3-03 - Divrej Tora - Šemini 5781

Divrej Tora Godina 14 Broj 26

Zagreb, 10. travnja 2021. - 28. nisana 5781.

http://twitter.com/DivrejTora B’’H

Šabat Šemini Jeruzalem 18:28

19:41

Zagreb

19:16

20:23

Rijeka

19:22

20:28

Split

19:12

20:16

Dubrovnik 19:04

20:08

Vinkovci 19:05

20:10

Sarajevo 19:05

20:09

Doboj

19:06

20:10

B. Luka

19:10

20:16

Beograd 18:57

20:02

Novi Sad 19:00

20:05

Subotica 19:02

20:08

Zrenjanin 18:58

20:03

Niš

18:50

19:53

Beč

19:18

20:27

Frankfurt 19:52

21:03

Edison, NJ 19:13

20:23

divrejtora@gmail.com

Paraša Šemini

(Vajikra 9,1-11,47) Osmog dana nakon "uvođenja u

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb

dužnost", Aharon sa sinovima počinje

Roš hodeš ijar, 13. 4. 2021.

lazi od B-ga guta žrtve sa žrtvenika, a

Alot Hašahar

4:39

B-žanska Prisutnost prebiva u Svetištu.

Najranije Talit

5:17

Nec Hahama

6:14

Najkasnije Š’ma

9:35

Zman Tefila

10:43

Hacot

12:57

Minha Ketana

16:52

Plag Haminha

18:16

Šekia

19:40

Cet Ha-kohavim

20:22

Broj 26

vršiti svećeničku službu; plamen koji do-

Dvojica starijih Aharonovih sinova, Nadav i Avihu, prinose B-gu "neku neobičnu vatru za koju im je On rekao da to ne čine" i oni pred B-gom umiru. Aharon utihnu u svojoj tragediji. Moše i Aharon se nešto kasnije ne slože oko točke zakona o prinošenju žrtve, a Moše na kraju priznaje Aharonu da je u pravu.

B-g zapovijeda zakone o košeru i pokazuje koje su životinjske vrste dopuštene, a koje zabranjene u ishrani. Od kopnenih životinja se mogu jesti samo one koje imaju razdvojene papke i preživaju;

dopuštene su samo one ribe koje imaju krljušti i peraje; nabrojane su nekošer ptice i lista košer insekata (četiri vrste skakavaca).

Tu su i neki od zakona o obrednoj čistoti, uključujući i moć pročišćavanja koju posjeduje mikve. Izraelskom narodu se nalaže da "razlikuje čisto od nečistog". ■ Prevela Dolores Bettini

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen – prva alija – 16 p’sukim –

motke,

9,1-16

poklopac od čistog zlata, i k’ruvim

zlato, mi ga upotrijebimo. Ako On

čaju osmi se dan odnosi na dane Aharon

dobio

je

Miškana)

zapovijed

da

prinese prvu skupinu žrtava (tu se

kaže ne, onda ga ne upotrebljavaJosefa, te prevare Jaakova uz pomoć

mo. Tele, krava, da, ne. Prihvaćamo

kozje krvi.

to tako. Da i ne, upravo onako kako

ne ubrajaju korbanot koje su bile

Kohen gadol skinuo je svoje zlatne

prinesene

halje prije ulaska u Svetinju nad

tjedna).

tijekom

prethodnog

Konkretno,

motke,

nam on zapovijedi da upotrijebimo

ili na Roš hodeš nisan, a u tom sluotvorenja

obložene

od zlata. Zaključak: B-g je šef. Ako

Osmog dana (osmog dana nisana,

svečanog

zlatom

B-g zapovijedi. Primijeniti svoju logiku i učiniti ono što smatraš da je najbolje – pogrešno je. To nije do

"osobne"

svetinjama na Jom kipur, jer tužitelj

korbanot – jedan egel (tele) kao hatat

ne postaje braniteljem. Zbog čega

i jedan ajil (ovan) kao ola. Potom je

onda ne bismo iznijeli isti argument

narod prinio jarca kao hatat, te

protiv Aharonove žrtve teleta na

Levi – druga alija – 7 p’sukim –

junca i janje kao olot. A zatim bika i

mizbe’ahu? Raši sugerira da se ta,

9,17-23

ovna kao š’lamim.

ovdje prisutna, superosjetljivost pri-

Tora nastavlja dalje s detaljima prve

[Promislite o ovome…] Jasno je da

mjenjuje unutar Mikdaša, ali ne i

nas. Halaha nam kaže što je prikladno.

■

skupine žrtava, s minha koja ih pra-

izvan njega (na žrtveniku).

ti, š’lamim, čiji dijelovi idu na

Zlatnog teleta i/ili pokazatelj da je

Mi možemo dati općeniti odgovor

mizbe’ah. Ova kratka alija završava s

B-g oprostio narodu za Zlatno tele.

na ovo i druga pitanja. Rogovi ži-

Aharonovim podizanjem ruke(u)

U jednom kontekstu Zlatno tele se

votinja iz porodice goveda nisu

prema narodu i blagosiljanju na-

naziva "tele koje je Aharon načinio".

prihvatljivi kao šofar. S druge strane,

roda.

Stoga je tele na Osmi dan njegov

pogledajte ove korbanot. Kohen gadol

Tora je napisala jadav, njegove

hatat. Tele koje narod prinosi je ola,

nije "unutra" ušao u zlatu, no ono

ruke, bez drugog jud, tako da riječ

a ne hatat. Ola se prinosi za pomisli

što ga je tamo dočekalo bio je aron

naliči na jado, njegova ruka. Odatle

na određene grijehe, dok se hatat

obložen zlatom, zlatni obruči za

je tele kao hatat pomirnica za grijeh

prinosi za djela. Oni od Bnei Jisrael koji su počinili kako god to nazivali, egel, bili su pobijeni. Mi ostali

nosili smo "krivicu" zbog neodlučnosti, ograđivanja i zbunjenosti – što su sve "grijesi" u mislima. Naše tele bilo je ola.

Aharonova ola bio je ovan, što nas podsjeća na akedat Jichak. S time nije povezan nikakav grijeh. (Ola nije uvijek zbog grijeha.) Naš hatat bio je jarac, koji nas podsjeća na naš prijašnji zajednički grijeh prodaje Strana 2

Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

dolazi tradicija kohanima da svoje dvije ruke drže zajedno kao što to čine za vrijeme Birkat kohanim.

Baal HaTurim kaže da tri dijela (3 p’sukim) Birkat kohanim odgovaraju trima vrstama korbanot koje je Aharon prinio na taj prvi dan službenog djelovanja Miškana. Blagoslovio te B-g i zaštitio te… od grijeha (hatata), drugi pasuk koristi riječi koje ga vežu uz ola, a šalom iz završnog pasuka poklapa se sa š’lamim. Š’liši – treća alija – 12 p’sukim –

tus Kohen gadola. Stoga se moralo

Pisana riječ zabranjuje kohenu da

9,24-10,11

pozvati rođake.

vrši svetu službu ako je nedugo

S Nebesa silazi vatra i spaljuje sve

(Gotovo kao reakcija na ovu strašnu

što je bilo na mizbe’ahu. Narod na to

tragediju,) Tora neposredno potom

čudo

pro-

postavlja niz pravila (micvot) za

slavljanja B-ga i strahopoštovanjem

kohanim kako bi ih sačuvala da ne

prema Njemu.

dovedu u opasnost svoje živote.

Tada su Nadav i Avihu, dvojica

Kohanim ne smiju ulaziti u Mikdaš

Aharonovih sinova (koji su poma-

duge kose (obavezno je bilo mjese-

gali Aharonu), uzeli kadionice s

čno šišanje), niti razderane odjeće.

vatrom, te pred B-gom prinijeli

Oni ga ne smiju napuštati dok vrše

tamjan. Ta je vatra došla od njih, a

svoju svetu službu. Nadalje, koha-

Ovo nije primjer rabinske nadogra-

ne sa žrtvenika. Plamen je sišao s

nim ne smiju ući u Mikdaš dok su

dnje Zakona Tore. U ovom slučaju,

Nebesa te ih usmrtio, spalivši ih

pod utjecajem vina. Kršenje bilo

tvrdi Chinuch, D’Orajta nivo ove za-

iznutra, dok izvana ništa nije bilo

čega od navedenog bio bi znak ne-

brane leži izvan pisanog konteksta

vidljivo. Mošeove riječi utjehe Aha-

poštivanja B-ga.

iz kojega je micva izvedena. Ovdje

ronu

Neki komentatori iz ove posljednje

uzvrati

naišle

su

molitvama

na

Aharonovu

prije toga pio vina. Sefer HaChinuch daje drugu definiciju micve, baziranu

na

Usmenom

zakonu.

Naime, halahički autoritet ne smije donijeti odluku (psak) dok je pod utjecajem alkohola. (Izgleda da se ta zabrana ne primjenjuje na divrei Tora i slične stvari – samo na halahička rješenja.)

postoji jedna suptilna točka koju je lako previdjeti.

šutnju.

zabrane zaključuju da su Nadav i

Moše poziva dvojicu rođaka, Mi-

Avihu pili vino prije nego li su ušli

Sagledajte to na ovaj način: Može li

ša’ela i Elcafana, sinove Uziela, da

u Miškan. Drugi nude drugačije

psak halaha donijeti netko tko je pio

uklone tijela. (To da Aharonu ne bi

razloge za njihovu smrt.

vina? Halahički ispravan odgovor

bilo dozvoljeno da postane tame

S gledišta micvi

zbog svojih sinova poznato je iz propisa o Kohen gadolu. Ali niti Elazaru i Itamaru nije bilo dopušteno da se pobrinu za tijela. Mada nisu bili kohen gadol, oni su pomazani za k’huna što im je davalo staGodina 14 3 Broj 26 Strana

Kod micve da kohanim ne smiju ući u Mikdaš dok su pod utjecajem vina, Tora nam daje primjer (ima i drugih) micve koja ima konkretno određene okolnosti i primjenu, no njeno je područje daleko šire.

glasi: Ne, i to je Zakon Tore. Ali gdje to stoji? Ovdje se govori o kohenu u Mikdašu? Odgovor dolazi iz same prirode Usmenog zakona.

Chinuch, u posljednjem odlomku o ovoj micvi kaže da se prva definicija primjenjivala u vrijeme Mikdaša, na Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

muškarce i žene – nitko nije smio ući u Mikdaš pod utjecajem alkohola. Druga definicija ove micve, kaže on, važi za muškarce i žene koji su kvalificirani da donose halahičke presude. Čini se da je mišljenje Sefer HaChinucha, napi-

nalazi u središtu svih riječi, jedan

svakako one kojima nedostaju oba.

sano prije više od 700 godina, da

komentator na njih gleda kao na

Tora navodi imena triju životinja

žene mogu biti poskim (poskot). Tako

aluziju (remez) na ideju da bez

koje preživaju, ali nemaju razdvo-

kada danas vidimo "rađanje" kon-

draša

posebno

jene papke – kamila, šafan, arnevet, i

cepta jo’ecet halaha, to uopće nije

onakve kako je predstavlja Usmeni

jedne koja ima razdvojene papke ali

tako nova pojava.

zakon), imamo tek pola Tore.

nije preživač – svinja. Nije nam

Dvije između drugih "tradicija" o

Moše se razljuti na Elazara i Itamara

tome što su to Nadav i Avihu

što ne jedu od korbanot, kako im je

pogrešno učinili, jest da su donijeli

naloženo da čine. Aharon brani

točku halahe sami od sebe, u prisu-

ponašanje svojih sinova objašnja-

Primijetili ste da šafan i arnevet nisu

stvu svog "rebija" (Mošea), i da se ni

vajući da bi, zbog toga što su ostali

prevedeni. Zec i kunić su prijevodi

sa kime nisu posavjetovali u vezi

bez braće, pristup "nastavljamo kao

iz suvremenog hebrejskog i vjero-

tog halahičkog pitanja. Dobro bi

da se ništa nije dogodilo" bio nepri-

jatno nisu ono o čemu je govorila

bilo da naučimo ozbiljnu, otrežnja-

hvatljiv

Tora. Kunić i svizac su poznati

vajuću

uvažava Aharonove riječi.

(namjerno

upotrebljavam

ovu riječ) pouku iz svih mogućih propusta u postupcima Nadava i Avihua. Možemo li primijeniti ovo na donošenje halahičkih odluka za sebe same na temelju uvodnih tekstova ili komentara u sidurima i drugim Židovskim knjigama?

R’vi’i – četvrta alija – 4 p’sukim – 10,12-15 Moše zatim nalaže Aharonu, Ela-

zaru, i Itamaru da jedu od različitih žrtava toga dana.

Hamiši – peta alija – 5 p’sukim – 10,16-20 Tradicionalno, sredina Tore, prema broju riječi, je daroš daraš, jedan dalet-reš-šin s jedne strane razdjelnice, a drugi s druge. I pored toga što se ovaj par riječi zapravo ne

Strana 4

(analize

u

teksta,

B-žjim

očima.

Moše

Naši nas učenjaci podučavaju da učimo od Mošea Rabenu. Kao što njemu nije bilo neugodno priznati da nije znao (ili se nije sjećao) te da

dopušteno jesti njihova mesa, a doticanje njihovih lešina čini osobu tame, obredno nečistom.

■

prijevodi, no nismo u njih sigurni.

Rabi Moshe Tendler smatra da bi to mogli biti alpaka i ljama. Šumski pećinar (daman) i skočimiš su drugi kandidati.

je naučio nešto, tako bismo i mi

Neki učenjaci objašnjavaju da ze-

trebali spremno priznati da nešto ne

čeve i druge sisavce nalik kunićima

znamo.

možemo smatrati preživačima zbog

Šiši – šesta alija – 32 p’sukim – 11,1-32

Dvije i pol sedre su posvećene, da tako kažemo, svetom mesu, a sada su nam predstavljene životinje koje smijemo i ne smijemo jesti.

Ima pozitivna micva da se provjere znakovi kašruta na sisavcu kako bi se odredio njegov status kašruta.

Zabranjeno je jesti životinje kojima manjka jedan od znakova kašruta (razdvojeni papci i preživanje), a

toga što ponovo žvaču jednom probavljenu hranu ili izlučuju djelomično razgrađene tvari pa jedu svoj

prvi otpad. Probava se završava ovim drugim krugom. Ovo je slično procesu preživanja, pa se može lako smatrati preživanjem.

Isto tako, imamo dužnost provjeriti imaju li ribe ljuske i peraje (dovoljno je provjeriti ljuske, budući da nema ribe koja ima ljuske a nema peraje. Obrnuti slučajevi, naravno, postoje.) Zabranjeno je jesti nekošer Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

večeru u restoran, te pojede ukusan

nam dozvoljen. Mi smo izgubili

obrok. Prilikom izlaska susretne

mogućnost da identificiramo košer

nekoga tko je upita da li je restoran

skakavce, pa ih više ne jedemo. Oni

Zamislite si ovo: Da je Tora zabra-

košer. Ona posramljeno prizna kako

koji imaju želje u tom smislu moći

nila samo ribe bez ljuski (na pri-

je pretpostavila da jest, ali da nije

će to pitanje razjasniti u budućnosti

mjer), tada bismo provjeravali da li

provjerila certifikat kada je ušla.

sa Sanhedrinom. Neki Jemenićani

riba ima ljuske kako bi odredili je li

Osvrne se oko sebe i na vlastito

tvrde da imaju potrebnu tradiciju za

ona košer. Zašto je onda pregleda-

olakšanje otkrije da restoran zapra-

identificiranje košer vrsti, pa možete

vanje ribe da li ima košer simbole

vo ima pouzdanu hašgaha. Ona time

pronaći upute za pripremu i recepte

micva koja se nalazi među 248 po-

ne bi prekršila zabrane, ali ne bi

za jela od skakavaca (npr. hrskave

zitivnih micvot od ukupnih 613?

ispunila (duh) pozitivnih micvot.

pržene skakavce, nešto poput pom-

ribe.

S gledišta micvi

Pitanje, a i odgovor, glasi da postoje neke micvot za koje je bilo "neophodno" da nam ih B-g zapovijedi; mi smo ih već tako i tako vršili. "B-g želi učiniti dobro Jisraelu, stoga nam On nagomilava Toru i micvot," čak i ako ih već vršimo. Ovo je tvrdnja Rabi Hananje b. Akašje u Mišni u Makot, tvrdnja koja je posuđena da njome završi svako poglavlje Avot.

Pozitivne micvot i kašrutske zabrane međusobno djeluju na način kao u ovom primjeru: Neka osoba ode na

Kod ptica, Tora navodi 20 vrsti ptica (ne ptičjih vrsta, porodica, rodova,

frita) u određenim košer jemenićanskim kuharicama.

itd. - vrsta) koje nisu košer. Sve su

Potom se Tora bavi obrednom

ostale ptice košer. Pa kako onda

nečistoćom zbog "gmizavaca."

znati da li je određena ptica dio

Š’vi’i – sedma alija – 15 p’sukim –

zabranjenih porodica ptica ili nije?

11,33-47

Obično

odgovor

glasi

tradicija.

Jedemo piletinu jer imamo neprekinutu tradiciju da je ona košer.

Voditi brigu o zakonima o "čistoći" u vezi hrane i pića je micva. (Jedan od detalja tih zakona "traži" od nas

Konačno, Tora konkretno navodi

da operemo ruke za karpas na Seder

četiri vrste (8 porodica) skakavaca

večeri, te u općenitom smislu prije

koji su nam dopušteni za jelo.

Provjeravanje

njihovih

vrsta

je

micva. Niti jedan drugi insekt nije

svake jušne hrane tijekom čitave godine.) Još jednom, Tora predstavlja pravila u vezi lešina životinja, te obredne nečistoće kao posljedice različitih tipovima kontakta s njima. Tora ponovo ističe zabranu jedenja gmizavaca, kao i crva i insekata

(koji

napadaju

voće

i

povrće), plodova mora i druge

oblike života koji žive u vodi, te crva koji se razvijaju u hrani koja truli.

Sve ovo ima za svrhu da Židovsku dušu uzdigne do svetosti koju B-g želi da postignemo. Za nas, postoji izravna veza između tijela i duše, duhovnog

i

svjetovnog.

Zakoni

kašruta taj element dovode kući. ■

Godina 14 5 Broj 26 Strana

Strana 5

Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 150. Igla i konac: Zabrana kohenima da u Hram ulaze u poderanoj odjeći

Samo ove možete jesti od svih kukaca ... (Levitski zakonik 11,21)

... i nemojte trgati svoju odjeću (Levitski zakonik 10,6)

159. Gmizave gnjide: Obaveza da se drži zakone o gmizavcima

151. Nema pauze za kavu: Zabrana kohenima da napuštaju Hrama tijekom službe Nemojte izlaziti van vrata Šatora sastanka ... (Levitski zakonik 1,7) 152. Trezvenjaci: Zabrana kohenima da uđu u Hram pod utjecajem alkohola Vino i alkoholna pića nećete piti ni ti ni tvoje potomstvo kad ulazite u Šator sastanka ... (Levitski zakonik 10,9) 153. Mora preživati i imati razdvojene papke ...: Obaveza da se provjeri imaju li životinje na sebi košer znake To su životinje koje možete jesti ... (Levitski zakonik 11, 2) 154. Nešto nije baš košer: zabrana jedenja životinja koje nisu košer To je ono što nećete jesti ... (Levitski zakonik 11,4) 155. Nešto se osjeti po ribi: Obaveza provjeravanja riba imaju li košer znakove Ovo možete jesti od svega što je u vodi: ono što ima peraje i ljuske ... (Levitski zakonik 11,9) 156. Reduciraj: Zabrana jedenja ne-košer riba To će vam biti odvratno; ne smijete jesti njihovo meso ...

(Levitski zakonik 11,11) 157. Piletina!: Zabrana jedenja ne-košer ptica

Ovo su oni nečisti među onime što puže po zemlji (Levitski zakonik 11,29) 160. Smočeno: Obaveza da se drži zakone o obrednoj nečistoći hrane Svaka hrana koja se može jesti, ako je na njoj voda, postat će nečista ... (Levitski zakonik 11,34) 161. Počivaj u miru Šarava: Obaveza poštivanja zakona o obrednoj nečistoći životinja Ako neka od životinja koje smijete jesti ugine, osoba koja se dotakne njene lešine bit će nečista ... (Levitski zakonik 11,39) 162. Pa zašto biste to htjeli?: Zabrana jedenja gmizavaca Svaki gmizavaca što gmiže po zemlji odvratan je; nemojte ga jesti (Levitski zakonik 11,41) 163. Provjerite ima li buba: Zabrana jedenja insekata u proizvodima Sve što se roji po zemlji ne smijete jesti ... (Levitski zakonik 11,42) 164. Filter za vodu: zabrana jedenja buba koje žive u vodi Nemojte postati odvratni zbog stvorenja što se roje (Levitski zakonik 11,43)

To će vam biti odvratno od ptica ... (Levitski zakonik 11,13)

165. Pričaj mi o mojem (spontanom?) nastanku: zabrana jedenja ličinki

158. Dokoljenke za skakavce: Obaveza da se provjeri skakavace imaju li košer znakove

Nemojte se onečistiti gmizavim stvorenjima koja se kreću zemljom ... (Levitski zakonik 11,44) ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivne zapovijedi 43. Pozitivna je zapovijed oženiti ženu kako bi bili plodni i namnožili se (imali djece) Kao što Pismo kaže, A B-g im reče: Plodite se, i množite se (B'rešit 1,28). Namjera čovjeka treba biti produljenje ljudske vrste. Kada je čovjeku osamnaest

Strana 6

godina, on ima dužnost roditi djecu; a ako prijeđe dvadesetu godinu a da se nije oženio, on time krši i ne poštuje ovu pozitivnu zapovijed.

Ako se bavi izučavanjem Tore pa se boji da će se pojaviti problem s privređivanjem za život, dopušteno mu je da to odloži – ali ni u kom slučaju iznad dobi od dvadeset i pet godina.

Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba.■ Divrej Tora

Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook:

Šulhan Aruh

Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim Poglavlje 23 – Njega tijela i odjeće na šabat Dopušteno je tijelo zagrijati uz vatru ili staviti na njega tople stvari; vidi 326,4.6. Zabranjeno je prati se u toploj vodi čak i ako se ne pere čitavo tijelo odjednom; ali pranje samo dijelova tijela u vodi koja je bila zagrijana prije šabata, pranje hladnom vodom nakon što se zagrije tijelo i pranje na vanjskom vrućem izvoru dopušteno je (326,1-2.4-5). Posebice je dopušteno obredno uranjanje (326,8). Zabranjeno je u ući u vruću kupelj na šabat, ili se koristiti kupalištem nakon šabata ako je bilo zagrijano na šabat; vidi 326,11-13. Dopušteno je hodati javnom površinom čak i ako je tijelo mokro, ali to se ne smije činiti nakon pranja sve dok se voda ne osuši (vidi 301,49; 326,7; 350,2-3). Zabranjeno je pranje sredstvom koje uklanja dlačice (326, 9) ili preparatom koji razgrađuje (326, 10) ili otapa (328,22). Zabranjeno je utrljavati u tijelo tekućine koje se obično koriste u medicinske svrhe (327,1; vidi 26), ili ih normalno umasirati (327,2) ili ih učetkavati, osim da se ukloni prljavština (327, 3). U vezi toga kako se očistiti nakon odlaska na WC vidi 312,1-6; o korištenju čepića vidi 312,7-8; u vezi sanitarnog čvora vidi 312,9-10. Za kozmetiku vidi 303,25; u vezi čišćenja, češljanja i pletenja kose vidi 303,26-27. Čovjek ne smije rezati kosu ili nokte niti ukloniti izrasline sa svoga tijela (340,1-2); u vezi korištenja predmeta koji mogu rezati kosu pogledajte 302,13.

Zabranjeno je prati odjeću, ili otreGodina 14 7 Broj 26 Strana

sati vodu ili prljavštinu s nje ili skidati s nje nešto, prisutnost čega je neprikladna; vidi 302,1-2. Zabranjeno je slagati odjeću prema izvornim naborima koje ima (vidi 302,3) ili je vaditi iz natrpane garderobe (vidi 302,4) ili je trljati kako bi je očistili (vidi 302,5-7), no dopušteno je brisati je ili strugati sve dok ovo nema nikakvog utjecaja na odjeću ili prljavštinu (vidi 302,6-9) ili na predmet kojim se čišćenje vrši (vidi 337,2).

Dopušteno je osušiti je ili obrisati krpom, pod uvjetom da krpa time ne postane jako vlažna ili jako prljava (vidi 302,10-12), što može dovesti do toga da je se ispere ili iscijedi tekućina (vidi 301,48 320,15-18; 335,1) i pod uvjetom da krpa ne poprimi boju (vidi 320,20). Za važne stvari osoba može proći kroz vodu, iako će joj se odjeća navlažiti; vidi 301,36.46. Ona može hodati u mokroj odjeći, ali nakon što je skine, ne smije njome baratati niti je raširiti da se suši (301,45-47).

Izvan privatnog prostora zabranjeno je nositi sve ono što nije odjeća ili nakit, ili nositi odjeću ili nakit koji bi mogao pasti ili se otkinuti (vidi 301,7-12.16.35.37.41; 303,1-15.

20); ali danas smo popustljivi u vezi mnogih vrsta nakita i ukrasa (vidi 303,18). Nošenje odjeće izvan privatnog prostora dopušteno je čak i ako je se nosi samo da bi zaštitila tijelo (vidi 301,13-14.21), a i stvari koje se ■ nose u medicinske svrhe su dopuštene (vidi 301,22.24-28.51; 303, 15.

24). Zabranjeno je hodati bos, osim ako to nije uobičajeno, a osoba bi se trebala odijevati drugačije nego radnim danima, kako bi se sjetila da je šabat (301,16). U vezi stvari koje su invalidu ili osobi koja ne može sigurno hodati dopuštene da ih odjene ili nosi vidi 301,15-17; u vezi slijepaca i zatvorenika vidi 301,18-19; u vezi perika, maski, štula i drvenih konjića vidi 301,20.50. U vezi cicisa (13,1-3) i drugih stvari koje su obično vezane za odjeću vidi 301,23.37.

39; u vezi stvari koje se nose na nestandardan načina, vidi 301,2931.34.36.38. i 303,21; u vezi krutih stvari vidi 301,7.21.35.40. i 303,22-23.

U vezi nošenja dragocjenosti ili svetih predmeta vidi 301,32-33.42-43; u vezi spašavanju odjeće iz vatre vidi 301,44. Ako je nošenje nečega dopušteno, to se može skinuti u javnom prostoru pod uvjetom da se ne nosi (303,16); ali ako je nešto zabranjeno ■ staviti na odjeću i nositi to na javnom mjestu, to se ne bi trebalo pričvršćivati na odjeću ni u privatnoj domeni (303,17), a isto vrijedi i za većinu vrsta nakita (vidi 303,18). ■ Strana 7

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Smrt Nadava i Avihua

neće je se postići, osim kroz

Nakon opisivanja osmog dana

slušanje B-ga". Koje su opas-

posvećenja Miškana, paraša Šemini

nosti subjektivnog štovanja

bilježi tragičnu smrt Nadava i Avihua, koje je progutala nebeska vatra dok su prinosili tamjan.

Komentatori se muče da shvate što je bilo tako strašno u njihovom postupku da je opravdavalo takvu tešku kaznu?

•

•

Mnogi sugeriraju da čak i

2) Razmišljate li ikada o onome što jedete kao o čistom ili nečistom? Zašto

toga?

da ili zašto ne?

Rašbam tvrdi da na smrt ne

3) Kako ste se osjećali kad se B-g

treba gledati kao na kaznu,

pojavio i ubio dvojicu Aronovih sino-

nego kao "udes na radu". U

va?

su se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme i pretrpjeli su

namjere, oni su bili kažnjeni

prirodne posljedice. Postoje li

zbog

odgovaraju-

"slučajnosti", ili se sve što se

ćeg protokola. Tako R. S"R

događa na svijetu mora iz-

Hirsch piše da, iako su se

ravno pripisati B-gu i sagle-

Nadav i Avihu željeli prib-

davati u smislu nagrade i

ližiti

kažnjavanja?

"u

službi

demo?

mogao biti zabrinut zbog

ako su braća imala pozitivne

Hašemu,

1) Zašto je B-gu bitno ono što je-

B-ga? Zašto je baš R. Hirsch

skladu s time, Nadav i Avihu

kršenja

Pitanja za raspravu

subjektivnost ... [bliskost] i

4) Na što B-g misli kada proglašava: "Bit ćete sveti jer sam Ja svet!"

Kako je B-g svet? Kako ste to vi sveti? ■

Prevela Tamar Buchwald

žrtvovanja nema prostora za

■

Strana 8

Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Kako stvoriti svoje vlastito Nebo Na kraju 7 dana svećeničke inau-

gućnosti, jednom kad mu duša pre-

guracije, Aaron prinosi žrtve za se-

korači granice ovog svijeta, da se

be i za čitav narod. Nadav i Avihu,

prisjeti života dobra i duhovnog

njegovi sinovi, prinose kadionu žr-

rasta, pronaći će harmoniju i bogato

tvu na svoju vlastitu inicijativu pa

značenje u svom novom doživljaju.

ih proguta vatra s neba (vjerojatno

S druge strane, kada čovjek koji je

jedini slučaj da je netko počinio po-

vodio život privržen materijalnom

grešku i da ga je istog trenutka uda-

svijetu, bude od njega otrgnut, pro-

rila munja!). B-g potom određuje

naći će nedoslijednost i frustraciju u

košer sisavce (one koje imaju raz-

potpuno istom duhovnom doživlja-

dvojene papke i preživaju), ribe

ju.

(one koje imaju peraje i ljuske), ptice

Drugim riječima, judaizam drži da

(24 ne-košer vrste, sve ostale su ko-

■ ga nije B-g stvorio Nebo, već smo

šer), i kukce (samo određene vrste

stvorili mi. A ista stvar je i s pa-

skakavaca!)

Mislim da je ovotjedna paraša, koja govori o smrti Nadava i Avihua,

dobro

mjesto

moment

razmotrimo

da

na

židovsko

gledište o životu poslije smrti.

građuje dobro djelo mogućnošću da se učini drugo dobro djelo, i obrnuto; dublji se smisao, međutim, od-

nosi na ono što sam upravo rekao.

Nagrada za dobro djelo je samo to

oslobođena onoga što je vezuje uz naš sadašnji svijet tjelesnih oblika, odriješena je da doživi bestjelesnu i b-žansku prirodu postojanja.

Ovo zvuči pomalo filozofski, pa,

ditelj nagrađuje i kažnjava svoju djecu? Biti roditelji znači imati be-

zuvjetnu ljubav i stalno pružati, ne nagrađivati i kažnjavati. Jednako je ne nagrađuje niti kažnjava. On be-

u suštini duhovna, ne može umridakle fizičko tijelo, umire; no duša,

du i kaznu. Napokon, koji dobar ro-

tako i sa životom nakon smrti. B-g

Judaizam vjeruje da duša, koja je jeti. Mašinerija u kojoj ona stanuje,

klom. Judaizam ne vjeruje u nagra-

Biti roditelji znači imati bezuvjetnu ljubav i stalno pružati, ne nagrađivati i kažnjavati. Jednako je tako i sa životom nakon smrti

zuvjetno daje. Jedino je pitanje do koje mjere smo mi u stanju cijeniti i biti zahvalni za to davanje. A to se temelji na odlukama koje donosimo za svoga života. Život donošenja dobrog u naš svijet i živote drugih znači vječno prisjećanje na tu dobrotu. Prazan život znači vječno razmi-

dajte mi da budem malo konkret-

šljanje o propuštenim prilikama.

niji. Judaizam vjeruje u nebo i pa-

Život koji nanosi štetu i bol znači

kao, ali ne kao različita mjesta, već kao različita iskustva. Dopustite mi

dobro djelo. B-g ne mora ‘platiti’

da to objasnim. Rabini nam kažu da

čovjeku za dobro koje je učinio. To

‘nagrada za dobro djelo je dobro

što je učinio dobro i što će, kada po-

djelo, a nagrada za prijestup je pri-

gleda unatrag, vidjeti život ispunjen

jestup’. Ima pojednostavljeno obja-

smislenim postignućima samo je po

šnjenje ove ideje – a to je da B-g na-

sebi nagrada. Čovjek koji je u mo-

Godina 14 9 Broj 26 Strana

vječno se sjećati onoga što smo učinili. Velika je stvar što to ovisi o nama – i dok god još dišemo, pred nama su u svakom trenutku odluke koje trebamo donijeti. ■

Strana 9

Rabbi David Stav:

Čistoća je osnova Nakon

niz

pokušava utješiti svog brata, govo-

naučiti iz tog događaja. Ako, na

redovitog čitanja Tore, u kojem se

Pesaha

nastavljamo

reći o B-gu: "Bit ću posvećen onima

primjer, naletimo na pojedinca koji

nalazi inauguracija miškana, Šatora.

koji su Mi blizu." Drugim riječima,

se

Nakon višemjesečnog prikupljanja

B-g se dosljedno odnosi prema pra-

propisa i kao posljedica toga umro

sredstava potrebnih za izgradnju

vednicima, a Aron sa svoje strane

u nesreći, možemo izvući zaključak

miškana i

ostaje šutke: "A Aron je šutio."

da moramo voziti sigurno. Ali ne

složenog

postupka

nije

pridržavao

sigurnosnih

gradnje, Aaron i njegovi sinovi

smijemo pretpostaviti da je to bio

ostaju sedam dana zatvoreni u

razlog zbog kojeg je B-g tu osobu

miškanu kako bi se pripremili za ono što predstoji. Napokon dolazi veliki dan i Aaron, veliki svećenik, prinosi žrtve koje mu je B-g zapovjedio da prinese. Uz njega se nalaze njegovi sinovi, koji sudjeluju u aktivnostima, dok idemo prema vrhuncu: "I [Mojsije i Aron] blagosloviše narod i

osudio na smrt.

Na priču o Izlasku možemo gledati i ■ kao na pokušaj da se izdignemo iznad ovog osnovnog, materijalnog svijeta,

se snažno dojmilo, no usred ovog

Generacijama su biblijski komen-

intenzivnog događaja zbila se tra-

tatori pokušavali razumjeti ne samo

gedija: Aaronova dva sina, Nadav i

kako su dvojica sinova sagriješila,

Avihu, očito su ušli u Svetinju nad

već i koji je osnovni uzrok njihovog

svetinjama i prinijeli tamjan za koji

propusta.

vatra koja ih je progutala. Mojsije

nikada ne susreću. Možemo izabrati ono što ćemo naučiti iz događaja, ali ■ leže razlozi koji stoje iza događaja

na posve odvojenoj ravni, koju

Kad čitamo o Nadavu i Avihuu,

Narod je bio svjedok tome i to ga

nesu, nakon čega je iz prinosa izbila

poput dvije paralelne crte koje se

jednostavno ne možemo dokučiti.

slava se B-žja ukaza svim ljudima."

im nije bilo zapovjeđeno da ga pri-

To su dva odvojena područja,

možemo pokušati objasniti zašto su učinili to što su učinili, ali ništa od

toga ne može nam dati dublje i iskrenije objašnjenje zašto je B-g dopustio da se ovaj događaj dogodi.

U konačnici, ne možemo razumjeti

Pretpostaviti da razumijete zašto

zašto je ovoj dvojici sinova bilo

B-g nešto čini sasvim je drugačije od

suđeno da umru. I zato je Aaron

pitanja što se može i što se treba

šutio.

Zašto držimo košer?

Ovotjedna parša, Šemini, koja se bavi

zakonima

posvećuje

poglavlje

košer

točno

prehrane,

jedno

navođenju

cijelo

zabranjene

hrane poput insekata i gmizavaca, svinja, zečeva itd. Ovdje možemo potražiti glavni razlog zbog kojeg Tora zabranjuje jedenje raznih vrsta gmizavaca.

Tijekom generacija, dana su mnoga objašnjenja za zakone kašruta koje propisuje Tora. Neka su utemeljena na riječi "‫ "ונטמטם‬koja može biti protumačena kao "i bili ste uprStrana 10

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi David Stav:

Čistoća je osnova

ljani" ili "i vaša su srca bila prenera-

prava Afroamerikanaca u SAD-u.

ponekad proguta, i ulaženje u pro-

žena". Ta tumačenja žele demonstri-

To je svakako dio srži priče, ali sa-

finjenije dijelove naše duše. Primje-

rati da takva hrana zagađuje dušu,

mo dio. Velikim dijelom, to pripada

ćujemo da Tora koristi riječi "Ja sam

no ne nudi se nijedno racionalno

dalekoj prošlosti i nije toliko rele-

Hašem, koji sam vas izveo (doslov-

objašnjenje tog zagađenja.

vantno u današnjem svijetu, budući

no: uzdignuo) iz zemlje egipatske",

da većina ljudi danas uživa barem u

što upućuje na namjeru da naša

nekoj razini slobode.

kvaliteta života poraste.

Tora kaže: "Nemojte se sami opoganiti bilo kojim gmizavcem i nemojte se onečistiti njima… Jer Ja

Na priču o Izlasku možemo gled-

S tim na umu, možemo otkriti no-

sam G-spod, B-g vaš, koji sam vas

ati i kao na pokušaj da se izdignemo

vi razlog za zabranu jedenja ži-

izveo iz zemlje egipatske. Zato se

iznad ovog osnovnog, materijalnog

votinja što gmižu. Čovjek prirodno

iskažite kao sveti i budite sveti, jer

svijeta, te da životu damo značaj.

želi jesti sve ono što je ugodno nje-

sam Ja svet!" (Levitski zakonik 11,43.

Sloboda od ropstva nije samo ona

govom nepcu ili želudcu. Svrha

45.). To objašnjenje, koje povezuje

sloboda u kojoj rob zbaci sa sebe

Izlaska je da doda novu dimenziju

zabranu jedenja gmizavaca sa pri-

jaram služenja svom gospodaru. To

našim životima. Mi tu dimenziju

čom o Izlasku, događaju kojeg smo

je također i sloboda kada je čovjek

nazivamo "svetost." To je dimenzija

nedavno slavili, izgleda sumnjivo.

slobodan od svojih vlastitih ropsta-

koju možemo dostići kroz izuzetno

Odrastali smo naviknuti na to da

va. U današnje vrijeme, čovjek ne-

materijalan dio našeg postojanja –

nas je izlazak iz Egipta trebao učini-

prestano može promišljati o tome

kroz hranu koju jedemo.

ti suosjećajnijima za radnike i robo-

što da jede za sljedeći obrok, koje

ve, preobraćenike, strance i njima

filmove da gleda iz dana u dan, ili

slične. No, koja je poveznica između

na koja mjesta da putuje sljedeće

izlaska iz Egipta i jedenja buba?

godine.

Biti svet ne znači postati asketa i potpuno se lišiti hrane. Biti svet znači biti normalan čovjek koji jede, pije, stvara obitelj, ali uključuje više

Neki uče da je svrha izlaska iz

duhovnog planiranja i razmišljanja

Egipta bila da ljudi budu poslušni

u obiteljski život i prehranu, umje-

B-gu, kao što je rečeno u stihu, "pu-

sto da pušta da bude samo fizički

sti Moj narod da Mi služi," te da je ova prehrambena zabrana samo još jedna od zapovijedi koju trebamo slušati. Problem sa tim objašnjenjem je taj što u njemu može biti obuhvaćena svaka od 613 zapovijedi budu-

Svrha Izlaska je da doda■novu dimenziju našim životima.

Mi tu dimenziju nazivamo "svetost“.

ći da je Židovima zapovjeđeno da ih

nju od jedenja neke hrane i izlaska

Međutim, čovjek može razmišljati

iz Egipta. Stoga moramo izabrati

i o smjeru svog života, o važnim

neki drugi pristup.

stvarima koje želi postići, o obitelji i

vom gledaju kao na priču o robovima koji su oslobođeni od jarma svojih tlačitelja. Taj pristup mnoge od nas podsjeća na krizu građanskih Godina 14 11Broj 26 Strana

Mi ne znamo konkretan razlog zbog kojeg Tora zapovijeda da se uzdržavamo od jedenja gmizavaca.

Je li to zato što su ona fizički blizu

prašini, što ih čini više materijal-

sti između zapovijedi o uzdržava-

na razne načine. Neki na nju s pra-

nom.

zemlje, ili zato što se gnijezde u

sve drže, i nema posebne povezano-

Priču o Izlasku možemo shvatiti

privučen svemu povezanom s hra-

društvu. Ili možda o tome što će pisati na njegovom epitafu. Kako bi se to dogodilo, čovjek mora napustiti Egipat, ili preciznije rečeno, uzdići se iz Egipta. To zahtijeva uzdi-

nima od drugih životinja? Postoje li i drugi razlozi? Zapovijed Tore da se takva stvorenja ne jedu, služi tome da učini ljudsko društvo svetijim, da ga učini društvom u kojem je praktičan život obasjan svjetlom sadržaja i značenja.■

■

Prevela Anja Grabar

zanje iznad niskog svijeta koji nas Strana 11

Rabbi Ephraim Buchwald:

Vječno žaljenje Ovotjedna parša, parša Šemini započinje opisom posebne službe koju su Aaron i njegovi sinovi vršili na dan svog uvođenja u dužnost Kohanim—svećenika Izraela.

Zašto je naglasak stavljen na "osmi dan"?

Broj osam u židovskoj tradiciji nosi nekoliko važnih metaforičkih značenja. Iako se broj sedam pojavljuje mnogo češće od broja osam, oni su često usko povezani. U tradiciji nalazimo sedam dana stvaranja, sedmi dan kao dan odmora, sedam grana menore (svjećnjaka) u Šatoru, ima sedam dana nečistoće, sedam dana žalosti, sedam dana blagdana Pesaha i Sukota i sedam dana proslave stupanja u brak, samo da spomenemo nekoliko značajnih sedmica.

Rabbi Samson Rafael Hirsch (1808.

-1888., veliki biblijski komentator i vođa njemačkog židovstva) navodi da broj sedam ima opću konotaciju "punine", "cjelovitosti" ili "konačnog dovršenja".

Započinjanjem paraše Šemini, zaključeno je sedam dana obreda posvećenja poznatih kao dani "mi’lu’ima". Događaji u prvim poglavljima

paraše Šemini odvijaju se sutradan, na osmi dan. Sve je na svom mjestu, Svetište, koje je bilo podignuto i rasklopljeno sedam puta, sada stoji i posvećeno je. Aaron i njegova djeca pomazani su po pravilu i sada su spremni da služe. Pravila službe koja upravlja Svetištem jasno su formulirana i novo svetište može

Da li "sav dom Izraelov" znači da generacija Nadava i Abihua mora žalovati za njima, ili to trebaju činiti sve buduće generacije kroz židovsku povijest?

započeti s radom. Svijetla nova stranica povijesti uskoro će biti napisana povodom inauguracije Miškana, a čitav narod Izraela s nestrpljenjem očekuje dolazak Šehine,

b-žanske prisutnosti.

Prema kabalistima, Šehina se trebala vratiti sa sedam razina nebeskog svoda, u kojima je bila skrivena na dan kad je Adam zgriješio prkoseći B-gu. Sada, kao nagrada za predani rad izraelskog naroda u stvaranju Šatora, b-žanska će se prisutnost napokon vratiti na zemlju.

Rabini sedam dana sastavljanja i rastavljanja Šatora vide kao paralelu sedam generacija od Abrahama do Mojsija koji su popravljali grešne postupke ranijih generacija. Poseban trud potreban za postavljanje i rastavljanje Šatora sedam puta■bio je nužan da iskupi dodatni grijeh naroda se Zlatnim teletom.

Tako je osmog dana, na "jom ha'š'mi'ni", židovski narod stekao potpuno oproštenje.

Dalje u parši čitamo o tragičnoj smrti dvojice najstarijih Aronovih sinova, Nadava i Abihua. Njihova se smrt dogodila na najveći dan Aronova života, na dan kada je Šator sastanka trebao biti posvećen, a njegovi sinovi uvedeni u svećenstvo.

Tora kaže, u Levitskom zakoniku 10, da su Nadav i Abihu uzeli kadionike i zapalili "tuđu vatru" koju im B-g nije zapovjedio da zapale. Odjednom, je došla vatra s neba i žive ih progutala pred B-gom. Mojsije je rekao svom bratu Aronu (Levitski zakonik 10,3), "Ovo je ono što je B-g mislio kada je rekao 'Na onima koji mi stoje blizu, pokazat ću svetost svoju.'" Aronov odgovor bila je potpuna šutnja.

Nakon što su tijela Nadava i Abihua uklonjena iz svetišta, Mojsije je Aronu i njegovim preostalim sinovima, Elazaru i Itamaru, rekao da ne iskazuju nikakve znakove žalovanja. Levitski zakonik 10,6 kaže, "Ne raščupavajte svoje kose niti razdirite

Strana 12

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald:

Vječno žaljenje

svojih haljina da ne poginete i da se On ne razljuti na svekoliku zajednicu. Vaša braća i sav dom Izraelov neka oplakuje one koje je vatra B-žja sažegla."

Tora Temima sugerira da će sudjelovanje cijelog Izraela u Aronovoj boli, olakšati njegovu bol i na kraju postići utjehu za njegov veliki gubitak.

Komentatori su zbunjeni stihom koji kaže, "Vaša braća i sav dom Izraelov, neka oplakuje one koje je vatra B-žja sažegla." Izgleda da taj stih upućuje na to da cijeli dom Izraelov, odnosno cijela židovska zajednica, ima odgovornost da oplakuje Aronove sinove. Stih čak ne postavlja ni granice. Da li "sav dom Izraelov" znači da generacija Nadava i Abihua mora žalovati za njima, ili to trebaju činiti sve buduće generacije kroz židovsku povijest?

Rabi Shimshon Dovid Pincus u svom komentaru Tore, Tiferet Shimshon, razvija te misli i daje velike uvide u njih.

Mnogi komentatori vide to kao odgovornost za sve buduće generacije da oplakuju smrt Aronovih sinova. Netziv, u svom komentaru Biblije zvanom Ha'emek Davar, pita kako je moguće očekivati od Izraela da tisućama godina žaluje za Aronovim sinovima? Nakon svega, vodi se velika debata oko toga da li su Nadav i Abihu zbog svojih djela zaslužili preranu smrt koja ih je zadesila?

Ha'emek Davar kaže da se tijekom nacionalnih žalovanja i tuge, ljudi mogu prisjećati svojih osobnih gubitaka i iskoristiti te trenutke nacionalnog žalovanja kako bi ih oplakali.

Rabi Pincus ističe u uvodu da se u tradicionalnom mahzoru za velike blagdane prilikom čitanja Tore na Jom kipur, spominje da cijeli dom Izraelov, tj. svaki Židov, do kraja generacija, mora oplakivati smrt Aronovih sinova.

Ipak, rabi Pincus primjećuje da se to naizgled protivi normativu židovske tradicije. Nadovezujući se na tumačenje rabina (Talmud, Moed Katan 27b) na stih iz Jeremije (22,10), "Ne oplakujte mrtvog kralja," mudraci kažu da ne treba pretjerano plakati za mrtvima i pretjerano žaliti za gubitkom. Rabini čak postavljaju i limite: tri dana za plakanje, sedam dana za posmrtne govore, trideset dana za puštanje kose i nošenje odjeće koja nije posve čista.

Nakon tog perioda žalovanja, Svemogući pita, "Imate li vi više suosjećanja od Mene?"

Rabi Pincus ističe da je tradicionalni običaj da se onima koji žaluju prvi obrok pripremi od jaja i leće, hrane koja je okruglog oblika, kako

bi se podsjetili da se krug života ponavlja i da sunce koje zalazi, također i izlazi. Nova generacija nekako nadoknađuje gubitke iz prethodnih generacija. Stoga, nije poželjno pretjerano žaliti za gubitkom.

Zašto onda izgleda da rabini kažu da u slučaju Nadava i Abihua nema granica u žalovanju židovskog naroda?

Rabi Pincus ističe da su granice postavljene u slučajima žalovanja za onima koji umru normalnom smrću. Međutim, oni koji prerano odu nedostaju nam zauvijek jer nisu uspjeli ostvariti svoj potencijal i svoju veličinu, pa stoga postaju nenadomjestivi. Onaj tko izgubi ruku, uvijek će osjećati taj gubitak.

On kaže da postoje neki gubici za kojima žalimo vječno, poput brojnih izgubljenih života tijekom uništenja hramova, života koji su bili nasilno iščupani i nikad se neće moći nadoknaditi. Stoga, čak i nakon što prođu stoljeća, žalovanje će se uvijek nastaviti. Mali broj Židova u svijetu upućuje na to da oni koji su stradali za posvećenje B-žjeg imena nikad neće biti nadomješteni.

Neki gubici ne samo da nisu nadomješteni, već su nažalost otvorili i ustave zla koje se izlilo na židovski narod. Slomljene ploče Saveza i spaljivanje Tore od strane Apostomusa na Šiva asar b'tamuz, učinilo je Toru ranjivijom nego ikad prije. Svetost Tore bila je probijena, a strah neprijatelja Tore bio je umnogome umanjen.

Još jednom, uviđamo vječne lekcije koje nalazimo u naizgled nevažnim tekstovima Tore. Te su lekcije moćne i relevantne, te su istinski vječne za sva vremena i sve generacije.

■

Neka biste bili blagoslovljeni.■ Prevela Anja Grabar

Godina 14 13Broj 26 Strana

Strana 13

Rabbi Berel Wein:

Život je zapravo osmi dan Ova se parša bavi osmim danom posvećenja Miškana. Općenito se može reći da osmi dan nakon bilo kojeg od događaja može biti prilično izazovno vrijeme. Osmi dan života je dan obrezivanja muške Židovske djece. Osmi dan – dan nakon tjedna veselja mladog tek vjenčanog bračnog para – bio je i jeste dan kada stvarni bračni život sa svim svojim radostima i iskušenjima otpočinje.

Osmi dan od početka blagdana Pesaha u Izraelu je dan kada se vraćamo uobičajenom životu i zadacima i često puta je to trenutak barem kratkotrajne depresije. A ovdje u parši osmi se dan preobrazio iz dana radosti i vrhunca ostvarenja u dan tragedije i tišine.

Osmi je dan težak dan. No, glavna je pouka ovdje da je život zapravo niz 'osmih dana.' Osmi dan je nepredvidiv, on može donijeti bol i tugu, ali isto tako može biti nadahnjujuć i pun radosti, koristan i vrijedan. Tako je sindrom osmog dana postao metafora za život općenito, a posebice za Židovski život.

Zbog mogućih problema i poteš-

Strana 14

koća koje osmi dan može donijeti, Tora započinje paršu riječju "vajehi", što ne mora nužno biti izraz sreće.

Ovdje će se to odnositi na preranu smrti dvojice sinova Aharonovih.

Ali općenito služi kao upozorenje ljudskom rodu da na život gledaju s oprezom i realno. Tora nas uvijek

To ukazuje da je Aharon imao mnogo toga što je mogao reći i koriti Nebesa, recimo to tako, no umjesto toga on se sam odlučio ostati šutjeti. Talmud na mnogo mjesta govori o nadmoći šutnje nad pritužbom, u stvari nad ■nepotrebnim govorenjem općenito.

Gledajući iz ljudskog kuta, ima mnogo toga na što bismo se mogli

Osmi dan ima posebnu ulogu u Židovskom životu.

Značaj osmog dana je u tome što je to dan koji je "poslije" – dan realnosti i silaska iz euforije u probleme i razočaranja stvarnog svijeta

uči voziti defenzivno, područjima života.

u

dogodi nešto što je toliko šokantno, iznenadno i silno da ostavi ljude bez riječi. Šutnja je tada uistinu refleksna reakcija. Ali ovdje Tora Aharonovu šutnju navodi kao čin hrabrosti, suzdržanosti i svetosti, a ne kao refleksnu reakciju na uništenje polovice njegove obitelji.

žaliti u životu i događajima koji se u njemu dogode. Nebesa, međutim, kažu da je sama činjenica da smo živi i da možemo funkcionirati dovoljna da obuzda svaki prigovor.

svim

Aharonova reakcija na tragediju koja ga je zadesila vrijedna je pažnje. Tora ističe da je on ostao šutke.

Mnogo se puta u ljudskom životu

Ovako nelak način gledanja jedna je od primarnih pouka osmog dana.

Aharonova neizgovorena neutješna pritužba, i njegovo neodgovoreno, zapravo nepostavljeno, pitanje visi u zraku Židovske povijesti – zagonetno i nedokučivo. Jednako je tako

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Život je zapravo osmi dan

i sa svim izazovima osmog dana s kojima se suočavamo – pravedni i vjerni rame uz rame.

Veliki Rebe iz Kotzka izrekao je onu znamenitu rečenicu: "Za vjernika nema pitanja; za nevjernika nema odgovora." Mi smo svi Židovi osmoga dana. Stanimo zajedno, rame uz rame, da izgradimo Židovski narod u snazi, suosjećanju i vjeri.

Osmi dan, rekli smo, ima posebnu ulogu u Židovskom životu. Značaj osmog dana je u tome što je to dan koji je "poslije" – dan realnosti i silaska iz euforije u probleme i razočaranja stvarnog svijeta. U Izraelu je običaj da se blagoslov "šehajanu" kazuje prilikom obreda obrezivanja, no u dijaspori je običaj da ga se ne kazuje zbog boli koju dijete proživljava za vrijeme obreda obrezivanja.

U ovom se ogleda prava zbilja osmoga dana, samoga života, velike radosti zbog sretne prigode i zbog toga je blagoslov "šehajanu" sasvim na mjestu, ali opet tu je i stvarni plač nelagode i boli novorođenog djeteta koje uvodimo u savez Avrahama i Židovskog naroda.

Osmi je dan uvijek značajan, jer on je prekretnica od blagdana u radni tjedan, od čudesnog izbavljenja u praktičnu brigu za samoga sebe, umješno i samostalno. I to se vrlo snažno odražava na ovim događajima opisanima u ovotjednoj parši.

Mnogo puta dolazi do pomanjkanja realnosti u životu Židova kao nacije i pojedinaca. Mi smo na neki način predani krajnostima vrlo visokih očekivanja i euforije zbog Godina 14 15Broj 26 Strana

onoga što postignemo, a onda se nekako strovalimo u ponor i depresiju i osjećaj bespomoćnosti kada izniknu opasne i teške situacije.

Rambamovo pravilo da uvijek nastojimo ići srednjim putem primjenjuje se i na ova područja.

Osmi je dan donio Aharonovoj obitelji i narodu Izraela veliku radost postignuća i žalost zbog teške tragedije.

Ovo zibanje od sreće do tuge, od uspjeha do frustracije uvijek simbolizira "osmi" dan. Nesigurnost i krhkost ljudskoj postojanja uvijek se otkriva u "osmom" danu. Ono je simbolizirano danom obrezanja i kraja blagdana.

na obzoru sutrašnjice uvijek vrebaju oblaci. Spokojna vjera i dobra volja, osjećaj vlastite vrijednosti i prilagodljivo ponašanje i stavovi, nada puna ljubavi i duboko uvjerenje u bolju budućnost ključevi su za put koji će nas provesti pored osmog dana i odvesti dalje.

Iz ovotjedne parše proizlazi jedna duboka pouka. Ona zaslužuje da joj posvetimo pažnju jer je to važna lekcija za naš život i za ono što se u njemu događa. To je ono što omogućuje Aharonu da nastavi svoju službu B-gu i Izraelu kao Veliki svećenik. A njegov primjer služi nam kao vodič za sve generacije i sve događaje. Šabat šalom.■

Danas sve može biti ružičasto, ali Strana 15

Rabbi Yissocher Frand:

Svaka generacija je drugačija Paršas Šmini započinje uputama ko-

fre odgovara: Posljednji korak je ri-

god bili vatreni i nadahnuti, držite

je Moše Rabenu daje Klal Jisraelu da

ješiti se "tog jecer hara" i ujediniti se

se pravila koja je odredila Tora. Ne

prinese sve vrste potrebnih žrtava.

u zajedničkom osjećaju poštovanja

izmišljajte svoj vlastiti vid Avodas

To se događa osmog dana perioda

(jira ahas) da služimo Sveprisutnom.

Hašem.

inauguracije miškana. Tijekom prvih sedam dana ovog inauguracijskog perioda, Moše Rabenu radio je kao kohen i prinosio raziličite žrtve.

Osmog dana, Aharon i njegovi sinovi preuzeli su završni obred posvećenja miškana. Nakon što je Moše točno uputio svog brata i nećake što im je činiti, napomene je zaključio riječima: "To je stvar koju vam je

Međutim, ovaj je Sifre upravo za-

Netziv svoje tumačenje potkrep-

komplicirao problem. Sifre kaže da

ljuje činjenicom da je odmah nakon

se riješimo "tog jecer hara", ali nije

ovog odjeljka Tore priča o Nadavu i

nam rekao na što se odnosi "taj jecer

Avihuu, koji su prinijeli "stranu va-

hara". Gotovo svi koji su ikada uzeli

tru koja nije bila zapovijeđena od

olovku da napišu komentar na Par-

Vječnog." U svom zanosu i preda-

šas Šmini bave se ovim Sifre i poku-

nosti Ribono šel Olamu, oni su poku-

šavaju analizirati o kojem jecer hara

šali učiniti nešto novo. To je upravo

Sifre govori.

ono na što Sifre upozorava – na "taj

■ jecer hara" koji zavodi čovjeka da

Vječni zapovijedio da činite; tada će

Ranije smo spominjali tumačenje

vam se ukazati slava Vječnog." [Va-

Netziva u njegovom komentaru

jikra 9,6] (Drugim riječima - Učinite

Ha’Amek Davar, u kojem objašnjava

sljedeće i pojavit će se Šehina.)

da je ovdje aluzija na činjenicu da

Panim Yafos, koje je napisao Rav

ljudi ponekad žele oformiti svoj vla-

Yonason Eibeshitz, tumači to druga-

stiti oblik službe B-žje. Žele biti ino-

čije. On kaže da je jecer hara na koju

vativni. Ono što je Ribono šel Olam

Sifre aludira gajva [oholost ili nad-

propisao u Tori nije im dovoljno do-

menost]. Dovršili su miškan. Na to-

bro. Oni žele formulirati svoje vla-

me su radili toliko dugo - više od

stite nove oblike štovanja s kojima

šest mjeseci. Sad je napokon došlo

bi Mu mogli služiti. To je taj jecer

do realizacije. Sada su sedam dana

hara koji Moše ovdje negira: Koliko

imali svečano otvorenje miškana.

Sifre (halahički midraš, op.pr.) mu-

či sljedeće: O čemu točno Moše govori kad kaže: "To je stvar koju vam je Vječni zapovjedio da bi vam se Šehinato pokazala?" Naizgled, oni su već učinili sve što su trebali. Što je dodano ovom zadnjom uputom? Si-

osjeća potrebu za inovacijama u svojoj b-žanskoj službi.

Učinili su sve što im je zapovjeđeno, a miškan izgleda veličanstveno. U takvim okolnostima netko se može početi osjećati vrlo dobro sam sa sobom - možda predobro, možda se malo gajva uvuče u njega. Sifre nalaže: Riješite se tog jecera hara. Učinili ste što je trebalo. Dobro napravljeno, ali ne dopustite da vam to udari u glavu.

Imrei Emes (četvrti Gerer Rebe) kaže da se "ovaj jecer hara" odnosi na mahlokes [prepirke]. Dok grade miškan, svi se bacaju na posao i rade ono što bi trebali, ali sada "Tko će

Strana 16

Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

Svaka generacija je drugačija na, krajem 19. stoljeća, postojao je golemi jecer hara prema intelektualizmu, prema bavljenju različitim vrstama filozofija. Svaka generacija ima svoje specifične izazove.

Beis Yisrael tvrdi da je to što se on mijenja iz generacije u generaciju razlog zašto Sifre ne kaže koja je konkretna priroda jecer hara koja je

ovdje navedena. Za jedan naraštaj druge religije su bile jecer hara. Za drugi privlačnost znanosti, humanizma ili filozofije bio njihov jecer hara. Danas ljudi ne sjede u pariškim kafićima i raspravljaju o tome zašto biti predsjednik?" ili "Tko će dobiti

nosi na želju za inovacijama, i tako

čast da unese Sefer Toru?" Što se do-

dalje? Zašto Sifre to nije kazao ja-

gađa? Ljudi se počinju prepirati je-

sno, potpuno bjelodano?

dni s drugima. Sve dok traje projekt izgradnje, ljudi su zaposleni. Je-

dnom kad naporan posao ostane iza njih započnu prirodne svađe: "Ja sam napravio više od tebe." "Ja sam dao više novca od tebe," i tako dalje.

Beis Yisrael odgovara zanimljivom idejom: "Taj jecer hara " se mijenja iz generacije u generaciju. Svi znamo da je svaka osoba dovedena na ovaj svijet s posebnim izazovima koji su joj namijenjeni i svojom po-

je B-g stvorio svijet. U Parizu rade druge stvari koje ne bi smjeli raditi.

Ali to nije isti izazov kao prije možda stotinu ili sto pedeset godina.

Beis Yisrael kaže da je po njego-

vom mišljenju osobiti duhovni izazov naše generacije posvećenje i čistoća (keduša v’tahara). Danas nas napada društvo koje je toliko promiskuitetno, podlo i vulgarno. To je

Imrei Emes podršku za svoje tu-

sebnom duhovnom misijom. Jedna

mačenje crpi iz riječi samog Sifre: "...

osoba može biti bogata, ali možda

tako da svi imate jedan izvor straho-

pomalo škrta. Ona treba poraditi na

poštovanja i jedan izvor savjeta." To

svojim karakternim crtama, tako da

je ono zbog čega se Sifre brine - da

bude u stanju odvojiti se od svog

Sifre je namjerno stvar ostavio ne-

će biti mahlokesa. Stoga Sifre nalaže,

novca. Drugi ljudi imaju drugačije

jasnom. Sifre kaže da kada smo po-

neka vlada jedinstvo; neka bude cje-

jecer hara i drugačije izazove. Kada

stigli nešto duhovno — kada smo

lovitost.

je riječ o duhovnom izazovu u živo-

izgradili šul, kada smo izgradili

tu ne postoji jedna "univerzalna ve-

miškan, kakav god on bio — kad

ličina".

smo učinili nešto duhovno poziti-

Postoje i druga tumačenja, u koja neću ulaziti.

Ali, pita Beis Yisrael (peti Gerer Rebe), zašto Sifre nije rekao što to znači? Zašto ne navesti prirodu jecer hara na koju misli? Zašto je potrebno nagađati, na primjer da ovaj kaže da je to gajva, drugi kaže da se odnosi na mahlokes, a treći da se odGodina 14 17Broj 26 Strana

Ono što je vrijedi na razini pojedinca vrijedi i na razini naroda. U povijesti Klal Jisraela postoje različita razdoblja i različite generacije morale su raditi na svojim posebnim

naš jecer hara. Toga se moramo čuvati — da zaštitimo svetost Doma Izraelova.

vno, moramo se čuvati nisajon [duhovnih izazova] koji su postavljeni pred našu generaciju. Na nama je da popunimo praznine o tome što taj nisajon jest.■

■

izazovima. Nema jedne univerzalne veličine! Prije više od stotinu godiStrana 17

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Oko ovoga nema pregovora Raši navodi izjavu R. Jišmaela u Talmudu da je prijestup Nadaba i Abihua bio to što su pili vino prije ulaska u Svetište. Ova izjava djeluje zapanjujuće.

Tora izričito kaže da je njihov grijeh bio to što su unijeli stranu vatru.

Kako i zašto R. Jišmael daje još jedan razlog koji izgleda kao da proturječi Svetom pismu?

Odgovor je da R. Jišmael uopće nije u proturječju sa Svetim pismom. Umjesto toga, on nudi tumačenje Pisma. Iako je eš zara doslovno "strani plamen", ono je figurativno također i "strana gorljivost".

Interpretacija R. Jišmaela od posebne je važnosti u današnje vrijeme.

Nadab i Abihu bili su izvanredno veliki ljudi, toliko da je Mojsije rekao da ih smatra većima od sebe i Arona (Raši, Levitski zakonik 1,3).

Ako su pili vino prije ulaska u Svetište, to nije bilo zato što su bili vani i partijali. Umjesto toga, znali su da će u Svetištu doživjeti duhovno iskustvo. Vjerovali su da će ispijanjem vina postići stanje duha pogodnije za duhovno iskustvo. Naposljetku, psalmist kaže: "Vino čini srce čovjeka radosnim" (Psalam 104, 15). Ublažavajući čovjekovu napetost, vino omogućuje čovjeku da doživi veću radost, a radost može uvećati duhovno iskustvo. Oni su pili vino da bi intenzivirali duhovno iskustvo.

Zašto su onda bili tako strogo kažnjeni? Budući da čovjek ne treba nastojati pojačati duhovno iskustvo umjetnim sredstvima, intenzivna duhovna iskustva trebala bi doći kao rezultat molitve, proučavanja Tore i meditacije, s promišljanjem o Beskonačnom, a ne mijenjanjem metabolizma mozga kemijskom tvari.

U novije vrijeme pretrpjeli smo pošast droge koja je razorila mnoge živote, bezbrojnim mladima uništila umove i još uvijek predstavlja prijetnju samom opstanku našeg društva. Prije nekoliko desetljeća pojaStrana 18

vio se lažni prorok koji je zagovarao proširenje uma "upotrebom moćnih kemikalija koje mijenjaju um, poput LSD-a, tvrdeći da će to ljudima dati percepciju stvarnosti koju drugačije ne bi mogli postići. Mnogi ljudi vjeruju da stavljanjem mozga pod utjecaj alkohola, marihuane ili drugih kemijskih tvari poboljšava vlastito funkcioniranje. Mnogi su umovi uništeni kao rezultat ove zablude.

Poanta R. Jišmaelova je da ne treba tražiti duhovno poboljšanje mijenjajući svoje duševno stanje kemijskim tvarima. Pokušaj Nadaba i Abihua da to učine bio je uvođenje "strane vatre" u B-žansku službu.

Sada, kao i onda, kemijska promjena čovjekova stanja uma je destruktivna.

Ne treba tražiti duhovno poboljšanje izmjenom svog duševnog stanja kemijskim tvarima

Do ove interpretacije tvrdnje R. Jišmaela došao sam kroz svoja klinička iskustva u liječenju ljudi koji su pribjegli kemijskim tvarima da bi promijenili svoje stanje uma. Oduševilo me kad sam naknadno otkrio da je nekoliko komentara Tore ponudilo ovo tumačenje.

Mojsije je čuo i odobrio (10,20) Midraš kaže da kada je Aaron preispitivao Mojsijeve upute, rekavši da mu možda B-g nije rekao ono što je Mojsije tvrdio da jest, Mojsije je rekao: "U pravu si. Zaboravio sam što sam čuo od B-ga."

R. Chaim Shmulevitz ističe da se Mojsije našao suočen s teškom odlukom. Mojsije je bio jedini kanal B-žje riječi i njegove upute nije se moglo provjeriti . Kada bi priznao

da je zaboravio i pogriješio u prenošenju B-žjih riječi, kako bi to utjecalo na autentičnost cijele Tore? Možda bi ljudi rekli: "Ako je Mojsije mogao pogriješiti u jednoj stvari, možda je pogriješio i u drugima." Priznanjem da je pogriješio u ovoj jednoj uputi, bila bi ugrožena valjanost cijele Tore kroz čitavu vječnost. Nije li to bio dostatan razlog da Mojsije zauzme čvrst stav i kaže: "Učini kako sam rekao. To je B-žja želja?"

Ali Mojsije je znao da istina nikada ne smije biti ugrožena. Bio je dužan govoriti istinu. Kakve god posljedice iz toga proizašle, one nisu bile njegova odgovornost. Govorenje laži ne može se opravdati. Njegova je odgovornost bila držati se istine. Autentičnost Tore kroz čitavu vječnosti bila je B-žja odgovornost, a ne njegova (Sichos Mussar 5731,11).

Koliko često odstupimo od istine zbog razloga koji su daleko manje značajni od onih koji su bili Mojsiju na raspolaganju? Mnogi ljudi misle da je "bezazlena laž" izuzeta od zabrane Tore protiv laganja (Levitski zakonik 19,11). Često citirana premisa da se smije lagati kako bi se uspostavio mir nije točna. Raši navodi da "se smije izokrenuti stvari" mira radi (Postanak 18,13, 50,16), što znači da se može reći nešto što nije čista neistina, ali se može protumačiti na više načina. Talmud ne sankcionira čistu laž iz bilo kojeg razloga. Čak i "mijenjanje stvari" je dopušteno samo radi obnove mira.

Pridržavati se apsolutne istine nije uvijek lako, ali nemamo izbora. Istinioljubivost ne samo da je naložena od Tore, ona je presudna i u roditeljstvu. Djeca ne mogu razlikovati bezazlene "bijele laži" od drugih boja laži. Roditelji koji se ne drže istine daju primjer svojoj djeci i ne bi se trebali iznenaditi kad im njihova djeca počnu lagati.

Izjavljujemo: "Moše emes v'soraso emes." Istinitost Tore dokazana je Mojsijevim odbijanjem da odstupi od istine, bez obzira na posljedice.

Trebali bismo se povesti za njegovim primjerom.■ Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti D uhovnost i bogatstvo Za života čuvenog Magida iz Mezriča, živio je u istom gradu bogati domaćin koji je, zahvaljujući svojoj ženi, imao dovoljno vremena za učenje. Žena je vodila njihov dućan, a on je svakodnevno u njemu radio svega dva sata. Taj se čovjek volio razmetati svojim znanjem, a uz to je bio i mitnaged (protivnik hasidskog pokreta), pa tako nije nikada niti pomislio posjetiti Magida.

Jednoga dana spazi on u sinagogi nekoliko stranaca, pa ih, nakon srdačnog pozdrava, upita kojim su poslom došli u Mezrič. Ljudi mu objasniše da su prevalili veliki put kako bi imali priliku učiti od velikog Magida. Bilo je to dovoljno da se čovjek zamisli: "Ovi su ljudi spremni žrtvovati novac i vrijeme da bi učili uz Magida, a ja živim u istom gradu i nikako da se na to odlučim."

I stinska ljubav ne izgleda poput one o kojoj čitamo u

romanima i čujemo u pjesmama. Istinska je ljubav transcendentna, ona povezuje naše fizičko biće s B-gom i, na taj način, sa svima koji nas okružuju. Najčešće ljubavi pristupamo egoistički, kao nečemu što želimo i trebamo; ali prava je ljubav, zato što je dio naše ljubavi prema B-gu, bezlična.

Jedan od naših osnovnih principa je "Voli bližnjega kao što voliš sebe samog." Kako je to moguće – ne volimo li mi sebe više od ičega drugog? Odgovor leži u činjenici da prava, nesebična ljubav ne dolazi iz tijela, već iz duše. Ljubav je prevlast duha nad materijom. Prema definiciji materijalizma, dva objekta ne mogu zauzeti isti prostor u isto vrijeme. Ali duša nadilazi prostor i vrijeme, ona isto tako nadilazi narcisizam, omogućavajući nam da istinski dijelimo sebe s drugom osobom. ■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

Umjesto da odradi svoja dva sata u dućanu, krene on sutradan Magidu. Samo što je odškrinuo vrata sobe, bio je očaran njegovim izgledom, a nešto kasnije znanjem i duhovnim uvidima. Čovjek je počeo sve više vremena provoditi uz svog novog učitelja, dok na koncu nije postao njegov hasid. Nekako u isto vrijeme znatno se smanjio promet u njegovom dućanu, pa on ode svome učitelju da ga upita za savjet.

Magid ga mirno sasluša, pa ga pouči: "Kao obrazovan čovjek, sigurno znaš da u Talmudu piše: 'Tko želi biti mudar, neka se u molitvi okrene prema jugu. Tko želi biti bogat, neka se u molitvi okrene prema sjeveru. Jer, menora je bila postavljena na jugu, a stol za kruh na sjeveru.'* A ja te sada pitam što da učini čovjek koji istovremeno želi biti i mudar i bogat? Neizmjerna udaljenost dijeli sjever od juga."

Hasid je zapanjeno gledao i čekao da Magid sam odgovori na svoje pitanje. "Što više čovjek doživljava sebe kao ništa, što je manji u svojim očima, to je sve veći u duhovnom svijetu. A kako duhovna stvarnost ne zauzima vrijeme niti prostor, on istovremeno može biti i na jugu i na sjeveru."

Duboko su se urezale učiteljeve riječi u srce novog učenika. I kako se on sve manje razmetao svojim znanjem, tako je i njegova zarada opet počela rasti.■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević Godina 14 19Broj 26 Strana

Strana 19

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Prava sreća

Kako bi izgledao život kada bi sve bilo samo puka zabava? Mnogi sanjaju o takvom životu. Crnčenje na poslu, odgovornosti brige o obitelji i beskonačni zadaci kod kuće čine da nam lagodan život zvuči tako primamljivo. Ali, na posljetku, ako bismo odbacili sve poteškoće i samo se zabavljali, da li bi život bio tako prekrasan? Čuveno je učenje Rebe Nahmana da je velika micva uvijek biti sretan.

Zanimljivo je da je Rebe objasnio da ponekad nije dovoljno samo postupati na radostan način, i pustiti da tuga, žalost ili tjeskoba nestanu same od sebe. Ponekad čovjek mora silom pretvoriti bol i tugu u radost i sreću (Likutey Moharan II, 23). Razlog tome jest da postoje elementi boli i tuge koji odbijaju postati platforma za svetost. Kada nam je lijepo i postupamo radosno, ti elementi odbijaju trajno nestati. Oni se kasnije vraćaju kako bi nas progonili, i tako nam nikada ne dopuštaju da postignemo optimalnu razinu sreće.

Odličan primjer življenja u stalnom duhovnom ushitu su Nadav i Avihu, dva Aronova sina koji su služili kao kohanim u Šatoru sastanka. Oni su odlučili da se neće ženiti jer im pomisao na bavljenje svim onim svakodnevnim aspektima bračnog života nije bila nimalo privlačna. Draže im je bilo živjeti bezbrižnim duhovnim životom. No

Strana 20

naišli su na nešto čemu nisu bili dorasli kada su pokušali i nisu bili u stanju izvršiti bitan dio službe u Šatoru, prinošenje ketoreta (prinošenje tamjana).

Ketoret je bio mješavina jedanaest mirodija koje se prinosilo B-gu.

Imao je dva specifična obilježja.

Prvo, jedan od njegovih sastojaka bio je ferula (galbanum), tvar koja užasno zaudara. Drugo, prinošenje ketoreta je bio najbolji način uzdizanja svetih iskri sa najnižih mjesta na zemlji. Ova dva obilježja su vrlo snažno povezana. Ketoret utjelovljuje ideju preobrazbe boli i žalosti u radost i sreću. Smrdljivi galbanum predstavlja žalost koja se nalazi na prizemnim mjestima ovoga svijeta.

Kada se upotrebljava zajedno s drugim mirodijama, njegov se neugodan miris preobrazi tako da stvara "nebesku aromu".

Međutim, Nadav i Avihu se nikada nisu oženili. Sretni u svom duhovnom životu, kad su oslobodili taj neugodni miris ferule, manjkali su im instrumenti s kojima bi se suočili s tim izazovom. Bol i tuga su produžena ruka smrti i žalovanja, I zbog toga se te emocije proživljavaju u takvim vremenima. Tuga galbanuma ovladala je Nadavom i Avihuom do točke smrti.

Kako možemo natjerati elemente tuge da se uzdignu do točke svetosti i radosti? Možemo ih okrenuti naglavce spoznajom da ako se sada osjećam tužnim zbog toga što se nalazim tako nisko, ne bih li trebao biti sretan što čak i netko tko se nalazi tako nisko kao ja može ostvariti ponešto dobro?! Na primjer, ako sam tužan jer se osjećam daleko od B-ga, nije li čudesno to da me B-g očito toliko voli da mi još uvijek pomaže

da vršim mnoge micve poput davanja cedake, nošenja cicita, govorenja psalama, i još mnogo toga!

Jednom je Rebe Nahman razgovarao s jednom osobom koja se gorko žalila na svoje užasno ponašanje.

Taj se čovjek htio približiti B-gu i promijeniti svoje ponašanje na bolje.

Ali svaki put kada bi pokušao, iskušenja su postajala sve jača i jača. Dani su postali godine, i čovjek je postao obeshrabren. Rebe je rekao: "Onda nemam nikoga s kime bih razgovarao, jer sve je potpuno loše."

Te su riječi uzbudile čovjeka i on je uzviknuo: "Ali ja se ponekad pokušavam suprotstaviti i približiti se onome što bih kao Židov trebao biti!"

Rebe je znao da je jedini način da povrati duh tog Židova bio da mu pomogne da osjeti da, ako je argument tuge bio doista istinit, onda će konačno imati dovoljno uvida da cijeni svoje vlastite dobre strane i pored svog oskudnog duhovnog stanja. Kada i mi dođemo do ove spoznaje, onda uistinu ima nade.

Moramo vjerovati da svaki put kad učinimo nešto dobro svojim mislima, govorom ili postupcima; ispunjavamo B-žju težnju i želju. Čineći to, stvaramo snažnu i beskrajnu vezu s Njim - izvorom istinske radosti. U našem sadašnjem fizičkom svijetu ovo možda nećemo vidjeti; ipak, naše su duše osjetljive i znaju za našu novu vezu. Imajući emuna u ovaj proces, možemo postići ogromnu radost upravo sada!

A gutn Shabbos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: ŠEMINI

Paraša (priča) Šemini je treća paraša Knjige Levitskog zakonika – Putovanja ka otkrivanju Jasnoće i pronalaženja svoje svrhe u životu.

Ova se paraša fokusira na potrebu za prosvjetljenjem.

Knjiga Levitskog zakona je izravni nastavak knjige Izlaska. Prvu polovicu ove knjige čini priča o Izlasku – raskidanje lanaca ropstva i ulazak u slobodu, objava na gori Sinaj, grijeh sa zlatnim teletom i razbijanje dviju ploča; dok njezina druga polovica govori o izgradnji Miškana.

Paraša Šemini počinje riječima: "Osmog (šemini) dana ..." - i komentatori pitaju što se to dogodilo osmog dana da je naša paraša nazvana po tome? I što se događalo u sedam prethodnih dana?

Miškan je bio izgrađen od drveta, srebra, zlata, bakra i tkanina koje je narod donirao. Nakon što su pojedinačni dijelovi bili dovršeni, narod se sakupio da te dijelove sastavi u cjelinu Miškana (Miškan je bio prijenosni hram koji su Izraelci nosili tijekom godina njihovog lutanja pustinjom). Međutim, kada su pokušali sastaviti dijelove Miškana - dijelovi se nisu uklapali. Tijekom sedam dana mnogo su puta iznova pokušavali, i nikako nisu uspjeli sastaviti Miškan. Međutim, umjesto da se žale, da se uzrujavaju ili budu frustrirani, oni nisu prestajali vjerovati da će u svojoj misiji uspjeti.

Osmog dana napokon su uspjeli svi su se dijelovi međusobno poklopili i Miškan je bio podignut.

Naša nas paraša uči ono što je već rečeno u Izrekama (24,16): "... jer mada pravednici padnu i sedam puta, oni se ponovo ustaju, no zli posrnu kada udari nesreća". Mudrost kabale uči da su gornji svjetovi stvoreni u stanju savršenstva, a mi smo odabrali da dođemo u jedan nesavršen Godina 14 21Broj 26 Strana

mračni svijet pun boli i nedostataka, kako bi ispunili svoju potrebu da u sebi otkrijemo moć Stvoritelja. To je razlog zašto nam se toliko sviđaju izazovi, jer nema većeg zadovoljstva od onog trenutka kada iz tame uspijemo stvoriti svjetlo i od gorčine nešto slatko. Da bismo postigli ovaj uzvišeni cilj potreban nam je naš bližnji.

Smatra se da je život, kao i izgradnja Miškana, neprestani rad na sastavljanju različitih dijelova u cjelinu, kako bi osjetili "uspjeh". Moramo pronaći prave dijelove i prave partnere da bismo uspjeli. Kada u nama gori plamen vjere i znanja, znajući da se sve što nam je potrebno već nalazi tu, čeka na nas, i da su nam svi "dijelovi" pri ruci, pa stoga vjerujemo da je svaki dan savršeno stvoren, onda možemo iskusiti rast.

Glavna stvar koju trebamo zapamtiti je da nikada ne odustanemo, i da ako stvari ne idu onako kako bismo mi željeli, onda je to mjesto koje trebamo pažljivo promotriti, izvući zaključke i stvoriti unutarnju promjenu koja će na neočekivan način donijeti rješenje. Mi moramo u sebi otkriti novu snagu da nađemo čisto mjesto jednostavne vjere i optimizma,

mjesto koje oslobođeno od ■ misli frustracija, krivnje ili ljutnje zbog prijašnjeg neuspjeha. Samo kada se oslobodimo takvog emotivnog raspoloženja mi smo u stanju primiti novu višu razinu istine.

Izraelci su sedam dana pokušavali podići Miškan, bez da su odustali.

Sve to s potpunom vjerom u Stvaranje i svoju sposobnost da mogu uspjeti. Poruka za nas je da nam se svaki put kad doživimo neuspjeh, pruža druga prilika da sebe iznova stvorimo.

Pesah se obično slavi u vrijeme kada se čita paraša Šemini. Ari objašnjava da su Izraelci bili narod robova, a to "ropstvo" je način razmišljanja. To je stav, mentalitet, s kojim se potrebno baviti kako bismo bili slobodni, kako bi imali svijest koja nam omogućuje da budemo Kreatori.

U noći Sedera čini se kao da se bavimo svojom djecom - pričanjem priče o Izlasku - a zapravo ta djeca smo mi sami. Mi se bavimo sobom, kako bismo napravili proboj iz ropstva u slobodu, i sada je vrijeme da nadjačamo onu nezrelu stranu svoje ličnosti, kako bismo se mogli razviti u zrelu, slobodnu odraslu osobu. ■

Strana 21

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost Židovski duhovni put musara Šutnja (nastavak)

ubija troje ljudi: onoga koji je to rekao, onoga koji je to čuo i onoga o kome se govorilo. Uspostavio je zakon: "Šutnja je ograda koja štiti mudrost." Stoga ne treba biti brz u odgovaranju i ne treba previše govoriti. Učenike treba podučavati smireno i sa zadovoljstvom, bez vikanja i bez preobilja riječi. Salomon je rekao: "Riječi mudrih ljudi koje se čuju u tišini bolje su." Na ovaj odlomak iz Rambama Rabbi Shlomo Wolbe je dao komentar: "Čudesno je kako pravi govor zapravo raste iz ■ tišine!"

Čuvati jezik Označene su nam četiri glavne vrste negativnog govorenja. Prva je ponižavajuća ili negativna tvrdnja o nekoj osobi koja je zapravo točna.

To što je nešto istina ne znači da to možemo slobodno i reći, kao na primjer ovako: "Ne želite ići na tu zabavu. Hoffmanovi su tako dosadni." Činjenica da su Hoffmanovi uistinu dosadni nije opravdanje za narušavanje njihovog ugleda u očima drugih.

Kad su negativne izjave lažne, ocjenjuje ih se strože. Mnogo je ozbiljnija i štetnija zlouporaba govora kazati: "Ne želite ići na tu zabavu. Hoffmanovi su tako dosadni" kad su, zapravo, Hoffmanovi duša svake zabave.

Ogovaranje je prenošenje drugome negativnih stvari koje je netko izrekao. To bi bilo kao da Hoffmanovima kažete da ste čuli da su dosadni. Razmislite kakva bi bol i šteta po međusobni odnos proizašli iz tog klopotanja jezikom.

Konačno, moramo se čuvati od davanja izjava koje negativnost ne iznose otvoreno, ali je insinuiraju.

Na primjer: "S obzirom da nisu išli na fakultet, pomislili biste da su Hoffmanovi dosadniji nego što jesu." Ovo je još uvijek negativan i štetan govor pod krinkom ublažavanja nečim jedva pozitivnim.

Sve ove vrste govora zabranjene su židovskim zakonom i tradicijom.

Zabranjeno nam je da te negativne stvari govorimo, i zabranjeno nam je da ih slušamo.

Redovito koordiniram studente u Strana 22

vježbi u kojoj sparim ljude i kažem im da svom partneru ispričaju jedan primjer iz prošlog tjedna kada su nekome nešto rekli ili od nekoga nešto čuli, što se negativno odrazilo na drugu, odsutnu osobu. Poanta nije ocijeniti jesu li ili nisu činjenice u razgovoru bile istina, već jednostavno da li je u vašem prisustvu došlo do ponižavajućeg, potencijalno štetnog govora.

Ovu sam vježbu odradio na desetke puta i do dan danas nije se dogodilo da makar iedna osoba nije bila u stanju iznijeti barem jedan slučaj štetnog govora u kojem je sudjelovala. Ovaj upečatljivi 100postotni uspjeh dokazuje istinitost onoga što su učenjaci rekli: samo mali broj ljudi počini seksualne prijestupe, dok većina počini grijeh u po pitanju krađe, ali svi prestupaju jezikom.

I tako su naši učenjaci "kreštali poput ždralova o promiskuitetnom korištenju usana i ušiju." Maimonides nas upozorava da je krivo govoriti prijestup usporediv s ubojstvom, ali gnusniji od njega jer on

Za razliku od njega, govor koji nanosi štetu je grijeh koji nam prlja dušu. Ga'on iz Vilne u svom Musarskom pismu naglašava potrebu da se čuvamo takve vrste prijestupa:

Naši su učenjaci rekli da svo čovjekovo držanje zapovijedi i učenja nije dovoljno da nadoknadi ono što izlazi iz njegovih usta. "Za čim bi čovjek trebao ići na ovom svijetu? Trebao bi šutjeti" (Hulini 89a). Treba zabrtviti usne čvrsto poput dva mlinska kamena.

Dajući još veću težinu našoj potrebi da budemo na oprezu, učenjaci upozoravaju da posljedice krivog govorenja traju za čitavu vječnost.

Nakon smrti svatko biva pozvan da položi račun, i tada se iznose čak i slučajni razgovori između muža i njegove supruge. Rekli su: "U času suda u Svijetu istine čovjeka se izvještava dokle je dosegla snaga njegovog lakomislenog govora koji je iznosio dok je bio na ovom svijetu."

Ubojstvo, preljub i obožavanje idola grijesi su koji dovode do toga da osoba izgubi svoj dio u vječnom svijetu - a zlo govorenje jednako je Divrej Tora

(nastavak s 22. stranice)

Alan Morinis:

svim trima.

Ima priča o Rabbi Itzeleu Peterburgeru i njegovom prijatelju, velikom talmudskom učenjaku, Rabbi Chaimu Berlinu. Kad su oba muškarca već bila u godinama, dogovorili su se da koji god od njih dvojice prvi umre vratit će se i posjetiti onog drugog kako bi ga izvijestio o tome kako izgleda smrt i ono što slijedi. Reb Itzele je prvi preminuo i nakon nekoliko dana pojavio se u snu svom prijatelju. "I," pitao je Rabbi Berlin, "kako je to bilo?" Reb Itzele je odgovorio: "Temeljitost b-žanskog suda neizmjerna je. Grijesi jezika najgori su od svih."

Ako se prijestupi govora odmjeravaju toliko teško, onda se jednako mora nagraditi i ispravna upotreba jezika. Postoji priča koja nam govori da je tako. Rabbi Eliyahu de Vidas, vodeći kabalist šesnaestog stoljeća, priča o "pravednom Rabbi Lapidotu, blagoslovljena bila uspomena na njega", koji je sanjao o učenjaku Tore Rabbi Yehudi ben Shoshanu. Rabbi Yehuda pojavio mu se u snu s "licem koje je sjalo poput sunčeve svjetlosti, a svaka vlas brade mu svjetlila poput baklje." Rabbi Lapidot je upitao Rabbi Yehudu čime je zaslužio ovu preobrazbu. "On mu je odgovorio da je to zbog mjere do koje je šutio, jer on nikada u životu nije vodio prazan razgovor."

Tišina je bremenita Voditi računa o onome što se govori naglašava jedan važan aspekt duševne osobine šutnje, ali postoje i drugi aspekti. Šutnja nam nudi mnogo više.

Određene vrste spoznaja i poimanja o životu, i o mom životu, nikada mi ne dođu kroz razgovor, pa ni

Godina 14 23Broj 26 Strana

Svakidašnja svetost kroz razmišljanje, već su oni darovi šutnje. Tek kad uđem u tišinu mogu pronaći svoj put do molitve. Tako je bilo i s ljudima iz Velikog kneseta koji bi sat vremena sjedili u tišini prije nego što bi započeli molitvu.

Samo u tišini se milijuni mojih dnevnih briga dovoljno stišaju da mogu stupiti u kontakt s B-gom. U protivnom, jednostavno sam previše zauzet i rastresen.

Ljudi danas mogu proživjeti čitav život bez i trenutka mira. Toliko smo se navikli živjeti tako da su svi prostori ispunjeni zvukovima da tišina može izgledati prijeteće. Zatišje u razgovoru čini se nepodnošljivim.

Nemati što reći, jedna je vrsta neuspjeha.

Ipak duši treba tišina kao što je tijelu potreban san. Spavate da se osvježite; u tišini ste da se pročistite.

Spavate da sanjate; u tišini ste da se probudite za ono uistinu zbiljsko.

Talmud na to ukazuje rekavši: "Nema boljeg lijeka od šutnje."

U židovskoj se tradiciji mudrost sastoji od prodiranja kroz površne slojeve stvarnosti kako bi se sagledala bit stvari, i otkrio sam da je tišina ključna da bi do toga došlo.

Rabbi Sh'lomo ibn Gabirol kaže: "U potrazi za mudrošću prvi je korak šutnja." Kao što nam je rekao Rabi Akiva, tišina postavlja ogradu zaštite oko mudrosti koju već posjedujete.

Možda Talmud vrednuje šutnju tako visoko baš zbog toga što je naša unutarnja tišina put do B-ga i mudrosti. "Riječ [vrijedi] jednu sela [novčić], ali šutnja [vrijedi] dvije sela." Imajte na umu da je Talmud zbirka mnogih riječi, koja promišljaju o riječima koje su im prethodile i kada shvatite koliko visoko rabini Talmuda cijene riječi, to čini

njihovu ocjenu šutnje još značajnijom.

Poput govora, i šutnja ima svoju mračnu stranu. Postoje oni kojima je oduzeto da se čuje njihov glas, ili oni koji okreću glavu i ostaju šutke, ili koji su toliko izmučeni da nisu u stanju ni riječ izustiti. To su drugačije situacije i sve one odražavaju nezdravu šutnju.

Majstori musara govore o šutnji koja je životodavna, a ne smrtonosna, u koju su ušli dobrovoljno tragajući za duhovnom spoznajom i mudrošću. Ovo je kontemplativna šutnja, preuzeta na sebe dobrovoljno kao duhovna praksa.

Duša lišena šutnje gubi predstavu o sebi. Ona je u nevolji. Prije ili kasnije, u očaju će potražiti ono što joj je potrebno ili će pokleknuti pred negativnim silama.

Vježbanje šutnje Kontemplativna šutnja se prakticira.

Smjernica musara za rad na bilo kojoj osobini duše jest da prva faza prakticiranja uključi razvijanje senzibilnosti. I dok svoju pozornost usmjeravamo na mjesto tišine u našem životu, za očekivati je da ćemo odjednom postati vrlo osjetljivi za stvarnost da su naši životi do vrha ispunjeni bukom.

Obraćanje pažnje na ovaj aspekt našeg života budi nas iz uobičajene neosjetljivosti prema buci koja prožima našu svakodnevicu. Joggeri imaju svoju priručnu glazbu, ljudi se voze podzemnom željeznicom s prijenosnim linijama na ramenu, automobili tutnje gromoglasnim basovima. Glazba vas prati kod posjeta vašem liječniku ili zubaru, dok se vozite dizalom, pa čak i dok čekate na telefonu jer su "svi operaStrana 23

(nastavak s 23. stranice)

Alan Morinis:

teri trenutno zauzeti." Avioni huče nad glavama, televizijske reklame vrište.

Druga faza u musarskoj praksi uključuje suzdržanost. Naša nova svjesnost poziva na aktivne korake za promjenu okolnosti našega života. Jednom kad shvatimo da u naše dane rijetko dolazi do trenutaka stvarne tišine, možemo obuzdati unos i izlaz buke koja se kovitla oko nas. Mi imamo izbora.

Ograničenje govora u židovskoj je liturgijskoj praksi ugrađeno u Amida, tihu molitvu koja je okosnica tri dnevne molitve. Naravno, morali biste redovito prakticirati sudjelovanje u molitvi da bi ovo mjesto šutnje postalo obilježjem vašeg života.

Ali čak i tada, premda je ova molitva barem djelomično bila nadahnuta prepoznavanjem potrebe duše za tišinom, kao što se danas prakticira, Amida je i dalje ispunjena riječima, mada se one čitaju potiho za sebe.

Srednjovjekovni kabalisti uveli su ono što su nazivali com š'tika - post šutnje. Obično na post gledamo kao na period u kojem se suzdržavamo od hrane, kao što to činimo na Jom Kipur. Na com š'tika ljudi se uzdržavaju ne od jela, već od govorenja.

Razmislite o tome da napravite vlastiti post šutnje. U početku vam se može činiti previše radikalnim u potpunosti izbaciti govor, ali za početak je dovoljno odrediti dan u kojem jednostavno nećete koristiti radio, televiziju, CD-e, video ... neće ući niti jedan zvuk bilo koje vrste nad kojim imate kontrolu. Isprobajte i promatrajte kakav učinak na vas ima ograničavanje zvukova. Rabbi Shlomo Wolbe, suvremeni majstor musara, definira musar kao "izgradnju unutarnjeg života". Upustite se u ovu vježbu i vidite što tišina čini

Strana 24

Svakidašnja svetost kad ovo poduzmete.

Deset ili petnaest minuta sjedenja u tišini jednom ili dva puta dnevno promijenit će vaše živote. Ova usredotočena koncentracija prelit će se na sva područja vašeg života i donijeti mir, kreativnost i unutarnje iscjeljenje.

Bilo to u "tihoj" molitvi za vrijeme liturgije ili u postu šutnje ili meditaciji, iako nam usne mogu biti zatvorene tako da ne izlazi nikakav zvuk, možda još uvijek nismo upoznali tišinu. To je zato što tišina u svojoj suštini nije samo odsutnost vanjske buke; ona je također unutarnje stanje koje ide dalje od tišine, u mir. Često najbučnija stvar u mom životu nije motor mlaznog aviona ili glasan razgovor, već sam moj um.

Hitbodedut

Ovo je poglavlje započelo pričom o dvije godine koje je Alter iz Novarodoka proveo u osami kad se zaputio na svoj duhovni put. Kasnije u životu osamu je potražio u izoliranoj kolibi u srcu guste šume. U toj je kolibi živio devet godina i tamo bi primao svoje studente i posjetitelje. Godinama kasnije otkriveno je da je bio sagradio malu kolibu još dublje u šumi, gdje se s vremena na vrijeme osamljivao.

Ova vrsta povlačenja koju je Alter prakticirao naziva se hitbodedut, što je izraz koji označava postupak izoliranja duše od svih vanjskih podražaja. Praksa hitbodeduta dovodi nas do doživljaja tišine u službi mudrosti. Naš svijet (a možda, što je još važnije, židovski život današnjice) zagušen je riječima, ispunjen zvukovima i posvećen povezivanju ljudi, do te mjere da je gotovo otkriće otkriti da tradicija daje tako važno

mjesto praksi osamljivanja. Duši je potrebna kontemplativna osama kako bi provarila učenje i iskustvo i pretvorila ih u mudrost.

Alter nije izmislio hitbodedut. Jedan od velikih kabalista, Rabbi Chaim Vital, pisao je o hitbodedutu, rekavši, "Čovjek se u svojim mislima mora odvojiti [hitboded] do najvišeg stupnja osame. Što se više čovjek odvaja od fizičkog, to će njegovo prosvjetljenje biti veće."

Još ranije, u dvanaestom stoljeću, Rabbi Abraham, sin slavnog učenjaka Maimonidesa, napisao je poglavlje pod nazivom "O kontemplati■ vnoj osami", u kojem je rekao: Hitbodedut je jedna od najčasnijih uzvišenih vrlina, i on je put najvećih pravednika i sredstvo kojim su proroci stjecali objavu.

Može ga se podijeliti na vanjski i unutarnji hitbodedut. Svrha vanjskog hitbodeduta je postizanje unutarnjeg hitbodeduta, koji je najviša stepenica na ljestvici objave; zapravo, on je ništa drugo do sama objava... Ova se razina može postići poništenjem aktivnosti onog dijela duše koji osjeća, (u potpunosti) ili većim dijelom, i udaljavanjem sebe od onog dijela koji navodi [čovjeka] na druge svjetovne stvari, i nagnućem ka [B-gu].

U osamnaestom stoljeću je hitbodedut bio središnja praksa hasidskog učitelja Rebbea Nachmana iz Breslova i ona se nastavlja i danas među njegovim sljedbenicima, breslovskim hasidima. Njihova praksa osamljivanja pridodaje jedan aktivni element, time što njihova metoda uključuje traženje tihog zakutka (kod kuće ili u parku ili u polju ili u šumi) gdje izlijevate sve svoje po-

Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis:

trebe i osjećaje B-gu, vapeći, plačući, smijući se, pjevajući.

Rebbe Nachman je naglasio vrijednost i važnost hitbodeduta kao jednostavne prakse koja se može primijeniti na sve ljude - muškarce, žene i djecu - svakoga na njegovoj razini. Napisao je: Morate izliti svoje misli i nevolje B-gu poput djeteta koje se žali i dosađuje svom ocu. Morate se moliti za sve. Ako vam se odjeća poderala i treba je promijeniti, molite B-ga za novu. Neka vam postane navika da se molite za sve svoje potrebe, velike ili male, a posebno za ono osnovno: da vam B-g pomogne da se vežete uz Njega. Možete meditirati u svojim mislima, ali najvažnije je izraziti svoje misli govorom.

U suštini, hitbodedut znači jednostavno se povući i odvojiti od uobičajenih veza i poticaja koji ispunjavaju dane. Jednom kada smo u svom životu otvorili taj novi prostor, nekima će srce zakipjeti stvarima koje žele reći B-gu, dok će drugi samo uživati u tišini i vremenu za razmišljanje. Svatko će izvući vlastitu visoku vrijednost iz razdoblja povlačenja koje hitbodedut unosi u naše živote.

U Tomer Devorah, Rabbi Moshe Cordovero kaže da osoba treba tražiti "zajedništvo u osami [hitbodedut] sa svojim Stvoriteljem kako bi povećala i usavršila svoju hohma [mudrost]." On ponavlja riječi koje je četiri stotine godina ranije rekao Rabbi Sh'lomo ibn Gabirol, koji ukazuje na šutnju kao na prvi korak ka mudrosti.

Kad je Rabbi Perr sagradio svoju novu zgradu ješive u Far Rockawayu u New Yorku, izgradio je jedva Godina 14 25Broj 26 Strana

Svakidašnja svetost zamjetljivu i naizgled nepristupačnu sobicu na vrhu ravnog krova za prakticiranje hitbodeduta. Čuo sam ga jednom tijekom predavanja kako je rekao: "Kada živite, recite mi? Živite onda kada imate one rijetke trenutke tišine. Važno je biti u stanju šutjeti. Važno je pustiti misli da ulaze. Jer kad si tiho puno stvari koje će vam doći na um neće doći iz vašeg uma već min ha'šamajim (s nebesa). Od toga rastete. Od toga postajete drugačija osoba."

Zapitajte se: dajem li si dovoljno (ili dajem li si uopće) vremena u kojem se svjesno oslobađam veza koje me vežu za moj život i koje me podupiru u svim mojim postojećim stajalištima i sagledavanjima života? Nije li istina da je ponekad čak i naše vrijeme "odmora" isplanirano da bude jednako ispunjeno bukom i aktivnostima kao i uobičajeni život, možda čak i više? Je li moguće da si napravim prostor da se povučem, samo na neko vrijeme, da pogledam iz nove perspektive, da dam svojoj duši vremena i prostora koji su joj potrebni da probavi i objedini moje iskustvo i znanje, toliko da čak dovoljno utihnem da možda čujem nježni, blagi glas b-žanskog?

Ako ste poput mene, pronaći vrijeme za prakticiranje hitbodeduta u ovom današnjem načinu života koji tako snažno zadire u naš unutarnji život pravi je izazov. Ali možda vam to poveća motivaciju da odvojite vrijeme za hitbodedut da spoznate da nam svi glasovi iz tradicije — poput onih koje sam citirao od jedanaestog do dvadeset i prvog stoljeća —govore jednu te istu stvar, a to je da ako prakticiramo povlačenje, plod naše šutnje i osame bit će mudrost.

Tihi, jedva čujni glas Prorok Ilija je imao viziju. Rečeno mu je: "Izađi i stani na goru pred B-ga, i tada će B-g proći, i žestok vihor, koji brda razdire i hridine lomi pred B-gom; B-g neće biti u vihoru. Nakon vihora uslijedit će potres; ali B-g neće biti u potresu. A nakon potresa, vatra će proći, ali B-g nije u vatri, a nakon vatre, tihi, jedva čujni glas." Hebrejski kaže doslovno, "šapat laganog i blagog lahora", ona vrsta glasa koji je jedino moguće čuti u tišini, kako vanjskoj tako i unutarnjoj.

Možete li čuti isti taj glas u ovoj pjesmi "Rujan na ulici", koju je 1903. na hebrejskom napisao Avraham Ben-Yitzhak?

RUJAN NA ULICI Svjetla što tonu u san,

i gasnu, spuštaju mi se pod noge.

Blage sjenke, što slabe iscrtavaju mi put...

Među golim granama lagani povjetarac zašušti i nestane ....

a posljednji list drhtavo odleprša još samo trenutak... i tišina.

Pri traženju mudrosti prvi je korak tišina, drugi slušanje, treći pamćenje, četvrti prakticiranje, peti podučavanje drugih.

- Rabbi Shlomo ibn Gabirol ■ Strana 25

LIČNI STAV

Jesu li Jevreji u Evropi dobrodošli?

Deutsche Welle , 27.03.2021.

SAD pomno posmatraju Evropu

Ovog vikenda počinje Pesah, a Jevreji u Evropi su zabrinuti. Predsjedavajući Evropskoj rabinskoj konferenciji, Pinhas Goldšmit, zbog rastućeg ograničenja religioznog života, upozorava na egzodus Jevreja iz Evrope.

Dok je Evropa više od jedne dekade u permanentnom kriznom modusu i zauzeta sama sobom, i gubi iz vida krilaticu na koju se često poziva "ujedinjeni u različitosti", za to vrijeme je kontinent ponovo pomno posmatran sa druge strane Atlantika. Prošlog mjeseca je Kara Mekdonald, zamjenica državne sekretarke Stejt departmenta, odgovorna za demokratiju i ljudska prava, na sastanku eksperata Organizacije za evropsku bezbijednost i saradnju (OEBS) govorila o planovima Bajdenove administracije za suzbijanje antisemitizma.

Ministar spoljnih poslova Vatikana, nadbiskup Pol Galager se u video obraćanju na 46. sjednici Savjeta za ljudska prava Ujedinjenih nacija u Ženevi požalio da su tokom pandemije narušena osnovna prava na vjerske slobode. Određene mjere koje su preduzete za zaštitu zdravlja ometaju slobodno praktikovanje ljudskih prava. On time ukazuje na bolnu tačku koja pogađa sve vjerske i religiozne zajednice širom svijeta.

Ali, sve veće restrikcije protiv osnovnih prava na vjerske slobode, nažalost nisu novi fenomen. Ovaj negativan trend je bio prisutan i prije izbijanja pandemije korona virusa. Ali, pod plaštom pandemije samo je dodatno ojačan. Jevrejska zajednica u Evropi je zbog toga veoma zabrinuta. To stavlja na kocku njenu buduću održivost.

Dobra vijest: kao što se i očekivalo, pojačaće svoj rad protiv antisemitizma, kao što je to definisala Međunarodna aliijansa za sjećanje na Holokaust širom svijeta. Bilo je izvanredno to što je govorila o jevrejskom životu danas – a ne o prošlosti. E tu bi Evropa trebalo da naćuli uši.

Adresirajući na Evropu, naglasila je da je održivost jevrejskih zajednica ugrožena u čitavom nizu zemalja – izdavanjem ili razmatranjem zabrana religioznih rituala poput klanja životinja ili obrezivanja muškaraca.

Jedno je zalagati se politički protiv zaboravljanja prošlosti. A drugo – i tu je Mekdonald bila jasna – jevrejski život je u sadašnjosti mnogo snažnije ugrožen ograničenjima mogućnosti praktikovanja njihove religije.

Kada je vrijednost životinjskog života iznad ljudskog Živjeti u današnjem vremenu znači – dopustiti slobodu religija i vjerskih bogosluženja.

Evropski sud je u decembru 2020. donio odluku, da je u belgijskim provincijama Flandriji i Valoniji zabrana klanja, religioznog i humanog klanja životinja radi konzumiranja, opravdana evropskim pravom.

Ova presuda ne stavlja samo životinjski život iznad ljudskog, već ugrožava jevrejskoj zajednici u Belgiji mogućnosti da živi svoju religioznu svakodnevicu. Ograničenost pristupa košer mesu i proizvodima od košer mesa, kao i diskusija o obrezivanju muške djece, koja se vodi u Danskoj, Finskoj i Islandu, čini jevrejski život nemogućim. To je zapravo isto što i zabrana jevrejskog života.

Je li to ono što se želi dopustiti u jednoj Evropi raznolikosti? Evropa obećava slobodu svima – ali dešava se suprotno od onog što stalno tvrdi.

Bezvrijedna objašnjenja Evropski političari stalno govore kako treba da se poštuje i cijeni jevrejski život. Ali, sva ova objašnjenja su bezvrijedna i licemjerna, posebno kada se izgovaraju na memorijalnim

ceremonijama poput Međunarodnog dana sjećanja na Holokaust, koji se obilježava krajem januara. Ako evropski političari misle ozbiljno, morali bi da zaustave donošenje ovih zakona protiv religije. Pri tom je Evropa jedini kontinent na kojem se sprovode ovako opasne inicijative.

Zato je govor gospođe Mekdonald toliko važan, jer ona naglašava da prevazilaženje antisemitizma ne znači samo priznati stvari koje su se događale u prošlosti, već i stvaranje prilika za jevrejski život u budućnosti. Evropa mora da se ugleda na primjer Sjedinjenih Država i njihovih principa, kojima se jevrejskom stanovništvu omogućava ispovijedanje svoje vjere.

Prijeteći egzodus Mi želimo od evropskih političara da vidimo hrabre i pozitivne mjere, koje poštuju i jačaju jevrejski život i zaustavljaju prijeteći egzodus. A egzodus nije pretjerivanje već realnost.

Mnogi Jevreji su u posljednjoj deceniji napustili svoje evropske domovine, jer se u njima više nisu osjećali dobrodošlim.

Razlog su sve učestaliji antisemitski napadi, ali i ograničavanja religioznih sloboda. ■

Izraelski izbori i ovaj put bez jasnog pobjednika ČETVRTI PUT

Nacional, 31.3.2021.

Konačni rezultati prošlotjednih izbora u Izraelu, četvrti u zadnje dvije godine, pokazali su da su glasači ponovo ravnomjerno podijeljeni te da nijedan kandidat nije izborio jasnu pobjedu, piše u srijedu dpa.

I kao što je to već postao običaj, glasači su podijeljeni između bloka koji podržava premijera Benjamina Netanyahua s desnog centra i skupine ostalih stranaka koja nastoji s čela vlade maknuti dosadašnjeg dugogodišnjeg premijera.

Rezultati su službeno objavljeni u utorak, a u srijedu ih izborno povjerenstvo mora predati

Page 26 Strana 26

predsjedniku Reuvenu Rivlinu.

Izraelski parlament – Knesset – broji 120 zastupničkih mjesta, što znači da je za većinu potrebno osigurati 61 mjesto. U novom sazivu parlamenta sjedit će predstavnici 13 stranaka.

Netanyahuova stranka Likud ponovo je pojedinačno osvojila najviše mjesta, njih 30. Slijedi centristička stranka Atid čelnika Yaira Lapida koji isključuje koaliciju s Likudom.

Atid raspolaže sa 17 zastupničkih mjesta. Na trećem je mjestu vjerska stranka Shas s devet zastupnika.

Ovakav ishod nagovještava no-

vu rundu teških pregovora.

Prošlogodišnji izbori iznjedrili su široku i klimavu koaliciju koja se raspala nakon samo nekoliko mjeseci zbog neslaganja oko proračuna.

Više stranaka je izrazilo protivljenje petim izborima krajem godine.

Kako piše dpa, jedan od odlučujućih čimbenika je arapska stranka Raam koja navodno razmatra davanje potpore koaliciji predvođenoj Likudom, ali bez da joj se pridruži.

Kao uvjet traže da se krajnje desnom političaru koji bi se mogao naći u koaliciji blokira bilo koji ministarski položaj.

Divrej Tora

Netanyahu, često vrlo oštar prema arapskim strankama i glasačima, ovaj je izborni ciklus iskoristio za izgradnju potpore u arapskom bloku.

Rivlin će početi razgovore sa stranačkim čelnicima u ponedjeljak. Do 7. travnja ima vremena odlučiti kojem će od njih prvom dati priliku za formiranje koalicije.

Netanyahu smatra da novi izbori ne bi bili dobri za zemlju te je odmah nakon izbora pozvao na formiranje stabilne vlade. Taj je 71-godišnji prekajeni političar poručio da nikoga ne isključuje kao potencijalnog partnera.■

Godina 14

Broj 26