljubavne naravi u za branjenim odnosima, što uključuje i udane žene i one koje su nida (imaju menstruaciju). Neljubavni doticaj, kao što je kod liječnika ili zubara ti jekom njegovog rada, sasvim je dru ga priča.

Mada ovaj stih kaže "muškarac", to se jednako odnosi i na muškarce i žene. Kao što Raši objašnjava, gla gol "približiti se" napisan je u mno žini. Budući da su muškarci već uk ljučeni pojmom "čovjek", koga bi još plural mogao uključiti? Ne ostaje nitko osim žena!

Razlog za tu micvu je jasan: seksu alni nagon je kod ljudske vrste jedan od najsnažnijih poriva. No, mi nismo životinje, već ljudi, pa bismo se trebali biti u stanju izdići iznad naših poriva. Ova nam micva poma že da se držimo podalje kako ne bismo pali u zamku. Ako si ne uz memo male slobode, nećemo postati opušteni i na kraju previše bliski s pripadnicima suprotnog spola. Ako imamo postavljene mjere zaštite, nećemo posrnuti u pitanjima seksualne prirode.

To ne znači da je judaizam puri tanski ili da je seks "nužno zlo" do pušteno samo zbog opstanka vrste. Baš naprotiv! Seks je dobra stvar u svom pravilnom okviru, a to je bra čna veza. Baš kao što je hrana koju jedemo uzdignuta zakonima ka šruta i govorenjem brahos (blago slova), spolni odnosi čovjeka se pu tem Tore uzdižu od životinjskog čina u nešto više. B g ne kaže toliko stvarima "ne" koliko ih kontekstua lizira kako bi ih trebalo vršiti da se postane bolja osoba, umjesto da budu na vlastitu štetu.

189. Arajos Otac: Zabrana spolnih odnosa s ocem

Golotinje svog oca ... (Levitski zakonik 18,7)

190. Arajos Majka: Zabrana spolnih odnosa s majkom

... i golotinje svoje majke nećeš otkriti (Levitski zakonik 18,7)

191. Arajos Pomajka: Zabrana spolnih odnosa s očevom supru gom

Nećeš otkriti golotinje žene svog oca ... (Levitski zakonik 18,8)

192. Arajos Sestra: Zabrana spolnih odnosa s bilo kojom se strom

Golotinje svoje sestre, bilo da je ona kći tvog oca ili kći tvoje majke, bila ona rođena u domu ili izvan njega, nećeš otkriti ... (Levitski zakonik 18,9)

193. Arajos - Unuka I: Zabrana

Golotinje kćeri svoga sina ... (Levitski zakonik 18,10)

194. Arajos Unuka II: Zabrana odnosa sa kćerinom kćeri

... ili kćeri svoje kćeri nećeš otkriti. (Levitski zakonik 18,10)

195. Arajos Kćer: Zabrana spolnih odnosa sa kćeri

...

196. Arajos - Polusestra: Zabrana odnosa s kćerkom očeve žene Golotinje kćeri svog oca, rođene od tvog oca ... (Levitski zakonik 18,11)

197. Arajos Teta I: Zabrana spo lnih odnosa s očevom sestrom Nećeš otkriti golotinje sestre svoga oca ... (Levitski zakonik 18,12)

199. Arajos Stric: Zabrana spolnih odnosa s očevim bratom Nećeš otkriti golotinje brata svoga oca ... (Levitski zakonik 18,14)

200. Arajos Strina: Zabrana odno sa sa suprugom očeva brata ... njegovoj ženi nećeš se približiti (jer) ona je tvoja strina. (Levitski zakonik 18,14)

201. Arajos Snaha: zabrana spo lnih odnosa sa sinovljevom su-

prugom

Nećeš otkriti golotinje svoje snahe ... (Levitski zakonik 18,15)

202. Arajos Šogorica I: Zabrana spolnih odnosa s bratovom ženom

Nećeš otkriti golotinje žene svoga brata... (Levitski zakonik 18,16)

203. Arajos Majka i kći: Zabrana odnosa sa ženom i kćeri

Golotinje žene i njene kćeri nećeš otkriti... (Levitski zakonik 18,17)

204. Arajos - Baka i unuka I ... kćer njezina sina ... (Levitski zakonik 18,17)

205. Arajos Baka i unuka II

... ili kćeri njezine kćeri, nećeš uzeti kako bi je otkrio ... (Levitski zakonik 18,17)

206. Arajos Šogorica II

Nećeš oženiti ženu uz njenu sestru, i tako ih učiniti suparnicama ... za njena života (Levitski zakonik 18,18)

207. Arajos - Nida

Nećeš se približiti ženi u njezinu stanju menstrualne nečistoće ... (Levitski zakonik 18,19)

208. Nitko da ne prođe: Zabrana provođenja vlastite djece kroz vatru Moleku

Nemojte učiniti da bilo koje tvoje dijete prođe (kroz vatru) za Moleka ... (Levitski zakonik 18,21)

209. Politički nekorektno: Zabrana homoseksualnosti

Nećeš leći s muškarcem na način kako se liježe sa ženom (Levitski zakonik 18,22)

210. Tegleća marva: Zabrana besti jalnosti (za muškarca)

Nemoj leći ni s kakvom životinjom da bi se obesčastio ... (Levitski zakonik 18,23)

211. S druge strane ...: Zabrana bestijalnosti (za ženu)

... i žena neće stati pred životinju da se pari s njom... (Levitski zakonik 18,23)

Potpuna tešuva

Jom Kipur je dan na koji je Moše Rabenu sišao s Har Sinaja s drugim parom luhot. R. Chaim Friedlander z"l (mašgiah ruhani Ponovezh Yeshi ve u Bnei Brak, umro 1986.) piše:

Luhot simboliziraju srce možda se zbog toga luhot često, mada po grešno, prikazuju zaobljenih vrhova poput našeg uobičajenog simbola za srce dok ono napisano na luhot predstavlja Volju B žju, koju čovjek treba "urezati" u svoje srce. Osoba koja uspije privezati svoje srce uz Volju B žju više neće biti rob samoj sebi i oslobodit će se svjetovnih želja svoga srca. To je razlog zašto Pirkei Avot izvodi igru riječi između "ha rut"/"uklesane" (vidi Šmot 32,16) i "herut"/"sloboda", i tvrdi da čovjek nije slobodan sve dok ne proučava Toru.

Kad su dobivali prve luhot, Bnei Jisrael su se prije toga tri dana pri premali i postigli razinu Adam Ha rišona (Prvog Adama) prije njegova grijeha. Oni su mogli primiti luhot koje je isklesao B g, jer su im srca koje luhot simboliziraju bila čista poput prvog srca koje je B g stvorio, objašnjava R. Friedlander.

Međutim, nakon grijeha sa Zlat nim teletom, sve se promijenilo. Ni je bilo perioda očišćenja prije dobi vanja luhot, a i same luhot napravio je čovjek jedino je zapis dodao B g. Poput baal tešuve, zadaća Bnei Jisrael nakon grijeha bila je da izlože svoja srca (luhot), tako da ih Tora (zapis) može uzdići. Na taj način se vrši pokajanje. (Siftei Chaim, Vol. 1 p.25 [1. izd.])

Jedne je godine, u noći prije Jom kipura, R. Shlomo Zalman Auer bach z"l (1910 1995, Jerušalajim) ko mentirao pred svojom obitelji: Nevjerojatno je da toliko puno ljudi pokuca na moja vrata s pitanjima u vezi zakona o postu i zakona o molitvama, dok izgleda da nitko nema pitanja o zakonima o tešuvi, koja je glavna micva ovog dana. (Citirano u Minchat Avot str.110)

Postoje određeni grijesi za koje Jom kipur ne daje pomirenje.

Umjesto toga, osoba može dobiti odgodu kao rezultat tešuve.

Gemara (Joma 86a) uči da postoje određeni grijesi za koje Jom kipur ne daje pomirenje. Umjesto toga, osoba može dobiti odgodu kao re zultat tešuve i Jom kipura, a zatim pomirenje za te grijehe dobiti kroz patnju. S tim u vezi, Rabbeinu Yo nah z"l (Španjolska, umro 1263.) pi ta: Kako ovo može biti u skladu sa stihom (Vajikra 16,3 dio čitanja iz Tore za Jom kipur), "Jer u taj dan On će osigurati pomirenje za vas da vas

očisti; od svih vaših grijeha pred Vječ nim bit ćete očišćeni"?

On tumači: Potonji dio ovog stiha nije obećanje, već zapovijed. Kon kretno, nama je zapovijeđeno da is tražimo i ispitamo svoje postupke i vratimo se Vječnom na Jom kipur. Rabbeinu Yonah dodaje: Mada po stoji općenita micva da izvrši tešuva, postoji i dodatna micva na Jom ki pur. (Sha'arei Teshuvah 4,17)

R. David Cohen šlita (rabin i plo dan pisac iz Brooklyna u NY) piše: Iz riječi Rabbeinu Yone može se zaključiti da je micva o tešuvi na Jom kipur drugačija od općenite micve za tešuvu koja se odnosi na sve dane. Tijekom cijele godine, nije pogrešno pokajavati se za jedan po jedan grijeh, no na Jom kipur nije tako. Na Jom kipur micva glasi, "od svih svojih grijeha... bit ćeš očišćen." Ako bi se netko pokajao za jedan grijeh, ali ne bi žalio zbog drugog grijeha, on bi dobio potpuno pomirenje za grijeh za koji se pokajao, ali bi za nemario izvršiti micvu tog dana, odnosno, pokajati se za sve svoje grijehe. (Birkat Ya'avetz I str.66)

■

R. Avraham Zvi Margolis šlita (ra bin Karmiela u Izraelu), piše u ime R. Yerachmiela Yisraela Yitzchaka Danzigera z"l (1853 do 1910., Ale xanderer Rebbea, poznatog kao "Ji smah Jisrael"):

Kad čovjek postane svjestan svojih grijeha, to mora uključivati i svijest o boli koju je nanio B gu, nazovimo to tako [jer se našim grijehom pore metila svrha B žjeg stvaranja svije ta]. Čak i ako nečije pokajanje nije motivirano strahom od kazne, nego

sviješću da je, kao rezultat grijeha, oštetio svoju vlastitu dušu, ta je tešuva nepotpuna ukoliko nije uzeta u obzir bol koja je nanesena Šehini

Nažalost, čovjek u svom sadaš njem stanju uglavnom nije u stanju razumjeti štetu koju je njegov grijeh prouzročio. Stoga bi dio molitve po kajanja trebao biti da ga B g pro svijetli i ukloni zavjese i velove koji ga odvajaju od B ga. Tek kad osoba shvati kakav bi njen odnos s B gom mogao biti, ona će biti u stanju pro cijeniti što gubi time kada griješi. (Dvar Ha'teshuvah str.168)

Tijekom cijele godine, nije pogrešno pokajavati se za jedan po jedan grijeh, no na Jom kipur nije tako. Na Jom kipur micva glasi, "od svih svojih grijeha... bit ćeš očišćen." Tko ne čini tako zanemario je izvršiti micvu tog dana, odnosno, pokajati se za sve svoje grijehe

Naši učenjaci podučavaju da se pomirenje ne može postići dok se ne da zadovoljština onima protiv kojih je počinjen grijeh. Neki kažu da se ne može postići pomirenje čak ni za svoje grijehe protiv B ga, dok se nije primjereno izmirilo za svoje grijehe protiv čovjeka i dobilo oprost. (Kaf Hachaim 606,3)

Zašto? Zato što je pomirenje samo za neke grijehe poput uranjanja sa

mo dijela tijela u mikve. Jasno je, či stoća se ne postiže na taj način. (Mu ssar Hamishnah)

R. Avraham Halevi Horowitz z"l (16. stoljeće, otac Shelaha Hakado sha) primjećuje:

Obveza da se zatraži oprost od o nih koje smo uvrijedili ne znači ura diti ono što se obično čini, dakle, da se malo prije Kol Nidrei, pristupi svom bližnjem i zatraži ga za op rost. Neminovno, ovaj će odgovo riti: "Nisi učinio ništa što bih ti imao oprostiti." Potom, ova dvojica prija telja oproste jedan drugome, nešto potpuno nepotrebno, jer su uvijek bili dragi jedan drugome i nikada ne bi poželjeli povrijediti jedan dru goga.

Nasuprot tome, nastavlja R. Horo witz, neprijatelji imaju tendenciju da ne traže oprost jedan od drugo ga. Umjesto toga, svaki od njih ka že: "Da je njemu stalo do mira, pri šao bi mi." Mudar će čovjek, među tim, prepoznati da je pravi znak snage poniznost, pa će on preuzeti inicijativu kako bi smirio svog ne prijatelja, čak i ako je njegov neprija telj u krivu. (Emek Berachah)

R. Shlomo Zalman Auerbach z"l piše: Zatražiti općenito oproštenje za sve grijehe koje je netko počinio protiv drugoga funkcionira samo za manje prekršaje. [Ako je netko po činio ozbiljnije djelo, on ga mora

konkretno navesti kada zatraži op rost] (Citirano u Halichot Shlomo: Moadim str.44)

Ako onaj tko je sagriješio protiv tebe ne dođe do tebe da zatraži op rost, moraš mu se staviti na raspo laganje, tako da bi mogao zatražiti oprost. (Mateh Ephraim)

Zbog toga što Jom kipur ne isku pljuje sve dok se ne da zadovoljšti na svom bližnjem, čovjek treba vo diti računa da kaže sljedeću mo litvu (dio Tefile Zaka) koja je tiskana u mnogim mahzorim:

"Dajem potpun oprost svima koji su se ogriješili o mene, bilo fizički ili financijski, ili koji su me ogovarali ili me čak oklevetali; tako i svima koji su me povrijedili, bilo fizički ili financijski, i za svaki ljudski grijeh između čovjeka i njegovog bližnjeg osim u vezi novca kojeg želim zatražiti i mogu ga povratiti prema halahi, te osim onome koji griješi protiv mene i kaže: "Ja ću griješiti protiv njega, a on će mi oprostiti" osim njima, dajem svoj potpuni oprost, i neka ni jedna osoba ne bude kažnjena zbog mene.

"I kao što sam ja oprostio/la svima, tako Ti daj da nađem milost u očima svake osobe, pa da mi dâ potpuni oprost."

Potpuna tešuva

liječenje našeg razlomljenog svijeta: Jom Kipur i izazov opraštanja

Deset dana pokajanja su najsvetije vrijeme u Židovstvu. Počeli su pro šle nedjelje uvečer s Roš Hašanom, židovskom Novom godinom, a kul miniraju danas na Jom Kipur, naš Dan pomirenja. Ni u jedno drugo vrijeme ne osjećam se toliko blizak s B gom, a pretpostavljam da je tako i većini Židova.

Ti dani čine sudsku dramu koja se razlikuje od svih ostalih. Sam B sudac, a mi se na suđenju borimo za svoj život. Drama započinje na Roš Hašanu, oglašavanjem šofara skog roga, koji najavljuje da sud za sjeda. Knjiga života, u koju će biti upisana naša sudbina, sada leži otvorena. Kao što kažemo u molitvi, "Na Roš Hašanu je zapisano, a na Jom Kipur zapečaćeno tko će živjeti, a tko umrijeti." Kod kuće jedemo jabuku umočenu u med kao simbol naše nade za slatku novu godinu.

Na Jom Kipur, atmosfera dosiže vrhunac intenziteta u dan posta i molitve. Stalno iznova ispovijeda mo svoje grijehe, čitavu abecedu li tanija grijeha, uključujući i one za koje vjerojatno nismo imali niti vre mena ni mašte da ih počinimo. Pre dajemo se na milost suda, odnosno, samog B ga. Upiši nas, kažemo, u Knjigu života.

I na kraju dugog i mukotrpnog dana, završavamo kao što smo i započeli deset dana ranije, uz zvuk ovnujskog roga ovaj put ne sa su zama i strahom, već suzdržanom, a ipak pouzdanom nadom. Priznali smo ono najgore o sebi i preživjeli.

Ispod površine ovog dugog vjer skog rituala nalazi se jedna od broj

dbine u vjeru. Pod tim je on smatrao da su u svijetu mitova ljudi suočeni s moćnim, hirovitim silama personi ficiranim kao bogovima koji su u

svoju sliku i priliku". Ova nam je fraza postala toliko poznata da za boravljamo koliko je to paradoksal no, s obzirom da u hebrejskoj Bibliji g nema ni slike ni obličja. Kao što pripovijest ubrzo razjašnjava, ono što ljudi imaju zajedničko s B gom je sloboda i moralna odgovornost.

Istinska vjerska misterija u judaizmu nije naša vjera u B ga, već B žja vjera u nas

najboljem slučaju bili indiferentni, a u najgorem neprijateljski raspolo ženi prema čovječanstvu. Jedino što ste mogli učiniti bilo je da ih poku šate umilostiviti, borite se s njima ili ih nadmudrite. To je bila kultura ka raktera i sudbine, a njen najpleme nitiji izraz bila je književnost grčke tragedije.

Židovi su svijet vidjeli na potpuno drugačiji način. Knjiga Postanka ot počinje time da B g stvara ljude "na

Židovska drama manje je drama o karakteru i sudbini nego o volji i iz boru. Za monoteistički um, prave bitke ne događaju se "tamo negdje", protiv vanjskih sila tame, nego "up ravo ovdje", između loših i boljih anđela naše prirode. Kao što je Jack Miles jednom istaknuo, tu razliku možete vidjeti u kontrastu između Sofokla i Shakespearea. Za Sofokla se Edip mora boriti protiv slijepe, neumoljive sudbine. Za Shakespea rea, koji piše u monoteističko doba, drama "Hamleta" nalazi se u nutri ni, između "prirodne boje odlučno sti" i "blijedog kalupa misli".

■

Problem je, naravno, što kada smo suočeni s izborom, često donesemo pogrešan izbor. Da su dobili drugu priliku, Adam i Eva bi vjerojatno položili test s plodom. Kajin bi se možda malo više potrudio u obuz davanju svog gnjeva. Od ovih bib lijskih epizoda do razaranja koje je Homo sapiens ostavio iza sebe ide izravna linija: rat, ubojstvo, pustoše nja koje čini ljudska rasa i uništava nje okoliša.

Naš je svijet i danas takav. Ključna činjenica u vezi nas, prema Bibliji, je ta što u univerzumu kojim inače vladaju zakoni, naša je posebnost to što možemo prekršiti zakon moć koju smo suviše skloni upotreblja

Lord Jonathan Sacks: Jom Kipur i izazov opraštanja

vati.

To otvara akutnu teološku dilemu. Kako da usuglasimo velike nade ko je B g polaže u čovječanstvo s na šom pohabanom i izlizanom moral nom arhivom? Kratki odgovor glasi oprost.

B g je u scenarij unio oprost. On nam uvijek daje drugu priliku i više od toga. Sve što moramo učiniti je priznati svoje prekršaje, ispričati se, popraviti štetu i riješiti da se pona šamo bolje, i B g oprašta. To nam omogućava da se istovremeno dr žimo najviših moralnih težnji, dok istodobno iskreno priznajemo svoje najdublje moralne promašaje. U to me se sastoji drama židovskih Viso kih blagdana.

U samom središtu ove vizije je ono što je nakon holokausta pisac Viktor Frankl nazvao našim "traga njem za smislom". Velike institucije današnjice nisu konstruirane da pruže smisao. Znanost nam govori kako je nastao svijet, ali ne i zašto. Tehnologija nam daje moć, ali nam ne može reći kako da je koristimo. Tržište nam daje stvari na izbor, ali ne i smjernice koji izbor donijeti. Su vremene demokracije daju nam maksimum osobne slobode, ali minimum zajedničkog morala. Možete biti svjesni ljepote svih tih institucija, no većina nas svejedno traži nešto više.

Smisao ne proizlazi iz misaonih sustava, već iz priča, a židovska je priča među najneobičnijima od svih. Ona nam govori da je B g želio da od nas učini Svoje partnere u djelu stvaranja, ali smo ga opetovano ra zočaravali. Ali On nikada ne odus

taje. On nam uvijek iznova oprašta. Istinska vjerska misterija u judaiz mu nije naša vjera u B ga, već B žja vjera u nas.

To nije, kako ponekad ateisti i ske ptici tvrde, utješna fantazija upra vo suprotno. Judaizam je B žji poziv ljudskoj odgovornosti da stvori svi jet koji je dostojan dom za Njegovu prisutnost. Zato se Židove toliko če sto može naći kao liječnike koji se bore protiv bolesti, kao ekonomiste

vjera kojoj je najveći vjerski izazov zacijeliti neke od rana našeg jako razlomljenog svijeta. Kako je Frankl to rekao: pravo pitanje nije što že limo od života, već što život želi od nas.

Judaizam je krajnje aktivistička vjera kojoj je najveći vjerski izazov zacijeliti neke od rana našeg jako razlomljenog svijeta.

To je pitanje koje nam se postavlja na Roš Hašanu i Jom Kipur. Dok molimo B ga da nas upiše u Knjigu života, on nas pita, što si do sada učinio sa svojim životom? Jesi li razmišljao o drugima ili samo o sebi? Jesi li donio izlječenje tamo gdje vlada ljudska bol ili nadu gdje si naišao na očaj? Možda ste bili uspješni, ali jeste li bili i na blago slov? Jeste li upisali druge ljude u Knjigu života?

koji se bore protiv siromaštva, kao odvjetnike koji se bore protiv nepra vde, kao učitelje koji se bore protiv neznanja i kao terapeute koji se bore protiv depresije i očaja.

Judaizam je krajnje aktivistička

Zapitati se ta pitanja jednom go dišnje u društvu drugih koji su spremni javno priznati svoje greške, poneseni riječima i glazbom drev nih molitvi, znajući da B g oprašta svaki neuspjeh koji priznamo kao neuspjeh i da On vjeruje u nas čak i onda kada mi izgubimo vjeru u se be, može biti doživljaj koji mijenja život. U tom trenutku otkrivamo da je B g, čak i u sekularno doba, još uvijek tu, i otvara nam se kad god smo se mi spremni otvoriti Njemu.

Jom kipur

stupanje u vezu sa samim sobom

Jom kipur nije samo sveti dan i dan opraštanja grijeha on je tako đer i veliki dan nade i optimizma. U velikoj mjeri svatko od nas biva ponovo rođen na taj dan. Svakome od nas pruža se prilika da ponovo preispita samog sebe. Iako većinu vremena u našim molitvama pro vodimo priznavajući svoje grijehe, neuspjehe i nedostatke, mi to čini mo s uvjerenjem da će B g u svom velikom suosjećanju prema Svojim stvorenjima izbrisati te grijehe. Mi ispovijedamo čitavu litaniju grijeha navedenih u našim molitvama tako da budemo očišćeni od svake mo guće krivice i da nam bude doz voljeno da krenemo dalje naprijed rasterećeni bremena prijašnjih smetnji.

Prije mnogo godina dok sam bio pravnik u Chicagu, poznavao sam kolegu koji je bio specijalist za vo đenje ljudi kroz proces osobnog bankrota. On mi je rekao da većina njegovih klijenata, neprestano radi pogrešku tako što ne popiše sve svoje dugove i obaveze u svojoj pr voj prijavi za zaštitu od bankrota. Oni ili zaborave neku obavezu, ili im iz nekog čudnog, ali snažnog psihološkog razloga, bude previše neugodno navesti tu stvar u svom

zahtjevu za bankrot. Jedna je stvar ne izvršiti obavezu prema bankov nom kreditu. Sasvim je druga stvar učiniti to prema onima koji su vam bliski i dragi.

Kada na najsvetiji dan u godini za tražimo B žansko oproštenje, litani ja grijeha i nedostataka, koja je suš tina jomkipurske molitvene službe, postoji zato da ispravi taj psihološki i emocionalni nedostatak. Mi ispo vijedamo svaki mogući grijeh, jer ljudska su bića u stanju, ako ne čak i sklona, da počine svaki mogući gri jeh. Naše je pamćenje selektivno i često puta nesavršeno.

Stid pred Stvoriteljem ljudska je osobina koju smo naslijedili od Adama, koji ju je pokazao kada se u cik zore ljudske civilizacije našao licem u lice s B gom. Stoga je cjelo kupni popis svih mogućih grijeha neophodan element za dobivanje oproštenja na Jom kipur.

Kao što sam gore spomenuo, Jom kipur je prilika koju nam pruža ovaj jedinstveni dan. Oslobođeni svje tovnih zadataka koji obavijaju našu egzistenciju tijekom čitave godine, imamo vremena razmisliti o stvarima u životu koje su od najveće važnosti obitelji, zajednici, tradi

ciji i našoj ostavštini koju ostavlja mo onima koji dolaze nakon nas. Iskreno se suočavamo sa svojom smrtnošću i ljudskim stanjem.

Također razmišljamo o svojoj du ši, koju smo toliko često ignorirali i zanemarivali zbog pritisaka naših svakodnevnih obaveza. Mi možemo ponovo napuniti taj rezervoar Ži dovskog ponosa koji leži u svakome od nas to koliko smo posebni mi kao pojedinci i zajedno kao narod. Identificirajući se kao Židovi, i razu mijevajući obaveze i prednosti koje taj identitet nosi, mi dobijamo istin ski osjećaj važnosti i svrhe u životu.

Oni koji su otuđeni, oni koji se ru gaju, oni smeteni, malo će utjehe na ći za sebe na taj sveti dan. Ali za one koji nastoje upoznati sebe, te time odražavati svog Stvoritelja i svoju vlastitu besmrtnost, dan Jom kipura je dan u kojem se pruža prilika bez premca i dan velikog zadovoljstva. On je nalik obnavljanju starog i dra gog prijateljstva i pronalaženja da vno izgubljene stvari koja za nas ima sentimentalnu vrijednost. Naša suština koja se nalazi duboko u na ma, koju razotkriva svetost dana Jom kipura, je taj davno izgubljeni dragocjeni predmet; ona je naš stari i najbolji prijatelj.

Fizičko uskraćivanje koje Jom ki pur od nas traži, podsjetnik je da se ništa što je u životu važno i trajno ne može postići bez žrtve i neke vr ste uskraćivanja. Judaizam ne pro povijeda asketski život. Tora popri jeko gleda na one koji svojevoljno

sebi uskraćuju dopuštena životna zadovoljstva. Rabini su nas podučili da su nagrade i prednosti u životu srazmjerni trudu i žrtvi koje ulaže mo u postizanje tih ciljeva.

U duhovnim i fizičkim svjetovima u kojim živimo ništa se ne dobiva besplatno. Uskraćivanje naših tjeles nih želja, što se od nas zahtijeva na Jom kipur, služi da nas podsjeti na ovu istinu. U molitvama na Roš ha šanu i Jom kipur mi priznajemo da riskiramo sve kako bismo mogli sta viti hranu na stol. Jom kipur i njego va tjelesna ograničenja podučavaju nas da također moramo riskirati i nelagodu kako bismo postigli bilo kakvu vrstu duhovnog stupnja i prisebnosti.

Odsutnost zvuka mljackanja za vrijeme jela, klokotanja dok se pije, i škripe čvrstih kožnih cipela, omo gućuje nam da u sebi čujemo onaj tihi glas, glas kojega stvara naša vlastita duša. Taj je glas ono što nas uzdiže i dovodi u vezu s našim Stvoriteljem. I to je ono što Jom ki pur čini najvećim danom veličine i mogućnosti čovjeka najsvetijim danom u godini.

Naše osobno unutrašnje svetište

Mada su na Jom kipur naše molit ve i misli upravljene ka nebu, stvar ni se Jom kipur mora odvijati u na ma samima. Daleko je lakše ispovi jediti svoje grijehe i nedostatke ne vidljivom B gu nego li ih istinski ispovijediti samome sebi. Tora nas uči da je Veliki svećenik Izraela ušao u svetište unutarnju svetinju Hrama na Jom kipur. Talmud to

naziva ulazak Kohen Gadola, Veli kog svećenika, kao ulazak "Lifnej u'lfanim." Ovaj izraz znači ući du boko unutra. Rabini Talmuda nisu samo govorili o fizičkom ulasku u odaje Svetinje nad svetinjama u Hramu u Jeruzalemu, već su pored toga govorili i o ulasku u naše vlas tite najintimnije odaje srca, uma i duše. Svima nama je na Jom kipur ponuđeno da uđemo u "Lifnej u'lfa nim." Jer bez istinskog samopreispi tivanja i istinskog opredjeljenja za poboljšanjem samog sebe, Jom ki pur može, ne daj B že, biti uzaludna vježba, ako ne čak i besmislena sati ra. To je ono na što upozorava pro rok Izaija u svojoj velikoj haftari koju čitamo na Jom kipur ujutro: "Zar je ovo dan posta koji ja tražim od vas? Da Meni pognete glave poput trske ili da se udarate šakom po prsima?"

Stvarni se Jom kipur mora odvijati u nama samima. Svima nama je na Jom kipur ponuđeno da uđemo u "Lifnej u'lfanim" u naše vlastite najintimnije odaje srca, uma i duše.

Sva takva javna kajanja su besmisle na ako uz njih ne dolaze iskreno uv jerenje u poboljšavanje samoga sebe i bolje vladanje prema B gu i čovje ku, konzistentno s takvim uvjere njem i analiziranjem samoga sebe.

Jom kipur na taj način omogućava duboko zadiranje u svoje vlastito unutarnje biće. To je dan uzdrža vanja od hrane i pića i drugih tje

lesnih aktivnosti. To je bijeg od stre sova i pritisaka svakodnevnog živo ta i problema i frustracija koje ga prate. Uvijek se brinemo za druge obitelj, prijatelje, Izrael, svijet, eko nomiju, itd. Jom kipur nam daje pri liku da se brinemo i budemo zaoku pljeni sobom ne na sebičan način već na smislen i pozitivan način. To je onaj jedan dan u godini kada možemo zaći duboko u sebe i pronaći smisao i svrhu svog postojanja. To nije jednostavno za napraviti. Lako može biti da se to neće moći postići u jedan dan ma kar taj dan bio i sveti dan Jom kipura. No Jom kipur nam barem fokusira našu pažnju na ne ophodnost toga da pokušamo po segnuti dublje u sebe kako bismo svoj život učinili smislenijim i spo kojnijim. Prorok Izaija opisuje zle ljude kao one koje bacaka podivljalo more njihovih želja i frustracija. G spod želi da mi brodimo mirnim vodama spokoja, vjere, predanosti i svetog ponašanja. Dan Jom kipura može naznačiti početak tog puta spokoja i bogobojazne svrhe. Dan ne bi trebao biti protraćen samo u vanjskim znacima pobožnosti i ka janja. On bi nam trebao pomoći da posegnemo duboko unutar sebe sa mih i dosegnemo svoju dušu, ugla čamo svoju dušu, te da to bude dan pokajanja i obnavljanja kao što je to B g i zamislio.

Berel Wein: Jom kipur

stupanje u vezu sa samim sobom

Izbavljeni

"Rabi Akiva reče: Blago tebi Izra ele! Pred Kime si postao čist? I Tko te čisti? Tvoj otac koji je na Nebe sima …" (Juma 85b

Iako Imrei Emes naglašava da Tal mud govori o vremenu Svijeta koji će doći, kada će naši grijesi biti u pot punosti očišćeni, ovo se može, za pravo, povezati i s Jom kipurom. Svake godine, na Jom kipur, Šabos Šabason, kada ne uzimamo niti hra ne niti pića, kada je jecer hara zatom ljen, i kada nas se uspoređuje s an đelima, mi doživljavamo "okus svi jeta koji će doći."

U kontekstu toga, HaGaon R. Aharon Kotler pita: Možemo razu mjeti značaj i važnost toga da bude mo očišćeni pred Vječnim. Među tim, u čemu je utjeha ili zadovolj stvo truda Vječnoga da nas očisti i opere od naše grešnosti, kao što je rečeno u Ješaji (44): "Vječni će oprati nečistoće kćeri Ciona …" Inače bi to bilo ponižavajuće.

Ovo se može usporediti s nekime koga je ugostila neka vrlo imućna osoba, a on uprlja stol. Bilo bi vrlo neugodno kada bi ugledni domaćin tada osobno ustao da počisti taj ne red. Koliko bi još više bilo poniža vajuće, kada bi netko objedovao za kraljevim stolom u kraljevskoj pala či, a kralj bi osobno očistio nečistoću koju je gost napravio.

Nešto slično je rečeno u Jirmijahu (3,25), kada Vječni poziva Židovski narod da se pokaje. U preporuče nom procesu tešuve, prorok iznosi izraz: "Ležimo u sramoti svojoj, i po kriva nas poniženje naše, jer smo grije šili Vječnom, B gu svojemu."

RM”K u prvom poglavlju Tomer Devorah na isti način objašnjava da osoba mora biti ispunjena sramom dok vrši tešuvu, jer Vječni osobno, recimo to tako, tu osobu čisti od gri jeha.

Ako se naše averos uspoređuje s prljavštinom u palači kralja, zašto

bismo bili sretni?

Ali naša je situacija, zapravo, pot puno drugačija. Mi nismo gosti u kraljevoj palači; mi smo njegova dje ca. Milostivi otac, iako je kralj, rado će počistiti prljavštinu i nečistoću koju su njegova djeca napravila. Zato se niti mi ne trebamo sramiti jer se Vječni raduje očišćenju Njego ve voljene djece.

Na isti način, Medraš Raba navodi R. Shmuela Pagritu u ime R. Meira na riječi: "V’šavta ad Hašem Elokeha Vratite se Vječnom," da je to poput kraljevog sina koji se pobuni, a nje gov mu otac pošalje njegovog men tora da ga ohrabri da se vrati kući. Sin odvrati: "Kako mogu zatražiti oproštenje? Postiđen sam." Otac od govara: "Zar da se sin pred svojim ocem posrami?"

Za vrijeme naših tefilos na Jomim Nora’im mi se stalno obraćamo Vje čnom kao avinu malkenu, našem ocu, našem kralju. R. Avigdor Miller naglašava da smo mi djeca Vje čnoga, kao što je rečeno (Šemos 4,22): "Moj prvenac je Izrael." Štoviše, Vječni nas je posebno stvorio da budemo Njegova djeca, kao što je rečeno (Ješaja 43,21): "Ovaj narod što sam ga stvorio Sebi."

Hebrejska riječ za oca, av, poveza na je s ahav, voljeti i jahav, davati. Rav Miller tumači da otac prema svojoj djeci gaji posebnu ljubav koja također pruža i jedinstvene predno sti. S riječima avinu malkeinu, mi opi sujemo kako Vječni upućuje Svoju ljubav prema Židovskom narodu kao otac, a kao kralj On upravlja svjetskim zbivanjima na našu korist.

Naši nam učenjaci kažu da može mo biti oprani i očišćeni od naših grijeha, i poništiti svaku lošu od redbu, ne daj B že, kroz tešuvu, tefilu i cedaku.

Jednom, dok je Ari Ha Kadoš svoje učenike podučavao, izlažući im skrivene vidove Tore na polju na

kojem je bio pokopan veliki prorok Hoše’a ben Be’ari, odjednom je sam sebe prekinuo.

"Za Ime B žje," povikao je, "pohi tajte i sakupite milodare i dajte to ubogom R. Yaakovu Altrasu koji sjedi i plače zbog svoje krajnje nei maštine. Njegova molba probija se kroz sva nebesa i ulazi u Sanctum Sanctorum. Vječni je, takoreći, uzru jan zbog svih stanovnika grada i njegovih predgrađa jer ljudi nemaju samilosti. Čujem objavu odlučne odredbe, koja određuje pošast ska kavaca nad zemljom, iza kojih neće ostati niti stabljike na polju. Poku šajmo poništiti taj strahotni sud."

Istog je trenutka svatko dao koli kogod je mogao. Ari z''l je taj novac povjerio svom učeniku R. Yitzchoku HaCohenu i dao mu nalog da brzo odnese ta sredstva kući R. Yaakova.

R. Yitzchok je našao ubogog čovjeka kako plače i preklinje na vratima svog kućerka.

"Rebi, zašto plačeš?" upitao ga je.

R. Yaakov mu je objasnio da mu njegovo siromaštvo nanosi ogroman bol. Imao je jednu malu bačvicu vo de koja se razbila, a on nema niti novčića da nabavi drugu.

R. Yitzchok mu je smjesta dao no vac, a sreća tog siromašnog čovjeka bila je neizmjerna.

Po povratku, dok je R. Yitzchok opisivao što se dogodilo, učenici su bili zaprepašteni videći na nebu og romne rojeve skakavaca koje je no sio neobično snažan vjetar.

"Ne plašite se," rekao im je Ari HaKadoš. "Svi skakavci lete preko mora, i niti jedan neće ostati. Presu da na nebu je poništena."

Kakva li je ovo snažna ilustracija moći cedake. I danas, također, može mo osigurati povoljnu presudu za blagoslov i uspjeh za sebe i za klal s micvom

cedaki

Jom Kipur

Od istine se ne možeš sakriti

Danas je Židovski blagdan Jom Kipur. To je 25 satni post, od zalas ka sunca u utorak do večeri u sri jedu. Zamisao da se posti na Jom kipur nije nastala zbog toga da bismo same sebe mučili kajući se zbog svojih grijeha, kao što možda neki vjeruju. Zapravo, tumače rabi ni, Jom kipur je dan u koji, da tako kažemo, B g dolazi bliže. Mi ima mo mogućnost da budemo poput anđela, potpuno duhovna bića. Ka da nam je duhovni svijet tako nado hvat ruke, tko bi uopće bio zainte resiran za tako zemaljsku, bezna čajnu aktivnost kao što je hrana? Štoviše, onaj koji je toliko koncen triran na duhovni potencijal ovog dana neće imati nikakve želje da gleda npr. nogomentu utakmicu!

U poznatoj priči o Joni, koju čita mo na Jom Kipur, B g kaže Joni da ode u grad Ninivu i kaže stanovni cima da ako za 40 dana ne poprave svoje navike, grad će doživjeti pro past. On otplovi u suprotnom smje ru, ali ga odmah snađe strahovita oluja. Muškarci s lađe bace Jonu u more, pa ga proguta golema riba (ne mora to biti kit). Oluja se utiša, a Jona provede nekoliko dana u utro bi ribe, te ga ona konačno izbljune na obalama Ninive. Jona produži da objavi svoje proročanstvo u Ninivi i, sasvim nevjerojatno, sam kralj po vede svoju zemlju u vraćanju ka pravednosti. .

Postoji mnogo poruka u ovoj priči, a ja bih želio ukazati na jednu od njih.

Istina će vas na kraju sustići. U Jo ninom slučaju, uz pomoć oluje i ki ta, sustigla ga je na vrlo dramatičan način i trenutačno. Kod većine nas drugih, ovaj proces je sporiji i su ptilniji, iako vjerojatno ne manje dramatičan po svom intenzitetu.

Ne želim nagađati da li je Aman da Knox, uzmimo je za primjer, kri va ili nevina. Ali ako je sudjelovala u onome što se dogodilo, njen us pješan priziv ni u kojem slučaju za nju neće biti kraj priče. Možeš bje žati od istine, no na koncu, nemaš se gdje sakriti. Ako je imala udjela i nije preuzela odgovornost za ono što je počinila, to će je progoniti os tatak njezinog života, bez obzira ko liko dobar privid ostavljala a, mi Židovi vjerujemo, i za čitavu vječ nost. Ja se, za njezino dobro, nadam da je nevina ili da će priznati što je učinila.

Istina će vas na kraju sustići.

Ljudi često stavljaju pod znak pi tanja postojanje B ga time što kažu da na ovom svijetu ne postoji ni na grada niti kazna. A odgovor kojim im se često uzvraća je da se pravda čuva tek za svijet koji će doći. Me đutim, ja vjerujem da na ovom svi jetu itekako postoji aspekt pravi čnosti. Dobra se djela nagrađuju du bokim i trajnim osjećajem zadovolj stva, a za loša djela naknada je du bok i trajan osjećaj patnje i razoča

ranja.

Bez obzira kroz kolike frustracije i žrtve možda prolazimo kako bismo bili dobri, to je vrijedno svake od njih, čisto iz zadovoljstva što smo dobri. Nije nužna nikakva dodatna nagrada. Jednako tako, bez obzira koliko nam loše stvari mogu pojed nostavniti život, bez obzira koliko površnih koristi nam mogu donijeti, ništa od toga nije vrijedno patnje i razočaranja nama samima. .

Konačno, nemamo kuda pobjeći od samih sebe. Pred nama je jedno stavan izbor izaberite dobrotu i primite nagradu kroz svijest da ste dobri. Ili izaberite drugačije i pod nosite bol spoznaje da za ono što smo učinili postoje vječne konzek vence. Tkogod da je ubio Meredith Kercher mora za čitavu vječnost živjeti s činjenicom da je on ili ona ubojica. .

■

Rabbi

blagoslov: potpuni oprost

"Oprosti nam, Oče naš, jer smo pogriješili; zaboravi nam, Kralju naš, jer smo namjerno činili grijeh; jer ti zaboravljaš i praštaš. Da si bla gosloven Ti, Vječni, Milosrdni koji obilno praštaš."

Šesti blagoslov u molitvi Šemone

Esre je Selah lanu, u kojem tražimo potpuni oprost. Molimo Vječnog da ukloni naša nedjela i oprosti sra motu koju smo Mu prouzročili kr šenjem Njegove volje. Na taj način, nadamo se da ćemo ukloniti svaku prepreku između nas, tako da nas ništa neće sprečavati da primamo njegovu dobrotu.

"Kralj se svoje časti ne može odre ći, no otac se može odreći svoje časti" (Kesubos 17a). Kako u ovom blagoslovu tako i u prethodnom, mi se obraćamo Vječnom kao našem ocu prije nego li ga nazovemo na šim Kraljem. Na taj način mi se na

damo da će se Vječni usredotočiti na vid odnosa oca i djeteta u našem odnosu s Njime, i zanemariti sra motu koju su Mu prouzročila naša djela (Beis Yosef 115).

Dok izgovaramo riječ "selah", tre bali bismo razmišljati o bilo kojem konkretnom prijestupu koji smo možda učinili tog dana i obratiti se Vječnom u pokajanju. Neki se imaju

običaj šakama dvaput udariti u predjelu srca, jednom dok izgo varaju riječ "hatanu" i jednom dok izgovaraju "pašanu". Ova nas gesta podsjeća na vidui, priznanje i po maže nam probuditi srce na po kajanje dok govorimo te riječi.

U dane kada se ne govori Taha nun (npr. na Roš hodeš ili hol ha mo'ed), ne bi trebalo dotaknuti gru di dok govorimo ovaj blagoslov. Budući da je ova gesta slična vidui, neprikladno je to činiti u dane ra dosti kada se vidui ne govori (She lah, kako je citiran u Siddur Yavetz, Rav Shlomo Zalman Auerbach, kao što je navedeno u Halichos Shlomo 11,45). Neki autoriteti smatraju da ne bi trebalo dodirivati grudi niti tijekom večernjih službi, budući da se Tahanun ne govori noću (Shaarei Halacha U'Minhag, Orach Chaim 69).

Tefila: Molitva

radošću, Rabbi Daniel Travis:

Tri razine oprosta

Postoje tri hebrejska sinonima: "seliha", "mehila" i "kapara", i svi su povezani s idejom "praštanja". Što znači svaki od njih?

"Seliha", obično preve dena kao "praštanje", prvi je korak koji se mora poduzeti ako je netko počinio grijeh, bilo to protiv B ga ili protiv čovjeka. Tražiti op rost znači reći "povrijeđenom" učes niku: "Žao mi je zbog onoga što sam učinio, iskreno žalim što sam to uči nio i nikada više to neću učiniti."

Primjerena reakcija na ovaj zahtjev je vjerovati da je podnositelj zahtje va iskren te "otvoriti vrata" za njega ili nju da "uđe". Osoba koja odbije to učiniti smatra se okrutnom osobom.

"Mehila", obično pre vedena kao "brisanje" odgovor je na zahtjev "Možemo li vratiti naš odnos na razinu na kojoj je bio prije nego li sam sagriješio protiv tebe?" Pozitivno odgovoriti na ovo je teško, no B g je ljudskom biću dao snage za to, te je potrebno.

Tražiti oprost od svog bližnjeg

Pokajanje: Za grijeh protiv bli žnjeg Sam Jom Kipur ne može na praviti pomirenje za grijehe protiv drugih ljudi. Tek kad se žrtva udo brovolji, počinitelj može tražiti op rost od HaŠema i to je također po trebno, jer je svaki zločin protiv dru goga također i zločin protiv B ga (SA OC 606,1).

Oproštenje: Svako je ljudsko biće stvoreno na B žju sliku. Svaka oso ba otkriva jedinstvenu iskru i vid B žanstva. Koji je najveći izraz naše pobožnosti? To je naša moć oprašta nja. Mada nam B g "delegira" svoje svojstvo slobodne volje, On pone kad ograničava našu slobodnu volju kako bi proveo Svoju volju, kao kad je otvrdnuo faronovo srce.

HaŠem nam je dao stvaralačke ta lente iz svoje sposobnosti da stvara ex nihilo, tako da bismo mogli nasta viti posao koji je On započeo u šest dana stvaranja, no On održava ili uništava naše malene kreacije u skladu sa Svojim planom. Ali kada je svakom ljudskom biću prenio moć da oprosti osobne prijestupe, On je to prenio nepovratno. Samom B gu je, nazovimo to tako, onemo gućeno da oprosti prijestupniku sve dok žrtva to odbija.

Iz toga slijedi da najviši stupanj sve tosti dostižemo kada opraštamo, i doista, naši učenjaci nas upućuju da budemo uvijek spremni i voljni op rostiti, što ukazuje da je to posebna kvaliteta Židovskog naroda koji je blizak HaŠemu.

Oproštenje i pomirenje Zapravo, postoje dva različita vida traženja oprosta pred Jom Kipur. Jedan je da nemamo nikakvih nepodmirenih grijeha kako bismo mogli postići potpuno pomirenje na Jom Kipur. (MB 606,1.) Ipak, za to bi bilo do voljno da nam osoba kojoj smo uči nili nešto oprosti od sveg srca na primjer, ako kaže tefila zaka (u kojoj opraštamo svima koji su nam nešto učinili) pa čak i poseban oprost koji se kaže prije odlaska na spavanje.

Međutim, postoji razlika između opraštanja i pomirenja.

Oprost s distance uklanja barijeru koja razdvaja ljude, ali ih među sobno ne povezuje. Za to je neopho dan stvarni susret između počinite lja i onoga kome je nanesena šteta, u najmanju ruku putem šalijaha (iza slanika).

Na ovaj način možemo objasniti za što su se neki učenjaci posebno po

"Kapara" se obično pre vodi kao "pomirenje", kao na Jom kipur, na Dan pomirenja. Ovo je odgovor osobi koja kaže: "Moja mi savjest neće dati da živim u miru zbog onoga što sam učinio tebi i našem odnosu." Odgovoriti na ovo pozitivnim odgovorom nadilazi ljudske mogućnosti. Jedino je B g Onaj koji može doprijeti do nutrine osobe i reći joj "Utješi se". "Kapara" je vrhunac ovog trojakog procesa, i postiže ga se na Jom kipurim.

trudili da budu dostupni onima koji su im učinili nešto pogrešno, kako bi ih potaknuli da zatraže oprost. Da se radilo samo o brizi da grešnik izbjegne kaznu, tada bi bio dovoljan i osobni oprost, ali to ne bi obnovilo prijateljske odnose. (Joma 87a.)

Ovaj aspekt izglađivanja situacije nije ništa manje važan od pomire nja. Mišna Berura spominje da gri jeh ne treba spominjati ako uzrokuje nelagodu koja može dovesti do na stavka antagonizma između strana ka (MB 606,3.) Iako to znači da će oprost biti manje potpun, pomirenje dviju strana je najvažnije.

Zapravo, Tur (OC 606) navodi Mi draš koji sugerira da glavni razlog iskupljenja nije postizanje pojedi načnog oproštenja, već povećanje bratstva među svim Židovima.

Iz toga slijedi da čak i ako zategnuti odnosi s nekim nisu posljedica ne kog posebnog grijeha, Jom Kipur je još uvijek idealno vrijeme da mu/joj se pokuša pristupiti i pokušati po praviti ono što vas razdvaja. Na ovaj će način cijeli židovski narod ući u Sukot, vrijeme našeg radova nja, ne samo očišćen od grijeha, već i sjedinjen u prijateljstvu.

Rabbi Yaacov Haber :

Rabbi

Neki se čovjek požalio cadiku da ne uspijeva pronaći svoj duševni mir. Mnogo godina ranije, on je bio počinio jedan grijeh, i mada je po stio i molio za oprost, i odonda je prošlo nekoliko Jom kipura, on nije mogao prihvatiti da mu je potpuno oprošteno i nastavio je u sebi gajiti dozu krivnje.

Cadik ga je upitao: "Jesi li oprostio drugima koji su te povrijedili?"

"Naravno", odgovorio je čovjek.

"I tvoj oprost je bio toliko potpun da nije ostala ni trunka ljutnje kod tebe?" pitao ga je cadik.

Čovjek je spustio pogled prema dolje, te tiho prošaptao: "To ne mo gu iskreno potvrditi."

"U tome je problem, sine moj", re kao je cadik. "Ti moraš doživjeti oso bno iskustvo potpunog oproštenja da bi bio u mogućnosti prihvatiti tu ideju i osjetiti da ti je potpuno opro šteno. Ako nisi bio u stanju osjetiti

potpuno opraštanje prema drugima, ne možeš ga osjetiti ni prema sebi. Ti se moraš posvetiti usavršavanju svog praštanja drugima."

"Sada mogu razumjeti jedan vrlo teški odlomak iz Talmuda", rekao je cadik. "Tora navodi da na Roš hodeš (prvi dan mjeseca), trebamo prinijeti 'žrtvu za grijeh za B ga' (Brojevi 28,15). "

"Talmud citira kao da B g kaže, 'Donesite žrtvu za grijeh za Mene, za to što sam Ja smanjio veličinu Mjeseca' (Hulin 60b). "

[Ovo se odnosi na tekst u Postanku (1,16) "B g je načinio dva velika svjet lila, veće svjetlilo da vlada danom i manje svjetlilo da vlada noći " U poče tku se oba nazivaju velikima, ali po tom je jedno manje. Mjesec je rekao, "Ne mogu dva kralja dijeliti istu krunu," odnosno ne može biti dva velika svjetlila. Tada je B g rekao Mjesecu, "Onda ti moraš postati ma

nje," Raši]. B g traži da se prinese žr tva za grijeh zbog toga što je On smanjio mjesečev sjaj.

"Kako da to razumijemo?", rekao je cadik. "B g ne može pogriješiti, i ni u kom slučaju ne može sagriješiti. Na koji način bi B g mogao trebati oprost?"

"No, često nalazimo da Tora go vori o B gu u antropomorfnom smi slu, koji nam pomaže da shvatimo Njegov odnos prema nama, kao kada se govori o "milosti" B žjoj ili Njegovog "sućuti." Jasno je da ne možemo B gu pripisati emocije, ali ovi pojmovi se koriste stoga da mi možemo steći neku predodžbu o tome kako se On odnosi prema nama."

"Tako je i s idejom o B gu koji traži oprost. Oprost je dvosmjerni put. Čovjek može osjećati potpuno opro štenje samo ako u potpunosti opra šta drugima, i obratno, čovjek može oprostiti drugima samo onda ako može potpuno oprostiti sebi. Budu ći da B g želi da znamo da nam On oprašta kada učinimo primjerenu tešuva (pokajanje), on nam kaže kako je i On sam doživio oprost, tako da možemo biti sigurni u Nje govo oproštenje naših prijestupa."

Ovo je važna misao na Jom Kipur. Mi se moramo truditi da izgradimo potpuno oproštenje prema drugi ma, tako da možemo prihvatiti i os jetiti da je i nama B g u potpunosti oprostio.■

dr. Abraham J. Twerski: Oprost

Susan Blau:

Sjetite se oprostiti i samome sebi

Svake godine na Jom kipur, u si nagogama širom svijeta Židovi se posvećuju zajedničkom udaranju u prsa tijekom molitve Viduj, kako bi se, simbolički, pokajali za grijehe nas kao zajednice. Ali što je sa gri jehom prestrogog odnosa prema sebi? Sada kad nam je blagdan po novo pred vratima, sasvim je logi čno da se upitamo zašto je uvijek to liko lakše oprostiti drugima nego sebi.

Mučenje samih sebe, post, te drugi oblici odricanja i apstinencije nisu naročito Židovske ideje. Zato i po svećujemo tek jedan dan godišnje za priznavanje naših grijeha. Židov stvo uči da je B g, B g praštanja. Či ni se čak i više nego li to mi sami možemo biti. Otkada to trebamo is priku da bismo udarali sami sebe? Previše nam je poznat naš glas kriti ke taj unutarnji kritičar koji je uvijek spreman iznijeti negativnu usporedbu. Kajanje. "Trebali smo" i "ovo nije dovoljno dobro". Odbijanje da prihvatimo da smo svi mi ljudi s manama, nesavršeni i jedinstveni.

Ja znam da nisam jedina koja šiba samu sebe. Svi smo mi svoji najveći neprijatelji. Međutim, ispada da na še duhovno zdravlje ovisi o našoj sposobnosti da oprostimo samom sebi. Stanford University je započeo s istraživanjem kako opraštanje mo že doprinijeti zdravlju i odnosima, te spriječiti bolesti. Kao i depresiju. Ogorčenost. Shvatili ste što želim reći.

Kao terapeut, vrlo sam često pri sutna pri izuzetnim izljevima suo sjećanja među ljudima. U mojim te rapijskim skupinama, klijenti nepre

sušno, bezuvjetno i velikodušno po državaju jedni druge. No, kada do đemo do onoga s čime se sami bore ili do njihovih malih pobjeda, oni umanjuju svoj vlastiti napredak ili pak sami sebe osuđuju grubim riječima i izrazima nepraštanja.

U knjizi "Prevladavanje razoča renja života," Harold Kushner piše o biblijskim osobama koje često obuz mu moćne, nedolične, a opet toliko ljudske emocije. Jedan primjer: on se čudi Mojsijevom neuobičajenom nerazumijevanju prema Aronu kada "tuđa vatra" prilikom posvećenja Svetog šatora proguta dva Aronova sina.

Možda je Mojsije bio ljubomoran na Arona što će njegovi sinovi na staviti njegovo nasljeđe, kao i na vremenu da se može posveti svojoj obitelji, dok Mojsiju njegova uloga nije omogućavala nimalo vremena da živi običnim životom. Biblija je puna takvih opisa takozvanih "lo ših" osjećaja. Suparništvo među braćom. Ljubomora. Nekontrolirani bijes. Seksualno iskorištavanje. Ako su naši praoci doživjeli tako razno like i burne osjećaje, a ipak im je od B ga bilo oprošteno, zašto onda mi tako silno pokušavamo izbjeći ih ili ih poreći?

Kada odlučimo poslušati svoj glas kritike, to nam omogućava da izbje gnemo "osjećanju osjećaja." Ako os jetimo da možemo podnijeti psihi čku bol, na kraju možemo otkriti da će nas to dovesti do veće širine slobode da osjećamo iskreno žalje nje, priznamo poraze i krenemo na prijed svjesniji svojih ograničenja.

Umjesto toga, često je komotnije

ostati zaglavljen u škripcu. Ako ri skiramo da oprostimo samima sebi, sljedeći korak će biti da krenemo naprijed sa životom, istovremeno svjesni svojih nesvjesnih odluka koje smo donijeli. Može biti lakše izolirati se ili odvojiti se od stvar nosti, nego morati savladavati sva razočarenja i neostvarene snove do kojih dolazi kada odlučimo živjeti u sadašnjem trenutku. Poput svake druge discipline, postati svjestan i mijenjati svoje misli traži stalnu, promišljenu primjenu. I puno za hvalnosti za ono što uistinu postoji u našim životima.

Rabinica Naomi Levy ponudila nam je molitvu "Kada smo prestro gi prema sebi" u svojoj knjizi, "Raz govor s B gom, osobne molitve za trenutke radosti, tuge, borbe i sla vlja" ("Talking to God, Personal Pra yers For Times of Joy, Sadness, Strug gle, and Celebration"): "Poduči me, o B že, kako da volim sebe. Toliko sam kritična prema sebi. ...Prihva ćam neuspjehe kod drugih, ali sebi ih ne opraštam... Nauči me kako da uživam u svom životu... Pokaži mi kako da prihvatim sebe onakvu ka kva jesam... Omekšaj moje srce... Is puni me moći da zavolim svoj život. Hvala ti, B že, što si me stvorio ta kvom kakva jesam "

Šana tova.

Osnažite se i nemojte sami sebe gaziti

5 ideja koje treba imati na umu kako biste Jom Kipur pretvorili u dan osnaživanja.

Jom Kipur bi trebao biti dan izgra dnje sebe, a ne gaženja sebe osjeća jem krivnje i srama. To bi trebao biti dan osnaživanja, a ne dan kada se osjećamo poput gubitnika zbog svih grešaka koje smo napravili. Evo pet ideja koje biste trebali imati na umu na Jom Kipur kako biste bili sigurni da ćete sebe izgrađivati.

1. Griješiti znači biti čovjek

Zapravo popis grijeha trebalo bi na zvati popisom pogrešaka. Hebrejska riječ za "grijeh", het, znači promašiti cilj ili počiniti pogrešku. Želi li rodi telj da mu se dijete satre sebe svaki puta kad pogriješi? Naravno da ne. Brižni roditelj želi da njegovo dijete preuzme odgovornost za svoje po greške i nastoji se poboljšati. Mi ni smo loši zbog toga što griješimo, sa mo smo ljudi. B g ne očekuje savr šenstvo. Zapravo, B g nam je dao zapovijed tešuve (da se poboljšamo) znajući da ćemo podbaciti i to često! Stoga nemojte biti tako strogi prema sebi.

2. Iskusite uzbuđenje samokon trole

Pokušajte popis pogrešaka koje reci tiramo tijekom Jom Kipura vidjeti kao da vam pruža sliku o tome ka ko veličanstveno može biti ljudsko biće. U osnovi svake greške je ideal za samopoboljšanjem. Zamislite ko liko bi se poboljšala kvaliteta vašeg života kada biste savladali makar samo jednu od ovih pogrešaka. Na primjer, jedna od pogrešaka na po pisu je ogovaranje. Zamislite da po stignete takvu samokontrolu da više nikada ne progovorite negativno o drugoj osobi. Pomislite samo koliko biste dobra mogli donijeti na svijet i koliko bi destruktivne energije bilo iskorijenjeno. Zamislite da ste nad vladali sve ove pogreške. Sada ima te sliku kako izgleda veličanstveno

ljudsko biće.

3. Iskusite više radosti življenja

U molitvama za Visoke blagdane ponavljamo da je "On Kralj koji želi život." Poput roditelja punog ljuba vi, B g želi da živimo sjajnim živo tom i da uživamo u prednosti toga što smo živi. Pogreške nas lišavaju životnog zadovoljstva. Na primjer, jedna od pogrešaka s popisa je "ne umjerenost u hrani". Kada se preje damo, budemo pretili, budemo van forme i jedemo nezdravu hranu, os jećamo gubitak energije, vitalnosti i uživanja u životu. B g želi da ispra vimo svoje pogreške jer zna da sva ka pogreška umanjuje naše zado voljstvo u životu. On želi da pobolj šamo kvalitetu naših života. Dok prolazite kroz popis, uočite kako svaka pogreška koju napravite ne gativno utječe na kvalitetu vašeg života.

4. Iskusite užitak otkrivanja samog sebe

Identificirajte jedan problem na po pisu s kojim se najviše mučite, kojeg stalno iznova činite. Umjesto da se grizete zbog njega, pokušajte biti ra doznaliji. Zašto vam je ova stvar po sebno teška? Istražite povijest ove borbe. Kada je prvi put započela? Što najranije pamtite u vezi borbe s ovim problemom? Daje li vam vaše sjećanje kakav dublji uvid u zna čenje toga? Kakvu dobit mislite (pogrešno) da ćete dobiti čineći ovaj prijestup? Ne gubite nadu. B g sva

kome od nas daje unikatne konfli kte. Koliko god oni bili veliki i za strašujući, važno ih je prihvatiti, a ne bježati od njih. Imajte na umu da je ono s čim se najviše mučimo često puta naša najveća prilika za preo brazbu.

5. Prihvatite proces

Prošle smo godine prošli kroz isti popis i kroz isti ćemo popis proći i sljedeće godine. Ovo pokazuje da je život proces. Ne postoji krug pobje dnika u koji treba upasti. Oni koji život sagledavaju kao uspjehe ili neuspjehe, žive pod stalnim priti skom i razočarenjem. Jom Kipur nas uči da u životu nema konačne ciljne ravnine. Postoji samo proces ulaga nja našeg maksimalnog truda da se poboljšavamo iz godine u godinu. Uživajte u tom putovanju. Ponekad ćete uspjeti, a ponekad nećete. B g nas ne sudi po tome koliko smo uspjeli. On nas sudi po tome koliko dosljedno pokazujemo i pokušava mo realizirati svoj jedinstveni po tencijal. Kao što rabini kažu: "Od vas se ne očekuje da završite posao, ali niste oslobođeni obaveze da date sve od sebe."

Ove godine dok "udaramo" sebe u prsa dok nabrajamo svoje pogreške, pobrinimo se da to doživimo kao "izgrađivanja sebe", a ne "kažnja vanje sebe". Umjesto da se razdi remo, učinimo ove godine Jom Ki pur doživljajem osobnog osnaživa nja i rasta.■

kada bismo imali Tjedan obnavljanja odnosa?

Mnogi od nas znaju da je Jom Ki pur, židovski dan pomirenja, prilika da B ga zatražimo oproštenje za šte tu koju smo učinili tijekom godine, prilika da obnovimo i popravimo svoj odnos s B gom.

Međutim, manje nas shvaća da je 10 dana između Roš Hašane i Jom Kipura, poznati kao Strašni dani ili Dani pomirenja, također prilika da popravimo i obnovimo svoje odno se s ljudima koje smo povrijedili ili im učinili nažao.

Dakle, na Jom Kipur možemo izraziti svoje žaljenje i zatražiti op rost od B ga za naše postupke ko jima smo povrijedili druge, što obuhvaća:

• glupe priče i pričanje o bezna čajnim stvarima

• nepoštivanje

• prisiljavanje

• ruganje

• govorenje ružno o drugima

• osuđivanje

• spletkarenje protiv drugih

• mržnju

• pronevjeru

• lažno poricanje i laganje

Međutim, kako piše rabin Louis Jacobs, citirajući Maimonidesa:

Na Jom Kipur... nema oprosta za uvrede protiv svog bližnjeg kao što su napad ili ozljeda ili krađa i tako dalje, sve dok se učinjeno zlo ne ispravi... [i zatraži oprost od te osobe]

Ponavljajući ovo, Tracey R. Rich iz Judaism 101 kaže:

Među običajima ovog vremena, uobičajeno je tražiti pomirenje s ljudima koje ste možda povrijedili tijekom

godine... ispraviti nepravde koje ste im počinili ukoliko je to moguće.

Ovaj proces, poznat kao tešuva, često se prevodi kao pokajanje. Iako nam je tešuva na raspolaganju tije kom čitave godine, za vrijeme ovog posebnog tjedna izmirenja sa samim sobom, našim B gom i našom zaje dnicom, tešuva može odigrati posebno značajnu ulogu u obnovljanju naših života.

Prema rabinu Emanuelu Feldma nu iz Torah.org:

Tešuva doslovno znači okrenuti se, vratiti se, započeti ispočetka... Proces mora započeti s nama, s osjećajem istinskog žaljenja, s kajanjem zbog prošlih prijestupa i s ozbiljnom odlukom da ih više ne ponovimo... Glavna tema Roš Hašane i Jom Ki pura je "promjena": promijeniti se iz onoga što smo bili prije i postati nova osoba. Motiv iza svega toga je odgovornost. Mi smo odgovorni za svoje postupke. Mi ne živimo u va kuumu. Ono što radimo ili govorimo ima utjecaja i odjeka na svijet...

Na ovaj način, Roš Hašana i Jom Kipur stoje s obje strane 10 dana

unutarnjeg promišljanja, pomirenja, odluka i vlastite odgovornosti: što su sastavni dijelovi praksi obnav ljanja kako ih trenutno smatram u svom životu.

S jedne strane, ovaj konkretni na čin gledanja na iscjeljenje i oprost lako je odbaciti kao posebno uvjere nje jedne religije i jedne skupine lju di. Međutim, bez obzira na vaša vjerska ili duhovna uvjerenja, teško je zamisliti da tjedan odvojen za popravak spaljenih mostova ne bi doprinio vašem duhovnom zdravlju i vašem odnosu prema sebi i vašoj zajednici.

Dakle, dok je tjedan od 7. stude nog Međunarodni tjedan znanosti i mira, od 1. do 7. kolovoza Svjetski tjedan dojenja, a tjedan od 21. ožuj ka je, još od 1979. godine, Tjedan solidarnosti s narodima koji se bore protiv rasizma i rasne diskriminacije, nije li lijepo znati da se za one od nas koji to žele, možemo pridružiti već postojećem Međunarodnom tje dnu (i pol) Praksi obnavljanja koji pomaže obnoviti, popraviti i ponovno uskladiti naše odnose i naše ži vote.

Psihoterapija kao leća za shvaćanje ideje o tešuvi

Uvijek mi se činilo interesantnim što Maimonides stavlja toliki na glasak na riječi u procesu zvanom tešuva, čak i za prijestupe koji nisu protiv drugih ljudskih bića. Nakon što navede stih iz Tore koji govori o važnosti priznanja (vidui) kao dijela procesa popravljanja nepravde na činjene u svijetu (Br 5,5 6), Maimo nides naglašava da se to mora izvr šiti riječima. Tešuva se ne može og raničiti na unutarnji proces preispitivanja Maimonides naglašava da sve obveze koje se preuzmu u svojoj nutrini u konačnici moraju biti izražene riječima i savjetuje da što se više netko angažira u verbalnoj is povijedi i razlaže o tome, to je više vrijedan hvale (Zakoni Tešuve 1,1).

Freud je također veliki naglasak stavio na ulogu jezika u psihotera pijskom procesu. Govorenje, kao u "liječenju govorom" (Freud će kasnije usvojiti ovaj opis za psihoterapiju), nije se smatralo tek sredstvom za dijagnosticiranje konflikata koji muče pacijenta. Umjesto toga, sam govor je bio liječenje. Sročiti u riječi svoj unutarnji život omogućuje oso bi da bolje razumije motive svog po našanja. Proces "izgovaranja stvari" stvara priliku da se istraže nedefinirani osjećaji i konflikti. Verbalno izražavanje ovog unutarnjeg života omogućuje osobi da počne uviđati suvislu priču koja povezuje njegovu ili njezinu prošlost sa sadašnjošću i budućnošću koja tek treba doći. Ne radi se toliko o tome što kažemo, već o procesu istraživanja unutar njeg života koji stvara iscjeljenje. Govorenje pretakanje misli u riječi samo je po sebi proces preobrazbe i iskupljenja.

Važnost govora često mi postaje

jasna dok se pripremam za prezen taciju. Ponekad se satima pripre mam za prezentaciju ili nastavu i vjerujem da sam doista savladao gradivo. Desetke puta u glavi prolazim kroz govor. Ipak, tek kad po čnem govoriti i objašnjavati svoje misli drugim ljudima, bolje shva ćam područja u kojima trebam bolje razjasniti ono što mislim ili uvidim neke od implikacija svojih tvrdnji koje nisam predvidio. Proces pretvaranja misli i ideja u riječi kreira intenzivnije posjedovanje predmeta. Ovo je jedna od istina u pozadini vođenja dnevnika i, naravno, ona je razlog zašto studenti Talmuda uče u parovima ili havrutot. Putem "izgo varanja" materijala i njegovog objašnjavanja drugoj osobi, ideje budu dublje razjašnjene i pročišćene.

Tešuva nije samo na izražavanje žaljenja zbog ponašanja u prošlosti i želje da budemo drugačiji. Tešuva je u osnovi proces kroz koji spoznaje mo tko smo sada u svijetu, a tako đer i tko želimo biti. To je više od dijagnosticiranja ili identificiranja područja koja želimo promijeniti u našim životima. Maimonidesov na glasak na važnosti detaljnog, verbalne izgovaranja pokazuje tešuvu kao proces pojašnjenja koji treba odgovoriti na temeljna pitanja naših života:

Tko uistinu želimo biti na ovome svijetu?

Koje su vrijednosti koje najviše cijenimo i želimo njegovati u sebi? Što moramo učiniti da na najbolji način njegujemo te vrijednosti?

Koje nas stvari sprečavaju da prihvatimo određene vizije o najboljoj verziji sebe?

Svatko od nas ima mnogo "ja" koji čine ukupni identitet nas kao osobe. Još jednom, koja su to ja koja želimo njegovati? Koji su najautentičniji di jelovi našeg identiteta? Što radimo s onim dijelovima nas u kojima ponekad uživamo i koji su autentični dijelovi onoga što jesmo, ali nam mogu stajati na putu stvaranja života koji najistinskije želimo živjeti?

Kojoj vrste zajednice/a želimo pri padati ili ih težimo stvoriti?

Ovakvo oblikovanje ideje o tešuvi može nam omogućiti da razumijemo odvažnu izjavu koju nalazi mo u Talmudu: "Prije nego li je B g stvorio svijet, B g je stvorio proces tešuve (BT Pesachim 54a)." Tešuva je puno više od protuotrova za neispravno postupanje prema drugim ljudskim bićima i B gu. Pojam pokajanje ne obuhvaća na primjeren na čin značenje ovog vjerskog koncepta. Kao što izgleda da pokazuje ova tvrdnja Talmuda, rabini su konceptualizirali tešuvu kao dio same stru kture stvaranja. Tešuva je kreativni proces kojim mi neprestano (izno va) osmišljamo sebe. B g je stvorio svijet pomoću riječi "I B g reče: ‘Neka bude . . . " Kroz riječi naše osobne tešuve, neka svatko od nas jasnije uvidi kakvi ljudi mi možemo i trebamo biti u novoj godini.

Neka nova godina bude godina zdravlja, veselja i mira. ■

Stvarna promjena

Želim govoriti o pitanju u vezi Jom Kipura koje mi je tijekom godi na mnogo puta bilo postavljeno. Ide otprilike ovako: mi stojimo pred B gom na Jom Kipur i kažemo da nam je žao. Priznajemo da smo se u proteklih godinu dana 'ogriješili' i počinili pogreške u svom životu. Možda smo loše govorili o drugima, nismo bili zahvalni, bili smo neis kreni ili nismo imali poštovanja pre ma svojim supružnicima. Tada ka žemo, obično potpuno iskreno, da to više nikada nećemo učiniti a či tavo vrijeme dobro znamo da neće proći dugo dok se ne vratimo na stare staze. Čini se da iskrena želja za promjenom na Jom Kipura ustu pa mjesto onom prijašnjem nedugo nakon završetka posta. Pa, u čemu je poanta?

Evo kako ja to vidim. Jednostavno ne možete pobijediti iskrenost. A is krena želja da promijenite vlastiti život i drugačije živite upravo i jest promjena u tom trenutku. Živjeti u skladu s tim je, naravno, važno ali ne i najvažnije. To je zato što smo svi ljudi i neprestano pogrešno gle damo na stvari čak i kada imamo najbolje namjere. Apsolutno, iskre no ne želimo biti grubi prema svo jim supružnicima a onda završimo postupajući upravo tako. Želimo ra no ustati i kvalitetno iskoristiti svoje vrijeme a onda zaspimo do po

dneva. Planiramo nazvati svoje ro ditelje da čujemo kako su a onda nas život omete i to se ne dogodi. Ovo je jednostavno ono što doživlja vamo kao ljudi. Koliko god bili is kreni i predani, ne uspijevamo uvi jek živjeti u skladu s vlastitim na danjima i očekivanjima.

Promjena koju očekujemo na Jom Kipur nije promjena ponašanja u budućnosti tako nešto nitko ne može jamčiti. Ona je, u stvari, pro mjena u srcu u sadašnjem trenutku.

To je najviše što možemo učiniti.

Preuzeti odgovornost za prošlost, spoznati da iskreno želimo biti dru gačiji u budućnosti i uzeti obavezu

da damo sve od sebe da ubuduće krenemo u drugom smjeru. Da, mi imamo ulogu u tome hoće li se taj drugačiji smjer dogoditi ili ne, no u konačnici to nije u našim rukama. Život donosi iznenađenja, gubimo perspektivu, gubimo se u ludilu trenutka i ponovo nađemo se tamo gdje smo bili. I činimo upravo onu istu pogrešku koju više nikada nećemo ponoviti.

No, to je u redu; to je životni pro ces. Pravite izbore, donosite odluke, obavezujete se i onda se ponovo vraćate na staro. Međutim… u o vom procesu dolazi do rasta jer naj češće radite deset koraka naprijed, ali samo devet koraka natrag. I to je stvarni napredak. A uz to, postoje oni vrlo posebni trenuci u životu ti darovi kada stječete novi uvid i vidite ga tako duboko i tako očito i s takvom jasnoćom da se više nika da ne vratite na staro mjesto. Tim trenucima mi ne možemo upravlja ti. Možemo ih tražiti, nadati im se i moliti za njih no oni će doći prema B žjem planu, a ne prema našem.

Suština Jom Kipura je tražiti ovu promjenu srca. Hoće li ta promjena biti stalna, to nije naš posao. Iskre nost i nepatvorenost su ono što je važno. Ako to mislite u tom trenu tku mislite to. I to vrijedi puno.

Svi smo jednaki pred B-gom u molitvi

Kada iskreno stojimo u molitvi, prošlost je nebitna. Sadašnji trenutak je sve što je važno duša u zaje dništvu sa svojim Stvoriteljem. Na toj razini nitko od nas nije veći od bilo koga drugog. Svi imamo ista sredstva za povezivanje na dubokoj i smislenoj razini. A kada izviru s mjesta istine, sve su molitve jednake pred B gom.

Rabbi

koraka do sretnijeg života

Prijateljica mi se povjerila kako se svako jutro budi s osjećajem steza nja u prsima. "Vijesti su tako zastra šujuće, životni i obiteljski pritisci me razvlače i ponekad to jednostavno više ne mogu podnijeti." Lako je za pasti u negativnost, ali mi si može mo pomoći da postanemo sretniji i pozitivniji.

Iako postoje određene situacije ko je ne možemo promijeniti, naš stav i duh definitivno mogu utjecati na naše raspoloženje. Kada se usredo točimo na mijenjanje našeg načina gledanja na život, mi time udahnju jemo novu energiju u naš svakodne vni život. Ako želite biti sretnija osoba, započnite tako što ćete utvr diti u čemu se možete promijeniti. 1. Sreća je naš odabir Vrijeme je da se prestane upirati pr stom. Okrivljavati druge, biti muče nik u odnosu s nekim ili misliti da je uvijek netko drugi kriv gubitak je našeg vremena i energije. Za svoju nesreću možemo optuživati svog šefa, supružnika, svekrvu ili 'kar mu'. Ili možemo odlučiti da sami odabiremo svoje osjećaje i da nas nitko nas ne može prisiliti da oda beremo bijedu. Jednom kada pri hvatimo da je sreća odabir, počinje mo posjedovati svoj život. Onog trenutka kada shvatimo da je to is tina počinjemo preuzimati odgovor nost za svoje postupke i raspolože nja. Život je prekratak da bismo ho dali okolo u stanju kronične nesreće.

2. Prestanite očekivati

Mi sami sebi postavljamo prepreke očekujući ponašanje i djela drugih, a onda budemo iznevjereni. Jednom kada prestanemo očekivati, može

mo krenuti dalje i postati mudriji. Prečesto se osjećamo omalovaženo ili zanemareno dok smo u stvarno sti sami izazvali vlastite loše raspo loženje svojim nerealnim nadama.

Jedna majka tinejdžera ispričala je kako neprestano ostaje razočarana svojom vlastitom majkom. Prolaze rođendani, godišnjice i diplome bez njenog uvažavanja. Svaki razgovor je dijalog u čijem središtu je ona. I tu je ta žena, koja je i sama već mama odrasle djece, izgubljena u dječjim emocijama jer njezina majka ne mo že ispuniti njezina očekivanja.

Ne bi li bilo divno da su stvari drugačije? Naravno da bi bilo. Ali njena majka se ne mijenja i to je či njenica.

Nakon godina nagoviještanja, ras pravljanja i analiziranja zaključak je da je jedini način da se prestane os jećati frustrirano taj da prestane oče kivati promjenu ponašanja. Ako ova mama može uzeti svoje iskustvo i upotrijebiti ga da uvažava svoju vlastitu djecu s ljubavlju i pažnjom, onda je to iskustvo barem bilo svr hovito.

3. Ulažite u prijateljstva

Etika otaca nas uči "Stekni sebi pri jatelja." Naši učenjaci prepoznaju koliko je društvo ključno za kvalite tu našeg života. Stotine Facebook prijatelja se ne računaju. Jedan do bar prijatelj, koji je odan, ljubazan, želi vam dobro i pokazuje dobar karakter je sve što trebate.

Ali vrijeme stvara distancu. Posta jemo opsjednuti svojom karijerom, okupiraju nas roditeljske dužnosti, budemo zaokupljeni balansiranjem budžeta i obaveza dok su dobri pri jatelji ostavljeni po strani. Ponekad je potrebno napraviti korak natrag i zapitati se jesmo li uložili dovoljno sati i energije u naše odnose.

Supružnici se također uračunava ju u prijatelje. Ako pričamo samo o djeci, problemima i računima za kreditne kartice, nismo uspjeli nje govati najvrijedniji sastojak braka. Ljubav ne može rasti bez njegovanja prijateljstva između muža i žene.

Naši tereti postaju lakši, a naše ra dosti slađe kada ih podijelimo s pri jateljima. Nemojte se probuditi je dnog dana i shvatiti da ste izgubili kontakt i da ste najbolje ljude u

Divrej

svom životu uzimali zdravo za go tovo.

4. Ostavite prošlost iza sebe

Prestanite živjeti život gledajući u retrovizor. Srozavamo se kada se ne možemo otarasiti boli i pogrešaka iz prošlosti. Dopustite sebi da se opro stite od kaosa koji vas je proganjao. Za to je potrebna unutarnja hrabrost i snaga. Ali ako nastavite pamtiti boli, nikada nećete sebe vidjeti kao snažnu sila u svom životu. Vi tu gujete, povrijeđeni ste i bolujete, ali vi ne živite.

Viktor Frankl je objasnio da smo ili sinovi svoje prošlosti ili očevi svoje budućnosti. "Kada više nismo u stanju promijeniti situaciju pred nama je izazov da promijenimo sebe."

Često susrećem ljude koji mi go vore da im je nemoguće biti dobar otac ili majka jer su njihovi roditelj bili veliki promašaj. Umjesto da po rade na svojim roditeljskim vještina ma, oni se odlučuju napustiti svoje obitelji i provode godine pričajući o tome kakve disfunkcionalne rodite lje su imali. Odgaja se nova genera cija i pojavljuje se još jedan vakuum na mjestu na kojem bi predvodnici trebali biti ljubav i usmjeravanje. Kakav grozan način vođenja života.

Krug možete prekinuti i popraviti taj nered ako se možete pomiriti sa svojom prošlošću. Postavite si ovo pitanje: Kako mogu učiniti da moj današnji dan bude bolji od jučera šnjeg? Zadajte si realne ciljeve koji će vam pomoći da maknete s mje sta. Prihvatite ljude u svom životu umjesto da stvarate barijere. Ako uočite da se mučite sa zlopamće njem ili da se ne možete maknuti s

mjesta, shvatite da dopuštate svojoj prošlosti da uništava vašu buduć nost. Na vama je da otkrijete svoju unutarnju želju da živite život bolje. Proučavati mudrost Tore, okružiti se s pozitivnim ljudima i usredoto čiti se na odabir emocija poput tole rancije i strpljenja umjesto gnjeva i zamjeranja, sve su to ključevi za pronalaženje spokoja.

odmore na Facebooku i posjećujete vjenčanja i bar micve sa zavidnim pogledom. "A ja?" pitate se.

Ne shvaćate koliko su vaši komen tari postali neprijatni. Polako isisa vate radost iz svake radosne prigo de. Fokusirajući se na ono što sma trate da vam nedostaje, vi gubite dodir s dobrom koje vam je dano. Nezadovoljstvo izjeda svako zado voljstvo koje ste možda imali.

Viktor Frankl je objasnio da smo ili sinovi svoje prošlosti ili očevi svoje budućnosti.

"Kada više nismo u stanju promijeniti situaciju – pred nama je izazov da promijenimo sebe."

5. Oslobodite se zavisti

Ljubomora stvara gorčinu. Izvlači na vidjelo onu ružnu stranu u čo vjeku. Zavist izjeda ona vam ne dopušta da uživate u svojim blago slovima. Umjesto toga, previše ste zauzeti računanjem tuđe sreće. Ogorčenje raste dok gledate tuđe fotografije na Instagramu, pratite

Mnogi se pitaju o moći 'ajin hara' zlog oka. Rabbi Eliyahu Dessler uči da urokljivo oko ima moć samo na onome tko i sam posjeduje urokljivo oko. Ako netko ima dobro oko i želi drugima dobro, nema se čega bojati. Iskoristimo ovo učenje kao kataliza tor da se riješimo zavisti. Otkrit će mo da nam je zadovoljstvo nado hvat ruke. Koliko ćemo se samo sretnije osjećati!

Zašto nastaviti trošiti emocije i energiju na negativno razmišljanje? Unatoč izazovima, moguće je pro mijeniti naše stavove i preobraziti naše živote. Sreća je nadohvat ruke. Ovih pet točaka možete primijeniti u praksi i raditi na tome da ih ostva rite.

Jungreis-Wolff: 5 koraka do sretnijeg života

Debbie Gutfreund:

Poticaj da promjene započnete sada

Roš Hašana, Jom Kipur i Dani iz među njih prožeti su naročitim svje tlom koje nam daje priliku da u svo jim životima načinimo promjene koje su nam izgledale nedostižne tijekom ostalog dijela godine. Evo deset navoda da nas potaknu na početak procesa promjene.

1. "Načini mi otvor veličine igle i ja ću ga proširiti u vrata kroz koja kola mogu proći" (Midraš na Pjesmu nad pjesmama 5,2). Promjena nije sve ili ništa. B g nam ka že da mi samo trebamo po duzeti taj prvi korak, koliko god on malen bio, i On će nam pokazati put naprijed.

2. "Prestao sam tražiti svjetlost i odlučio da umjesto toga sam postanem svje tlost" (nepoznati autor). Pre stanite misliti da morate pro mijeniti ljude i stvari oko se be kako biste napredovali. Autentična transformacija dolazi iz nas samih. Dolazi iz dobrote i svjetla koje dono simo svemu što činimo i svi ma s kojima se susrećemo.

3. "Sve je izbor" (nepoznati autor). Mi možemo pobjeći od samovolje naših loših na vika. Imamo slobodnu volju. Smušena jutra ili uredna ru tina, pritužbe ili komplimen ti, beskrajna odvlačenja paž nje ili trenuci promišljanja: sve su to izbori koje donosi mo, i ako želimo promijeniti svoje živote, najprije moramo pogledati na izbore koje do nosimo.

4. "Nikada nije prekasno da budeš ono što si mogao biti" George Eliot. Nemojmo se uznemiravati gledanjem na vrijeme koje smo izgubili ili prilike koje nismo iskoristili. To je bilo jučer. Danas je no

va prilika da postanemo ono što želimo biti. Mi možemo pretvoriti ono za čim žalimo u pouke i naše neuspjehe u sredstva za postizanje cilja.

5. "Vaše ciljeve nije briga kako se osjećate" (nepoznati au tor). Nećemo uvijek biti moti virani. Ponekad ćemo se osje ćati umornima i željet ćemo odgoditi naše ciljeve za sutra. Ali možda se ni sutra nećemo "osjećati" spremnima da radi mo na njima. Jedan od naj većih mitova u vezi promjene je da se moramo osjećati mo tiviranima da bismo išli na prijed. Jedino što je uistinu važno je da idemo naprijed; motivacija će pratiti naše pos tupke. Motivacija je divna disciplina je ključna stvar.

6. "Misliti 'ne mogu' je idolo poklonstvo. Ako nam Svemogući pomogne, možemo promijeniti svijet. A ako nam On ne pomogne, ne možemo učiniti ništa", rabin Noah Weinberg. Mi sebe ograničavamo zidovima la žnih uvjerenja iza kojih se skrivamo. Kad imamo vjere, možemo se ostaviti toga kako smo sebe zamišljali i postati ono što uistinu jesmo.

7. "Ako vjerujete da je moguće razbiti, vjerujte da je moguće i popraviti", rabi Nahman iz Breslova. Nije potrebno da prikrivamo ili poričemo naše pogreške. Mi griješimo. Naši životi ponekad mogu izgle dati kao da su propali. Potre bno je da se sjetimo fokusirati se na popravljanje onoga što je propalo umjesto da tome dopustimo da nas dovede do beznađa

8. "Postavite si cilj toliko velik da ga ne možete postići sve dok ne postanete osoba koja

ga može ostvariti" (nepoznati autor). Za promjenu treba vremena. Nemojte se plašiti imati izvanredne ciljeve i og romne planove. Ako ćemo se čvrsto držati procesa, moći ćemo postati onakva osoba koja je sposobna za ostvare nje onih podviga koji nam se sada čine daleko van našeg domašaja.

9. "Sjajan stav postaje sjajno raspoloženje koje postaje sjajan dan koji postaje sjaj na godina koja postaje sja jan život", Zig Ziglar. Daleko se lakše mijenjati kada ste ra dosni i u obilju nego kada ste očajni i u oskudici. Usredoto čite se na dobro i ono će do vesti do još više dobrote.

10. "Bez obzira koliko ste po grešaka učinili ili koliko ste sporo napredovali, još uvi jek ste daleko ispred onih koji ne pokušavaju." Dva najvažnija elementa za promjenu su usredotočenost i trud, i mi možemo kontroli rati oboje. Možemo nastaviti pokušavati. Možemo nasta viti rasti. Možemo se nepres tano fokusirati na to kuda želimo stići. Bez obzira na to koliko mala bila promjena koju postižemo, još smo uvi jek daleko ispred onoga gdje bismo bili da nismo ni poku šali.

Otvorimo vrata, i Svemogući će nam pokazati put. Sve što On od nas traži je da se svaki dan probu dimo i pokušavamo.■

Biseri hasidske mudrosti

D

A

ko čovjek nije u dodiru sa svojom dušom, on ne može rasti kao osoba, zato što je duša ta koja izražava nezadovoljstvo, koje daje poticaj za rast. Samo tijelo, sve dok su njegove sebične potrebe zadovoljene, nema želje za transcendentalnim. Duša daje vašem životu smjer i jedinstvo. Materijalni svijet odnosno, svijet tijela je rascjepkan; duša je središte oko kojeg su ujedinjene sve naše tjelesne aktivnosti. Ako bolje promotrite energije koje pokreću vaše tijelo u jednom danu, vidjet ćete da se one vrte u krug ili pojavljuju kao nepravilni izljevi želje, nasumično birajući podražaje koji ih privlače u danom trenutku. Duša povezuje sve te dijelove; ona povezuje trivijalno s onim što je najvažnije, materijalno s duhovnim.

a bi došli do nesebične ljubavi, morate prvo naučiti voljeti sami sebe, ostvariti harmoniju između svog tijela i duše. To znači razumjeti tko ste vi uistinu i što tre bate postići u ovom životu. Vaš poziv ne smije vam stvarati neugodu i morate iz bjegavati svako ometanje. Ako ste u kon fliktu sa samim sobom, kako onda možete očekivati da postignete zadovoljavajuću ljubav s drugom osobom.

Naučiti voljeti samoga sebe može pred stavljati poteškoću. U početku, ego ne može postojati u isto vrijeme s B gom. Ili slijedite svoje prioritete, ili B žje; vi doživljavate sebe kao da ste isključivi proizvod svog rada, samodovoljno biće, ili da ste stvoreni na sliku B ga. Da biste mogli rasti, morate naučiti isključiti svoj ego, isprazniti se i napraviti mjesta za nešto veće od sebe.

Simon

Duša nas isto tako uči poniznosti. Dok je tijelo sebično, duša je ponizna. Ona nam daje snagu da se dignemo iznad nas samih, da prepoznamo potrebe drugih i suosjećajno odgovorimo. Kad ne bi bilo duše, sebične želje tijela bi nas mogle u potpunosti zarobiti i na koncu uništiti. Duša je naša transcendentalna stra na koja uvijek vuče prema gore, poput plamena svije će, uvijek pokušavajući spojiti nas s B gom. Tijelo nas može pokušati zadržati na zemlji, ali duša ima snagu da nas podigne gore i na drugu stranu.

R. Simon Jacobson

S

uština služenja Stvoritelju je jednostavna: puno uči, puno moli

čini dobro.

Ne trebaš biti previše strog prema sebi.

nije dana anđelima.

učini ono što možeš.

Nahman iz Breslova

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Ovog Jom Kipura, uđite kroz radikalno drugačije mjesto

Nije li se svakome dogodilo da mu je pukla guma, da je propustio let ili se ukrcao na avion namjerava jući sletjeti u jednom gradu, a zavr šio u drugom? Svi smo se mi našli na posve drukčijem mjestu.

Rabbi Abraham J. Twerski priča priču o ranom hasidskom rebeu koji je jednom bio lažno optužen za kra đu i zatvoren. Bilo je to nelagodno iskustvo.

Tamo je bilo nasilja i iznuda. Me đutim, jedan je zatvorenik bio dru gačiji. Bio je otet kao dijete, znao je da je Židov i znao je svoje židovsko ime.

I to je bilo to. Nije imao nikakve druge veze s judaizmom ili židov skim narodom.

Rebbe se sprijateljio s njim i nau čio ga Š'ma. Malo po malo naučio je neke hebrejske i neke židovske obi čaje. Nakon dva mjeseca, i rebbe i taj drugi zatvorenik uspjeli su po bjeći.

U zatvoru se rebbe pitao: Zašto ga je B g stavio na toliko drugačije mje sto? Nakon bijega, njegov se prijatelj vratio svojoj religiji i svom narodu. Rebbe je dobio svoj odgovor.

Tešuva, pokajanje, poziva nas da

dobrovoljno činimo ono što nam ži vot čini nehotice. Gotovo svatko za vrši na drukčijem mjestu živi u drugom gradu, bavi se drugim po dručjem ili se oženi drugom oso bom nego što je očekivao. Oboli mo od neočekivane bolesti, raduje mo se neočekivanoj simhi ili se uop će nikada ne oženimo ili udamo. Na kraju imamo veću ili manju ili dru gačiju obitelj nego što smo mislili.

Život nas mijenja. Stavlja nas na radikalno drugačije mjesto. Učiniti tešuvu, pokajati se, znači staviti sebe na radikalno drugačije mjesto.

Tešuva nije linearna.

Da bi se vratilo

potrebno je ne toliko "rasti" koliko promijeniti se.

Zašto?

Talmud navodi da je B g svijet stvorio hebrejskim slovom he jer ono dopušta tešuvu. A he ima oblik okvira vrata, s dovratnikom i dvije strane, ali bez poda. He je kratica za B ga, a prostor unutar he simbolizira B žansku prisutnost. Otvoren na

dnu, he omogućuje čovjeku slobodu da griješi, da izađe iz B žjeg zagr ljaja. Talmud proširuje tu metaforu. He ne samo da dopušta grijeh. Jedna od njegove dvije strane zapravo je nepotpuna; malo je otvorena odmah ispod dovratnika. Ovaj drugi otvor označava mogućnost povratka, po novnog ulaska u sveti prostor te šuvu

Čovjek se u njega vraća na dru gom mjestu, ne kroz pod, ne s istog mjesta kroz koje je izašao. Talmud pita: Zašto se grešnik ne može je dnostavno vratiti kroz isti prostor kroz koji je izišao?

Pokajanje nije linearno.

■

"Neće pomoći", kaže Talmud. To ne ide tako. Potrebno je vratiti se unutra na drugom mjestu.

Zašto?

Tešuva nije zgriješiti i potom misli ti da se moguće pokajati za grijeh, ispraviti grijeh, vratiti se tamo gdje smo bili prije.

Da je tešuva bila linearna, ona bi bila pitanje grižnje savjesti, da se bude malo bolji, da se malo naraste i zatim se ponovo uđe u B žji sveti prostor, simboliziran prostorom unutar he a. Ali tešuva nije linearna. To je razlog zašto, iz godine u go dinu, toliko ljudi prolazi kroz čitav period Velikih blagdana, misleći da su obavili tešuvu, a onda, kada se vrijeme odvrti i dođe sljedeća Roš Hašana, osjete da se nisu znatno po pravili, ako uopće i jesu. Ponovo su na istom onom mjestu s kojeg su krenuli, zaglibili u istim lošim navi kama, opterećeni istim propustima i nedostatcima.

Zašto?

Nisu shvatili da je za povratak

potrebno ne toliko "rasti" koliko promijeniti se.

Ne usredotočiti se na iste stare ne dostatke i pokušati ih ispraviti, već slijediti veći san.

Iskoristiti veću motivaciju.

Veću težnja.

San koji mijenja život.

Unutar veće cjeline, lakše se mogu izliječiti ti stari nedostatci.

U sklopu veće duhovne discipline vjerojatnije je da će popraviti te loše navike.

Motivacija se računa. Što je veća, veći su i rezultati.

Možda sam jednom mislio da je nevjerojatno da stvarno, stalno, mo gu više proučavati Toru, ili provo diti više vremena sa svojom obitelji, ili donositi promjenu u zajednici. Zapravo, mogu, ali samo ako se ne vraćam istim putem i ne preusmje rim par koraka; mogu, ali samo ako postanem druga osoba.

Kad proširim svoju viziju kad, recimo, ne nakanim više proučavati

Harriet Lerner:

Toru nego dovršiti cijeli Talmud; kad ne odlučim ugasiti svoj e mail na sat vremena dnevno, već onog trenutka kada dođem kući s posla sve do sljedećeg dana; kad odlučim ne dati malo više zajednici, već pre uzeti predsjedavanje važnom orga nizacijom ako zaista mogu zami sliti drugačijeg sebe i proširiti svoj utjecaj, ja mogu postići svoje ciljeve.

Ja pobjeđujem svoje nedostatke ako ciljam više.

priča o oprostu

Nedavno sam od svog kolege psi hologa iz Menningera, Freda Shect mana, čula priču. Budući da je moja nova knjiga o isprici, oprostu i iscje ljivanju velikih i malih prekida veza privukla mi je pažnju.

Ovo je priča kako ju je Fred ispri čao u svom hramu prošlog Jom Ki pura židovskog blagdana pomire nja i oprosta. Jom Kipur je u judaiz mu najsvetiji dan u godini.

Prema jednoj hasidskoj priči, kralj se posvađao sa svojim sinom i u na padu bijesa protjerao ga iz kraljev

Nakon nekoliko godina kraljevo je srce omekšalo i poslao je svoje slu žbenike da pronađu njegovog sina i zamole ga da se vrati kući. Ali mla dić se odupro pozivu. Osjećao se previše ogorčeno i povrijeđeno da bi se vratio.

Kad su službenici priopćili kralju tužnu vijest, on ih je ponovno po slao s novom porukom za svog sina. "Vrati se koliko možeš, a ja ću prije ći ostatak puta da te dočekam."

Ako uđem kroz drugo mjesto.

To je tešuva

Drugi otvor u slovu he znači: Mo ramo smisliti kako da dobrovoljno učinimo nešto veliko poput onoga što život čini nama spontano; kako otputovati daleko od naše zone komfora.

Kako ući na drugom mjestu.

Potrebna je ta dimenzija promjene da nas izvuče iz kolotečine, iz obra sca grijeha i tešuve od prošlog Jom Kipura, tek da bismo se našli na istom mjestu gdje smo započeli ovog Jom Kipura.

Potrebna je ta dimenzija.

Alter iz Slobodke je rekao: "Da sam znao da mogu biti samo ono što jesam, ne bih to mogao izdržati; ali da nisam nastojao biti kao Gaon iz Vilne, onda ne bih bio ni ono što jesam."

Zato postoji drugi otvor.

On nije druga prilika.

On je poziv u jedan potpuno novi svijet.

Za mene je ova priča vrlo dirljiva. Kralj u ovoj priči nije imao pogre šnu predodžbu da ako mu pošalje riječ isprike ("Žao mi je") ona sama po sebi može zacijeliti prekinuti od nos. Niti je ponovno poslao svoje službenike s molbom da mu oprosti. ("Tvom ocu je žao i traži da mu op rostiš").

Kralj je svoju ispriku i kajanje izra zio time što je sinu dao do znanja da je on (kralj) spreman putovati koli ko god je potrebno kako bi popravio njihov odnos.

Hillel Goldberg: Ovog Jom Kipura, uđite kroz radikalno drugačije

stva.

Danas je Jom Kipur - Dan pomirenja vrijeme u kojem se možemouzdići do sfere Drva Života i od njega dobiti istinski život Istin sku Slobodu.

Prema kabali, Roš hašana traje 22 dana, od Roš hašane pa do Simhat Tore, i to je zapravo proces koji se sastoji od tri faze, a čija je svrha ob navljanje naše duše i života. Prva faza ovog procesa poznata je kao Deset dana pokajanja, ali je također u knjizi "Pjesma nad pjesmama" defi nirana kao "Njegova mi je lijeva ruka pod glavom...", što ukazuje na to da je ono što činimo u tom razdoblju ti kun naše lijeve kolone, a to je naša želja za primanjem naša duhovna "posuda". Stoga naziv "Deset dana pokajanja", tešuve, od korijena lašuv (hebr. vratiti se), znači povratak sebi, svom pravom, istinskom ja.

Jom kipurim Zašto u množini?

Naš svijet, svijet pomutnje, boli, gladi i patnje je svijet fizičke iluzije. Suština života do nas dolazi iz gor njeg svijeta, pravog svijeta, metafi zičkog svijeta blaženstva i obilja. Ari objašnjava da dok postupamo na duhovan način, s radošću, bezuvjet nom ljubavi i altruizmom, u naše ži vote u ovom fizičkom svijetu nepre stano se slijeva obilje. Međutim, u koliko postupamo drugačije ovaj se protok blokira i on nema mogućno sti da do nas stigne.

U Bibliji se Jom kipur spominje kao Jom HaKipurim (Levitski zakonik 23, 27), u množini. Ari objašnjava da se na Jom kipur stvara izravna veza između našeg svijeta (sefirat Malhut) i gornjeg svijeta izvora obilja (sefi rat Bina). Sve tri dimenzije svijet iluzije, kanali duhovnog obilja i svi jet istine spajaju se u jedno, i to je razlog zašto je Kipurim u množini.

Zašto moramo "mučiti svoje duše" na Jom kipur?

Mudrost kabale nas uči da duša ima pet razina: nefeš, ruah, nešama, haja i jehida. Najniža razina je nefeš i ona je odgovorna za naše osnovne potrebe poput hrane, spavanja, sek sa, sigurnosti i tjelesnih užitaka. Svaka razina predstavlja dru gu sefiru: nefeš sefirat Malhut ma

terijalni svijet, Ruah Zeir Anpin vezu koja nam donosi duhovno bo gatstvo; i nešama sefirat Bina stva rni svijet, izvor života i obilja.

Prema biblijskom zakonu na Jom kipur ima pet zabrana: zabrana jesti i piti, kupati se, mazati tijelo i nano siti na njega mirise, nositi kožne ci pele i imati seksualni odnos. Da bi na Jom kipur došli do sefirat Bina mi moramo isključiti nefeš tijelo i fizi čku svijest, jer nas taj okvir potreba tijela blokira da obilje primimo izra vno od sefirat Bina. U odlomku "... i vi ćete mučiti svoje duše" riječ "muči ti" ענ ל dolazi od korijena מנ (slab, oskudan), što znači da naš nefeš malhut, našu materijalističku, ogra ničavajuću svijest moramo oslabiti, navesti je da oskudjeva. Tim ogra ničenjima izbjegavajući gore nave dene potrebe tijela, blokiramo "tjele sni" dio naše svijesti. Nije u redu da patite, radije uživajte u povezivanju sa sefirat Bina, koja je stvarni svijet, svijet neograničenog izobilja.

Molitve

Za razliku od ostalih dana u godi ni, za Jom kipur imamo pet molita va. Prema kabali, funkcija tih moli tava nije da uvjerimo B ga da nas tretira drugačije, već da svoju svijest uzdignemo ka pravom svijetu "Dr vetu života".

Tih pet molitvi podižu nas korak po korak do vrhunca Jom kipura molitve pod nazivom Neila. Svaka nas molitva uzdiže na drugu razinu stabla sefirot: Arvit sefirat Malhut; Šaharit sefirat Zeir Anpin; Musaf sefirat Bina; Minha sefirat Hohma; Neila sefirat Keter

Ari nas uči da su te molitve način da u naše živote obilje dovedemo izravno od izvora, za godinu koja dolazi, i one predstavljaju nakane kavana, na koje bismo se trebali usredotočiti tijekom tih molitava.

"Kol Nidre"

Što je tako posebno u ovoj molitvi da toliko ljudi odlazi na nju u sina gogu? I kako to da moramo poništi ti svoje zavjete još jednom nakon što smo to već učinili u večeri uoči Roš hašane?

U trenutku stvaranja cimcuma, kojim smo došli na ovaj svijet, na stao je zakon akcije i reakcije. Ovaj zakon je "kozmička prisega" koja izjavljuje da će svaki naš postupak kojim naštetimo našem bližnjem, ili našem okolišu izazvati reakciju koja će nam se vratiti u budućnosti. To je razlog zašto uoči Jom kipura kaže mo "Kol Nidre", nakon što izvadimo sve svitke Tore iz Svetog ormara, kako bi nam se omogućilo da ode mo u gornje svjetove i odbacimo svaku negativnu silu koja bi nas mogla povrijediti, kao posljedica naših prijašnjih postupaka. Samo u tom trenutku mi imamo mogućnost razvrgnuti "kozmičku prisegu".

Viduj (Ispovijedanje grijeha)

Druga važna molitva na Jom ki pur je Viduj. Prema tradiciji mi na Jom kipur pokušavamo promijeniti način na koji Stvoritelj gleda na nas, tražeći oprost koji se na najpregnan tniji način izražava u molitvi Viduj Međutim, ovo gledište je pomalo djetinjasto. Možemo li si zamisliti zločinca na sudu kako od suca traži oprost, te da ga on zbog toga oslo bodi bez ikakvih optužbi?

Kabala podučava da u skladu sa zakonima života, patnja u našem svijetu proizlazi iz naše sebične želje za primanjem samo za sebe. Stoga, da bi se ono zabilježeno o našim ne gativnim postupcima promijenilo, mi bismo se trebali vratiti sebi, svo joj čistoj duši koja se nalazi u nama, i odvojiti se od svih boli i sljepoće koje su nanijele štetu nama i drugi ma.

na hebrejskom znači "osigurati", potvrditi, a to znači da onog trenutka kada se po brinemo da se naše sebično ponaša nje više neće ponavljati, te umjesto njega u svoje živote unesemo obzir, suosjećanje i ljubav, posljedice svih naših loših djela koje se pojave, biti će poništene.

Riječ Viduj

Kabbalah:

Rabbi Avraham Arieh Trugman: Jom kipur i B-žje Ime od četiri slova

Kao ukras u mnogim sinagogama širom svijeta nalazi se sljedeći stih iz Psalama (16,8): "Postavljam B ga ispred sebe u svako doba." U kabali se tumači kako ovaj stih znači da se osnovno B žje ime od četiri slova pojavljuje u obliku i procesu svakog aspekta stvarnosti i koristi se kao model kroz koji mi razumijemo božansko, onako kako se ono očituje u svim područjima života.

Na primjer, četiri slova B žjeg imena jod, he, i vav, he čine riječi koje u hebrejskom koristimo za protok vremena: prošlost (he, jod, he) sadašnjost (he, vav, he) i budućnost (jod, he, jod, he.) Kako je Einstein rekao: kada se aspekt vremena nadoda na tri koordinate prostora on stvara četiri dimenzije poimanja stvarnosti. Mnogi drugi aspekti vremena, prostora i materijalne stvarnosti temelje se također na broju četiri, kao što su godišnja doba (jesen, zima, proljeće i ljeto), četiri osnovna smjera (sjever, jug, istok i zapad), četiri osnovna elementa (vatra, zemlja, voda i zrak), četiri temeljne sile svemira (gravitacija, elektromagnetska sila, jaka nuklearna sila i slaba nuklearna sila), četiri stanja tvari (čvrsto, tekuće, plinovito i aktivno izgaranje) četiri aspekta stvaranja (neživo, biljno, životinjsko i ljudsko) itd ...

Osim u fizičkom svemiru, četiri slova B žjeg imena također se manifestiraju u cijelom duhovnom svijetu. U kabali se podučava da postoje četiri svijeta koja obuhvaćaju sve

razine stvorene stvarnosti, od duho vne do fizičke: Acilut svijet ema ncije; Brija svijet stvaranja; Jecira svijet formacije (oblikovanja) i Asija svijet djelovanja.

Lijepu aluziju na četiri slova B žjeg imena nalazimo u četiri glavna dijela blagdana Jom kipura. Jod, prvo slovo B žjega imena ima broj čanu vrijednost deset, što odgovara datumu Jom kipura, desetog dana tišrija i kulminaciji deset dana pokajanja. Dodatna podudarnost odnosi se na Mošea (Mojsija) koji je na Jom kipur s gore Sinaj donio druge ploče zakona s deset zapovijedi.

Prvo he u B žjem imenu ima broj čanu vrijednost pet, što se podu dara s pet molitvi na Jom kipur. Svakodnevno molimo tri molitve dnevno, četiri na šabat i blagdane. Jedini dan u godini kada molimo pet molitvi je Jom kipur. Ovo se

nadalje odnosi i na pet razina duše (nefeš, ruah, nešama, haja i jehida), od kojih je peta, jehida, nadsvjesna razina duše, dostupnija na Jom kipur nego u bilo koje drugo doba godine.

Treće slovo B žjega imena, vav, ima brojčanu vrijednost šest, što se podudara sa šest djelova čitanja Tore na taj dan. Taj aspekt je tako đer jedinstven za Jom kipur, jer je to jedina prilika u godini kada dolazi do takve raspodjele teksta Tore. Broj šest se u kabali odnosi na šest gla vnih emocionalnih osobina unutar čovjeka. Na Jom kipur mi nastojimo ispraviti i tražiti oprost, pogotovo za pogreške i nedostatke koje imamo u ovim područjima svojih života. Slovo vav u kabali također simbolizira seksualnu energiju. To se vidi u tome što se čitanje Tore u poslijepodnevnoj službi na Jom kipura bavi isključivo ovom temom.

Završno slovo u B žjem imenu od četiri slova, završno he, brojčane je vrijednosti pet, što se podudara s pet zabrana toga dana: jedenja, pijenja, nanošenja ulja, nošenja kožnih cipela i bračnih odnosa.

Gornji primjer je samo jedan od gotovo beskonačnog broja načina na koje možemo vidjeti kako se četveroslovno B žje ime odražava na stvaranju. Što više naučimo o tim podudarnostima, više ćemo moći cijeniti dublji smisao stiha "Postavljam B ga ispred sebe u svako doba".

Prevela Tamar Buchwald

Psihologija pokajanja

Jared Sichel, Jewish Journal

Uz njegovo veliko iskustvo kao psihijatra i psihoanalitičara koji lije či osobe koje su preživjele traume djetinjstva i odrasle dobi, dr. Step hena Marmera mnogi od njegovih pacijenata poznaju kao osobu koja ima pozitivno gledište u vezi uloge religije na psihu i sreću čovjeka.

Marmer radi na medicinskom fa kultetu u UCLA, te ima privatnu praksu u Brentwoodu, a njegovi pa cijenti dolaze iz gotovo svih velikih vjerskih tradicija, uključujući juda izam, kršćanstvo, hinduizam, budi zam i šinto. Govoreći kao stručnjak i, kako sam sebe opisuje, "ozbiljan" Židov, Marmer je nedavno razgova rao s Journalom o dodirnim točkama psihe i religije, a u vezi s nekih od glavnih tema Jom kipura oprašta nja, pokajanja i B ga. Ovo što slijedi uređena je verzija tog razgovora.

Jewish Journal: S psihoanalitičkog sta novišta, što znači Jom kipur?

Stephen Marmer: To je prilika da uči nite suosjećajnu, ali preispitujuću inventuru toga tko ste i kako ste po stupali, te da znate da ukoliko uči nite iskren trud da se poboljšate, bit ćete upisani u Knjigu života.

JJ: Što to znači biti upisan u Knjigu života?

SM: Ne nužno za više godina, već za bogatiji život. To je prilika da se putem iskrenog razmatranje umanji sramota i krivnja, a pospješi rast.

JJ: Kako preispitivanje vaših prijašnjih postupaka dovodi do rasta?

SM: Vi sagledavate svoje jake stra ne, i sagledavate svoje slabosti, gle date ljude do kojih vam je stalo, i da li ste živjeli u skladu sa svojim ide alima, prema tome na koji način ste ih tretirali. To je ujedno i podsjetnik da nemamo vječnost na raspolaga nju da bi se poboljšali. Hillelova

treća izjava: "Ako ne sada, kada?", uistinu ima smisla na Jom kipur.

JJ: Gdje se u Tori pojavljuje tema opra štanja?

SM: Najdramatičniji trenutak opro sta u Tori dolazi nakon grijeha sa Zlatnim teletom, kada B g kaže Mojsiju da je On toliko ljut da želi uništiti čitav narod. Mojsije koristi svaki mogući argument da uvjeri B ga da to ne učini i da oprosti narodu.

JJ: Možete li reći par riječi o temama pokajanja i oprosta koji se provlače kroz Jom kipur?

SM: Oprost i pokajanje su dvije stra ne iste medalje. Ako se pokajete, za vrijedit ćete oprost. Ako oprostite, ojačat ćete pokajanje drugih. Oba veza je oprostiti onima koji se iskre no pokaju to vas oslobađa od ne raspoloženja koje izjeda čovjeka. Ako se pokajete, to vas oslobađa pogubnog srama i krivnje.

JJ: Postoje li različite razine oprosta?

SM: Da. Prvi i najpotpuniji oblik praštanja je iskupljenje (ili osloba đanje od krivice), pri kojem ploču potpuno obrišite do čistoga i osobi povratite potpuno povjerenje.

U drugoj vrsti praštanja, koju ja na zivam trpeljivost (ili strpljivo pod nošenje), znate da ploču ne možete izbrisati do čista, jer se druga osoba nije u potpunosti pokajala. Ali od nos vam je i dalje važan, i ne želite ga uništiti zamjeranjem. Pa onda is kazujete trpeljivost kako biste odr žali odnos, dok još uvijek budno motrite. To je vrlo blizu ideje "op rostiti, ali ne zaboraviti" ili "vjeruj, ali provjeri."

Treća se razina oprosta dešava kada druga osoba nije više na životu ili nema namjeru na bilo kakav način nadoknaditi štetu. No vaša zaokup ljenost onime što su vam učinili izje

da vas, i zbog toga se morate toga osloboditi. Ne morate njih oslobo diti krivice, i ne morate strpljivo po dnositi. No, za vlastito dobro, mora te se toga osloboditi.

JJ: Koju je razinu oprosta pokazao B g na Sinaju?

SM: Mislim da je to bila trpeljivost. Mislim da je znao da mi imamo mnogo mana, ali nas je volio i bilo Mu je važno da održi taj odnos.

JJ: Postoji li pravilan način da se ispriča nekome koga ste povrijedili?

SM: Preuzmite odgovornost, i ne mojte je prebacivati na druge. Mora te im pokušati dati razloga da po vjeruju da ćete iskreno uložiti truda kako biste osigurali da se to ne po novi.

JJ: Da li je isprika koja je pomiješana s izgovorom uistinu isprika?

SM: Pokušajte da u svoju ispriku ne umiješate optužbe. Dajte svoju ispri ku na temelju onoga što ste vi uči nili. U redu je i dati kontekst ako tražite oprost. U redu je pokušati objasniti što se dogodilo i što vas je navelo da učinite te pogreške. Ali pokušajte da to ne učinite na način koji prebacuje krivnju na drugu osobu zbog toga što vas je izazvala.

JJ: A što ako je druga osoba uistnu uči nila nešto što vas je, na neki način, iza zvalo da učinite to čime ste je povrije dili?

SM: Ako postoji još neki drugi pro blem u vezi toga kako su vas izaz vali, tada je to jedan drugi razgovor u kojem oni mogu zatražiti vaš op

rost. Ako vas to muči, morate to učiniti u zasebnom razgovoru.

JJ: Treba li onaj kojega je povrijedila voljena osoba pružiti toj osobi moguć nost oproštenja?

SM: Volim reći da treba malo vre mena da se tinta osuši. Prije nego što se u potpunosti osuši, površinu možete obrisati da ostane čista. Ono što hoću reći je da ako nešto kažem, pa vidim da je to osobi kojoj sam to rekao bolno, želim da mi da minutu dvije da mogu shvatiti što sam re kao, da dođem sebi, a zatim povu čem ono što sam rekao.

I ja bih želio dati istu priliku svako me koji je povrijedio moje osjećaje. Ako ostavite malo prostora kako bi se osobi omogućilo da povuče svoj pogrešan korak, manje puta ćete se osjećati povrijeđenima. Mnogo je teže povući nešto jednom kad se tinta osuši.

JJ: Kakav to utjecaj ima na osobu kad se ljuti na nekoga?

SM: Prvo, to odvlači mnogo energije od življenja svog života. Drugo, to je stalna preokupacija vi dopuštate drugoj osobe i načinu na koji vas je povrijedila da se besplatno nastani u vašem umu. I treće, svaki puta ka da posmislite na to, vraćate se i po novno proživljavate tu bol. Sva te tri stvari oduzimaju vam produktiv nost i sreću.

JJ: Što odbijanje da se ispriča govori o toj osobi?

SM: Ona riskira gubitak odnosa. To vas drži u stanju neizvjesnosti, kriv nje i srama. To vam oduzima radost ozdravljenja. Neki ljudi smatraju da je isprika ili pokajanje ili naknada štete previše ponižavajuća. Ali mi se najčešće nalazimo pred izborom "biti u pravu" ili "biti prijatelji." U gotovo svakom slučaju, važnije je odabrati biti prijatelj.

JJ: Je li ikad prikladno da treća strana ponudi oprost u ime žrtve?

SM: Za jako ozbiljne stvari, samo osoba koja je povrijeđena može po nuditi oprost. Ja vam ne mogu op rostiti nešto što ste učinili nekom drugom. Ja vam jedino mogu opro stiti ono što ste učinili meni. Kada je pastor u Columbineu izjavio da oprašta ubojicama za ubojstva te djece, pomislio sam: "Vi nemate pravo oprostiti ubojicama za uboj stva te djece. Samo djeca koja su ubijena imaju pravo oprostiti." Sa mo žrtva može oprostiti ono što joj je učinjeno.

JJ: U hebrejskom mjesecu elulu i u dane Velikih blagdana, radite li što osobno u smislu traženja oprosta?

SM: Imam osobnu tradiciju sa svoje dvije kćeri (u dobi od 28 i 31 godi na). Koristimo tjedan između Roš hašane i Jom kipur da sjednemo, u četiri oka, i ja započnem tako da im navedem sve stvari koje mi je žao što sam im učinio u prošloj godini. Onda ih upitam da li postoji nešto što ih je uzrujalo, a da sam to izo stavio. Zamolim ih za oprost i ra zumijevanje.

JJ: Traže li one vaš oprost?

SM: Ja im kažem: "Ima li nešto što mi želiš reći?", misleći na stvari koje su one možda počinile i koje su me povrijedile.

JJ: Koliko dugo vaša obitelj ima tu tra diciju?

SM: To radimo već više od 25 godi na.

JJ: Jesu li vam Židovska učenja ili mu drost pomogli u karijeri u smislu toga kako savjetuje ljude?

SM: Da. Čitavo opće stanovište ju daizma vrlo je slično mojem psihija trijskom gledištu. Imamo jecer hatov (sklonost ka dobru) i jecer hara (sklo nost ka zlu), što se dobro slaže s mojim pogledom na ljudsku priro du iz psihijatrijske perspektive.

JJ: Iz psihološke perspektive, koje vam se osobe iz Tore ističu kao posebno zani

mljive?

SM: Dugo sam vremena želio pisati o tome kako se ljudi u Tori mijenja ju. A osoba koja se najviše mijenja je Josip. Želim pisati o tome koje su religijske i psihološke sile pomogle preobraziti Josipa iz derišta, razma ženog tinejdžera, kojem se previše popuštalo, i koji je uvijek u pravu, u plemenitog i mudrog brata i vođu, punog ljubavi i velikodušnosti.

JJ: Što ga je preobrazilo?

SM: On je poniznost usvojio u za tvoru. U svojoj obitelji on je bio ve lika faca, jer je bio Jakovljeva glavna veza s Rahel. On je gospodario nad svojom braćom. Čak i kada je otišao u Egipat bio je velika faca u Potifa rovu domu.

JJ: A što mu se dogodilo u zatvoru?

SM: On nije bio ogorčen, nije bio uvrijeđen, nego se snašao. Ponašao se na tako primjeran način da mu je upravitelj tamnice dao dodatne od govornosti. Nekoliko godina kasni je, Josip je pozvan k faraonu, i umje sto da bude ljut na glavnog peharni ka što je dopustio da i dalje čami u zatvoru, on ne pokazuje da mu za mjera. Njegova loša iskustva izlije čila su ga od njegova osjećaja da ima pravo na sve i njegove oholosti, i učinila ga milostivim i poniznim.

JJ: I kada on to pokazuje poniznost?

SM: Kada ga je faraon hvali za sve koliku mudrost, Josip ponizno kaže, "Nisam to ja, to je B g."

JJ: Recite mi nešto o vašoj vezi s juda izmom.

SM: Ja sam gabaj našeg jutarnjeg minjana na šabat u sinagogi Stephen S. Wise Temple. Pušem u šofar na glavnim službama za Roš hašanu. Imam veliku čast i odgovornost da ponekad pjevam popodnevnu slu žbu na Jom kipur kako bih pružio priliku kantoru da se odmori.

O Jom Kipuru, opraštanje je obiteljska stvar

Oproštenje njegovo postizanje, trajan je proces kao i stanje kojemu težimo, posebice kada se približimo Jom Kipuru. Židovska tradicija uči da za grijehe između nas i B ga sama tešuva (doslovno "povratak") može postići oprost. Za grijehe iz među nas i drugih potrebni su tešuva i izmirenje odnosa. Problem s tešuvom za većinu nas, uključujući i mene, je to što je to nevjerojatno te ško, doista ne znamo kako to oba viti, i zbog toga iste ili slične odnose moramo popravljati iz godine u go dinu.

Albert Einstein je definirao ludilo kao ponavljanje jedne te iste stvari, a da se pritom očekuje drugačiji re zultat. Da bismo prekinuli taj ciklus, želio bih ove godine predložiti novi pristup: umjesto da radimo isključi vo na sebi, pomaknimo fokus na po stizanje oprosta kao obitelj. Ova promjena paradigme trebala bi po četi od uže obitelji, a zatim se može primijeniti na veće obiteljske jedi nice kao što su vaša zajednica, pa čak i država. Proces uključuje da gradimo na jakim stranama koje po sjeduju naše obitelji, a zatim ih pri mjenimo u širim okvirima. Srećom, imamo model od kojeg to možemo razvijati našu Židovsku obiteljsku pripovijest.

U članku u New York Timesu iz 2013. godine, "Priče koje nas pove zuju", Bruce Feiler istražuje pitanje: "Koji su to sastojci koji pojedine obi telji čine djelotvornima, otpornima, sretnima?" Citirano istraživanje po kazuje da je najzdraviji obiteljski model ono što se naziva "oscilira

juća obiteljska pripovijest:"

"Sine moj, da ti kažem, imali smo uspona i padova u našoj obitelji. Izgra dili smo obiteljsku tvrtku. Tvoj je djed bio stup zajednice. Tvoja majka je bila u upravnom odboru bolnice. Ali imali smo i neuspjeha. Imao si ujaka koji je je dnom bio uhićen. Izgorjela nam je kuća. Tvoj je otac ostao bez posla. Ali bez obzira na to što se dogodilo, uvijek smo se držali zajedno kao obitelj."

Djeca iz takvih obitelji imaju sa mopouzdanje, svako od njih posje duje snažno "međugeneracijsko ja", objašnjavaju psiholozi. Oni dijele priču o prošlosti i budućnosti, i sna žan osjećaj svoje uloge u sadašnjo sti. Iako to nije jedinstveno ni za jednu grupu, međugeneracijsko ja bilo je osnovna židovska obiteljska pripovijest, što se ponajviše može očitovati u obiteljskim dramama prikazanim u Knjizi Postanka. Od svih ovih biblijskih priča, Jaakov i njegova obitelj su paradigma, uz bratsko suparništvo i bratoubilački pokušaj, koja ja rješenje našla u si novima koji postaju patrijarsi dva naest plemena, osnova našeg naro da. Tijekom čitave naše povijesti Židovske su obiteljske jedinice bile iskovane od strane naših neprijatelja i naših pobjeda.

Pritisci i zajednička iskustva koja nas povezuju stvaraju veze odanosti koje nas motiviraju da oprostimo jedni drugima. Uz zdravu obiteljsku dinamiku, pojedini članovi obitelji imaju svoje životne putove, istovre meno dijeleći zajedničku pripovi jest, i omogućavaju svakome da ostavi mjesta za druge. Taj sigurni

prostor je mjesto gdje se njeguje oproštaj.

Razmišljajući o pozitivnim tren dovima u Jeruzalemu, David Ze´ev Jablinowitz piše u Jerusalem Postu o zdravoj obiteljskoj dinamici na razini zajednice:

"Da li član gradskog vijeća Jeruzale ma koji kaže da drži šabat na ortodok san način izdaje svoju religiju ako ta kođer kaže da ga razdire kako riješiti probleme koji su povezani s načinom na koji bi židovska subota trebala izgledati u Svetom gradu? Osjećaji ortodoksnih moraju se uzeti u obzir, kaže, ali što je sa sekularnim Izraelcima, ne Židovima i turistima? Je li moguće naći rješenje? Treba li Židovska država odobriti ono što će veliki broj Židova nazvati skrna vljenjem šabata? To su izvrsna pitanja. Ali ako uključene strane razgovaraju uz obostrano poštovanje, mnogi bi se vrlo vjerojatno mogli izjasniti da je to pozi tivan razvoj događaja."

■

Kao i kod zdrave obiteljske dina mike, Jeruzalem može ispuniti zna čenje svog imena kao grada mira jedino ako ostavi prostora da se konkurentske vrijednosti uključe u dijalog i pronađu oproštaj za prošle prijestupe kao nužan preduvjet za ostvarenje zajedničkih snova.

Kao dio svoje inicijative "Bold Ideas", rabin Nathan Lopes Cardozo poziva sekularne Izraelce da "se ko riste biciklom ili tramvajem, popiju besplatnu kavu i drže šabat." Iz per spektive želje onih koji se manje drže vjerskih propisa da imaju pri liku sudjelovati u "ovom prekra snom danu i da im se pruži prilika za to tako što će im se olakšati su

djelovanje u njegovoj svetosti", on iznosi praktične korake unutar halahičkih (onoga što se odnosi na židovski zakon) granica kako bi se premostilo sekularno religijsku po djelu o spornim pitanjima. I opet, da bismo postigli viši zajednički cilj, onaj šabat šaloma, subote mira i cje lovitosti, moramo započeti s opro štenjem, priznavanjem višestrukih potreba u našoj Jeruzalemskoj obi telji.

Moj dragi prijatelj rabin Hanan Schlesinger u svom je tjednom bil tenu napisao da su na Erev Roš Hašana, šest izraelskih religioznih doseljenika (među njima i on) i šest Palestinaca dva kršćanina i četiri muslimana sjeli zajedno kako bi razgovarali o "zajedničkoj viziji bu dućnosti naših narodi u ovoj zemlji razdriranoj ratom, koju svi naziva mo domom." Već više od godinu dana oni stvaraju jedinstvenu orga

nizaciju, Roots / Judur / Shora shim, palestinsko izraelsku" inicija tivu "za razumijevanje, nenasilje i preobrazbu. Na ovaj dan pomirbe, odlučili su da je vrijeme da formuli raju viziju za ovaj novi pokret.

"Očekivali smo da će biti teško, čak i burno. Nije bilo da nismo naučili sluša ti jedni druge i upijati ono što čujemo. Došli smo do toga da razumijemo jedni druge; da gajimo osjećaje prema drugo me i njegovom narodu. Znamo što im treba i gorljivo želimo da to imaju. Ne kada je svako od nas na ramenu nosio teret svog naroda. Danas svi mi također na svom drugom ramenu nosimo teret druge nacije. I dok se svaki od nas po najprije identificira sa svojim vlastitim narodom njegovim borbama i pobje dama, razvili smo novi jezik, možda čak i zajednički identitet. "

Izjava o viziji koju su formulirali i s kojima su se složili glasila je ova ko: "Zamišljamo novu društvenu i

političku stvarnost koja se temelji na dostojanstvu, povjerenju i međuso bnom priznavanju i poštivanju po vijesne pripadnosti svakog naroda na čitavoj zemlji."

Čitajući ove riječi, shvatio sam da su ovi hrabri Izraelci i Palestinci stvorili zajedničko međugeneracij sko ja, zasnovano na proširenom vi đenju obitelji: držeći se konkuren tskih narativa, zasnovanih na opra štanju. Budući da smo rođaci, mi smo obitelj i zapravo nemamo dru gog izbora nego izdvojiti mjesta u svojim srcima za druge.

Ovog Jom Kipura, pomislite na brojne obitelji u vašem životu, cije nite ih zbog priča koje dijelite, zbog svog jedinstvenog mjesta u njihovoj povijesti, ostavljajući mjesta jedno drugom i ostavljajući mjesta za vas zajedno. Usudite se oprostiti. Usu dite se sanjati.

Kipuru, opraštanje je obiteljska stvar

Neila

posljednji trenutak

Kada započinjete Neila zapitajte se kada bih danas mogao ostvariti samo jedan korak napredovanja, koji bi to korak bio? Neila je vrijeme da osigurate da ako niste postigli ništa drugo iako sigurno hoćete da barem jedan korak napredovanja postane trajni dio vašeg bića. I tako ostane zauvijek.

I dvije priče

Nije prekasno. Rav Yisroel Salanter jednom je otišao kod postolara da mu popravi cipele. Bilo je prilično kasno i već se spustio mrak. Pošto je primijetio da je svijeća uz koju je postolar radio bila pri kraju, Rav Salanter mu predloži da pričekaju do sutra pa će onda popraviti cipele. "Nemojte očajavati," odgovorio mu je

postolar. "Dok god svijeća gori, moguće je popraviti cipele." Dok god u nama treperi ma i zračak života, mi još uvijek možemo popraviti svoje puteve.

Iskoristi trenutak svjetla.

Postoji legenda o dva čovjeka jednom mudrom i jednom glupom koji su se u noći bez mjeseca izgubili u šumi. Lutali su satima, a činilo im se da samo odlaze sve dublje i dublje u šumu. Odjednom je svjetlost munje, sjajna poput sunca, proparala nebo. Glupi je zinuo u čudu, dok je mudri iskoristio trenutak da dohvati svoj kompas i otkrije smjer koji će ih izvesti iz šume. Jom Kipur je poput svjetlosti munje. Neka bi njegovo djelo vanje osvijetlilo našu godinu, i naše živote za nadola zeće godine.

Neila – završna služba

Za vrijeme molitve Neila mi tražimo Hašema da za nas otvori procjep u trenucima kada se vrata u nebesima zatvaraju na kraju Jom kipura ...

Molitvu Neila govorimo jednom godišnje, na Jom kipur, na završet ku tog dana, dok je sunce na zalasku. Jedan od njenih najdirljivijih dijelova je Pana jom: Ptah lanu šaar be'et neilat šaar, ki pana jom molimo Hašema da nam otvori prolaz u vrijeme kada se vrata na nebeskom svodu zaključavaju na kraju Jom kipura. Jom kipur je poseban Dan pomirenja, ali njegov pokrov prašta nja ne seže do sljedećeg dana.

Ili možda ipak seže?

Gdje u Gemari nalazimo ideju o tome da se Nebeski prozori zaklju čavaju?

Kralj Menaše počinio je teške grijehe. Ubio je svog tasta, svetog proroka Izaiju. Ne samo da je štovao idole, već je postavio idola i u Sveti Hram. Konačno su ga snašle nevolje...

Sveti "Nodeh B'Yehuda", rabin Yechezkel Halevi Landa osb"m, u svojoj klasičnoj razradi Talmuda "Tziyun L'Nefesh Chaya" objašnjava da se kralj Menaše našao u bezi zlaznoj situaciji. Rekao je: "Sjećam se što je moj otac govorio: ’Kada ste u nevolji i sve vas to zadesi ... vratit ćete se Hašemu’, evo, ja ga zovem", ali arhanđeli bi zaključali prozore nebeskog svoda i onemogućili da se Menašeove molitve podignu do Ne beskog prijestolja. Rekli su Svemo gućem: "Gospodaru svijeta! Je li mo guće da se onome koji je postavio idola u Sveti Hram dozvoli da učini tešuvu? "I što je učinio Hašem? On je načinio otvor ispod Nebeskog Prijestolja, i primio Menašeovu tešuvu i čuo njegove molitve.

"Tziyun L'Nefesh Chaya" zaklju čuje: "Nebesko Prijestolje ispod kojega je Hašem načinio poseban ot-

vor je Prijestolje Milosti. Kad Sve mogući želi suditi prema slovu zakona, On se premješta na Prijesto pravde ispod kojeg nema otvora."

Rabbi Yechezkel Halevi Landa nas uči nekim nevjerovatnim načelima, ovako:

1. Bez obzira koliko je Menaše bio ogrezli grešnik, on nije zapao u očaj, već je nastavio moliti i tražio Hašemovu milost.

2. Arhanđeli, koji su postupali prema pravdi, smatrali su da Mena šeove molitve nemaju pravo da ih se čuje, a još manje da budu usliše ne. Hašem ih je zaobišao i napravio poseban otvor za Menašea.

3. Prijesto Milosti ima tajni otvor za one koji svesrdno, iskreno čine tešuvu, dok Prijestolje Pravde nema otvora.

U pripovijesti o Menašeovom ocu, kralju Hezekiji, Gemara nam poka zuje veličanstvenu ilustraciju tog načela u slijedećoj priči: kralj Hezekija bio je teško bolestan. Prorok Izaija ga je posjetio i rekao mu da su mu dani odbrojani, bio je kažnjen jer se nije oženio, te stoga nije imao djece. Kralj Hezekija je odgovorio: "Prestani proricati i odlazi! Od svog djeda sam naučio da čak i ako ti oš tar mač stave pod grlo, ne gubite nadu u [Hašemovu] milost!" Kralj Hezekija na kraju je oženio kćer proroka Izaje i poživio još 22 godine.

Imajući to na umu, sada možemo razumjeti tragičnu pogrešku Eliše ben Abuje. Poput Menašea prije njega, Eliša, veliki učenjak i mudrac Mišne propao je na put zla. Ipak, Rebe Meir je gajio dubok osjećaj za hvalnosti zbog Tore kojoj ga je Eliša ben Abuja naučio. Jednog šabata, Rebe Meir je išao za Elišom ben Abujom koji je jahao konja, kršeći šabat. Eliša ben Abuja, poznat po sramotnom nadimku Aher ili "onaj drugi", rekao je Rebe Meiru: "Vratite

se, jer upravo sam izmjerio koracima svoga konja da se šabatna granica proteže samo do ovdje".

"Vratite se" na hebrejskom je igra riječi koja također znači "učinite tešuva". I tako je Rebe Meir odgovorio: "I ti se također vrati!"

Aher je odgovorio: "Već sam čuo od iza nebeske zavjese: "Vratite se, o otpala djeco svi osim Ahera."

Maharša objašnjava da je Aher tre bao ignorirati Nebeski glas. Njegova tešuva ne bi bila laka, ali da se vratio svim svojim srcem, i odbacio svoju nadmenost, te se "smanjio do neprepoznatljivosti", Hašem bi prihvatio njegovu tešuvu

Isto vrijedi i ovdje u molitvi Neila. Iako se službeni prozori zatvaraju, Hašem prihvaća najgoreg grešnika u svako doba, sve dotle dok se gre šnik vraća Hašemu čitavim srcem, a ne traži samo olakšanje od patnje.

Ako ni ovo nije dovoljno, više o Hašemovoj bezgraničnoj milosti saznajemo od Rebbe Yehoshue ben Levija, koji nas uči da svatko tko iz sve snage kaže "Amen je'he šmei raba", čak i ako je iza njega sedamde set godina strogih presuda protiv njega, sve će one biti poderane!

Što god da smo učinili pogrešno, očaju nikada nema mjesta. Molite se s radošću, jer Hašem će sigurno čuti vaše molitve. On nas čeka raširenih ruku.

Gmar hatima tova i želim vam predivnu Novu godinu!

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Lazer Brody: Tajni otvor

stavki za pokajanje

Svrha je ovog popisa da vašu pa žnju usmjeri na područja u kojima biste se željeli poboljšati. Pregledajte popis i odaberite jedno područje za koje imate motivacije da na njemu radite. Pažnju usmjerite usključivo na to područje, pa onda kada ga oja čate, stavite kvačicu pored njega i odaberite drugo. Mnoga od ovih područja imaju višestruke razine relizacije, te o njima možete detalj nije saznati iz mojih drugih članaka.

Između nas i naših bližnjih:

1. Nemojte emocionalno povrijediti. Činim li sve što mo gu da ne povrijedim druge emocionalno ili da im na bilo koji drugi način ne nanesem bol? (Na primjer, članovima obitelji, zaposlenicima, itd.)

Načini na koje mogu povrijediti druge, među ostalima, su: kada sam prekritičan, kad ih posramim, nazi vam ih svakavim imenima, iznosim bolne komentare, ignoriram ih, ili negativno govorim o njima. (Ako vam padne na pamet netko koga ste emocionalno povrijedili, zamolite ga da vam oprosti.)

2. Nemojte financijski našte titi. Činim li sve što mogu da ne nanesem drugima finan cijsku štetu?

Načini na koje mogu nanijeti finan cijsku štetu, među ostalima, su: kašnjenje s plaćanjem, zadržavanje kod sebe novca koji pripada nekom drugom, ne držanje riječi ili isko rištavanje drugih. (Ako vam padne na pamet netko kome ste nanijeli financijsku štetu, popravite to i za molite ga da vam oprosti).

3. Činite dobra i plemenita

djela. Dajem li izdašno u do brotvorne svrhe, u skladu sa svojim primanjima? Provo dim li, barem jednom tjedno, vrijeme pomažući drugima?

(Budite otvoreni za prilike da po mognete drugima, tj. da im pružite emocionalnu ili materijalnu pomoć, savjet ili da nekome pomognete da pronađe posao, bračnog druga ili sredstva koja su mu potrebna.)

Između nas i B-ga:

4. Iskažite primjereno pošto vanje prema svetom mjestu. Pokazujem li primjereno po štovanje prema svetištu tako da ne razgovaram s drugima za vrijeme molitvene službe, i tako da ne odlazim sa slu žbe dok se čitaju riječi iz Proroka (za vrijeme čitanja haftare)?

5. Molite se formalno i neformalno. Kažem li barem je dnu molitvu na dan s paž njom i namjerom? Povezujem li se s B gom tijekom dana, zahvaljujući Mu za ono što

■

ide dobro i moleći ga za po moć kada dođu iskušenja?

6. Izučavajte Toru. Da li redo vito odvajam vrijeme za uče nje B žje Tore?

7. Izbjegavajte duhovno one čišćenje. Da li činim sve što je u mojoj moći da se držim podalje od kušnji i onečiš ćenja duše?

Na primjer, držim li se, što bolje mogu, podalje od moralno preslo bodnih sredina, i pazim li što čitam, gledam i slušam, kako bih izbjegao ono što mi duhovno šteti?

8. Držite zapovijedi. Činim li sve što je u mojoj moći da poštujem zapovijedi?

Na primjer, držanje šabata i blagda na, držanje košera, zakona o obi teljskoj čistoći, jihuda (zabranjenog sastajanja nasamo), negie (zabranje nog doticanja), itd.

(Ako ne, možete se usredotočiti na određenu zapovijed čije poštivanje želite ojačati.)

Koje ste si područje odabrali da ga ove godine ojačate?

■

Haftare za Jom Kipur

Jom Kipur ujutro: (Izaija 57,14 58,14)

Današnja haftara raspravlja o konce ptu pokajanja i posta, glavne teme na Jom Kipur.

Proročanstvo počinje riječima "Naspite, naspite, poravnajte put! Uklo nite zapreke s puta mog naroda!" To je aluzija na jecer hara ("nagon ka zlu") koji se mora ukloniti da poravnate put za iskreno pokajanje. B g nas uv jerava da On neće dovijeka biti gnje van na one koji se kaju, nego da će ih On umjesto toga izliječiti i voditi. Zli su, s druge strane, uspoređeni s uz burkanim morem: "nema mira za zle."

B g nalaže proroku Izaiji da opo mene narod u vezi načina na koji drži svoje postove, a koji B gu nije po volji poruku koja odjekuje do današnjih dana:

"Dan za danom pretvaraju se da me traže i žele znati moje putove ... »Zašto postimo a ti ne vidiš, zašto mučimo svoju dušu, a ti ne znaš?« Gle, u dan kad po stite poslovima se bavite i od svih svojih dužnika utjerujete isplatu. Gle, vi postite da se prepirete i svađate i da udarate zlom pesnicom. Ne postite da biste ostali u duhu dana, da se vaš glas čuje u visini! Zar je to post koji ću izabrati?... Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet i pepeo?"

Umjesto toga, Izaija uči Židove ispravnom načinu posta:

"Kidati okove nepravedne, razvezivat' spone jarmene, puštati na slobodu potla

čene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj bes kućnike, odjenuti onog koga vidiš gola... Vikneš li, VJEČNI će ti odgovorit’, kad zavapiš, reći će: »Evo me!«... VJEČNI će te vodit' bez prestanka, sitit će te u sušnim krajevima. On će krijepit' kosti tvoje i bit ćeš kao vrt zaljeven, kao stu denac kojem voda nikad ne presuši..." Haftara završava obećanjem velike nagrade onima koji poštuju i uživaju u Šabatu.

Jom Kipur poslijepodne:

(Knjiga o Joni; Miha 7,18 20.)

Danas se čita čitava Knjiga o Joni pošto ona sadrži važne i bezvremen ske poruke u vezi molitve i pokajanja.

B g je naložio proroku Joni da otputuje i Ninivu i iznese njenim pokvarenim stanovnicima ultimatum: pokajte se ili ćete biti uništeni. Jona nije htio pristati na ovaj nalog, te je pobjegao na brod. Snažna bura zapri jetila je da uništi brod, bačena je ko cka među posadom i putnicima, i lu

trija je pokazala da je Jona uzrok ove velike oluje. On prizna svoju krivicu i zatraži da ga bace u more. Jona je bačen u pobješnjelo more i more se smiri.

Jonu je progutala velika riba, i dok se nalazi u njenoj utrobi, on os jeti poriv da se pokaje. Riba izbaci Jonu iz sebe.

Jona nastavi do Ninive i objavi B žju riječ da će Niniva biti uništena za 40 dana. Narod je postio i poka jao se i b žanski sud je poništen. Ka da je Jona izrazio svoje nezadovolj stvo ovakvim rezultatom, B g ga po duči lekciju. Dok je Jona sjedio u predgrađu grada, biljku kikajon koja mu je davala hlad uništio je crv i Jona se zbog toga vrlo uzrujao. "A B g mu reče: Ti si se sažalio nad kika jonom, za kojeg nisi radio, niti ga uz gajao, koji jedne noći uzraste, a sljedeće nestane. Dakle, zar da se ja ne sažalim nad Ninivom, velikim gradom, u kojem ima mnogo više od 120.000 ljudi?..."

Hafatara završava kratkim od lomkom iz Knjige proroka Miheja, koji opisuje B žju milost u oprašta nju grijeha Svojem narodu. "On ne zadržava svoj gnjev dovijeka, jer On voli milost. On će nam se smilovati, On će dohvatiti naše nepravde i ba citi sve naše grijehe u morske dubi ne." Mihej završava sa zahtjevom B gu da se sjeti saveza kojeg je uči nio s praocima, Avrahamom, Jicha kom i Jaakovom.■

Eliezer Papo, nerezidentni rabin u BiH: Budite udostojeni lijepih godina!

Radiosarajevo.ba,8.10.2019.

Jom kipur, Jom hakipurim ili Dan pomirenja je naj značajniji jevrejski blag dan. Obilježava se danas i sutra, 9. oktobra. Blagdan je povod dolaska nerezidentnog rabina u Bosni i Hercegovini Eliezera Pape u Sarajevo. Dio svog vre mena Papo je posvetio raz govoru zanašportal.

Više od dvije decenije živi u Izraelu. Profesor je na Univer zitetu Ben Gurion u Beershebu. Direktor je Centra za ladino kulturu Moshe David Gaon.

Ne živi u zemlji porijekla, ali ne zaboravlja je. Naprotiv. Vrlo često posjećuje Bosnu i Herce govinu i druge države bivše Jugoslavije. Kao i do sada, to se desi, između ostalog, uoči i tokom Dana pomirenja. Otuda zna kako žive ljudi u ovom dijelu svijeta.

Jako dobro poznaje okolnosti u Izraelu i drugim bliskoistočnim državama. Svojim javnim istu pima vrlo često doprinosi razu

mijevanju kompleksnog Bliskog istoka.

....Radiosarajevo.ba: Jevreji danasisutra,9.oktobraobilje žavaju Jom kipur. Možete li našim čitateljima objasniti kakavjetoblagdan?

Papo: Jom hakipurim ili Dan pomirenja (sa dugim, množin skim, a) je najsvetiji dan je vrejske liturgijske godine. Na glašavam da se radi o pomire njima, a ne o jednom pomire nju; jer čovjek je društveno bi će, i Božiji zakoni ne uređuju samo odnose između Boga i čovjeka, nego i odnose između dvaju i više pojedinaca.

Neko ko se ogriješio o ritualne propise (naprimjer o zabranu rada na šabat) može tražiti oprost direktno od Boga, jer se i ogriješio samo o Njega a ne i o druge ljude. Istovremeno, osoba koja se ogriješila o dru ge ljude mora prvo popraviti/ priznati grijehe koje je počinila prema njima (recimo nadokna diti ukradeno, uz kaznene pos totke, ili izvinuti se za ogovara nje ili nadmenost), i tek pošto je dobila oprost žrtve vlastitih

propusta, može moliti i za bo žanski oprost, jer je i prestupe na polju međuljudskih odnosa Bog zabranio, onoliko koliko i ritualne prestupe.

Utoliko, Jom hakipurim je Dan autoanalize, pokajanja, novih odluka i, na osnovu tih triju stvari, i "novog kredita" kod Gospoda Boga.

Radiosarajevo.ba: U kakvoj atmosferi jevreji u Bosni i Hercegovini i ostatku svijeta dočekujuovajblagdan?

Papo: Svijet je postao jedno čudno mjesto strašnih rasloja vanja i suprotnosti, a Bosna i Hercegovina je jedno od čvori šta na kojima su socijalne raz

like, nepravda i "Superhik mo del" neosedlanog kapitaliz ma ne samo vidljivi, nego i opipljivi.

Čini mi se da se svijet ubrza no kreće ka najnižoj tačci, s koje će se, vjerujem, moći sa mo dizati. Ako ništa, ono na ustanak obespravljenih konti nenata i rasa, naroda i ple mena...

Radiosarajevo.ba: Postojiline što što je karakteristično za bosanskohercegovačke jevreje prilikomobilježavanjaJomki purailinepostojirazlikauod nosunajevrejeuostatkusvijeta?

Papo: 25 časovno uzdržavanje od jela, pića, polnih odnosa, kupanja i užitaka (čak i noše nja kožnih cipela) i nije baš po dručje koje otvara prostor za kreativnu različitost. Možda bi se ipak moglo i trebalo podvući kako se u našoj, sarajevskoj, sinagogi post prekida bijelom kafom i kiflama (vjerovatno os tatak K und K okupacije), a mogao bih potpisati i da pro sječnom bosanskohercegova čkom jevrejinu ipak najteže pada uzdržavanje od kafe....

Tko treba, a tko ne bi trebao postiti na Jom Kipur?

JerusalemPost,1.10.2022.

Pružatelj zdravstvenih usluga Meuhedet objavio je svoje medicinske upute u vezi s osobama sa zdrav stvenim problemima koje poste naJomKipur.

Kupat Holim (Organizacija za održavanje zdravlja) Meuhedet objavio je svoju godišnju medicinsku preporuku za post Jom Kipura ovog tjedna, da vanjem uputa ljudima tko tre ba, a tko ne bi trebao postiti i u kojoj mjeri.

Upute su napisane u suradnji s organizacijom Moked Harav, medicinskom savjetodavnom službom za halahičko medicin ska pitanja.

Koje supreporuke?

Prvo, iako je jesti i piti zabra njeno, postoje neki koji smiju pojesti čak 30 grama hrane, i popiti čak 0,4 decilitra vode u jednom mahu. Prema preporu kama, oni koji bi trebali jesti "manje nego li je uobičajeno" trebaju napraviti razmak izme đu jedenja i pijenja te količine od najmanje devet minuta.

Meuhedet također osigurava vrećice za vodu odobrenih veli čina kao dio svojih priprema za Jom Kipur.

Drugo, svaka osoba koja je bo lesna čije bi zdravlje moglo biti ugroženo postom, ili ako je že na trudna i to bi moglo našte titi njenom plodu, mora jesti i

piti kako bi se izbjegla bilo kakva šteta.

No, trebali bi jesti i piti ma nje nego ina če, osim ako im se time sta nje neće po goršati. Čak štoviše, ako bolesnik želi postiti, a liječnik kaže da ne bi smio, pacijent treba poslušati lije čnika.

Oni koji smiju jesti i piti neka ipak izbjegavaju slatkiše.

Prema ovom priručniku, osobe s različitim srčanim oboljenji

ma, dijabetesom tipa 2 i dru gim zdravstvenim stanjima op ćenito ne bi trebale postiti.

Za trudnice to ovisi o uputama liječnika; žene u prvom tjednu nakon poroda ne smiju postiti, a one koje doje moraju piti.■