Divrej Tora Godina 13 Broj 30
Zagreb, šabat 16. svibnja 2020. - 22. ijara 5780.
http://twitter.com/DivrejTora
Broj 30 divrejtora@gmail.com
B’’H
Šabat Behar-Behukotaj Jeruzalem 18:54
20:10
Zagreb
20:03
21:04
Rijeka
20:08
21:09
Split
19:53
20:55
Dubrovnik 19:45
20:47
Vinkovci 19:50
20:52
Sarajevo 19:47
20:49
Doboj
19:51
20:53
B. Luka
19:55
20:56
Beograd 18:50
19:54
Novi Sad 18:53
19:57
Subotica 18:54
20:00
Zrenjanin 18:51
19:55
Niš
18:43
19:46
Beč
20:09
21:11
Frankfurt 20:47
21:49
Edison, NJ 19:50
21:00
Paraša Behar-Behukotaj
(Vajikra 25,1-27,34) Na Sinajskom brdu B-g prenosi Mojsiju
Dnevni Zmanim za Grad Zagreb
zapovijedi o šabatnoj godini: svakih sedam godina mora se obustaviti sav rad na zemlji, a njezine plodove svatko slo-
utorak,
19.5.2020.
Alot Hašahar
3:22
Najranije Talit
4:13
Iza sedam šabatnih ciklusa slijedi pede-
Nec Hahama
5:20
seta, jubilarna godina, u kojoj će sav rad
Najkasnije Š’ma
9:06
na zemlji prestati, sve sluge vezane ugo-
Zman Tefila
10:22
Hacot
12:53
Minha Ketana
17:17
Plag Haminha
18:51
Šekia
20:26
Cet Ha-kohavim
21:08
bodno može ubrati, i čovjek i životinja.
vorom bit će slobodne, a svi prodani posjedi predaka u Svetoj zemlji, bit će vraćeni prvobitnom vlasniku. Tu se nalaze i zakoni o prodaji zemlje i o zabranama varanja i lihvarenja.
B-g obećaje da će, bude li čuvao njegove zapovijedi, narod Izraelov uživati u svojoj domovini u materijalnom blagostanju i sigurnosti. Ali prenosi i oštro upozo-
renje na izgnanstvo, progone i druga zla koja će ih zadesiti ako napuste svoj savez s njime. Ipak, "čak i u zemlji njihovih neprijatelja, neću ih odbaciti; niti ću ih ikad prezreti, uništiti ih i prekinuti Moj savez s njima; jer Ja sam G-spod B-g njihov." Paraša završava pravilima o načinu vrednovanja različitih vrsta zavjeta B-gu. ■ Prijevod: Dolores Bettini
D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״
OU Israel's Torah Tidbits
Alija po Alija
Kohen - prva alija -13 + 5 = 18 p'sukim (25,1-18) Jedan od najpoznatijih početaka sedri u Tori: "A B-g govoraše s Mošeom na Har Sinaju rekavši ...". "Ma injan šmita ecel Har Sinai?". Kakve veze ima ovdje jedno s drugim? Ovaj se izraz temelji na neuobičajenim dodatnim riječima u inače poznatom stihu: A B-g govoraše s Mošeom rekavši. Micvot koje slijede bave se sa šmita, šabatnom godinom. Temeljni postulat našeg vjerovanja (i spoznaje) jest da je B-g Mojsiju (a preko njega i nama) objavio čitavu Toru na Sinaju (a ne samo Deset zapovijedi, kao što mnogi ljudi - Židovi i ne-Židovi - tvrde). Zašto onda spomenuti mjesto davanja upravo kod ovog skupa zapovijedi? Jedno od načela po kojima nas Talmud uči Usmenoj Tori je "kada se jedno pitanje izdvaja i dobija poseban tretman, ono što iz toga učimo ne odnosi se samo na to pitanje, već na cijelu grupu iz koje je došlo". Ovdje učimo: Baš kao što je šmita sa svojim pojedinostima dana na Sinaju (to je tamo konkretno rečeno), tako su na Sinaju dane i sve micvot sa svim njihovim detaljima (a ne samo "naslovi poglavlja", kao što neki ljudi vjeruju). Ova je ideja važna komponenta lanca tradicije i bitna je sastavnica "emunat hahamim", pouzdanja, vjere i sigurnosti koju moramo imati u svaku kariku lanca. Iako nas ono što učimo iz gore spo-menutog fenomena u tekstu Tore uči o svim micvot, na drugoj razini možemo postaviti i ovo pitanje: "Zbog čega je B-g izabrao, da tako kažemo, upravo ovaj skup micvot, kako bi nas naučio općem pravilu? "Jedan komentator nudi slijedeće razumijevanje: Micva o šmita nas uči (između ostalog) da se Strana 2
B-g bavi svakodnevnim stvarima ovoga svijeta. On se brine za nas i naša ze-maljska polja i drveće. I On prebiva, ne samo u uzvišenom carstvu Nebesa, već Njegova Bit ispunjava svijet. B-žji izbor nevisoke gore Har Sinaja kao mjesta za davanje Tore tu je da nas pouči istoj ideji. Kako li je samo primjereno što nam Tora kaže da nam je B-g upravo na Sinaju zapovjedio zakone o šmita. "Kad dođete u zemlju ..." Zemlja se treba odmarati svake sedme godine. Šest godina čovjek obrađuje polja, a sedme treba biti šabat Hašemu za zemlju; ni zemlja, niti stabla ne smiju se obrađivati. Čak i ono što samo od sebe uzraste, ne smije se ubirati (na uobičajen način) sa zemlje ili stabala. (Tora koristi izraz "vinograd", ali to uključuje sva stabla.) Godina šmita svima daje da imaju koristi od zemlje (bez uobičajene stroge razlike između zemljoposjednika i ostalih), pa i životinjama. (Šmita daje priliku zemlji da se obnovi, a nama daje priliku da u svom odnosu prema okolišu, uzmemo u obzir i druga stvorenja koja s nama dijele Zemlju. To nam pomaže da stvari dovedemo u pravu perspektivu, kako bismo ispravno postavili svoje prioritete.) Šmita nas podsjeća na to tko je to stvorio i tko još uvijek vlada. Imajte na umu da ovdje u B'har postoje četiri zabrane koje se odnose na šmita, a ima i pozitivna zapovijed da se zemlja odmori u sedmoj godi-
ni, iz paršat Mišpatim. Vrijedno je spomenuti, iako to nije tako neobično, način na koji nam Tora predstavlja područje Židovskog zakona i micvot - s pozitivnim micvot i zabranama. Šabat, šmita, Jom kipur, jom tov, kašrut (do određene mjere), itd., svi su snažno prošarani ozbiljnim zabranama. Budući da su takvi, dužni smo se "držati pravila" kako ne bismo prekršili B-žji zakon. Nas bi trebao motivirati "strah pred Nebesima", strah od grijeha, strah od kazne. Snažne su to motivacije, ali ne toliko lijepe i snažne kao poticaj "ljubavi prema B-gu" do kojega do■ lazi kada nastojimo strogo ispunjavati B-žje zapovijedi. Šmita se ne smije gledati samo kao niz zapovijedi "ne radite ovo, ne radite ono". Moramo se radovati prilici da služimo B-gu, pokazati našu vjeru i pouzdanje u Njega, biti slobodniji da proučavamo njegovu Toru i vršimo micvot. Poštivanje šmita nije samo izbjegavanje zabrana. Ono je pozitivna izjava o našoj vjeri u Stvoritelja i Gospodara svijeta. (Kad je većina Židova u Izraelu i osnovni okvir života po Tori u Izraelu stoji netaknut), Sanhedrin je dužan brojati sedam uzastopnih sedmogodišnjih ciklusa - 49 godina. Na Jom kipur 50. godine, treba oglasiti šofar (kao i svake godine na Roš hašanu, i kao što to simbolički činimo svake godine na kraju Ne'ile). Ovu 50. godinu treba proglasiti "kodešom" kao Jovel - godinom jubileja. Zabranjeno je obrađivanje zemlje (kao u šmita), kao i sakupljanje onoga što izraste samo od sebe, te branja plodova s drveta na uobičajen način. Jovel je svet, mi "jedemo od zemlje". Tijekom Jovela svatko se vraća na svoj posjed. V'ha'avarta šofar t'ru'a ba hodeš ha'švii - i puhat ćete u šofar u sedmom Divrej Tora
(nastavak s 2. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits:
mjesecu. Ovo se smatra otvorenom referencom na Jom kipur Jovela te skrivenom referencom na drugo puhanje u šofar u sedmom mjesecu, naime, na Roš hašanu. Zvuk šofara poziv je na pokajanje. Rašei teivot (početna slova) gore navedene izreke čine riječ t'šuva. U poslovanju s drugima valja se ponašati etički; zabranjeno je varati u poslovanju (budući da se na Jovel zemlja vraća svojim izvornim vlasnicima, nekretnina se kupuju samo na određeno razdoblje. Stoga bi cijene trebale odražavati broj preostalih godina do sljedećeg Jovela. Ovo je kontekst općih micvot u vezi pravilne poslovne prakse.) S gledišta micvi Evo još jednog primjera područja zasićenog velikim brojem različitih zabrana uz pozitivnu micvu koja nam nalaže da se ponašamo u skladu sa slovom i duhom halahe. Možda je to jedan od razloga za pozitivnu micvu u tim područjima. Tehnički gledano, pozitivna naredba nije "potrebna", budući da bi nas već izbjegavanje svih zabrana dovelo u sklad s B-žjom voljom. Stoga se pozitivna micva može shvatiti u smislu da od nas zahtijeva da ono što činimo, činimo srcem, da ne kršimo duh zakona i da budemo spremni ići "preko onoga što dužnost nalaže" (lifnim mišurat hadin). Nadalje, kroz pozitivnu micvu možemo doseći višu razinu svetosti, budući da smo suočeni s k'došim t'h'ju. Rambam opisuje određene situacije u poslovanju u kojima se, tehnički, neke stvari može izbjeći, ali se smatra da to nije postupanje na "pravi židovski način". Možda nam pozitivna zapovijed dolazi i zato da nas pouči da se ne koristimo tehničkim "rupama u zakonu", već da se vodimo najvišim mjerilima poslovne etike. Godina 13 3 Broj 30 Strana
Alija po Alija
Postoji više od jednog načina na koji se može objasniti što to pozitivna zapovijed dodaje našem poštivanju micvot, kada zabrana(e) već stoji u knjigama. Ovo je jedno objašnjenje. Dodatno ... Pretpostavimo da trgovac umjetninama predstavi neku kvalitetnu krivotvorinu kao original umjetnika. Sasvim sigurno, trgovac umjetninama je prekršio halahu koja zabranjuje varanje u poslovanju. No čiji je tu zakon prekršen? Smatramo li tu vrstu prijevare rabinskom zabranom koja je potaknuta navodima Tore vezanim uz određeni primjer varanja u odnosu na godine preostale do Jovela. Ne. Mi tvrdimo više od toga. Mi kažemo da nas usmena tradicija uči da je Jovel okvir za jednu širu kategoriju zabrana. Drugim riječima, u ovom slučaju, ne suočavamo se s Torom nadahnutim rabinskim proširenjem Zakona Tore. Mi smo suočeni s talmudskom definicijom Zakona iz Tore. To nije isto. Pravilno razlikovanje važno je da bismo mogli stvari zadržati u pravoj perspektivi. Ne samo da čovjek ne smije na nepošten način iskorištavati novčane probleme svog bližnjeg već mora paziti da druge ne "tlači" ili ne obmanjuje riječima. Ova je zabrana vrlo ozbiljna, što se vidi iz poveznice koju redak čini između toga i poštovanja prema Hašemu. Čuvajte i pridržavajte se propisa i zakona Tore i boravit ćete sigurno u zemlji. (Ova veza između štovanja Tore i daljnjeg mirnog i sigurnog života u Izraelu je tema koja se često ponavlja, tema koju moramo imati na umu u suvremenom Izraelu.) Levi - druga alija - 6 + 4 = 10 p'sukim (25,19-28) Zemlja će obilno uroditi i mi ćemo do sitosti jesti i boraviti u Zemlji posve sigurni. Nitko ne bi trebao
postaviti pitanje odakle će stići hrana (te dvije godine u nizu šmita ograničenja). B-g obećava blagosloviti zemlju tijekom šeste godine (dvije godine prije Jovela), tako da će zemlja dati dosta uroda dovoljno za tri godine, sadnja u godini nakon Jovela će zadovoljiti naše potrebe nakon toga. Jedan komentator izražava sljedeću ideju. Pasuk navodi da ako bi netko pitao što ćemo jesti ... onda će B-g zapovijediti Svom blagoslovu da nam da obilan prinos. Međutim, čovjek to pitanje ne treba postaviti. Ako imamo potpuno pouzdanje i vjerujemo bez ikakve rezerve ili pitanja da će nam B-g to priskrbiti, onda On neće morati zapovijediti blagoslovu da dođe; to će se dogoditi kao prirodna reakcija na tu vjeru. Razmislite o ovome ...
Zvuči li gore opisana situacija kao "oslanjanje na čudo", što ne bi trebalo činiti? Možda možemo reći da je ovo drugačije. Ako netko prelazi vrlo prometnu ulicu zatvorenih očiju, to je, u najmanju ruku, neodgovoran čin. Mi ne smijemo reći: B-g će me spasiti - ako ima nešto što možemo sami poduzeti u vezi situacije (kao na primjer, otvoriti oči i pogledati u oba smjera prije prelaska itd.) Ali što mi tu možemo učiniti? Više posaditi? U redu. I druge mjere također. Ali najvažnija je činjenica da je B-žja braha dio ugovora s Njim. Mi činimo svoj dio. On radi svoj. Ponekad On čini više nego "se traži". To je ono na što se nemamo pravo oslanjati, bez da uložimo vlastiti trud. Zemlja se ne smije prodavati zauvijek budući da je se na Jovel vraća njenim izvornim vlasnicima. Ako je neki čovjek bio zbog Strana 3
(nastavak s 3. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits:
Alija po Alija
siromaštva prisiljea prodati zemlju svog nasljedstva, on ili njegov rođak mogu otkupiti zemljište plaćanjem proporcionalnog iznosa (ovisno o tome koliko godina ostaje do Jovela). Ako se ne otkupi prije Jovela, zemlja se svojim nasljednim vlasnicima vraća na Jovel.
kao da nam B-g kaže: Pogledaj i sjeti se što sam učinio za tebe. Sada budi dobar prema svojim bližnjima.)
Š'liši - treća alija -10 p'sukim – 25,9-38
Ako Židov sebe proda u ropstvo zbog siromaštva (ili bilo kojeg drugog razloga), njegov se gospodar ne može prema njemu odnositi s prezirom. Prema njemu će se odnositi kao prema zaposleniku, i on ostaje kod svog gospodara samo do Jovela. (Ovo je maksimalna duljina, u normalnim okolnostima židovski sluga se pušta na slobodu mnogo prije.) Na Jovel, on i njegova obitelj se vraćaju u svoju zemlju koja im pripada po nasljeđu. Mi smo sluge B-ga (i ne bismo trebali biti podređeni drugim ljudima), niti jedan Židov ne smije se prodati na ponižavajući način putem tržnice robova. Nemojte ga podvrgavati teškom radu, koji slama duh.
Ako netko proda kuću u gradu opasanom zidinama (opasanom zidinama, zapravo znači iz doba Jehošue, tj. prvobitnog osvajanja), ima najviše godinu dana da je otkupi; ako je ne otkupi, ona ostaje zauvijek imovinom novog vlasnika. Otkupiti je tijekom godine dana znači vratiti puni iznos koji je plaćen, tj. nema odbitka za vrijeme koje je kupac tamo živio. (Tehnički, ovo je izuzeće od zabrane Tore protiv kamata.) Otkupljivanje kuće u gradu opasanom zidinama je micva. S druge strane, za kuće u neopasanim gradovima vrijede ista pravila kao za zemlju - otkup je moguć do Jovela, kada se kuća vraća prvobitnim nasljednim vlasnicima. Kuće u gradovima Levita (čak i opasanim gradovima) mogu se otkupiti i nakon jedne godine, a vraćaju se Leviju na Jovel. Levi ima nasljedna prava na one posebne (konkretno njih 48) gradove. Zabranjeno je mijenjati područja oko tih gradova prodajom dijelova zemlje na trajnoj osnovi. Obvezni smo pomoći svom bližnjem koga su zadesila teška vremena. Ne smijemo uzimati kamate za osobne zajmove koje dajemo da bismo mu pomogli da se izvuče. "Ja sam B-g koji sam vas izveo iz Egipta, i doveo vas u zemlju, da budem vaš B-g." (Ovo definitivno nije pogrešan zaključak – ovo naglašava B-žju želju, nazovimo to tako, za Njegov narod da brinu jedan za drugoga. To je Strana 4
R'vi'i - četvrta alija - 8 + 11 + 3 + 4 = 26 p'sukim - (25,39-26,9) Ova povezna alija sastoji se od 4 dijela – po dva od B'har i B'hukotai.
Židovi (prema zakonu Tore) mogu posjedovati nežidovske robove, i takvi robovi postaju nasljedna imovina. Ove se robove ne pušta na Jovel, već ostaju u trajnom vlasništvu njihovih vlasnika. Ako Židov postane robom nežidovskom gospodaru, ne smijemo dopustiti da to tako ostane. Otkupiti ga treba njegov bliski rođak, ili on sam, ako namakne sredstva. Treba načiniti pravičan izračun za naknadu njegovom gospodaru. Ne smijemo dopustiti da mu njegov gospodar slomi duh. Sve je to zato što je Izrael podređen B-gu, koji nas je otkupio iz egipatskog ropstva. Moramo Mu biti predani, ne smijemo praviti lažne bogove, ni idole, ni obredne stupove, niti smijemo kleknuti na "ukrašen kamen".
"Držite moj šabat i poštujte Moje Svetište, Ja sam B-g. Kao što je ranije spomenuto, najvjerojatnije je da se ovdje spomenuti šabat odnosi na š'mita. Ako je tako, onda se kraj knjige podudara s početkom sedre. Ako držimo Toru i micvot, onda će Vječni pružiti blagotvornu, pravovremenu kišu i obilne usjeve. Prinos s polja bit će tako velik, da će se svaka poljoprivredna sezona stapati sa sljedećom. I imat ćemo obilje hrane na svojoj vlastitoj zemlji. "Ako hodate putem mojih propisa ..." Raši kaže da ovo nije samo još jedan način da kažemo "držite micvot", već to upućuje na naš zadatak ■ da budemo zaokupljeni načinom života Tore & micvot. Jedan drugi komentator ukazuje na riječ "hodati" i kaže da je nedostatno samo "nepomično stajati" u okružju micvot, već da čovjek mora stalno napredovati prema većim duhovnim visinama. Poljska stabla će davati svoje plodove. Raši kaže da se to odnosi na ona stabla koja nisu voćke, koja će uroditi plodovima kada B-g da svoj puni blagoslov. Daljnja nagrada (ili rezultat) za slijeđenje Tore i držanje micvot bit će mir i spokoj u zemlji (Izraelu). Oboje, prirodne katastrofe (divlje zvijeri), kao i ljudske neprijatelje, Vječni će držat na odstojanju. A kad se susretnemo s našim neprijateljima, B-g će nam dati moć da ih silno pobijedimo. Ako se budemo držali svog dijela pogodbe (da tako kažemo), bit ćemo blagoslovljeni plodnošću i B-g će se držati Svog saveza s nama. Hamiši - peta alija - 37 p'sukim (26,10-46) Ova alija sadrži "tohaha", jedan od dva odlomka Tore u kojima se nalazi iscrpna opomena narodu, koja upozorava na strašne posljedice
Divrej Tora
(nastavak s 4. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits:
koje će proizaći iz nepoštovanja Tore i micvot. Zbog toga što je tako bolno čuti ove strašne riječi – posebno kada znamo koliko su se često ostvarivale – razvio se običaj da ovaj dio čitamo tihim glasom. Sramimo se što nam B-g treba zaprijetiti na tako upečatljiv način. Bilo je vremena kada nitko nije želio upitnu čast primanja ove alije. Danas je minhag da se pozove rabina, gabaja ili samog baal korea na ovaj odlomak. Tohaha je uvijek uključena u samo jednu aliju koja počinje i završava u "veselijem" tonu. To je razlog za znatno različitu raspodjelu redaka unutar alijot ove sedre. Značajna tema tohaha je veza između držanja zakona šmite i zadržavanja zemlje u našem posjedu. Uvijek moramo biti svjesni da mi Erec Jisrael ne zadržavamo bezuvjetno. Pred nama je jasno opredjeljenje i odgovornost da držimo Toru i ispunjavamo micvot kao pojedinci i kao zajednica. Šmita je zapovjeđena u prethodnoj sedri. U ovotjednoj sedri, predstavljene su nam strašne posljedice nepoštivanja ove važne micve. Stalno se navode tjelesne i duhovne koristi od poštivanja micvot, te ono suprotno za njihovo zanemarivanje. Ova kombinacija obećanja dobroga i prijetnje lošim, zajedno sa sveukupnim micvot Tore, čini savez između B-ga i Izraelskog naroda na Sinaju kroz Mošea. Šiši - šesta alija - 15 p'sukim (27,1-15) Pri zavjetovanju sredstava za Mikdaš, moguće je ponuditi "vrijednost" osobe. Tora navodi iznose za pojedince ovisno o spolu i dobi. U slučaju kada je donator siromašan, kohen može umanjiti taj iznos. Ako netko zavjetuje za Mikdaš životinju koja ispunjava uvjete za korban, on tu životinju ne smije zamijeniti ili Godina 13 5 Broj 30 Strana
Alija po Alija
otkupiti (čak ni životinjom veće vrijednosti). Ako on to pokuša učiniti, tada su obje, i ona prva životinja i njezina zamjena (t'mura) posvećene za Mikdaš. Životinju koja nije prikladna za žrtvenik kohen treba procijeniti, a potom se može otkupiti dodavanjem 1/5 njene vrijednosti. Osoba također može ponuditi vrijednost kuće, i u tom slučaju kohen određuje njenu vrijednost, a kuća se može otkupiti dodavanjem 1/5 vrijednosti. Ako je, primjerice, darivanje vrijednosti muškog djeteta u dobi između 5 i 20 godina jednako zalogu od 20 šekela, zašto jednostavno ne donirati 20 šekela? U čemu je smisao imenovanja određenih iznosa kao "vrijednosti" osobe? Dio odgovora djeluje sasvim očito. Mi se psihički mnogo snažnije povezujemo s davanjem vrijednosti osobe za Beit HaMikdaš, nego što bismo to s pukom novčanom vrijednošću. A posebno ako smo ta osoba mi sami ili nama voljena osoba. Suvremena psihologija prikupljanja sredstava uzima u obzir tu ideju. Usporedite emocionalnu vezu s davanjem, recimo, $100 u dobrotvorne svrhe, i davanjem tih istih $100 ali pod nazivom "udomljavanja djeteta" na određeno vremensko razdoblje. Iznos novca je jednak. No emocionalni odgovor je posve drukčiji. Š'vi'i – sedma alija - 6 + 7 + 6 = 19 p'sukim - (27,16-34) Ako osoba posveti vrijednost svoje imovine za Mikdaš, kohen će je procijeniti na temelju kvalitete i
broja godina do sljedećeg Jovela. Nju se zatim može otkupiti dodavanjem jedne petine. Ako osoba nije otkupila zemlju, Jovel je ne oslobađa za nju, već umjesto nje za Mikdaš kao posvećenu nekretninu. Isto vrijedi ukoliko su službenici u Mikdašu prodali nekretninu prije otkupa. Na Jovel ona se vraća Mikdašu. Ako imovina o kojoj se radi nije nasljedna, već kupljena, tada su pravila drugačija. Zemljište se procjenjuje na isti način, ali se ono na Jovel vraća svojim izvornim vlasnicima, a ne Mikdašu. Prvine su automatski posvećene za žrtvenik; ne smije ih se posvetiti kao neki drugi korban. Ovo pravilo da se jedna svetost ne zamjenjuje drugom, odnosi se i na druge kategorije korbana. Ne-košer životinja donirana Mikdašu se prodaje. Ako je nešto posvećeno za Mikdaš (a ne vrijednosti toga), to se ne može otkupiti, ono ostaje sveto. Posvećena imovina odlazi kohanim. Osoba koja čeka izvršenje smrtne kazne ima status "herema" (neotkupive stvari). Desetina od zemlje (ovdje se odnosi na maaser šeni) je sveta, nju treba (ili pojesti u Jeruzalemu ili) otkupiti. Desetinu od životinja (krava, koza, ovaca) treba odvojiti brojanjem svake desete, bez obzira na odlike životinje. Te su životinje svete i mora ih se jesti samo u Jeruzalemu i u uvjetima obredne čistoće. Maaser b'heima se ne može otkupiti. Prekršaj ovog pravila dovodi do toga da se obje životinje smatraju svetima. "Ovo su micvot ... na Sinaju." Ovim završnim pasukom sedre (i knjige Vajikra), završava odlomak koji je bio započeo prvim retkom B'hara, uobičajenim partnerom sedre B'hukotai. ■ Strana 5
Rabbi Jack Abramowitz:
Tarjag - 613 zapovijedi 326. U počast sedmoj godini: Zabrana na/obrađivanja zemlji tijekom sedme godine
rada
... svoje polje ne smiješ zasijati ... (Levitski zakonik 25,4) Znate kako Šabos i blagdani imaju dvije micve vezano uz rad, jedan da se odmara i jednu da se ne radi? Pa, šemita, šabatna godina, slična je Šabosu za zemlju Izraelovu. Puno prije, u micvi # 112, imali smo obvezu pustiti zemlju da odmara tijekom sedme godine. Ovdje imamo zabranu vezanu uz obrađivanje zemlje.
Temelj za taj micvu je ono o čemu smo razmatrali u micvi # 84: tijekom šabatne godine, mi radimo korak unatrag da prepoznamo da je B-g stvorio svijet i da je On je na kraju Onaj tko čini da zemlja donese svoju žetvu. Mi ne sadimo niti žanjemo kako bismo sebe podsjetili da nismo oni koji stvaraju proizvod, već On. Ova se micva odnosi se i na muškarce i žene, ali samo u Izraelu. Predmet je traktata Mišne Ševiis i kodificirana je u Mišne Tori u Hilchos Shemittah. Ona je #220 od 365 negativnih micvi u Rambamovu Sefer HaMicvosu i #22 od 26 micvos koji se mogu vršiti samo u Izraelu, prema popisu Steipler Gaona. 327. Dan drveća: zabrana održavanja i obrađivanja drveća tijekom godine Šemita ... svoj vinograd ne smiješ obrezivati ... (Levitski zakonik 25,4) 328. Divlji: Zabrana da se žanje usjev koji sam od sebe uzraste tijekom godine Šemita Ne smiješ pobirati ono što samo uzraste ... (Levitski zakonik 25,5)
činjenici da je B-g pravi vlasnik zemlje. On ju je podijelio među plemenima i domovima Izraela. Kada "prodajemo" zemlju u Izraelu, ono što uistinu činimo je iznajmljivanje zemlje na određeni broj godina do sljedećeg Jovela. To pokazuje da zemlja doista pripada B-gu i nije naša pa da s njom činimo što nam padne na pamet. Mi brojimo godine da priznamo tu stvarnost. Ova je micva na Sanhedrinu, a ne pojedincima. Ona vrijedi samo u Izraelu, a i tamo samo onda kada sva plemena tamo žive. (Ona nije započela sve dok se sva plemena nisu nastanila na svojoj zemlji i prestala je kad je prvo pleme otišlo u progonstvo.) O ovoj se micvi raspravlja u Talmudu u traktatima Roš Hašana (9b, 30a i drugdje) i Kidušin (38b). Ona je kodificirana u Mišne Tora u desetom poglavlju Hilhos Šemita i #140 je od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu. 331. Proglas o slobodi: Obveza da se puše šofar da se oslobodi robove Zatrubi trubom ... (Levitski zakonik 25,9) 332. Dijamantni jubilejska godine
jubilej:
Obveza
da
se
posveti
Posvetit ćete pedesetu godinu ... (Levitski zakonik 25,10) 333. Produljeni odmor: Zabrana da se obrađuje zemlja za vrijeme Jubileja ... nećete saditi ... (Levitski zakonik 25,11) 334. Paralele: Zabrana da se požanje usjev koji sam od sebe uzraste tijekom Jubileja
329. Samoniklo: Zabrana da se pobire voće koje samo od sebe uzraste za vrijeme godine Šemita
... niti žeti ono što samo uzraste ... (Levitski zakonik 25,11)
... grožđe ... nećeš pobirati ... (Levitski zakonik 25,5)
335. Nekako jako poznato: Zabrana da se pobire voće tijekom Jubileja
330. Sedam na kvadrat: Obveza da broji sedam grupa po sedam godina
... nećete pobirati ... (Levitski zakonik 25,11)
Brojat ćeš sedam šabatnih ciklusa, sedam puta po sedam godina... (Levitski zakonik 25,8) Nakon što je zemlja Izrael bio osvojen, Židovi su trebali brojati Šemita cikluse. Svaki je ciklus bio od sedam godina, pa je sedam ovih ciklusa iznosilo 49 godina. Pedeseta godina bila je Jovel, jubilarna godina. To se podudara s načinom na koji brojimo sedam tjedana - 49 dana - a pedeseti je dan blagdan Šavuos. Zapravo, Sanhedrin broji godine i cikluse na isti način na koji mi brojimo dane i tjedne. (Pogledajte micvu 306.) Razlog za ovu micvu je taj da se u jubilarnoj godini zemlja vraća svojim prvobitnim vlasnicima. To je priznanje Strana 6
336. Što je pošteno, pošteno je: Obaveza da se poštuje poslovno pravo Kada prodajete svom bližnjemu ili kupite od svog bližnjega ... (Levitski zakonik 25,14) 337. Upozorenje: Zabrana zaračunava ili premalo plati
da
se
prekomjerno
... ne varajte jedan drugoga. (Levitski zakonik 25,14) 338. Ako nemate ništa lijepo reći ...: Zabrana verbalnog ugnjetavanja Ne tlačite jedan drugoga ... (Levitski zakonik 25,17) ■
339. Dugoročni najam: Zabrana trajne prodaje zemljišta Divrej Tora
(nastavak s 6. stranice)
Rabbi Jack Abramowitz:
Tarjag - 613 zapovijedi
u Izraelu
345. Zabrana prodaje: Zabrana prodaje Židovskog roba
Zemlja ne može biti prodana zauvijek, jer zemlja je Moja ... (Levitski zakonik 25,23)
... neće ih se prodavati kako se robovi prodaju. (Levitski zakonik 25,42)
340. Vratiti pošiljatelju: Obaveza da se zemlja vrati njenim nasljednim vlasnicima u Jubileju
346. Ohladila mi se kava: Zabrana da se preforsira Židovskog roba
... omogućit ćete otkup za zemlju ... (Levitski zakonik 25,24)
Nećete ga ugnjetavati napornim radom ... (Levitski zakonik 25,43)
341. Naša kuća: Obaveza da se poštuje zakon o otkupu kuća u gradovima opasanim zidinama Ako netko proda prebivalište u gradu opasanom zidinama ... (Levitski zakonik 25,29) 342. Odbijanje zamjene: Zabrana zamjene zemlje koja pripada Levitima Polja oko njihovih gradova ne mogu se prodavati ... (Levitski zakonik 25,34) 343. Nema probitka: zabrana pozajmljivanja uz kamate Nemoj mu davati svoj novac uz kamatu ... (Levitski zakonik 25,37) 344. Praznik rada: Zabrana da se ima Židovskog roba za obavljanje fizičkih poslova Nećeš mu dati da radi ropskim radom. (Levitski zakonik 25,39) Nećete ga raditi s robnim radom. (Levitski zakonik 25:39)
Ne samo da eved Ivriju ne možemo dati degradirajući rad, kao što je opisano u micvi #344, ne možemo mu dati mu teški posao, koji je opisan kao posao koji nema granica. Na primjer, gospodar može uputiti svog slugu da okapa određeno polje do određenog vremena ili dok ne dođe do određenog mjesto, ali ne "Dok se ne vratim", za što nije postavljen vremenski okvir. Slično tome, gospodar ne smije dati sluzi "bezvezni posao" samo da ne bude besposlen. Na primjer, ne smije mu naložiti da ode podgrijati piće koje se ohladilo ako ga uistinu ne želi piti. (Ako gospodar ne može dati sluzi tako jednostavan zadatak kao što je to neki bezvezan posao, ne treba niti reći da mu ne može dati nepotrebne zadatke koji su zapravo naporan.) ■ Razlog je, kao što smo rekli, da je već dovoljno loše to da se netko morao prodati kao sluga. Nemamo pravo pridodavati njegovim nevoljama.
"Eved Ivri" - doslovno "hebrejski rob" - je bio Židov koji se zbog teške financijske situacije prodao u dužničko ropstvo. Nije mu bilo dopušteno davati ponižavajuće zadatke, poput nošenja gospodareve odjeće u kupelj. Ne samo to, eved Ivriju se morala posluživati ista hrana koju jede i gospodar, te je morao spavati na krevetu iste kvalitete kao i gospodar. Zbog strogih ograničenja u vezi s onim što se radi s eved Ivrijem, Talmud kaže (Kidušin 22a) da onaj koji si pribavi eved Ivrija zapravo si je pribavio gospodara. (Bez obzira na to, evri Ivri je dužan pokazati poštovanje svom gospodaru.)
Iako mi u današnje vrijeme nemamo dužničkog ropstva, pouke iz ove micve se i dalje primjenjuju. Moramo paziti kakve zadatke dajemo članovima svoga kućanstva.
Temelj ove micve je da je nedolično zlostavljati drugu osobu. Onaj tko kupuje eved Ivrija mora shvatiti da su teške okolnosti odvele ovu osobu u dužničko ropstvo. Takve tragedije mogle bi isto tako zadesiti i gospodara. Stoga, potrebno je da tretira eved Ivrija onako kako bi želio da se postupa prema njemu kada bi se našao u njegovoj koži.
Radit ćete s njima „zauvijek...“ (Levitski zakonik 25,46)
Ova se micva primjenjuje i na muškarce i žene u Izraelu u vrijeme kada se drži jubilarna godina. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktatu Kidušin na stranici 22a. Kodificirana je u Mišne Tora u prvom poglavlju Hilhos Avadim i #257 je od 365 negativnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu.
Godina 13 7 Broj 30 Strana
Ova se micva primjenjivala i na muškarce i žene u Izraelu u vrijeme kada se držala jubilarna godina. Ona je kodificirana u Mišne Tora u prvom poglavlju Hilhos Avadim i #259 je od 365 negativnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu 347. Osim dok se doslovno ne odvoji ...: Obaveza da kananski robovi rade bez vremenskog ograničenja
348. Ne pravi se da ne vidiš: Zabrana da se dopusti da ■ Židovskog roba tjera da mukotrpno radi Neće ga tlačiti napornim radom pred tvojim očima. (Levitski zakonik 25,53) Ne samo da nam nije dopušteno da poslom tlačimo eved Ivrija, mi ne smijemo dopustiti ni drugima da to čine ako smo ih u stanju spriječiti. Stoga, ako je eved Ivri prodan ne-Židovu, koji ga grubo tretira, trebali bismo nastojati to zaustaviti. Ne smijemo opravdati situaciju misleći da si je to eved Ivri sam kriv za to. ■ Ivrija, da je Razlog je, kao što smo ranije rekli u vezi eved njegov život već dovoljno težak. Trebali bismo mu poStrana 7
(nastavak s 7. stranice)
Rabbi Jack Abramowitz:
Tarjag - 613 zapovijedi
kušati pomoći da ne bude gore nego što je nužno.
kuće
Ova micva vrijedi i za muškarce i za žene u vrijeme kada imamo ovlasti da to provodimo. U Talmudu se o tome raspravlja u traktatu Arahin (30a) i, prolazno, u Baba Mecia 65a. Kodificirana je u Mišne Tori u prvom poglavlju Hilhosa Avadima i #260 je od 365 negativnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu.
... dodat će petinu ... (Levitski zakonik 27,14) 355. To niste očekivali: Obaveza da se polje otkupi za njegovu nominalnu vrijednost ... vrijednost će mu biti utvrđena prema tome koliko se može posijati ... (Levitski zakonik 27,16)
349. Ustani!: Zabrana da se klekne pred klesanim kamenom
356. Imate svoj ašam u Mojim šelamim!: Zabrana promjene vrste žrtve
Nećete imati uglačani kamen u vašoj zemlji da mu se klanjate ... (Levitski zakonik 26,1)
Prvinu koja je od stada sama po sebi odvojena za B-ga nećete posvećivati ... (Levitski zakonik 27,26)
350. Odbij standardni odbitak: Obavezu da se izračuna standardna vrijednost neke osobe
357. Stavite ga u herim: Obavezu da se kohenu da propisano vlasništvo
Ako se netko obaveže B-gu za vrijednost živog bića ... (Levitski zakonik 27,2)
... svaka izuzeta stvar bit će najsvetija B-gu. (Levitski zakonik 27,28)
351. Razmjena: Zabrana da se zamijene posvećene životinje
358. Nije za prodaju: Zabrana prodaje herima
Neće ga zamijeniti niti nadomjestiti ... (Levitski zakonik 27,10)
359. Sve transakcije su konačne: zabrana otkupljivanja herima
352. Dajem dva puta po deset za pet: Obaveza da se obje životinje, novu i prvotnu tretira kao posvećene ... i jedno i drugo će biti sveto. (Levitski zakonik 27,10)
353. Procjena: Obaveza da se dâ procijenjena vrijednost životinje ... bit će prema kohenovoj procjeni. (Levitski zakonik 27,12) 354. Kada je hipoteka veća od vrijednosti kuće: Obaveza da se doda jedna petina kada se radi otkup
... ne smije se prodati ... (Levitski zakonik 27,28)
... i ne može se otkupiti ... (Levitski zakonik 27,28) 360. Maaser Behema: Obaveza da se odvaja desetine od životinja Desetina će biti sveta B-gu. (Levitski zakonik 27,32) 361. Muu: Zabrana otkupljivanja životinja odvojenih za desetinu ... ne može je se otkupiti. (Levitski zakonik 27,33) ■
Sefer Hamicvot Hakacar
Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivne zapovijedi
17. Pozitivna je zapovijed ustati pred starcem, i odati čast učenjaku Tore ustajući pred njim kao što Pismo kaže, Ustat ćeš pred seva, čovjekom sjede glave i odati poštovanje prisustvu zakena, starca (Va-jikra 19,32. Pojam seva ("čovjek sjede glave") označava osobu u
Čak i ako je on vrlo mlad, pred njime se treba stajati potpuno uspravno, od trenutka kada on [učenjak] dođe
na četiri lakta udaljenosti, pa sve dok ne ode iz njegove prisutnosti. Čovjek je jednako tako dužan odati čast svom učitelju Tore, čak i ako nije od njega naučio većinu svog znanja [Tore]. Ako je njegov učitelj voljan ne obazirati se na svoju čast, to može biti ostavljeno po
dubokoj starosti, čak i ako taj nije mudar čovjek. Du-
strani. Ali velika je krivnja omalovažavati ili sramotiti
žnost je svakoga stajati pred njime – pa čak i mudrog
učenjake Tore, ili ih mrziti. Tkogod sramoti takve
učenjaka koji je vrlo mlad; no on nema obavezu stajati
učenjake neće imati udjela u svijetu koji će doći.
pred njime [starcem], potpuno uspravljen već onoliko koliko je dovoljno da mu iskaže poštovanje. Pojam zaken znači ze šekana hohma, onaj koji je stekao mudrost.
Strana 8
Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za muškarce tako i za žene. ■
Divrej Tora
AlHaTorah.org:
Teme za razmatranje uz šabatni stol Šemita: usredotočiti se na vjersko, društveno ili poljoprivredu? Koja je svrha godine Šemita? Dok se Ramban fokusira na to da Šemita omogućava duhovni rast i prepoznavanje Hašema, Shadal naglašava kako ona usađuje društvenu jednakost i brigu za one koji imaju manje sreće. Rambam nudi treću mogućnost sugerirajući da Šemita služi praktičnoj funkciji u održavanju plodnosti zemlje.
• Da li je moguće da su određene zapovijedi dane isključivo s praktičnom funkcijom? Koje se druge micvot može razumjeti na sličan način? • Da li Tora propagira svjetonazor bliži kapitalizmu ili socijalizmu? Što sugeriraju zakoni Šemita? • Na koji su način Šemita i Šabat slični? Do kojih prednosti dovode prisilni odmor i uzdržavanje od rada? Ispit vjere? Vajikra 26 izdvaja nepridržavanje godine Šemita kao glavni uzrok konačnog izgnanstva naroda iz zemlje Izrael. Doista, Šemita bi, čini se, bila iznimno teška obaveza za
agrarno društvo. Međutim, svjestan tih poteškoća Hašem uvjerava narod da će im usjevi šeste godine biti dostatni za tri godine. U određenoj mjeri ovo okreće pitanje naglavačke: Ako su ljudi dobili trostruki blagoslov žitarica još prije sedme godine, zašto je micvu bilo tako teško ispuniti? Na koji način je to uopće bio test vjere? Da li tišrei obilježava početak nove godine? Kako bi omogućio držanje Šemite, Hašem obećava trostruki blagoslov uroda u šestoj godini, koji će biti dovoljan da potraje tri godine. Međutim, ako je rad na zemlji zabranjen samo godinu dana, ne bi li blagoslov za dvije godine bio dovoljan?
• Neki Karaitski komentatori objašnjavaju da godina Šemita i njezine zabrane ne počinju u tišriju nego u nisanu, na početku žetve. To onda sprečava da se usjevi zasađeni u šestoj godini požanju sedme godine. A budući da ništa nije zasijano tijekom ostatka sedme godine, rezultat su dvije uzastopne godine bez žetve, što zahtijeva bla-
goslov za tri godine.
• Za razliku od toga Rabinski zakon tvrdi da kako nisan tako i tišre služe kao počeci godine za različite svrhe i zakone. Na čemu se temelji i koja je motivacija za ovaj kompleksni dvostruki sustav? Kakva se biblijska potpora može dati za rabinsko stanovište da poljoprivredna ili Šemita godina počinje u tišreu? • Kako još možemo objasniti zašto je bio potreban blagoslov za tri godine? Što donosi opraštanje? Da li priznanje i kajanje sa sobom nužno donose izmirenje? U prokletstvima Vajikra 26, Tora opisuje kako će ljudi nakon početnog kažnjavanja priznati svoje grijehe. Međutim, iznenađuje da nam tekst govori da ovo ne vodi do opraštanja, već udvostručuje kaznu! Kako to da Hašem odbacuje pokajanje nacije?
• Dok R. Yitzchak Arama sugerira da pokajanje naroda nije bilo iskreno, Ibn Ezra tvrdi da tekst zapravo ne znači da ih je Hašem nastavio i dalje kažnjavati. Jesu li te reinterpretacije u skladu s osnovnim značenjem stihova? Čime možete poduprijeti svako od tih gledišta? Što je obilježje iskrenog odnosno neiskrenog pokajanja? • R. Avraham Saba preferira ostati pri doslovnom čitanju teksta i tvrdi da je pretpostavka da pokajanje mora otkloniti kaznu jednostavno pogrešna. Smatrate li ovu tvrdnju teološki problematičnom? Zašto da ili zašto ne? ■
Godina 13 9 Broj 30 Strana
Strana 9
Rav Kook:
Šemita – prozor u budućnost Poput Edenskog vrta Pitajte bilo kojeg poljoprivrednika i reći će vam da poljoprivreda nije lak posao. Oranje, sadnja, plijevljenje, obrezivanje, žetva itd. No, međutim, tako treba biti. Svijet je izvorno zamišljen da bude poput Edenskog vrta. Poljoprivredni je rad proklet tek nakon Adamovog grijeha – "U znoju lica svoga jesti ćeš kruh svoj" (Berešit 3,19). Međutim, kako čovječanstvo moralno napreduje, zemlja odgovara blagoslovom. Talmud u Ketubot 111b pred-
vremeno su obnovljeni tijekom šabat-
vog svijeta. U konačnom otkupljenju,
ne godine. Sa zabranom kupnje i pro-
rad na zemlji neće biti dužnost, nego
daje šemita proizvoda, smanjuje se
privilegija i zadovoljstvno. Mi ćemo s
ekonomska konkurencija. Štoviše, srce
užitkom hodati Edenom (Eden znači
dolazi na višu razinu na kojoj prepoz-
'zadovoljstvo'), raditi u njemu i čuvati
naje bratstvo svih stvorenja. Smijemo
ga.
jesti od plodova zemlje samo ako su oni dostupni i životinjama u polju.
Šabatna i jubilarna godina predokus su buduće utopije. One naviještaju dolazak mirnog novog svijeta koji je rezultat uzvišenije duhovnosti. Uzdizanje poljoprivrede
Postoje razine budućnosti i veće od Edenskog vrta. No, Eden je više od proročke vizije; Eden je stvarnost u kojoj se transcendiraju svi oblici rada i čuvanja. Proročka slova Pet dvostrukih slova
■
viđa da će u budućnosti kolači i lijepa
Do tada, naša je odgovornost uzdići
odjeća nicati direktno iz zemlje. U to
poljoprivredni rad s njegove niske
Od 22 slova u hebrejskoj abecedi, 5
vrijeme, čak i fizički rad pridobit će
razine. To postižemo kroz sveto svje-
nazivamo 'dvostrukim slovima' jer se
uzvišeniji karakter.
tlo u tehnologiji i znanosti. U buduć-
njihov oblik razlikuje kada su na kraju
nosti, kažu nam mudraci, svi umjetni-
riječi. Tih pet slova su mem, nun, cadi,
ci će ostaviti svoja umijeća i raditi na
pe i haf. Kada ih stavimo zajedno, do-
zemlji (Jevamot 63a). To ne znači da
bijemo M-N-C-P-H.
Kroz micvu o šemita (šabatnoj godi-
ni), dan nam je pogled u taj budući svijet. Tijekom te godine u kojoj ne obavljamo nikakav posao na zemlji, zadovoljni smo plodovima koje zemlja prirodno daje. Baš kao u mirnom svijetu Edenskog vrta, mi uživamo u B-žjem obilju bez vlastite muke i truda. Drugi aspekti Edenskog vrta pri-
Strana 10
više neće raditi u svojim poštovanim
מנצפכ
profesijama, nego da će sve umjetno-
םןץףך
sti i znanosti biti korištene za otkupljenje zemlje i njenog teškog rada od njihove iskonske svrhe. Međutim, taj progres u poljoprivredi, otkupljuje samo ljudsku vrstu. To je samo priprema za otkupljenje čita-
Prema talmudskoj tradiciji (Šabat 104a), dvojni oblik ovih slova seže sve do proroka. Skraćenica M-N-C-P-H može se čitati kao Min cofim – 'od proroka'.
Divrej Tora
(nastavak s 10. stranice)
Rav Kook:
Šemita – prozor u budućnost
Od proroka Ta tvrdnja da specijalni oblici ovih slova sežu od proroka zahtijeva objašnjenje. Mošeova Tora je potpuna sama po sebi. Čak ni proroku nije dozvoljeno nadodati novu micvu. Tora izričito kaže,
"Ovo su proglasi, zakoni i zapovijedi koje je B-g postavio između Sebe i Izraela na Sinaju, rukom Mošea" (Lev 26,46). Izraz "Ovo su zakoni" upućuje na to da su samo zakoni koje je Moše zapisao u Tori, zakoni koje je B-g postavio između Sebe i Izraela. Kako bi proroci
Rav Kook objasnio je da su 'završni
pisi, kamene ploče u kojima je bilo
mogli promijeniti Toru dodavanjem
oblici' – oblici koji se koriste na kraju
uklesano Deset zapovijedi, sadržavale
novih oblika slova?
riječi – najsvetiji. Završni oblici naj-
samo zapečaćena slova mem. Završni
točnije ocrtavaju srž slova te u potpu-
mem je zatvoren i sakriven. On čuva
nosti izražavaju njegovu krajnju svr-
svoju unutarnju tajnu koja zbog svoje
hu. Kako bismo bolje razumjeli ovu
duboke svetosti ne može biti otkri-
tvrdnju, moramo analizirati morfo-
vena svima.
Talmud objašnjava da proroci zapravo nisu uveli ništa novo. Oduvijek
su postojala dva oblika tih slova. Međutim, s vremenom se zaboravilo koji oblik se koristi na kraju riječi, a koji na sredini ili na početku riječi. Proroci
loške razlike između tih dvaju oblika slova.
Zašto se ta uzvišenija forma slova koristi na kraju riječi? Skriveno svjetlo
nisu promijenili te oblike, već su
Kod četiri slova – nun, cadi, pe, haf –
pojavljuje se u svakoj plemenitoj viziji.
obnovili znanje o tome koji se oblik
obični oblik je manji i tijesniji. 'Noga'
Skriveno svjetlo slova M-N-C-P-H,
koristi na kraju riječi.
slova je zavinuta prema gore. Oblik
pripada kraju. Kada se ta slova po-
koji se pojavljuje na kraju riječi pak,
javljuju na početku ili u sredini riječi,
dozvoljava 'nozi' slova da se u potpu-
ona su otvorena i otkrivena. Njihovo
nosti 'ispruži'. Taj završni oblik izra-
svjetlo postojano raste sve dok ne
žava puni sadržaj i snagu ovih slova.
dođe do svog završnog oblika.
Čemu dva oblika? No, još uvijek nije jasno: zašto ta slova imaju dva oblika? Koje je značenje njihove pozicije u riječi? I zašto su proroci (a ne mudraci ili gramatičari) bili oni koji su obnovili to znanje? Slova su više od samog elementa govora. Ona su cigle stvaranja. Mudraci su učili, "Svemir je stvoren pomoću deset iskaza" (Avot 5,1). Svako
Dva oblika slova mem razlikuju se
Proroci su nazvani cofim, vizionari,
na drugačiji način. Obični mem ima
jer su darovani proročkom vizijom.
mali otvor na dnu. On se naziva još i
Njihova je veličina bila u tome što su
'mem petuha' (otvoreni mem). On je
mogli spoznati krajnji ishod dok su
otvoren i otkriven svima.
još živjeli u sadašnjosti. Razumljivo,
Završni mem je zatvoren sa svih strana. On se naziva i mem setuma – zapečaćeni mem. Ili možda – ezote-
slovo abecede predstavlja jednu te-
rični mem. Taj oblik slova mem je sve-
meljnu silu u svijetu.
tiji od običnog. Stoga su najsvetiji za-
Godina 13 11Broj 30 Strana
upravo su ti cofim bili oni koji su shvatili da uzvišeniji oblici slova pripadaju kraju… ■ Prevela Anja Grabar
Strana 11
Rabbi Berel Wein:
Iskaz vjere Tema šmita - šabatne godine - čini
Ova uzajamna povezanost između
jeme drugog Hrama. Danas se ra-
velik dio sadržaja same parše. Poteš-
akeda i šmita može nam pomoći da
binska obveza za šmita u Izraelu
koća obdržavanja micve šmita očita
razumijemo zašto je upravo micva o
poštuje na različite načine. Ipak,
je svima. Sama Tora govori o tom
šmita, više i iznad bilo koje druge
pitanje kako obdržavati šmita i dalje
problemu rekavši da se ne treba od-
micve, izabrana da predstavlja b-ž-
stvara podjele unutar Židovskog
vratiti od štovanja šmita zbog očite
ansko porijeklo Tore sa Sinaja. Jer
svijeta. No šmita nas podsjeća na
nepraktičnosti u micve. Time, šmita,
svima nama danas Sinaj je stvar
neophodnost vjere i povjerenja. To
za razliku od mnogih drugih micvot,
vjere. On je uvjerenje da naši preci
je poruka šmite svevremenska i pod-
postaje test vjere i povjerenja. Tora,
nisu bili lažljivci, da je njihovo pre-
sjeća nas na naše obveze i sudbinu.
koji je inače čvrsto nalaže praktičan
nošenje Tore i njezinih vrijednosti
pristup životu, ovdje zahtijeva čin
bilo ispravno u načinu i tumačenju,
vjere i odustajanje od svakodne-
te da su standardi ponašanja nave-
vnog praktičnog pristupa životu.
dene u Tori vječne prirode. Za mno-
Smatram da je micve o šmita je za Židovsku zajednicu kolektivni ekvivalent Avrahamove akeda Jichaka, koji je bio određen na osobnoj razini. Akeda je također bila vrhunac nepraktičnog života. Ona
uletava u
lice svim moralnim učenjima i ponašanja Avraham do tog trenutka.
ge u Židovskom svijetu to je težak zadatak iskazivanja vjere na zahtjev. Suvremeni je svijet obiluje narcisoidnim užicima, a manjka mu vjere i požrtvovnosti. Ali bez vjere, bez da osjećamo ono duhovno i nadnara-
vno, život je vrlo zastrašujuće mjesto i iskustvo.
Akeda ne samo da je nepraktična,
U dugom tijeku Židovske povije-
ona je samoubojstvo - ona je uboj-
sti šmita se rijetko obdržavala. Ne-
stvo bilo kakve Židovske budućno-
pridržavanje šmita je Talmud navo-
sti. Time je ona postala najviši ispit
di kao jednu od stvari koje su dopri-
vjere u životu Avraham i Jichaka, te
nijele uništenju prvog Hrama. Po-
ostala simbol Židovske vjere i žrtve
stoji mišljenje da se biblijska šmita
do današnjeg dana.
nikada nije obdržavala niti za vri-
Strana 12
Naše poteškoće
S druge strane, Tora knjigu Vajikra završava na vrlo oštar i uznemiru■ jući način. Ona do u detalje opisuje
negativnu stranu Židovske jedinstvenosti i njegove posebne uloge u ljudskim odnosima. Židovski je narod blagosloven iznad svih drugih, ali su za njega određeni i vrlo strogi
standardi. Iako je nama običnim smrtnicima u našem umu teško logično opravdati događaje u 1900 godina egzila muka i progona, u Nebu je nekako sve ono što namse dogodilo opravdano i nužno. Svakako nije ugodno prisjetiti se teškoća naše povijesti. Možda upravo zbog toga Židovska povijest danas ostaje relativno zanemareni pred-
Divrej Tora
(nastavak s 12. stranice)
Rabbi Berel Wein:
Iskaz vjere
met u mnogim Židovskim školama.
naročite predrasude ili biti u veli-
Moše tu istinu naglašava u svom
No, kada uključimo predviđanje
kom neznanju da nas riječi koje se
opisu teškoća s kojima će se Izrael
onoga što će se Židovskom narodu
pojavljuju u ovotjednoj parši ne is-
morati suočiti i nadvladati ih u
dogoditi, opisano ovako detaljno
pune strahom.
svom budućem životu. Ironično je
kao u ovotjednoj parši, onda to postaje vrlo poučno.
Mi smo drugačiji i težak narod. Taj naš opis isijava iz gotovo svake
da je točnost Mošeovih riječi pomalo utješna jer nam na najživopisniji način potvrđuje jedinstvenost Ži-
Nije samo sadržaj tog predviđanja
parše Tore. Imamo vrlo drugačiju i
to što je toliko strašno – već je to i
tešku povijest s kojom sae trebamo
čudesna i nevjerojatna beskrajna
povezati. To je u stvarnosti razlog
točnost događaja koji će zadesiti
što parša ide u tolike pojedinosti i
Vrlo je prikladno da se na kraju
Izrael. Ramban je ustvrio, prije go-
uporna je u opisivanju tmurnih do-
parše zajednica ustane da osnaži
tovo tisuću godina, da ako je itko
gađaja Židovske budućnosti. Većina
sebe i druge u temeljnim vjerova-
mogao predvidjeti i točno opisati
ljudi vole se uklopiti u masu i ne
njima i držanju Tore i Židovskog
događaje koji će se zbiti stotinama
davati na velika zvona svoje razli-
života. Poznavati i vjerovati u našu
godina kasnije, tu bi osobu priznali
čitosti i posebnosti. Svi mi žudimo
priču znači približiti se našem Stvo-
za proroka ogromnog talenta i veli-
za priznanjem, ali ne žele svi od nas
ritelju i Njegovoj Tori. Upravo kao
čine.
biti tretirani kao poznate ličnosti sa
što su se riječi parše u potpunosti is-
svom pratećom psihološkom i emo-
punile, tako će se i blagoslovi Tore
cionalnom prtljage koju takav status
zapisani za nas i obećani nama ak-
uvijek nosi sa sobom.
tualizirati u našim životima i u naše
Što ćemo reći devetsto godina nakon Rambanovog detaljnog proroštva Mošeovog proročanstva, u vezi sudbine i događaja koji će za-
Tora nam ne dopušta da ni na
desiti Izrael tijekom njegovog povi-
trenutak zaboravimo da mi jesmo
jesnog putovanje kroz ljudsku ci-
poznate ličnosti na sceni svjetskih
vilizaciju. Morali bismo imati ili
zbivanja – bilo to na dobro ili bolje.
Godina 13 13Broj 30 Strana
dovskog naroda i istinu o njegovoj vjeri i Tori.
dane. Šabat šalom ■
Strana 13
Rabbi Yissocher Frand:
Neka onaj tko je bez krivnje NE baci posljednji kamen Sforno raspravlja o stihu "Neka
treba ga otkupiti" (Vajikra 25,48). Tora
Stoga, mi govorimo o nekome čija je
onaj tko je bez krivnje NE baci po-
kaže
pokušati
vjera u Svemogućeg bila slaba. On
sljednji kamen"
osloboditi svog bližnjeg. To znači da
nije držao zakone o šmita; nije činio
ako je on ostao dužan određen iznos
ispravnu stvar; i zato je zapeo u takvoj
novca i jedini mu je izlaz bio da se
situaciji. Mogli bismo reći da je zaslu-
proda i postane poslužitelj u crkvi,
žio ono što mu se dogodilo. Neka bu-
drugi bi Židov trebao platiti njegov
de poslužitelj u crkvi. On to zaslužuje!
Stih u parši Behar uči, "Ako se ruka stranca i došljaka koji živi među vama obogati, a tvoj brat koji je kraj njega osiromaši i mora se prodati strancu ili došljaku ili idolu njegove obitelji"
(Vajikra 25,47). Tora govori o čovjeku
da
bismo
trebali
dug i osloboditi ga kako bi mogao početi svoj život ispočetka.
.
koji je toliko siromašan da se mora
O kakvom tipu čovjeka ovdje govo-
prodati nežidovskom stanovniku Erec
rimo? Sforno piše, vezano uz ovaj
Jisraela (Ger Tošavu čiji su rođaci što-
posljednji citirani stih – čovjek ne bi
vatelji idola) ili "Eker Mišpahas Ger" što
trebao reći, "Kad je jedan kamen već
Raši tumači kao da se čovjek prodao
bačen, bacit ću ga i ja." Raši objašnja-
samom idolu, da mu bude sluga. Raši
va da ovdje govorimo o čovjeku koji je
objašnjava da Židov koji je "sluga ido-
bio toliko gladan dobitka da nije dr-
la" ne sudjeluje u samom štovanju
žao zakone o šemita (šabatne godine
idola, ali on je sluga koji "sječe drva i
koja traži od poljoprivrednika da svo-
donosi vodu." Drugim riječima, on može biti vrtlar kod čovjeka koji brine o održavanju crkve, a ne sudjelovati u
samim ritualima – ali se na taj način svejedno prodaje crkvi. Sljedeći stih nastavlja: "Nakon što se
ju zemlju ostave neobrađenom). Kao kaznu za to, on je pretrpio takve fi-
No, protivno toj tvrdnji, Sforno
naglašava "Ne, nemojte reći da on to zaslužuje. Ja ću mu dati posljednju priliku. Otkupite ga!" To je važna lekcija za sve nas: bez obzira kako duboko je osoba zaglibila, uvijek se moramo potruditi da ju iz■ bavimo. Svaka osoba je vrijedna izbavljenja. Čovjek sa ispravnim načelima Tore neće pogledati na nekoga koga je zadesila nesreća i reći, "Ovaj je čovjek to učinio sam sebi."
nancijske gubitke da je morao prodati
U Brisku, jedan je mladić "skrenuo s
svoje imanje. Ako to nije prepoznao
puta." Postao je anarhist i spalio je
kao znak upozorenja i pokajao se,
carevu sliku. To nije bila Amerika 21.
morao je prodati i svoju zemlju. Na
stoljeća. To je bila carska Rusija gdje
kraju – ako se nije pokajao – pao je
proda, on zadržava pravo da bude
nije postojala "sloboda izražavanja."
tako duboko u dugove da je morao
otkupljen; netko od njegove braće
Taj mladić iz Briska očigledno nije bio
prodati samog sebe.
ispravan član židovske zajednice. Bio je anarhist. Carska vlast ga je uhitila i planirala ga je smaknuti. Rav Chaim Soloveitchik rekao je svojoj zajednici,
"Ovaj mladić je
Židov. Moramo podići fondove za oslobađanje robova (pidjon ševujim).
Moramo ga izbaviti." Ljudi su počeli mrmljati protiv Rav Chaima. "Taj je čovjek učinio to sam sebi. Kolika budala moraš biti da spališ carevu sliku?" Taj mladić zasigurno nije učio u Brisker Kolelu Rav Chaima. Međutim, Rav Chaim je bio uporan. Bila je večer Jom kipura i svi su došli u šul na Kol nidre. Rav Chaim nije došao u šul. Otišli su do njegove kuće i rekli mu da ne mogu početi Kol ni-
Strana 14
Divrej Tora
(nastavak s 14. stranice)
Rabbi Yissocher Frand:
Neka onaj tko je bez krivnje NE baci kamen
dre bez svog rabina. Rav Chaim im je
Agripu; stih u sebi krije činjenicu da
da ikad pristala vratiti Manhattan
rekao, "Ja ne dolazim u šul i ne zapo-
on nije bio vrijedan toga da postane kralj.
Indijancima.
činjem Jom kipur dok svi ne odu kući i donesu novac za otkupljenje ovog židovskog zarobljenika." Tako je i bilo. Zajednica je na sam Jom kipur skupljala novac za otkup ovog anarhista.
Zamislite što bi bilo da su drugi na-
Na kraju, Ramban kaže da stih (26,-
rodi bili uspješni u pretvaranju Erec
32) "Ja ću opustošiti zemlju tako da će se vaši neprijatelji koji žive u njoj za-
Jisraela u profitabilnu zemlju. Što bi bilo da je 1948. Izrael bio predivna
prepastiti nad njom" (v'šamemu aleha
plodna zemlja? Da li bi postojala šan-
ojvehem hajošvim bah) nije prokletstvo,
sa da ta zemlja bude vraćena židov-
Svi su imali stav "To je njegova
već blagoslov. To je malo "dobrih vi-
skom narodu? Međutim, kao što kaže
krivica. On to zaslužuje. Hajde da
jesti" usred loših: stih nam kaže da
bacimo i posljednji kamen na njega."
Sveta zemlja neće prihvatiti naše ne-
Ramban, oni nisu mogli razviti tu zemlju. 1948., kada smo došli sa pita-
Međutim, to nije stav Tore. Tora kaže:
prijatelje. Ramban kaže da je to veliki
njem, "Možemo li dobiti zemlju na-
"Nakon što se proda, on zadržava
dokaz B-žje providnosti na djelu. "Jer
zad?" oni na vlasti mislili su "Mislite li
pravo da bude otkupljen; netko od
nema zemlje u svijetu koja bi bila to-
na onaj komadić zemlje koji je tvrd
njegove braće treba ga otkupiti." Iako
liko dobra i plodna (a koja je sada
poput željeza i na kojem ništa ne ra-
je to učinio sebi i čak i ako je to učinio
postala opustošena)."
ste? Mislite li na onaj bezvrijedni komad zemlje usred pustinje? Sretno s
ne samo vlastitim pogreškama, nego i pomanjkanjem vjere – još je uvijek židovski stav – otkupiti ga.
Ako želiš biti vjernik, kaže Ramban, sve što trebaš je pogledati Erec Jisrael. Pogledajte što se dogodilo tamo to-
U naše vrijeme, kada se nažalost mnoga naša braća u Izraelu nalaze u
kom 2000 godina kada je bila okupirana od strane Rimljana, Arapa,
nezavidnim situacijama u koje su se
Turaka i Britanaca.
sami doveli zato što nisu bili iskreni i nisu vjerno držali standarde Tore u svom ponašanju, stav ne može biti
"Slušaj, on to zaslužuje. Učinio je to sam sebi. Pusti ga da trune." "Nakon što se proda, on zadržava pravo da bude otkupljen; netko od njegove braće treba ga otkupiti."
Prethodno je bila predivna i plodna zemlja, ali pod stranom upravom, postala je opustošena. Tora nas uvjerava da od dana kada mi napustimo Erec Jisrael, zemlja neće prihvatiti nijedan drugi narod. Svi su se pokušali nastaniti u njoj, ali bez uspjeha. To je značenje onoga što Tora kaže,
Dobre vijesti i loše vijesti
"Vaši će se neprijatelji zaprepastiti
Dobre vijesti usred Tohahe
nad njom." Nijedan narod neće us-
Ima jedan dugačak i zanimljiv Ramban u ovotjednoj parši, koji pokušava
pjeti u nastanjivanju Erec Jisraela, osim Klal Jisraela (židovskog naroda).
pokazati da su se sve strašne stvari iz
Što bi se dogodilo kada bi Indijanci
tohaha (one stvari koje Tora predviđa
došli američkoj Vladi i rekli, "Pogrije-
da će se dogoditi ne budemo li držali micve), zaista dogodile.
šili smo prije 200 godina kada smo
Primjerice, Ramban kaže da se stih
"B-g će vas vratiti u Egipat brodovima“ odnosi na dane Titusa kada su Židovi ukrcani na brodove i odvedeni kao robovi u Egipat. Ramban daje i mnoge druge primjere… "Kralj kojeg ćete sami sebi izabrati…" odnosi se na
Godina 13 15Broj 30 Strana
vam prodali otok Manhattan za nisku cijenu od 24 dolara. Znamo da vas zanima profit pa ćemo vam sada dati 48 dolara za Manhattan?" Čak i da je riječ o ponudi od 48 milijuna dolara, ne bi došlo do te prodaje. Što se dogodilo sa Manhattanom u tih 200 godina? S obzirom na njegovu sadašnju vrijednost, nema šanse da bi Vla-
njime!" To je božanska providnost, kao što je obećano u ovotjednoj parši. Uvijek sam se pitao – ako netko proučava Bliski Istok – Saudijska Arabija ima naftu, Katar i Jemen imaju naftu, svaka zemlja ima naftu. Čak i Egipat.
Kako to da u Svetoj zemlji, izabranoj među svim zemljama, ne možemo iscijediti ni kap nafte (bar do nedavnih otkrića)? Je li to dokaz da "oči Gspodnje počivaju nad njom od početka pa do kraja godine?" Međutim, što bi bilo da su 1948. Britanci bili u Saudijskoj Arabiji? Što bi bilo da su bili u Kuvajtu? Očigledno, ne bi baš rado Židovima prepustili "crno zlato." To je značenje toga da će naši neprijatelji biti zaprepašteni
nad opustošenom zemljom. Glavna misao svega ovoga je da ako tražimo lekciju iz vjere, ako nas ne impresioniraju sva druga čuda koja B-g čini… pogledajmo ovaj Ramban, pogledajmo ovaj stih, pogledajmo tu Zemlju. Ako su naše oči otvorene, vidjet ćemo B-žju ruku i Njegovu providnost nad nama i cijelim židovskim narodom. ■ Prevela Anja Grabar Strana 15
Rabbi Shaul Rosenblatt:
Ljudska poduzetnost i moć posljedica Odjeljak Tore započinje zakonima o šmita u kojima je židovskom narodu zapovijeđeno da svake sedme godine svoju zemlju ostave neobrađenom. Svake 50. godine je jovel, jubilarna godina kada se sva zemlja vraća u vlasništvo prvotnog vlasnika. Srž parše je popis kazni/posljedica koje će zadesiti židovski narod ako ne bude držao Toru. Zakon o jubilarnoj godini je specifičan zakon. Riječ "jubilej" sama po sebi dolazi od hebrejske riječi "jovel".
Trumpa. Tora želi potaknuti prednosti kapitalizma istovremeno štiteći od njegovih mana. Ne možeš uvijek imati svoj komad torte i pojesti ga, ali po mom mišljenju, Tora nalazi divnu ravnotežu. Trump je bio u biznisu 45 godina. Čak i da je započeo s time na početku jubilarnog ciklusa, svo njegovo imanje promijenilo bi vlasnika u sljedećih 5 godina. Imam osjećaj da bi ga sistem Tore mogao malo osiromašiti. Ali vrlo vjerojatno bi zbog toga bio bolja osoba.
Jednom u svakih 50 godina, Tora nalaže da se društvo vrati na prvotne postavke. Robovi se oslobađaju, otpuštaju se dugovi i sva zemlja se vraća svojim originalnim vlasnicima (onako kako je bila raspodijeljena u vrijeme Jošue kada su Židovi osvojili Obećanu zemlju).
Stoga Tora promovira kapitalizam. Međutim, ono što Tora pokušava izbjeći jest ono što se dogodilo diljem Europe u Srednjem vijeku – razvoj bogate visoke klase i one siromašne. Takva je podjela u Europi vladala sve od početka razvoja. Tora ima odgovor na to. Jednom u svakih 50 godina, sva zemlja vraća se svojim prvotnim vlasnicima; robovi su oslobođeni; operativni sistem je na neki način obnovljen i svi su ljudi ponovno jednaki. Na taj način nikad se ne može razviti ekstra bogata klasa zemljoposjednika i to je zaštita od zloupotrebe kapitalizma. Tora nikad nije bila fan socijalizma. On značajno smanjuje ljudsku poduzetnost. No, i kapitalizam ima svoje opasnosti. Bilo to dobro ili zlo, on proizvodi ljude poput Donalda Strana 16
No, to nije ono glavno što sam htio reći. Mislim da tu postoji i još nešto. Kad sam bio vrlo mali dječak, bio sam u restoranu sa svojim pokojnim ocem a“h. Primijetio sam hobotnicu na meniju i komentirao kako mora da je to odvratno. Moj otac me upitao kako znam da je odvratno ako nikada nisam kušao? Odgovorio sam da hobotnica ne može biti ništa drugo doli odvratna… krivi odgovor. On mi je naručio jelo i inzistirao na tome da barem probam. Kušao sam malo, otrčao van i pljunuo to na ulicu. Kao što sam rekao, bilo je odvratno! Na stranu košer pravila, moj otac je imao dobar princip. I to je ono što mi pokušavamo naučiti našeg sedmogodišnjaka kojem je sva hrana osim tjestenine grozna. Pokušavamo ga uvjeriti da barem kuša. Tada može reći da je odvratno.
Iako judaizam u osnovi vjeruje u kapitalizam, to je kapitalizam sa nekim okvirima. Po mom mišljenju, nije upitno da je ljudska sposobnost stjecanja bogatstva vrlo pozitivna moć u svijetu. Naravno da ona ima i svoje nedostatke. Potiče pohlepu i površnost; može ljude dovesti u svađu. No, u cjelini, to je sila koja potiče rast i razvoj.
osjećaju se besciljno i depresivno.
Moć posljedica U naše vrijeme, ideja toga da kazna ljude potiče na promjenu je izašla iz mode – razumljivo. Ljudi se mogu samo površno promijeniti ako ih prisiljavaš da nešto čine. No, ne vjerujem da to uistinu mijenja i ono što su iznutra. Stoga, ako Tora želi da površinski budemo ortodoksni, a iznutra skeptični, možda čak i ozlojeđeni Židovi, tada je strah od kazne put kojim valja ići. No, ja osobno ne vjerujem da je to ono što B-g želi od nas. O čemu je onda riječ? Na jednoj razini, strah od posljedica čini život stvarnim iskustvom. Ljudi idu na vlakove smrti kako bi iskusili taj strah u "sigurnim uvjetima ". Uzbudljivo je ići do takvih visina i misliti o tome da bi mogao umrijeti. Osjećaš, makar i na umjetan način, težinu samog života. Posljedice podrazumijevaju da naši izbori imaju vrijednost koja nešto znači u našem životu. Ljudi koji nemaju to iskustvo,
Tu je na snazi princip. Ljudska bića ne znaju uvijek što je najbolje za njih sve dok ne probaju. Ali kako ih navesti da probaju ako oni to uistinu ne žele? Mislim da je to ono što Tora želi. Površinski, biti dobar ne izgleda uvijek isplativo. Ako su prepušteni sami sebi, ljudi neće uvijek birati dobro. Ali ako stvoriš posljedice, ljudi će htjeti barem pokušati. A teorija je da jednom kada pokušaju biti dobri na stalnoj bazi, oni će uvidjeti da u tome uživaju mnogo više nego u ispunjanju svake želje koja im dođe na pamet (baš kao što moj sin obično na kraju uživa u hrani za koju smo ga morali tjerati da proba). Uvijek će postojati "hobotnica situacije" – one u kojima su ljudi toliko uvjereni u to da ne mogu uživati u činjenju ispravne stvari da će to odbiti bez obzira na sve. No, u osnovi, ako se postavi struktura koja potiče ljude da isprobaju zadovoljstva činjenja dobra, to dugoročno mora rezultirati time da više ljudi uoči vrijednost toga. Šabat šalom ■ Prevela Anja Grabar Divrej Tora
Rabbi Shlomo Riskin:
Brojati do pedeset "I brojat ćete si sedam ciklusa šabatnih godina, sedam godina, sedam puta ... četrdeset i devet godina ... posvetit ćete pedesetu godinu i proglasiti slobodu po cijeloj zemlji za sve njene stanovnike; za vas će to biti jubilarna godina“ (Lev 25, 8-10). Ova zapovijed da se broji sedam ciklusa šabatnih godina koji vode do 50. jubilarne godine proglašenja slobode u cijeloj zemlji jasno podsjeća na biblijske zapovijedi koje smo čitali prošlog tjedna (u paraši Emor): "Brojite za sebe [od dana kad ste prinijeli prinos mahanjem omerom] sedam punih tjedana… brojat ćete pedeset dana ..." od dana našeg izlaska iz Egipta do blagdana prvih plodova (bikurim), blagdana u spomen na Objavu B-žje Tore na Sinaju (Lev 23,15-17). Koji je značaj ovog upečatljivog paralelizma između brojanja sedam tjedana između Pesaha i Šavuota i brojanja sedam šabatnih godina koje vode do jubilarne godine? Koja je istinska poruka iza dnevnog brojanja sefirat ha'omer, razdoblja koje trenutno obilježavamo? Postoje tri riječi koje verbaliziraju pojam slobode: hofeš, dror i herut. Hofeš se pojavljuje u knjizi Izlaska (21,2) u kontekstu hebrejskog roba koji napušta domaćinstvo svog vlasnika; na kraju šeste godine svoje službe on postaje hofši hinam, "potpuno slobodan", bez bilo kakve obveze prema svom bivšem gospodaru. Drugu riječ dror, upravo smo citirali u našoj trenutnoj paraši Behar, u kojoj se "sloboda" (dror) treba proglasiti širom zemlje prilikom nastupanja jubilarne godine. Ali blagdan Pesah, koji slavi naš izlazak iz egipatskog ropstva, naši mudraci nazivaju zman herutenu, vrijeme našeg heruta - vanbiblijske riječi aramejskih korijena koji oznaGodina 13 17Broj 30 Strana
čavaju slobodu. U svojoj poučnoj studiji Bijeg od slobode filozof i politički teoretičar Erich Fromm (1900-1980.) pravi razliku između slobode od nečega i slobode za nešto. Prvospomenuto – puko oslobađanje sebe od dužnosti i obaveza - u najboljem će slučaju proizvesti monoton život dosade, besciljnosti, a ponekad čak i depresiju; u najgorem slučaju dovest će do ovisnosti o alkoholu i drogama, neobuzdanosti, pa čak i do izopačenih kriminalnih radnji. Mnoga društva bi se radije podvrgla totalitarnom režimu porobljavanja, nego preuzela rizik izazova koje donose odgovornosti slobode. Upravo s tog stanovišta, Viktor Frankl (1905-1997.), autor knjige Od logora smrti do egzistencijalizma i osnivač grane psihoanalize koju on naziva "logoterapija", inzistira na tome da najbitniji ljudski nagon nije traganje za užicima, kako bi smatrao Freud, ili traganje za moći, kao što pretpostavljaju Adler i Jung. Umjesto toga to je traganje za smislom, ljudska potreba da se izgradi smislen život, život vrijedne svrhovitosti. Sloboda od porobljavanja mora se neizbrisivo povezati s uvjerenjem pojedinca da je on/ona ovlašten/a da sebi izgradi život posvećen važnom cilju i svrsi. Stoga, naša Biblija započinje sa stvaranjem svijeta, sa stavom da je svako ljudsko biće stvoreno "na sliku B-žju", s dijelom G-spoda višnjeg u samoj biti svoga bića, tako da on/ ona dobija zapovijed (i time ovlaštenje) "da razvija zemlju i da ju očuva" da "usavrši nesavršeni svijet u B-žansko kraljevstvo" (Postanak 1,27; 2,7.15. i molitva Aleinu). Ponovnim proživljavanjem B-žjeg praiskonskog tjedna stvaranja tijekom našeg ljudskog tjednog ciklusa "rada na svijetu" tijekom šest dana i
odmarajući se u B-žjoj prisutnosti sedmog dana, nadamo se da ćemo ponovno oživjeti svoj zadatak da usavršimo svijet kao B-žji partneri svakog pojedinog tjedna! A hofeš je naša sloboda izbora ne da radimo što god poželimo, već da odaberemo dobro a ne zlo, B-ga a ne Sotonu, stvaranje a ne uništavanje.
Zbog toga se koristi riječ dror da izrazi vrijeme ljudskog usavršavanja, izbavljenja (ge'ula), opisano u našoj jubilarnoj godini, kada će svi robovi biti oslobođeni, kada će svačija zemlja dati dovoljno uroda za sve, kada će se svi dugovi ukinuti, kada će se svatko vratiti u dom svojih predaka, kada će sve potrebite na svijetu potpomagati njihove zajednice. Dror je svrha zbog koje su stvoreni Izrael i čovječanstvo; društvo i svijet koje Izrael i čovječanstvo moraju ponovo stvoriti. Naši mudraci vrijeme našeg oslobođenja iz egipatskog ropstva nazivaju riječju herut, koja proizlazi iz hebrejske riječi ahrajut, odgovornost: odgovornost slobode za, odgovornost prihvaćanja teškog zadatka partnerstva s B-žanskim, odgovornost zaštite naše braće (ahim), odgovornost zaštite svakog stranca (ahera) koji je ujedno i naš brat pred B-gom, odgovornost da krenemo prvi i kažemo "aharai" (zamnom), te odgovornost da dovedemo svijet do njegovog aharit hajamima, završne faze izbavljenja, Mesijanskog doba. I tako, čim smo postali slobodni, počeli smo brojati; samo se za slobodnu osobu svaki dan broji; samo je za slobodnu osobu svaki dan prepun beskonačnih mogućnosti produktivnosti i smisla. Brojimo dok ne primimo našu Toru, koja je naš shematski plan za stvaranje savršenog svijeta. Šabat šalom ■ Prevela Tamar Buchwald Strana 17
Ozer Bergman , Breslov Research Institute:
Što ste rekli?
ne postupamo jedino za svoje vlastito
Znate li što smo mi Židovi odgo-
duhovno blagostanje.)
vorili kada nas je B-g upitao: "Želite li primiti Moju Toru?" Mi nismo re-
Stvaranje ima svrhu – a to je da
kli, "Ne" i nismo pitali: "Što ona
svaki pripadnik čovječanstva bude
kaže?''. Nismo čak niti rekli "Da!"
potpuno svjestan B-žjeg postojanja,
Rekli smo, "Na'ase v'nišma - činit
veličine i dobrote. Davanje Tore bilo
ćemo i slušat ćemo "(Izlazak 24,7).
je objava ovih osobina. Sama Tora
Jedinstvenost ovog neobičnog odgo-
nas uči kako stalno i neprestano ot-
vora već su istakli naši mudraci,
krivati dublje i bogatije razine B-žje
blagoslovena bila uspomena na njih:
veličine i dobrote. Naši preci - i mi -
Rabi Elazar je rekao: "Kad su Izra-
obvezali smo se na život u skladu s
elci dali prednost za 'činit ćemo'
Torom kako bi se provodila B-žja
pred 'slušat ćemo,' začuo se nebeski
volja.
glas i uzviknu im: 'Tko li je Mojoj
■ ove Kako je moguće držati se
djeci otkrio ovu tajnu kojom se ko-
obveze?
riste anđeli službe?" kao što je napi-
uvijek naglite! Prvo ste trebali saslu-
sano: 'Blagoslovite G-spoda…, Vi
šati, i ako ste mislili da možete drža-
Što je s izazovima vanjskog svijet?
anđeli Njegovi, silni snagom, koji
ti Toru onda ju prihvatiti; a ako ne,
Što je sa slabostima tijela i volje? Je-
ispunjavate Njegovu riječ, koji ču-
onda ne.'' Rava mu je rekao: ''Pisano
dno je ne biti savršen; drugo je biti
jete glas riječi Njegove' (Ps 103,20).
je o nama koji živimo čestito: Bes-
potpuni promašaj. Tajna je ono što
Oni prvo ispunjavaju, a onda slu-
prijekornost čestitih pokazivat će im
Rebe Nahman naziva azut, žilavost,
šaju?" (Šabat 88a).
put" (Izreke 11,3; Šabat 88a).
izdržljivost. Jedan izraz te izdržljivosti je tefila, molitva.
Istina je da je teško nešto učiniti
Kakva to privrženost može natje-
prije nego li znate što treba učiniti.
rati čovjeka da bude nesvjestan vla-
Židov mora biti u stanju reći B-gu:
Pa što smo to mislili kad smo rekli
stite nelagode, boli, i krvarenja? Si-
"Mogao bih biti bolji u svojem na'a-
na'ase v'nišma? I što pritom nismo
gurno ne privrženost knjizi. Na'ase
se. Ali neću pognuti vrat pred vanj-
mislili? Mi nismo obećali da ćemo
v'nišma je bio - i jest - žarko opre-
skim preprekama ili pred svojom
biti savršeni (na sreću!) - koje ljud-
djeljenje da budemo u žarkom
unutarnjom nesposobnosti. To je
sko biće bi to uopće moglo? Nismo
odnosu s B-gom. Kada nekim vlada
poput mraka prije zore, silazak prije
se općenito obvezali na mehaničku
ljubavi ona izaziva, impulzivne,
podizanja do nišma. Ja ne odusta-
ili nevoljku poslušnost. Niti smo
nadracionalne odgovore i ponaša-
jem. Ja ću čuvati Tvoju Toru, ali Ti
rekli na'ase v'nišma u ponedostatka
nje.
mi moraš pomoći!" Kada je Židov
(Na'ase znači da ćemo učiniti najbolje
uporan u takvom azutu njegova
boljeg izbora – Hamurabijev zakonik je netko već bio uzeo, pa smo mi uzeli ovaj. Na anđeosku tajnu o na'ase v'nišma se aludira u ovom događaju: Neki je nežidov vidio kako se Rava zadubio u svoje učenje, a prsti su mu se nalazili ispod nogu. Rava ih je gnječio sve dok
što možemo da živimo prema Tori ona-
nišma postaje na'ase - i on počinje
ko kako je sada razumijemo. Nišma
opet iznova.
znači da želimo čuti više, želimo da
(U vezi svog prisustvovanja jednom
nam se Tora stalno otkriva, da dođemo do sljedeće razine božanske mudrosti, življenja i svijesti. Na'ase v'nišma je bio - i jest - jasan i glasan krik da smo
nisu prokrvarili. Nežidov je uzvik-
se opredijelili za neprestano traganje za
nuo: "O, vi nagli ljudi! Svoja usta
osobnim napretkom, poboljšanjem nas
stavljate ispred svojih ušiju - i još
kao naroda, u vršenju B-žje volje, i da
Strana 18
predavanju Rebe Nachmana na kojem je bila velika gužva, Reb Noson je rekao: "Ne znam gdje mi je bilo tijelo, ali glavu sam stavio što bliže Rebeu!") a gutn Shabbos! Šabat šalom!. ■ Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora
Rabbi Daniel Travis:
Živa istina
Kad su je [Tamar] vodili [da bude spaljena], ona je poslala [zalog koji je držala kao jamstvo] svome tastu s porukom: "Zatrudnjela sam s čovjekom koji je vlasnik ovih predmeta". [Kad je Jehuda došao, rekla je:] "Molim te utvrdi tko je vlasnik ovog pečata, ovog ogrtača i ovog štapa."(Berešit 38,25)
Tamar nije željela javno osramotiti Jehudu, pa je samo nagovijestila da nije kriva za prostituciju. Zapravo, ona je uvukla Jehudu u situaciju u kojoj će on biti otac njenoj djeci, što je i bila njegova odgovornost u danim okolnostima. Da Jehuda nije prihvatio njenu aluziju, mogao je ubiti Tamar, zajedno s blizancima koje je nosila. S pravom se možemo zapitati kako itko može živjeti s tolikom odgovornošću da bude sudac,
na položaju koji ga može natjerati da izrekne smrtnu kaznu - možda pogrešno - kao što je Jehuda skoro učinio? Mala pogreška od strane suca mogla je dovesti do prolijevanje
Godina 13 19Broj 30 Strana
nevine krvi!
obavijest na kojoj je bilo pisalo da je
Zabranjujući laži Tora nas obavještava da kada sebe čuvamo od laži, to je naše "osiguranje" da nećemo biti obmanuti na taj način. "Odmaknite se od laži", kaže Tora, i odmah nakon toga kaže: "Nevine i pravedne nećete ubiti." Iz povezanosti ovih
dviju fraz učimo da onaj tko je vrlo brižljiv u izbjegavanju svake laži nikada neće prouzročiti smrti nevine osobe. Zbog toga što je Jehuda svoju čast stavio po strani zbog poštivanja istine, bio je spašen od prolijevanja nedužne krvi. S druge strane, čovjeka koji obmane drugoga smatra se kao da ga je ubio.
jima od sedamnaest godina. Ipak, sin kojem je sedamnesti rođendan bio za samo dva tjedna, molio je svog oca da mu dopusti da dâ krv. Otac je uvijek bio vrlo striktan u tome da postupa u skladu s istinom,
te nije popustio; jednostavno je odbio dopustiti sinu da dâ krv. Dječak se vratio kući jako razočaran. Nedugo potom, dječak je nastradao u prometnoj nesreći. Njegovi liječnici su rekli da je dječaku bilo dopušteno da laže o svojoj dobi i da je dao krv, on ne bi preživio nesreću. Rav Yaakov Kamenetsky bio je
Ne samo da istina štiti živote onih s kojima čovjek dolazi u doticaj, ona štiti i njegov život. Ovu
davanje krvi dopušteno samo stari-
tvrdnju
dramatično ilustrira priča o mladom čovjeku koji je želio dati krv. Otac ga je odveo u bolnicu kako bi to uči-
jedan od brojnih pravednih osoba koje su svoju dugovječnost pripisivale činjenici da su uvijek pazili
da kažu samo istinu. Oni su znali da istina štiti život čovjeka. ■ Prevela Tamar Buchwald
nio, no kada su stigli, primijetili su
Strana 19
Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:
TJEDNI ZOHAR:
Naša se paraša bavi s dvije teme: šemita - sedmom godinom ciklusa od sedam godina tijekom koje zemljište u Izraelu mora ležati neobrađeno, a dugovi se poništavaju i jovel - jubilej - pedeseta godina koja dolazi nakon sedam ciklusa šemita (svaki ciklus je 7 godina) i pored pravila šemita Tora također ukazuje da se svaki čovjek treba vratiti u zemlju svojih predaka. Paraša počinje s riječima "reče G-spod Mojsiju na Sinajskom brdu ...", a nakon toga Tora opisuje gore navedene upute. Ovaj uvod postavlja vrlo poznato pitanje: koja je veza između šemita i brda Sinaj? To je zato što znamo da su svi biblijski zakoni dani na brdu Sinaj; zašto se brdo Sinaj spominje ovdje, a ne na drugim mjestima? Zašto sa šemita? Još je jedan praktičan problem koji ti propisi stvaraju - ako poljoprivrednik ne obrađuje zemlju godinu dana (šmita) ili dvije godine (jubilej, 49a i 50-a svakog ciklusa) što će ljudi jesti? Na ovo pitanje Tora odgovara: "Ja ću vam poslati takav blagoslov u šestoj godini koja zemlja će dati dovoljno tri godine". Znači, Tora očekuje od nas da imamo potpunu vjeru da ne moramo skupljati tijekom šest godina, nego čekati šestu godinu koja će osigurati sljedeće tri godine. Zohar ukazuje da šemita ()ש מטד ima korijen š.m.t (ט. . )שšto znači ispustiti ( )לש עטotpustiti. Pouka koju možemo naučiti je da moramo shvatiti da, ako smo povezani s određenom stvari - tijelom, kućom, odnosima, bogatstvom, stvarima, itd, to ne znači da je posjedujemo i moramo znati kako sebe odvojiti od njih. Prema mudrosti kabale sve je u svemiru počelo iz svjetlosti Stvoritelja, što je beskrajna energija ljubavi i dijeljenja. Budući da svjetlost dijeli beskrajno, mora biti nešto što će biti u mogućnosti primiti to blaženstvo, pa je zato stvorena ''posuda'', što znači, beskrajne duše koje žele primiti. Suština te Svjetlosti koja nas ispunjava je načinila da mi također želimo biti kreatori. Zbog toga nismo mogli zadržati tu Svjetlost i morali smo stvoriti cimcum, stezanje, što je dovelo do stvaranja svijeta koji poznajemo. Ovdje, na ovom svijetu, naša je uloga da budemo kreatori i time zaradimo Svjetlo Stvaranja. U sirovom stanju, Stvoriteljevo svjetlo se zove "Or dehohma" - Svjetlost mudrosti, a da bi ga otkrili treStrana 20
bamo "or (svjetlo) dehasadim", Svjetlost dobrote iz ljubavi, koja se otkriva kad se odupremo našim nagonima i podjelimo s drugima. Među onim željama kojima se moramo oduprijeti su one želje koje nas navode da se držimo predmeta ili ljudi i deklariramo kao "to je naše". Jedini ispravan način da se odupremo našim željama je da ih pretvorimo u dijeljenje s drugima. U trenutku kad se prestanemo držati za nešto, kad pobijedimo svoj nagon (šemita), i prevladamo strah od gubitka, vjerujući i znajući da to nije bilo naše od samog početka, onda uspjevamo stvoriti ''Or dehasadim" – svjetlo dobrote iz ljubavi. Uz takvu vrstu vjeru u svom životu, možemo postati vođe, a ne biti vođeni. Učimo otpustiti kako bismo stvorili dobro i privukli ga u svoje živote, povezali se sa snagom vječnog života, silom gore Sinaj, u tome je veza šemita i gore Sinaj. To je također razlog zašto se naša paraša uvijek čita sredinom razdoblja od 50 dana brojenja omera - u razdoblju od sedam tjedana koje završava na Šavuot, objavom na gori Sinaj i našim povezivanjem s vječnim životom.
Naša paraša završava knjigu Levitski zakonik, i uglavnom opisuje što će se dogoditi "Ako slijedite moje uredbe i pažljivo uzaslušati moje zapovijedi..." i što će se dogoditi ako to ne činimo. Što se tiče tih dviju mogućnosti, Tora koristi izraz koji se ponavlja. S jedne strane: "Pokazat ću vam naklonost ( )עפנמ מ אלמ םi učiniti vas plodnima i uvećati vaš broj ...", a, s druge strane: "Postavit ću lice svoje protiv vas ( )ענ מ פנמ ב םtako da će vas poraziti neprijatelji vaši; oni koji te mrze vladati će nad tobom ... " Komentatori pitaju kako ista riječ može opisati dvije oprečne situacije. Nadalje, prema kabali Stvoritelj je beskrajno svjetlo, ljubav, radost, dijeljenje i samo dobro, pa kako to da će nam se dogoditi toliko loših stvari ako se ne držimo njegovih propisa?! Zohar objašnjava da je objektivna stvarnost stvarnost beskrajne ljubavi, dijeljenja i obilja. Međutim, naša subjektivna stvarnost tumači naša iskustva prema našoj osobnoj priči, našoj biti i našoj osobnoj strukturi, i to je razlog zašto svatko od nas doživljava stvarnost na drugačiji način, iako postoji samo jedna stvarnost koja je beskonačna ljubav. Na kraju dijela koji izgleda kao strašna prokletstva Tora nagovještava "Ipak, unatoč tome, kada će biti u
zemlji svojih neprijatelja, neću ih odbaciti ili prezreti ih tako da ih potpuno uništim ...". Kada netko mrzi drugoga on prema njemu osjeća gađenje. Imamo potrebu da se opravdavamo zašto mrzimo svog bližnjeg. U našoj paraši, kada Stvoritelj kaže ove riječi On govori o svojim voljenima, o nama. Stvaranje ima dvije strane: mušku - to je strana koja daje i dijeli, Stvoritelj. I žensku stranu koja prima, što smo mi, stvorenja iz ove stvarnosti. Stoga bi se ovaj odlomak ■ trebao čitati ovako: "Neću ih odbaciti ili ih prezreti ..." i zašto? "da ih potpuno uništim ..." - na hebrejskom se to piše lehalotam ל לע ם, iz korijena ד.ל. koji je također riječ "nevjesta", što znači, jer su moja nevjesta. Prema modernoj fizici, postoje dvije teorije koje opisuju svjetlo u našoj stvarnosti – teorije čestica i valova. Te su dvije teorije potpuno različite, a znanstvenici su otkrili da sve ovisi o promatraču. Znači, ako ćemo gledati da li se svjetlosni valovi ponašaju poput valova, vidjet ćemo da se ponašaju tako, no ako ćemo gledati ponašaju li se kao čestice ustanovit ćemo da se i tako ponašaju. Ako to projiciramo na našu stvarnost, vidimo da tu isto sve ovisi o očima promatrača: ako je njegova percepcija odvajanje i podjeljenost on će doživjeti Svjetlo kao čestice ograničene dimenzijama vremena i prostora. Ali ako njegova percepcija nije ograničena on će doživjeti svijet kao val, kao protok, svijet čiji različiti dijelovi postoje istodobno, mada na mnogim mjestima.
"Ja ću se okrenuti na tebe (ענ מ פנמ )ב ם..."s jedne strane kao proklet-
stvo, a s druge kao blagoslov, a mi odredjujemo kakva će biti naša stvarnost. Nije važno koliko puta smo okrenuli leđa Svjetlu, Njegova ljubav će prema nama i dalje će biti beskonačna. Stvoritelj nikada nije ljut na nas, mi smo ti koji se ljutimo na sebe, i što se više ljutimo ili uzrujavamo mi time samo blokiramo Svjetlo i spriječavamo njegov ulazak. Moramo zapamtiti da smo mi ti koji stvaramo prokletstvo i blagoslov; sve je to u našim rukama.■ . Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora
Biseri hasidske mudrosti S vi su ljudi jedna duša Kako je moguće ispuniti micvu "Voli bližnjega svoga", upita hasid svoga rebea, ako se isti taj "bližnji" ne ponaša uvijek lijepo prema nama? Reb Šmelke iz Nikolsburga mu ovako odgovori:
Moguće je to objasniti pomoću jednostavne logike: svaka je pojedinačna duša samo dio duše prvog čovjeka, Adama. Svi su ljudi jedna duša, a sve duše jedno tijelo. Dogodi se ponekad da čovjek nesmotreno udari sam sebe svojom rukom. Nitko neće posegnuti
S
za štapom da kazni ruku koja ga je udarila. Nitko ada živimo razapeti između materijalnog i duhovnog
svijeta. Većina nas živi u jednom od ta dva svijeta i ne može – ili se boji pokušati – premostiti ponor koji ih dijeli. Ako većim dijelom živite u materijalnom svijetu, duhovni svijet vam može izgledati prezahtjevan ili rigidan. Ako većinom boravite u duhovnom svijetu, materijalni svijet vam može izgledati previše sebičan ili bezobziran. Oba stava su rezultat
nije toliko lud, jer kad bi na nanesenu bol odgovorio istom mjerom, trpio bi dvostruko.
Bolje je da čovjek shvati kako sve dolazi iz jednog Izvora, koji šalje mnoštvo glasnika. Ispravan čovjek se ne ljuti na glasnike i nikada ih ne mrzi. ■
iste filozofske pogreške: vjerovanja da B-g i svemir ne mogu koegzistirati. Ta pogreška je rezultat dva ekstremna vjerovanja u proteklim stoljećima – ateističkog materijalizma i dogmatske religije. Mi smo danas u povlaštenom položaju. Gledajući unatrag, možemo razumjeti nedostatke oba ekstrema. ~ R. Menachem Mendel Schneerson ■
T i se u svakom trenutku nalaziš na mjestu na kojem se nalaze tvoje misli. Budi siguran da se tvoje misli nalaze na mjestu na kojem ti želiš biti. ~ R. Nahman iz Breslova ■
Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević Godina 13 21Broj 30 Strana
Strana 21
Rabbi dr. Abraham J Twerski:
Učinkovit život
Učinkovito roditeljstvo
potrebama.
Borba za individualnost
Dobre vijesti su da iako bratske borbe mogu razdražiti roditelje, većina djece to preraste i stvori snažne veze sa svojom braćom i sestrama u odrasloj dobi. Naravno, postoje tužne iznimke, i doći ćemo do toga.
Vaša kuća možda nije prostrana. Djeca spavaju u krevetima na kat, možda po troje ili više njih u sobi. Ali svako dijete se bori za individualnost, pa pokušajte osigurati neku vrstu privatnosti za svako dijete. To može biti samo zaključani ormarić za koji dijete posjeduje ključ, ali to je nešto što je ekskluzivno njegovo/ njezino. To je važno, jer uz mnogo djece u tom domu, ne postoji ništa što je ekskluzivno privatno, tako da morate dizajnirati nešto da bude na taj način. Iako se braća i sestre sukobljavaju, ipak postoje vremena kada oni nešto prijateljski rade zajedno. Pohvalite ih! Mi prečesto primjećujemo samo prepirke. Trebali bismo ih pohvaliti kada djeluju skladno. Dječja kompetitivnost može rezultirati ljutnjom. Ne pokušavajte im reći da je ljutnja pogrešna. Ljutnja nije zlo. Ono što možemo učiniti kad smo ljuti je krivo. Možete prepoznati djetetovu ljutnju. "Ljut si jer ti je Raizy uzela knjigu bez tvoje dozvole i istrgla stranicu. Imaš pravo osjećati ljutnju. Siguran sam da se Raizy osjeća loše, ali joj je teško reći oprosti. Možda možemo razgovarati s njom bez vikanja ili plakanja." Ako ste doista uznemireni oko dječjeg izražavanja ljutnje, trebali biste znati da se mnoge emocije mogu osjećati čak i kada ih ne artikulirate. Ako ste ljuti zbog nečega, ali to prikrivate, možete biti sigurni da su djeca toga svjesna. Osjećaji se ne mogu sakriti. Ako možete raditi na načinima da minimalizirate svoje Strana 22
vlastite osjećaje ljutnje, to će pomoći umanjiti ljutnju kod vaše djece. Moguće je poučiti djecu o empatiji, razumijevanju toga kako se druga osoba osjeća. Stvorite scenarij poput sljedećeg: Na rođendanskoj zabavi, sva djeca su donijela darove, no roditelj jednog djeteta je propustio pripremiti dar koji će njegovo dijete odnijeti na zabavu. To dijete se osjeća posramljeno. Možete raspraviti sa svojim djetetom kako se to dijete osjećalo kada se osjećalo posramljenim. Ta će rasprava omogućiti vašem djetetu da nauči empatiju i razumije kako se netko drugi osjeća u danoj situaciji. Ako dijete može osjećati empatiju, postaje mnogo lakše umanjiti bratske prepirke. Oni možda ne shvaćaju kako njihove bitke mogu povrijediti brata, ali ako im se pomogne da budu empatični, oni to mogu naučiti. Djeca su sposobna osjećati i razumjeti, i u slučajevima kad jedno dijete ima posebne potrebe i zahtijeva mnogo više roditeljske pažnje, to se može objasniti drugoj djeci. Oni općenito razumiju i voljni su pružiti svoju pomoć djetetu sa posebnim
Raspravljali smo o bratskom rivalstvu, a ne o bratskom nasilju. Ako postoji stvarno nasilje, bilo fizičko ili emocionalno, roditelji bi trebali tražiti savjetovanje kod stručnjaka za mentalno zdravlje. Konstantno ■ mučenje je nasilno. Iz nekih priča iz Tore, učimo što učiniti. Iz drugih učimo što ne učiniti. Kada raspravljate o Tori sa djecom, možete istaknuti negativne rezultate bratskog rivalstva. Primjerice, Kajin i Abel su imali cijeli svijet koji su mogli dijeliti među sobom, pa ipak se u Kajinu rodila ljubomora. To pokazuje koliko bezumna ljubomora može biti. Josipova braća su svi bili cadikim, pa ipak su vjerovali da im je opravdano prodati ga u ropstvo. Djecu bi trebalo ohrabriti da svoje osjećaje podijele sa svojim roditeljima, koji ih mogu usmjeravati. Budući da smo svi mi ranjivi kad je riječ o ljubomori, roditelji bi trebali biti s time pažljivi, jer to može poremetiti prosuđivanje i odvesti u destruktivno ponašanje. Dugotrajno rivalstvo Do sada, bili smo usmjereni na prepirke i svađe među braćom, u kojima u osnovi svatko želi veći komad kolača. Njihovo ponašanje može biti dovoljno da omete roditelje, ali dobra vijest je da djeca na Divrej Tora
(nastavak s 22. stranice)
Rabbi dr. Abraham J Twerski:
kraju to prevladaju. Naišao sam na istraživanje koje kaže da 80 posto braće održava dobre odnose u odrasloj dobi. No je li to uistinu dobra vijest? To znači da se jedan od petero ne slaže dobro sa braćom, ravnodušan je ili neprijateljski nastrojen – i to je tragično. Sjećam se obitelji sa četiri brata, od kojih je svaki neovisno bio bogat, pa ipak je samo jedan imao dobar odnos sa ostalom trojicom. Ostali su jedan drugog gorko mrzili. To je doista srceparajuće. Krv je jača od vode i obitelj bi trebala ostati zajedno. "Kako je dobro i kako je milo kad braća žive u jedinstvu" . (Psalam 133,1). To B-gu daje veliko zadovoljstvo, kao što ga daje i zemaljskim roditeljima. Kada postoji razdor među odraslom braćom, to roditeljima uzrokuje veliku bol. Vje-
rujem da odrasla braća koja nisu u miru jedni sa drugima ozbiljno krše micvu kibud av v'em (poštivanja roditelja), jer uzrokuju roditeljima patnju. Braća i njihovi supružnici Kada braća dovedu svoje supružnike u obiteljski krug, stvara se nova dinamika, ovisno o prirodi odnosa. Braća mogu osjećati da novi supružnik njihovog brata/sestru odvlači od obitelji. Činjenica je da bi tek oženjeni muž uistinu trebao većinu svog vremena posvetiti svojoj ženi i brat koji bi se na to žalio bio bi nerazuman. Jedan je čovjek rekao svom bratu, "Zašto jednostavno ne uzmeš njeno prezime? Pripadaš više njima nego nama." To je vrlo ružna opaska. Odnos sa njegovom ženom i njenom obitelji je nov, i postoji opravdanje za njegovanje tog odnosa. Godina 13 23Broj 30 Strana
Učinkovit život
Možete tvrditi suprotno. Zašto oni ne provode više vremena sa njegovom obitelji kako bi gradili taj odnos? Imate pravo. Činjenica je da većina ljudi očekuje od žene da ostane bliža sa svojom obitelji. Možda je to zato što kćeri imaju čvršće veze sa svojim roditeljima nego što to imaju sinovi. Izgleda da je to kulturno prihvaćeno i braća se ne bi trebala bojati da će izgubiti brata. Doista, reagiraju li oštro, kao u spomenutoj opasci, oni mogu izazvati udaljvanje među braćom. Često će se netko više povezati sa njegovom/njezinom obitelji jer nova obitelj ima vrijednosti i životni stil koji bi ta osoba voljela usvojiti. Možda su punac i punica tolerantniji ili manje otvoreno kritični nego rođeni roditelji. Tada je prirodno za čovjeka da njeguje taj odnos u nastojanju da stvori okruženje koje je više nalik domu njegovog punca i punice nego što je nalik domu njegovih roditelja. Prilagoditi se novim rođacima zahtijeva strpljenje, toleranciju i razumijevanje. Zamislite mladu ženu koja je sramežljiva i rezervirana, a ulazi u obitelj koja je asertivna i prepuna aktivnosti. Ona se može osjećati kao da je u stranoj zemlji, i treba joj pomoći da se navikne na to okruženje. Ona nije hladna i suzdržana. Ona samo treba pomoć u prilagodbi, i tada ona može postati integralni dio obitelji.
ona podršku, moralnu ili fizičku, kako bi unaprijedila svoj brak ili pobjegla iz bračne situacije u kojoj se našla. Ima mnogo raznolikih slučajeva. Znam dva brata koji su uvijek na distanci i njihove ih žene zbližavaju. Postoje slučajevi kada jedan brat dominira u obitelji i oni žive u smrtnom strahu od njega. Postoje mnogi mogući scenariji. Ako braća imaju na umu važnost obiteljskog jedinstva i predani su tome, odnosi mogu biti vrlo zadovoljavajući. Jedan brat može biti vrlo bogat, a druga braća možda jedva sklapaju kraj s krajem. Razumljivo, može postojati ljubomora i ozlojeđenost. S obje strane može postojati kriticizam: Oni su preveliki materijalisti. Što će mu tolika kuća? Zašto on ne radi više kako bi zaradio za svoju obitelj? Zašto ona ne može bolje upravljati svojim budžetom kako bi i oni mogli na godišnji odmor kao i mi? Manje bogati brat možda neće htjeti prihvatiti podršku od bogatijeg, ali bogatiji bi uvijek trebao tražiti načine da olakša stanje svog brata bez da to bude očigledno. Micva cedake odnosi se na obitelj kao i na strance.
Braća mogu biti vrlo zaštitnički nastrojena prema sestri i mogu osjećati da je njen muž previše dominantan i nasilan. To može biti istina; održavanjem bliskih odnosa, oni mogu biti u prilici procijeniti je
Kada se stranci ne slažu, oni se mogu složiti sa neslaganjem. To je mnogo teže kada se braća ne slažu. Odgojeni smo u istom domu. Zašto su njegove / njezine ideje, ukusi, vjerovanja, stavovi, itd. toliko različiti od mojih? Mora da je nešto pogrešno sa njim / njom. Naša kuća je uvijek bila tako čista, no on je tako aljkav, ne mogu podnijeti da ga posjetim. Naravno, na znate uvijek sve što se događa u životu vaše braće. Budite tolerantni i obzirni. ■
li njihov osjećaj ispravan i treba li
Prevela Anja Grabar Strana 23
Alan Morinis:
Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život Prema Maharalu, znati svoje mje-
Znati svoje mjesto
sto odnosi se na samospoznaju. Mo-
Makir et Mekomo
rate imati iskrenu procjenu samoga sebe da biste stekli Toru. U protivnom, osnova za učenje i transforma-
Kako je strašno ovo mjesto. Ovo mjesto
ciju će biti lažna, a rezultati iskriv-
nije ništa drugo do dom B-žji, a ovo su
ljeni. U isto vrijeme, znati gdje se
vrata nebeska
nalazite u ovom trenutku stvara mogućnost da iskusite zadivljujuću
-- Postanak 28,17
dubinu koja je dostupna posvuda i uvijek, ako se za nju otvorite. U diMJESTO ima veliki značaj u ži-
vljini i imajući samo kamen umjesto
dovskoj misli. Vaše postojanje na
jastuka, Jakov je uzviknuo: "Kako je
ovom svijetu definirano je prosto-
Iz ovih i mnogih drugih primjera
rom koji zauzimate, i samo dotle
učimo da je ključna stvar u vezi
dok zaposjedate taj prostor vi ste
mjesta da ono ima dimenzionalnost
dijelom ovoga svijeta.
koja joj dopušta da zadrži i ograniči
To gdje se nalazite definira vaš
odnos prema svijetu oko vas: kada netko kaže blagoslov nad hranom, taj blagoslov djeluje samo dok on ili ona ostanu na mjestu na kojem je blagoslov izrečen. Znatnija promjena mjesta traži da se blagoslov ponovo kaže.
nešto drugo. Mi ovdje ne govorimo o prekoračenjima crte društvenog
poretka, već o prisutnosti u stvarnosti određenog mjesta koje zauzimate, u brojnim dimenzijama stvarnosti. Ovo gledište se u našim osobnim životima pojavljuje vezano uz unutarnju osobinu poniznosti, koju sam
Drugi je primjer razlika između
definirao kao "zauzimanje mjesta
privatnog i javnog područja. Mnoga
koje vam pripada". Namijenjeni ste
ograničenja koja se primijenjuju na
da odigrate jedinstvenu ulogu u ži-
šabat povezana su s granicama mje-
votu, i ta uloga ima dimenzional-
sta na kojem prebivate i onoga što
nost koju vi trebate zauzeti. Ključni
činite a što izaziva da se predmeti
je aspekt mudrosti znati tko ste i
premještaju s jednog mjesta na dru-
gdje se uklapate u veću shemu. Za-
go.
uzimanje previše mjesta (nazovite
Najmisteriozniji, ali vrlo slikovit primjer značaja mjesta je da je jedno od B-žjih imena HaMakom – što doslovno znači "Mjesto". B-g nema mjesto; točnije, B-g je Mjesto svemira. Strana 24
to arogancijom) i zauzimanje premalo dimenzije koja pripada vama (nazovite to podcjenjivanjem samog sebe) na jednak su način velike prepreke napredovanju prema cjelovitosti.
■
zadivljujuće ovo mjesto". Kao i ovo mjesto. Da biste stekli Toru, morate poznavati mjesto koje vam pripada u ovom trenutku i u cijelosti ga zaposjesti. No, to nije jednokratni postupak, jer je naš odnos prema svijetu oko nas u neprestanom kretanju. Taj promjenjivi odnos dolazi kraju tek onda kada počinemo na našem konačnom mjestu počinka. Svi mi znamo da ćemo na kraju zauzeti to nepromjenjivo i konačno mjesto, ali ta spoznaja najčešće je intelektualna. Vrlo je teško shvatiti da je naše vrijeme na zemlji ograničeno i da mi nemamo predstavu o
tome kada će nastupiti trenutak njegovog kraja. Mi imamo tendenciju živjeti kao da smrt nije stvarna i da nas se neće dotaći. No, to je zabluda. Naši nas učitelji potiču da se prisjetimo realnosti smrti ne da bismo bili mračni ili depresivni, već kako bi nas naveli da se trgnemo i uvidimo vrijednost koja zrači iz svakog trenutka života. Zaposjed-
Divrej Tora
(nastavak s 24. stranice)
Alan Morinis:
Srce smješteno u umu
nite ga u cijelosti. Ne tratite taj dar!
mo zaboraviti kako nam je sjajan – i
PRAKSA
Živite odgovoran svrhovit život
privremen – dar darovan. To je je-
prije nego li bude prekasno!
dno od objašnjenja zašto razbijamo
Pirke Avot (Rečenice otaca) 3,1 kaže ovako:
Postoji priča o dva čovjeka koji su došli k Rabbi Chaimu iz Voložina kako bi razriješili spor o vlasništvu nad komadom zemlje. Nakon što su obojica obrazložila na temelju čega polažu pravo na njega, Rabbi Cha-
im se sagnuo i spustio uho na zemlju. Ova dva čovjeka nisu imala pojma što je on to radio, pa im je objasnio. Njih dvojica su iznijeli da polažu pravo na zemlju i on je htio da čuje što zemlja ima za reći. Kazao
čašu na židovskom vjenčanju. Drobljenjem čaše podsjećamo se da će se sve što je stvoreno i formirano na koncu skršiti. Svoju radost ublažavamo podsjetnikom na krhkost života i na svoju vlastitu konačnu
smrtnost. Istu poveznicu imamo u tradicionalnom pozdravu koji se kaže tugujućima, a koji B-ga spominje po imenu HaMakom – Mjesto – kada zaželimo utjehu ožalošćenima.
im je da je zemlja rekla da obojica
Svijest o smrti može nas potaknuti
rade grdnu grešku: nisu oni ti koji
da shvatimo duhovni potencijal i
posjeduju zemlju, već će na kraju
nenadoknadivu priliku koja sadrži
oni pripadati njoj. Njegova poanta
svaki trenutak. Isti onaj Alter iz Kel-
je bila da pred njih stavi izazov: Za-
ma objasnio je ono zbunjujuće uče-
što ste se toliko zapleli u svjetovno i
nje Talmuda upravo na taj način.
materijalno, a zaboravili na ono
Rav Hamnunu Zutia su zatražili da
duboko i duhovno?
otpjeva pjesmu na svadbi, pa je za-
Alter iz Kelma je za tu poantu upotrijebio
vizualizaciju.
On
je
pjevao zabavnu pjesmicu: "Jao nama! Umiremo! Jao nam! Umiremo!"
ispričao o gradu u kojem su ljudi
Zašto spominjati smrt na vjenča-
bili toliko dobri da su zaslužili
nju? Alterov je odgovor da je taj
neuobičajeni blagoslov: Njihovi će
podsjetnik na smrtnost zamišljen
se mrtvi vratiti u život, ali samo na
kao izazov mladom paru da pobudi
pola sata. U naprijed rečeno vrije-
svoju istinsku simha (radost) dok
me, groblja su se ispraznila i sjene
ima priliku. Tako bismo trebali i mi.
su nahrupile u grad. Što su mrtvi
Danas. Upravo sada! Ovdje, na
činili u to kratko vrijeme koje su
ovom mjestu.
imali ponovo među živima? Oni su smatrali vrijednim ono što živi uzimaju zdravo za gotovo i zanemaruju, i svi su pohitali na učenje i vršenje dobrih djela koja su zanemarili dok su bili živi. Imati na umu realnost smrti životu daje ispravnu perspektivu. Život je dragocjen, no usred njega može-
Godina 13 25Broj 30 Strana
Akavja ben Mahalalel reče: "Na tri stvari pazi, pa nećeš doći u vlast grijeha: Znaj odakle si došao, kuda ideš i kome imaš da daš obračun. Odakle si došao? Od nečiste kapi. Kuda ideš? U mjesto praha, propadanja i crvi. A pred kime imaš da daš obračun? Pred Kraljem vrhu svih kraljeva, pred Svetim, da je blagosloven." (prema prijevodu Rabina Š. M. Freibergera) Ovaj tekst nam izravno govori da će nas ove vizualizacije, koje se nalaze u srži musara, sačuvati od grijeha. Naš se tekst fokusira na "poznavanje svog mjesta" u konačnom smislu, kao groba. Možete li si vizualizirati svoje konačno počivalište na kojem će vaše tijelo biti spušteno u zemlju? To nije jednostavno učiniti, jer mi smo uglavnom neskloni priznati istinu o svojoj smrtnosti (osim intelektualno). Ali to je moguće, i vrijedi to učiniti. Zamislite komad zemlje, travu, nadgrobnu ploču, riječi zapisane na tom kamenu, svoje ime na njemu. Zadržite se na toj slici nekoliko trenutaka i istražite vizualizirane detalje svog vlastitog grobnog mjesta. Dobro ga posjetite. Nemojte prerano pobjeći od tamo. Spomen na smrt može nam dati perspektivu koja će nam pomoći u odlukama s kojima se danas suočavamo. Ta vizualizacija je, iako možda pomalo nelagodna, siguran način za prevenciju pogrešnih odluka temeljenih na prolaznim kriterijima (što, uzgred rečeno, može biti dobra radna definicija grijeha). ■
Strana 25
OTAC BENA STILLERA
U 93. godini preminuo briljantni glumac koji je vrhunac karijere doživio neponovljivom ulogom Jutarnji list, 25.3.2020. Komičar Jerry Stiller preminuo je prirodnom smrću sa 92 godine. Njegov sin, Ben Stiller, podijelio je tužnu vijest na Twitteru. 'Žao mi je što moram priopćiti da je moj otac Jerry Stiller preminuo. Bio je divan otac i djed, kao i jako posvećen svojoj ženi Anne s kojom je bio u braku 62 godine. Jako će nam nedostajati. Volimo te, tata', napisao je Stiller. Najpoznatiji je bio po ulozi Franka, oca Georgea Costanze u sitcomu Seinfeld, a kasnije je glumio i Arhtura Spoonera u
CBS-ovoj komediji Kralj Queensa. Glumio je i u brojnim filmovima sa sinom Benom, poput filmova Zoolander, Heavyweights, Hot Pursuit, The Heartbreak Kid i Zoolander 2. Ranije u karijeri su Stiller i njegova supruga Anne Meara, kojom se oženio 1954. godine, formirali komičarski duo Stiller i Meara. Ona je preminula 2015. godine, a imali su dvoje djece, Bena i Amy Stiller. Uloga u Seinfeldu donijela mu je i nominaciju za prestižnu nagradu Emmy. Nakon što je Seinfeld završio s emitiranjem krajem devedesetih, Stiller je
priznao da nije još spreman za mirovinu, a nakon toga je dobio ulogu u sitcomu Kralj
Queensa, gdje je glumio tijekom devet godina. ■
Holokaust je dio naše povijesti, ali život ide dalje i ne smijemo zapeti u prošlosti Večernji list, 11.5.2020. Alena Mornštajnová novo je literarno otkriće iz Češke. Autorica pet knjiga trenutačno je jedna od najčitanijih njihovih autorica. Hena com joj je lani objavio hvaljeni i suptilni roman “Hana”, o sudbini židovske obitelji iz češkog gradića Valašské Meziříčí u kojem je prije pedeset i šest godina rođena i autorica. Roman je na hrvatski prevela Sanja Milićević Armada, a intervju s Mornštajnovom prevela nam je Marina Negotić. Kako ste došli na ideju da napišete roman u kojem se spominje i tema holokausta? Prije svega moram reći da „Hana“ nije knjiga o holokaustu. Namjera mi je bila napisati knjigu o epidemiji tifusa koja je zahvatila moj rodni grad Valašské Meziříčí godine 1954. Grad je zaboravio na taj strašni događaj i htjela sam ih podsjetiti. Dakle imala sam temu o kojoj sam željela pisati i smislila sam priču o dvjema vrlo različitim osobama koje moraju naučiti kako živjeti zajedno – o djevojčici Miri i njezinoj čudnoj teti Hani. Kako sam morala istražiti povijest našega grada, tako sam saznala više o sudbini ovdašnje židovske zajednice. Gotovo su svi umrli u koncentracijskom logoru. Tek sam tada odlučila da će Hana i njezina obitelj biti Židovi. A likove u knjizi nazvala sam po Miri i Hani Heller – stvarnim žrtvama holokausta iz Valašské Meziříčí – njima u počast. Koliko je “Hana” povijesni, a koliko ipak prije svega ljubavni roman?
Page 26 Strana 26
Ne bih rekla da je „Hana“ ljubavni roman. Naravno, ima tu i ljubavi i mržnje, dobrote i zloće, ljubomore i prijateljstva – sve su to osjećaji koji su sastavni dio života. Ne bih rekla ni da je povijesni roman. Da, radnja je smještena u dvadeseto stoljeće, priča je povijesna, ali roman je prije svega o ljudima koji su se morali nositi s poteškoćama koje im je život donio. Likovi iz knjige imaju svoj put na kojemu uče kako živjeti i kako dijeliti život s drugima. To je knjiga o nošenju s osjećajima i s krivnjom, oprostom, knjiga o potrazi za smislom života. Jer život nije ono što mi želimo živjeti, već ono što moramo živjeti. Jeste li za pisanje “Hane” istraživali arhive, razgovarali sa svjedocima Drugog svjetskog rata...? Istraživanje je velik dio mojeg pisanja. Rad na romanu „Hana“ trajao je četiri godine i pola sam toga vremena istraživala – čitala sam knjige, proučavala arhive, gledala filmove i videa, razgovarala s ljudima iz našega grada o epidemiji te posjećivala Auschwitz. Tema holokausta, krivnje i Drugog svjetskog rata vrlo je osjetljiva, posebno u istočnoj Europi i posebno u Poljskoj. Kakva je situacija s tim temama u Češkoj? To je dio naše povijesti. I dalje se sjećamo što se dogodilo za vrijeme rata, govorimo o tome u našim knjigama. Ali život ide dalje i ne možemo zapeti u prošlosti. Postoji toliko drugih zanimljivih tema. U romanu se bavite i temom
epidemije tifusa koja je doista zadesila grad u kojem i sami živite. Zašto ste posegnuli za temom masovnog obolijevanja ljudi, koja je ovih nekoliko mjeseci postala neizmjerno aktualna? Ideja o pisanju romana o epidemiji tifusa koja je zahvatila Valašské Meziříčí bila je prvi impuls za “Hanu”. Epidemija je buknula u veljači 1954. i zaražene su stotine ljudi. Neki su ljudi umrli. Bolest se pojavila u slastičarnici i proširila se po gradu i čitavoj regiji. Znala sam za epidemiju jer se moja baka tada razboljela i bila je u vrlo ozbiljnom zdravstvenom stanju. Za vrijeme boravka u bolnici bila je deluzivna i pala je kroz prozor – ta je scena također u knjizi. Mislim da je zanimljivo kako je grad prebolio epidemiju i tada – dok sam pisala roman – nisam mogla ni zamisliti da ćemo biti suočeni sa sličnom situacijom danas.
Vi ste iznimno čitani u Češkoj. Što vam kažu čitatelji? Imaju li vaša djela na njih terapeutski učinak? Pišem o običnim ljudima, o stvarnim ljudima i stvarnim odnosima. Najvažnije mi je da sam vjerodostojna i to je ono što čitatelji prepoznaju i razumiju. U Hrvatskoj je svojedobno iznimno popularan bio češki autor Michal Viewegh, ali je onda nestao iz čitateljskog fokusa. Vi ste počeli objavljivati relativno kasno. O čemu ovisi opstanak na književnom tržištu? Michal Viewegh još je uvijek vrlo popularan u Češkoj i nje-
Divrej Tora
gove su knjige bestseleri. Ali naravno ima i mnogo novih autora. Ja sam počela pisati 2000. godine i moja prva knjiga “Slijepa karta” objavljena je 2013. Otada sam objavila još tri romana i knjigu za djecu. Pišem jako sporo – nema razloga za žurbu. Volim pisati, želim pisati i zato i pišem. Život je kratak i želim uživati u onome što radim. Trenutačno je to pisanje. Ne razmišljam o književnom tržištu ili koliko će dugo moje knjige opstati. Samo želim pisati dobre knjige. To je sve. Češka je za predsjednika imala i jednog pisca i to u osjetljivim vremenima. Kako danas pisci kotiraju u češkom društvu? Václav Havel imao je jaku osobnost i mnogo ga je ljudi voljelo i poštovalo. Njegov je glas bio i ostao snažan. Ne vidim nikoga u našoj zemlji tko bi ga mogao zamijeniti. Je li već netko otkupio prava za filmsku ekranizaciju “Hane”? Tvrtka Happy Celluloid kupila je prava prije dvije godine i film je u pripremi. Prvi su kastinzi odrađeni u siječnju, a snimanje je bilo planirano za početak 2021. godine. No situacija bi se mogla promijeniti zbog koronavirusa. Trebali ste doputovati u Zagreb i predstaviti hrvatsko izdanje knjige. Hoće li ipak doći do tog gostovanja sada kada je putovanje postalo nemoguća misija? Moj dolazak u Zagreb odgođen je za bolja vremena. Nadam se da će to biti uskoro! ■
Godina 13
Broj 30