3-06 - Divrej Tora - AharejMot 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 28

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Na Jom Kipur u Hram u Jeruzalemu bila su dovedena dva jarca. Bacao se ždrijeb koji će jarac biti prinesen na žrtvenik, a koji će biti gurnut sa kamenite litice kod Azazela"kažnjen" za tuđe pogreške.

Ovo simbolizira ideju naše slobodne volje. U svakom su trenutku šanse da ćete ispravno postupiti 50/50. Naše su stvarne odluke vezane uz određenu točku u kojoj bi, realno, odluka mogla otići na bilo koju stranu, 50/50.

Nitko nije suštinski pravedan ili zao. Mi u svakom trenutku biramo biti pravedni ili zli, rasti ili stagnirati. A zbroj svih tih "trenutaka" definira naš duhovni i moralni status.

Mada nam slobodna volja daje ogromnu moć, ako ne uvidimo da tu moć posjedujemo, dopustit ćemo odlukama da se "jednostavno dogode", bez da aktivno koristimo svoju slobodnu volju.

Talmud kaže: Veće od dara slobodne volje je to što nam je B-g rekao da imamo slobodnu volju. Doista, kao što učimo od dva jarca, ta točka može označavati samu razliku između rasta i stagnacije... između života i smrti.■

Zagreb, 4. svibnja 2024. - 26. nisana 5784.

Paraša Aharei mot

Broj 30

divrejtora@gmail.com

(Vajikra 16,1-18,30)

Nakon smrti Nadava i Avihua, B-g upozorava na neovlašteno ulaženje "u svetost". Samo jedna osoba, Kohen Gadol, može, ali samo jednom godišnje i to na Jom kipur, ući u najskrovitiji prostor svetišta i prinijeti sveti k'toret B-gu.

Druga osobitost službe na Dan pokajanja jest biranje ždrijebom koji će

od dva jarca biti prinesen kao žrtva B-gu, a koji će biti otpremljen da ponese grijehe Izraela u divljinu.

Paraša Aharej upozorava i protiv prinošenja korbanot bilo gdje drugdje osim u Svetom hramu, zabranjuje konzumiranje krvi i detaljno opisuje zakone kojima se zabranjuju incest i ostale nastrane seksualne veze.■

Prevela Dolores Bettini

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen - prva alija - 17 p'sukim (16,1-17) i

Levi - druga alija - 7 p'sukim(16,18-24)

Prvi dio sedre bavi se službom za Jom kipur u Beit HaMikdašu - Seder haavoda. Emocionalni element uvodi se kada Tora kaže da je B-g ove zapovijedi dao "nakon smrti dvojice sinova Aharonovih". Ne možemo izbjeći, a da u nama ne odjekne ova kombinacija u kojoj Kohen gadol vrši najuzvišeniju duhovnu zadaću dok se u pozadini nalazi osobna tuga. Ti su osjećaji posebno snažni dok ovo čitanje slušamo na Jom kipur.

Prije nego li je opisana služba, kohanim su upozoreni da ne ulaze u Beit HaMikdaš osim kada imaju zadaću koju trebaju obaviti.

Cijela služba za Jom kipur, sa svim njenim pojedinostima, predstavlja jednu micvu. Aharon će uzeti junca kao žrtvu okajnicu i ovna kao žrtvu paljenicu. Odjenut će svoje naročite haljine (Kohen gadol na Jom kipur presvlači se iz svog punog kompleta od osam haljina u poseban komplet od četiri čisto bijele haljine koje je nosio kad je ulazio u Svetinju nad svetinjama). Kohen gadol pere ruke i noge deset puta tijekom dana i u mikve uranja pet puta. "Od naroda" Aharon uzima dva jarca za grijehe i ovna kao ola. Junac je pomirenje za Aharona i kohanim. Baca se ždrijeb kako bi se odlučilo kojega od dva (identična) jarca treba prinijeti kao korban a koji

će biti poslan živ u pustinju kao otposlani jarac.

Postoje dva vrlo različita stila grijeha - odbacivanje onoga što B-g kaže i udaljavanje od božanskog, te kršenje Njegovih zapovijedi u pokušaju da Mu se približi. Većina grijeha je prvog tipa; Nadav i Avihu su bili drugi tip. Kao odgovor na ove dvije suprotne motivacije za grijeh, mi imamo dvije žrtve – jednu koja se prinosila u Beit HaMikdašu, njezina se krv zapravo unosila u Kodšei kodošim, a druga se u potpunosti slala od Beit HaMikdaša. Jarci su bili identični.

Kohen gadol obavlja sve dužnosti na taj dan, uz minimalnu pomoć drugih kohanim. Svetinja nad svetinjama ispunjena je dimom prinosa tamjana kada Kohen gadol ulazi. Služba za Jom kipur je kompleksna, o njenim pojedinostima čitamo u ponavljanju Amide za Musaf Jom Kipura, kao i u čitanju Tore.

Ovaj dio nastavlja opisivati kompleksnu službu za Jom kipur. Među mnogim zadaćama Kohen gadola na Jom kipur je Vidui u ime čitavog Izraelskog naroda. Njegovo priznanje grijeha mora pratiti priznanje svakog Židova, ako se želi postići potpuno pomirenje. Rambam kaže da postoji "oproštenje zajednici" za

"manje" prekršaje, ali veći grijesi traže da pojedinac izvrši svoju vlastitu t'šuva. Čak i kad postoji "oproštenje zajednici", pojedinac mora biti dio te zajednice kako bi od toga imao koristi. Onaj koji se distancira od zajednice ne prima dobrobiti zajedničke molitve, pokajanja i pomirenja. (Ako ovo do kraja pojednostavimo, cilj je da pojedinac treba učiniti svoju t'šuva, nema "hokuspokus" i oprošteno ti je zbog onoga što su drugi učinili. Ali to što ste dio židovske zajednice potiče proces.)

Š'liši - treća alija - 10 p'sukim(16,25-34)

Tora nastavlja s detaljima službe za Jom kipur. Ona završava s "ponavljanjem" pravila Jom kipura za svakoga od nas (micvot za Jom kipur za nas brojimo iz Paršat Emor) te izjavom da dan Jom kipura pomaže donijeti pomirenje Narodu. Tako je, dakle, sam taj dan, služba u Hramu, zajednička molitva i naše osobne molitve, naš post, naše t'šuva i priznanje, kombinacija koja omogućuje da se postigne istinsko oproštenje za sebe i cijeli Izrael.

R'vi'i – četvrta alija - 7 p'sukim(17,1-7)

Zabranjeno je zaklati životinju koja će biti prinesena kao korban, izvan područja Beit HaMikdaša

S gledišta micvi

Na sličan je način zabranjeno klanje životinje za osobnu uporabu na području Hrama. Korban zaklan izvan područja je ne važeći i mora

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah

biti spaljen, meso "za vlastitu uporabu" unutar područja isto je tako zabranjeno. Oba su čin rasipnosti, pa su to stoga grešna djela koja se mogu protumačiti kao oblik "krvoprolića".

Hamiši - peta alija - 14 p'sukim(17,8-18,5)

Tora ponavlja zabranu klanja korbana "izvan" (područja Hrama) i snažno naglašava da je zabranjeno jesti krv. Krv simbolizira život.

Kada netko zakolje pticu ili "divlju" životinju (npr. jelena - za razliku od pitome domaće životinje na koju se ova micva ne odnosi), dužan je prvu izlivenu krv prekriti "prahom" (pijeskom, piljevinom, itsl.). Zabrane koje se odnose na krv ponavljaju se i naglašavaju. Krv od korbana ide na žrtvenik kao pomirenje; krv životinja koje nisu prihvatljive za korbanot mora se prekriti.

Šiši - šesta alija - 16 p'sukim - (18,621)

U poglavlju 18 navedeni su mnogi zabranjeni seksualni odnosi. Prvo, postoji općenito upozorenje da se ne oponašaju negativne pojave Egipta (odakle smo nedavno došli), te prakse kanaanskih naroda (gdje ćemo uskoro otići). Moramo isključivo slijediti B-žje zakone i propise, i živjeti prema njima.

Iz pojma v'hai bahem, "i živjeti po njima", mi učimo dva važna načela. Židovstvo nije samo religija; ono je način života. Nadalje, ovaj redak je (jedan od) izvora principa da se mnoge micvot (ali ne i sve!) stavljaju po strani ako postoji situacija opas-

Tidbits: Alija po alija

nosti po život. Po micvot treba živjeti, a ne umrijeti.

Zabranjeno je biti "intiman" bilo kojim od zabranjenih odnosa, a to su sljedeći: homoseksualni odnosi između oca i sina su (dvostruko) zabranjeni; "odnosi" između majke i sina su zabranjeni; isto tako mu je zabranjena i supruga njegova oca, čak i nakon razvoda ili smrti oca; brat i sestra (od svakog roditelja ili oboje njih) zabranjeni su jedno drugome. Postoji dodatna zabrana za očevu kćer koja nije od vlastite majke. Sinovljeva kći i kćerina kći izričito su zabranjene; zabrana vlastite kćeri izvedena je logičkim argumentom kal vahomera. Važno je zapaziti da je ova micva izvedena logikom, umjesto da je napisana. Strina (s očeve strane) ili tetka (s majčine strane) nije dopuštena. Homoseksualni čin između nećaka i očeva brata dvostruko je zabranjen. Zabranjeni su odnosi s ujakovom suprugom ili sa snahom. Bratova supruga je zabranjena, osim kada je nadjača micva o jibumu

Pojašnjenje ...

Čovjek može imati šogoricu na tri različita načina. (1) Sestra njegove žene zabranjena mu je tijekom života njegove supruge. Ako njegova supruga umre, on se može oženiti njenom sestrom. Ako se razvedu i njegova bivša žena je još uvijek živa, njezina sestra mu je zabranjena. (2) Žena njegova brata zabranjena mu je kada su oni razvedeni, ili čak ako je njegov brat umro, a da je u tom braku imao djece. Ako je brat umro bez potomstva, onda šogor i šogo-

rica privremeno imaju međusobnu vezu. Oni se ili vjenčaju u skladu s pravilima jibuma, ili se njihova "veza" raskida postupkom sličnom razvodu poznatom kao halica. Kod aškenaza postoji dugotrajna rabinska zabrana jibuma; dopuštena (obavezna) je samo njegova alternativa –halica. Međutim, sve do halice, ta je žena zabranjena svakom muškarcu. (3) Šogorica (žena ženinog brata) bit će mu dopuštena ako postane slobodna zbog smrti ili razvoda braka.

Zabranjeno je imati vezu sa ženom i njezinom kćerkom (ili majkomista je to stvar) ili njezinom unukom od sina ili kćeri. (Drugi odnos predstavlja kršenje.) Odnosi sa sestrom vlastite žene zabranjeni su za života njegove žene (vidi ranije navedeno pojašnjenje). Čovjek ne može spavati sa ženom dok je on nida (u stanju obredne nečistoće); zabranjeni su odnosi sa ženom drugog muškarca.

Vršiti obrede Moleha nad svojim djetetom zabranjeno je; to je oskvrnuće B-žjeg imena.

Š'vi'i - sedma alija - 9 p'sukim(18,22-30)

Homoseksualni postupci su zabranjeni. Spolne intimnosti sa životinjama zabranjene su muškarcima i ženama.

Ne smijemo se oskvrnuti radeći bilo što od gore navedenog. Ovi odvratni postupci onečišćuju Zemlju i uzrok su protjeravanja s nje. Takve postupke moramo strogo izbjegavati.■

Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

184. Pričekajte vani: Zabrana da kohanim ulaze u Hram bez razlike

... ne smije ući u Svetište u svako doba... (Levitski zakonik 16,2)

185. Oprosti i zaboravi: Obveza da se postupa prema službi za Jom kipur

Ovako će Aron ući u Svetište ... (Levitski zakonik 16,3)

186. Ne zanima me koliko je Hram krcat...: Zabrana klanja van (Hrama) (ako) ga nije doveo do vrata Šatora sastanka da ga prinese kao žrtvu ... smatra se krvoprolićem za tu osobu ... (Lev 17,4)

187. Pokrivanje: Obaveza da se krv pokrije ... mora izliti krv i pokriti je zemljom. (Levitski zakonik 17,13)

188. Negia!: Zabrana bliskog doticaja s osobama suprotnog spola

Muškarac se ne smije približiti bilo kakvom zabranjenom odnosu ... (Levitski zakonik 18,6)

189. Arajos - Otac: Zabrana spolnih odnosa s ocem Golotinje svog oca ... (Levitski zakonik 18,7)

190. Arajos - Majka: Zabrana spolnih odnosa s majkom ... i golotinje svoje majke nećeš otkriti (Levitski zakonik 18,7)

191. Arajos - Pomajka: Zabrana spolnih odnosa s očevom suprugom

Nećeš otkriti golotinje žene svog oca ... (Levitski zakonik 18,8)

192. Arajos - Sestra: Zabrana spolnih odnosa s bilo kojom sestrom

Golotinje svoje sestre, bilo da je ona kći tvog oca ili kći tvoje majke, bila ona rođena u domu ili izvan njega, nećeš otkriti ... (Levitski zakonik 18,9)

193. Arajos - Unuka I: Zabrana spolnih odnosa s sinovom kćeri

Golotinje kćeri svoga sina ... (Levitski zakonik 18,10)

194. Arajos - Unuka II: Zabrana odnosa s kćerinom kćeri

... ili kćeri svoje kćeri nećeš otkriti. (Levitski zakonik 18,10)

195. Arajos - Kćer: Zabrana spolnih odnosa s kćeri

196. Arajos - Polusestra: Zabrana odnosa s kćerkom očeve žene

Golotinje kćeri svog oca, rođene od tvog oca ... (Lev 18,11)

197. Arajos - Teta I: Zabrana spolnih odnosa s očevom sestrom

Nećeš otkriti golotinje sestre svoga oca ... (Lev 18,12)

198. Arajos - Teta II: Zabrana spolnih odnosa s majčinom sestrom

Nećeš otkriti golotinje sestre svoje majke ... (Levitski zakonik 18,13)

199. Arajos - Stric: Zabrana spolnih odnosa s očevim bratom

Nećeš otkriti golotinje brata svoga oca ... (Lev 18,14)

200. Arajos - Strina: Zabrana odnosa sa suprugom očeva brata

... njegovoj ženi nećeš se približiti (jer) ona je tvoja strina. (Levitski zakonik 18,14)

201. Arajos - Snaha: zabrana spolnih odnosa sa sinovljevom suprugom

Nećeš otkriti golotinje svoje snahe ... (Levitski zakonik 18,15)

202. Arajos - Šogorica I: Zabrana spolnih odnosa s bratovom ženom

Nećeš otkriti golotinje žene svoga brata... (Lev 18,16)

203. Arajos - Majka i kći: Zabrana odnosa sa ženom i kćeri

Golotinje žene i njene kćeri nećeš otkriti... (Lev 18,17)

204. Arajos - Baka i unuka I

... kćer njezina sina ... (Levitski zakonik 18,17)

205. Arajos - Baka i unuka II

... ili kćeri njezine kćeri, nećeš uzeti kako bi je otkrio ... (Levitski zakonik 18,17)

206. Arajos - Šogorica II

Nećeš oženiti ženu uz njenu sestru, i tako ih učiniti suparnicama ... za njena života (Levitski zakonik 18,18)

207. Arajos - Nida

Nećeš se približiti ženi u njezinu stanju menstrualne nečistoće ... (Levitski zakonik 18,19)

208. Nitko da ne prođe: Zabranu provođenja vlastite djece kroz vatru Moleku

Nemojte učiniti da bilo koje tvoje dijete prođe (kroz vatru) za Moleka ... (Levitski zakonik 18,21)

209. Politički nekorektno: Zabrana homoseksualnosti

Nećeš leći s muškarcem na način kako se liježe sa ženom (Levitski zakonik 18,22)

210. Tegleća marva: Zabrana bestijalnost (za muškarca)

Nemoj leći ni s kakvom životinjom da bi se obesčastio ... (Levitski zakonik 18,23)

211. S druge strane ...: Zabrana bestijalnosti (za ženu)

... i žena neće stati pred životinju da se pari s njom... (Levitski zakonik 18,23)■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja

crta dobrote

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 25 – Konstruktivni poslovi na šabat

Izrada ili uklanjanje pregrade široke pedalj, čak i ako je privremeno, zabranjeno je ukoliko je to krov ili pak zid koji služi u vjerske svrhe, no ako je takav zid ili krov već ranije postojao, prije šabata, privremeni dodatak je dopušten; vidi 315,12.4.9-10. Privremene pregrade su dopuštene ako je okolni prostor manji od pedlja (vidi 315,11-13) ili ako nema potrebe za tim prostorom, ali zidovi ne smiju biti podignuti prije krova (vidi 315,3.5- 7). U vezi kosih pregrada vidi 315,8.11.

Razbijanje ili otvaranje posude koja je cijela ili namjerno širenje otvora je zabranjeno, ali uklanjanje ili otvaranje priodadanih dijelova je dopušteno pod uvjetom da nisu trajno pričvršćeni (vidi 314,7-10) i namjera je tek da se omogući pristup sadržaju, a ne stvaranje otvora (vidi 314,14,6) ili da se koristi dijelove (vidi 308,44; 340,13). U vezi zapunjavanja otvora vidi 314,11. Čak je i privremeno otvaranje ili zatvaranje trajne strukture dopušteno kada se to čini s predmetima koji se koriste u tu svrhu, kao što su vrata, rolete i brave; vidi 308,9-10 i 313,1.3-4. Raditi rupe u tlu (ili u objektu pričvršćenom na tlo) ili zaglađivati ih zabranjeno je (vidi 313,2; 314,12; 316,11; 324,15; 333,1; 336,13; 337,14; 338,5).

Izrada, sastavljanje ili popravljanje posude je zabranjeno (vidi 279,7; 308,16; 313,5.8; 314,5; 317,3; 322,4; 340,8) osim ako neki dijelovi nisu labavi (vidi 313,6-7.9.), ili je posuda načinjena od jestivog materijala (vidi 322,4), ili je popravak izveden na nestandardan način (vidi 313,10; 336,9).

Zabranjeno je vezati ili razvezati stalni čvor (vidi 314,7-10; 317,1-7; 324,4). Dozvoljeno je zatezanje ili popuštanje vrpce za pritezanje (340, 7), ali je zabranjeno zategnuti ili popustiti ono što je makar i privremene zašiveno (vidi 317,3; 340,6), slijepiti predmete ili odvojiti predmete koji su slijepljeni (340,14).

Zabranjeno je sakupljanje biljaka ili predmeta iz prirode s mjesta na kojem su nastali (vidi 340,9) ili ih

grupirati u jedan komad (vidi 340, 10). Zabranjeno je preoblikovati tvar koja se da preobličiti [osim hrane] (vidi 314,11; 316,11) ili omekšati krutu tvar (vidi 327,4). Zabranjeno je izraditi ili uništiti čak i privremene oznake, ili načiniti površinu prikladnu za označavanje; vidi 340,3-5.

Zabranjeno je spustiti sjeme na mjesto na kojem može rasti, ili izliti vodu na mjestu gdje biljke mogu imati koristi od toga (336,3-4) ili namakati sjeme u vodi (336,11). Rezano bilje može se staviti u vodu tako da ne uvene (321,11), ali se ne smije staviti ako bi se moglo otvoriti (vidi 336,11). Zabranjeno je od biljke odvojiti dijelove koji su pustili korijen, čak kod onih koji se ne drže za zemlju (336,5-7), pa čak i ako ti dijelovi više nisu živ (336,12); i zabranjeno je podići takav predmet sa zemlje ili ga staviti na tlo (336,8).

Zabranjeno je bilo kakvo izravno korištenje (vidi 336,13) bilo kojeg dijela stabla koji je više od tri pedlja iznad tla (vidi 336,2) - na primjer, popeti se na njega (vidi 336,1), premjestiti ga (vidi 336,13), stavite nešto na njega ili nasloniti nešto na njega (vidi 277,4). Dopušteno je koristiti se drugim vrstama biljaka, pod uvjetom da ih to ne odiže od zemlje (vidi 312,6; 336,1,3), ali jestivim dijelovima takvih biljaka ne smiju se rukovati (336,10).■

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Je li na Jom HaKipurim uistinu riječ o pokajanju?

U doba Beit HaMikdaša, jedan od željno iščekivanih obreda Jom HaKipurima bilo je slanje jarca za Azazela, natovarenog grijesima nacije. Tko ili što je Azazel, i zašto mu poslati jarca?

• Stihovi stavljaju ime Azazel uz ime Hašema, sugerirajući da je ta riječ osobna imenica, koja se odnosi na neko konkretno nadnaravno biće. Ako je tako, zašto mu onda prinijeti jarca; nije li zabranjeno prinositi žrtve bilo kome drugome osim Hašemu? Nadalje, vjeruje li Tora u postojanje demonskih sila?

• Ako je, umjesto toga, Azazel naziv mjesta, što u vezi s ovom žrtvi joj iznimno dopušta da se prinese izvan granica Mikdaša?

• Bilo kako bilo, koja je svrha cijelog obreda? U kakvom je on odnosu s ostalim žrtvama toga dana? Koja je njegova uloga u postizanju pokajanja za grijehe i kako se on odnosi na pretpostavku da je potrebno da se ljudi stvarno pokaju za svoje prijestupe?

Smrti Nadava i Avihua

Paraša Aharei Mot počinje spomi-

njanjem tragične smrti Nadava i Avihua, koje je progutala vatra s nebesa nakon što su prinijeli tamjan Hašemu. Što je u njihovom postupku bilo toliko strašno da opravdava takvu tešku kaznu?

• Mnogi sugeriraju da čak i ako su braća imala pozitivne namjere, oni su bili kažnjeni zbog kršenja odgovarajućeg protokola. R. S"R Hirsch tako piše da, iako su se Nadav i Avihu poželjeli približiti Hašemu,"u žrtvenom bogoslužju nema prostora za subjektivnost ... [bliskost] se neće postići ni na koji drugi način osim slušanjem B-ga". Koje su opasnosti subjektivnog bogoslužja? Zašto bi sam R. Hirsh mogao biti zabrinut u vezi toga?

• Rašbam sugerira da na smrti ne treba gledati kao na kaznu, već kao na nesreću na radu. Prema tom gledištu, Nadav i Avihu su se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme i zadesile su ih prirodne posljedice. Postoje li "slučajne nesreće", ili se sve što se događa u svijetu mora izravno pripisati B-gu i promatrati u kontekstu nagrade i kazne?

• Navođenje smrti braće koristi se za uvođenje zakona o Jom HaKipurimskoj službi. Ka-kva je veza između toga dvojeg? Da li je svrha službe da ispravi prijestup Nadava i Avihua, ili, kao druga mogućnost, da spriječi da se to ponovno ne dogodi? Što to znači?

Centralizacija bogoslužja

Vajikra 17 upozorava da se žrtve ne prinose izvan Miškana.

• Zašto Hašem smatra bogoslužje na privatnim žrtvenicima problematična?

• Koje su prednosti i nedostaci centraliziranog bogoslužja? Kako bi se mogla razlikovati vaša služba Hašemu kada biste uvijek trebali putovati do Mikdaša da biste prinijeli žrtve, umjesto da ih prinosite u svom dvorištu?

• U kojim su razdobljima povijesti Izraela žrtve bile zabranjene izvan Mikdaša? Devarim 12 sugerira dva uvjeta za zabranu, nasljeđe od Kanana i sigurnost od neprijatelja. Kakav je odnos između to dvoje? Kakvu svjetlost to baca na moguće razumijevanje te zapovijedi?

Zabranjuje li Biblija mješani brak?

U Vajikra 18 i 20, Tora zapovijeda da se ne daje od svog sjemena Moleku. Što kršenja ove zabrane ima za posljedicu? Neki komentatori pretpostavljaju da se stih odnosi na idolopoklonički obred, poput žrtvovanja djece ili posvećivanja djece, dok ga drugi povezuju sa seksualnim prijestupima, kao što je stupanje u odnos ili brak s ne Židovom.

• Kako iz ovog teksta možete poduprijeti svako od tih mišljenja ?

■

• Iako Tora zabranjuje mješani brak sa pripadnicima sedam kananskih naroda, ona nigdje nije, osim možda ovdje, eksplicitno donijela zakon protiv braka s drugim tuđincima. Kako se može shvatiti ovaj propust i kako on može utjecati na egzegetsko čitanje ovog odlomka?■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Nagrada i kazna

Paraša u svojim uvodnim riječima podsjeća na tragični događaj koji se zbio na kraju sedmodnevne svećeničke inauguracije. Nadav i Avihu, Aronovi sinovi, prinijeli su kadionu žrtvu na svoju vlastitu inicijativu te ih je progutala vatra s neba (vjerojatno jedini slučaj u povijesti da je netko počinio pogrešku i da ga je istog trenutka pogodila munja s neba!).

Nadav i Avihu su sagriješili. Sama priroda prekršaja tema je mnogih rasprava među rabinima. Da skratim, oni su učinili nešto vrlo pogrešno. I to je jedan jedini slučaj u Tori gdje trenutno vidimo posljedice; s neba dolazi vatra i proguta ih na licu mjesta. Niti hrpica pepela nije ostala iza njih.

Običan čovjek može se upitati zašto se tako nešto dogodilo. Oni su bili veliki i pravedni ljudi. No mudar čovjek će si postaviti pravo pitanje – zašto se to ne događa češće?

Ako smo uvjereni da B-g postoji i da drži do onoga što kaže, zbog čega onda ne daje kazne koje je obećao? I kad smo već kod toga, što je s nagradama? Mi, na primjer, u Šema Jisrael kažemo da – ako "ćete slušati Moje riječi", onda će biti kiše, a ako nećete, onda je neće biti. To djeluje prilično određeno. Pa ipak, mi vidimo da ljudi ne slušaju B-ga, a kiša dolazi. I ljudi slušaju, pa kiše nema. Zašto nema jasnog sustava nagrađivanja i kažnjavanja?

Ovo je stvarno očigledno.

Recimo da odete u McDonald's i

naručite McŠpek Big Mac s ekstra McSirom. Dok pružate svoju ruku da dohvatite ovaj sendvič koji vrijeđa zakone Tore – zraka McMunje probije vedro nebo i spali vam ruku

Ako ne smijemo pogrešno izabrati, onda dobar izbor postaje besmislen. B-g je stvorio svijet u kojem posljedice naših postupaka nisu trenutne.

tako da ostane potpuno crna. Sutradan vi pokušate ponovo, i, gle, ruka postane još crnja… Obuzme vas osjećaj pokajanja, pa pokušate umjesto toga otići do Sinagoge. Na putu prema tamo na cesti nađete potpuno novu novčanicu od 500 eura. Odlučite okušati sreću i sutra-

dan, pa naiđete na 1,000 eura. Eh, sada, slijedećeg jutra probudite se ponovo prožeti željom za Big Macom. Što mislite, što ćete učiniti?

Ja mislim da ćete otići u Sinagogu.

No nećete to učiniti zato što to želite, već zato što se bojite munje i želite naći novac. Pavlov bi bio ponosan na vas.

Ovo je, naravno, ekstreman primjer, no on ilustrira poantu. B-g ne želi kompromitirati našu slobodnu volju. On ne želi robote. On želi da mi budemo ljudska bića koja razmišljaju i snose odgovornost za to. Kako bi se to moglo dogoditi, On mora ostaviti prostora sumnji, prostora za postavljanje pitanja i postupanje prema razboru. Ako ne smijemo pogrešno izabrati, onda dobar izbor postaje besmislen.

B-g je stvorio svijet u kojem posljedice naših postupaka nisu trenutne. One se često odgađaju i uvijek su blage. I makar možda trenutno ne uviđate pravednost, ako pogledate dublje, ponekad i vrlo duboko (ali ipak nikada toliko duboko da ne bi mogli razumjeti), ona uvijek postoji.

Možda nam se ne dopada, nazovimo to tako, ideja o B-gu koji je skriven od nas. Ali kada to ne bi tako bilo, mi ne bismo bili bolji od Pavlovljevih pasa. Za dar neovisnosti, ovaj frustrirajući manjak jasnoće je vrlo niska cijena koju plaćamo.

Šabat šalom.■

U ovotjednoj parši Tora nas uči da postoje dva živa bića koja na sebi nose grijehe Izraela na Jom kipur - i kroz koja dolazi pomirenje i oproštenje grijeha čitavom Izraelu. Prvi je Veliki svećenik Izraela, koji je zadužen da izvrši obred službe u Hramu, a drugi je otposlani jarac kojega će se gurnuti s litice Azazel i koji će sa sobom ponijeti grijehe Izraela.

Mnogo je toga napisano o ta dva bića i njihovim ulogama u uzvišenoj jomkipurskoj službi. Mislim da jedna od spoznaja koje se mogu iščitati iz tih različitih formi obreda za postizanja oprosta za naše grijehe leži u snažnom kontrastu između ta dva bića.

Iako su oba instrumenti u ispunjavanju ove uloge posredovanja između B-ga i nas, kontrast između Velikog svećenika Izraela i jarca doista je upečatljiv. Jedan je najsvetije i najuzvišenije ljudsko biće, odjeven u bijelo i posvećen isključivo čistoći, a drugi je jarac koji je naizgled nasumce izabran bacanjem

"ždrijeba" da bude žrtvena životinja, koji ne posjeduje ljudsku inteligenciju i duh. Kako da shvatimo ovu oprečnost tih posrednika između čovjeka i B-ga? Možda možemo shvatiti ulogu Velikog svećenika u

Pravo posvećenje

B-žjeg imena postiže se našim odnosom i ponašanjem prema drugima, te stalnom borbom za poboljšanje samih sebe

ovoj duhovnoj drami, ali uloga jarca nam zasigurno ostaje uvijena u veo tajnovitosti i čuđenja. Čitava ova stvar svakako iziskuje razmišljanje, analizu i objašnjenje.

Moje je shvaćanje da Veliki svećenik donosi oproštenje Izraelu putem života - putem života sve-

tosti i javne službe. Veliki svećenik blagoslivlja narod i svjestan je da snosi odgovornost za svoje ponašanje, te nosi tereti da bude pravi uzor svojim kolegama svećenicima i čitavom Izraelu općenito.

Nije jednostavan zadatak živjeti svetim životom duhovnog primjera i vodstva. Mi često mislimo da je posvećenje B-žjeg imena zadatak koji nadmašuje naše oskudne talente i sposobnosti. To nije istina. Pravo posvećenje B-žjeg imena, istinska borba za svetost i oprost ostvaruju se u našem svakodnevnom životu. To se postiže našim odnosom i ponašanjem prema drugima, i u našoj stalnoj borbi za osobno poboljšanje samih sebe.

Druga metoda donošenja oprosta, umiranje za tu stvar - jest guranje jarca s litice Azazel. Iako je kroz stoljeća mučeništvo nesretna osnovna linija židovskog postojanja, ono svakako nije poželjna metoda posvećenja B-žjeg imena. I kao što je to holokaust jasno pokazao, to nije

Rabbi Berel Wein:

Strana 8

Divrej Tora

nužno dobrovoljan, promišljen, odlučan osobni izbor.

Kao Azazelov jarac, to je često nepromišljen i prisilan izbor, slučajni odabir. I mada on donosi oprost za svoje i tuđe grijehe, on nije istinsko ispunjenje ljudske uloge u traženju oprosta. Očito je otposlani jarac, u praktičnom smislu, dio našeg života kao Židova, ali svi bismo trebali barem pokušati slijediti primjer Velikog svećenika.

Vodstvo

Tri glavna poroka koji iskušavaju vođe su zlouporaba moći, pohlepa i seksualni nemoral. Mi ovdje u Izraelu, nažalost itekako smo svjesni svih tih poroka. Znamo kako su oni utjecali na naše političke vođe, pa čak i na važne nacionalne odluke. Tora, ovdje u našoj tjednoj parši, izravno i neizravno govori o tim opasnostima i porocima.

Dva Aronova sina koja su umrla tijekom posvećenja Šatora / Miškana iskoristila su svoje svećeničke ovlasti. Bili su uvjereni da upute koje su dobili od B-ga putem Mošea imaju pravo zamijeniti svojim vlastitim načinom službe B-gu i bogoslužja. Talmud im također pripisuje nestrpljivost i neprihvatljive ambicije.

Oni su gledali svog oca i strica i mislili: "Kad li će se ova dvojica staraca maknuti s pozornice, tako da ti i ja možemo postati vođe generacije." Korupcija vlasti utječe čak i na najbliže obiteljske veze i odnose. Tora sebe vidi kao konačnog arbitra

moći, jasno ograničavajući i detaljno definirajući uloge i djelovanja svećenika i izraelskih kraljeva.

Proroci Izraela, kao i njegovi vjerski vođe kroz sva pokoljenja, uvijek su služili kao kočnica protiv moći koja bi se otela kontroli. Moralni zakon je trebao ostvariti ono što sama pravna regulativa ne bi mogli postići. Vrijednosni sustav Tore, s naglaskom na poniznost, poslušnost zakonu i spoznaju da Vječni razmatra i donosi sud o svim našim postupcima, ima za svrhu da ublaži i usmjeri ambiciju i moć u pravcu konstruktivnog nacionalnog dobra.

Upozorava nas se na porok pohlepe. Talmud to navodi vrlo jezgrovito: "Tko ima stotinu, želi imati dvije stotine." Takva je ljudska priroda. Tora nas mnogo puta upozorava na korupciju koju želja za bogatstvom može proizvesti kod

vođa. Ona zasljepljuje inače velike vođe i iskrivljava i skreće misli i riječi čak i svetih ljudi.

Čak i letimičan pogled na knjige Izraelovih proroka otkriva konstantan naglasak na iskorjenjivanje korupcije i mita kod najviših razina vlasti. Naravno, kada se ta urođena značajka pohlepe, koja postoji u svima nama, poveže s gore opisanim porokom prekomjerne moći, postaje smrtonosna za sve strane. Pohlepa je ta koja nas čini slijepima za posljedice našeg ponašanja. Pohlepa nas tjera da nekako povjerujemo da nam dovoljno nikad nije dovoljno.

Ovotjedna parša nam daje jasne detalje zabranjenih seksualnih odnosa koje zakon Tore zapovijeda. Ovaj dio parše ujedno je i čitanje Tore za poslijepodnevnu službu na Jom kipur. A sveti ljudi ne mogu biti društvo koje odobrava sve vrste seksualnih aktivnosti i promiskuitet. Ova vrsta ponašanja postala je pošast našeg društva. Nebrojene tragedije i disfunkcionalne obitelji posljedica su ove vrlo sumnjive vrste "slobode" koja je sada toliko ukorijenjeni dio zapadne civilizacije.

Tora nam opet ističe put ka normalnom, produktivnom i zdravom životu. Sve lekcije i poruke ovotjednog čitanja Tore trebale bi biti sastavni dio temelja današnjeg židovskog života i našeg neprekinutog narodnog preporoda.

Šabat šalom ■

(nastavak s 8. stranice) Rabbi Berel Wein: Životom ili smrću

Rabbi Yissocher Frand:

Kal v'homer iz Kisuj haDam

Parša Ahrej Mos sadrži biblijsku zapovijed o prekrivanju (zatrpavanju) krvi nakon klanja ptice ili 'haja' (ne-domaće životinje). Taj propis, znan kao 'kisuj haDam', zahtijeva da barem dio krvi zaklane ptice ili životinje bude prekriven zemljom. Talmud (Hulin 87a) iz postavljanja glagola 'zaklati' i glagola 'prekriti' jednog uz drugog u Tori izvlači zaključak da kao što je ptica zaklana nečijom rukom, njena krv mora biti prekrivena nečijom rukom. To znači da čovjek ne smije nogom nagurati zemlju preko krvi (što bi bio najjednostavniji način da se to učini). Razlog je to da njegovo ispunjavanje zapovijedi ne postane sramotno (šelo jehej micvos bezujos alav). Ako se micva može izvršiti rukom, tada bi njeno izvršavanje nogom bio čin nepoštovanja prema micvi. Kada god činimo micvu, moramo ju činiti na način na koji joj iskazujemo najviše poštovanja.

Isti taj koncept primjenjiv je po-

svuda. Primjerice, tijekom Sukota, prema 'etrogu' se treba odnositi s poštovanjem jer je on dio micve koju ispunjavamo. On tada ima status 'hefca d'micva'. Jednako tako, ploče koje koristimo za 'suke' tijekom tog blagdana, nazivaju se 'imenom Neba' i prema njima se treba odnositi s poštovanjem. Dan nakon Sukota, one ponovo postaju obične ploče koje možemo koristiti za što god poželimo.

Beis haLevi iznosi vrlo zanimljiv koncept u parši Teruma. Kada siromah uđe u šul i zatraži novac, u tom trenu on postaje 'hefca d'micva' kroz koju netko ispunjava micvu davanja milostinje. Ako nam Tora kaže da se prema krvi zaklane ptice trebamo odnositi s poštovanjem 'kako se ne bismo prema micvi odnosili sramotno', s koliko bismo se više poštovanja trebali odnositi prema ljudskom biću kada uz pomoć njega ispunjavamo micvu!

Zbog velikih potreba ljudi, često

smo – u svojim domovma i na svojim radnim mjestima – obasipani molbama ljudi za milostinju. Te molbe stižu u svako doba dana i noći pa ponekad budemo u raspoloženju "samo mi se makni s puta!"

Važno je zadržati u mislima 'kal v'homer' Beis haLevija: ako krv moramo prekrivati koristeći ruke, a ne noge, kako ne bismo obezvrijedili micvu, koliko više moramo biti osjetljivi u odnosu prema drugim živim i osjećajnim ljudskim bićima.

Umrli su ponovo i ponovo

Na početku parše Ahrej Mos, odmah nakon smrti dvojice Aronovih najstarijih sinova, Aronu je dana micva vezana uz ritualnu službu na Jom Kipur. Ipak, u tom stihu postoji višak: "Hašem se obratio Mošeu nakon smrti dvojice Aronovih sinova, kada su prišli Hašemu pa su umrli." (Vajikra 16,1) Zašto se u jednom stihu dva puta spominje da su Aronovi sinovi umrli?

Šemen HaTov odgovara na ovo pitanje povezujući to sa dobro znanom gemarom (Moed katan 24a): kada je Rabi Johananu rečeno da je umro Rabi Hanina, on je poderao 13 slojeva skupocjene vunene odjeće (zbog žalovanja) i rekao "Otišao je čovjek kojeg sam se bojao." Talmud

Strana 10

Divrej Tora

postavlja pitanje zašto je Rabi Johanan poderao odjeću nakon što je čuo 'vijesti iz daleka'? Uobičajeno je, naime, to činiti samo u trenutku kad su vijesti 'vruće' (kada je tragedija svježa). Talmud odgovara: Rabini su drugačiji jer se svi trenuci u kojima se citiraju njihova učenja smatraju 'vrućim trenucima' (čak i puno nakon njihove smrti).

Tako je i sa dvojicom Aronovih sinova koji su bili 'blizu B-ga i kroz koje je On bio posvećen'. Oni su bili znameniti ljudi Izraela i svijeta. Kad su u pitanju takvi ljudi, praznina nastala njihovim odlaskom osjeća se stalno, a ne samo u trenutku njihove smrti. Ahrej mos (nakon njihove smrti) v'ajamusu (njihova smrt se ponovo osjetila).

Posebna b-žanska ljubav donosi posebnu b-žansku odgovornost

Mišna kaže u Pirkei Avos (Etici očeva, 3,18): On (Rav Akiva) znao je govoriti – Čovjek je voljen jer je stvoren na B-žju sliku; no dokaz je još veće ljubavi to da mu je otkriveno da je stvoren na B-žju sliku, kao što je rečeno: 'Jer na sliku B-žju stvori On čovjeka' (Berešit 9,6). Voljena su djeca Izraela jer su djeca Sveprisutnog; no dokaz je još veće ljubavi da im je otkriveno da su djeca Sveprisutnog, kao što je rečeno, 'Vi ste djeca Hašema, vašeg B-ga' (Devorim 14,1).

Vrijedno je primijetiti da je stih, korišten kako bi naglasio ideju da je čovjek stvoren na sliku B-žju, stih iz parše Noah (Berešit 9). Pomalo je neobično citirati stih iz 9. poglavlja kada u 1. poglavlju Berešita Tora jasno kaže: "I stvori B-g čovjeka na Svoju

sliku, na sliku B-žju stvori ga." (Berešit 1,27). Zašto je Rabi Akiva, s ciljem da nam predoči činjenicu da je čovjek voljen jer je stvoren na sliku B-žju, koristio stih iz 9. poglavlja, a preskočio prvo spominjanje istog u Tori?

Isto tako, kako bi podupro ideju da se Svemogući prema Izraelu odnosi kao prema svojoj djeci (banim), Tanna ide sve do Sefer Devorim, dok je ta ideja iznesena mnogo ranije u Tori – u knjizi Šemot, u kojoj kaže: "Moj sin, Moj prvorođenac, Izrael." (Šemot 4,22)

Rav Josef Dov Soloveitchik daje krasan komentar: 'Hiba jesera' (veća ljubav) koju B-g iskazuje čovjeku ponad svih drugih stvorenja, i 'hiba jesera' koju B-g iskazuje Izraelu ponad svih drugih naroda, dolazi sa odgovornošću. B-žanska ljubav nije besplatan dar. Ona dolazi sa zahtjevima i obvezama. Rabi Akiva preskočio je prvo spominjanje toga da je čovjek stvoren na B-žju sliku i citirao je stih iz parše Noah jer tamo je stvaranje čovjeka na sliku B-žju po-

vezano sa zabranom ubojstva: "Tko prolije čovjekovu krv, njegova će krv biti prolivena jer na sliku B-žju stvori B-g čovjeka." Gdje je B-g obznanio čovjeku svoju posebnu ljubav? Tamo gdje ga je poučio njegovim posebnim odgovornostima.

Jednako tako, kada je riječ o hiba jesera u odnosu prema židovskom narodu, stih koji prvi puta spominje odnos oca i djeteta kao sliku odnosa između B-ga i Izraela je besplatan dar. To se nalazi u izjavi upućenoj faraonu. Rabi Akiva želi da Izrael shvati da ih njihov poseban odnos sa B-gom povezuje i sa posebnim kodeksom ponašanja: stih u Devorim daje tu poveznicu: "Vi ste djeca Hašema, stoga nemojte urezivati znakove na svom tijelu i brijati se između očiju zbog mrtvaca." Posebna ljubav proizlazi iz činjenice da je židovski narod drugačiji. Zato što su B-žja djeca, moraju se ponašati drugačije. Na taj način On obznanjuje Svoju posebnu ljubav prema njima.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Kal v'homer iz Kisuj haDam

Rabbi David Stav:

Zdravo društvo

Parša Aharej Mot posvećuje cijelo poglavlje posebnoj službi svećenika za Jom Kipur. Kada je ulazio u najsvetiji dio Hrama – Svetinju nad Svetinjama – on bi prinosio tamjan i molio posebnu molitvu za cijeli narod Izraela. To se događalo na najsvetiji dan u židovskom kalendaru.

Drugi dio parše posvećen je drugoj komponenti svakog društva. On sadrži poduži popis zabranjenih seksualnih odnosa i ozbiljna upozorenja o tome da izbjegavamo oponašati kanaansku i egipatsku kulturu koje su dozvoljavale, pa čak i ohrabrivale, incestualne (rodoskvrne) odnose. Zašto Tora povezuje Jom Kipur i velikog svećenika sa incestualnim odnosima?

Nije slučajno da se u židovskoj tradiciji stihovi o zabrani incestualnih odnosa čitaju u sinagogi tijekom molitve Minha za Jom Kipur. Odmah nakon toga, Tora nastavlja sa izazovom da se bude svet: "Budite sveti jer sam Ja svet." (Lev. zakonik 19,2).

Komentatori se pitaju kako bi trebalo tumačiti ovaj stih. Treba li ga smatrati zaključkom prethodnog odjeljka, koji govori o zabrani incestualnih odnosa, ili bi nam on trebao biti uvod u novu temu?

Nastavljajući, nakon ove dramatične objave, sa stihovima o tome da trebamo biti sveti, otkrivamo da su to dobro poznate zapovijedi. Ta aura svetosti čini nam se vrlo daleka. Tora zapovijeda: "Svaki čovjek neka se boji svoje majke i svog oca, i držite moje šabate. Ja sam G-spod, vaš B-g. Nemojte se okretati bezvrijednim idolima i ne pravite sebi livena božanstva" (stih 3-4).

Ovdje su zapovijedi o odnosu prema B-gu i prema bližnjima, poput zapovijedi o držanju šabata, zabra-

ne štovanja idola i zapovijedi o poštovanju roditelja.

Kasnije u parši, obveze koje Tora smatra religijskim uputama postaju još više izmiješane s društvenim obvezama. Zapovijedi koje vrše pojedinci pomiješane su s onima koje vrši cijeli narod, i sve se to nabraja zajedno, kao jedna cjelina.

Svako kućanstvo je mali hram. Dom je mjesto na kojem djeca razvijaju ispravan stav prema roditeljskom autoritetu i vezama između generacija.

Možda pristup 's vrha prema dnu' kojim razumijemo ovu paršu, može pomoći da otkrijemo jedan od temeljnih principa Tore. Tko je 'sveti čovjek'? Slika koja nam prva pada na pamet je anđeo sa dugom bijelom bradom koji nosi posebnu odjeću i izgleda kraljevski. No, to ne mora biti slučaj. Ili čak ako to uistinu i jest slika svetog čovjeka, nije

jedina.

Prema svim mišljenjima, Veliki svećenik, koji je morao ulaziti u Svetinju nad Svetinjama, trebao je biti poseban, svet čovjek. Međutim, on nije bio jedini od koga se tražila težnja za svetošću.

Svaki Židov koji voli svog supružnika i obitelj pripada u tu domenu svetosti. Zato Veliki svećenik ne smije biti samac ili udovac. On mora biti oženjen. Tora nas uči da čovjek ne mora postati pustinjak kako bi postigao svetost. Svećenik mora biti oženjen. Inače on ne može razumjeti svijet i uistinu biti dio njega. Zbog toga što je Veliki svećenik oženjen, od njega se može tražiti da razumije značenje ljubavi i, sukladno tome, ozbiljnost zabrane incestualnih odnosa i iniciranja neprikladnih tjelesnih kontakata.

Pa ipak, izazov svetosti ne prestaje ovdje. On je proširen također i na odnose među roditeljima i djecom. Svako kućanstvo je mali hram, kojeg održavaju djeca u obitelji. Dom je mjesto na kojem djeca razvijaju ispravan stav prema roditeljskom autoritetu i međugeneracijskim vezama. To je i mjesto na kojem čovjek uči kako stvoriti 'uporište svetosti' unutar obitelji. To uključuje vremena u kojima se obitelj okuplja i razgovara, kada uživaju jedni u drugima, i tako dalje.

Zapovijed "svaki čovjek neka se boji svoje majke i svog oca" pripada u domenu svetosti, baš kao što šabat stvara svetost u domeni vremena. Na taj način Tora otkriva kako najsvetiji čovjek, na najsvetijem mjestu, u najsvetiji dan, može izliti svoju svetost i proširiti ju na područja naših života.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Ephraim Buchwald:

Židovska metoda postizanja moralnog savršenstva

U ovotjednoj paraši, parašat Aharei Mot, čitamo jedan od ozbiljnih poziva Svemogućeg narodu Izraela.

B-g kaže Mojsiju da govori s djecom Izraela i da im kaže, Levitski zakonik 18,2: םֶּכיֵקלֹ־ֱא םשה ,יִנֲא, Ja sam VJEČNI, vaš B-g. On kaže narodu da ne vrše običaje egipatske zemlje iz koje su otišli niti da usvajaju običaje kanaanske zemlje, u koju ulaze, već da umjesto toga vrše B-žije zakone i čuvaju B-žje odredbe. Upozorenje završava riječima, Levitski zakonik 18,5: יַטָּפְׁשִמ

, I držat ćeš Moje odredbe i Moje zakone koje će ljudsko biće izvršavati i živjet će, Ja sam VJEČNI.

Kako li je samo izazovno živjeti posvećenim životom, životom dostojanstva i životom smisla! Svemogući je to znao. On je jasno razumio da će egipatska laskanja uvijek svjetlucati u umovima Izraelaca koji su napustili tu zemlju, i da će kanaanska iskušenja stalno biti tu da stavljaju na kušnju Izraelce koji su ušli u zemlju.

Doista, Midraš (citiran u Sefer haParashiot od Eliyahua Kitova, Acharei Mot str. 46-49) slikovito opisuje pijanu razbludnost i bakanalije koje su hebrejski robovi iskusili u Egiptu, potaknuti od svojih egipatskih gospodara. Unatoč tome što su bili robovi, redovito su pozivani da sudjeluju u krvavim svetkovinama gladijatora koje su se održavale na egipatskim stadionima. Kako spokoj šabata može zasjeniti ta iskušenja? Kako smislenost učenja Tore može ugušiti iskušenja za sudjelovanjem u seksualnim orgijama u Kanaanu? Svemogući je to znao i razumio. I zato u Levitskom zakoniku 18,5,

B-g, zapravo, govori židovskom narodu: To se ne može dogoditi spontano, ne može se dogoditi proučavanjem filozofije ili teologije. Jedini način na koji se židovski narod može oduprijeti provokativnim silama zla i zavodljivom iskušenju požude jest obrazovanjem i uvježbavanjem – rigoroznim treniranjem i pripremom.

Primjereno se odijevati, adekvatno se hraniti, davati cedaka siromašnima i ispravno voditi intimni život – to je bit izgradnje moralnog karaktera.

Kako osoba može živjeti etičkim i moralnim životom u svijetu koji svim silama radi na tome da je udalji od dobra? Čini se nemogućim! Ali judaizam ima najučinkovitiju metodologiju koja je središte njegove revolucionarne obrazovne filozofije. Jednostavno rečeno, židovsko obrazovanje se pokazalo kao najučinkovitije sredstvo obrazovanja velikog broja ljudi, tijekom dugih vremenskih razdoblja, za etički i mora-

lni život. Možda postoji neki izolirani guru na Himalaji koji, sa svojih deset sljedbenika, živi uzvišenim etičkim i moralnim životom. Ali kako odgajati naciju od stotina tisuća osoba da živi uzornim moralnim životom? U čemu je tajna židovske obrazovne filozofije? Etičko i moralno obrazovanje. Jednostavno nije dovoljno reći: "U srcu se osjećam kao moralna osoba!" Nije dovoljno vrištati u nebesa i proglasiti se moralnom osobom. Suština je da se etika i moral postižu kroz obučavanje vještina, baš kao i sve druge vještine, a tajna formula koja to omogućuje su rituali judaizma.

Iako drugi često ismijavaju rituale i ritualnu obuku kao judaističku pretjeranu kompulzivnu opsjednutost sitnicama i detaljima, ispravno prakticiranje rituala je izvanredno učinkovito. Pravilno odijevanje, prikladno jedenje, davanje milostinje siromašnima i ispravno vođenje intimnog života – to je bit izgradnje moralnog karaktera. Jednostavnim izgovaranjem blagoslova prije jela ili redovitim ubacivanjem pet, deset ili dvadeset centi u kutiju za dobrotvorne priloge te prakse vode etičkom i moralnom životu. To je točno ono što Tora misli kada naviješta, Levitski zakonik 18,5:

i držat ćete moje odredbe i moje zakone,

i živjet ćete po njima!

Najbolje čuvana tajna židovskog života je neviđena djelotvornost židovskih rituala – najbolje čuvana tajna ljudskog moralnog obrazovanja. Društvo ne samo da može živjeti od njih, već se i uspješno razvijati kroz njih.

Neka ste blagoslovljeni.■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski: Primjenjivanje

ovih načela...

Tora kaže: "Nećete činite kao što Egipćani, čiju ste zemlju napustili, čine, niti kao što Kanaanci, na čiju zemlju ulazite, čine."

Što to može značiti? Već postoje 365 specifičnih zabrana. O čemu Tora ovdje govori?

Postoji mnogo dopuštenih aktivnosti koje je Židov obavezan činiti kao dio svoje službe Vječnom. Jesti jer si gladan i spavati jer si umoran, nisu aktivnosti jedinstvene ljudskom rodu. I životinje rade te stvari. Židov treba usmjeriti sve svoje aktivnosti ka Vječnom. Npr. jesti jer mu treba hrana da bi služio Vječnom, spavati da se primjereno odmori kako bi mogao služiti Vječnom. Zarađivanje novca, pa čak i stvaranje potomstva, može se usmjeriti u službu Vječnom.

To je ono na što je Tora mislila. Egipćani i Kanaanci nisu usmjeravali svoje nevjerske aktivnosti B-gu. Židovi bi trebali biti drugačiji. Kralj Solomon je rekao: "Spoznajte B-ga na svim svojim putovima" (Izreke 3,6). Bill Wilson je to ponovio u 12. koraku, "Primjenjivati ova načela u svemu što radimo".

B-g je prisutan tamo gdje je dobrodošao

Šator sastanka koji prebiva s njima usred njihovih nečistoća (16,16)

"Čak i kad su u stanju onečišćenosti, B-žanska prisutnost je s njima" (Joma 57a).

Premda će nepoštivanje B-žanske moći postaviti barijeru između čovjeka i B-ga, ona je na neki način poput zrcala providnog u jednom smjeru. Mi sebe dovodimo do toga da bude-

mo udaljeni od B-ga, ali On se nikada ne distancira od nas. Ovo je prilično lako za razumjeti. Ponekad vidimo djecu koja odbacuju svoje roditelje, ali bez obzira koliko dijete bilo prkosno, ljubav roditelja prema njemu je jednako snažna kao i uvijek, i oni čeznu da im se ono vrati.

Svatko tko ima duboki osjećaj nevrijednosti

živi u neznanju da u sebi nosi dah B-žji

Kad se R. Mendel iz Kotzka po prvi put pridružio sudu R. Simche Bunima iz P'shis'che, ovaj ga je upitao: "Mladiću, gdje se nalazi B-g?" R. Mendel je odgovorio: "Cijeli svijet je pun Njegove slave". R. Simchah Bunim je ponovio: "Mladiću, pitao sam te, gdje se nalazi B-g?" R. Mendel je odgovorio: "Nema mjesta koje je bez Njega." R. Simchah Bunim je ustrajao dalje: "Mladiću, pitam te, gdje se nalazi B-g?" R. Mendel je rekao: "Ako vas moji odgovori ne zadovoljavaju, onda recite vi meni." R. Simchah Bunim je rekao :"B-ga se može naći gdje god je dobrodošao."

"Onaj koji je uznositih očiju i velikih želja, njega ne mogu podnijeti" (Psalmi 101,5). U vezi sujetne i arogantne osobe Talmud citira B-ga da kaže: "On i ja ne možemo biti na istom mjestu" (Arahin 15b). B-g je doista posvuda, ali On povlači svoju prisutnost od sujetne i ohole osobe.

Počiniti grijeh ne znači nužno poreći

ili odbaciti B-ga. Osobu je možda jednostavno prevladao nagon kojeg nije potisnula, ili možda nije shvatila da je grijeh udaljava od B-ga. Međutim, sujetna, egoistična osoba je sama sebi svoj bog. S obzirom da ne mogu biti dva boga, ako osoba za sebe misli da je bog, ona ne može vjerovati u pravog B-ga. Ne postoji tako apsolutan oblik idolopoklonstva kao kod osobe koja obožava samu sebe.

U mojim knjigama o samopoštovanju, iznio sam mišljenje da su sujeta i uobraženost očajnički pokušaji samoobrane, pri čemu se osoba pokušava nositi s osjećajem vlastite nevrijednosti. Bio sam oduševljen kad sam ustanovio da tako veliki autoritet kao što je Rabbeinu Yonah potvrđuje ovaj koncept. "Sujetna osoba nastoji nadoknaditi svoj osjećaj manjkavosti uz pomoć grandioznosti" (Rabbeinu Yonah al HaTorah, str. 156). Osoba koja ima zdravo samopoštovanje ne traži pohvalu i odobravanje drugih kako bi je to podsjetilo da vrijedi.

Ako osoba uistinu vjeruje da posjeduje B-žansku nešama, shvatit će da ima veliku vrijednost, pa čak i ako je možda zastranila u svom ponašanju, ona je ipak dostojna zbog B-žanske nešama koju ima. Svatko tko ima duboki osjećaj nevrijednosti mora biti u neznanju da u sebi nosi dah B-žji.

Čovjekova bliskost s B-gom uspostavljena je posredstvom njegove nešame, koja želi biti ujedinjena sa svojim Izvorom. Poricanje posjedovanja B-žanske nešame isključuje bliski odnos s B-gom.

B-g je uz nas čak i kada smo sagriješili. Sve dok osjećamo želju da budemo bliski B-gu, mi imamo spoznaju da smo od Njegove suštine i da smo sposobni postati duhovniji. To otvara vrata tešuvi i upravo zbog toga se gornji stih nalazi u tekstu službe za Jom kipur.■

Biseri hasidske mudrosti

očni sa samim sobom

Od onoga dana kada je završila njihova svadbena svečanost, podnosio je reb Jichak iz Vorke svakodnevne prigovore svoje hirovite žene. Čvrsto je on odlučio da u tišini otrpi sve dok to bude potrebno. Ali kada je vidio da se ona na isti način odnosi i prema njegovim suradnicima, odlučio je potražiti savjet kod svoga učitelja, reba Davida iz Lelova.

Rebe ga sasluša, pa tiho doda: "Nisi trebao dolaziti do mene. Bolje ti bi ti bilo da upitaš samoga sebe!"

esebična se ljubav uzdiže iznad vlastitih potreba. Ona predstavlja nadilaženje samoga sebe, istinsko povezivanje s dušom druge osobe i, na taj način, s B-gom. Kad je ljubav transcendentna, dosežete do višeg plana; zajedno dosežete do B-ga. Ne postoje uvjeti za takvu nesebičnu ljubav; kada je transcendentnost u fokusu naše ljubavi, mi prestajemo sa stalnim promjenama naših želja i potreba.

Uvjetovana, sebična ljubav nestaje kad njezini uvjeti nisu zadovoljeni, dok je bezuvjetna, nesebična ljubav postojana i vječna. Uvjetovana ljubav nerijetko donosi zatiranje ili podređivanje jedne individue; umjesto da dvoje postanu jedno, ljubav dominantne osobe sagori onu drugu. S druge strane, bezuvjetna, transcendentna ljubav omogućava da stavite na stranu svoje sebične želje i volite drugu osobu na odgovarajući način.

~ R. Menachem Mendel Schneerson

Reb Jichak je zapanjeno gledao u daljinu. Znao je on da ga rebe pokušava nečemu podučiti, ali nije razumio niti riječi. Tada se prisjeti riječi Baal Šem Tova: "Ako te suradnici ne poštuju, mora da se loše ophodiš s njima. Ako te djeca izluđuju, zaokupljen si pogrešnim mislima. Ako te žena kudi, to je zato što loše kontroliraš svoje riječi. Ako svoje misli, riječi i djela uskladiš, tada se sva muka pretvori u zadovoljstvo."

U trenutku je reb Jichak razumio svoga učitelja. Ako želi popraviti situaciju, mora početi od samoga sebe.

ospodaru svijeta!

Prvo mi daj snage da zgriješim na sve načine na koje sam morao zgriješiti. A potom mi daj još više snage da popravim sve što sam zgriješio i da se pokajem iz dubine svoga srca.

~ R. Arje Leib ben Sara

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

li izdržati svoje padove?

Prinos omera sastoji se od ječma, tipične životinjske hrane. Drugi dan Pesaha, jednim omerom (mjerom od približno 1,9 litre) ječma mahalo se u šest smjerova (gore, dolje i u četiri strane svijeta). Postavljamo pitanje: Zašto mahati ječmom? Zašto ne mahati pšenicom, hranom za ljude? Evo odgovora. Ječam, zato što je životinjska hrana, predstavlja razmišljanje poput životinjskog. Za vašu prosječnu kravu, ništa ne može biti bolje od toga da ju se izvede na pašu ili da žvače svježe sijeno. To je njen smisao života – ugađanje tijelu. Životinje ne razmišljaju previše o svrsi života i rijetko provode vrijeme promišljajući o dobroti i veličini Stvoritelja.

Nažalost, za neka ljudska bića isto

to vrijedi većinu vremena, a za nas ostale s vremena na vrijeme. Kada sagriješimo* to je zato što je naš mozak skliznuo u životinjski način funkcioniranja. Dovoljno je loše ako je to rezultat toga što smo konzumirali previše "ječma". Daleko je gore kada svjesno donesemo glupu odluku da uklonimo svoju ljudsku svijest i ponašamo se i postupamo poput kakvog majmuna ili magarca.

Ali, BEZNAĐE NE POSTOJI!

Kad je kohen mahao prinosom omera u Beit HaMikdašu, on je činio nešto izuzetno. Njegovo nečujno mahanje odašiljalo je snažnu poruku svakom ljudskom biću diljem kugle zemaljske: SVIJET JE ISPUNJEN B-ŽJOM SLAVOM! Ne postoji mjesto - fizička lokacija ili duho-

vna situacija – koja je lišena B-žje prisutnosti. Zbog toga "ne postoji beznađe." Bez obzira koliko je mjesto na kojem se nalazite ne-sveto ili oprečno svetosti, bez obzira koliko ste odluka nesvetih ili oprečnih svetosti donijeli u životu (čak i prije samo nekoliko minuta), B-g je točno tu uz vas, i ispunjava taj prostor Svojom slavom.

I to je vrijeme kada se karakter Židova nalazi na ispitu. Hoće li predate meč, prihvatiti svoje sadašnje raskalašeno stanje i nastaviti se udaljavati od B-ga i Njegove Tore? Ili će izdržati sve što mu se pojavi na njegovom putu kako bi održao svoje Židovske uspjehe postignute do ovog trenutka i nastaviti dalje čeznuti i usrdno moliti B-ga da mu dopusti da Mu priđe sve bliže i bliže? Židov koji svoje lice skriva od B-ga zbog svojih neuspjeha ne samo da neće uspjeti biti dobar Židov, nego će se kvariti, ne daj B-že. Kao Židov, uvijek morate imati na umu sljedeće: Nije bitno koliko je prljavo, B-g je tu. Ja mogu i ja ću se vratiti.

A gutn Shabbos!

Šabat šalom!■

Prevela Tamar Buchwald

TJEDNI ZOHAR: AHAREI MOT

Paraša Aharej Mot opisuje redoslijed rada Velikog svećenika u hramu na Jom Kipur; stoga je se čita i na taj dan. Međutim, komentatori postavljaju pitanje zašto parašu koja se bavi Jom kipurom čitamo u proljeće?

Dakle, ono što je zajedničko proljeću i Jom Kipuru je da u vrijeme jednog i drugog mi određujemo svoju sudbinu. Na Jom kipur tešuva (pokajanje), tefila (molitva) i cedaka (dobrotvornost) imaju moć da izmijene odluku, a isto tako tijekom proljeća, dok se suočavamo s čišćenjem omera, potrebna nam je snaga očišćenja Jom kipura, kako bismo se povezali s našim "istinskim ja".

Aharej Mot se bavi Jom kipurom i radom velikog svećenika, što se odnosi na energiju heseda - moći davanja i dijeljenja. Hesed ima moć liječenja, a u naše dane kada nemamo Velikog svećenika mi taj posao trebamo preuzeti na sebe. Znači, moramo se zapitati kako bismo mogli unijeti hesed u svaki postupak i

■ svaku misao koju imamo tako da naš život bude ispunjen energijom ozdravljenja.

Zohar na ovu parašu počinje s dva citata iz psalama: "Služite G-spodinu sa strahopoštovanjem i slavite njegovu vladavinu s drhtanjem" (Psalmi 2,11) i "Služite G-spodinu s radošću; dođite predanj s radosnim pjesmama" (Psalmi 100,2), pa pita kako mogu postojati oba ova stiha?! I odgovara da riječ "strahopoštovanje" ne treba tumačiti u skladu s njezinim današnjem značenjem. Slova riječi "strahopoštovanje" (jir'a הארי) također čine (s drugačijim samoglasnicima) riječ

"vizija" (jire הארי). Stoga, kad imamo "strahopoštovanje" mi zapravo imamo "poštivanje". Možemo vidjeti i shvatiti da postoje stvari koje su veće od nas i tada postajemo ponizni i postupamo sa skromnošću i obuzdavanjem, i upravo to je mjesto s kojeg možemo početi rasti, uzdići sebe i u svoje živote privući silu života.

Naš je duhovni rad namijenjen nama, ne B-gu. On je stalno održavanje energetskog toka iz gornjih svjetova prema nama, a kako se sve to događa po sistemu uzroka i posljedice, postoje neke stvari koje ne treba činiti, kao što je već rečeno o Tori, da ona može biti ''začin''- oduševljenje - uživanje života ili otrov – sve je stvar toga kako ju mi izvršavamo, i tek onda možemo postići sreću, radost i naklonost prema Stvoritelju. U tome se sastoji naša slobodna volja, na koju se frekvenciju želimo povezati.■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Rabbi Menachem Leibtag:

Aharei Mot: Druga polovica Sefera Vajikra

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Usred Parše Aharei Mot, dolazi do nagle promjene u Sefer Vajikra.

Iako se njezinih prvih 17 poglavlja bavilo isključivo zakonima koji se odnose na Miškan, u 18. poglavlju nalazimo cijeli odjeljak o zabranjenim bračnim vezama [poznatijim kao "arajot"] koje djeluju posve nepovezano s Miškanom.

Zatim, u Paršat Kedošim, nalazimo još jedan skup zakona (uglavnom etičkih) koji nemaju gotovo nikakve veze s Miškanom.

Dakle, što drži Sefer Vajikra na okupu?

Trebamo li zaključiti da su to prvenstveno zakoni koji se odnose na Miškan plus nekoliko 'dodataka'? Ili, postoji neko tematsko značenje u ovom prijelazu koje bi nas moglo dovesti do dubljeg razumijevanja toga o čemu knjiga govori.

U ovotjednom šiuru pokušavamo odgovoriti na ovo pitanje detaljnije promatrajući prirodu ove promjene.

Uvod

Naš šiur započinjemo kratkim pregledom Sefera Vajikra kako bismo pojasnili našu uvodnu tvrdnju.

Sljedeća tablica sumira Sefer Vajikra prema primarnim temama. Dok pregledavate ovu tablicu, obratite pažnju na to kako 18. poglavlje označava početak ovog prijelaza (sa tema koje se odnosi na Miškan na teme koje nisu povezane s Miškanom):

I Dio - Miškan kao primarna tema

POGLAVLJE TEMA

1-5

6-7

8-10

11-15

MIŠKAN / korbanot pojedinca [ndava i hova]

MIŠKAN/ kako će kohanim prinijeti korbanot

MIŠKAN / svečanost njegova posvećenja [narativ]

MIŠKAN / "tuma & tahara" [tko može ući...]

16 MIŠKAN / "avoda" kohen gadola na Jom Kipur

17 MIŠKAN / nikakve korbanot nisu dopuštene izvan Miškana

II Dio - Različite teme

POGLAVLJE TEMA

18 OPĆENITO/ zabranjene bračne veze itd.

19-20

OPĆENITO/ "kdošim t'hiju" [razni zakoni]

21-22 KOHANIM/ posebni zakoni u vezi s kohanim

23 ODMORI/ fokus na poljoprivredni aspekt

24 RAZNO/ u vezi: Menore, Šulhana & smrtne kazne

25 ŠMITA/ sedmogodišnji ciklus šmita & jovel

26 TOHAHA/ nagrada i kazna za pridržavanje zakona

27 ZAVJETI/ "erhin", vrednovanje zaloga

Kao što gornja tablica pokazuje, prvih sedamnaest poglavlja Sefera Vajikra čine zasebnu cjelinu, jer cijeli taj dio raspravlja o različitim zakonima koji se tiču Miškana. Za razliku od te cjeline, preostalih deset poglavlja (18->27) raspravljaju o širokom rasponu tema, od kojih su neke povezane s Miškanom, a druge ne. Na prvi pogled, ovom drugom dijelu knjige teško je pronaći zajedničku temu. Ipak, on se jasno razlikuje od prvog dijela sefera.

Kako bismo razotkrili tematski značaj ove podjele, pogledajmo pobliže početak 18. poglavlja, tj. mjesto gdje započinje ovaj prijelaz.

Novo zaglavlje

Za početak, pročitajmo uvodnih pet pesukim u 18. poglavlju, zapažajući kako oni tvore zasebnu 'paršiju':

"I B-g reče Mošeu, govori s Bnei Jisrael i reci im: ANI HAŠEM ELOKEIHEM - [Ja sam G-spod tvoj B-g!] NE postupaj kao što su Egipćani postupali, i ne postupaj kao što Kanaanci postupaju... ne slijedi njihove zakone. [Umjesto toga] DRŽITE SE MOJIH ZAKONA... jer ANI HAŠEM ELOKEIHEM. Držite Moje zakone i Moje zapovijedi koje čovjek mora vršiti i živite držeći ih jer ANI HAŠEM (vidi 18,1-5)

Pregledajte još jednom ove pesukim, i zapazite kako oni razmatraju potpuno općenitu temu, tj. kako Bnei Jisrael trebaju voditi svoje živote. Prvo moraju odbaciti

(nastavak s 18. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Aharei Mot: Druga polovica Sefera Vajikra

egipatsku i kanaansku kulturu i umjesto toga slijediti B-žje zakone. Jasno je da ovi pesukim čine uvod u cijeli niz micvot koje će uslijediti.

[Ne samo da oni 'postavljaju pozornicu' za zakone koji se tiču zabranjenih bračnih odnosa ["arajot"] koji slijede u 18,6-23, oni su također uvod u SVE micvot koje slijede do TOHAHA na kraju Sefera. Da potvrdite ovu točku, usporedite izraz "hukim & mišpatim" u 26,46 s 18,3-5; usporedite također one u 26. poglavlju s 18,24-29!]

Sada ćemo pokazati kako 18,1-5 služi ne samo kao uvod u 18. poglavlje, već također predstavlja uvod u cijelu 'drugu polovicu' Sefera Vajikra.

Počinjemo našu raspravu obraćajući posebnu pažnju na ključnu frazu koja se ponavlja nekoliko puta u ovom uvodu, a koja će se još mnogo puta pojaviti u drugoj polovici Sefera.

Ani Hašem

Pregledajte još jednom 18,1-5 i zapazite kako Tora više puta ponovlja izraz ANI HAŠEM [ili alternativno ANI HAŠEM ELOKEIHEM]. Ne samo da je ova fraza TRI puta spomenuta u ovim početnim pesukim, ona se također ponavlja više od PEDESET puta od ovog mjesta u Seferu Vajikra do kraja sefera. Nadalje, ovaj izraz je uključen u gotovo svaki pasuk koji uvodi ili sažima ključnu temu!

[Vidi, na primjer, 18:30; 19:2,3,4,10,12,14,16,18,3032,36-37; 20:24-26; 22:2,3,16,31-33; 23:22,43; 24:22; 25:17,38,55; 26:1-2,13,44-45 i njihov kontekst (koji će vas zaokupiti).]

Nasuprot tome, ovaj se izraz nalazi samo jednom u prvoj polovici Sefera. [Vidi 11,44–45/ imajte na umu da se čak i ovdje koristi u odnosu na zakone o košer životinjama, koji su i sami tek periferno povezani s Miškanom.]

Ovaj naglasak na frazi ANI HAŠEM može nam pružiti putokaz ka razumijevanju sveukupne teme druge polovine sefera.

Ograničenje ili pokazivanje

Na prvi pogled, čini se prilično apsurdnim što kada Sefer Vajikra opisuje zakone koji se tiču "korbanot" [žrtava] koje su prinošene u Miškanu - mjestu na kojem je prisutna B-žja ŠHINA - izraz ANI HAŠEM [dosl. Ja sam B-g] jedva da se spominje; ali kada se raspravlja o različitim zakonima kojih se moraju pridržavati IZVAN

Miškana, ovaj se izraz naglašava uvijek iznova! Uzimajući u obzir da izraz "ANI HAŠEM" služi kao podsjetnik da stojimo pred B-gom, svakako bismo očekivali da će se češće spominjati u odnosu na Miškan!

Moglo bi se tvrditi da Tora želi naglasiti upravo suprotno! Tora bi mogla strahovati od toga da bi ova intenzivna razina "keduše" uzrokovana B-žjom Prisutnošću u Miškanu mogla dovesti do pogrešnog uvjerenja da je B-žja Prisutnost OGRANIČENA na Miškan! Stoga, dok opisuje zakone svakodnevnog življenja kojih se Am Jisrael imaju pridržavati kada su izvan Miškana, ponavljanje izraza "ani Hašem" postaje prilično smisleno.

[Svima su nam predobro poznate posljedice ovog 'pogrešnog zaključka', tj. kada je nečije duhovno ponašanje pedantno tijekom boravka u B-žjem obitavalištu (bilo to Miškan ili sinagoga), za razliku od više svjetovne prirode njegovog ponašanja nakon što on napusti tu okolinu.]

Sama struktura Sefera Vajikra (tj. njegove dvije polovice, kao što je gore navedeno) može se suprotstaviti ovoj pogrešnoj predodžbi - jer naglašava da Miškan ne OGRANIČAVA "šehinu" svojim granicama, već naprotiv, služi kao kanal koji dopušta B-žjoj prisutnosti da se POKAŽE. U idealnom slučaju, ono što čovjek doživi u Miškanu trebalo bi ostaviti dubok učinak na njegov način života izvan Miškana. Kao što ćemo uskoro objasniti, ovaj koncept se odnosi na samu bit KEDUŠE.

Iz tematske perspektive, ovo bi se objašnjenje moglo primijeniti na dvije polovice Sefera Vajikra. Iako primarna tema Sefera Vajikra mogu biti zakoni koji se odnose na Miškan, druga polovica sefera namjerno uključuje brojne micvot koje služe kao primjer kako PRETVARAMO intenzivnu razinu ŠEHINE koja se nalazi u Miškanu u svakodnevnu sferu života.

U samom Miškanu, koncept "ani Hašem" je toliko jasan

da nema potrebe za stalnim podsjećanjem. Međutim, izvan njegovih granica, čovjek se mora stalno podsjećati da B-žja Prisutnost ostaje posvuda.

[Ovaj koncept Miškana koji služi kao lijevak za dovođenje 'šehine' s neba do izvoru nalik ishodišta na zemlji iz kojeg može poteći cijelom čovječanstvu odražava se u Zaharijinim proročanstvima (vidi 14,8-9) i Ješajahu (vidi 2,1-5).]

Tematska progresija

Kako bismo bolje razumjeli značenje ova dva dijela, korisno je prvo pregledati naša ranija zapažanja o Sefer Vajikra (kao što smo raspravljali u našem uvodnom šiuru).

Za razliku od drugih knjiga Humaša koje su 'temeljene na naraciji' (tj. počinju i završavaju pričom), Sefer Vajikra je 'utemeljena na zapovijedima' (tj. sadrži zbirku raznih micvot za koje je B-g zapovjedio Mošeu i Aharonu da ih poduče Bnei Jisraelu). Stoga je postupan razvoj paršijot u seferu tematski za razliku od kronološkog.

Također smo objasnili da sefer, kojeg hazal nazivaju TORAT KOHANIM, počinje kao 'priručnik s uputama' za Miškan. Iako smo očekivali da će se Sefer Vajikra baviti isključivo zapovijedima vezanim za Miškan, kao što je to bio slučaj u prvih sedamnaest poglavlja, druga polovica uvodi širok raspon micvot koje se moraju držati izvan Mikdaša jer one pokazuju kako B-žja prisutnost u Miškanu treba utjecati na naše ponašanje u svim aspektima života.

Time se može objasniti i unutarnja progresija paršijot. Na primjer, u 18. poglavlju rečeno nam je kako se ne treba ponašati, dok nam je u 19. poglavlju rečeno kako se TREBA POSTUPATI, tj. Paršat KEDOŠIM TIHIJU - postupati na posvećen način u svim područjima života. Keduša

Ovaj koncept, tj. ODVAJANJE jednog posebnog mjesta (npr. Miškana) na kojem je B-žja prisutnost intenzivnijaKAKO BI se donijela svetost svim okolnim područjima, može se shvatiti kao najosnovniji koncept KEDUŠE.

Na primjer, možemo objasniti "kedušu" ŠABATA na vrlo sličan način, dakle, izdvajamo jedan dan u tjednu, posvećujući ga povećanom razinom B-žje "šehine"- kako bismo podigli duhovnu razinu svakog dana. u tjednujer će naš doživljaj šabata utjecati na naše ponašanje svakog radnog dana u tjednu (dok iščekujemo šabat). [Vidi Ramban o Šemot 12,1 u njegovom objašnjenju KIDUŠ haHODEŠ!]

KEDUŠA AM JISRAELA može se objasniti na sličan način, tj. B-g je IZDVOJIO jedan poseban narod (vidi Sefer Breišit), posvećujući ga posebnim zapovjedima (vidi Sefer Šemot) - KAKO BI prenio B-žju poruku o svetosti cijelom čovječanstvu (vidi Devarim 4,5-8).

Zapazite također kako ova tri primjera, Miškan, Šabat i Am Jisrael - odražavaju tri osnovne kategorije KEDUŠE u domenama prostora, vremena i materije:

Kedušat MAKOM (mjesta) - Miškan

Kedušat ZMAN (vremena) - Šabat & Kedušat ADAM (čovjeka) - Am Jisrael.

Tema za Sefer Vajikra

Poznavajući ovaj kontekst, možemo predložiti zajedničku temu za sve micvot u drugoj polovici sefera, kao i njihov odnos prema prvoj polovici sefera. Obratite pažnju na to kako se ovih posljednjih deset poglavlja Vajikra mogu podijeliti prema ova tri osnovna područja "keduše" (svetosti):

KEDUŠAT ADAM - čovjek / poglavlja 18->22 npr. kedušat Am Jisrael i/ili kohanim

KEDUŠAT ZMAN - vrijeme / poglavlje 23 na pr. šabat i "moadim" (blagdani)

KEDUŠAT MAKOM - mjesto ili zemlja / poglavlja 24-26 npr. zakoni ŠMITA u zemlji Izraelu

Međutim, "keduša" se također može smatrati glavnom

(nastavak s 19. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Aharei Mot: Druga polovica Sefera Vajikra

(nastavak s 20. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Aharei Mot:

temom prve polovice Sefera Vajikra, jer se sam Miškan također naziva MIKDAŠ. Riječ "mikdaš" evoluira od istog šoreša - k.d.š. [kao u "keduša"], što podrazumijeva odvajanje nečega za posebnu svrhu (vidi Breišit 2,3, 38,21 i Šmot 13,1!) za božansku svrhu. Mikdaš je posebno svetište određeno za štovanje B-ga.

Isto tako, u "kedušat adam", Am Jisrael je izdvojen da služi B-gu; tako i kohanim itd. U "kedušat zman", "šabat" i "moadim" su odvojeni od ostalih dana u tjednu za božansku svrhu. U "kedušat makom", zemlja Izrael je izdvojena od svih ostalih kao B-žja posebna zemlja.

Na temelju ove analize, možemo naznačiti opću temu za Sefer Vajikra. Podsjetimo se da su na Har Sinaju, prije nego što su primili Toru, Bnei Jisrael sklopili savez da će prihvatiti B-žje zakone kako bi postali "mamlehet kohanim v'GOJ KADOŠ" (vidi Šmot 19,4-6). Sefer Vajikra objašnjava KAKO su Bnei Jisrael postali ovaj "goj kadoš" [sveta nacija], ne samo štovanjem B-ga u MIŠKANU, već i držanjem svakodnevnih micvot kedušat ADAM, ZMAN i MAKOM - stalnih podsjetnika na B-žju prisutnost - kao što je naglašeno izrazom: ANI HAŠEM ELOKEIHEM – u njihovom svakodnevnom životu.

Druga polovica Sefera Vajikra

Torat Kohanim

Ovo zapažanje nam može pomoći da shvatimo ime koje su hazal koristili da bi opisali Sefer Vajikra - TORAT KOHANIM [Zakoni za svećenike]. Na temelju naše izvorne analize čini se da je ovo ime malo netočno, jer Sefer Vajikra uključuje mnoge zakone koji nemaju nikakve veze s Kohanim i/ili Miškanom. Međutim, na temelju ove dublje teme u drugoj polovici Sefera Vajikra, riječ 'KOHANIM' u imenu TORAT KOHANIM može se odnositi ne samo na KOHANIM koji rade u Miškanu, već i na cijelu naciju Izraela koja služi kao MAMLEHET KOHANIM v'GOJ KADOŠ - narod svećenika u službi B-ga –koji radi na donošenju B-žjeg imena čitavom čovječanstvu.

Ovo prepoznavanje ANI HAŠEM, koje se doživljava na intenzivnoj razini kada netko posjeti Miškan, mora biti duboko usvojeno kako bi utjecalo na nečije ponašanje, čak i izvan Miškana, i u svim sferama života.

U našem šiuru na Paršat Kedošim, objasnit ćemo kako ova razlika može poboljšati naše razumijevanje 19. poglavlja i njegove veze s Deset zapovijedi.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Darežljivost (nastavak)

Obavezno davanje: cedake

Rebbe Nachman darežljivost propisuje kao praksu, pa sada idemo prema drugoj vrste davanja koju zagovara židovska tradicija, a to je obavezno davanje. Ono je cedaka, hebrejska riječ koja se često netočno prevodi kao "milostinja" ili "davanje u dobrotvorne svrhe". Korijen riječi zapravo potječe iz izvora koji znači "pravednost", "pravda" ili "poštenje". To pruža sasvim drugačiji rakurs gledanja na obaveznu darežljivost onako kako je vidi židovska tradicija.

Davanje cedake jedna je od tradicionalnih obaveza židovskog života. Ona ima težinu zapovijedi izravno iz Tore, gdje je ta uputa nedvosmisleno navedena u četiri retka, od kojih jedan glasi:

Kad je neko od vaše braće siromašan u bilo kojem od vaših gradova, u zemlji koju vam daje HaŠem, vaš B-g, nemoj otvrdnuti svoje srce i ne zatvaraj ruku od svog siromašnog brata. Otvorit ćeš ruku i pružit ćeš mu sve što treba, što god mu nedostaje.

Glavni priručnik židovskih propisa, Šulhan Aruh, navodi da je svatko dužan dati cedaku u skladu sa svojim mogućnostima. Osoba se ne može smatrati pobožnom - cadikom, što dolazi od istog korijena kao i cedaka - ukoliko ne daje drugima, osobito potrebitima. Dati manje od 10 posto smatra se škrtošću. Zakon, međutim, upozorava protiv davanja

preko vlastitih mogućnosti, pa stoga postavlja i gornju granicu od jedne petine prihoda, jer nije dobro za čovjeka da osiromaši zbog prekomjernog davanja.

Umetnut ću ovdje podsjetnik da prema musarskom gledištu ne moraju svi gajiti darežljivost. Postoje ljudi čiji je zadatak za njihovu dušu da budu , a ne više darežljivi.

Nedavno se u vijestima pojavila priča o čovjeku koji se nije osjećao zadovoljno nakon što je svoje nekretninsko bogatstvo u vrijednosti od 45 milijuna dolara dao u dobrotvorne svrhe pa je zato odlučio dati jedan od svojih zdravih bubrega nekome tko je rob aparata za dijalizu. "Nitko ne bi trebao imati dvije kuće dok ima ljudi koji su beskućnici i nitko ne bi trebao imati dva bubrega, dok se drugi bore da ostanu na životu jer ga nemaju", rekao je Zell Kravinsky. Donirao je jedan od svojih bubrega i zbog toga se osjećao toliko dobro da je odlučio napraviti

daljnji korak i odreći se i svog drugog bubrega. Zaključio je da bi od njega bilo još velikodušnije osloboditi još jednu osobu dijalize, iako je to značilo zauzeti njezino mjesto na aparatu. Ovo je neuravnotežena darežljivost. Biti "potpuno samopožrtvovan", kako je on to nazvao, nije duhovna vrlina, jer je potpuno poricanje sebe preoblikovanje potpune zaokupljenosti sobom te sarkastičan i uvijen način služenja sebi. To je egoizam zaodjenut u ruho poniznosti i darežljivosti.

Većini nas koristilo bi izgrađivati svoju darežljivost. Čak ni tada nam musarska učenja ne bi dala u zadatak da se oslobodimo svake suzdržanosti prema darežljivosti. Darežljivost treba kontrolirati zdravom dozom inteligentne suzdržanosti. Idealno je postići ravnotežu tih sila u nama samima. Vidio sam da ponekad parovi (pa čak i organizacije) postižu tu ravnotežu. Jedno od njih naginje davanju svega, a to dovodi drugog partnera u situaciju da mora stisnuti kočnicu prije nego što osiromaše.

Zakon kaže da je čak i siromašan čovjek koji prima pomoć dužan davati cedaku. Ovdje je logika da siromašnima ne treba uskraćivati radost i nagradu proizašlu iz vršenja micve o cedaki. Midraš uči: "Kad čovjek da makar i novčić, on ili ona dobivaju prednost da osjete B-žju prisutnost. Čak i zli koji nemaju druge vrline osim davanja cedake, smatraju se dostojnima da dočekaju B-žju Prisutnost." Nitko ne bi trebao

(nastavak

biti lišen ove nagrade.

Bit cedake je da je ona obaveza. I davatelj i primatelj trebaju odigrati svoju ulogu u legalističkom procesu davanja i primanja. Zapravo, zajednica može nametnuti "dobrotvorni namet" i ima ga pravo i provesti. Možda je cedaka zapravo sličnija oporezivanju, jer je namjera zahtijevati od svih pojedinaca doprinos koji će pomoći ispuniti potrebe te društvene grupe, bez obzira što njihovo srce osjećalo.

Ono po čemu se cedaka razlikuje od oporezivanja je što zakoni o dobrotvornom davanju kažu da je najbolje ispuniti svoje obavezno davanje dostojanstveno, rado i s veseljem, uz brigu i pažnju. Ipak, ako ne osjećamo nijednu od tih stvari i ne možemo si zalijepiti osmijeh na lice, i nadalje nismo oslobođeni svoje obaveze davanja. Talmud rangira načine davanja cedake rekavši nam da onaj koji daje makar i najmanji novčić siromašnoj osobi biva blagoslovljen sa šest blagoslova, bez obzira je li darivanje učinjeno u pozitivnom ozračju ili ne. Ali onaj tko ljubazno pruži riječi utjehe potrebitima, i da im novčić, blagoslovljen je s jedanaest blagoslova.

Davanje i ljubav

Tako sam duboko istražio obavezno davanje uglavnom zato da bih pokrenuo raspravu o ulozi koju ova praksa može imati u razvijanju srca punog ljubavi i svetosti. Rabbi Eliyahu Dessler bavio se upravo ovim pitanjem. Većina nas s lakoćom može vidjeti kako će nas ljubav u našim srcima potaknuti da otvorimo svoje ruke za davanje. Kad roditelj

voli dijete ili kad supružnici vole jedno drugo, darovi koje daju izviru iz plodnog tla ljubavi. Međutim, ono što je Rabbi Desslera zanimalo bilo je pitanje može li tijek djelovanja ići u suprotnom smjeru. Propitivao je kakav utjecaj na naša srca vrši čin davanja sam po sebi. Pitanje na koje nas potiče da razmotrimo je sljedeće: dajete li onima koje volite ili volite one kojima dajete?

Rabbi Dessler davanje i uzimanje postavlja u središte našeg moralnog i duhovnog života. "Kad je Svemogući stvorio ljudska bića, učinio ih je sposobnima i za davanje i za uzimanje", napisao je. Rabbi Dessler zaključuje je da je bolje davati pa je razmatrao kako možemo razviti tu osobinu u sebi. Tražeći smjernice, Rabbi Dessler je nadahnuće našao u odlomku iz teksta Rabbi Moshe Chaima Luzzatta, klasičnog musarskog teksta iz osamnaestog stoljeća, Put pravednika, koji glasi: "Vanjske kretnje potiču unutarnje."

Kada se ovo primijeni na velikodušnost, princip je da davanje pobuđuje srce na ljubav. Obavezujući se da dajemo prema pravilima i

formuli, mi svoje srce izlažemo opetovanim postupcima davanja koji ostavljaju trag na našem unutarnjem životu. Sam čin davanja u konačnici nas čini dobrotvornijima, milosrdnijima i punima ljubavi. "Ljubav teče u smjeru davanja", bilo je učenje Rabbi Desslera. Moguće je da je na to mislio i Talmud kad je iznio učenje: "Ako se želite obavezati da ćete voljeti svog prijatelja, dajte mu radi njega."

Rabbi Dessler je uvidio utjecaj koji naša djela imaju na naše duševne osobine. Ne moramo čekati da nam se srca potpuno otvore i budu prožeta prirodnom velikodušnošću prije nego što počnemo davati. Baš naprotiv, darežljive geste bude ljubav i potiču duševnu osobinu velikodušnosti. Smjernice musarske tradicije su ovakve: kroz privikavanje sebe na davanje i razvijanje navike davanja, s vremenom će i vaše srce uhvatiti korak pa ćete po prirodi postati darežljiviji i imati više ljubavi. "Naša srca slijede naša djela", napisano je u tekstu Sefer ha'Chinuch (Knjiga za poduku) iz trinaestog stoljeća.■

s 24. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

KEITH SIEGEL I OMRI MIRAN

Hamas objavio video talaca otetih na početku rata

Index,27.4.2024.

HAMAS je objavio video kao dokaz da su dvojica talaca, zatočenih 7. listopada, još uvijek živi. Na snimci, valja napomenuti, nema datuma.

Omri Miran, jedan od talaca, kaže da je u zatočeništvu 202 dana, a drugi - Keith Siegelspominje praznik Pashe, što bi trebalo ukazivati na to da su snimke nastale nedavno, piše BBC.

U 78. GODINI

"Situacija je ovdje neugodna, teška i ima mnogo bombi", govori Miran na snimci.

Oba muškarca pozivaju izraelsku vladu na pregovore o prekidu vatre s Hamasom i oslobođenje talaca. Isto su učinile i njihove obitelji nakon objave videa.

Siegel je američki državljanin, a s njim je oteta i njegova supruga Aviva, koja je oslobođena iz zatočeništva u studenom.

"Keith, volim te, borit ćemo se sve dok se ne vratiš", poručila mu je supruga.■

Umro je Paul Auster,

autor

‘Newyorške trilogije‘, bio je jedan od najvećih pisaca

Jutarnjilist,1.5.2024.

Romani ‘Newyorške trilogije‘ (Stakleni grad, Duhovi, Zaključana soba) metafizički su trileri u kojima se autor poslužio predloškom detektivskog romana

Jedan od najpoznatijih pisaca, Paul Auster, autor 34 knjige, među kojima je i "Newyorška trilogija" (Vuković&Runjić), preminuo je u 78. godini. Umro je od raka pluća, bolovao je neko vrijeme od toga.

U književnosti se pojavio osamdesetih godina ovom trilogijom. Kasnije objavljuje romane "U zemlji posljednjih stvari", "Mjesečeva palača", "Glazba slučajnosti", "Levijatan", "Gospodar Vertigo" i kod nas prevedenom "Timbuktu". Uz to, scenarist je filmova "Dim" i "Dim u lice".

Romani "Newyorške trilogije" ("Stakleni grad", "Duhovi" i "Zaključana soba") metafizički su trileri u kojima se autor poslužio predloškom detektivskog romana, u kojemu detektiv predstavlja metaforu izgubljenog ideala svemoćnog pripovjedača. Stvarajući spoj filozofiranja o vlastitom identitetu s procesom razotkrivanja svijeta na način krimića, Auster uvodi u nelagodan, tjeskoban, gotovo kafkijanski svijet.

S osam godina

Rođen je u Newarku, New Jersey, 1947. Kako je znao govoriti u intervjuima, njegov je spisateljski život počeo je u dobi od osam godina, kada nije us-

pio dobiti autogram od svog bejzbolskog heroja Willieja Maysa, jer ni on ni njegovi roditelji nisu uz sebe imali olovku. Od tada je posvuda nosio olovku. "Ako imate olovku u džepu, postoji dobra šansa da ćete jednog dana doći u iskušenje da je počnete koristiti", napisao je u eseju iz 1995. godine.

Dok je planinario, u sklopu ljetnog kampa, a bilo mu je četrnaest godina, dječaka pored njega udario je grom i odmah je umro: to je događaj za koji je rekao da mu je "apsolutno promijenio" život i o kojem je razmišljao "svaki dan". Slučajnost je, "razumljivo, postala tema koja se ponavlja u njegovoj fikciji", napisala je kritičarka Laura Miller 2017. Sličan incident događa se u Austerovu romanu "4 3 2 1", s kojim je 2017. ušao u uži izbor najprestižnije književne nagrade Booker.

Auster je studirao na Sveučilištu Columbia prije nego što se ranih 1970-ih preselio u Pariz, gdje je radio razne poslove, uključujući prevoditeljstvo, i živio sa svojom djevojkom, spisateljicom Lydijom Davis, koju je upoznao dok je bio na koledžu.

Paul Auster je, podsjetimo, dao intervju Jutarnjem. Bilo je to 2008., iz današnje perspektive, kao da je naslutio što će se dalje odvijati u Americi. Kako je rekao Adriani Piteši: "Sve me uznemiruje: odnos čovjeka prema okolišu, rasizam, vjerski fundamentalizam, sraz ideologija, nehumanost ljudi - sve je

zastrašujuće. Uopće ne znam što bi se trebalo napraviti da se stvari promijene i kojim bismo redom trebali početi rješavati stvari. Da znam što treba napraviti, vjerojatno bih se i ja kandidirao za predsjednika".

Popularan u Americi

Rekao je, tom prigodom, i kako je mit da je u Europi popularniji nego u Americi: "U okviru američkog konteksta dosta dobro kotiram. Svi moji naslovi su u tisku, imam puno čitatelja, dobivam priznanja. Jedino je razlika u tome što u europskim zemljama, kao što su Njemačka, Francuskai Engleska, ljudi imaju više strasti za knjige. Ista stvar je i s glazbom".

Svi će reći kako je ključno mjesto za razumijevanje njegova romanesknog opusa "Newyorška trilogija‘, no Auster se samo djelomice s tim slagao: "Mislim da su se moje knjige mijenjale kako sam i ja sazrijevao. Razlog zbog kojeg mi to ne smeta jest to što su uglavnom svi romani koje sam napisao razrade ideje iz mojih ranih dvadesetih. Kad sam pisao ‘Newyoršku trilogiju‘, znao sam da ću napisati ‘Mjesečevu palaču‘ - to je bilo i prvo što sam počeo pisati. Za potrebe ‘Staklenog grada‘ (prvi dio trilogije) ukrao sam mnogo stvari iz ‘Mjesečeve palače‘ - stope koje ispisuju slova, razgovor o Don Quijoteu - sve je to bio materijal iz ‘Palače‘. Kažu i da imam nihilističan pogled na život, ali to nije istina. Zanima me nesigurnost, utjecaj koji slučajnosti imaju na naše živote. Ali ti moji

likovi - svi su oni strastveni ljudi, toliko se trude i nastoje dokučiti što se događa, ne odustaju. Kad sam pisao ‘Timbuktu‘, shvatio sam da želim napisati ljubavnu priču, čistu priču bez ironije i cinizma. Tako da nisam baš siguran koliko te sve odrednice stoje".

Njegova je knjiga i "Timbuktu". Ljudski život viđen očima jednog jedinog odanog i poštenog svjedoka - psa. To je, najkraće, sadržaj romana, koji je u New York Timesu nazvan najdirljivijom i emocionalno najprijemčivijom Austerovom knjigom. Kod nas je roman na kazališne daske postavila grupa Montažstroj. Kako smo tada pisali, "čuvši za to, Paul Auster je rekao da se ne miješa u adaptacije svojih djela. A ako mu se svidi ideja, nimalo, napomenuo je. Tako se nije miješao ni u adaptaciju "Timbuktua" Boruta Šeparovića. - Ideja mi se svidjela i dao sam mu dopuštenje. Tu moj angažman prestaje, slijedi njegova interpretacija. Ne želim se miješatirekao je Auster.

Uz predstavu se i najavljivalo: "U osvrtu Publisher‘s Weeklyja ovo je djelo nazvano briljantnim romanom o pogubnom američkom konzumerizmu. Život Williama Gurevitcha, sina poljskog izbjeglice, kasnije Willyja Christmasa, pjesnika sveca, prelama se u svijesti njegova pasjeg prijatelja, gospodina Bonesa. Iz misli toga krunskog svjedoka autor je ispleo jednu od najsnažnijih priča u novijoj američkoj prozi".■