3-06 - Divrej Tora - Emor 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Paraša Emor

divrejtora@gmail.com

Osnovno pravo i odgovornost svakog Židova je da kreira pozitivan PR za B-ga i Toru. Neke od micvot jasno to postižu, primjerice brit mila obrezivanje.

Jedina moguća motivacija za brit mila je da je B-g tako rekao! Time potičemo više poštovanja prema B-gu u svijetu, što je bit posvećenja B-žjeg Imena. To može potaknuti svaki aspekt našeg ponašanja. S druge strane, Židov koji se nedostojno ponaša je oskvrnuće B-žjeg Imena - zbog toga nas toliko uznemiruje kada Židov vara u poslovanju. Ljudi kažu: "Ako Tora ima ovakav efekt na čovjeka, onda ne želim niti jedan njezin dio." Takvo ponašanje udaljava ljude od povezivanja s B-gom.

Štoviše, takvo ponašanje je demoralizirajuće jer se smatra da ako je židovski narod"Svjetlo narodima" - iskvaren, kakve nade onda ima za nas ostale?

Svaka velika prilika sa sobom nosi i veliku odgovornost. B-žje dobro Ime je na kocki. I ono ovisi o nama.

(Vajikra 21,1-24,23)

Paraša počinje nabrajanjem posebnih zakona koji se odnose na svećenike, Velikog svećenika i službu u Hramu: svećenik ne smije biti u dodiru s mrtvim tijelom (osim u slučaju smrti bliskog rođaka) jer će postati obredno nečist. Ne smije se vjenčati s razvedenicom ili promiskuitetnom ženom; Veliki svećenik smije oženiti samo djevicu. Svećenik koji ima neku tjelesnu manu ne smije služiti u Hramu. Ni životinju koja ima tjelesnu manu ne smije se žrtvovati.

Tele, janje ili kozlić mora ostati sedam dana uz majku i tek tada je podesan za žrtvovanje; ne smije se istog dana zaklati životinju i njezino mlado.

Zatim se nabrajaju blagdani: šabat; prinošenje žrtve za Pesah 14. nisana;

sedmodnevna proslava Pesaha koji počinje 15. nisana; prinošenje žrtve Omer od prvog uroda ječma 2. dana Pesaha i početak brojanja 49 dana Omera koji dostiže svoj vrhunac 50. dana na blagdan Šavuot; "sjećanje na puhanje u šofar" 1. tišreja; post 10. tišreja; blagdan Sukot počinje 15. tišreja – sedam dana boravimo u suki; 8. dan je blagdan Šemini aceret.

Slijedi razmatranje o paljenju menore u Hramu i o lehem panim (vidi ilustraciju) koji se svakog tjedna polažu na stol u Hramu.

Emor završava slučajem čovjeka optuženog za bogohuljenje, kaznama za ubojstvo i za povredu ili uništavanje tuđe imovine (novčana naknada).

Prevela Dolores Bettini

Godina 16 Broj 29 Broj 29 Zagreb, šabat 6. svibnja 2023. - 15. ijara 5783. http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen - prva alija - 15 p'sukim –21,1-15

Ovaj alija osobito je prikladna za kohena; nisu sve prve alijot takve.

Nakon Paršat K'došim, koja se usredotočuje na izazov Židovu pojedincu, te cijeloj židovskoj zajednici da se podignu na višu razinu posvećenja, parša Emor započinje s posebnom svetošću kohena i još višom svetosti Kohen gadola. Ove više razine k'duše popraćene su strožim pravilima osobnog vjerskog ponašanja.

Kohen se ne smije obredno onečistiti dolaženjem u doticaj s mrtvim tijelom, osim za sedam najbližih rođaka: supruge, majke, oca, sina, kćeri, brata, (neudane) sestre. Ovo nije samo dozvola, od kohena se traži da sudjeluje na sprovodu i pokopu svojih bliskih srodnika, postajući "tame".

Kohanim (a i svim Židovima) zabranjeno je na bilo koji način načiniti ozljede na tijelu kao znak tugovanja. [Ovo je primjer jedne od brojnih micvi koje se pojavljuju u određenoj sedri, ali se u micvot ubrajaju na nekom drugom mjestu. Drugim riječima, u Emor se nalazi čak i više od službenog broja od 63 micvot prema Sefer Hahinuhu.]

S gledišta micvi

Talmud uči da iz istog tog izvora, micve da sudjeluje na sprovodu i pokopu svojih bliskih srodnika, dolazi zahtjev koji je obavezan svim Židovima (ne samo kohanim), da žaluju za svojih sedam najbližih rođaka. Imajte na umu da ovo nije slučaj rabinskog proširenja i uspo-

stavljanja zakona, utemeljenog na njihovoj obavezi da "zaštite" Toru i micvot. Ovo je više od toga. Ovo je dio definicije Tore za ovu micvu, kao što nam je prenio Talmud, Usmeni zakon. Učenjaci iz vremena Talmuda predstavljaju nam dvije kategorije zakona - Zakone Tore, koji obuhvaćaju kako Pisanu riječ tako i Usmeni zakon, rabinski zakon. Oni ne samo da nas podučavaju oboje, već nam (najčešće) prave jasnu razliku između te dvije kategorije, tako da nećemo niti dodati ni oduzeti od Tore. Naš zavjet B-gu na Sinaju uključuje pažljivo pridržavanje Tore i rabinskog zakona (budući da Tora zahtijeva da slušamo presude i učenja Sanhedrina). No, važno je da znamo razliku između zakona D'o'rajta i D'rabanan, tako da nam pogled na Toru ne bude iskrivljen. (Postoje i praktične posljedice pravljenja razlike između biblijskog i rabinskog zakona.)

Konkretno, u slučaju žalovanja, prvi se dan smatra micvom iz Tore, dok je ostatak šive rabinski. Rabinski, ali nadahnut Torom. No, to nije ravno samom zakonu Tore.

Kohanim moraju biti sveti i izbjegavati oskvrnuti Njegovo Ime, jer obavljaju svetu službu. Ova micva za kohena također se odnosi i na zabranu obavljanja hramske službe nakon očišćenja u mikvi, ali prije no što je dan potpuno prošao.

Kohen ne može oženiti "zona" (ženu ne-židovku i/ili židovku koja je imala odnose s muškarcem koji joj je zabranjen), "halala" (kćer kohena od žene kojoj je on zabranjen budući da je kohen), niti razvedenicu.

Zbog svetosti kojom je HaŠem zaodjenuo kohena, naloženo nam je da kohena poštujemo. Pozivanje kao prvoga na Toru, jedan je od način iskazivanja ove časti. Tako je i kada vodi Birkat HaZimun. Mi ne smijemo "koristiti" kohena da nam služi.

Kćer kohena koja je udata (ili zaručena) pa počini preljub, podliježe strožoj kazni zbog dodatne sramote kehuni. (Obje dobivaju smrtnu kaznu, ali s'reifa je teža od heneka.)

Kohen gadol ima još više ograničenja zbog svoje uzvišenije svetosti. On se ne smije onečistiti ni zbog jednog mrtvaca (čak ni njegovih roditeljajedini izuzetak je tijelo za koje se nitko ne može pobrinuti. To je poznato kao met micva) i ne smije ući pod krov gdje se nalazi mrtvo tijelo. Svetost Kohen gadola proizlazi od ulja za pomazanje i/ili posebne odjeće. On treba oženiti ženu koja nikada prije nije bila udana. Ne smije se oženiti udovicom niti bilo kojom iz skupina žena za koje je običnom kohenu zabranjeno da se oženi. Nadalje, zabranjeno mu je imati odnos s udovicom, jer to bi bilo protivno njegovoj svetosti.

HaKohen HaGadol Me'ehav - nije samo uobičajeni naziv za Kohen gadola, već znači "veći od svoje braće". Odavdje Gemara podučava da bi Kohen gadol (po mogućnosti) trebao biti pametniji (bolje obrazovan, mudriji) od svoje subraće

kohanima, veći (viši) po građi i imućniji.

Levi - druga alija - 24 p'sukim –21,16-22,15

Kohen koji ima manu koja ga isključuje ne može služiti u Mikdašu. Tora potom utvrđuje mnoge od tih nedostataka. Pravilo se ne odnosi samo na trajnu manu ili deformaciju, već i na privremene nedostatke. Isključeni kohen može jesti od svete hrane (no ne od svih, već samo od određenih kategorija hrane), ali ne smije čak ni ući u Mikdaš

S gledišta micvi

Kohenu "baal mum" (s manom koja ga isključuje) zabranjen je pristup na područje Mikdaša od (vanjskog)

žrtvenika prema unutra, ali smije ući u vanjsko područje dvorišta Beit HaMikdaša, pa čak i obavljati neke periferne poslove.

Nadalje, kohenu koji postane "tame" privremeno je zabranjeno da uđe u Mikdaš, a ne smije se "približiti" niti svetoj hrani. On ne smije jesti t'ruma ili druge "kodošim" dok god je "tame" bilo zbog kojeg razloga. Na dan nečistoće (za one koje su jednodnevne) ili zadnjeg dana (za one koje traju sedam dana), kohen uranja u mikve i, "kada zvijezde iziđu", ponovo mu je dopušteno da jede t'ruma. Nekošer meso ne samo da nije dozvoljeno jesti, već ono također čini kohena "tame".

Ne-kohen ne smije jesti t'ruma (ili drugu svetu hranu). Židovske sluge i radnici kod kohena ne mogu jesti t'ruma Oto, "eved k'naani", koji se smatra dijelom imovine kohena, može jesti t'ruma njegova gospodara. Neobrezani muškarac ne smije

jesti t'ruma (čak i ako ima valjane zdravstvene razloge zbog kojih je neobrezan). Ovo pravilo nije izričito navedeno u tekstu, već se uči pomoću "paralelnih tekstova" o korban Pesahu. I pored toga što je jedna od 613 micvot, vrijedno ju je spomenuti zbog toga što micva nema "ni poglavlja ni redaka".

Kohenova kći (i svaka žena) koja stupi u odnos s nekim kome je zabranjena, više ne smije jesti t'ruma. Ova micva također uključuje i situaciju kada se kćer kohena uda za ne-kohena. Tijekom braka ona ne smije jesti t'ruma. Ako joj suprug umre ili se razvede od nje, ona se može vratiti kući svoga oca i jesti t'ruma - ako nije imala djece. Ukoliko ima djece postoji bojazan da bi ih mogla hraniti (njezina djeca nisu kohanim) s t'ruma. Stoga je zabranjena i njoj.

Osoba koja nesvjesno pojede t'ruma mora dati naknadu kohenu time što mu plati vrijednost toga te nadoda iznos koji je jednak 1/5 plaćenog.

Jedenje "tevela" (proizvoda od kojega nisu oduzeta potrebna odvajanja) zabranjeno je svima. Kršenje predstavlja skrnavljenje svetoga.

Zanimljiva stvar ... Ako ne-kohen jede t'ruma, namjerno, on je pod prijetnjom "smrtne kazne s neba".

Kazna za jedenje tevela je ista. Možda ovdje imamo primjer oprečnih vrsta grijeha (kao što smo razmatrali prošli tjedan u vezi dva jarca za Jom kipur). Prvi grijeh uključuje jedenje nečega što je "previše sveto" za pojedinca. Drugi grijeh obuhvaća

suprotno - tevel je tako svjetovan, bez bilo kakvih zasebnih "micvot", bez ikakvog čina posvećenja koji se s njime čini. Otići preko granica ha-

lahe u bilo kojem smjeru podjednako je grešno.

Š'liši - treća alija - 17 p'sukim –22,17-33

Životinje koje se prinose kao žrtve moraju biti bez mane. Zabranjeno je posvetiti životinju s manom kao korban. Također je zabranjeno stvoriti manu kod korbana. Mane o kojima se radi posebno su definirane od strane Tore i Talmuda. Ako životinja s manom bude prinesena, onda je još dodatno zabranjeno poškropiti njenom krvlju Mizbe'ah, ili zaklati (kao korban) životinju s manom, kao i staviti bilo koji od dijelova životinje na Mizbe'ah da se spali.

Zabranjena je kastracija životinja. (Ovo je ozbiljno halahičko pitanje vezano uz kućne ljubimce. Posavjetujte se s rabinerom – kojemu su ove stvari poznate - za pojedinosti oko toga.

Životinja s manom ne smije se prinijeti kao korban, čak i ako je primljena od ne-Židova.

Odavdje pa do kraja 23. poglavlja je čitanje Tore za prvi dan Sukota (također i za drugi dan, izvan Izraela) te drugi dan Pesaha (naš prvi dan hol hamoeda, drugi dan jom tova u huc laarec)

Tek rođeno mladunče životinje ostaje s majkom 7 dana, i tek nakon toga se smije koristiti kao korban

Zabranjeno je zaklati (kao korban ili za osobnu uporabu) životinju i nje-

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

zino potomstvo istog dana.

Tora nas još jednom podsjeća da za korbanot koje se jede postoji vremensko ograničenje koje se ne smije prekoračiti.

Do ove točke u sedri, Tora se bavila onime koji prinosi žrtvu i žrtvama. Ona sada mijenja brzinu, te nalazimo drugo značenje riječi žrtva, kao biti spreman umrijeti za posvećenje B-žjeg Imena.

Ne smijemo oskvrnuti B-žje Ime; Njegovo Ime moramo posvetiti. Te micvot imaju mnogo aspekata. Židov je dužan da se radije odrekne svog života nego da učini ijedan od "tri velika prekršaja": ubojstvo, incest/preljub i idolopoklonstvo. U vrijeme "prisilnog obraćenja", zahtijeva se mučeništvo čak i za "najmanji" prekršaj.

S gledišta micvi

Naši su učenjaci proširili opseg ovog vrlo značajnog para micvi: kiduš/hilul HaŠem. Pored teme mučeništva, onaj tko prekrši bilo koju zabranu na posebno zloban način, osobito u javnosti, smatra se da je oskvrnuo i B-žje Ime. Nasuprot tome, poseban način na koji neka osoba može izvršiti micvu, čime ojačava poštovanje prema micvot u očima drugih ljudi, čime raste poštovanje prema Tori kao i Židova koji drže Toru, ta osoba ne samo da je izvršila micvu - ona je posvetila B-žje Ime u narodu. Ista ova ideja proširena je na bilo koji aspekt ljudskog ponašanja. Religiozni Židov (ili Židov koji barem izvana djeluje kao religiozan) ima stalnu mogućnost za kiduš/hilul HaŠem. Obična djela uobičajene ljubaznosti ili neljubaznosti mogu imati dalekosežne posljedice,

ovisno o tome tko je uključen, tko gleda, kako se stvari percipiraju i sl.

R'vi'i – četvrta alija - 22 p'sukim –23,1-22

Poglavlje 23 u Vajikra je "Odjeljak o blagdanima". Ono počinje izjavom: "Ovo su blagdani ..." Šabat je predstavljen kao prvi od blagdana (mi na to ukazujemo u kidušu petkom uvečer kada kažemo da je šabat spomen na Izlazak i prvi od "dana koji se nazivaju svetima").

Na 14. dan nisana, prinosi se korban Pesah. Petnaestog nisana započinje Blagdan macesa (koji zovemo Pesah), koji nalaže maces tijekom 7 dana. Prvi dan je sveti dan kada je većina vrsta "melahe" zabranjena. (U svakom konkretnom slučaju jom tova, postoji pozitivna naredba da se suzdrži od "melahe", te zabrana vršenja "melahe"). Korban Musaf treba prinositi na 7 dana Pesaha. Sedmi dan je jom tov

Nakon prvog dana Pesaha treba prinijeti omer (prinos ječma). Posebne korbanot se prinose na dan omera. Ne smijemo jesti različite vrste mladog zrnja sve do prinošenja omera

Od dana prinošenja omera trebamo brojati razdoblje od 7 tjedana - 49 dana. Tora kaže 50 dana, no mi to razumijemo kao "do 50. dana, ali ne i uključujući ga".

Podsjetnici za omer

Ako iz bilo kojeg razloga više ne brojite omer s braha, molim Vas znajte da za vas još uvijek vrijedi micva brojanja. To znači da ne biste trebali odustati od brojanja narednih nekoliko tjedana i upotrijebiti izgovor "eh, propustio sam 13. dan,

a i ionako ne govorim braha". Brojanje omera je posebna i dragocjena micva. Učinite to!

Još jedna stvar. Čak i ako ste propustili noć i dan, i više ne brojite s braha - ako ste brojali omer svakog ponedjeljka uvečer (ili utorka tokom dana), tj. 7., 14., 21. i 28. (do sada), onda možete brojati s braha svakog ponedjeljka do kraja. To je stoga što postoji i micva da se broji tjedni omer

Uključite u svoju kavana, željeno iščekivanje putovanja (kako stvarnog tako i duhovnog) iz Egipta do Sinaja.

Nakon 49. dana treba prinijeti poseban prinos 2 štruce kruha od novog uroda pšenice. To se čini na blagdan Šavuot koji ima ograničenje "melahe". Ovaj odlomak završava podsjećanjem na darove s polja koje se mora ostaviti za siromašne.

S gledišta micvi

Zbog gore navedenog skupa micvot postoji rasprava među autoritetima o tome je li u naše vrijeme brojanje omera obvezatno kao biblijska micva ili nije. Jedno od gledišta (i većinsko) jest budući da više nema prinosa omera i dvije štruce kruha, odnosno bez onoga odakle se broji i prema čemu se broji, nema ni micve brojanja. Međutim, učenjaci su objavili da trebamo brojati čak i bez Beit HaMikdaša, kao spomen na Hram, i iz drugih razloga. Rambam i Chinuch smatraju da je brojanje omera neovisna micva koja vrijedi i danasD'o'rajta (s autoritetom Tore). Imajte na umu da uvodni odlomak kod brojanja - hineni muhan ... izgleda da podrazumijeva da je brojanje zakon po Tori, čak i danas. S druge

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

strane, završna mini-molitvaHarahaman, podrazumijeva da je to rabinska odredba za komemoraciju Beit HaMikdaša. Ovako ili onako, naloženo nam je da brojimo dane omera. Također bismo koristiti trebali period omera za poboljšavanje samih sebe, svojih karakternih osobina i vjerskog postupanja, baš kao što su i naši preci prolazili kroz razdoblje duhovnog rasta pripremajući se da stanu na Sinaju i prime Toru.

Hamiši - peta alija - 10 p'sukim –23,23-32

Prvi dan 7. mjeseca (tišreja) je svet (Roš hašana), zabranjena je "melaha". Prinose se i posebne žrtve Musaf, pored Roš hodeš Musafa. Imajte na umu da šofar ne ulazi u popis zapovijedi ovdje, već u paršat Pinhas. Ovdje se Roš hašana naziva Zihron t'ru'a, sjećanje na t'ru'a. U Pinhas, Tora nam kaže neka održimo "dan t'ru'a" - ovo je zapovijed da se puše u šofar.

Deseti tišreja je Jom kipur. Moramo postiti. U Mikdašu na Jom kipur ima Musaf. (Dodatno na posebnu službu na Jom kipur opisanu u "Ahrei mot"). Jesti ili piti (bez valjanog razloga) kažnjivo je odsijecanjem (smrću i više od toga s Neba). Isto tako, na Jom kipur je zabranjena sva "melaha", te jelo i piće. Na Jom kipur se moramo suzdržati od (šabatne) "melahe".

"…Uvečer devetoga u mjesecu, od večeri do večeri, držite svoj šabat." Iz ovog neobičnog izraza u tom pasuku, Gemara uči ideju o tosefot šabat i jom tov, dodavanja iz svog dana u tjednu svetosti šabata i haga, kako na njegovom početku tako i na kraju. Naša praksa računanja vre-

mena od zalaska sunca do izlaska zvijezda kao kodeš na oba kraja, dio je tosefete šabata, kao i dodatne minute na oba kraja šabata i jom tova Šiši - šesta alija - 12 p'sukim –23,33-44

Petnaestog tišreja je Sukot, 7-dnevni blagdan. "Melaha" (ograničenja za jom tov) je zabranjena na njegov 1. dan. Žrtve musaf treba prinositi svakog od sedam dana. Osmi dan (ponekad se Šmini aceret - odnosno Simhat Tora - smatraju zasebnim blagdanom, a ponekad kao 8. dan Sukota) je također jom tov, s vlastitim korban musafom

To su blagdani, osim godišnjih šabatot i drugih prinosa u Hramu. U vrijeme žetve, u jesen, treba slaviti Sukot.

Prvoga dana obavezni smo uzeti 4 vrste (lulav, etrog, hadasim, aravot).

Za vrijeme blagdana Sukota moramo boraviti u sukot. Ovo je s ciljem da poučimo sve naraštaje o onome što je uslijedilo nakon Izlaska, kad smo imali privilegiju božanske zaštite u pustinji.

Š'vi'i - sedma alija - 23 p'sukim –24,1-23

B-g kaže Mošeu da zapovijedi narodu da pripreme čisto djevičansko maslinovo ulje za stalno paljenje Menore. Svjetiljke Menore gorjele su svake noći, s desne strane s vanjske

strane zavjese koja je dijelila Svetište od Svetinje nad svetinjama.

Ne možemo a da ne gledamo na supoloženost blagdana i paljenja Menore kao na ideju Hanuke, blagdana kojega obilježava paljenje svjetla hanukije u spomen na ponovno posvećenje Beit HaMikdaša. Ono što još snažnije to ističe je naglasak koji Tora stavlja na zamisao da su svjetla Menore stalna, vječna, uvijek, kroz generacije. U stvarnosti, prava Menora iz Beit HaMikdaša nije preživjela kroz generacije. Svjetla Hanuke

jesu!

Također, trebamo uzeti fino brašno i ispeći 12 kruhova (po propisima izrade macesa) koji su postavljeni na Šulhan u Mikdašu. Oni su također bili stalno postavljeni u Hramu. Kruhovi su se mijenjali jednom tjedno, na šabat (peklo ih se u petak, osim ako je bio jom tov - tada su se pekli na erev jom tov). Kohanim koji su bili na dužnosti podijelili bi te kruhove.

Tora potom govori o sinu Židovke i Egipćanina koji je "blagoslovio" B-žje ime. Bio je stavljen u pritvor dok se čekala vijest od B-ga o tome kako ga kazniti. Naredba je bila da ga se kamenuje na smrt. Takva je trebala biti kazna za "blagoslov B-ga". Slično tome, i za ubojstvo slijedi smrtna kazna. Ubijanje životinje traži isplatu naknade vlasniku. Nanošenje ozljede nekoj osobi zahtijeva naknadu koja se temelji na nekoliko faktora koji su posljedica ozljede.

Izvršeno je pogubljenje "bogohulnika".

Posljednja 3 p'sukim čitaju se ponovno kao Maftir.

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Tarjag - 613 zapovijedi

263. Drži ga čistim: Zabrana da kohen postane nečist zbog pokojnika

... nećete se okaljati za osobom iz svoga naroda ... (Levitski zakonik 21,1)

264. Šiva: Obaveza da se žaluje za srodnicima

... osim svoje najbliže rodbine, svoje majke, svog oca, sina, kćeri i brata; i svoje neudate sestre ... (Levitski zakonik 21,2-3)

265. Igra živaca: Zabrana da očišćeni kohen vrši službu prije zalaska sunca

... oni neće oskvrnuti ime B-ga svoga ... (Levitski zakonik 21,6)

266. Ne zovite je tako: Zabrana da kohen oženi ženu koja je "zona"

Ženom koja je "zona" ... (Levitski zakonik 21,7)

267. Ne zovite je… – ček', ček'?: Zabrana da kohen oženi ženu koja je "halala"

... ili halala neće se ženiti ... (Levitski zakonik 21,7)

268. Ovo mi je jasno: Zabrana da kohen oženi ženu koja je razvedena

Ženom koja se razvela od svoga muža ne može se ženiti ... (Levitski zakonik 21,7)

269. Čak i protiv njegove volje: Obaveza da se posveti kohanim

Posveti ga ... (Levitski zakonik 21,8)

270. Čekaj vani: Zabrana da Kohen Gadol uđe pod krov pod kojim se nalazi mrtvac

Ne smije se približiti mrtvacu ... (Levitski zakonik 21,11)

271. Ne diraj: Zabrana da se Kohen Gadol oskvrne zbog mrtvaca

... (pa čak ni) zbog svog oca ili majke ne smije se okaljati. (Levitski zakonik 21,11)

272. Viši standard: Obaveza za Kohen Gadola da se oženi djevicom

On će se oženiti ženom koja je djevica. (Levitski zakonik 21,13)

273. Ne samo to ...: Zabrana da se Kohen Gadol oženi udovicom

Udovicom ... neće se ženiti ... (Levitski zakonik 21,14)

274. Vanbračno: Zabrana da Kohen Gadol ima seksualne odnose s udovicom

Neće ga oskvrnjivati njegovo potomstvo ... (Levitski zakonik

21,15)

275. Da nitko ne dozna: Zabrana da kohen koji ima neki nedostatak služi

... tko ima manu, neće se približiti ... (Levitski zakonik 21,17)

276. Dr. House: Zabrana da kohen s privremenim nedostatkom služi

Ni jedan koji ima nedostatak neće se približiti ... (Levitski zakonik 21,17)

277. Radi kod kuće: Zabrana da kohen koji ima nedostatak uđe u Svetište

Ne smije doći k zavjesi niti pristupiti žrtveniku ... (Levitski zakonik 21,23)

278. Uzmite si pauzu: Zabrana da obredno nečisti kohanim obavljaju službu Hrama

Moraju se povući od svetih stvari ... (Levitski zakonik 22,2)

279. Menu za van: Zabrana da obredno nečisti kohanim jedu teruma

... ne smije jesti od svetih stvari dok ne bude očišćen ... (Levitski zakonik 22,4)

280. Oprostite! Kuhinja je zatvorena! Zabrana da oni koji nisu koheni jedu teruma

Nijedno strano lice ne smije jesti sveto ... (Levitski zakonik 22,10)

281. Nema povlastica: Zabrana da onaj kojeg je kohen unajmio kao pomoć jede teruma

... njegov radnik ne smije jesti svetoga ... (Levitski zakonik 22,10)

282. Neizrečeno: Zabrana da neobrezani kohen jede teruma

283. Nisam rekao hala: Zabrana da halala jede terumu Kohenova kći koja se uda za ne-kohena ne smije jesti ... (Levitski zakonik 22,12)

284. Vrijeme i desetine: Zabrana da se jede urod od kojeg nije odvojena desetina

Neće oskvrnjivati svetinje ... da se odvoje od Hašema (Levitski zakonik 22,15)

285. Drugorazredna roba: Zabrana da se životinje koje imaju nedostatak prinese kao žrtvu

■

Rabbi Jack Abramowitz:

Ništa što ima manu, nećete prinijeti ... (Levitski zakonik 22,20)

286. Samo najviša kvaliteta: Obveza da se prinosi samo životinje bez mane

... bit će bez mane ... (Levitski zakonik 22,21)

287. Hej! Ne čini to!: Zabrana da se nanese defekt posvećenoj životinji

... ne smije biti nikakve mane na njoj ... (Levitski zakonik 22,21)

288. Dublje razumijevanje: Zabrana da se krvlju životinje koja ima nedostatak poprska žrtvenik

... na žrtvenik ... (Levitski zakonik 22,22)

289. Još dublje: Zabrana da se životinju koja ima nedostatak zakolje kao žrtvu

... ove nećete prinositi ... (Levitski zakonik 22,22)

290. Zamotaj mi sve: Zabrana da se spale dijelovi životinje koja ima nedostatak

... ni prinos na vatri od njih ... (Levitski zakonik 22,22)

291. Ne činite ni ovo: Zabrana kastriranja životinja

Nemojte to raditi u svojoj zemlji. (Levitski zakonik 22,24)

292. Čak ni tada: Zabrana žrtvovanja životinja neŽidova koje imaju nedostatak

Od ruke ne-Židova ne možete prinijeti bilo što od ovih ... (Levitski zakonik 22,25)

293. Osam dana u tjednu: Obveza da se prinosi samo životinje koje imaju najmanje osam dana

... od osmog dana, prihvatljivo je ... (Levitski zakonik 22,27)

294. Majka i čedo ponovo zajedno: Zabrana da se zakolje životinju i njeno mlado

... nju i njeno potomstvo ne smijete klati u jednom danu. (Levitski zakonik 22,28)

295. Hilul Hašem: Zabrana da se obeščasti B-žje Ime

Ne oskvrnite moje sveto Ime ... (Levitski zakonik 22,32)

296. Kiduš Hašem: Obaveza da se posveti B-žje Ime

... bio bih posvećen među Izraelcima ... (Levitski zakonik 22,32)

297. Budi optimist: Obaveza da se počine na prvi dan Pesaha

Prvoga dana bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,7)

298. Dobro, ne baš sasvim ...: Zabrana da se vrši rad prvoga dana Pesaha

- 613 zapovijedi

... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,7)

299. Još! I još!: Obaveza da se prinese dodatnu žrtvu svakog dana Pesaha

Sedam dana prinosite prinos... (Levitski zakonik 23,8)

300. Koliko vam drago: Obaveza da se počine na sedmi dan Pesaha

... sedmi dan bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,8)

301. Isto: Zabrana obavljanja rada na sedmi danu Pesaha

... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,8)

302. Što sad?: Obaveza da se prinese Omer na drugi dan Pesaha

... donijeti omer od prve žetve ... (Levitski zakonik 23,10)

303. Jošon: Zabrana da se jede kruh od novog uroda prije Omera

Nećete jesti kruh, pečeno zrno ili svježe zrno do toga dana, kada donosite prinos ... (Levitski zakonik 23,14)

304. Sprženo: Zabrana da se jede prženo zrnje novog usjeva prije Omera

... pečeno zrno ... (Levitski zakonik 23,14)

305. Svježe!: Zabrana da se jede svježe zrnje novog usjeva prije Omera

... ili svježeg zrna ... (Levitski zakonik 23,14)

306. Omeromjer: Obaveza da se broji Omer

Od dana nakon blagdana, računat ćete kada prinijeti Omer ... (Levitski zakonik 23,15)

307. Lehem Mišne: Obaveza da se prinese dva kruha ... donijet ćeš kruh da njime bude mahano, dva kruha ... (Levitski zakonik 23,17)

308. Uzmi si slobodan dan: Obaveza da se počine na Šavuos

Ovaj dan ćete proglasiti sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,21)

309. Uzmi taj posao i Šavuotaj: Zabrana obavljanja rada na Šavuos

... nećete raditi nikakav rad ... (Levitski zakonik 23,21)

310. Sretna Nova Godina! Obaveza da se počine na Roš Hašana ... bit će vam dan odmora ... (Levitski zakonik 23,24)

(nastavak s 6. stranice) Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag

311. Zatvoreno na Novu godinu: Zabrana obavljanja rada na Roš Hašana

... nećete raditi nikakav rad ... (Levitski zakonik 23,25)

312. Poslije ću ti reći: Obaveza da se na Roš Hašana prinese dodatna žrtva

... i prinesite žrtvu paljenicu B-gu. (Levitski zakonik 23,25)

313. Čini se kao da vrijeme ide vrlo polako: Obaveza da se posti na 10. tišreja

... mučit ćete sebe ... (Levitski zakonik 23,27)

314. Dugačak dan!: Obaveza da se prinese dodatnu žrtvu na Jom Kipur

... i prinesite žrtvu paljenicu B-gu. (Levitski zakonik 23,27)

315. Tako i tako smo većinu dana u sinagogi: Zabrana obavljanja rada na Jom Kipur

Nećeš raditi nikakvog posla na taj dan ... (Levitski zakonik 23,28)

316. Druga strana priče: Zabrana da se jede ili pije na Jom Kipur

Tko god ne bi sebe mučio, bit će odsječen ... (Levitski zakonik 23,29)

317. Uzmi dan za sebe: Obaveza da se miruje na Jom Kipur

To je dan potpunog odmora za vas ... (Levitski zakonik 23,32)

Prvi dan bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,35)

319. Može i noge podići na stol: Zabrana obavljanja rada na Sukos

... nećete raditi nikakvog posla. (Levitski zakonik 23,35)

320. Ovo je nešto drugo: Obaveza da se na Sukos prinese dodatna žrtva

Sedam dana prinosite ćete žrtvu vatrom ... (Levitski zakonik 23,36)

321. Ovo nije Sukos: Obaveza da se počine na Šemini Aceres

Osmoga dana bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,36)

322. Ovo je za vas: Obaveza da se prinese dodatnu žrtvu na Šemini Aceres

I prinijet ćete prinos vatrom B-gu ... (Levitski zakonik 23,36)

323. Znate kako to ide: Zabrana da se obavlja posao na Šemini Aceres

... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,36)

324. Maši, maši, maši: Obaveza da se uzme četiri vrste na Sukos

Uzet ćete ... plod citrusa, grane datuljine palme, mirisne grane i grane vrbe ... (Levitski zakonik 23,40)

325. Koliba: Obveza da se sedam dana boravi u suki Boravit ćete u kolibama sedam dana ... (Levitski zakonik 23,42)

318. Lijep dan za to: Obaveza da se počiva na Sukos ■

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

16. Pozitivna je zapovijed držati se učenjaka Tore i njihovih učenika

kao što Pismo kaže, Njega ćeš se držati (D'varim 10,20); a učenjaci, blagosloveno bilo sjećanje na njih, rastumačili su (Talmud Bavli, K'tubot 111b): Tkogod prione uz učenjake Tore, to je kao da je privezan uz šehinu (B-žansku Prisutnost). Stoga čovjek treba oženiti kćer učenjaka Tore, i dati svoju kćer da se uda za učenjaka Tore. On treba objedovati zajedno s njime i učiniti da on ima koristi od njegova imetka. Treba se naslađivati prahom nogu učenjaka Tore, i žedno piti od njihovih riječi.

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za muškarce tako i za žene.

Negativne zapovijedi

41. Negativna je zapovijed ne žudjeti u svom srcu za nečime što pripada tvom bližnjem

kao što kaže Pismo, Niti ćeš žudjeti, itd. (D'varim 5,18). Ova zabrana nije isto što i zabrana, Nećeš žudjeti (čeznuti) (Š'mot 20,14) [§40]. Jer čovjek krši zapovijed protiv žudnje onda kada u svom srcu smišlja kako može do toga doći i srce mu bude uvjereno u to [da izvrši njegov plan]. Tada on krši zabranu, Niti ćeš žudjeti, jer žudnja se nalazi samo u srcu. Ako on onda dođe do te stvari, tako što salijeće njenog vlasnika i šalje mu mnogo prijatelja, sve dok to ne dobije, on također krši i zabranu Nećeš žudjeti (čeznuti).

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarce tako i za žene.

(nastavak s 7. stranice) Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag - 613 zapovijedi

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Kako posvećujemo Ime Hašema?

" "se često navodi kao izvor za obvezu posvećivanja imena Hašema.

• Koji postupci čine "Kiduš Hašem"? Dok Sifra tvrdi da se stih odnosi na obvezu mučeništva, Rambam tvrdi da on također govori o ukupnom dobrom ponašanju. Za koji od ovih pristupa pronalazite više podrške u tekstu?

• U različita vremena u povjesti Židovi su postajali mučenici. Što čovjeku daje snage da tako postupi? Kako treba gledati na one koji nemaju snage da prihvate taj izazov? Vidi Rambamov Iggeret HaShemad i njegov stav prema םמסענא (anusim, onima koji su prinuđeni da napuste judaizam, op.ur.) iz njegovog vremena koji su radije izjavili Šahadu (islamski credo, ispovijest vjere) nego da ih almohadi pobiju.

Sektaške rasprave o Omeru

Datum prinosa Omera bio je izvor vatrene rasprave između različitih sekti Judaizma kroz više od dvije tisuće godina. Tora ne daje nikakav kalendarski datum, već samo navodi da se omer ima prinijeti " ַהֳחָּמִ ָּבַשַד"(mimahorat hašabat). Dok samarijanske, karaitske i kumranske sekte tumače da se " ָּבַשַד" (hašabat)

odnosi na sedmi dan u tjednu (i da se stoga prinos Omera prinosi u nedjelju), rabinski judaizam tvrdi da se to odnosi na prvi dan Hag HaMacota (i da se Omer prinosi 16. nisana).

• Što potiče rabinsko gledište da se riječ "šabat" tumači na ovaj način? Je li to doslovno tumačenje te riječi? Koja druga tekstualna ili teološka pitanja mogu navesti rabinske komentatore da se ne slože sa tumačenjima sekti?

• Prema sektaškim skupinama, što ima tako značajno u vezi nedjelje da bi Hašem naložio da prinos Omera (a time i Šavuot) uvijek padnu točno na taj dan? Osim toga, to što za Šavuot nije postavljen određen datum služi tome da prekine bilo kakvu vezu između njega i povijesnog događaja Objave. Kako to utječe na " " ענ הע ״ ״גח (blagdan primanja Tore)?

Kislev razumije da fraza " ַהֳחָּמִ

ָּבַשַד" (mimahorat hašabat) znači "dan nakon prestanka", i da ona sugerira da je Omer izvorno prinešen na dan nakon prestanka padanja mane. Zapravo, cijeli je prinos bio zamišljen kako bi se njime obilježilo čudo mane i potonji prijelaz iz nadnaravne providnosti u prirodni način življenja. Zašto bi moglo biti važno sjećati se čuda mane upravo tijekom sezone žetve?

Kruh Saveza

• Hrana igra važnu ulogu u mnogim vjerskim obredima. Rituali Miškana nisu iznimka, i oni uključuju ka-ko službu prinoše-nja žrtava na vanj-skom žrtveniku ta-ko i

Lehem HaPanim na unutarnjem Stolu. Zašto je, dakle, potrebno da u Hašemovom prebivalištu ima hrane?

• U vrijeme Tanaha obroci su često bili povezani sa sklapanjem saveza, i služili su istoj svrsi koju danas ima rukovanje. S obzirom na to, R. Hovav Yechieli sugerira da su Lehem HaPanim činili obrok kojim se sklapa savez čime se stalno obnavljao Sinajski savez. Kakvu tekstualnu ili konceptualnu podršku možete dati za ovo tumačenje?

Oko za oko

Kao kaznu za određene oblike fizičkog napada Tora postavlja načelo kažnjavanja "mjerom za mjeru" (talion), objavljujući da čovjek daje "oko za oko".

• Da li je takva odmazda najpravedniji oblik pravde, ili je to "okrutna i neuobičajena" kazna?

• Prilikom određivanja kazni za zločine, koji bi od sljedećih ciljeva trebao biti najviši: naknada štete žrtvi, rehabilitacija kriminalca, odmazda ili zastrašivanje? Što preporuča zakon "mjera za mjeru"? Je li to pravilo ili izuzetak u Tori?

• Velika većina talmudskih mudraca presuđuje da u slučajevima tjelesne ozljede krivac plaća naknadu umjesto da bude osakaćen. Ali, je li to jednostavna interpretacija stihova u Tori? Da li se pšat biblijskih tekstova razlikuje od rabinske presude? Ako da, zašto? I kao najvažnije, kako usuglasiti pšat i draš?

Prevela Tamar Buchwald

Emor: Kontroverzija omera

Kada donijeti Omer?

Tijekom perioda Drugog Hrama pokrenula se žučna rasprava oko datuma kada je potrebno donijeti prinos od ječma, zvan omer. (Omer je inače mjerna jedinica za volumen, između 2 i 4 litre; to je bila količina ječmenog brašna koje se peklo i donosilo u Hram kao jestivi prinos.)

"Kada uđete u zemlju koju vam dajem i kada požanjete svoju žetvu, morate donijeti omer od prve žetve… Kohen neka maše njime na dan nakon šabata." (Lev 23,10-11)

Stih kaže da omer ima biti prinesen "na dan nakon šabata" – ali kojeg šabata? Prema usmenoj tradiciji, taj "šabat" je prvi dan Pesaha.

No, boetuzijanci (hebr. beitusim; boetuzijanaci su bili frakcija saduceja o kojoj se vrlo malo zna, op.ur.), heretička židovska sekta iz perioda Drugog Hrama, odbila je poštovati tu tradiciju. Općenito, boetuzijanci nisu prihvaćali usmenu predaju i priklanjali su se doslovnom tumačenju teksta. Oni su smatrali da šabat koji se spominje u stihu predsta-

vlja sedmi dan u tjednu pa tako omer mora biti prinesen dan nakon šabata, tj. prve nedjelje nakon Pesaha. (Ta rasprava određuje također i datum Šavuota, budući da se Šavuot slavi sedam tjedana nakon prinošenja omera.)

Primjedba koju daju boetuzijanci ne može se samo tako ignorirati. Zašto Tora govori o prinošenju omera dan "nakon šabata"? Da je u stihu upotrebljena riječ "Pesah" ili "blagdan", izbjegli bismo čitavu ovu kontroverzu!

Nacionalna svetost Izraela

Što je izvor rasprave između boetuzijanaca i mudraca? Talmud u traktatu Menahot 65a bilježi da su se boetuzijanci usprotivili još jednoj prihvaćenoj halahi. Mudraci su učili da se dnevna hramska žrtva (tamid) mora kupiti od javnih sredstava. Boetuzijanci – od kojih su mnogi bili bogati – rekli su da svaki pojedinac mora pokriti trošak dnevne žrtve. Zašto se oni nisu slagali sa mudracima?

Ta tri neslaganja – prihvaćanje us-

menog zakona, mišljenje da je Pesah "šabat" o kojem se govori u stihu te zahtjev da žrtva tamid bude kupljena iz javnih sredstava – sva su povezana s jednim temeljnim pitanjem: koja je priroda židovskog naroda? Je li to nacija koja se sastoji od doprinosa svakog pojedinog Židova? Ili je židovski narod cjelina sa svojom posebnom svetošću?

Boetuzijanci nisu prihvaćali koncept Kneset Jisraela, kolektivne duše Izraela, kao entiteta sa svojom vlastitom svetošću. Oni su gledali na židovski narod kao na bilo koji drugi narod. Za njih, narod je zapravo vrsta partnerstva, formiranog kako bi svojim članovima donijelo neku vrstu društvenog ugovora. Primarni cilj partnerstva je pomoći pojedincu – osigurati građanska prava i dobrobit svakog pojedinca unutar društva.

Halaha zapravo razlikuje dva koncepta: cibur (kolektivni) i šutafut (partnerski). U Talmudu nalazimo u Temura 13a pravilo da korban cibur, javna hramska žrtva, pripada cijelom židovskom narodu. Takva žr-

Rav Kook:

(nastavak s 10. stranice) Rav Kook: Emor: Kontroverzija omera

Iz tog razloga, blagdanske molitve završavaju riječima, "Onaj tko posvećuje Izrael i blagdane." Zašto se ovdje spominje Izrael? Talmud objašnjava u Berahot 49a: B-g posvećuje židovski narod koji zatim posvećuje blagdane.

Ukorijenjeni u šabatu

tva ne može se zamijeniti žrtvama partnera, bez obzira na to koliko ljudi u njoj sudjeluje. Zašto ne? Očigledno, židovski narod kao kolektiv sadrži svoju vlastitu kvalitetu svetosti koja je veća od kombinacije svih njegovih pojedinih članova. Iz tog razloga, mudraci su inzistirali na tome da se javne žrtve pokrivaju iz javnih fondova jer samo tako će one predstavljati cijeli narod.

Boetuzijanci su odbacili tu ideju nacionalne svetosti. Oni su smatrali da svaki pojedinac može donirati za dnevnu žrtvu, čak i ako je u pitanju korban cibur cijelog naroda.

Općenito, boetuzijanci nisu prihvaćali autoritet Usmene Tore. I taj je stav također bio utemeljen na njihovom poimanju židovskog naroda. Za razliku od Pisane Tore koja je došla direktno od B-ga, Usmena Tora prenosila se preko izraelskih

mudraca. Usmena Tora tako odražava svetost židovskog naroda. Kao što je Rav Kook napisao u uvodnom odjeljku Orot HaTora:

"

Može se osjetiti duh naroda –povezan sa svjetlom Tore kao što je plamen povezan sa užarenim ugljevljem – koji je oblikovao posebnu formu Usmene Tore."

No, na koji je način to povezano sa neslaganjima oko toga kada prinijeti omer?

Odnos između šabata i blagdana sličan je odnosu između pisane i usmene Tore. Šabat ima stalnu svetost – kevija vekijma – koja uvijek pada na sedmi dan. Blagdani su, s druge strane, povezani sa svetošću židovskog naroda. Njihovi datumi određeni su proglasom židovskog suda o početku svakog mjeseca, te odluke o dodavanju jednog mjeseca.

Uistinu, svetost naroda ukorijenjena je u svetosti Tore. Slično tome, svetost blagdana ukorijenjena je u stalnoj svetosti Šabata. Tako se u blagoslovu kiduša kaže da je šabat "prvi od svih svetih saziva." Svetost blagdana izlazi iz šabata, prvog posvećenog u dimenziji vremena, kojeg je B-g posvetio odmah nakon šest dana Stvaranja.

Sada možemo razumjeti zašto stih govoreći o blagdanu Pesaha govori o "šabatu". Prvi dan Pesaha je prvi blagdan u godini i Tora nas želi naučiti da je svetost blagdana utemeljena na vječnoj svetosti šabata.

Boetuzijanci su htjeli biti poput drugih naroda, sa nacionalnim identitetom utemeljenim na pravima pojedinca i društvenim ugovorima. Zato nisu mogli prihvatiti Usmenu Toru i odbili su priznati da su blagdani utemeljeni na svetosti šabata. No, uz B-žju pomoć, mudraci su pobijedili. Uspjeli su u tome da uspostave za sva vremena halahu vezanu uz javni fond za korban tamid, kao i da postave datum prinošenja omera i proslave Šavuota.

Prevela Anja Grabar

Berel Wein:

O smrti i frustracijama

Aharonova djeca, svećenici Izraela, središnja su tema na početku ovotjednog čitanja Tore. Tora se bavi neizbježnom prisutnosti smrti u ljudskom životu. Tora svećenicima Izraela zabranjuje da se dovedu u vezu sa smrću. Tora im dopušta da budu prisutni u slučajevima osobnih obitejskih tragedija, no priječi njihovo sudjelovanje na sprovodima i prisustvo kod obredne pripreme tijela mrtvih.

Ima mnoštvo razloga za izdavanje te zabrane. Ramban je pripisuje posebnim duhovnim kvalitetama svećenika čija svijest o B-gu je toliko stalna i intenzivna da im kao podsjetnik nisu potrebni smrt, ljudska krhkost i smrtnost koja je potrebna svim drugim ljudskim bićima. Nema razloga da ih se podvrgne obrednoj nečistoći koju smrt stavlja na one koji su prisutni, one koji nastavljaju dalje.

No, mogu se iznijeti i druge ideje. Među njima je i misao da se duhovne vođe Izraela trebaju koncentrirati na život. Prirodno je da se shvaća

da su ljudi smrtna bića, ali vrlo malo se u životu može postići ako čovjek stalno misli na svoju smrt. Svećenik Izraela treba se koncentrirati na izgradnju budućnosti Židovskog naroda, na stvaranje generacije odanih i produktivnih Židova i poslužiti kao uzor poštenja, svetosti i javne službe. Kao takav, on gotovo ima dužnost da se kloni smrti, koja, blago rečeno, koči pozitivan i optimističan pogled na budućnost.

Druga ideja koju možemo naći u ovoj raspravi je da svećenik, duhovni vođa, mora biti vedrog raspoloženja. Turoban karakter nije svojstvo bilo kojeg duhovnog vođe. Chovat Halvovot na znameniti način napominje da čak i ako je kome srce slomljeno on prema drugima mora pokazivati veselu narav.

Slabi živci i depresivan stav svakako neće druge potaknuti da se odluče slijediti vođu ili da oponašaju njegov karakter. Redovito suočavanje sa smrću ne pridonosi optimističnom pogledu na svijet. Ja poznajem brojne rabine koji nakon

puno godina više ne službuju na pogrebima, jednostavno zbog emocionalne i psihološke cijene koju ovaj zadatak iziskuje od njih.

Ponovežer Rav, Rabbi Yosef Kaheneman, bio je kohen, svećenik. Pričao mi je da je u početku u njegovoj zajednici bilo primjedbi na njegov angažman za rabina, budući da mu to što je kohen neće dopuštati da vodi pogrebe. On je pak tvrdio da na to treba gledati kao na prednost, a ne na slabost, jer će on uvijek biti vedrog raspoloženja – i da je litvanske Židove dvadesetih godina prošlog stoljeća zadesilo već dovoljno nevolja, da bi im zajednica imala još i tužnog duhovnog vođu.

Bilo kako bilo, pogrebi su dio života i dio rabinskih dužnosti. Ipak, zabrana povezivanja sa smrću za svećenike ostaje na snazi i ona je jedan od simbola ovog posebnog staleža Židova.

Svaki naš dan života automatski sa sobom donosi i frustracije i razočaranja. Vrlo rijetko stvari ispadnu točno onako kako smo planirali i

Rabbi

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Berel Wein:

nadali se da će ispasti. Neke su frustracije relativno male čak i na osobnom planu – to što sam nesposoban s lakoćom promijeniti žarulju ili to što nemam sluha, na primjer. Ostale frustracije poput zdravstvenih problema, financijskih teškoća i neuspjeha imaju veću dimenziju u našim životima.

lako bi se moglo reći da je naša sposobnost da se životnim frustracijama pozabavimo na miran i odmjeren način pravi test karaktera i temperamenta. Obično, frustracija dovodi do osjećaja ljutnje, ljutnja dovodi do duhovne gorčine, pa čak i nasilja. Vidio sam članke stručnjaka s područja ljudske psihologije koji se zalažu za izražavanje ljutnje kao pozitivne reakcije na frustracije.

"Ispuhati se" je razumljiva reakcija u trenucima ekstremne frustracije. Ipak, Tora i Židovska tradicija snažno se bore protiv takvog načina izražavanja ljutnje u gotovo svim životnim okolnostima. Majmonid, koji zagovara umjerenost i srednji put u vezi svih ljudskih osobina, ipak zagovara ekstremizam u izbjegavanju bijesa.

Talmud je prepun izjava koje ocrnjuju ljutnju kao odgovor na životne frustracije. Ljutnja je tvrdnja da B-g nije prisutan u ovom svijetu. Ljutnja je samom svojom pojavom hereza i poricanje vjere. S obzirom na to, kako da se čovjek nosi s neizbježnim svakodnevnim životnim frustracijama? Zar nema lijeka za osjećaje frustracije koji tako često u nama stvaraju problem?

Jedan takav lijek, koji daje židov-

O smrti i frustracijama

ska tradicija, je ideja i osjećaj perspektive u našem pogledu na život. Promatra li netko sliku nekog velikog impresionista ili pointilista, savjet je da sliku gleda iz daljine - ne izbliza. Kad stoji izbliza, platno djeluje kao da je sastavljeno od nepovezanih mrlja boje koje ne nose nikakvu poruku ili prizor.

Stanemo li tri metra od platna otkriva nam se genij umjetnika. Umjesto da vidi pojedine male mrlje boje on vidi remek-djelo boja i oblika. Ako u našim životima stojimo preblizu svjetovnim pojavama, koje su naša svakodnevna sudbina, vrlo smo skloni životnim frustracijama i svim negativnostima koje one u nama proizvode.

Život treba promatrati kao cjelinu i ako smo svjesni sveukupne slike to nam može pomoći nositi se s određenim pitanjima s kojima se suočavamo. Rabini su išli tako daleko da su nas učili da se živo ljudsko biće ne bi trebalo žaliti na životne okolnosti i probleme - nije li dovoljno da je osoba još uvijek živa?

Židov započinje svoj dan priznajući činjenicu da je još živ i da pred sobom ima još jedan dan. Sve u svemu, uz takav pogleda na ljudsko postojanje lakše se nositi i baviti s frustracijama i razočaranjima. Perspektiva je ključ mentalnog zdravlja i duhovne snage.

Prihvaćanje svojih prirođenih ograničenja nužnost je u borbi protiv negativnosti koje životne frustracije u nama izazivaju. Postoje mnoge stvari koje ja jednostavno ne mogu učiniti. Kada konačno shvatim da ja

nemam tu potrebnu vještinu, talent ili sposobnost, više nisam toliko frustriran svojom nemogućnošću da ostvarim taj zemaljski čin i cilj koji me toliko zbunjuje.

Profesionalni sportaši uvijek govore mantru da moraju "igrati unutar svojih mogućnosti" i "ne pokušavati učiniti previše." Grubo rečeno, to znači da su oni svjesni svojih ograničenja i koncentriraju se na ono što mogu učiniti, a ne uzrujavaju se previše oko onoga što ne mogu učiniti. To je dobra pouka za sve nas u svim životnim prilikama.

Naravno, prihvaćanje vlastitih ograničenja zahtijeva umanjivanje ega. Zanimljivo je zapaziti da Majmonid, raspravljajući o prihvatljivim osobinama, poniznost povezuje s odsustvom ljutnje. Onaj tko je bahat, arogantan i pun oholosti automatski će živjeti život pun frustracija i ljutnje. Takvim ljudima stvari nikada ne idu kako treba jer sve što ne ide kako treba oni vide kao osobnu uvredu i kao udarac njihovom egu.

Velikani litavskog musarskog pokreta koristili su reakcije osobe na životne frustracije kao lakmus test njezinog duhovnog stanja. Mir u životu i odnosu prema životnim izazovima postao je zaštitni znak istinski pobožnog Židova koji živi po Tori. Prorok nas je podučio "zli su kao uzburkano more." Kralj David je blagosiljao B-ga što ga je "vodio k mirnim vodama." Život je uvijek prepun frustracija. Kako se nosimo s njima pravo je mjerilo našeg duhovnog ja.

B-žja pravda i misteriozni 'vav'

Incidenti sa Jobom i kraljem Davidom koji objašnjavaju 'vav' u parši

Emor

Ovotjedna parša sadrži stih: "Čuvajte Moje zapovijedi i vršite ih; Ja sam Hašem. I nemojte oskvrnuti Moje sveto Ime i Ja ću biti posvećen među djecom Izraelovom; Ja sam Hašem koji vas posvećuje." (Vajikra 22,31-32). Postoji nekoliko poteškoća sa ovim stihovima.

Najprije, nejasno je koja je razlika između imperativa "Čuvajte Moje zapovijedi" (koristi se glagol u'šmartem) i "vršite ih" (glagol v'asisem). Svaki od tih glagola bio bi sam po sebi dovoljan da prenese ideju vršenja zapovijedi. Raši primjećuje tu nejasnoću i kaže da se riječ u'šmartem odnosi na učenje zapovijedi (od riječi mišna), a riječ v'asisem na stvarno vršenje zapovijedi (od riječi ma'ase).

Chasam Sofer piše da izraz u'šmartem podsjeća na izraz koji je

Jaakov koristio čuvajući snove o Josefu u svom srcu (v'aviv šamar et hadavar). Jaakov je te snove pohranio u pozadinu svog uma – čekajući da vidi kako će se stvari odvijati. Stoga Chasam Sofer tumači riječ u'šmartem u terminima pripreme. Stih nas uči da nije dovoljno samo činiti micve, već bi osoba trebala biti nestrpljiva u iščekivanju prilike da izvrši micvu.

Jedan moj prijatelj, čiji je otac bio stari hasid iz Europe, ispričao mi je priču. Kada je jednom prilikom došao posjetiti svog oca na prvu večer Sukota, padala je kiša. Njegov je otac stajao pored prozora gledajući u nebo, na rubu suza: Kada će prestati kišiti pa da mogu ispuniti micvu Suke? Drugi bi ljudi jedva dočekali da zbog kiše budu izuzeti od micve o Suki. Oni bi otišli u Suka (prve večeri), napravili kiduš, pojeli minimalno određenu mjeru kruha, i to je to! Ovaj je Židov, međutim, imao takvu čežnju za ispunjanjem micvi

da je bio gotovo depresivan zbog činjenice da nije u mogućnosti ispuniti ovu micvu Suke na prvu večer Sukota. To je, objašnjava Chasam Sofer, imperativ u'šmartem micvotai – čeznuti za prilikom da ispunimo micve

Još jedan problematičan izraz nalazi se u gore citiranim stihovima: "v'lo s'halelu es šem kodši" (i nemojte oskvrnuti Moje sveto Ime). Stih započinje sa slovom 'vav' koje povezuje dva stiha. Zato se odjeljak čita, "Čuvajte Moje zapovijedi i vršite ih… I ne oskvrnjujte Moje sveto Ime." Bez ovog veznika 'vav', mi bismo zasigurno čitali to kao dva odvojena stiha: Prvi nam stih kaže da držimo micvot, a tada nas Tora upoznaje s ozbiljnim grijehom oskvrnuća B-žjeg Imena. Budući da drugi stih započinje veznikom 'vav', jasno nam je da su ova dva stiha nekako povezana. Što ih to povezuje?

Vidio sam sjajno tumačenje u Sefer Ner Uziel, Rav Uziela Milevskog, z''l. Rav Milevsky svoje tumačenje temelji na komentaru Gaona iz Vilne na Gemaru u Bava Basra (16a). U tragičnoj priči o Jobu, Job je opisan sljedećim riječima: " taj je čovjek bio pravedan, bojao se B-ga i klonio se zla." (Job 1,1). Kao što znamo iz priče, Sotona je došao pred Svemogućeg i zatražio od njega da mu dopusti da iskuša Joba, tvrdeći da će pod takvim pritiskom zasigurno doći na vidjelo da on i nije tako pravedan čovjek. Svemogući je zatim dopustio da Job postane metafora za patnju. Najprije je izgubio svoj novac, zatim svoju

Rabbi Yissocher Frand:

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Yissocher Frand:

obitelj, a na kraju se razbolio. No, Job se nije pobunio i ostao je vjeran Ribonu šel Olam. Prošao je test.

Međutim, u slijedu tih događaja, bila je jedna prilika u kojoj je Job izrazio svoje, da tako kažemo, zaprepaštenje Svemogućem radi onoga što mu se dogodilo. Gemara se pita kako se to uklapa u Jobovu potpunu pravednost. Jedan odgovor koji Gemara daje jest da se čovjek u vrijeme svoje boli ne može držati u potpunosti odgovornim za svoje riječi (ajn adam nitfas biš'as ca'aro). Kada je čovjek u velikoj boli, on se ne drži odgovornim za sve što izlazi iz njegovih usta.

Drugo talmudsko mišljenje je ono u kojem Rava kaže da je Job "želio preokrenuti tanjur" (l'hafoh ka'arah al peeha). Gaon iz Vilne daje fantastičnu usporedbu kojom objašnjava ovu zagonetnu metaforu. On kaže da se ta situacija može usporediti sa onom u kojoj kralj ima vjernog i odanog slugu koji nikada nije učinio ništa krivo u svom životu. Iz nekog razloga, jednog dana kralj je odlučio smaknuti tog slugu. Taj je sluga bio toliko odan kralju da je rekao, 'Ako me kralj pogubi, to će biti velika sramota za njega. Nikada nije imao vjernijeg slugu od mene. Što će ljudi misliti o njemu ako me pogubi? Mislit će da je kralj okrutan i nemilosrdan.' Iz tog je razloga sluga otišao do kralja dok je ovaj jeo, uzeo njegov tanjur i bacio mu ga na glavu. Tada su svi rekli, "Vidimo da je kralj u pravu. Ovaj čovjek zaslužuje da bude pogubljen. On je nevjerni sluga koji je sigurno ovo radio već i u prošlosti. Kralj zasigurno zna što čini."

B-žja pravda i misteriozni 'vav'

U stvarnosti, taj čin nepoštovanja zapravo je bio nevjerojatan nivo odanosti tog sluge. Većina ljudi bi rekla, "Neka ljudi misle da je kralj okrutan i nemilosrdan! On je u stvari zao kada ne cijeni moju službu njemu." Međutim, kraljeva čast bila je toliko draga ovom sluzi da je učinio sve kako bi kraljeva odluka da ga ubije bila smatrana pravednom.

Gaon objašnjava talmudsku frazu "Job je želio preokrenuti tanjur" u svjetlu te usporedbe. Job je znao da je savršen cadik, kao što je rečeno u uvodnom stihu knjige. Međutim, vidio je sve tragedije koje su mu se dogodile i znao je da će ti događaji uzrokovati da ljudi dovedu u pitanje B-žju pravdu. Ljudi su se pitali, "Je li to nagrada Tore?" To je značenje izraza "Job je želio preokrenuti tanjur". On se požalio protiv Svemogućeg. Sada su ljudi imali čemu pripisati njegov pad i nevolju.

Slična Gemara nalazi se u Sanhedrinu 107a. Kralj David bio je na rubu štovanja idolima. Huši haArki došao je do njega i pitao ga, "Želiš li da ljudi kažu da kralj poput tebe štuje idole?" Davidov odgovor je bio "Treba li kralj poput mene iskusiti da ga njegov sin želi ubiti?"

Davidov sin Abšalom pokušao ga je ubiti. To je bilo veliko oskvrnuće B-žjeg Imena (hilul Hašem). U jednoj od najdramatičnijih scena Tanaha, kralj David i cijela njegova pratnja pobjegli su u Jeruzalem jer je njegov sin Abšalom pokušao da ga ubije. Ljudi su govorili "Kako se to moglo dogoditi Davidu, kralju Izraela – on je cadik, stup svijeta?! Kako je pravedni B-g mogao dozvoliti da se Da-

vidov vlastiti sin pobuni protiv njega? Je li to nagrada Tore?"

Talmud zaključuje sa Davidovim razlogom za pokušaj idolopoklonstva: "Bolje da se štuju idoli, nego da B-žje Ime bude javno oskvrnuto." U nesebičnom činu, David HaMeleh je rekao, "Ja ću izgledati kao štovatelj idola pa će ljudi razumjeti zašto mi se dogodila ova tragedija." To je ista kalkulacija koju je napravio i Job. Obojica su bili pravi B-žji sluge. Vjernom i odanom sluzi ništa nije važnije od ugleda njegovog gospodara. "Neka ja uđem u povijest kao idolopoklonik ili hulitelj, samo da ništa ne povrijedi slavu Svemogućeg."

Ner Uziel kaže da sada možemo razumjeti povezanost gornjih dvaju stihova. "Čuvajte Moje zapovijedi i vršite ih, Ja sam Hašem". Svaka zapovijed mora se vršiti. Zašto? Zato što nas ponekad drugi smatraju velikim cadikimima. Međutim, u našoj privatnosti, kada nitko ne gleda, ponekad činimo stvari koje ne bismo trebali činiti – i za koje nas Ribono šel Olam treba kazniti. To nitko ne zna. Svi misle da smo savršeno pravedni te da držimo cijelu Toru. Kada nas Svemogući kažnjava za ono što smo učinili u svojoj privatnosti i kada moramo patiti, ljudi će mrmljati, "Je li to nagrada Tore?"

Ponekad je riječ o "pravedniku koji trpi", no postoji i patnja koja dolazi onima koji ju zaslužuju. Tora nas poziva da držimo zapovijedi – i u javnosti i u privatnosti kako (veznik 'vav') "Moje sveto Ime ne bi bilo oskvrnuto"

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Dati ljudima ono što im je potrebno

Ova paraša nastavlja izlagati o zakonima o čistoti za svećenike i za žrtve, a završava raspravom o blagdanima.

Tora kaže, "I kada žanješ svoju zemlju, nećeš požeti uglove svog polja... za siromaha i stranca imaš ih ostaviti."

To je jedna od 613 zapovijedi, da se uglovi svakog polja ostave za siromašne.

Svakako, Tora je to mogla olakšati siromahu, naloživši vlasniku da skupi urod uglova i to mu izravno preda? Ili još bolje, da to proda zajedno sa svojom vlastitom ljetinom, pa siromašnom dâ novac. Novac je, na kraju krajeva, najbolja valuta. Pa zašto ga onda tjerati da sam žanje polje?

Ima to dvije velike prednosti.

Prvo, time što mu plodovi nisu samo uručeni, čovjek je izbjegao poniženje izravnog davanja milodara. On se može osjećati neovisno – kao da je radio za svoju hranu.

I to je važan moment općenito u vezi dobročinstava. Ponekad sasvim olakšati stvari nije ono najbolje što možete za nekoga učiniti. Može biti da će, ako mu pomognete da pronađe situaciju u kojoj će se pomučiti za ono što mu je potrebno, i uz vašu pomoć, to za njega biti daleko vrednije. To zahtijeva da s njime stalno održavate kontakt, za razliku od toga da mu napišete ček i pokažete gdje su vrata. I upravo zato bismo mi radije jednostavno dali novac –

on nam omogućava da se riješimo ljudi koji nas gnjave. Ali dobrotvorni čin se ne sastoji u tome da se riješite ljudi; on predstavlja pomaganje tim ljudima u onome što im je uistinu potrebno. A ako to hoćete napraviti kako treba, onda to zahtijeva još malo više truda. Vlasnik polja mora označiti uglove polja, ograditi ga i zaposliti ljude, ili biti sam tamo prisutan, kako bi nadgledao. To je mnogo više posla nego napisati ček, no u isto vrijeme, to siromašnim ljudima daje ono što im stvarno treba – osjećaj dostojanstva. Naš je posao, ako želimo davati kako treba, da pružimo isto to.

No u igri je još jedan faktor. Ova zapovijed pruža siromašnom čovjeku konstruktivan posao. On nije u stanju jednostavno živjeti na način da ga uzdržava svaki imućan čovjek na kojega naiđe. Po zakonu Tore, siromašan čovjek ne može jednostavno ‘živjeti od države’ – on se mora ustati rano ujutro, otići pronaći polje i tamo skupljati ljetinu. Dok je socijalni sustav u državama načelno dobar, nepravilno vođeni socijalni sustav može također učiniti i mnogo štete. On lako može stvoriti okolnosti u kojima su mnogi ljudi bez posla - i nitko sretniji od njih. Tora neće dopustiti da se to dogodi. Siromašnom čovjeku ne smije se dopustiti da postane profesionalni sakupljač milostinje. Umjesto toga, on dobiva priliku da nastavi raditi i biti produktivan sve dok ne pronađe svoj put kako da se ponovo sam skrbi za sebe. ■

Brojanje dana

"Ovo su praznici G-spodnji ... U prvom mjesecu, 14-g dana u mjesecu, predvečer je Pesah (žrtva) G-spodu. A 15-g dana toga mjeseca je blagdan macot; sedam dana jest ćete macot..." (Lev 23, 4-6)

Slava Izraelskog naroda i, nesumnjivo, ono što nas čini kadrima da preživimo kao jedinstven i kreativan narod, unatoč 2000 godina izgnanstva i progona, je hebrejski ka- lendar prepun Šabata i blagdana.

Upravo su naši radosni i sveti posebni dani proslava isticali našu svakodnevnu muku i tešku borbu za opstanak podarivši nam kraljevski sjaj, nadahnjujući naše posrnule duše vjerom da smo mi B-žji izabrani narod, da ćemo nadvladati svakog tiranina i tlačitelja i da nam je suđeno da se vratimo u svoju domovinu, Izrael, te da ćemo na kraju donijeti moral, mir i izbavljenje na iskvaren svijet.

Ali ovaj naš hebrejski kalendar jedinstvena je mješavina, slitina koja spaja solarnu i lunarnu komponentu, što dodatno komplicira ionako složen sustav kombiniranja za uspostavu vječnog kalendara koji mora zadržati lunarne datume u skladu sa solarnim zahtjevima obreda, koji ovise o godišnjim dobima.

Vidite, naši su blagdani ukorijenjeni u poljoprivrednoj stvarnosti

Zemlje Izrael: blagdan macota naš je proljetni blagdan (Izlazak 23,15, hag ha'aviv), koji slavi sazrijevanje prve žitarice (ječma) i obećava kontinuirano sazrijevanje svih žitarica i prvog voća. Sukot stiže točno šest mjeseci kasnije, blagdan žetve (isto 16, hag ha'asif) koji slavi pobiranje posljednjeg uroda, i obilježava posljednje dane u kojima će poljoprivednici biti prisiljeni spavati u privremeno podignutim improviziranim kolibama na poljima tijekom napornog radnog razdoblja i s nestrpljenjem očekivati zimske kiše koje bi, nadamo se, mogle biti znak dobrog uroda u godini koja dolazi.

Nadalje, solarna godina predstavlja puni obilazak Zemlje oko Sunca, pri čemu se količina dnevne svjetlosti povećava i smanjuje u skladu s udaljenošću zemlje od Sunca tijekom njenog godišnjeg putovanja – koje traje približno 365,25

dana.

Naša Tora, dok bilježi proces oslobađanja Hebreja iz egipatskog ropstva, također odvaja Izrael od egipatske kulture solarnog kalendara: "Ovo obnavljanje Mjeseca za vas će biti [blagdan] mlađaka; on [mjesec nisan] će vam biti prvi od mjeseci u godini" (Izlazak 12,2). Lunarni mjesec predstavlja obilazak mjeseca oko zemlje, pri čemu za 12 mjesečevih mjeseca treba 354 dana za dovršetak tog putovanja.

Lunarni datumi nemaju baš nikakve veze sa uvjetima godišnjih doba na tlu, s povećanjem ili smanjenjem trajanja sunčeva svjetla na bilo koji određeni dan, s određenim godišnjim dobom na koji će dan pasti u bilo kojoj konkretnoj godini. Lunarni mjesec odražava samo smanjenje i rast mjeseca, koji će - nakon što u potpunosti nestane i ostavi za sobom potpuno zamračeno nebouvijek ponovo upaliti mjesečevu svjetlost.

To simbolizira sposobnost svakog mjeseca da iznova stvara, nove početke i prilike.

U drevnim kulturama, svi su se blagdani temeljili na poljoprivrednim, egzistencijalnim elementima i, prema tome, prehrambenim faktorima i pribavljanju hrane; život i smrt ovisili su o suncu i kiši. Dakle, sunce i kiša su bili najmoćnije pojave u njihovom svijetu - i zato su obožavali njih, kao i druge prirodne sile. Njihov je kalendar bio solarni kalendar; njihova "vjerska" idolopoklonička djela trebala su potaknuti bogove prirode koje su oni podmićivali da im pomognu. Oni su se osjećali nemoćnima pred bogovima prirode.

Judaizam je došao na svijet - preko Abrahama, prvog Hebreja - s potpuno drugačijim gledištem. Postojao je jedan B-g koji je stvorio svijet, jedna velika Sila, a ne mnogo međusobno zaraćenih sila koje je trebalo umiriti i taj je jedan B-g stvorio ljudsko biće na svoju B-žan-sku sliku da se razvija, usavršava i preuzme odgovornost za nerazvijeni i nesavršeni svijet, kojeg je trebalo potčiniti i izbaviti (Postanak 1,28; 2,15). Način na koji je to trebalo na-

praviti bio je da se bude nalik B-gu, time što će se činiti dobro i uništavati zlo, te korištenjem prirode putem ljudske domišljatosti i znanstvenih otkrića.

B-g je svoje ime objavio Mojsiju kao "Ehje Ašer Ehje" (Izlazak 2,14), Ja Ću Biti Onaj Koji Ću Biti, B-g povijesti. To je otvoreno, neograničeno ime, zato što iako je stvaranje učinio B-g sam, povijest očito mora B-ga okružiti s mnogo ljudskih partnera.

Samo stvaranje se može promatrati kao 'radovi u tijeku', pri čemu je naš najveći izazov usavršiti B-žji svijet zajedno s B-gom i Njegovim ljudskim stvorenjima.

Stoga se solarni kalendar – koji predstavlja sile prirode koje su naizgled izvan naše kontrole - mora sjediniti s lunarnim kalendarom, koji nije određen suncem, već poviješću, ljudima ili ljudima i B-gom zajedno, poput datuma kada su Hebrejski robovi u Egiptu bili oslobođeni; kad su se Hebreji naučili nositi sa svojom slobodom u pustinji (Sukot); kad su Izraelci ušli u Izrael iz pustinje (Lev 23,39-44); i Dan neovisnosti.

Naš hibridni kalendar mora nas naučiti da budemo proaktivni, da se borimo čak i protiv sila prirode, kako bismo naposljetku usavršili svoj svijet u B-žansko kraljevstvo. On nas također podsjeća da s optimizmom čekamo da će iz tame uvijek izbiti svjetlost, da će i nakon najmračnijeg neba uvijek slijediti nova zora.

Možda nas zato zapovijed o macesu uči da se moramo uplesti u prirodni proces fermentacije (ropstvo u Egiptu bio je prirodni proces) i osigurati da je svaki pojedinac oslobođen čak i od onoga što neka društva mogu nazivati prihvatljivim, pa čak i od onoga što pojedine liberalne ideologije mogu smatrati legitimnim.

Moramo osloboditi b-žansko koje prebiva u svakome od nas i dopustiti tom b-žanskom da postane gospodarem naših duša i da upravlja našim postupcima.

Šabat šalom

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shlomo Riskin:

Ti – jedan i jedini

Rebe Nahman ispričao je priču:

Neki je posve priprost čovjek izučio zanat za postolara. Kako je bio priglup morao je jako naporno učiti da bi ga savladao, pa čak ni tada nije bio baš neki stručnjak tog zanata. Oženio se i svojim radom zarađivao za život. Međutim, bio je priglup, i nije bio stručnjak u svom zanatu, pa mu je zarada bila vrlo mršava i ograničena ... U svemu tome, on je uvijek bio sretan. Bio je ispunjen radošću u svako doba.

Budući da nije u potpunosti savladao svoj zanat, kada bi završio cipelu ona je obično imala oblik trokuta. No on bi uzeo cipelu u ruke i govorio o njoj tako pohvalno, da je nalazio puno užitka u rezultatu rada njegovih ruku. Rekao bi: "Suprugo moja, kako li je divna i prekrasna ova cipela! Kako li je ova cipela slatka! Ova je cipela slatka kao med i šećer!"

Ona bi mu ponekad odgovorila: "Ako je to istina, zašto drugi posto-

lari mogu dobiti tri guldena za par cipela, dok ti dobiješ samo gulden i pol?" On bi tada odgovorio: "Što me briga za to? To je njihov rad, a ovo je moj rad!" "Zašto moramo govoriti o drugima? "[On bi nastavio], "Razmišljajmo o tome koliko čistog profita ja ostvarim na ovoj cipeli. Koža košta ovoliko, ljepilo i konac onoliko, a ostalo toliko. Također moram platiti određeni iznos za kopče. Dakle, imam čistu dobit od deset groša. Dok god zarađujem takvu čistu dobit, zbog čega da se brinem? "On je stoga uvijek bio ispunjen radošću i srećom. (Priče Rabi Nachmana #9, "Profinjeni i prostodušni")

Jedan od najvećih izazova s kojima se suočavamo je pomanjkanje samopouzdanja i vjere u svoju vlastitu individualnost, posebnost, osobni identitet. Mi tako često pomiješamo uvažavanje nečije jedinstvenosti ili nečijih pozitivnih osobina s ljubomorom. Pogrešno smatramo kako radimo nešto korisno dok gledamo posebne osobine u drugima, a

zapravo se osjećamo loše jer ih sami nismo u stanju oponašati.

Ali načinom gledanja priprostog čovjeka iz priče Rebe Nahmana, život možemo sagledati na drugačiji način. Trebali bismo prestati gledati na druge i početi gledati u sebe. Ako B-g uživa u mom nesavršenom djelu, ako On cijeni moje napore unatoč mojim životnim okolnostima, ne bih li trebao osjećati veliku unutarnju radost? Da, postolar nije mogao napraviti savršene cipele, ali je bio u stanju osigurati pošten i častan život. Za njega je jedino to bilo važno. Zato je bio u stanju izdići se iznad onoga što društvo misli o njemu i potpuno zanemariti njihova mišljenja. "Ono je njihov rad, a ovo je moj rad!" kaže on tako rječito.

To vrijedi ne samo kod zarađivanja za život, nego i kod naše službe B-gu. Možda se nisam bio u stanju moliti iskreno kao čovjek pokraj mene u šulu ili biti savršen roditelj kao moj prvi susjed. Ipak, ja se trudim, pa čak i ako proizvedem samo "trokutastu cipelu", trokutasta cipela također ima vrijednost.

Tora nam zapovijeda da brojimo omer: "I brojat ćete za sebe" (Levitski zakonik 23,15). To podrazumijeva da, kako biste ispravno brojali, počnite time da ubrojite sebe. Ja sam jedinstvena osoba koja je odrasla u osobitom domu i doživjela jedinstvene okolnosti. Nema nikoga poput mene. Nemoguće mi se uspoređivati s drugima, ja nemam ništa zajedničko s njima. Imati vjeru u sebe nije ništa manje važno od imati vjere u B-ga.

Prevela Tamar Buchwald

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Prihvaćanje krivnje

B-g upita: "Ta tko vam je rekao da ste goli? Jeste li jeli sa drveta za koje sam vam zapovijedio da ne jedete?" Adam odgovori: "Žena koju si mi dao da bude sa mnom - ona mi je dala ono što sam jeo s drveta." (Berešit 3,11.12.)

Umjesto što nastoji prikriti svoju krivnju Adam se trebao pokušati pokajati priznavanjem svog prijestupa. Primjer za takvo ponašanje je kralj Dovid, koji je smjesta priznao svoj grijeh kad ga je prorok Natan ukorio. Preduvjet za pokajanje je sposobnost da čovjek bude dovoljno iskren prema sebi samome da prizna da je pogriješio i da ga se treba smatrati odgovornim za to. Ako okrivimo bilo koga ili bilo što drugo, ili još gore, ako potpuno odbijemo odgovornost, za nas nema nikakve nade da ćemo ikada učiniti

pravo pokajanje. Stoga, kada se moli za pokajanje, prije negoli se spomene bilo koje grijehe, postoji izjava o odricanju: "Nismo toliko bestidni da kažemo da smo pravedni i da nismo sagriješili, jer smo zapravo uistinu griješili." Te riječi "uistinu smo sagriješili", smatraju se bitnim dijelom ove molitve.

Netko je jednom rekao Rambamu da nije počinio nijedan od prijestupa navedenih u gornjoj molitvi. Stoga ga je upitao da li je bilo potrebno da kaže tu molitvu na Jom kipur ili ne. Rambam mu je odgovorio da ukoliko je shvatio ozbiljnost B-žanskog suda, onda će spoznati da ih je zapravo počinio.

Ta se ideja primjenjuje čak i nakon što je netko priznao svoje pri-

jestupe. Kada je Adam konačno priznao svoj prijestup, rekao je: "Jeo sam s tog stabla i opet ću jesti s njega." Kako je Adam mogao govoriti s B-gom na tako drzak način? Sve dok osoba nije u stanju uvidjeti da je njezina obrana morala biti oslabljena da bi ona uopće počinila grijeh, ona se nikada neće moći u potpunosti primjereno pokajati. Tek nakon što spozna da bi u trenutnoj situaciji ona mogla ponovno podleći iskušenju, moći će sakupiti snage da prevlada buduće prepreke. Adam je samo izjavio da se, budući da se okolnosti nisu promijenile, on nalazio u opasnosti da ponovi svoj prijašnji grijeh.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Daniel Travis:

TJEDNI ZOHAR: EMOR

Paraša Emor još je jedna prilika na putu ka čistoći uma i čistoći riječi da iskusimo istinsku slobodnu volju i vlastitu moć.

Komentatori pitaju zašto se paraše "Kedošim" i "Emor" čitaju jedna za drugom? I odgovaraju: budući da je B-g dao Izraelu upute kako postati posvećen u svemu On je isto tako dao upute i za svećenike (kohanim).

Kao što se sjećamo, glavni odlomak u paraši Kedošim bio je "volite svog bližnjega kao samoga sebe", a njegova je svrha da nas nauči kako da unesemo svetost u naše živote, jer mi smo rođeni da budemo kreatori. Kad kažemo "posvećeni" mi pod tim podrazumijevamo da moramo uzeti sve što želimo iskusiti i ponovno to stvoriti na način da se postupci ili riječi, povežu sa Svjetlošću stvaranja.

Kada volimo svog bližnjeg, i pored toga što je on učinio ili rekao,

Chanoch Ben Yaakov:

samo zato što znamo da nas ta ljubav spaja sa Stvoriteljem i zapravo nas čini partnerom u Njegovom stvaranju, onda postajemo posvećeni, i onda možemo postići što god želimo.

Paraša Emor uvijek se čita tijekom perioda brojenja omera, koje je vrijeme čišćenja. Stoga tko god radi duhovni rad u tom vremenu doživljava više poteškoća nego inače, jer ovo vrijeme nam predstavlja više mogućnosti za duhovni rad.

Ne zaboravite uzdići svoj govor i svoju viziju

Društvo koje se temelji na konceptu grada utočišta udovoljava potrebama svih svojih članova, uključujući mogućnost da ponovno promisle o svom pristupu životu kroz tšuvu pod utjecajem duhovnog nivoa ljudi oko njih. Ovo je vrijednost Tore! Mislite li da bismo mogli uzeti u obzir ovaj pristup umjesto stvaranja okruženja koje uči zločince da postanu još djelotvorniji?

Naravno, da bi to funkcioniralo potrebni su ljudi koji će proučavati Toru i na zločince djelovati kao svjetlo. Mislite li da možemo naći takve ljude?

Naše društvo nije savršeno. Kada je makar i samo jedna osoba gladna ili ne nalazi utočište, to je pogreška našeg društva, što znači da smo uzrok jer dopuštamo da se takvi nedostaci nastavljaju događati.

Paraša se uglavnom bavi svećenicima. Međutim, budući da nam Hram nije dostupan, mi bismo trebali djelovati kao svećenici u svom okruženju. Naš dom je hram i naš stol je žrtvenik. Kada počnemo postupati na ovaj način mi tada zapravo preuzimamo odgovornost za svoje živote. Tada dobivamo moć da kontroliramo ono što ulazi i ono što će ostati vani - to je stvarna moć.

Prevela Tamar Buchwald

Vrijeme je da ustanemo i zatražimo od ljudi da se usmjere prema vrijednostima Tore, ne kao vjerskim vrijednostima, nego stoga što za sve nas ima smisla da svi ljudi budu oslobođeni oskudice, a to uključuje i one koji žive iza rešetaka i uče kako biti bolji kriminalci, a mogli bi boraviti u gradu utočištu i učiti kako da budu bolji građani i bolji ljudi!

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Biseri hasidske mudrosti

d svakoga možeš učiti

Veliki Magid iz Mezriča ovako je poučavao svoje haside. Evo što sam naučio od lopova:

Glavninu svog posla obavlja noću.

Ako ne ispuni svoj plan za jednu noć, nikada ne očajava, već se potrudi ispuniti ga sljedeće noći.

Njega i njegove suradnike resi potpuno povjerenje jednih prema drugima.

Predaje se poslu svim svojim srcem, čak i onda kada nije posrijedi velika materijalna dobit.

Ne veže se previše za stvari do kojih dođe, tako da ih je spreman sutra prodati u pola cijene.

oji je razlog našeg nemira? Razlog našeg nemira je to što nam je postalo sasvim jasno da nas nikakva materijalna ugoda ne može u potpunosti zadovoljiti, da nikakvo mudrovanje ne može dati odgovore na naša pitanja o smislu života, da najveća tehnološka otkrića ne mogu umiriti našu dušu. Taj uvid je stvorio ogromnu prazninu u muškarcima i ženama širom svijeta. Kada god dođe do neravnoteže među suprotstavljenim snagama u našem životu, počinje se pojavljivati duboka unutrašnja napetost. Nakon što smo osjetili velike promjene u našem okruženju i preživjeli izazove i katastrofe našeg stoljeća, na pomolu je novi zahtjev za ravnotežom. Stalne promjene u našem okruženju djeluju na našu uravnoteženost, donoseći nelagodu i nemir.

Toliko je ponosan na svoje vještine, da ih ne bi rado mijenjao za neke druge.

Svakodnevno je izložen poniženju, a nikada se ne uvrijedi.

Kad se ljeto počinje približavati, izađi van i meditiraj na livadi. Kad se svaki grm vraća u život i raste, on čezne da se nađe u tvojoj molitvi.

~R. Nachman iz Breslova ■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Učinkovit život

Učinkovito roditeljstvo

Slaganje u obitelji

Mnogo je izbezumljenih majki uzviknulo, "Što je s vama djeco? Zašto se ne možete slagati?" no ono što su one previdjele je to da se ona slažu –kao braća. Oni su u laboratoriju, eksperimentiraju sa odrastanjem i to je mjesto na kojem stječu praksu koja će im omogućiti da jednog dana žive sa svojim kolegama u svijetu odraslih.

Tako, tu postoji konflikt, takmičenje, a ponekad čak i okrutnost. Oni uče kakav je osjećaj povrijediti nekoga koga zaista voliš, i kako se oporaviti od tog štetnog ponašanja kada je usmjereno prema njima. Braća i sestre mogu biti najbolji prijatelji jedni drugima, ali oni to još ne znaju. Oni uče. Budite strpljive, majke. Čitajte dalje…

Postoje roditelji koji će učiti svoju djecu kako je važno uvijek voljeti svoju braću i nikad se ne ljutiti na njih. To jednostavno nije realistično, kao što smo vidjeli u Postanku. Istina, Izak i Jišmael su imali različite majke, ali Jakov i Ezav su bili blizanci, dijelili gene, pa ipak su postojale ogromne razlike u ponašanju i pogledu na svijet. Postajati različit od svoje braće – postajati odvojeni entitet – dio je odrastanja. Vrlo često tu je izlječenje i bliskost, ali ne uvijek.

Esti, 32-godišnjakinja, vođena je krivnjom zbog toga kako se ponašala prema svojoj mlađoj sestri, Tzippy. Tzippy je bila nekoliko godina mlađa i bila je izvrstan učenik, dok je Esti imala neke po-

teškoće u učenju. Esti se osjećala kao gubitnik i istresala se na Tzippy, no Tzippy nije mogla razumjeti što muči Esti. Ona nije shvaćala da je Esti ljubomorna na nju. Umjesto toga, ona je mislila da ju Esti mrzi, i zbog toga što Tzippy to nije shvatila, ona je o sebi počela misliti kao o nevoljenoj osobi. Obje su danas udane, ali

Da su njihovi roditelji bili svjesni onoga što se događa među njima, mogli su tražiti savjetovanje kako bi olakšali njihov odnos. Još bi bolje bilo da su roditelji primijetili koliko hvale i cijene Tzippy i uspoređuju Esti s njom, što čini da se Esti osjeća bezvrijedno i nevoljeno.

Pomiješani osjećaji među braćom su uobičajeni. Ponekad se netko osjeća odgovornim za tuđe pogreške. Kada se nešto dobro dogodi nekome od njih, radost može biti pomiješana sa ljubomorom. Kada se loše stvari dogode, netko može osjećati, "On/ona je dobio/la ono što zaslužuje" – i zatim se osjećati krivim zbog tih osjećaja. Jedan mladić je rekao, "Ubija me kada ne želim biti

velikodušan ili srdačan prema njemu." Odrasla braća mogu reći, "Voljeli bismo biti bliski, ali ne znamo odakle početi." U nekim obiteljima postoji jedan brat koji pokušava pomiriti sve.

Djeci mnogo znači što njihova braća misle o njima i kako se odnose prema njima. Međutim, način na koji se roditelji osjećaju i odnose prema njima može zasjeniti bratske osjećaje. No ponekad roditelji mogu biti emocionalno odsutni i djeca se mogu boriti u vakuumu sa malo podrške. Roditelji koji su u stanju zamjetiti molbu svakog djeteta koje viče "Pogledaj, ovdje sam!" i odgovoriti na njega adekvatnom ljubavlju i interesom mogu preduhitriti oštre sukobe među braćom.

Suosjećam sa roditeljima koji se bore da održe glavu iznad vode i koji su pod stresom radi toga kako će platiti školarinu, uz mnoge druge zahtjeve koji počivaju na njihovih ramenima. Gdje oni mogu pronaći vrijeme ili energiju kako bi svakom djetetu pružili podršku, ljubav, pažnju i ohrabrenje? Ali mi se moramo vratiti našoj emuni (vjeri) da nam je B-g dao sposobnost da providimo svu emocionalnu hranu koja je djeci potrebna, te uložiti sav naš trud u to da osiguramo da naša djeca odrastu u emocionalno zdrave kao i fizički sposobne osobe.

Nemojmo nikad podcijeniti važnost tefile, traženja od B-ga da nam pomogne sa našom djecom. To me podsjeća na čovjeka koji je Steipler Gaona zatražio beraha da njegov sin bude talmid haham. Steipler je rekao, "Talmid haham se ne postaje zbog

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

beraha. To se postaje tako da se ti posvetiš svom učenju i tefili punoj suza. Koliko sam samo ja plakao da bi moj Chaim postao talmid haham!"

Očigledno, njegove su suze bile djelotvorne u podizanju najvećeg gaona naše generacije, Rav Chaima Kanievskog.

Ne uključujte se

Što onda činiti kada se djeca svađaju? Eksperti dječje psihologije sugerirali su, "Ne uključujte se," osim ako postoji opasnost da bi moglo doći do fizičkih povreda, u tom slučaju ih morate razdvojiti. Inače, pustite ih da se snađu. Ako pokušate biti sudac, moguće je da nećete pravedno uzeti obje strane.

Ako osjećate da se morate uključiti, recite djeci da ćete saslušati njihove prepirke malo kasnije, a ne u trenutku kada su njihovi temperamenti i emocije na visokoj razini. Dobar način za to učiniti je reći, "Kako bismo ovo učinili na najpravedniji način, učinit ćemo to kao na sudu. Ja ću biti sudac, a svaki od vas će iznijeti svoj slučaj. Nema prekidanja. Svaki od vas će dobiti priliku da

iznese svoju stranu i da opovrgne drugoga." Ta "igra" raspršit će intenzitet prepirke. Osim toga, nakon što saslušate obje strane možete reći, "Na sudu sudac ne donosi presudu odmah, već uzima slučaj na razmatranje. Obznanit ću vam svoju presudu uskoro."

Mudri suci pokušavaju presuditi na način da svaka strana osjeća kao da je nešto dobila. To može zahtijevati Salomonovu mudrost, ali može se postići.

Iako su sukobi među braćom normalni i očekivani, važno je postaviti pravila. Sastanite se sa djecom i recite im, "Znam da će biti perioda kad se nećete slagati, i ovo su pravila koja trebate slijediti. Nema nazivanja pogrdnim imenima, psovanja, udaranja ili guranja. Nema vikanja. Buka samo zbunjuje. Nije važno tko je nešto započeo. Za svađu je potrebno dvoje. Kad se ne slažete, trebate sjesti kako bi raspravili o problemu i donijeli kompromisno rješenje. Ako ste u dvojbi, možete doći k meni po savjet."

Izuzetno je važno zapamtiti da

smo mi uzor našoj djeci. Roditelji mogu imati međusobna neslaganja, i riješiti ih mirno. Ako roditelji viču jedno na drugo djeca će slijediti primjer i neće naučiti da se svađa može riješiti u miru.

Imajte na umu da se djeca mijenjaju kako rastu. Tinejdžeri teže za neovisnošću, i brigu za mlađu braću mogu osjećati kao teret. Tinejdžer može željeti svoju privatnost i može mu smetati što se mlađa braća uvijek drže uz njega. Shvatite to i recite im da vam je potrebna njihova pomoć; zatim osmislite pravedan raspored i držite ga se.

Možete reći svojoj djeci da ste se i vi također sukobljavali sa svojom braćom kad ste bili njihovih godina. Nadam se da im možete reći da ste sada bliski sa svojim bratom i sestrom, i iako ste imali sukobe, sada vidite koliko su oni bili trivijalni, te shvaćate da kao odrasli, braća i sestre mogu gajiti snažnu povezanost i biti podrška jedni drugima.

Neke obitelji imaju redovite tjedne sastanke sa djecom na kojima ona mogu iznijeti svoje žalbe. Sjajno je kada možete reći posvađanoj braći, "Možete to iznijeti na sastanku."

Osobito sa mlađom djecom, možete im ponuditi nagradu svaki put kad riješe prepirku među sobom.

Ako sukob postane ozbiljan ili opasan, fizički ili emocionalno, ili ako remeti funkcioniranje obitelji, mudro je konzultirati se s mentalnozdravstvenim profesionalcem koji je kompetentan u rješavanju dječjih problema.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 22. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Prihvaćanje patnje

Kabalat ha'Jisurin

Do kada, o Gospode? Hoćeš li mi ikada oprostiti? Do kada ćeš od mene kriti Svoje lice? Koliko još moram podmosti bol u svojoj duši i čitavog dana nositi tugu u srcu?

Psalmi 13,1-2

KAKO RAZUMJETI patnju koja na svijetu postoji kada se čini da ona nema nikakvog smisla? Dobri ljudi pate, a ljudi koji rade strašna zla djeluju kao da uživaju u najboljem što život može ponuditi. Toliko je mnogo objašnjenja bilo ponuđeno. Neka nam kažu "Naša nesreća nije B-žje djelo," što je svakako u suprotnosti s Židovskom idejom o božanskoj svemogućnosti. No, da li je bolje pripisati uzrok B-gu, kao da B-g želi da patimo? Današnja nam metoda upućuje poziv da se usredotočimo na našu reakciju na patnju, umjesto da špekuliramo o njenom uzroku.

Hebrejska riječ za patnju je jisurim, koja svoj lingvistički korijen dijeli s riječju musar, koja znači "podučiti". Patnja u sebi sadrži pouku, ali na nama je da istražimo i otkrijemo što nas naša patnja može naučiti.

Polazna točka je da budemo prisutni ovdje i sada te da prihvatimo činjenicu da patimo, bez da bježimo od nje ili da se anesteziramo ili tražimo utjehu za koju se nadamo da

će zamaskirati naš bol. Naš predložak ovdje je gorko bilje (maror) koje se pojavljuje na Sederu Pesaha. Hren ili neka druga ljuta hrana koju jedemo kao podsjeća nas na gorki život koji smo imali dok smo bili robovi u Egiptu. Sručiti u sebe gorko bilje ne ispunjava zapovijed da se jede , jer nam ne pruža doživljaj koji u sebi nosi pouku; čovjek mora stvarno osjetiti tu gorčinu. Isto tako, mi ne bismo bili u stanju shvatiti pouku koja se nalazi u našoj vlastitoj patnji ukoliko prethodno ne progutamo gorčinu koja je nagovještava.

Krajem 2011. godine preminuo je Rabbi Nosson Tzvi Finkel. On je bio roš ješiva Mir Yeshiva-e u Jeruzalemu, najveće ješive na svijetu s preko šest tisuća studenata. On je bio unuk, i dobio je ime po svom djedu, Rabbi Nossonu Tzviu Finkelu, utemeljitelju Slobodka ješive u Litvi, koja je izvršila tako snažan utjecaj na suvremeni Židovski svijet, i u čijoj se srži nalazio musar.

Prva stvar koju bi svatko zapazio

kod roš ješive Mira tijekom posljednjih dvadeset i osam godina njegovog života bile su posljedice Parkinsonove bolesti koja je razarala njegovo tijelo. U boljim momentima njegovo bi tijelo tek podrhtavalo; u težim trenucima on bi se snažno i grčevito tresao. Kada bi držao govor s podijuma u studijskoj dvorani, on bi se žestoko tresao, pri tom čvrsto držeći jednu ruku drugom kako ne bi samostalno mlatarala. Unatoč boli i nelagodi koje je stalno osjećao, on se uspijevao duboko koncentrirati dok je iznosio složene i pažljivo nijansirane misli o ezoteričnim temama.

Većina onih u kasnijim stadijima Parkinsonove bolesti završe prikovani za krevet. Za razliku od njih Rav Nosson Tzvi ne samo da je redovito molio u ješivi i mnogo sati učio unutar njenih zidova, on je za vrijeme svoje bolesti također izgradio i najveću zajednicu Tore na svijetu, preuzevši na svoja slaba pleća ogromnu financijsku odgovornost za rast ješive i još nalazio vremena da pruži toplinu i ljubav svojim studentima. Sve do kratko pred njegovu smrt, doslovce nije bilo niti jedne odluke donesene u ješivi, od onih najvažnijih do sasvim trivijalnih, a da ih Rav Nosson Tzvi nije razmotrio.

Kao pomoć da naučimo lekciju ove osobine koja se tako snažno očitovala u životu Rav Nossona Tzvia Finkela, moramo razlučiti patnju od boli, jer one nisu jedna te ista stvar. Bol je izravna reakcija na

invazivni podražaj i odražava jednostavno uzrok i posljedicu. Patnja, s druge strane, nastaje iz tumačenja i očekivanja. Na primjer, ubosti se iglom u prst i dobiti injekciju s lijekom na ljestvici boli mogu biti podjednako rangirani. Ali patnja vezana uz jedno i drugo može biti jako različita. Patnja priziva našu svijest o sebi, ego, naše pravo, naš odnos s B-gom i sve drugo što ulazi u stvaranje našeg odnosa prema svijetu u svim njegovim dimenzijama. "Jao!" odražava bol. "Zašto ja?" je pitanje patnje.

Mi smo dovoljno mudri da izbjegnemo nepotrebnu bol, ukoliko je to moguće. Ali izbjegavati ili poricati ili potiskivati našu patnju može zaustaviti naš napredak. Pitanje "Zašto ja?", na primjer, lako može ostati bez odgovora. Moja majka nikada nije mogla shvatiti zašto je ona, koja nikada nije pušila i koja je redovito vježbala, doživjela infarkt još dok je bila relativno mlada, dok njezine sestre, koje su i pušile i nikada nisu vježbale, nisu. Prihvatiti uznemirujući i ogoljujući doživljaj na koji ovo pitanje ukazuje uključuje razmatranje i možda revidiranje vašeg osjećaja tko ste, koliko kontrole imate nad svojim životom, kako se odnosite prema B-žjoj Volji, i – najvažnije od svega – kako živite.

shvatiti razlog i čak i onda kada učinimo sve što je moguće da ih ublažimo, što bismo i trebali – mi smo se povezali sa istinom i stvarnošću. To je tako. Takav stav vidimo kod Aharona nakon što su dvojica njegovih sinova umrla kao posljedica zabranjenog prinosa. U svom dubokom prihvaćanju toga što se dogodilo, Aharonova reakcija je da ostane šutke.

Kod nas patnju ne izazivaju samo dramatične okolnost i pitanja života i smrti, već nas čak i sitna i banalna razočarenja mogu navesti da patimo. Naši su mudraci rekli: "Do koje mjere seže patnja? Čak i kada netko posegne u džep da izvadi tri novčića a izvadi dva." Nije potrebno ništa više da sunce iščezne iz naših života. Svejedno, bio uzrok velik ili malen, patnja je patnja; pred nama je izazov da prihvatimo da patimo kao temelj da krenemo dalje sa svojim životima.

svoju vlastitu patnju i ne dopustiti joj da nas skrene s našeg puta duhovnog rasta.

Prihvaćanje istine o svijetu onakve kakva jest stvara solidan temelj za transformaciju koju nazivamo stjecanje Tore.

PRAKSA

Prepoznajte jedan izvor patnje u svom sadašnjem životu. Može vam pomoći da se prisjetite razlike između boli i patnje – vi tražite neki mračni, neugodni osjećaj koji odražava neki vid vašeg života koji nije onakav kakav biste željeli da bude. To može biti fizička ili psihološka ili društvena ili financijska ili kakva druga nevolja za koju možete osjećati "kada samo ne bih imao ovo breme, onda bih se više fokusirao na svoje prioritete i svoj duhovni život."

Suočen s nerazumljivom tragedijom, naš um ostane zbunjen, a naše srce želi kriknuti. Ne bi li ovaj svijet trebao biti mjesto dobra i istine? A umjesto toga mi vidimo zlo, gubitak, sebičnost, bezosjećajnost i nasumično povređivanje. Kada prihvatimo da su te datosti sastavni dio svijeta

čak i kada ne možemo

Prihvaćanje je ishodište predanosti i upornosti koje su Rabbi Nossona Tzvia Finkela činile nezaustavljivim sve dok bolest nije učinila svoje. On je bio rođen u Americi – gdje su ga zvali Nat – odrastao je uz bejzbol, a onda je nadišao taj život kako bi postao veliki vođa, nadahnuće desecima tisuća studenata. Njegova nevjerojatno požrtvovna predanost je obrazac koji nas može nadahnuti da nastojimo izdržati

Možete li prihvatiti taj uznemirujući i ogoljujući doživljaj razdvojenosti između želja i stvarnosti? Ako to učinite možete li sklopiti mir sa svojom patnjom, umjesto da je odgurnete ili zakopate ili reagirate na nju? Ovime vas ne pozivam da prihvatite fatalizam, jer možda ćete ipak energično postupiti, već da do srži ogolite svoje osjećaje i prihvatite ono što je vaša realnost, vaša polazna točka u sadašnjem trenutku. Pružite ruku i zagrlite svoju tugu i gubitak. Proširiti svoje unutarnje biće da možete omogućiti svojim osjećajima da sjede spokojno u vašim grudima.

Obratite pažnju na ono što se događa u vama kada stvarno privatite svoju patnju kao svoju sudbinu.

(nastavak

s 24. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

HOLOKAUST

Povjesničar o tvrdnji da je u Jasenovcu

ubijeno 700.000 ljudi: To vrijeđa ljude

Index,26.4.2023.

POVJESNIČAR i profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu Haris Dajč gostovao je u Pressingu na N1 gdje je komentirao komemoraciju za žrtve Holokausta u Jasenovcu, ali i položaj i broj Židova u Hrvatskoj i Srbiji, kao i povrat imovine.

Po pitanju mladih i povijesnog revizionizma Dajč kaže da sa studentima nema problema, ali su problem oni koji nisu studenti. "Oni mogu povjerovati narativu koji je došao nakon 1990-ih", rekao je.

O broju Židova

U Kraljevini Jugoslaviji je živjelo 85.000 Židova, a danas ih u tim državama ima tek par tisuća. "Možete imati dvostruki identitet, možete biti Hrvat i Židov ili Srbin i Židov. Taj broj u Kraljevini Jugoslaviji djeluje visoko, ali je malen ako se usporedimo s Mađarskom, Slovačkom ili Češkom. Taj broj možemo podijeliti na tri velika grada – Zagreb, Beograd i Sarajevo te ih ima nešto u Vojvo-

dini. Bili su pripadnici nekog srednjeg i višeg sloja", objasnio je.

Predsjednik židovske zajednice u Hrvatskoj Ognjen Kraus izjavio je da je gotovo 80 posto Židova s ovih prostora stradalo u Drugom svjetskom ratu. "Karakteristično je za zagrebačke Židove da su bili jedna od najbogatijih zajednica, dok u Beogradu to nije bio slučaj. Slično je bilo i u Osijeku", rekao je Dajč.

"Kada spominjemo Holokaust, nije tu važno samo ubojstvo ljudi nego i ophođenje prema njihovoj imovini. U Beogradu je pokretna i nepokretna imovina bila skupljena. Ona se oduzima zakonskom uredbom 1942. Zato je bilo važno da nulta godina bude '41., a ne '45. To je

jedna od posljedica zakona koji je donesen u Srbiji 2016.", dodao je.

"Što se tiče današnjih granica Srbije, ubijeno je 80 posto Židova, a trećina ih je bila iz Beograda", rekao je.

"Srbija je vjerojatno bila druga država u Europi koja je bila tzv. judenfrei"

Dajč napominje da Srbija nije bila prva "judenfrei" država u Europi, nego da je to bila Estonija. "Vjerojatno je Srbija bila druga država u Europi koja je bila tzv. judenfrei", dodao je.

Opisao je kako su izgledale komore tzv. dušegubke. "U pitanju je kamion u koji utovarite žene i djecu i u pitanju je cijanid B koji se pušta te se oni uguše. Pitanje je jesu li oni ispuštali neke krikove jer ubijani su u transportu i dok bi došli u logor, već bi bili mrtvi i ide sljedeća tura. Nacisti su vidjeli da to sistemsko ubijanje Židova ide vrlo lako", rekao je.

Tvrdi da je najveći dio američkih Židova pobjegao iz tadašnje Rusije. "Prvi veliki antise-

Izrael traži pomoć Kine u sprječavanju Irana da razvije nuklearnu sposobnost

Nezavisnenovine,20.04.2023.

JERUSALIM - Izrael je zatražio pomoć Kine u suprotstavljanju svakom pokušaju Irana da razvije nuklearne sposobnosti, dok je izraelski premijer Benjamin Netanjahu obećao da će njegova zemlja nastaviti svoju borbu da spriječi Teheran da razvije nuklearno oružje.

U utorak je izraelski ministar vanjskih poslova Eli Koen otputovao u diplomatsku posjetu Azerbajdžanu gdje će se sastati s predsjednikom Ilhamom Alijevim, ministrom vanjskih poslova Jeihunom Bajramovim i ministrom privrede Miajilom Jabarovim, kako bi razgovarali o "jačanju strateških odnosa između njihovih zemalja, rješavanju regionalnih izazova

koji se odnose na Teheran, te produbljivanje saradnje u područjima privrede, sigurnosti, energetike i inovacija.”

"Danas odlazim u važnu političku posjetu kako bih nastavio graditi ujedinjeni front s našim prijateljima u Bakuu kako bismo se suočili sa zajedničkim izazovima", rekao je Koen u izjavi.

Izraelsko ministarstvo vanjskih poslova naznačilo je da su se diplomatski odnosi između Izraela, Turkmenistana i Azerbajdžana - dviju muslimanskih zemalja koje graniče s Iranomjako razvili, što je zabrinulo Teheran.

Iran je vršio pritisak na Turkmenistan da spriječi Koenovu

posjetu

Uoči odlaska u Baku izraelskog ministra vanjskih poslova nazvao je njegov kineski kolega Kvin Gang koji je izrazio zabrinutost zbog rastućih napetosti između Izraela i Palestinaca te pozvao dvije strane na nastavak mirovnih pregovora što je prije moguće.

Koen je iskoristio priliku da izrazi zabrinutost zbog napora Irana da unaprijedi svoj nuklearni program i zatražio od kineskog ministra vanjskih poslova da izvrši pritisak na Teheran kako bi ga spriječio u nabavci nuklearnog oružja.

"Opasnost koju vidimo u iranskom nuklearnom programu je opasnost koju dijele mnoge

mitizam u Srbiji dolazi iz Rusije", dodao je Dajč.

O ZDS-u

Što se tiče pozdrava ZDS, kaže da je to povezano s kulturom sjećanja.

"Židovska zajednica Hrvatske se uspjela oduprijeti ekstremistima iz HDZ-a u doba Tomislava Karamarka. Uspjeh Plenkovića je da je uspio neutralizirati te ekstremiste", rekao je.

O tvrdnjama o 700.000 ubijenih u Jasenovcu

Komentirao je i izjave Milorada Dodika iz Gradine u BiH koji je rekao da je ubijeno 700.000 Srba u Jasenovcu.

"To je tekovina Miloševića koju je počeo 80-ih godina. Na taj način vrijeđate ubijene jer ako izmišljate te brojke, vi vrijeđate ljude jer oni imaju svoje ime i prezime. Taj broj je ogroman broj u odnosu na tadašnji broj ljudi u Jugoslaviji", rekao je Dajč.

zemlje u regiji, uključujući države koje imaju diplomatske odnose s Iranom. Međunarodna zajednica mora djelovati odmah kako bi spriječila režim u Teheranu da dobije nuklearne kapacitete", rekao je Koen.

U ponedjeljak je Netanjahu naglasio da će njegova zemlja nastaviti svoju "bitku" da spriječi Teheran da razvije nuklearno oružje.

"Odlučno se borimo protiv bilo kakvog nuklearnog sporazuma s Iranom koji bi mu otvorio put do nuklearnog oružja", rekao je uoči Dana sjećanja na holokaust, prenosi "AawSat".