3-03 - Divrej Tora - Šemini 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Paraša Šemini

Bytes

Sve je spremno za rad Svetišta i upute za Arona su jasne: treba stupiti naprijed i započeti službu. Ipak, začudo, Mojsije mora tri puta ohrabrivati Arona. Što je bio uzrok Aronovog oklijevanja? Komentatori objašnjavaju da se Aron, jer je pomogao u izradi Teleta, osjećao nedostojnim položaja Velikog svećenika.

Mojsije je, u svojoj velikoj mudrosti, tada Aronu objasnio sljedeće: Sve si pogrešno shvatio. Upravo zato što te muči savjest, izabran si za važnu ulogu Velikog svećenika! Za onoga koji ne žali radi svoje negativne prošlosti nema nade. Ali za tebe, Arone, koji si minimalno sudjelovao kod Zlatnog teleta i to samo s dobrim namjerama - a ipak te još uvijek to brine - upravo takvog čovjeka B-g želi.

Ovu možemo primijeniti i u svom životu. Kada otkrijemo da smo napravili pogrešku, dobro je požaliti zbog toga, a zatim to iskoristiti kao poučno iskustvo – kao što je to učinio Aaron – da ponizno krenemo naprijed u budućnost.

(Vajikra 9,1-11,47)

Osmog dana nakon "uvođenja u dužnost", Aharon sa sinovima počinje vršiti svećeničku službu; plamen koji dolazi od B-ga guta žrtve sa žrtvenika, a B-žanska Prisutnost prebiva u Svetištu.

Dvojica starijih Aharonovih sinova, Nadav i Avihu, prinose B-gu "neku neobičnu vatru za koju im je On rekao da to ne čine" i oni pred B-gom umiru. Aharon utihnu u svojoj tragediji. Moše i Aharon se nešto kasnije ne slože oko točke zakona o prinošenju žrtve, a Moše na kraju priznaje Aharonu da je u pravu.

B-g zapovijeda zakone o košeru i pokazuje koje su životinjske vrste dopuštene, a koje zabranjene u ishrani. Od kopnenih životinja se mogu jesti samo one koje imaju razdvojene papke i preživaju; dopuštene su samo one ribe koje imaju krljušti i peraje; nabrojane su nekošer ptice i lista košer insekata (četiri vrste skakavaca).

Tu su i neki od zakona o obrednoj čistoti, uključujući i moć pročišćavanja koju posjeduje mikve. Izraelskom narodu se nalaže da "razlikuje čisto od nečistog".

Prevela Dolores Bettini

nisana 5783. http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons

Torah

B’’H

Ova Divrej Tora posvećena je u spomen na Rabbi dr. Jerrya Hochbauma, zt’’l

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija – 16 p’sukim –9,1-16

Osmog dana (osmog dana nisana, ili na Roš hodeš nisan, a u tom slučaju osmi se dan odnosi na dane svečanog otvorenja Miškana) Aharon je dobio zapovijed da prinese prvu skupinu žrtava (tu se ne ubrajaju korbanot koje su bile prinesene tijekom prethodnog tjedna). Konkretno, "osobne" korbanot – jedan egel (tele) kao hatat i jedan ajil (ovan) kao ola. Potom je narod prinio jarca kao hatat, te junca i janje kao olot. A zatim bika i ovna kao š’lamim

[Promislite o ovome…] Jasno je da je hatat teleta pomirnica za grijeh Zlatnog teleta i/ili pokazatelj da je B-g oprostio narodu za Zlatno tele. U jednom kontekstu Zlatno tele se naziva "tele koje je Aharon učinio". Stoga je tele na Osmi dan njegov hatat. Tele koje narod prinosi je ola, a ne hatat Ola se prinosi za pomisli na određene grijehe, dok se hatat prinosi za djela. Oni od Bnei Jisrael koji su počinili kako god to nazivali, egel, bili su pobijeni. Mi ostali nosili smo "krivicu" zbog neodlučnosti, ograđivanja i zbunjenosti –što su sve "grijesi" u mislima. Naše tele bilo je ola.

Aharonova ola bio je ovan, što nas podsjeća na akedat Jichak. S time nije povezan nikakav grijeh. (Ola nije uvijek zbog grijeha.) Naš hatat bio je jarac, koji nas podsjeća na naš prijašnji zajednički grijeh prodaje

Josefa, te prevare Jaakova uz pomoć kozje krvi.

Kohen gadol skinuo je svoje zlatne halje prije ulaska u Svetinju nad svetinjama na Jom kipur, jer tužitelj ne postaje braniteljem. Zbog čega onda ne bismo iznijeli isti argument protiv Ahaaronove žrtve teleta na mizbe’ahu? Raši sugerira da se ta, ovdje prisutna, superosjetljivost primjenjuje unutar Mikdaša, ali ne i izvan njega (na žrtveniku).

Mi možemo dati općeniti odgovor na ovo i druga pitanja. Rogovi životinja iz porodice goveda nisu prihvatljivi kao šofar. S druge strane, pogledajte ove korbanot Kohen gadol nije "unutra" ušao u zlatu, no ono što ga je tamo dočekalo bio je aron obložen zlatom, zlatni obruči za

motke, zlatom obložene motke, poklopac od čistog zlata, i k’ruvim od zlata. Zaključak: B-g je šef. Ako nam on zapovijedi da upotrijebimo zlato, mi ga upotrijebimo. Ako On kaže ne, onda ga ne upotrebljavamo. Tele, krava, da, ne. Prihvaćamo to tako. Da i ne, upravo onako kako B-g zapovijedi. Primijeniti svoju logiku i učiniti ono što smatraš da je najbolje – pogrešno je. To nije do nas. Halaha nam kaže što je prikladno.

Levi – druga alija – 7 p’sukim –9,17-23

Tora nastavlja dalje s detaljima prve skupine žrtava, s minha koja ih prati, š’lamim, čiji dijelovi idu na mizbe’ah. Ova kratka alija završava s Aharonovim podizanjem ruke(u) prema narodu i blagosiljanju naroda.

Tora je napisala jadav, njegove ruke, bez drugog jud, tako da riječ naliči na jado, njegova ruka. Odatle

dolazi tradicija kohanim da drže svoje dvije ruke zajedno kao što to čine za vrijeme Birkat kohanim.

Baal HaTurim kaže da tri dijela (3 p’sukim) Birkat kohanim odgovaraju trima vrstama korbanot koje je Aharon prinio na taj prvi dan službenog djelovanja Miškana. Blagoslovio te B-g i zaštitio te… od grijeha (hatata), drugi pasuk koristi riječi koje ga vežu uz ola, a šalom iz završnog pasuka poklapa se sa š’lamim

Š’liši – treća alija – 12 p’sukim –9,24-10,11

S Nebesa silazi vatra i spaljuje sve što je bilo na mizbe’ahu. Narod na to čudo uzvrati molitvama proslavljanja B-ga i strahopoštovanjem prema Njemu.

Tada su Nadav i Avihu, dvojica Aharonovih sinova (koji su pomagali Aharonu), uzeli kadionice s vatrom, te pred B-gom prinijeli tamjan. Ta je vatra došla od njih, a ne sa žrtvenika. Plamen je sišao s Nebesa te ih usmrtio, spalivši ih iznutra, dok izvana ništa nije bilo vidljivo. Mošeove riječi utjehe Aharonu naišle su na Aharonovu šutnju.

Moše poziva dvojicu rođaka, Miša’ela i Elcafana, sinove Uziela, da uklone tijela. (To da Aharonu ne bi bilo dozvoljeno da postane tame zbog svojih sinova poznato je iz propisa o Kohen gadolu. Ali niti Elazaru i Itamaru nije bilo dopušteno da se pobrinu za tijela. Mada nisu bili kohen gadol, oni su pomazani za k’huna što im je davalo status Kohen

gadola. Stoga se moralo pozvati rođake.

(Gotovo kao reakcija na ovu strašnu tragediju,) Tora neposredno potom postavlja niz pravila (micvot) za kohanim kako bi ih očuvala da ne dovedu u opasnost svoje živote. Kohanim ne smiju ulaziti u Mikdaš duge kose (obavezno je bilo mjesečno šišanje), niti razderane odjeće. Oni ga ne smiju napuštati dok vrše svoju svetu službu. Nadalje, kohanim ne smiju ući u Mikdaš dok su pod utjecajem vina. Kršenje bilo čega od navedenog bio bi znak nepoštivanja B-ga.

Neki komentatori iz ove posljednje zabrane zaključuju da su Nadav i Avihu pili vino prije nego li su ušli u Miškan. Drugi nude drugačije razloge za njihovu smrt.

S gledišta micvi

Kod micve da kohanim ne smiju ući u Mikdaš dok su pod utjecajem vina, Tora nam daje primjer (ima i drugih) micve koja ima konkretno određene okolnosti i primjenu, no nje-

no je područje daleko šire.

Pisana riječ zabranjuje kohenu da vrši svetu službu ako je nedugo prije toga pio vina. Sefer HaChinuch daje drugu definiciju micve, baziranu na Usmenom zakonu.

Naime, halahički autoritet ne smije donijeti odluku (psak) dok je pod utjecajem alkohola. (Izgleda da se ta zabrana ne primjenjuje na divrei Tora i slične stvari – samo na halahička rješenja.)

Ovo nije primjer rabinske nadogradnje Zakona Tore. U ovom slučaju, tvrdi Chinuch, D’Orajta nivo ove zabrane leži izvan pisanog konteksta iz kojega je micva izvedena. Ovdje postoji jedna suptilna točka koju je lako previdjeti.

Sagledajte to na ovaj način: Može li psak halaha donijeti netko tko je pio vina? Halahički ispravan odgovor glasi: Ne, i to je Zakon Tore. Ali gdje to stoji? Ovdje se govori o kohenu u Mikdašu? Odgovor dolazi iz same prirode Usmenog zakona.

Chinuch, u posljednjem odlomku o

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

ovoj micvi kaže da se prva definicija primjenjivala u vrijeme Mikdaša, na muškarce i žene – nitko nije smio ući u Mikdaš pod utjecajem alkohola. Druga definicija ove micve, kaže on, važi za muškarce i žene koji su kvalificirani da donose halahičke presude. Čini se da je mišljenje Sefer HaChinucha, napisano prije više od 700 godina, da žene mogu biti poskim (poskot). Tako kada danas vidimo "rađanje" koncepta jo’ecet halaha, to uopće nije tako nova pojava.

Dvije od drugih "tradicija" o tome što su to Nadav i Avihu pogrešno učinili, jest da su donijeli točku halahe sami od sebe, u prisustvu svog "rebija" (Mošea), i da se ni sa kime nisu posavjetovali u vezi tog halahičkog pitanja. Dobro bi bilo da naučimo ozbiljnu, otrežnjavajuću (namjerno upotrebljavam ovu riječ) pouku iz svih mogućih propusta u postupcima Nadava i Avihua. Možemo li primijeniti ovo na donošenje halahičkih odluka za sebe same na temelju uvodnih tekstova ili komentara u sidurima i drugim Židovskim knjigama?

R’vi’i – četvrta alija – 4 p’sukim –10,12-15

Moše zatim nalaže Aharonu, Elazaru, i Itamaru da jedu od različitih žrtava toga dana.

Hamiši – peta alija – 5 p’sukim –10,16-20

Tradicionalno, sredina Tore, prema broju riječi, je daroš daraš, jedan

dalet-reš-šin s jedne strane razdjelnice, a drugi s druge. I pored toga što se ovaj par riječi zapravo ne nalazi u središtu svih riječi, jedan komentator na njih gleda kao na aluziju (remez) na ideju da bez draša (analize teksta, posebno onakve kako je predstavlja Usmeni zakon), imamo tek pola Tore.

Moše se razljuti na Elazara i Itamara što ne jedu od korbanot, kako im je naloženo da čine. Aharon brani ponašanje svojih sinova objašnjavajući da bi, zbog toga što su ostali bez braće, pristup "nastavljamo kao da se ništa nije dogodilo" bio neprihvatljiv u B-žjim očima. Moše uvažava Aharonove riječi.

Naši nas učenjaci podučavaju da učimo od Mošea Rabenu. Kao što njemu nije bilo neugodno priznati da nije znao (ili se nije sjećao) te da je naučio nešto, tako bismo i mi trebali spremno priznati da nešto ne znamo.

Šiši – šesta alija – 32 p’sukim –11,1-32

Dvije i pol sedre su posvećene, da tako kažemo, svetom mesu, a sada su nam predstavljene životinje koje smijemo i ne smijemo jesti.

Ima pozitivna micva da se provjere znakovi kašruta na sisavcu kako bi se odredio njegov status kašruta.

Zabranjeno je jesti životinje kojima manjka jedan od znakova kašruta (razdvojeni papci i preživanje), a svakako one kojima nedostaju oba. Tora navodi imena triju životinja koje preživaju, ali nemaju razdvojene papke – kamila, šafan, arnevet, i jedne koja ima razdvojene papke ali nije preživač – svinja. Nije nam dopušteno jesti njihova mesa, a doticanje njihovih lešina čini osobu tame, obredno nečistom.

Primijetili ste da šafan i arnevet nisu prevedeni. Zec i kunić su prijevodi iz suvremenog hebrejskog i vjerojatno nisu ono o čemu je govorila Tora. Kunić i svizac su uvriježeni prijevodi, no nismo u njih sigurni. Rabi Moshe Tendler smatra da bi to mogli biti alpaka i ljama. Šumski pećinar (daman) i skočimiš su drugi kandidati.

Neki učenjaci objašnjavaju da zečeve i druge sisavce nalik kunićima možemo smatrati preživačima zbog toga što ponovo žvaču jednom probavljenu hranu ili izlučuju djelomično razgrađene tvari pa jedu svoj prvi otpad. Probava se završava ovim drugim krugom. Ovo je slično procesu preživanja, pa se može lako smatrati preživanjem.

Isto tako, imamo dužnost provjeriti imaju li ribe ljuske i peraje (dovoljno je provjeriti ljuske, budući da nema ribe koja ima ljuske a nema

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits:

peraje. Obrnuti slučajevi, naravno, postoje.) Zabranjeno je jesti nekošer ribe.

S gledišta micvi

Zamislite si ovo: Da je Tora zabranila samo ribe bez ljuski (na primjer), tada bismo provjeravali da li riba ima ljuske kako bi odredili je li ona košer. Zašto je onda pregledavanje ribe da li ima košer simbole micva koja se nalazi među 248 pozitivnih micvot od ukupnih 613? Pitanje, a i odgovor, glasi da postoje neke micvot za koje je bilo "neophodno" da nam ih B-g zapovijedi; mi smo ih već tako i tako vršili. "B-g želi učiniti dobro Jisraelu, stoga nam On nagomilava Toru i micvot", čak i ako ih već vršimo. Ovo je tvrdnja Rabi Hananje b. Akašje u Mišni u Makot, tvrdnja koja je posuđena da njome završi svako poglavlje Avot.

Pozitivne micvot i kašrutske zabrane međusobno djeluju na način kao u

ovom primjeru: Neka osoba ode na večeru u restoran, te pojede ukusan obrok. Prilikom izlaska susretne nekoga tko je upita da li je restoran košer. Ona posramljeno prizna kako je pretpostavila da jest, ali da nije provjerila certifikat kada je ušla. Osvrne se oko sebe i na vlastito olakšanje otkrije da restoran zapravo ima pouzdanu hašgaha. Ona time ne bi prekršila zabrane, ali ne bi ispunila (duh) pozitivnih micvot.

Kod ptica, Tora navodi 20 vrsti ptica (ne ptičjih vrsta, porodica, rodova, itd. - vrsta) koje nisu košer. Sve su ostale ptice košer. Pa kako onda znati da li je određena ptica dio zabranjenih porodica ptica ili nije?

Obično odgovor glasi tradicija. Jedemo piletinu jer imamo neprekinutu tradiciju da je ona košer.

Konačno, Tora konkretno navodi četiri vrste (8 porodica) skakavaca koji su nam dopušteni za jelo. Provjeravanje njihovih vrsta je micva

Niti jedan drugi insekt nije nam dozvoljen. Mi smo izgubili mogućnost da identificiramo košer skakavce, pa ih više ne jedemo. Oni koji imaju želje u tom smislu moći će to pitanje razjasniti u budućnosti sa Sanhedrinom. Neki Jemenićani tvrde da imaju potrebnu tradiciju za identificiranje košer vrsti, pa možete pronaći upute za pripremu i recepte za jela od skakavaca (npr. hrskave pržene skakavce, nešto poput pomfrita) u određenim košer jemenićanskim kuharicama.

Potom se Tora bavi obrednom nečistoćom zbog "gmizavaca".

Š’vi’i – sedma alija – 15 p’sukim –11,33-47

Voditi brigu o zakonima o "čistoći" u vezi hrane i pića je micva. (Jedan od detalja tih zakona "traži" od nas da operemo ruke za karpas na Seder večeri, te u općenitom smislu prije svake jušne hrane tijekom čitave godine.) Još jednom, Tora predstavlja pravila u vezi lešina životinja, te obredne nečistoće kao posljedice različitih vrsta doticaja s njima. Tora ponovo ističe zabranu jedenja gmizavaca, kao i crva i insekata (koji napadaju voće i povrće), plodova mora i druge oblike života koji žive u vodi, te crva koji se razvijaju u hrani koja truli.

Sve ovo ima za svrhu da Židovsku dušu uzdigne do svetosti koju B-g želi da postignemo. Za nas, postoji izravna veza između tijela i duše, duhovnog i svjetovnog. Zakoni kašruta dovode taj element kući.

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

150. Igla i konac: Zabrana kohenima da u Hram ulaze u poderanoj odjeći

... i nemojte trgati svoju odjeću (Levitski zakonik 10,6)

151. Nema pauze za kavu: Zabrana kohenima da napuštaju Hrama tijekom službe Nemojte izlaziti van vrata Šatora sastanka ... (Levitski zakonik 1,7)

152. Trezvenjaci: Zabrana kohenima da uđu u Hram pod utjecajem alkohola

Vino i alkoholna pića nećete piti ni ti ni tvoje potomstvo kad ulazite u Šator sastanka ... (Levitski zakonik 10,9)

153. Mora preživati i imati razdvojene papke ...: Obaveza da se provjeri životinje imaju li na sebi košer znake

To su životinje koje možete jesti ... (Levitski zakonik 11, 2)

154. Nešto nije baš košer: zabrana jedenja životinja koje nisu košer

To je ono što nećete jesti ... (Levitski zakonik 11,4)

155. Nešto se osjeti po ribi: Obaveza provjeravanja riba imaju li košer znakove

Ovo možete jesti od svega što je u vodi: ono što ima peraje i ljuske ... (Levitski zakonik 11,9)

156. Reduciraj: Zabrana jedenja ne-košer riba

To će vam biti odvratno; ne smijete jesti njihovo meso ... (Levitski zakonik 11,11)

157. Piletina!: Zabrana jedenja ne-košer ptica

To će vam biti odvratno od ptica ... (Levitski zakonik 11,13)

Samo ove možete jesti od svih kukaca ... (Levitski zakonik 11,21)

159. Gmizave gnjide: Obaveza da se drži zakone o gmizavcima

Ovo su oni nečisti među onime što puže po zemlji (Levitski zakonik 11,29)

160. Smočeno: Obaveza da se drži zakone o obrednoj nečistoći hrane

Svaka hrana koja se može jesti, ako je na njoj voda, postat će nečista ... (Levitski zakonik 11,34)

161. Počivaj u miru Šarava: Obaveza poštivanja zakona o obrednoj nečistoći životinja

Ako neka od životinja koje smijete jesti ugine, osoba koja se dotakne njene lešine bit će nečista ... (Levitski zakonik 11,39)

162. Pa zašto biste to htjeli?: Zabrana jedenja gmizavaca

Svaki gmizavac što gmiže po zemlji odvratan je; nemojte ga jesti (Levitski zakonik 11,41)

163. Provjerite ima li buba: Zabrana jedenja insekata u proizvodima

Sve što se roji po zemlji ne smijete jesti ... (Levitski zakonik 11,42)

164. Filter za vodu: zabrana jedenja buba koja žive u vodi

Nemojte postati odvratni zbog stvorenja što se roje (Levitski zakonik 11,43)

165. Pričaj mi o mojem (spontanom?) nastanku: zabrana jedenja ličinki

158. Dokoljenke za skakavce: Obaveza da se provjeri skakavace imaju li košer znakove ■

Nemojte se onečistiti gmizavim stvorenjima koja se kreću zemljom ... (Levitski zakonik 11,44)

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

37. Negativna je zapovijed ne zadržati nepravedno išta što je tvojega bližnjeg

kao što kaže Pismo, Nećeš zakidati svojega bližnjega (Va-jikra 19,13). To znači da čovjek ne smije zadržati predmet svog bližnjeg koji ima novčanu vrijednost, a koji mu je došao u ruke

po želji drugog, i [sada] ga on zadržava i ne vraća ga drugome: na primjer, ako se kod njega nalazi zajam [koji mu je drugi pozajmio] ili plaće [koje je drugi zaradio] i drugi je ne može uzeti od njega jer je ovaj snažan, on time krši ovu zabranu.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Smrt Nadava i Avihua

Nakon opisivanja osmog dana posvećenja Miškana, paraša Šemini bilježi tragičnu smrt Nadava i Avihua, koje je progutala nebeska vatra dok su prinosili tamjan.

Komentatori se muče da shvate što je bilo tako strašno u njihovom postupku da je opravdavalo takvu tešku kaznu?

• Mnogi sugeriraju da čak i ako su braća imala pozitivne namjere, oni su bili kažnjeni zbog kršenja odgovarajućeg protokola. Tako R. S"R Hirsch piše da, iako su se Nadav i Avihu željeli približiti Hašemu, "u službi žrtvovanja nema prostora za

subjektivnost ... [bliskost] i neće je se postići, osim kroz slušanje B-ga". Koje su opasnosti subjektivnog štovanja B-ga? Zašto je baš R. Hirsch mogao biti zabrinut zbog toga?

• Rašbam tvrdi da na smrt ne treba gledati kao na kaznu, nego kao "udes na radu". U skladu s time, Nadav i Avihu su se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme i pretrpjeli su prirodne posljedice. Postoje li "slučajnosti", ili se sve što se događa na svijetu mora izravno pripisati B-gu i sagledavati u smislu nagrade i kažnjavanja?

Pitanja za raspravu

1) Zašto je B-gu bitno ono što jedemo?

2) Razmišljate li ikada o onome što jedete kao o čistom ili nečistom? Zašto da ili zašto ne?

3) Kako ste se osjećali kad se B-g pojavio i ubio dvojicu Aronovih sinova?

4) Na što B-g misli kada proglašava: "Bit ćete sveti jer sam Ja svet!" Kako je B-g svet? Kako ste to vi sveti?

■

Prevela Tamar Buchwald

Rav Kook:

Uranjanje u vodu

"Ako bilo koja od ovih mrtvih [životinja] padne na posudu, [posuda] će postati nečista .... Ta se stvar mora uroniti u mikve ..." (Lev. 11,32)

Tema o ritualnoj nečistoći je teška tema. Ova nečistoća nije neko opipljivo obilježje koje se može vidjeti ili osjetiti. To je duhovno onečišćenje, posljedica dolaska u doticaj sa smrću. Da se očistimo od ovog onečišćenja mi moramo uroniti u prirodni izvor vode ili ritualnu kupelj (mikve) koja je napunjena kišnicom.

Zašto uranjanje u vodu?

Poznata je priča o bogatom američkom Židovu koji je odlučio posjetiti jednog od vodećih učenjaka Tore svojeg doba. Stigavši u rabinovu kuću, posjetitelj je bio šokiran kada je otkrio kako poznati učenjak živi u skromnoj kući sa zemljanim podom i dotrajalim drvenim namještajem. Želeći pomoći rabinu da poboljša uvjete u kojima živi, gost je predložio da bi bilo dolično za tako eminentnog učenjaka da ima bolje namješten dom, i da će on vrlo rado podmiriti sve troškove.

Rabin se okrenuo prema svom gostu. "A recite mi, gdje je vaš namje-

štaj?"

"Moj namještaj?", odvratio je zbunjeno američki Židov. "Zašto, pa ja sam ovdje samo posjetitelj. Ja ne putujem sa svim svojim stvarima."

"Tako je i sa mnom", odgovorio je rabin. "Ja sam samo posjetitelj ovdje na ovom svijetu ..."

Lekcija o otuđenju

Sam čin našeg uranjanja u vodu u sebi nosi duboku psihološku pouku. Sva nemoralna djela, manjkave crte karaktera, i pogrešna mišljenja proizlaze iz jedne te iste temeljne pogreške: ne prepoznavanja da je život na ovom svijetu prolazan. Mi smo ovdje samo gosti. Što god ovdje pronađemo treba iskoristiti za vječne vrijednosti.

Kad uronimo u vodu, prisiljeni smo prepoznati naše egzistencijalno udaljavanje od fizičkog svemira. Koliko dugo možemo preživjeti pod vodom? Doživljaj uranjanja pokreće spoznaju da je naše postojanje na ovome svijetu prolazno, i da bismo trebali težiti za trajnijim ciljevima.

Šatori i prirodni izvori

Mudraci (Berachot 16a) su ukazi-

vali na ovu spoznaju kada su usporedili rezultate učenja Tore s onima o pročišćavanju izvora vode:

"Zašto je Bileam [Br. 24,6] usporedio šatore Izraela s potocima? To nas uči da baš kao što izvor uznosi čovjeka iz nečistoća u čistoću, tako nas i šatori [učenja Tore] podižu iz stanja krivnje u stanje zasluge."

Na koji je način učenje Tore poput uranjanja u prirodni vodeni izvor?

Učenje Tore i uranjanje u vodu imaju podjednako povoljan učinak. Umjesto da se fokusiramo samo na materijalne stvari ovoga svijeta, učenje mudrosti Tore podiže naš pogled prema vječnim vrijednostima i težnjama. Zbog toga su Mudraci koristili izraz "šatori Tore." Zašto šatori? Šator je najprivremeniji od svih domova. Ovaj izraz ukazuje na kvalitetu Tore da nas, poput pročišćujuće mikve ili prirodnog izvora vode, čini svjesnima prolazne naravi fizičkog svijeta.

Svećenički blagoslov

Stavljanje u funkciju Šatora sastanka završilo je blagoslovom Velikog svećenika:

"Aron je podigao ruke prema narodu i

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Uranjanje u

blagoslovio ih. Potom je sišao od pripremanja žrtve za grijeh, paljenice i mirotvorne žrtve." (Lev 9,22)

Kada je blagoslov bio izgovoren?

Iz zapisanoga u Tori čini se da je Aron blagoslovio narod prije nego što je završio službu u tek posvećenom Šatoru sastanka. Mudraci, međutim, objašnjavaju da je poredak u stvari bio drugačiji. Prvo je Aron završio žrtvovanje i sišao sa žrtvenika. Tek nakon toga on je blagoslovio narod ("Torat kohanim", Megila 18a).

Ako je svećenički blagoslov učinjen na kraju službe u Hramu (a i danas se vrši na kraju molitve Amida), zašto Tora ukazuje na drugačiji redoslijed?

Prava čast kohanima

Kad se govori o doprinosu kohanima Židovskom narodu, te odgovarajućoj časti koju stječu, moramo razlikovati njihovo trenutno stanje i njihov budući potencijal.

Možemo poštovati kohena pojedinca radi njegovog znanja i pobožnosti, no prava čast koju ukazujemo kohanim sastoji se u spoznavanju njihovog svetog utjecaja na cijelu naciju. Mi im prvenstveno iskazujemo čast radi njihovog budućeg potencijala, zbog onoga što bi kohen trebao i mogao biti - "jer on je izaslanik B-ga nad vojskama" (Malahija 2,7). Čak i ako je kohen nedostojan takve časti u svom trenutnom stanju, "Morate nastojati da ga održite svetim ... on će biti svet za vas, jer sam ja svet." (Lev 21,8). Njegova svetost rezultat je njegove potencijalne koristi za naciju, kao člana posvećene obitelji.

vodu

(Usput, ovo je slično časti koju mi dajemo rabinima i učiteljima. Mi ih poštujemo zbog njihova znanja i kao predstavnike institucije rabinata. Ta je čast priznanje za ukupni doprinos rabinata za dobrobit ljudi. Rabin bi, pak, sa svoje strane trebao shvatiti da ga se poštuje prvenstveno zbog onoga što bi trebao biti, i trebao bi dati sve od sebe da to očekivanje ispuni.)

Dvije uloge svećeništva

Funkcija kohanim nije samo da služe u Hramu. Od kohanim se također očekuje da uče i oplemenjuju narod, kao što je rečeno: "Od kohenovih usana oni će čuvati znanje, i tražit će Toru iz njegovih usta" (Malahija 2,7). Ove dvije uloge su međusobno povezane, budući da izvor njihovog duhovnog utjecaja na ljude potječe od svetosti njihove službe u Hramu.

Postoji jedna dužnost kohanim koja kombinira obje ove uloge: svećenički blagoslov. Ovaj blagoslov je dio službe u Hramu, a u isto vrijeme odražava njihovu interakciju s ljudima. Kohanim izgovaraju blagoslov s ispruženim rukama, znakom da su njihovi napori da uzdignu ljude širenje i nastavak njihove svete službe u Hramu.

Most između prošlosti i budućnosti

Blagoslov također stvara most nad vremenom, povezujući prošlost s budućnošću i ostvareno s potencijalom.

Svoju misiju da uzdignu narod kohanim najbolje mogu ispuniti nakon što su sudjelovali u službi u Hramu i iskusili jedinstveno uzvišenje duše stečeno kroz ovu svetu

javnu službu. Njihov će blagoslov tada odražavati najviši stupanj utjecaja i nadahnuća koje kohen može udijeliti. Stoga, blagoslov pokazuje sadašnje stanje kohena, iako se temelji na njegovoj prošloj službi, i širi se - poput njegove ispružene ruke - na svoj budući potencijalni utjecaj.

Sada možemo razriješiti prividnu kontradikciju između zapisa Tore i stvarne prakse. Tekst implicira da kohanim završavaju svoju službu nakon blagosiljanja ljudi. Služba koja se ovdje spominje nije njihova služba u Hramu, nego njihova uloga uzdizanja ljudi, što je doista njihova primarna zadaća. U praksi, međutim, svećenički blagoslov treba se temeljiti na svetim službama koje su već izveli. Zbog toga se izgovara tek nakon što su završili svoju službu u Hramu.

Utjecaj molitve

Sličnu pojavu nalazimo na kraju molitve Amida, kad kažemo, "Neka riječi mojih usta i pomisli srca mojega nađu naklonost pred tobom"(Psalmi 19,15).

Činilo bi se logičnijim da se ovu molbu izgovori prije molitve. U stvari, redak se ne odnosi na molitvu koju se spremamo izreći, već na našu iskrenu težnju da budemo u mogućnosti primijeniti utjecaj te molitve na predstojeći dan. Poput svećeničkog blagoslova, ovaj zahtjev stvara most između dva stanja. On se temelji na upravo učinjenoj službi molitve, no on s veseljem očekuje budući utjecaj ovog duhovnog uzdizanja na naše živote.

Prevela Tamar Buchwald

Visoka mjerila

Tora bilježi Moševu reakciju na tragičnu smrt Aharonovih sinova. Moše kaže svom ožalošćenom bratu da ga je G-spod obavijestio, "da ću Ja posvetiti Moje ime kroz one koji su Mi najbliži." Zato čak iako oštra osuda – dramatična i neočekivana smrt dvojice njegovih starijih sinova, Nadava i Avihua – dominira raspoloženjem u tom trenutku, tu se nalazi i tankoćutna poruka utjehe i objašnjenja koje Moše iznosi svom bratu.

A možda je to i jedan od razloga što je Aharon ostao šutke prihvaćajući sudbinu koja je zadesila njega i njegovu obitelj. Aharon je očito shvatio da je u ovim događajima postojala i jedna viša namisao – posvećenje B-žjeg imena i upozorenje protiv neovlaštenog uplitanja u obrednu službu u Svetištu/Hramu/ Miškanu – i to ga je shvaćanja potaklo da ostane šutke.

Nama običnim smrtnicima vrlo je teško razumjeti prirodu ovog načina posvećenja. Drhtimo kad moramo

razmišljati o B-žjem posvećenju i oplemenjivanju B-žjeg imena u svijetu u kojem smo uvijek prisiljeni razmišljati o smrti i ljudskoj tragediji. Puno više volimo razmišljati o B-žjoj veličini u smislu milosrđa, suosjećanja, utjehe i hrabrenja.

Pa ipak, kao smrtnici koji posjeduju besmrtnu dušu, svi mi shvaćamo da su smrt i tragedija dio života –nezaobilazni dijelovi života kojega živimo i to moramo prihvatiti. Tako su riječi o smrti i tragediji koje je Moše uputio svom bratu zapravo upućene i svima nama. I zbog toga se nalaze u Tori, čije su riječi upućene svim ljudima u svim vremenima.

Nebesa se na poseban i jedinstven način odnose prema onima koji su najbliži B-gu za svog fizičkog života, bilo to na dobro ili loše. Ovo je djelomičan uvid u opći obrazac izazova i poteškoća koji je lajtmotiv Židovske povijesti. Židovski narod je poseban, a posebnost sobom donosi velika bremena i odgovornosti. Čak

i sitne pogreške u prosuđivanju ili slabosti i zastranjenja u ponašanju mogu sa sobom nositi teške i trajne posljedice.

Zbog toga bi svi Židovi trebali biti svjesni da svaki postupak i način ponašanja koji postane dijelom njihova života, biva pomno ispitan, prosuđen i dovodi do reakcije kod B-ga i ljudi. Ništa što se dogodi u B-žjem svijetu ne biva zanemareno niti zaboravljeno. Mi imamo obavezu zadržati visoka mjerila. Mi smo oni koji hodaju po žici, a ispod nas nije razapeta zaštitna mreža.

Svi mi shvaćamo da je bol koju nam nanese član obitelji ili bliski prijatelj mnogo dublja od boli koju doživimo od neznanca, pa čak i neprijatelja. Oni koji su nam najbliži najviše nas mogu povrijediti. I to je također poruka koju Moše iznosi svom bratu. Budući da smo tako blizu B-gu, Nebesa mnogo više pate, recimo to tako, zbog naših propusta, uvreda i skretanja s Njegovog puta kojim nas upućuje.

Rabbi Berel Wein:

Stoga je naš odnos s B-gom odnos posebne naklonosti, ali istovremeno i veliki izazov i odgovornost. Kada to shvatimo mi uzdižemo svoju vlastitu svetost i pomažemo posvetiti B-žje ime.

Sve se to zbivalo na osmi dan. Osmi dan ima posebnu ulogu u Židovskom životu. On je dan na koji se muškarce obrezuje, dodatni dan blagdana koji dolazi nakon sedmog dana Sukota, još jedan dan Pesaha u dijaspori, završni dan Hanuke – Zot Hanuka – a u ovotjednoj paraši to je dan sveopće radosti u službi posvećenja Miškana i dan posvemašnje tragedije zbog smrti dvojice nastarijih Aharonovih sinova.

zivanja, no u dijaspori je običaj da se on ne izgovara zbog boli koju proživljava djetešce tijekom obreda obrezivanja.

U ovome leži prava zbilja osmog dana, života, velika radost zbog sretnog događaja i stoga je blagoslov "šehajanu" svakako na mjestu, no onda tu je istinski plač zbog neugode i boli djetešca koje je uvedeno u savez Avrahama i Židovskog naroda.

Osmi je dan uvijek važan jer on je prekretnica iz blagdana u radne dane, od čudesnog izbavljenja u to da se samog sebe praktično brani vješto i samostalno. I to se u potpunosti odražava na ove događaje koji su opisani u ovotjednoj paraši.

forije zbog onoga što smo postigli, a potom se na neki način sručimo u duboku depresiju i osjećaj bespomoćnosti kada se pojave opasne i strašne situacije.

Rambamovo pravilo da uvijek pokušamo iznaći svoj srednji put odnosi se i na ta područja. Osmi je dan donio Aharonovoj obitelji i Izraelskom narodu veliku radost zbog onoga što su postigli i tugu velike tragedije.

Zibanje od sreće do tuge, od postignuća do frustracije uvijek je simbol "osmog" dana. Nesigurnost i krhkost ljudskog postojanja uvijek se otkriva na "osmi" dan. To je simbolizirano danom obrezivanja i kraja blagdana.

Značenje osmog dana je da je on dan koji dolazi "nakon" – dan suočavanja sa stvarnošću i dan kada se spuštamo iz euforije u probleme i nezadovoljstva stvarnoga svijeta. U Izraelu je običaj da se blagoslov "šehajanu" kaže prilikom obreda obre■

Mnogo puta u Židovskom nacionalnom i osobnom životu dođe do gubitka dodira sa stvarnošću. Mi smo na neki način predani ekstremima vrlo visokih očekivanja i eu-

Danas je možda sve ružičasto, no na obzoru sutrašnjice uvijek stoje skriveni oblaci. Tiha vjera i dobra volja, osjećaj vlastite vrijednost i fleksibilno ponašanje i stavovi, zanesenost nadom i duboka vjera u bolju budućnost ključ su za put koji će nas voditi tijekom osmog dana i nadalje.

Iz ovotjedne paraše dolazi nam ova duboka poruka. Ona zaslužuje da nju obratimo svoju pažnju jer je ona važna pouka za naše živote i ono što se u njima zbiva. Ona omogućava Aharonu da nastavi služiti B-gu i Izraelu kao Veliki svećenik. I njegov primjer nam služi kao vodilja za sve naraštaje i sve što se dogodi.

Šabat šalom.

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Visoka mjerila

Rabbi Yissocher Frand:

Jarac kao okajnica za prodaju

Osmog dana posvećenja Miškana, nakon sedmodnevnog perioda svečanog postavljanja, židovskom je narodu bilo rečeno da donesu brojne žrtve. Među njima bila je i jarac kao žrtva za grijeh. Toras Kohanim sugerira da je to bila okajnica za grijeh prodaje Josipa. Kako bi sakrili zločin prodaje svog brata u ropstvo, Josipova su braća zaklala jarca i umočila Josipovu haljinu u krv jarca kako bi izgledalo kao da je Josipa rastrgla divlja zvijer.

Oznaim L'Tora od Rav Zalmana Sorotzkina postavlja očigledno pitanje: Zašto je ta simbolika prikladna baš sada u vrijeme posvećivanja Miškana? Možda bi bilo prikladno da su, pri izlasku iz Egipta, umjesto janjeta zaklali jarca kao pashalnu žrtvu. Nakon svega, oni su završili u Egiptu zbog prodaje Josipa. Sada kada od tamo izlaze, bilo bi prikladno vrijeme da se slučaj njihove krivnje jednom zauvijek riješi te da prinesu žrtvu okajnicu. No, to nije učinjeno u to vrijeme, već se simboličko sjećanje na taj raniji događaj očitovalo nekoliko mjeseci kasnije, prilikom posvećenja Miškana. Zašto?

Oznaim L'Tora daje logičan odgovor. Uzrok koji je stajao u pozadini grijeha prodaje Josipa bila je neosnovana mržnja (sinas hinam). Jedna od funkcija Miškana bila je da djeluje kao sila ujedinjenja među Židov skim narodom. Iz tog razloga se to liko naglašava činjenica da je on bio "usred tabora." Miškan je bio cen tralna institucija naroda, kako u ge ografskom, tako i u duhovnom smi slu. Služio je tome da ujedini Klal Jisrael

Nažalost, ove godine smo zbog naših grijeha proveli Pesah razdvojeni. Ali neka bi bila B-žja volja da se Hram uskoro ponovo sagradi te da možemo Pesah provesti zajedno u Jeruzalemu – ujedinjeni kao jedinstven i kohezivan narod. Oznaim L'Tora citira stih iz paraše Teruma "Srednja prečka unutar okvira neka se proteže od kraja do kraja (min hakace el hakace)" (Šemot 26,28) Ova fraza je simbol sposobnosti da se ujedine različite sastavnice ljudi – od krajnje lijevog do krajnje desnog –koji mogu doći zajedno i ujediniti se oko zajedničkog centra pozornosti, tj. Miškana

U trenutku posvećenja Miškana, čija je svrha dijelom bila da ujedini ljude, bilo je zaista prikladno jednom zauvijek se pokajati za taj neprikladan incident u povijesti naroda, koji predstavlja nejedinstvo unutar obitelji – prodaju vlastitog brata u ropstvo.

Prije no što kažemo "Tame", moramo znati prošlost, sadašnjost i budućnost

U ovotjednoj paraši, po prvi puta se u Tori spominju zakoni povezani sa određivanjem košer životinja. Stih kaže: "A ove životinje ne smijete jesti iako imaju razdvojene papke ili

preživaju: devu (gamal), jer iako preživa, nema razdvojene papke (parsa einenu mafris) – neka je nečista za vas; damana, pećinara (šafan), jer iako preživa, nema razdvojene papke (parsa lo jafris) – neka je nečist za vas; zeca (arneves), jer iako preživa, nema razdvojene papke (parsa lo hifrisa) – neka je nečist za vas." (Vajikra 11,4-6).

Ovdje postoji očigledna proturječnost. Uz devu, glagol koji navodi činjenicu da nema razdvojene papke je u sadašnjem vremenu: "parsa einenu mafris" (papci nisu razdvojeni). No, uz šahana, glagol je u budućem vremenu "parsa lo jafris" (papci neće biti razdvojeni). Na posljetku, uz zeca, glagol je upotrijebljen u prošlom vremenu: "parsa lo hifrisa" (papci nisu bili razdvojeni).

To je sjajno. Svi glagoli bi trebali biti u sadašnjem, budućem ili prošlom vremenu. Mora postojati neka poruka u činjenici da Tora koristi različite oblike glagola za svaku od ove tri životinje.

Vidio sam prekrasnu misao na ovu temu. Prije no što će netko izgovoriti "tame" (nečist) za bilo koju vrstu ili stvorenje, on mora biti svjestan njegove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Ukoliko on ne zna situaciju iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, on ne zna cijelu priču i ne bi trebao žuriti sa izgovaranjem riječi "tame hu" (On je nečist).

Jedan od učitelja u Bais Jaakovu ispričao je mojoj supruzi sljedeću priču: Jedan bračni par preživio je holokaust. Prije holokausta, oni su držali Toru i micvos. Nakon holokausta, nažalost, suprug je izgubio

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand:

vjeru i rekao "To je to! Ja sam s B-gom završio!" On je ostavio svu svako prakticiranje religije i vjere.

Njegova supruga nije tako reagirala. Molila je svog supruga – "Barem idi u šul." On je odbio. To je trajalo tako neko vrijeme. Napokon, rekla je svom suprugu, "Slušaj, učini mi uslugu. Svako jutro iziđi i kupi novine te ih pročitaj od prve do posljednje strane. Meni za ljubav, kada kupiš novine, nemoj doći kući i čitati ih, već otiđi u šul i tamo pročitaj svoje novine – samo da me učiniš sretnom!

Suprug je htio udovoljiti svojoj ženi. Ionako je trošio vrijeme na čitanje novina, pa je pristao na njen prijedlog. Išao bi u šul svakog jutra, sjedio u zadnjem redu i čitao novine. To je trajalo godinama.

Upitajte sami sebe: Kad biste vidjeli svog druga u zadnjem redu šula svakog jutra, kako ne stavlja talit ili tefilin, ne uzima sidur sa police, već jednostavno čita novine 45 minuta, koja bi bila vaša reakcija?

Vrlo bi vjerojatno naša reakcija bila vrlo negativna. "Ako želiš čitati novine, idi kući i čitaj ih! Kako se usuđuješ iskazivati takvo nepoštovanje prema svetoj sinagogi?" Ljudi u ovom šulu nisu kritizirali ovog čovjeka. Nisu ga grdili. Počeli su razgovarati s njim, pozvali su ga da im se pridruži na l'hajimu nakon molitve kada je netko imao jarcajt, pozivali su ga i na njihova društvena okupljanja. Da skratim priču, taj čovjek koji je preživio holokaust, došao je od svakodnevnog čitanja novina u zadnjem redu šula do molitve u šulu tri puta dnevno! Na kraju je postao čak i predsjednik šula!

Jarac kao okajnica za prodaju

Što nam to govori? Naš nagon je da odmah kažemo "Tame hu lahem" –ova vrsta definitivno nije košer! Ali mi ne znamo njezinu prošlost. Nije nam posve poznata ni njena sadašnjost, a nikako ne možemo znati u što će se pretvoriti u budućnosti. To je ono što nas Tora uči. Kako bismo proglasili "ovaj je tame" moramo znati da papci nisu bili razdvojeni u prošlosti, da trenutno nisu razdvojeni i da neće biti razdvojeni niti u budućnosti. Bez toga, nemojmo biti brzi na tome da kažemo "Tame hu lahem".

Čovjek nikad ne bi trebao reći "Ja

bih htio da ne moram učiti Toru. To je dosadno, to je ovakvo i onakvo, ali nemam izbora – B-g mi kaže da učim Toru pa moram učiti Toru". Ne daj B-že da netko ima takav stav. Kao što kaže Josi ben Joezer, čovjek mora žedno upijati svaku riječ Mudraca.

Etika Očeva: Poglavlje 1, Mišna 4

Josi Ben Joezer kaže: Čovjek bi trebao prianjati uz talmidej hahomim, njegova kuća bi uvijek trebala biti otvorena za njih i trebao bi žedno upijati svaku riječ koju oni izuste.

Rav Jaakov Kaminetsky, zt''l, spominje učenje hazal (koje se nalazi u Toras Kohanim, a o parši Šemini) da čovjek ne bi trebao reći "Ja ne jedem svinju jer mrzim okus svinjetine." Bolje bi bilo da kaže "Ja volim jesti svinjetinu, ali moram se uzdržati od nje jer mi je tako zapovijedio Hašem u svojoj Tori." Zaista, mnogi baalej tešuva kažu da im je prilikom prihvaćanja religioznog načina života najteže bilo prestati jesti školjke. "To je bilo ukusno", kažu oni. To je ispravan stav koji bismo trebali imati: Želio bih da mogu pojesti ovu zabranjenu poslasticu, ali prema odredbama Tore ne mogu pa ni neću.

Rav Jaakov kaže da je taj stav ispravan kad je riječ o zabranjenim poslasticama, ali da se ne smije primijeniti kad je riječ o učenju Tore.

Dio micve o učenju Tore jest da uživamo u tome. Iz tog razloga blagoslov prije učenja Tore ima specifičan izraz (ha'arev na…) "Učini ugodnim u našim ustima riječi svoje Tore…" Ne postoji braha jednaka toj. Ne kažemo ha'arev na kada jedemo maces, ne kažemo ha'arev na kada stavljamo tefilin. Jedino kada je riječ o učenju Tore, tražimo od B-ga da riječi Tore učini slatkima u našim ustima. To je iz razloga što je micva o učenju Tore da uživamo u učenju Tore.

Rav Weinberg, zt''l, znao je reći da se Tora može usporediti sa vodom. Netko pije kavu zbog energije koju mu daje, netko pije sok jer je sladak. Onaj tko pije vodu, pije ju samo zato što je žedan. Zato se Tora može usporediti sa vodom. Mi bi trebali žeđati za njom, kao što žeđamo za vodom. Kad čovjek nije žedan, ne treba mu voda, ali kad je žedan nema ničeg boljeg od čaše hladne vode. Čovjek mora naći svoje utočište u Tori tako da, kada ju uči, on to čini kako bi ugasio svoju žeđ i primio veliko zadovoljstvo nalik onome koje čovjek osjeća kada svoju žeđ ugasi čašom vode. To je pristup koji bi čovjek trebao imati prema učenju Tore.

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Nitko ne postaje ovisan o brokuli

Na kraju sedam dana inauguracije Velikog svećenika, Aron prinosi žrtve za sebe i cijeli narod. Nadav i Avihu, njegovi sinovi, prinijeli su žrtvu na vlastitu inicijativu i bili su progutani nebeskom vatrom (ovo je vjerojatno jedini put da je netko učinio nešto pogrešno i da ga je istog trenutka pogodila munja). B-g zatim određuje košer sisavce (one koji imaju razdvojene papke i preživaju), ribe (one koje imaju ljuske i peraje), ptice (24 vrste nisu košer, ostale jesu) i kukce (samo pojedine vrste skakavaca!).

Budući da se u ovom odjeljku opširno govori o hrani, htio bih iskoristiti priliku da istaknem problem za one koji vjeruju da prirodna selekcija može objasniti razvoj našeg svijeta. Ja sam fan evolucije. Ali potpuno je besmisleno vjerovati da se taj proces dogodio bez svjesne sile koja ga je započela i kontrolirala.

Konzumiranje hrane od strane ljudi možda je pomalo ironičan, ali prilično uvjerljiv primjer. Gotovo uvijek, ljudi vole nezdravu hranu, a ne uživaju u hrani koja je zdrava. Općenito, mi smo zaluđeni hranom koja je slana, slatka i masna. Volimo obilje hrane i uživamo u alkoholu. Uobičajeno više volimo crveno meso nego ribu. S druge strane, nismo prirodno zainteresirani za zeleno, mahunarke i žitarice (zato je potrebno ono: ‘nećeš ustati od stola dok ne pojedeš sve povrće!’).

Ja ne kažem da se ne možemo istrenirati da jedemo zdravo i da uživamo u špinatu i integralnom kruhu. Ali stavite jedan slatkiš i komadić brokule pred dvogodišnjaka i mogu vam garantirati što će dijete izabrati. To je jednostavno ljudska priroda.

A ta osobina nadilazi početnu privlačnost onog trenutka kad se pretvori u ovisnosti. Možete pronaći

lovaca i sakupljača postoji potreba za trenutnom potrošnjom energije i pohranjivanjem masti zbog topline, pa stoga šećeri i drugi ugljikohidrati zadovoljavaju te kratkoročne potrebe. Ali ljudi ne žive samo od energije. Mi trebamo čitav niz hranjivih sastojaka koje nam kratkoročni ugljikohidrati jednostavno ne pružaju. Čak i prema tom argumentu, najjača ljudska bića svakako bi bila ona koja su željna kvinoje i tofua jednako kao i šećera i ulja?

Zašto se čini kao da je svatko od nas potekao od predaka koji nisu bili skloni esencijalnim vitaminima i mineralima? Ja osobno ne vjerujem da je to prirodna selekcija.

Po mome mišljenju, a to je i poanta onoga što želim reći, razlog zbog kojeg mi ljudi obožavamo šećer i ne volimo zdravu hranu ima savršenog smisla s duhovnog aspekta. U B-gom vođenom procesu selekcije, najsposobnija bića bili bismo upravo mi - obožavaoci slatkiša i protivnici špinata.

ljude ovisne o alkoholu, čokoladi, soli, čipsu. Jeste li ikada sreli nekoga tko je ovisan o brokuli? Ili nekoga tko jednostavno ne može prestati jesti jabuke?

Svakako, ovisnost o brokuli mora biti mnogo pogodnija za preživljavanje nego ovisnost o šećeru? Da, možda ćete se složiti da u društvu

Zašto je to tako, međutim, bit će tema mog sljedećeg davara jer sam iskoristio sav ovotjedni prostor. Tako da, molim vas, pripremite se za rasplet koji slijedi idućeg tjedna.

Šabat šalom

Prevela Pavla Grabar

■

Shlomo Riskin:

Zakon i ljudski osjećaji

"Kad to ču Mojsije, umiri se. " (Lev 10,19).

Naša paraša počinje uzvišenim i radosnim obredima posvećenja svetišta u pustinji, nakon čega ubrzo uslijedi opis tragične smrti dvojice najstarijih Aronovih sinova. Ovi događaji vode do fascinantne halahičke rasprave između Mojsija i Arona koja ima važne posljedice na naše današnje vjerske stavove.

Žrtva za grijeh na dan mlađaka bila je prinesena prvog dana nisana, koji je ujedno bio i osmi dan posvećenja, dan slavlja, na koji je Svetište stajalo podignuto i dovršeno. To je također bio i dan tragične smrti Aronovih sinova Nadaba i Abihua. Nakon što se pobrinuo da se uklone njihova tijela, Mojsije se odmah raspitao za meso žrtve za mlađak. Čuvši da je bilo spaljeno umjesto da su ga Aron i njegova dva preostala sina pojeli, on se "naljutio na Eleazara i Itamara, preostale Aaronove sinove. Zašto niste jeli žrtvu za grijeh na svetom mjestu? Uostalom, to je svetinja nad svetinjama i dana vam je da biste mogli nositi grijeh zajednice i donijeti im oproštenje pred G-spodom" (Lev 10,16.17.).

Aron mu je proturječio: "Evo, oni su danas prinijeli svoju žrtvu za grijeh i žrtvu koja se cijela spaljuje pred G-spodom, i onda nas je ovo zadesilo; da sam danas jeo žrtvu za grijeh, bi li to bilo ugodno u očima G-spodnjim?" (isto 19).

I Mojsije i Aron shvatili su da usprkos velikom gubitku Aronovih sinova Nadaba i Abihua, Veliki svećenik i njegovi preostali sinovi moraju nastaviti ispunjavati svoje svećeničke dužnosti, posebno u ovom

razdoblju posvećenja. Njihovo se tugovanje mora odvijati u tišini ("A Aron je šutio" 10,3) i njihove se javne funkcije moraju nastaviti bez prekida. Unatoč njihove osobne tuge, oni su javni službenici čija se služba narodu mora nastaviti bez stanke.

Pa im stoga Mojsije zapovijeda: "Ne raščupajte si glave i ne kidajte odjeću da ne biste umrli, i da gnjev ne zadesi čitavu zajednicu ... Ne smijete izaći van dalje od ulaza u Šator sastanka da ne biste umrli, jer je G-spodnje ulje pomazanja na vama" (Lev 10,6.7.). Oni se ne smiju obredno oskvrnuti prisustvom pogrebnoj ceremoniji ili ukopu; oni ne smiju iskazati nikakve izvanjske znake žalosti. Oni moraju ostati unutar svetišta i paziti na pravilno održavanje obreda.

Mojsije je shvatio da božanski zakon, koji im je zabranio vidljivo žalovanje, i od njih zahtijevao da nastave služiti u svetištu, uključuje ne samo zahtjev prinošenja žrtve, već i jedenje iste. Stoga, kad Mojsije vidi da su, iako su prinijeli žrtvu za mlađak, spalili meso umjesto da ga pojedu, on se razgnjevi na njih. On kori preostale sinove kako ne bi osramotio svog starijeg brata, ali njegovo nezadovoljstvo usmjereno je na svu trojicu.

Aron reagira izravno pa čak i pomalo oštro (glagol vajedaber se koristi za čvrst, čak i oštar, govor), ustrajući u tome da su oni prinijeli sve zapovijeđene žrtve tog dana, čime su ispunili sve obveze koje su imali. Međutim, on podsjeća brata da je toga dana njihova obitelj bila pogođena i neizrecivom tragedijom. Da li bi B-g koji je uzeo tu dvojicu mladi-

ća odobrio da njihov otac i braća iskažu svu potrebnu radost koja nastaje jedenjem žrtve sa "stola Višnjega" u b-žanskoj prisutnosti? Sam Mojsije je mladiće nazvao "onima koji su blizu B-gu, kroz koje se B-ga treba posvetiti" (10,3).

Aron tvrdi da, iako suočeni s tragedijom, mi moramo nastaviti obavljati svoje službene dužnosti, no od nas se ne može očekivati da i slavimo s B-gom. "A Mojsije ga je čuo i to ga je umirilo." Raši citira midraš "Mojsije je prihvatio Aronove argumente i nije se sramio reći da uistinu nije primio božansku zapovijed koja bi obavezivala Velikog svećenika u žalosti da sudjeluje u žrtvenom obroku" (Raši na Lev 10,19.20.).

Aronova tvrdnja da zakon u obzir uzima i ljudske osjećaje i emocije prihvaćen je.

Možda je upravo na osnovu ovoga moj uvaženi učitelj Rav Soloveitchik običavao objašnjavati halahot o onenu (osobi kojoj je preminuo roditelj, brat ili sestra, dijete ili supružnik, u razdoblju između smrti i sahrane). Preporučio je da je takvoj osobi zabranjeno vršiti zapovijedi (moliti se, reći blagoslov prije jela itd.); ne samo zato što "onaj koji je zauzet micvom (u ovom slučaju ukopu preminulog) nije obavezan istovremeno vršiti drugu micvu", već i zato što B-g ožalošćenom daje priliku da bude ljut na Njega. B-g s njega uklanja obvezu da mu služi s uobičajenim zapovijedima onda kada ga zadesi smrt bliskog i voljenog rođaka u svijetu koji još nije izbavljen.

Šabat šalom.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi

Breslov

Institute: Začin života

"Za sve si ti kriv!"

Još od vremena Adama i Eve ljudi su uvijek pronalazili prikladno "objašnjenje" za svoje probleme: okriviti svog bračnog partnera. Problem Nadava i Avihua, dvojice Aronovih neoženjenih sina, koji su prinijeli nedozvoljeni prinos tamjana (ketoreta) te su bili kažnjeni smrću, bio je što oni nisu imali koga okriviti. Midraš objašnjava da je razlog zbog kojeg su bili ubijeni to što nisu imali žene (Vajikra Raba 20,810).

Dakle, svatko tko išta zna o ovoj dvojici također zna da oni nisu bili obični ljudi. Nadav i Avihu, odrasli su u domu Arona, Velikog Svećenika, bili su veliki cadikim, ljudi jedne epske duhovne razine. Prema

Zoharu, duhovni učinak koji nastaje gorenjem ketoreta je beskonačno velik. Nadav i Avihu iskreno su željeli stvoriti taj kozmički učinak. Ali su previdjeli jedan ključni i naizgled čudan sastojak u mješavini tamjana: helbona (galbanum). Helbona se razlikuje od ostalih deset sastojaka u ketoretu jer miriše zaista neugodno. Ipak, prinos tamjana je nepotpun bez njega, a onaj tko ga propusti uključiti podliježe smrtnoj kazni. Ipak, ne čini li se to čudno? Ne bi li nešto tako duhovno moćno i snažno kao što je ketoret trebalo sadržavati samo začine čiji miris je "b-žanski"?

Rebe Nahman nas uči da na drugačiji način gledamo na svetost. Viši duhovni nivo iziskuje veću

odgovornost i potencijal da uzdignemo stvari koje su na nižoj razini. Uključivanje helbone uči nas da budući da drugi sastojci mirišu tako ugodno, oni imaju sposobnost da izvrše dobar utjecaj na vonj tog sastojka. Nadav i Avihu pogriješili su time što nisu shvatili da im je takva visoka duhovna razina dana kako bi otkrili B-žju dobrotu onima čiji miris možda baš nije najugodniji.

Oni su također pogriješili odabirom da se ne žene kako bi zaštitili svoj duhovni status. Kao što se kaže, život nije uvijek krevet od ruža. Svakodnevni život ima svoje izazove i stresove. Možda su Nadav i Avihu bili zabrinuti da bi mogli doći kući nakon dugog dana rada u Miškanu i zateći svoje žene iscrpljene od brige o djeci i održavanja reda u šatoru. Možda bi morali slušati i pružati podršku emocionalnim

zahtjevima njihovih supruga i njihovim pritužbama na naizgled svjetovne stvari. No, to je ono što B-g od nas traži. Mi moramo koristiti naš duhovni rast da uzdignemo najsvjetovnije aspekte naših života. Donoseći radost tužnoj ili stresom pogođenoj supruzi ili prijatelju je najveća micva od svih micvi. Ohrabrivanje i približavanje Židova koji je otpao od zajednice može se usporediti s moćnim djelovanjem ketoreta

Tek kada počnemo živjeti tim načinom života mi možemo početi dosezati istinske visine. To je svrha stvaranja i B-žja najveća želja. B-g nam je darovao duhovno blago, zato da bi ga podijelili s drugima koji nisu tako povlašteni.

Ima li "većeg" Židova od Velikog Svećenika u Svetom Hramu na Jom kipur? Tora kaže: "I on će učiniti pomirenje ... nad čitavim narodom zajednice" (Levitski zakonik 16,33). To se odnosi isključivo na to vrijeme, kada dobija priliku da jednom u godini uđe na najsvetije mjesto na zemlji, kako bi Veliki Svećenik doveo do pomirenja za sve Židove i obnovio njihov odnos s njihovim Ocem na Nebu. I, ne zaboravimo, on također treba biti oženjen! (Levitski zakonik 16,11; Joma 2a).

agutn Shabbos!

Šabat šalom!

■

Prevela Tamar Buchwald

Research

Smrt na našem pragu

Prema riječima Rav Moshe Sternbucha

Prijepis: Rabbi Daniel Yaakov Travis

Smrt mljekara

Rav Sternbuch je ispričao sljedeću priču: U poznim godinama života Rava Yitzchaka Zeva Soleveitchicka, Brisker Rava, imao sam redoviti dnevni kevius da razgovaram s Ravom. Jednom se nisam pojavio i sutradan me Brisker Rav pitao zašto me nije bilo. Odgovorio sam mu da se pojavila jedna sitnica koja me spriječila da dođem na naše svakodnevno izučavanje.

Kad me Brisker Rav dalje ispitivao o kojoj se to sitnici radilo, odgovorio sam da je u našem susjedstvu preminuo mljekar i da sam morao prisustvovati levaja (sprovodu, op.pr.).

Šokiran, Brisker Rav je odvratio "Jid je niftar, a ti to nazivaš sitnicom!

Trebali bismo osjetiti najveću bol svaki put kada židovska nešama (duša, op.pr.) napusti ovaj svijet!"

Proteklih tjedana u Erec Jisraelu bilo je brojnih napada noževima i ubojstava Židova. Tragično je da je to postalo toliko svakodnevan događaj, da ta ubojstva više niti novinske kuće značajnije ne pokrivaju. Rahmana liclana situacija je postala toliko strašna da se ljudi počinju navikavati na ono što se događa.

Navikavanje je izuzetno opasno. Svaki teroristički napad izravna je komunikacija Odozgo, i ako izgubimo osjetljivost na ono što se događa, potrebne su nam snažnije poruke da nas probude. Sada je trenutak da se trgnemo u vezi onoga što se događa i pokušamo razumjeti što nam govori Vječni.

Otac jesomim

Jedna poruka koju bismo trebali uzeti za sebe je ono što je meni Brisker Rav onda usadio, da kada umre drugi Židov, mi moramo osjetiti bol. Moramo uzeti k srcu da svaka smrt neizbježno za sobom ostavlja almanos i jesomim (udovice i siročad, op pr.). Moram ponovno naglasiti ono što sam rekao neposredno nakon masakra u Har Nofu:

"Onog trenutka kad smo čuli vijest o tome što se dogodilo, Vječni nas je promatrao da vidi kako ćemo reagirati. Kad jedan od naše braće strada, Vječni na to gleda kao na najveću tragediju i kao da su ubijeni brojni Židovi, kako p'suk svjedoči, 'i [Vječni vidje ono što se dogodilo kao da] mnogi su pali" (Šemos 19,21, vidi Raši). Ako smo suosjećali s boli obitelji i Vječnoga i drhtali kad smo čuli za ovaj užasni čin, onda smo položili ovaj test."

Godinu dana kasnije, što bih mogao reći da utješim almanos i jesomim nakon tako strašne tragedije? Vječni je Otac svih Židova, kako što kažemo Avinu Malkeinu, i kad biološki roditelji budu uzeti sa ovog svijeta, Vječni preuzima odgovornost koja je ostala nakon smrti roditelja. Krajnja utjeha svoj siročadi je da nisu sami, i da je Svemogući preuzeo ulogu njihovog oca.

Otac mi je bio niftar još u mladosti, kada je moja majka imala devetoro djece u dobi od 1 do 13 godina. Svake godine na jarcajt moja je majka odlazila na njegov kever (grob) i plakala Vječnom u molitvi. Bio je to toliko dirljiv prizor da bi se čak i ne-

Židovi svake godine okupili da je gledaju dok govori te tefilos

Molila bi ovako: "Vječni, Ti si učinio tri partnera u stvaranju djeteta, oca, majku i Sebe. Ti si oduzeo mog muža i oca. Molim Te da preuzmeš tu trećinu na Sebe i na svoja ramena položiš dvije trećine mojih odgovornosti!"

"Mi

U trenutnoj situaciji u Izraelu i u svijetu, čovjek ode iz svog doma i ne zna kakve ga opasnosti čekaju na ulici. Gotovo svaki dan teroristi napadaju ljude. Budući da su počinitelji civili, pa čak i djeca, gotovo se nemoguće zaštititi od ovih ubojica.

Neke je zahvatila panika i ne napuštaju kuće. Drugi pokušavaju živjeti koliko je god normalno moguće, pokušavajući koliko god mogu ostati distancirani od situacije.

Za vrijeme učestalih njemačkih bombardiranja Londona u Drugom svjetskom ratu, Winston Churchill bi se svakodnevno obraćao naciji putem radija. Njegova je poruka bila Recite Adolfu Hitleru: 'Mi to možemo podnijeti!'" Usred najgorih napada, Churchill je shvatio da se moral mora održavati snažnim i da treba upotrijebiti svu svoju snagu da bi se pobijedilo neprijatelja.

Mi se moramo koristiti istom strategijom u našoj trenutnoj situaciji. I mada je svakako uznemirujuće čuti vijesti i živjeti u tako turbulentna vremena, moramo se sjetiti da su ove strahote komunikacija Odozgo. Moramo ojačati svoju emunu i iskoristiti te poruke da učinimo promjene u svom životu.

Rabbi Daniel Travis:

to možemo podnijeti"

Paraša (priča) Šemini je treća paraša Knjige Levitskog zakonika –Putovanja ka otkrivanju Jasnoće i pronalaženja svoje svrhe u životu.

Ova se paraša fokusira na potrebu za prosvjetljenjem.

Knjiga Levitskog zakona je izravni nastavak knjige Izlaska. Prvu polovicu ove knjige čini priča o Izlasku – raskidanje lanaca ropstva i ulazak u slobodu, objava na gori Sinaj, grijeh sa zlatnim teletom i razbijanje dviju ploča, dok njezina druga polovica govori o izgradnji Miškana

Paraša Šemini počinje riječima: "Osmog (šemini) dana ..." - i komentatori pitaju što se to dogodilo osmog dana da je naša paraša nazvana po tome? I što se događalo u sedam prethodnih dana?

Miškan je bio izgrađen od drveta, srebra, zlata, bakra i tkanina koje je narod donirao. Nakon što su pojedinačni dijelovi bili dovršeni, narod se sakupio da te dijelove sastavi u cjelinu Miškana (Miškan je bio prijenosni hram koji su Izraelci nosili tijekom godina njihovog lutanja pustinjom). Međutim, kada su pokušali sastaviti dijelove Miškana - dijelovi se nisu uklapali. Tijekom sedam dana mnogo su puta iznova pokušavali, i nikako nisu uspijevali sastaviti Miškan. Međutim, umjesto da se žale, da se uzrujavaju ili budu frustrirani, oni nisu prestajali vjerovati da će u svojoj misiji uspjeti. Osmog dana napokon su uspjelisvi su se dijelovi međusobno poklopili i Miškan je bio podignut.

Naša nas paraša uči ono što je već rečeno u Izrekama (24,16): "... jer mada pravednici padnu i sedam puta, oni ponovo ustaju, no zli posrnu kada udari nesreća". Mudrost kabale uči da su gornji svjetovi stvoreni u stanju savršenstva, a mi smo odabrali da dođemo u jedan nesavršen mračni svijet pun boli i nedostataka,

kako bi ispunili svoju potrebu da u sebi otkrijemo moć Stvoritelja. To je razlog zašto nam se toliko sviđaju izazovi, jer nema većeg zadovoljstva od onog trenutka kada iz tame uspijemo stvoriti svjetlo i od gorčine nešto slatko. Da bismo postigli ovaj uzvišeni cilj potreban nam je naš bližnji.

Smatra se da je život, kao i izgradnja Miškana, neprestani rad na sastavljanju različitih dijelova u cjelinu, kako bi osjetili "uspjeh". Moramo pronaći prave dijelove i prave partnere da bismo uspjeli. Kada u nama gori plamen vjere i znanja, znajući da se sve što nam je potrebno već nalazi tu, da čeka na nas, i da su nam svi "dijelovi" pri ruci, pa stoga vjerujemo da je svaki dan savršeno stvoren, onda možemo iskusiti rast.

Glavna stvar koju trebamo zapamtiti je da nikada ne odustanemo, i da ako stvari ne idu onako kako bismo mi željeli, onda je to mjesto koje trebamo pažljivo promotriti, izvući zaključke i stvoriti unutarnju promjenu koja će na neočekivan način donijeti rješenje. Mi moramo u sebi otkriti novu snagu da nađemo čisto mjesto jednostavne vjere i optimizma, mjesto koje je oslobođeno od misli frustracija, kri-

vnje ili ljutnje zbog prijašnjeg neuspjeha. Samo kada se oslobodimo takvog emotivnog raspoloženja mi smo u stanju primiti novu višu razinu istine.

■

Izraelci su sedam dana pokušavali podići Miškan, bez da su odustali. Sve to s potpunom vjerom u Stvaranje i svoju sposobnost da mogu uspjeti. Poruka za nas je da nam se svaki put kad doživimo neuspjeh, pruža druga prilika da sebe iznova stvorimo.

Pesah se obično slavi u vrijeme kada se čita paraša Šemini. Ari objašnjava da su Izraelci bili narod robova, a to "ropstvo" je način razmišljanja. To je stav, mentalitet, s kojim se potrebno baviti kako bismo bili slobodni, kako bismo imali svijest koja nam omogućuje da budemo Kreatori.

U noći Sedera čini se kao da se bavimo svojom djecom - pričanjem priče o Izlasku - a zapravo ta djeca smo mi sami. Mi se bavimo sobom, kako bismo napravili proboj iz ropstva u slobodu, i sada je vrijeme da nadjačamo onu nezrelu stranu svoje ličnosti, kako bismo se mogli razviti u zrelu, slobodnu odraslu osobu.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Biseri hasidske mudrosti

luži Stvoritelju svom svojom snagom, jer sve je "za potrebe odozgo" (coreh gvoha). Stvoritelj želi biti služen na sve moguće načine.

To se može objasniti ovako: ponekad čovjek ode u šetnju i svo to vrijeme razgovara s drugima, pa ne može u isto vrijeme učiti Toru. Usprkos tome, on mora ostati spojen sa Stvoriteljem i izazvati jihudim (sjedinjenja, spajanja). Isto tako, kada je na putu, pa ne može učiti i moliti onako kako to inače uobičava, treba služiti na druge načine.

ad za zadovoljenje osnovnih potreba

ovisiš o drugom čovjeku, osjećaš se kao da kradeš med pčelama.

Da bi došao do najmanje količine meda, moraš se izložiti brojnim ubodima: boli i patnji.

R. Naftali iz Ropschitza

trenutku kad daje milostinju (cdaka), ruka se pretvara u kočiju na putu prema nebu

R. Shneur Zalman iz Liadija

Ne smiješ dozvoliti da te takve stvari uznemiruju, jer Stvoritelj želi biti služen na sve moguće načine; ponekad na jedan način, a ponekad na drugi. Upravo zato se dogodi da ponekad moraš putovati ili razgovarati s ljudima, da bi Mu mogao služiti na neki drugi način.

■

Baal Shem Tov

emoj izjednačiti slomljeno srce s tugom i depresijom.

Depresija je ustvari ljutnja, prigovaranje Stvoritelju, zato što ti nije dao ono što si želio.

Međutim, kad je tvoje srce slomljeno, sličan si djetetu koje plače zato što je otac daleko od njega. ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Učinkovit život

Učinkovito roditeljstvo

Emocionalna podrška

Djeca teže biti pojedinci sa svojim vlastitim pravima, a ne samo "privjesci" obitelji. Roditelji bi trebali pomoći djetetu da razvije svoj vlastiti identitet. Naravno, taj identitet bi trebao biti konstruktivan.

U mnogo slučajeva, kada dijete iz nereligiozne obitelji postane baal tešuva (postane ortodoksno), roditelji mogu postati vrlo uznemireni i postavljati svaku moguću prepreku tome da ono postane frum (religiozno). Taj snažan otpor može se desiti zbog udara na njihov ego i ponos. Kako to misliš, "način na koji živimo" nije dovoljno dobar za tebe? Njihov prigovor nije utemeljen na njihovom uvjerenju da dijete donosi pogrešan izbor, već na tome što se osjećaju uvrijeđenima jer dijete odbacuje njihov način života. Oni su motivirani vlastitim interesima, a ne onim što je najbolje za dijete.

Poznajem jednu obitelj u kojoj je otac međunarodno poznati znanstvenik. Njihov dom nije košer i oni ne drže šabos. Jedan od njihovih sinova postao je haredifrum i ja sam bio iznenađen koliko je to glatko prošlo. Otac sada podržava mladića u kolelu.

Jednom sam sreo tog oca koji mi je rekao da smo se gotovo propustili sastati jer je on tog tjedna trebao predavati na dva međunarodna skupa, u Kini i u Europi. "Morao sam otkazati ta predavanja jer

Artur (jedan od njegovih sinova) igra posljednju nogometnu utakmicu sezone u svojoj srednjoj školi i znam da želi da budem tamo kad igra."

Taj je poznati znanstvenik otkazao dva međunarodna predavanja: zašto? Zato da bi gledao svog

sina kako igra nogomet, jer je znao koliko to znači njegovom sinu. On je stavio po strani nešto što je njemu bilo važno kako bi pokazao da cijeni ono što radi njegov sin. U tom trenutku shvatio sam zašto je on toliko lako prihvatio to što je njegov sin postao frum. On je bio sposoban staviti po strani svoje vlastite osjećaje. On to nije primio kao odbijanje njegovog životnog stila pa je bio u mogućnosti podržati izbor svog

Djetetu je potrebna podrška roditelja kako bi postalo pojedinac sa vlastitim identitetom. Kao što smo primijetili, iako ponekad djetetov izbor nije ono što bi roditelji preferirali, roditelji moraju biti sposobni staviti po strani svoje vlastite prioritete i voditi se onim što je najbolje za njihovo dijete.

Ogledalo emocija

Djeca, čak i mala djeca, žele biti tretirana kao pravi ljudi što ona i jesu. Oni imaju osjećaje koji su njima važni jednako kao što su odraslima važni njihovi osjećaji. Reći, "Smiješno je osjećati se tako," jednako je ponižavajuće za dijete kao i za odraslu osobu.

Djeca žele znati da ih je netko čuo. Kada se dijete žali na nešto, jedan od najboljih načina da se odgovori na to je da budete "ogledalo" onoga što je on/ ona rekao. Tako vi kažete, "Čuo sam da si rekao da je taj-i-taj bio zločest prema tebi. Je li to točno?" Isto tako, ponovite ono što ste čuli da oni kažu kako bi oni znali da ste ih čuli.

Pokušajte ne donositi prosudbe, barem ne unaprijed. Poslušajte ih i pokušajte ih razumjeti.

Jedanaestogodišnja djevojčica došla je kući ljuta i zalupila vratima. Na kraju se ispostavilo da je bila ponižena pred drugim učenicima. Učitelj je presreo poruku koju je djevojčica dala svom školskom kolegi i pred cijelim razredom pročitao naglas što je pisalo. "Ovo je najgluplji predmet i najgluplji profesor kojeg sam ikad imala," napisala je ona. Učitelj ju je prekorio pred drugima i ona je bila osramoćena.

■

Roditelji su mogli komentirati, "Strašno je to što si rekla. Zaslužila si da budeš kažnjena." To je prebrza prosudba.

Djevojčica je uistinu bila u krivu što se izrazila na taj način, ali roditelji su propustili primijetiti koliko je ona bila povrijeđena. Učitelj bi puno bolje učinio da je nasamo porazgovarao sa djevojčicom nakon sata. Njezino ponašanje nije bilo prikladno i dugovala je ispriku učitelju. Ali to ne umanjuje njezin osjećaj poniženja.

Ja sam vrlo otvoren sa svojim pacijentima. Dijelim s njima duge bitke koje sam imao sa svojim samopoštovanjem. To im pomaže uvidjeti da shvaćam njihove osjećaje. Isto tako, roditelji bi trebali dijeliti neke prikladne osjećaje sa svojom

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

djecom. Oni s njima mogu podijeliti kako u nečem nisu uspjeli, ili kako ih je netko krivo razumio.

Nemojte lagati svojoj djeci. Ona su izuzetno osjetljiva i naučit će da vam ne mogu vjerovati.

Dijete vam pokazuje sliku koju je naslikalo svojim bojicama. Možda osjećate da biste trebali reći, "To je predivna slika," ali to možda nije istina. Umjesto toga, razmotrite sliku sa djetetom, upitajte ga zašto je izabralo te boje, itd.

Moj sedmogodišnji unuk započeo je sa satovima violine. Pitao me, "Zeide, želiš li čuti kako sviram?"

Rekao sam, "Naravno!"

On je zatim odsvirao Twinkle, Twinkle Little Star, van intonacije. Bio sam u kušnji da kažem, "To je predivno," ali suzdržao sam se. Umjesto toga, rekao sam, "Znam tu melodiju. Sviraj ponovo i ja ću pjevati s tobom."

On je to učinio i bio je vrlo ponosan. Ja nisam lagao, a on je osjećao da se njegovu izvedbu cijeni.

Neki ljudi misle da stalne pohvale uvećavaju djetetovo samopoštovanje i samopouzdanje. To nije istina. Zaslužene pohvale to čine, ali ne i lažne.

Ako držimo svoje oči otvorenima, pronaći ćemo stvari koje možemo legitimno pohvaliti. Nebo zna da smo jako dobri u tome da uhvatimo djecu kada čine nešto pogrešno. Komentirajmo također i kada čine stvari ispravno.

Kada dijete učini nešto pogrešno, kritizirajte čin, ali ne i dijete. "Uznemirilo me to što si učinio" je prihvatljivo. "Ti si klutz (šeprtlja)" (ili bilo koji drugi uvredljivi izraz) ili "Zar baš nikada ne možeš nešto učiniti kako treba?" nije prihvatljivo i može uzrokovati patnju djetetu.

U redu je reći "Ne znam"

Djeca se osjećaju kao krhka bića među divovima. To im može uzrokovati dosta stresa, osim ako osjećaju sigurnost u roditeljima koji brinu o njima. Budući da su toliko ovisna o sigurnosti koju im pružaju roditelji, mnoga djeca doživljavaju svoje roditelje kao sveznajuće.

Tu se postavlja pitanje: Bi li roditelj ikada trebao odgovoriti, "Ne znam," na djetetovo pitanje, ili bi mu trebao dati nekakav odgovor koji upućuje na to da zna?

Jedan od problema je što dijete može vjerovati da roditelj sve zna i može misliti, Ja nikad neću znati tako puno. Dijete iz toga može zaključiti da nije inteligentno. Postoje mnoga bistra djeca koja su se povukla od uspjeha jer misle da nikad neće znati sve što trebaju znati.

Tako, najmudrije je da se ne pretvarate. Možete reći, "To je dobro pitanje. Ne znam odgovor, ali pokušat ću saznati." Zapamtite, veliki Raši, koji je objasnio čitavu Toru, u brojnim je prigodama napisao "Ne znam".

A što kada je roditelj lošeg raspoloženja? Bi li trebao priznati djetetu da je uznemiren? Dvije stvari treba imati na umu.

Djeca su najosjetljivija bića na svijetu. Ako ste tužni, ona to znaju bez obzira na to koliko vi to pokušavali sakriti. Još važnije, neka djeca mogu misliti da su ona uzrok roditeljeve tuge. Možda nećete uvijek moći sa djetetom podijeliti razlog svoje tuge, ali trebali biste mu dati do znanja da je razlog u nečemu što se dogodilo te da dijete nije krivo za to.

Bistro dijete može o sebi misliti kao o neinteligentnom jer nema toliko znanja kao njegov stariji brat ili sestra. Roditelji bi trebali objasniti

djetetu da mi nastavljamo prikupljati znanje kako rastemo te da ćemo u budućnosti naučiti još puno toga.

Dijete može imati negativnu maštu. On/ona može reći: "Znam da nikad neću uspjeti. Nikad neću moći naučiti svoju ulogu za predstavu." Roditelj može pokušati ohrabriti dijete riječima, "To je smiješno. Ti si vrlo bistar. Naravno da ćeš naučiti." Problem je što dijete osjeća da to nije tako i misli "Moj otac/majka jednostavno ne razumije."

Dijete se boji neuspjeha. Vi mu možete reći, "Daj da ti pokušam pomoći, vježbajmo zajedno," i ponuditi mu konstruktivnu pomoć u izazovu s kojim se suočava. Na taj način ćete prepoznati djetetove osjećaje i ponuditi mu stvarnu pomoć.

Djeca mogu imati nerealistične fantazije. Vaš susjed može vam reći, "Tvoj je Yossi rekao mom Šlomiju da idete na krstarenje. Kada odlazite?" Možete doći u kušnju da upitate Yossija, "Zašto si lagao Šlomiju?" Yossi je možda osjećao da se mora nečim pohvaliti jer ima nisko samopoštovanje. Umjesto toga, možete reći, "Rekao si Šlomiju da idemo na krstarenje. To je tvoja želja, zar ne? Pa, možda ćemo jednog dana moći ostvariti tvoju želju, ali ne možemo još sada, pa ne bismo trebali govoriti stvari koje nisu istinite." Stvari koje su izravne laži za odrasle mogu za djecu biti željna maštanja.

Šteta je što kad postanemo odrasli, zaboravimo toliko toga o tome kako smo se osjećali kao djeca. Ako pokušamo shvatiti što djetetu može biti na umu, moći ćemo cijeniti njegove/njezine osjećaje. To može izgraditi veoma čvrsto povjerenje u roditelje.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Spor na gnjev

Ereh apajim

Bolje je biti spor na gnjev nego moćan, imati samokontrolu nego li osvojiti grad.

Izreke 16,32

ADO-NAI! ADO-NAI! Suosjećajan i milostiv, spor na gnjev, obilan milosrđem i vjernošću... pjevamo u dane blagdana, a posebice na Jom Kipur. Primijetite da se odlika sporosti na gnjev nalazi visoko na listi osobina koje su pripisane B-gu.

"B-žji gnjev" je metafora za b-žanski odgovor na grešno ljudsko ponašanje. Ovo nam daje model koji u svojim životima možemo primijeniti za upravljanje svojim reakcijama kada smo isprovocirani tuđim ponašanjem. Biti spor na gnjev znači biti tolerantan, ili da upotrijebim drugi izraz, dugotrpljiv.

Izraz ereh apajim doslovce znači "dugačkog nosa". Kakve to ima veze s gnjevom? To znači da kada netko bude isprovociran (a taj netko može biti B-g) i prije nego li reagira duboko udahne, njegova gnjevna reakcija biva odgođena. Što je nos duži, što je duži udah, to je više vremena za drugačiju reakciju, reakciju poput suosjećanja ili razumijevanja, a ne gnjeva.

Svi se mi razgnjevimo, svi znamo da se u najvećem broju slučajeva ne bismo trebali i svima nam treba podsjećanje da imamo mogućnost da odaberemo drugačiju reakciju

koja će nas više odvesti u pravcu svetosti nego što bi nas odveo gnjev.

B-g nam je uzor u tome da budemo spori na gnjev, a Rabbi Moshe Cordovero, istaknuti kabalist i učitelj musara iz šesnaestog stoljeća, daje jasan opis kako znamo da je to tako, pišući:

Nema trenutka da osoba bude prehranjena i postoji osim po b-žanskoj sili koja dolje struji na nju. Iz toga slijedi da nitko nikada ne griješi protiv B-ga bez b-žanskog izlijevanja koje struji k njoj upravo u tom trenutku, a koje joj omogućuje da postoji i pokreće svoje udove. Unatoč činjenice da je ona koristi da bi griješila ta sila joj nije uskraćena ni na koji način. Umjesto toga, Sveti, da je blagosloven, podnosi tu uvredu i daje joj snage da pokreće svoje udove čak iako ona u tom trenutku tu silu koristi za grijeh i pokvarenost koje vrijeđaju Svetog, da je blagosloven, koji, međutim pati zbog toga.

Budući da je jedna od primarnih smjernica musara da oblikuje naše ponašanje prema onome što znamo o B-žjim putevima, iz toga slijedi da ako je B-g spor u gnjevnoj rekaciji na provokaciju, tada i mi, također, trebamo težiti da odgodimo našu reakciju. Kao što stih kaže: "U vrijeme gnjeva B-g sebe podsjeća na Svoju milost." Time što duboko udahnemo i ne reagiramo prebrzo, mi si stvaramo prostor u kojem se možemo podsjetiti da imamo mogućnost da umjesto svog gnjeva odaberemo drugačiju reakciju.

Biti spor na gnjev ne znači da osoba treba prihvatiti da bude žrtva, no niti postupanje u gnjevu nema neke vrline, pa makar to bila reakcija na nepravdu. Zapravo, reaktivnost je instinktivna osobina životinja, a ono što razlikuje ljudska bića od ostalih životinja je naša sposobnost da svoje emocije nadvladamo mudrošću. Rabbi Perr govori o musarskoj praksi koja pomaže da se stvori "razmak između šibice i fitilja," što može biti definicija same mudrosti. Spora reakcija pruža nam bolju perspektivu za to kako reagirati.

Ima priča o hasidskom vođi koji je dijelio "svetu vodicu" koja će zajamčeno ukloniti sve sukobe u obitelji. Kadgod bi koji muž ili žena dobili poriv da započnu svađu, on ili ona trebali su što je moguće dulje držati u ustima nešto te vodice bez da je progutaju. Ta se "sveta vodica" pokazala vrlo djelotvornom u zaustavljanju svađa i uklanjanju gnjeva. Slično tome, Alter iz Kelma je osobno donio odluku da se nikada neće

razgnjeviti prije nego li na sebe odjene posebnu odjeću koju je izdvojio kao "odjeću za gnjev."

Židovski izvori gnjev povezuju s bezumnošću ("Jer gnjev ostaje u grudima glupana") i pomanjkanjem mudrosti ("Onoga koji se razgnjevi, ako je mudar, mudrost napusti") – i doista, to su dva lica istog novčića. Kako vam djeluje netko tko je bijesan? Mudro? Kako mislite da izgledate drugima kada gnjevno reagirate? Možda glupavo? Uistinu, gnjev je najčešće nedjelotvorna pa čak i kontraproduktivna taktika, a samo budala svojevoljno čini ono što je kontraproduktivno.

Učenjaci su prepoznali da je ono što često leži u korijenu gnjeva pretjerani ponos ili samodopadnost. Rečeno je da je gnjev sličan idolopoklonstvu. "Lažni bog" o kojem se govori u tom učenju je bog samoobožavanja. Što je ego veći, to se čovjeka lakše potakne na gnjev. Rabbi Yisrael Salanter razmatrao je priču u Talmudu o čovjeku kojeg je njegova žena uvrijedila pa je otišao spavati na groblje. Rabbi Salanter je objasnio da je čovjek to učinio s namjerom da slomi ponos koji ga je poticao da gnjevno reagira.

Učeći od B-ga mi ne želimo naprečac donositi pravedan sud, jer to ne stvara prostor u kojem druga osoba ima priliku da ispravi ono čime nas je povrijedila. Koliko li je samo bolje dobiti ispriku koja može zacijeliti jaz nego zadati udarac (makar samo verbalno) koji ga produbljuje.

Drugi jako dobar razlog da se bude spor na gnjev je to što možda niste ispravno shvatili činjenice koje

su vam na raspolaganju. Jednom sam prilikom na aerodromu čekao na svoju prtljagu te slučajno čuo kako neka žena grdi nekoga preko telefona jer nije došao po nju na aerodrom. Nakon bujice pogrda uslijedila je stanka, i potom: "Hoćeš reći da postoji vremenska razlika?"

I također se morate zapitati da li je razgnjeviti se, najumješnija i najučinkovitija reakcija koje se možete dosjetiti. Kad sam već spomenuo aerodrom, jednom sam čekao u redu na carini jer je aviokomopanija nešto pobrkala i ja sam propustio let. Imao sam potpuno pravo da budem ljut, i bio sam. Međutim, red je bio dug i s obzirom da sam bio prisiljen čekati imao sam vremena dovoljno se smiriti da shvatim da ako iz sebe ispustim svoj opravdani gnjev, jako ću se dobro osjećati u tom trenutku, ali gotovo je sigurno da ću morati sam platiti za hotel te noći. Ako uspijem taj gnjev ublažiti i reagirati na drugačiji način, postoji šansa da će mi avioprijevoznik platiti hotel. Koliko je bolje biti efikasan pobjednik nego li samozadovoljni gubitnik.

Ovdje, dakle, imamo tri dobra razloga zašto da budemo spori na gnjev. A ima ih još. Zapravo, teško je smisliti i jedan jedini razlog za

pohvaliti brzanje na gnjev.

PRAKSA

Biti spor na gnjev zahtijeva da budete strpljivi i tolerantni. Hebrejska riječ za strpljivost je savlanut i ona dolazi od istog korijena kao i "patnja" (sevel) i "nosač, onaj koji nosi teški teret" (sabal). Biti strpljiv znači podnositi ili nositi svoju vlastitu emotivnu patnju. U praksi to znači postati svjestan teških emocija za vrijeme dok ih proživljavate, i tada ih jednostavno prihvatiti, čak prigrliti, tako da vas ne preuzmu i odrede kako ćete se ponašati. Vi još uvijek reagirate, ali sada reagirate vi, ne provaljuje iz vas samo vaš momentalni bijes. To je istinsko strpljenje, i za to ste određeni u tom periodu.

Sve što osvještava doprinosi uvođenju razmaka između šibice i fitilja, i u to se ubraja pisanje dnevnika, meditiranje, molitva, čitanje knjiga musara itd. Konkrentno, u ovom periodu vaš je zadatak da prakticirate metodu musara koju se može naći na mnogo mjesta, a koja savjetuje mentalno proživljavanje potencijalno izazovne situacije prije nego što do nje dođe.

Ako predvidite da ćete se naći u situaciji koja može dovesti do usijanja, probajte unaprijed zamisliti spor do kojega može doći. Tada, ako usijane riječi uistinu počnu frcati, umjesto da šokirani i uvrijeđeni uzvratite, vaš će doživljaj biti prepoznavanje: "Za ovo sam se pripremao/la." Sama ta pomisao pomoći će povećati razmak između šibice i fitilja, tog dragocjenog teritorija na kojem počiva slobodna volja i razum.

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

Iran pokreće protiv Izraela bliskoistočni rat na više frontova - analiza

TheJerusalemPost,9.4.2023. SethJ.Frantzman, Čini se da su posrednici i saveznici Islamske Republike tijekom prošlog tjedna započeli sukob s Izraelomnavišefrontova.

Tjedan napada na Izrael, uključujući rakete ispaljene iz Libanona, Gaze i Sirije, predstavlja manifestaciju iranske strategije da se Izrael suoči s višestrukim prijetnjama na različitim frontama.

Iako različite skupine mogu stajati iza napada u Gazi, Libanonu i Siriji, vjerojatno su sve te skupine povezane s Iranom. Uključene skupine uključuju Hamas, Hezbolah, Palestinski islamski džihad i druge skupine koje mogu imati drugačija ili nova imena, ali koje su posrednici Teherana.

Iran već dugo nastoji svoj sukob s Izraelom dovesti do izraelskih granica. Njegova potpora Hezbolahu i Hamasu bila je ključna za tu strategiju tijekom desetljeća. Na primjer, Iran opskrbljuje Hamas financijskom potporom i također mu je pomogao da razvije veći raketni arsenal s većim dometima za njegove rakete. Dok su Hamasove rakete nekada mogle preći svega nekoliko kilometara, sada mogu dosegnuti većinu dijelova Izraela.

Iran je također podržavao palestinski Islamski džihad, koji je još više iranski posrednik nego Hamas. Grupa ne samo da ima raketni arsenal za koji se smatra da uključuje tisuće raketa, već ima i naoružane ljude na Zapadnoj obali, a njeno vodstvo često boravi u Damasku.

Hezbolah: ključni saveznik Irana u ratu na više frontova

Hezbolah je najveći od ključnih saveznika Irana u regiji.

Organizacija koja potječe iz 1980-ih godina 20. stoljeća imala je potporu novog islamskog revolucionarnog režima u Teheranu 1980-ih, tako da je uspjela izgraditi prisutnost u južnom Libanonu. Hezbolah je također eksponencijalno porastao u svojoj moći od tada. Ne samo da ima raketni arsenal od više od 100.000 raketa, već je

razvio i sofisticiranije sustave, kao što je precizno navođeno streljivo. Zajedno s Hamasom, također ima bespilotne letjelice koje je koristio za gađanje Izraela i za prijetnju istraživanju energije uz obalu.

Iako je Hamas većinom sabijen u Gazu od povlačenja Izraela iz Gaze i pobjede Hamasa na palestinskim izborima, sada se čini da sve više može djelovati iz Libanona. Operacije Hamasa u Libanonu dolaze uz odobrenje Hezbolaha. Činjenica da je čelnik Hamasa Ismael Haniyeh doletio u Libanon 5. travnja, dan prije nego što su iz Libanona ispaljene 34 rakete na Izrael, pokazuje koliko je Hamas pojačao svoju prisutnost. Hamas ne može ispaljivati rakete niti djelovati iz južnog Libanona bez koordinacije s Hezbolahom. Rakete koje su 6. travnja ispaljene na Izrael ispaljene su usred bijela dana u blizini Tira. Ovo je područje na kojem je Hezbolah prisutan. Prošle godine Hezbolah je ubio irskog mirovnjaka UN-a u AlAqbieju u Libanonu sjeverno od Tira. U svibnju 2021. rakete su ispaljene i na Izrael iz blizine sela Seddiqine, također u okrugu Tire.

Hezbolah je posljednjih godina povećao svoje operacije u inozemstvu. To uključuje mreže Hezbolaha koje se protežu do zapadne Afrike i Južne Amerike. Najvažniji događaj su operacije Hezbolaha u Siriji, koje su započele 2012. kao podrška sirijskom režimu. Hezbolah je premjestio snage u područja u blizini Golana, područje poznato kao Hezbolahova "golanska kolona" prema izvješćima cen-

tra za istraživanje i obrazovanje Alma Research and Education Center koji pokriva prijetnje na sjeveru Izraela. Godine 2019. Hezbolah je na ovo područje doveo čak i dronove kako bi zaprijetio Izraelu. Prijetnja je neutralizirana.

Ostali elementi iranskih prijetnji Izraelu uključuju milicije u Siriji i Iraku. To uključuje Jedinice narodne mobilizacije sa sjedištem u Iraku i njihove frakcije kao što su Kataib Hezbolah i Asaib Ahl al-Haq. Iran je dronom uletio u izraelski zračni prostor iz Iraka u svibnju 2021. Iran je također nedavno lansirao dron na Izrael, 1. travnja, prošlog tjedna, iz Sirije.

Iranska ideja za rat na više frontova nije nova. Posljednjih se mjeseci hvali kako se Izrael interno urušava i signalizira da želi povećati svoje prijetnje. Iranska IRGC rekla je u nedjelju da će ove godine njena moć porasti u usporedbi s Izraelom. Izrael je također izveo vježbe u svibnju 2022. u sklopu priprema za prijetnju ratom na više frontova. U to vrijeme procjene su govorile da bi izraelski protivnici mogli ispaliti 1.500 raketa dnevno na Izrael.

Iransko učvršćivanje u Siriji

Rat na više frontova omogućen je iranskim učvršćivanjem u Siriji.

U prošlosti je Iran mogao prijetiti Izraelu korištenjem Hezbolaha u Libanonu ili PIJ-a na Zapadnoj obali i u Ga-

zi, te Hamasa u Gazi. Izrael je u prošlosti pokrenuo operacije za neutraliziranje prijetnji PIJ-a i Hamasa. Od prošle godine Izrael se također bori protiv naoru-anih pripadnika PIJ-a u Jeninu i drugih palestinskih frakcija koje su se ohrabrile protiv Izraela. Izrael je općenito pokušavao izolirati te prijetnje ili upravljati tim sukobima. Općenito, Izrael se više usredotočio na iransku prijetnju i obuzdavanje iranskog učvršćivanja u Siriji. Ova operacija je nazvana ‘Kampanja između ratova’ i trajala je mnogo godina, uključujući mnoge zračne napade na mjesta u Siriji. To je također uključivalo veće operacije kao što je ‘Operacija Kuća od karata’ u Siriji 2018. Islamski džihad također je bio na meti u Siriji u studenom 2019.

Unatoč tome, iranska prijetnja nije nestala i čini se da su njegovi posrednici i saveznici započeli sukob na više frontova s Izraelom tijekom prošlog tjedna. To je uključivalo operaciju iranskih bespilotnih letjelica 1. travnja, raketnu vatru na Gazu od 5. do 7. travnja i 34 rakete ispaljene na Izrael iz Libanona na Pesah, 6. travnja. Osim toga bilo je raketne vatre iz Sirije 8. i 9. travnja. Bilo je i napada vatrenim oružjem na Zapadnoj obali te bespilotna letjelica lansirana iz Gaze 3. travnja. Kada se pogleda šira slika, iranska hobotnica partnera i skupina nastoji ugroziti Izrael s nekoliko područja. Ovo je također bez presedana u smislu raketne vatre iz Libanona i Sirije u tako kratkom vremenskom razdoblju. Općenito, duž libanonske granice od 2006. godine prevladavao je mir. Sada Iran pokazuje da može usijati bilo koju granicu kad god to poželi koristeći razne skupine.