3-07 - Divrej Tora - Behar - Behukotaj 5781

Divrej Tora Godina 14 Broj 30

Zagreb, šabat 8. svibnja 2021. - 26. ijara 5781.

http://twitter.com/DivrejTora

Broj 30 divrejtora@gmail.com

B’’H Šabat Behar-Behukotaj Jeruzalem 18:48

20:03

Zagreb

19:53

21:04

Rijeka

19:58

21:09

Split

19:45

20:54

Dubrovnik 19:36

20:44

Vinkovci 19:40

20:51

Sarajevo 19:38

20:47

Doboj

19:38

20:47

B. Luka

19:45

20:55

Beograd 19:32

20:41

Novi Sad 19:36

20:46

Subotica 19:39

20:50

Zrenjanin 19:34

20:44

Niš

19:22

20:30

Beč

19:58

21:14

Frankfurt 20:35

21:54

Edison, NJ 19:41

20:51

Paraša Behar-Behukotaj

(Vajikra 25,1-27,34) Na Sinajskom brdu B-g prenosi Mojsiju

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb

zapovijedi o šabatnoj godini: svakih se-

Na dan, utorak 11.5.2021.

na zemlji, a njezine plodove svatko slo-

Alot Hašahar

3:39

bodno može ubrati, i čovjek i životinja.

Najranije Talit

4:26

Nec Hahama

5:30

Najkasnije Š’ma

9:11

Zman Tefila

10:25

Hacot

12:53

Minha Ketana

17:11

Plag Haminha

18:44

Šekia

20:16

Cet Ha-kohavim

20:58

dam godina mora se obustaviti sav rad

Iza sedam šabatnih ciklusa slijedi pedeseta, jubilarna godina, u kojoj će sav rad na zemlji prestati, sve sluge vezane ugovorom bit će slobodne, a svi prodani posjedi predaka u Svetoj zemlji, bit će vraćeni prvobitnom vlasniku. Tu se nalaze i zakoni o prodaji zemlje i o zabranama varanja i lihvarenja.

B-g obećaje da će, bude li čuvao njegove zapovijedi, narod Izraelov uživati u svojoj domovini u materijalnom blagostanju i sigurnosti. Ali prenosi i oštro upozo-

renje na izgnanstvo, progone i druga zla koja će ih zadesiti ako napuste svoj savez s njime. Ipak, "čak i u zemlji njihovih neprijatelja, neću ih odbaciti; niti ću ih ikad prezreti, uništiti ih i prekinuti Moj savez s njima; jer Ja sam G-spod B-g njihov."

Paraša završava pravilima o načinu vrednovanja različitih vrsta zavjeta B-gu. ■ Prijevod: Dolores Bettini

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen - prva alija -13 + 5 = 18 p'sukim (25,1-18) Jedan od najpoznatijih početaka sedri u Tori: "A B-g govoraše s Mošeom na Har Sinaju rekavši ...".

"Ma injan šmita ecel Har Sinai?".

Kakve veze ima ovdje jedno s drugim? Ovaj se izraz temelji na neuobičajenim dodatnim riječima u inače poznatom stihu: A B-g govoraše s Mošeom rekavši. Micvot koje slijede bave se sa šmita, šabatnom godinom. Temeljni postulat našeg vjerovanja (i spoznaje) jest da je B-g Mojsiju (a preko njega i nama) objavio čitavu Toru na Sinaju (a ne samo Deset zapovijedi, kao što mnogi ljudi - Židovi i ne-Židovi - tvrde). Zašto onda spomenuti mjesto davanja upravo kod ovog skupa zapovijedi? Jedno od načela po kojima nas Talmud uči Usmenoj Tori je "kada se jedno pitanje izdvaja i dobija poseban tretman, ono što iz toga učimo ne odnosi se samo na to pitanje, već na cijelu grupu iz koje je došlo". Ovdje učimo: Baš kao što je šmita sa svojim pojedinostima dana na Sinaju (to je tamo konkretno rečeno), tako su na Sinaju dane i sve micvot sa svim njihovim detaljima (a ne samo "naslovi poglavlja", kao što neki ljudi vjeruju). Ova je ideja važna komponenta lanca tradicije i bitna je sastavnica "emunat hahamim", pouzdanja, vjere i sigurnosti koju moramo imati u svaku kariku lanca.

Iako nas ono što učimo iz gore spomenutog fenomena u tekstu Tore uči o svim micvot, na drugoj razini možemo postaviti i ovo pitanje: "Zbog čega je B-g izabrao, da tako kažemo, upravo ovaj skup micvot, kako bi nas naučio općem pravilu?" Jedan komentator nudi slijedeće razumijevanje: Micva o šmita nas uči (između ostalog) da se Strana 2

B-g bavi svakodnevnim stvarima ovoga svijeta. On se brine za nas i naša zemaljska polja i drveće. I On prebiva, ne samo u uzvišenom carstvu Nebesa, već Njegova Bit ispunjava svijet. B-žji izbor nevisoke gore Har Sinaja kao mjesta za davanje Tore tu je da nas pouči istoj ideji. Kako li je samo primjereno što nam Tora kaže da nam je B-g upravo na Sinaju zapovijedio zakone o šmita.

"Kad dođete u zemlju ..." Zemlja se treba odmarati svake sedme godine. Šest godina čovjek obrađuje polja, a sedme treba biti šabat Hašemu za zemlju; ni zemlja, niti stabla ne smiju se obrađivati. Čak i ono što samo od sebe uzraste, ne smije se ubirati (na uobičajen način) sa zemlje ili stabala. (Tora koristi izraz "vinograd", ali to uključuje sva stabla.) Godina šmita svima daje da imaju koristi od zemlje (bez uobičajene stroge razlike između zemljoposjednika i ostalih), pa i životinjama. (Šmita daje priliku zemlji da se obnovi, a nama daje priliku da u svom odnosu prema okolišu, uzmemo u obzir i druga stvorenja koja s nama dijele Zemlju.

To nam pomaže da stvari dovedemo u pravu perspektivu, kako bismo ispravno postavili svoje prioritete.) Šmita nas podsjeća na to tko je to stvorio i tko još uvijek vlada.

Imajte na umu da ovdje u B'har postoje četiri zabrane koje se odnose na šmita, a ima i pozitivna zapovijed da se zemlja odmori u sedmoj godini, iz paršat Mišpatim. Vrijedno je spomenuti, iako to nije tako neobično, način na koji nam Tora predstavlja područje Židovskog zakona i micvot - s pozitivnim micvot i zabranama. Šabat, šmita, Jom kipur, jom tov, kašrut (do određene mjere), itd., svi su snažno prošarani ozbiljnim

zabranama. Budući da su takvi, dužni smo se "držati pravila" kako ne bismo prekršili B-žji zakon. Nas bi trebao motivirati "strah pred Nebesima", strah od grijeha, strah od kazne. Snažne su to motivacije, ali ne toliko lijepe i snažne kao poticaj "ljubavi prema B-gu" do kojega dolazi kada nastojimo strogo ispunja■ vati B-žje zapovijedi. Šmita se ne smije gledati samo kao niz zapovijedi "ne radite ovo, ne radite ono".

Moramo se radovati prilici da služimo B-gu, pokazati našu vjeru i pouzdanje u Njega, biti slobodniji da proučavamo njegovu Toru i vršimo micvot. Poštivanje šmita nije samo izbjegavanje onoga što je zabranjeno. Ono je pozitivna izjava o našoj vjeri u Stvoritelja i Gospodara svijeta.

(Kad je većina Židova u Izraelu i osnovni okvir života po Tori u Izraelu stoji netaknut), Sanhedrin je dužan brojati sedam uzastopnih sedmogodišnjih ciklusa - 49 godina.

Na Jom kipur 50. godine, treba oglasiti šofar (kao i svake godine na Roš hašanu, i kao što to simbolički činimo svake godine na kraju Ne'ile). Ovu 50. godinu treba proglasiti "kodešom" kao Jovel - godinom jubileja. Zabranjeno je obrađivanje zemlje (kao u šmita), kao i sakupljanje onoga što izraste samo od sebe, te branja plodova s drveta na uobičajen način. Jovel je svet, mi "jedemo od zemlje". Tijekom Jovela svatko se vraća na svoj posjed.

V'ha'avarta šofar t'ru'a ba hodeš ha'švii - i puhat ćete u šofar u sedmom Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

mjesecu. Ovo se smatra otvorenom referencom na Jom kipur Jovela te skrivenom referencom na drugo puhanje u šofar u sedmom mjesecu, naime, na Roš hašanu. Zvuk šofara poziv je na pokajanje. Rašei teivot (početna slova) gore navedene izreke čine riječ t'šuva.

U poslovanju s drugima valja se ponašati etički; zabranjeno je varati u poslovanju (budući da se na Jovel zemlja vraća svojim izvornim vlasnicima, nekretnina se kupuju samo na određeno razdoblje. Stoga bi cijene trebale odražavati broj preostalih godina do sljedećeg Jovela. Ovo je kontekst općih micvot u vezi pravilne poslovne prakse.)

S gledišta micvi Evo još jednog primjera područja zasićenog velikim brojem različitih zabrana uz pozitivnu micvu koja nam nalaže da se ponašamo u skladu sa slovom i duhom halahe. Možda je to jedan od razloga za pozitivnu micvu u tim područjima. Tehnički gledano, pozitivna naredba nije "potrebna", budući da bi nas već izbjegavanje svih zabrana dovelo u sklad s B-žjom voljom.

Stoga se pozitivna micva može shvatiti u smislu da od nas zahtijeva da ono što činimo, činimo srcem, da ne kršimo duh zakona i da budemo spremni ići "preko onoga što dužnost nalaže" (lifnim mišurat hadin).

Nadalje, kroz pozitivnu micvu možemo doseći višu razinu svetosti, budući da smo suočeni s k'došim t'h'ju. Rambam opisuje određene situacije u poslovanju u kojima se, tehnički, neke stvari može izbjeći, ali se smatra da to nije postupanje na "pravi židovski način". Možda nam pozitivna zapovijed dolazi i zato da nas pouči da se ne koristimo tehničkim "rupama u zakonu", već da se vodimo najvišim mjerilima poslovne etike.

Godina 14 3 Broj 30 Strana

Alija po alija

Postoji više od jednog načina na koji se može objasniti što to pozitivna zapovijed dodaje našem poštivanju micvot, kada zabrana(e) već stoji u knjigama. Ovo je jedno objašnjenje.

Dodatno ... Pretpostavimo da trgovac umjetninama predstavi neku kvalitetnu krivotvorinu kao original umjetnika. Sasvim sigurno, trgovac umjetninama je prekršio halahu koja zabranjuje varanje u poslovanju. No čiji je tu zakon prekršen?

Smatramo li tu vrstu prijevare rabinskom zabranom koja je potaknuta navodima Tore vezanim uz određeni primjer varanja u odnosu na godine preostale do Jovela. Ne. Mi tvrdimo više od toga. Mi kažemo da nas usmena tradicija uči da je Jovel okvir za jednu širu kategoriju zabrana. Drugim riječima, u ovom slučaju, ne suočavamo se s rabinskim proširenjem Zakona nadahnutim Torom. Mi smo suočeni s talmudskom definicijom Zakona iz Tore.

To nije isto. Pravilno razlikovanje važno je da bismo mogli stvari zadržati u pravoj perspektivi.

Ne samo da čovjek ne smije na nepošten način iskorištavati novčane probleme svog bližnjeg već mora paziti da druge ne "tlači" ili ne obmanjuje riječima. Ova je zabrana vrlo ozbiljna, što se vidi iz poveznice koju redak čini između toga i poštovanja prema Hašemu. Čuvajte i pridržavajte se propisa i zakona Tore i boravit ćete sigurno u zemlji.

(Ova veza između štovanja Tore i daljnjeg mirnog i sigurnog života u Izraelu je tema koja se često ponavlja, tema koju moramo imati na umu u suvremenom Izraelu.)

Levi - druga alija - 6 + 4 = 10 p'sukim (25,19-28) Zemlja će obilno uroditi i mi ćemo do sitosti jesti i boraviti u Zemlji posve sigurni. Nitko ne bi trebao

postaviti pitanje odakle će stići hrana (te dvije godine u nizu šmita ograničenja). B-g obećava blagosloviti zemlju tijekom šeste godine (dvije godine prije Jovela), tako da će zemlja dati dosta uroda dovoljno za tri godine, sadnja u godini nakon Jovela će zadovoljiti naše potrebe nakon toga.

Jedan komentator izražava sljedeću ideju. Pasuk navodi da ako bi netko pitao što ćemo jesti ... onda će B-g zapovijediti Svom blagoslovu da nam da obilan prinos. Međutim, čovjek to pitanje ne treba postaviti.

Ako imamo potpuno pouzdanje i vjerujemo bez ikakve rezerve ili pitanja da će nam B-g to priskrbiti, onda On neće morati zapovijediti blagoslovu da dođe; to će se dogoditi kao prirodna reakcija na tu vjeru.

Razmislite o ovome ...

Zvuči li gore opisana situacija kao "oslanjanje na čudo", što ne bi trebalo činiti? Možda možemo reći da je ovo drugačije. Ako netko prelazi vrlo prometnu ulicu zatvorenih očiju, to je, u najmanju ruku, neodgovoran čin. Mi ne smijemo reći: B-g će me spasiti - ako ima nešto što možemo sami poduzeti u vezi situacije (kao na primjer, otvoriti oči i pogledati u oba smjera prije prelaska itd.)

Ali što mi tu možemo učiniti? Više posaditi? U redu. I druge mjere također. Ali najvažnija je činjenica da je B-žja braha dio ugovora s Njim.

Mi činimo svoj dio. On radi svoj.

Ponekad On čini više nego "se traži". To je ono na što se nemamo pravo oslanjati, bez da uložimo vlastiti trud.

Zemlja se ne smije prodavati zauvijek budući da je se na Jovel vraća njenim izvornim vlasnicima.

Ako je neki čovjek bio zbog Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

siromaštva prisiljen prodati zemlju svog nasljedstva, on ili njegov rođak mogu otkupiti zemljište plaćanjem proporcionalnog iznosa (ovisno o tome koliko godina ostaje do Jovela).

Ako se ne otkupi prije Jovela, zemlja se svojim nasljednim vlasnicima vraća na Jovel.

kao da nam B-g kaže: Pogledaj i sjeti se što sam učinio za tebe. Sada budi dobar prema svojim bližnjima.)

Š'liši - treća alija -10 p'sukim – 25,9-38

Ako Židov sebe proda u ropstvo zbog siromaštva (ili bilo kojeg drugog razloga), njegov se gospodar ne može prema njemu odnositi s prezirom. Prema njemu će se odnositi kao prema zaposleniku, i on ostaje kod svog gospodara samo do Jovela.

(Ovo je maksimalna duljina, u normalnim okolnostima židovski sluga se pušta na slobodu mnogo prije.)

Na Jovel, on i njegova obitelj se vraćaju u svoju zemlju koja im pripada po nasljeđu. Mi smo sluge B-ga (i ne bismo trebali biti podređeni drugim ljudima), niti jedan Židov ne smije se prodati na ponižavajući način putem tržnice robova. Nemojte ga podvrgavati teškom radu, koji slama duh.

Ako netko proda kuću u gradu opasanom zidinama (opasanom zidinama, zapravo znači iz doba Jehošue, tj. prvobitnog osvajanja), ima najviše godinu dana da je otkupi; ako je ne otkupi, ona ostaje zauvijek imovinom novog vlasnika. Otkupiti je tijekom godine dana znači vratiti puni iznos koji je plaćen, tj. nema odbitka za vrijeme koje je kupac tamo živio. (Tehnički, ovo je izuzeće od zabrane Tore protiv kamata.)

Otkupljivanje kuće u gradu opasanom zidinama je micva. S druge strane, za kuće u neopasanim gradovima vrijede ista pravila kao za zemlju - otkup je moguć do Jovela, kada se kuća vraća prvobitnim nasljednim vlasnicima. Kuće u gradovima Levita (čak i opasanim gradovima) mogu se otkupiti i nakon jedne godine, a vraćaju se Leviju na Jovel. Levi ima nasljedna prava na one posebne (konkretno njih 48) gradove. Zabranjeno je mijenjati područja oko tih gradova prodajom dijelova zemlje na trajnoj osnovi.

Obvezni smo pomoći svom bližnjem koga su zadesila teška vremena. Ne smijemo uzimati kamate za osobne zajmove koje dajemo da bismo mu pomogli da se izvuče. "Ja sam B-g koji sam vas izveo iz Egipta, i doveo vas u zemlju, da budem vaš B-g."

(Ovo definitivno nije pogrešan zaključak – ovo naglašava B-žju želju, nazovimo to tako, za Njegov narod da brinu jedan za drugoga. To je Strana 4

R'vi'i - četvrta alija - 8 + 11 + 3 + 4 = 26 p'sukim - (25,39-26,9) Ova povezna alija sastoji se od 4 dijela – po dva od B'har i B'hukotai.

Židovi (prema zakonu Tore) mogu posjedovati nežidovske robove, i takvi robovi postaju nasljedna imovina. Ove se robove ne pušta na Jovel, već ostaju u trajnom vlasništvu njihovih vlasnika.

Ako Židov postane robom nežidovskom gospodaru, ne smijemo dopustiti da to tako ostane. Otkupiti ga treba njegov bliski rođak, ili on sam, ako namakne sredstva. Treba načiniti pravičan izračun za naknadu njegovom gospodaru. Ne smijemo dopustiti da mu njegov gospodar slomi duh. Sve je to zato što je Izrael podređen B-gu, koji nas je otkupio iz egipatskog ropstva. Moramo Mu biti predani, ne smijemo praviti lažne bogove, ni idole, ni obredne stupove, niti smijemo kleknuti na "ukrašen kamen".

"Držite moj šabat i poštujte Moje Svetište, Ja sam B-g. Kao što je ranije spomenuto, najvjerojatnije je da se ovdje spomenuti šabat odnosi na š'mita. Ako je tako, onda se kraj knjige podudara s početkom sedre.

Ako držimo Toru i micvot, onda će Vječni pružiti blagotvornu, pravovremenu kišu i obilne usjeve. Prinos s polja bit će tako velik, da će se svaka poljoprivredna sezona stapati sa sljedećom. I imat ćemo obilje hrane na svojoj vlastitoj zemlji.

"Ako hodate putem mojih propisa ..." Raši kaže da ovo nije samo još jedan način da kažemo "držite micvot", već to upućuje na naš zadatak ■ da budemo zaokupljeni načinom života Tore & micvot. Jedan drugi komentator ukazuje na riječ "hodati" i kaže da je nedostatno samo "nepomično stajati" u okružju micvot, već da čovjek mora stalno napredovati prema većim duhovnim visinama.

Poljska stabla će davati svoje plodove. Raši kaže da se to odnosi na ona stabla koja nisu voćke, koja će uroditi plodovima kada B-g da svoj puni blagoslov. Daljnja nagrada (ili rezultat) za slijeđenje Tore i držanje micvot bit će mir i spokoj u zemlji (Izraelu). Oboje, prirodne katastrofe (divlje zvijeri), kao i ljudske neprijatelje, Vječni će držat na odstojanju.

A kad se susretnemo s našim neprijateljima, B-g će nam dati moć da ih silno pobijedimo. Ako se budemo držali svog dijela pogodbe (da tako kažemo), bit ćemo blagoslovljeni plodnošću i B-g će se držati Svog saveza s nama.

Hamiši - peta alija - 37 p'sukim (26,10-46) Ova alija sadrži "tohaha", jedan od dva odlomka Tore u kojima se nalazi iscrpna opomena narodu, koja upozorava na strašne posljedice Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

koje će proizaći iz nepoštovanja Tore i micvot. Zbog toga što je tako bolno čuti ove strašne riječi – posebno kada znamo koliko su se često ostvarivale – razvio se običaj da ovaj dio čitamo tihim glasom. Sramimo se što nam B-g treba zaprijetiti na tako upečatljiv način. Bilo je vremena kada nitko nije želio upitnu čast primanja ove alije. Danas je minhag da se pozove rabina, gabaja ili samog baal korea na ovaj odlomak.

Tohaha je uvijek uključena u samo jednu aliju koja počinje i završava u "veselijem" tonu. To je razlog za znatno različitu raspodjelu redaka unutar alijot ove sedre.

Značajna tema tohaha je veza između držanja zakona šmite i zadržavanja zemlje u našem posjedu.

Uvijek moramo biti svjesni da mi Erec Jisrael ne zadržavamo bezuvjetno. Pred nama je jasno opredjeljenje i odgovornost da držimo Toru i ispunjavamo micvot kao pojedinci i kao zajednica. Šmita je zapovjeđena u prethodnoj sedri. U ovotjednoj sedri, predstavljene su nam strašne posljedice nepoštivanja ove važne micve.

Stalno se navode tjelesne i duhovne koristi od poštivanja micvot, te ono suprotno za njihovo zanemarivanje. Ova kombinacija obećanja dobroga i prijetnje lošim, zajedno sa sveukupnim micvot Tore, čini savez između B-ga i Izraelskog naroda na Sinaju kroz Mošea. Šiši - šesta alija - 15 p'sukim (27,1-15) Pri zavjetovanju sredstava za Mikdaš, moguće je ponuditi "vrijednost" osobe. Tora navodi iznose za pojedince ovisno o spolu i dobi. U slučaju kada je donator siromašan, kohen može umanjiti taj iznos. Ako netko zavjetuje za Mikdaš životinju koja ispunjava uvjete za korban, on tu životinju ne smije zamijeniti ili Godina 14 5 Broj 30 Strana

Alija po alija

otkupiti (čak ni životinjom veće vrijednosti). Ako to pokuša učiniti, tada su obje, i ona prva životinja i njezina zamjena (t'mura) posvećene za Mikdaš. Životinju koja nije prikladna za žrtvenik kohen treba procijeniti, a potom se može otkupiti dodavanjem 1/5 njene vrijednosti.

Osoba također može ponuditi vrijednost kuće, i u tom slučaju kohen određuje njenu vrijednost, a kuća se može otkupiti dodavanjem 1/5 vrijednosti.

Ako je, primjerice, darivanje vrijednosti muškog djeteta u dobi između 5 i 20 godina jednako zalogu od 20 šekela, zašto jednostavno ne donirati 20 šekela? U čemu je smisao imenovanja određenih iznosa kao "vrijednosti" osobe?

Dio odgovora djeluje sasvim očito.

Mi se psihički mnogo snažnije povezujemo s davanjem vrijednosti osobe za Beit HaMikdaš, nego što bismo to s pukom novčanom vrijednošću. A posebno ako smo ta osoba mi sami ili nama voljena osoba. Suvremena psihologija prikupljanja sredstava uzima u obzir tu ideju.

Usporedite emocionalnu vezu s davanjem, recimo, $100 u dobrotvorne svrhe, i davanjem tih istih $100 ali pod nazivom "udomljavanja djeteta" na određeno vremensko razdoblje. Iznos novca je jednak. No emocionalni odgovor je posve drukčiji. Š'vi'i – sedma alija - 6 + 7 + 6 = 19 p'sukim - (27,16-34) Ako osoba posveti vrijednost svoje imovine za Mikdaš, kohen će je procijeniti na temelju kvalitete i

broja godina do sljedećeg Jovela. Nju se zatim može otkupiti dodavanjem jedne petine. Ako osoba nije otkupila zemlju, Jovel je ne oslobađa za nju, već umjesto nje za Mikdaš kao posvećenu nekretninu. Isto vrijedi ukoliko su službenici u Mikdašu prodali nekretninu prije otkupa. Na Jovel ona se vraća Mikdašu.

Ako imovina o kojoj se radi nije nasljedna, već kupljena, tada su pravila drugačija. Zemljište se procjenjuje na isti način, ali se ono na Jovel vraća svojim izvornim vlasnicima, a ne Mikdašu.

Prvine su automatski posvećene za žrtvenik; ne smije ih se posvetiti kao neki drugi korban. Ovo pravilo da se jedna svetost ne zamjenjuje drugom, odnosi se i na druge kategorije korbana. Ne-košer životinja donirana Mikdašu se prodaje. Ako je nešto posvećeno za Mikdaš (a ne vrijednosti toga), to se ne može otkupiti, ono ostaje sveto.

Posvećena imovina odlazi kohanim. Osoba koja čeka izvršenje smrtne kazne ima status "herema" (neotkupive stvari). Desetina od zemlje (ovdje se odnosi na maaser šeni) je sveta, nju treba (ili pojesti u Jeruzalemu ili) otkupiti.

Desetinu od životinja (krava, koza, ovaca) treba odvojiti brojanjem svake desete, bez obzira na odlike životinje. Te su životinje svete i mora ih se jesti samo u Jeruzalemu i u uvjetima obredne čistoće. Maaser b'hema se ne može otkupiti. Prekršaj ovog pravila dovodi do toga da se obje životinje smatraju svetima.

"Ovo su micvot ... na Sinaju." Ovim završnim pasukom sedre (i knjige Vajikra), završava odlomak koji je bio započeo prvim retkom B'hara, uobičajenim partnerom sedre B'hukotai. ■ Strana 5

Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 326. U počast sedmoj godini: Zabrana rada na zemlji tijekom sedme godine ... svoje polje ne smiješ zasijati ... (Levitski zakonik 25,4) Znate kako Šabos i blagdani imaju dvije micve vezano uz rad, jedna da se odmara i jednu da se ne radi? Pa, šemita, šabatna godina, slična je Šabosu za zemlju Izraelovu. Puno prije, u micvi # 112, imali smo obvezu pustiti zemlju da odmara tijekom sedme godine. Ovdje imamo zabranu vezanu uz obrađivanje zemlje.

Temelj za tu micvu je ono o čemu smo razmatrali u micvi #84: tijekom šabatne godine, mi radimo korak unatrag da prepoznamo da je B-g stvorio svijet i da je On na kraju Onaj koji čini da zemlja donese svoju urod. Mi ne sadimo niti žanjemo kako bismo sebe podsjetili da mi nismo oni koji stvaraju urod, već On. Ova se micva odnosi se i na muškarce i žene, ali samo u Izraelu. Predmet je traktata Mišne Ševiis i kodificirana je u Mišne Tori u Hilchos Shemittah. Ona je #220 od 365 negativnih micvi u Rambamovu Sefer HaMicvosu i #22 od 26 micvos koji se mogu vršiti samo u Izraelu, prema popisu Steipler Gaona.

327. Dan drveća: zabrana održavanja i obrađivanja drveća tijekom godine Šemita

... svoj vinograd ne smiješ obrezivati ... (Levitski zakonik 25,4) 328. Divlji: Zabrana da se žanje usjev koji sam od sebe uzraste tijekom godine Šemita Ne smiješ pobirati ono što samo uzraste ... (Levitski zakonik 25,5) 329. Samoniklo: Zabrana da se pobire voće koje samo od sebe uzraste za vrijeme godine Šemita ... grožđe ... nećeš pobirati ... (Levitski zakonik 25,5) 330. Sedam na kvadrat: Obveza da se broji sedam grupa po sedam godina Brojat ćeš sedam šabatnih ciklusa, sedam puta po sedam godina... (Levitski zakonik 25,8)

Nakon što je zemlja Izrael bila osvojena, Židovi su trebali brojati Šemita cikluse. Svaki se ciklus sastojao od sedam godina, pa je sedam ovih ciklusa iznosilo 49 godina. Pedeseta godina bila je Jovel, jubilarna godina. To se podudara s načinom na koji brojimo sedam tjedana - 49 dana a pedeseti je dan blagdan Šavuos. Zapravo, Sanhedrin broji godine i cikluse na isti način na koji mi brojimo dane i tjedne. (Pogledajte micvu 306.)

Razlog za ovu micvu je taj da se u jubilarnoj godini zemlja vraća svojim prvobitnim vlasnicima. To je priznanje činjenice da je B-g pravi vlasnik zemlje. On ju je podijelio među plemenima i domovima Izraela. Kada "prodajemo" zemlju u Izraelu, ono što uistinu činimo je iznajmljivanje zemlje na određeni broj godina do sljedećeg Jovela. To pokazuje da zemlja doista pripada B-gu i nije naša pa da s njom činimo što nam padne na pamet. Mi brojimo godine da priznamo tu stvarnost.

Ova je micva na Sanhedrinu, a ne pojedincima. Ona vrijedi samo u Izraelu, a i tamo samo onda kada sva plemena tamo žive. (Ona nije započela sve dok se sva plemena nisu nastanila na svojoj zemlji i prestala je kad je prvo pleme otišlo u progonstvo.)

O ovoj se micvi raspravlja u Talmudu u traktatima Roš Hašana (9b, 30a i drugdje) i Kidušin (38b). Ona je kodificirana u Mišne Tora u desetom poglavlju Hilhos Šemita i #140 je od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu.

331. Proglas o slobodi: Obveza da se puše šofar da se oslobodi robove Zatrubi trubom ... (Levitski zakonik 25,9) 332. Dijamantni jubilejska godine

jubilej:

Obveza

da

se

posveti

Posvetit ćete pedesetu godinu ... (Levitski zakonik 25,10) 333. Produljeni odmor: Zabrana da se obrađuje zemlja za vrijeme Jubileja ... nećete saditi ... (Levitski zakonik 25,11)

334. Paralele: Zabrana da se požanje usjev koji sam od sebe uzraste tijekom Jubileja ... niti žeti ono što samo uzraste ... (Levitski zakonik 25,11) 335. Nekako jako poznato: Zabrana da se pobire voće tijekom Jubileja ... nećete pobirati ... (Levitski zakonik 25,11) 336. Što je pošteno, pošteno je: Obaveza da se poštuje poslovno pravo Kada prodajete svom bližnjemu ili kupite od svog bližnjega ...

(Levitski zakonik 25,14) ■ 337. Upozorenje: Zabrana da se prekomjerno Strana 6

Divrej Tora

(nastavak s 6. stranice)

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

zaračunava ili premalo plati ... ne varajte jedan drugoga. (Levitski zakonik 25,14) 338. Ako nemate ništa lijepo reći ...: Zabrana verbalnog ugnjetavanja Ne tlačite jedan drugoga ... (Levitski zakonik 25,17) 339. Dugoročni najam: Zabrana trajne prodaje zemljišta u Izraelu Zemlja ne može biti prodana zauvijek, jer zemlja je Moja ...

(Levitski zakonik 25,23)

340. Vratiti pošiljatelju: Obaveza da se zemlja vrati njenim nasljednim vlasnicima u Jubileju ... omogućit ćete otkup za zemlju ... (Levitski zakonik 25,24) 341. Naša kuća: Obaveza da se poštuje zakon o otkupu kuća u gradovima opasanim zidinama Ako netko proda prebivalište u gradu opasanom zidinama ...

(Levitski zakonik 25,29) 342. Odbijanje zamjene: Zabrana zamjene zemlje koja pripada Levitima Polja oko njihovih gradova ne mogu se prodavati ... (Levitski zakonik 25,34) 343. Nema probitka: zabrana pozajmljivanja uz kamate

Nemoj mu davati svoj novac uz kamatu ... (Levitski zakonik 25,37) 344. Praznik rada: Zabrana da se ima Židovskog roba za obavljanje fizičkih poslova Nećeš mu dati da radi ropskim radom. (Levitski zakonik 25,39) "Eved Ivri" - doslovno "hebrejski rob" - je bio Židov koji se zbog teške financijske situacije prodao u dužničko ropstvo. Nije mu bilo dopušteno davati ponižavajuće zadatke, poput nošenja gospodareve odjeće u kupelj. Ne samo to, eved Ivriju se morala posluživati ista hrana koju jede i gospodar, te je morao spavati na krevetu iste kvalitete kao i gospodar. Zbog strogih ograničenja u vezi s onim što se radi s eved Ivrijem, Talmud kaže (Kidušin 22a) da onaj koji si pribavi eved Ivrija zapravo si je pribavio gospodara. (Bez obzira na to, evri Ivri je dužan pokazati poštovanje svom gospodaru.)

Temelj ove micve je da je nedolično zlostavljati drugu osobu. Onaj tko kupuje eved Ivrija mora shvatiti da su teške okolnosti odvele ovu osobu u dužničko ropstvo.

Takve tragedije mogle bi isto tako zadesiti i gospodara.

Stoga, potrebno je da tretira eved Ivrija onako kako bi želio da se postupa prema njemu kada bi se našao u njegovoj koži.

Ova se micva primjenjuje i na muškarce i žene u Izraelu u vrijeme kada se drži jubilarna godina. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktatu Kidušin na stranici 22a. KodifiGodina 14 7 Broj 30 Strana

cirana je u Mišne Tora u prvom poglavlju Hilhos Avadim i #257 je od 365 negativnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu.

345. Zabrana prodaje: Zabrana prodaje Židovskog roba ... neće ih se prodavati kako se robovi prodaju. (Levitski zakonik 25,42) 346. Ohladila mi se kava: Zabrana da se preforsira Židovskog roba Nećete ga ugnjetavati napornim radom ... (Levitski zakonik 25,43)

Ne samo da eved Ivriju ne možemo dati degradirajući rad, kao što je opisano u micvi #344, ne možemo mu dati mu teški posao, koji je opisan kao posao koji nema granica. Na primjer, gospodar može uputiti svog slugu da okapa određeno polje do određenog vremena ili dok ne dođe do određenog mjesto, ali ne "Dok se ne vratim", za što nije postavljen vremenski okvir. Slično tome, gospodar ne smije dati sluzi "bezvezni posao" samo da ne bude besposlen. Na primjer, ne smije mu naložiti da ode podgrijati piće koje se ohladilo ako ga uistinu ne želi piti.

(Ako gospodar ne može dati sluzi tako jednostavan za■ datak kao što je to neki bezvezan posao, ne treba niti reći da mu ne može dati nepotrebne zadatke koji su zapravo naporan.)

Razlog je, kao što smo rekli, da je već dovoljno loše to da se netko morao prodati kao sluga. Nemamo pravo pridodavati njegovim nevoljama.

Iako mi u današnje vrijeme nemamo dužničkog ropstva, pouke iz ove micve se i dalje primjenjuju. Moramo paziti kakve zadatke dajemo članovima svoga kućanstva.

Ova se micva primjenjivala i na muškarce i žene u Izraelu u vrijeme kada se držala jubilarna godina. Ona je kodificirana u Mišne Tora u prvom poglavlju Hilhos Avadim i #259 je od 365 negativnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu 347. Osim dok se doslovno ne odvoji ...: Obaveza da kananski robovi rade bez vremenskog ograničenja

Radit ćete s njima "zauvijek..." (Levitski zakonik 25,46)

■ 348. Ne pravi se da ne vidiš: Zabrana da se dopusti da Židovskog roba tjera da mukotrpno radi

Neće ga tlačiti napornim radom pred tvojim očima. (Levitski zakonik 25,53) Ne samo da nam nije dopušteno da poslom tlačimo eved Ivrija, mi ne smijemo dopustiti ni drugima da to čine ako smo ih u stanju spriječiti. Stoga, ako je eved Ivri prodan ne-Židovu, koji ga grubo tretira, trebali bismo nastojati to zaustaviti. Ne smijemo opravdati situaciju misleći da si je eved Ivri sam kriv za to.

■ Razlog je, kao što smo ranije rekli u vezi eved Ivrija, da je Strana 7

(nastavak s 7. stranice)

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi

njegov život već dovoljno težak. Trebali bismo mu pokušati pomoći da ne bude gore nego što je nužno.

Ova micva vrijedi i za muškarce i za žene u vrijeme kada imamo ovlasti da to provodimo. U Talmudu se o tome raspravlja u traktatu Arahin (30a) i, prolazno, u Baba Mecia 65a. Kodificirana je u Mišne Tori u prvom poglavlju Hilhos Avadim i #260 je od 365 negativnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu.

349. Ustani!: Zabrana da se klekne pred klesanim kamenom

Nećete imati uglačani kamen u vašoj zemlji da mu se klanjate ... (Levitski zakonik 26,1) 350. Odbij standardni odbitak: Obaveza da se izračuna standardna vrijednost neke osobe Ako se netko obaveže B-gu za vrijednost živog bića ... (Levitski zakonik 27,2) 351. Razmjena: Zabrana da se zamijene posvećene životinje

kuće ... dodat će petinu ... (Levitski zakonik 27,14) 355. To niste očekivali: Obaveza da se polje otkupi za njegovu nominalnu vrijednost ... vrijednost će mu biti utvrđena prema tome koliko se može posijati ... (Levitski zakonik 27,16) 356. Imate svoj ašam u Mojim šelamim!: Zabrana promjene vrste žrtve Prvinu koja je od stada sama po sebi odvojena za B-ga nećete posvećivati ... (Levitski zakonik 27,26) 357. Stavite ga u herim: Obavezu da se kohenu da propisano vlasništvo ... svaka izuzeta stvar bit će najsvetija B-gu. (Levitski zakonik 27,28) 358. Nije za prodaju: Zabrana prodaje herima ... ne smije se prodati ... (Levitski zakonik 27,28)

■

Neće ga zamijeniti niti nadomjestiti ... (Levitski zakonik 27,10)

359. Sve transakcije su konačne: zabrana otkupljivanja herima

352. Dajem dva puta po deset za pet: Obaveza da se obje životinje, novu i prvotnu tretira kao posvećene

... i ne može se otkupiti ... (Levitski zakonik 27,28)

... i jedno i drugo će biti sveto. (Levitski zakonik 27,10)

360. Maaser Behema: Obaveza da se odvaja desetine od životinja

353. Procjena: Obaveza da se dâ procijenjena vrijednost životinje

Desetina će biti sveta B-gu. (Levitski zakonik 27,32)

... bit će prema kohenovoj procjeni. (Levitski zakonik 27,12)

361. Muu: Zabrana otkupljivanja životinja odvojenih za desetinu

354. Kada je hipoteka veća od vrijednosti kuće: Obaveza da se doda jedna petina kada se radi otkup

... ne može je se otkupiti. (Levitski zakonik 27,33) ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Negativne zapovijedi 110. Negativna je zapovijed ne stupiti u bliski kontakt s bliskim srodnicima, čak i bez stupanja u intimne odnose Kao što Pismo kaže, Nitko od vas neće se približiti bilo kojem svom bliskom rođaku, da razotkrije golotinju (Va-jikra 18,6) – što znači, na primjer, grljenje i ljubljenje, što je ponašanje koje vodi do "razotkrivanja golotinje" [nemorala].

Ako to netko prekrši i zagrli ili poljubi [zabranjenog bliskog srodnika] ili uživa u fizičkoj bliskosti s njim/ njom, treba ga bičevati, i osumnjičiti ga za nemoral. Zabranjeno je namignuti ili dati znak ili igrati se s njima, ili omirisati parfem koji je na njima, ili se zagledati u njihovu ljepotu. Čovjek ne smije učiniti ništa što bi dovelo do neprimjerenih maštarija; zabranjeno je vršiti izlučivanje sjemena, što je vrlo teški grijeh. Ako netko hotimično izazove erekciju, on postaje ekskomuniciran.

Strana 8

Prema učenjacima, vjerska je dužnost, oženiti svoje sinove i udati svoje kćeri čim uđu u doba zrelosti; jer ako čovjek to ne učini, oni će biti navedeni na nemoral ili neprimjerena maštanja. Zabranjeno je udati ženu za malodobnika, jer to je poput nemorala. Mladića ne treba ženiti sa starijom ženom, niti stariji čovjek treba oženiti mladu djevojku, jer to vodi u nemoral.

Zabranjeno je biti nasamo s bliskom rođakinjom, a također je zabranjeno biti nasamo i s neudanom djevojkom. Ako je netko nasamo sa ženom s kojom mu je zabranjeno biti nasamo, oboje ih treba išibati zbog neposlušnosti, a njihovo nedjelo razglasiti – osim kada se radi o udatoj ženi. Tada ih se ne šiba, niti se to razglašava, iako mu je zabranjeno biti s njom nasamo – kako se ne bi pokrenule glasine o njenoj djeci [da su možda nezakonita].

Ovo je na snazi na svakome mjestu, i u svako doba. ■

Divrej Tora

Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook:

Šulhan Aruh

Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim Poglavlje 27 – Stvari kojima se ne smije rukovati na šabat

Ako se posuda razbije, čak i su-

takne ili da se rukuje stvarima koje

botom, dijelovima se smije rukovati

su u dodiru s njim čak i ako se on

ako su još uvijek upotrebljivi ili ako

time pomiče; vidi 308,3.42-43 i

bi bilo opasno da ih se ne ukloni, ali

311,1.8-9. Ako je predmet kojim je

Zabranjeno je rukovati posuđem

ako ih njihov vlasnik odbaci, ne

zabranjeno rukovati stavljen povrh

čija uporaba je zabranjena (vidi 308,

smije se rukovati njima; vidi 308,6-

dopuštenog predmeta koji pripada

47.) ili koje se nikada nije koristilo,

8.11-13.15-16.18.52. Zabranjeno je

istoj osobi s namjerom da ostane

čak niti tokom tjedna, osim za pose-

rukovati hranom koju je vlasnik sta-

tamo

bne namjene koje nisu dopuštene

vio na stranu prije subote jer još nije

dopuštenim

subotom (308,1.19.). Pribor koji se

bila podobna za jelo (vidi 310,2-5),

zabranjeno (vidi 309,4), osim ako

obično koristi za namjene koje su

ili hranu koja nije postojala ili nije

■ nisu važniji dopušteni predmeti

zabranjene subotom može se kori-

bila dostupna kad je počeo šabat

također na njemu od prije šabata

stiti u dopuštene svrhe ili ga se mo-

(vidi 279,1; 322,1-3; 324,6). Slično

(vidi 310,8-9); ali ako takva namjera

že premjestiti ako vam je potrebno

tome, priborom koji je namjerno

nije postojala, dopušteni predmet se

mjesto na kojem se nalazi, ali se ina-

zabranjen (na primjer, upaljenom

može premještati tako da izazove

če ne smije rukovati s njima (308,3-

lampom) kada je šabat započeo, ne

da zabranjeni predmet padne s

4.14.16.49.51.; 309,3.5.; 310,7). Dru-

smije se rukovati čak ni nakon što to

njega ili se može maknuti sa

gim vrstama posuđa i njihovih dije-

postane

primjer,

zabranjenim predmetom još uvijek

lova (vidi 308,8) može se rukovati

nakon što se lampa ugasi); vidi

na njemu ako vam je potrebno to

kad god postoji razlog za to (308,4),

279,1-5. O stvarima koje stignu

mjesto (277,3; 279,1-2; 308,27; 309,3-

čak i ako su vrlo velike ili teške

izvana šabatnih granica vidi 307,14.

5; 310,7; 311,8). Predmet se ne smije

(308,2). Knjigama (vidi 308,33.50.), hranom (vidi 308,27-32; 310,2; 322,5) ili priborom u kojem se nalaze (vidi

dopušteno

(na

Čak i kada je zabranjeno rukovati predmetom, dopušteno je da se do-

tijekom

šabata, objektom

rukovanje postaje

stavljati tamo gdje će na njega na šabat pasti zabranjeni predmeti, osim ako nije tamo stavljen prije

308,5) može se rukovati čak i bez

subote (vidi 265,3-4, 266,9, 305,19,

posebnog razloga (308,4). Neprera-

310,6, 335,4, 338,8); no dopušteno je

đenim predmetima, poput npr. ka-

prekriti zabranjeni predmet posu-

mena, ne smije se rukovati čak ni za

dom (vidi 310,6; 322,1; 338,7).

potrebe korištenja, osim ako nisu

bili odvojeni prije subote za redovitu uporabu (vidi 303, 19; 308,7.10, 17.20-26.38.45; 311,8) ili su bili dio pribora (vidi 309,2). Odbojnim stvarima može se rukovati ako je to nužno da bi ih se riješilo (vidi 279,6; 308,34-37; 310,1; 338,8). Životinjama se može pomoći da se kreću, ali ih se ne smije podizati (vidi 306,1; 308, 39-41; 309,1). U vezi pomicanja mrtvog tijela pogledajte 311,1-7.

Godina 14 9 Broj 30 Strana

Velike količine hrane ne smije se premještati, osim ako prostor nije potreban za vjerske potrebe ili je potrebna hrana za goste; vidi 333,13 i 338,7. Hrana se ne smije prenositi na uobičajeni način, osim ako nije potrebna za goste (vidi 323,5), ■ a vrlo velike količine vode ne bi trebalo izvlačiti (vidi 338,6). U vezi spašavanja hrana da se ne prolije pogledajte 314,11 i 335,1-3.5. ■

Strana 9

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Šemita: usredotočiti se na vjersko, društveno ili poljoprivredu?

Koja je svrha godine Šemita? Dok se Ramban fokusira na to da Šemita omogućava duhovni rast i spoznavanje Hašema, Shadal naglašava kako ona usađuje društvenu jednakost i brigu za one koji imaju manje sreće. Rambam nudi treću mogućnost sugerirajući da Šemita služi praktičnoj funkciji u održavanju plodnosti zemlje.

• Da li je moguće da su određene zapovijedi dane isključivo s praktičnom funkcijom?

Koje se druge micvot može razumjeti na sličan način?

• Da li Tora propagira svjetonazor bliži kapitalizmu ili socijalizmu? Što sugeriraju zakoni Šemita?

• Na koji su način Šemita i Šabat slični? Do kojih prednosti dovode prisilni odmor i uzdržavanje od rada?

Ispit vjere?

Vajikra 26 izdvaja nepridržavanje godine Šemita kao glavni uzrok konačnog izgnanstva naroda iz zemlje Izrael. Doista, Šemita bi, čini se, bila iznimno teška obaveza za

agrarno društvo. Međutim, svjestan tih poteškoća Hašem uvjerava narod da će im usjevi šeste godine biti dostatni za tri godine. U određenoj mjeri ovo okreće pitanje naglavačke: Ako su ljudi dobili trostruki blagoslov žitarica još prije sedme godine, zašto je micvu bilo tako teško ispuniti? Na koji način je to uopće bio test vjere?

Da li tišrei obilježava početak nove godine?

Kako bi omogućio držanje Šemite, Hašem obećava trostruki blagoslov uroda u šestoj godini, koji će biti dovoljan da potraje tri godine. Međutim, ako je rad na zemlji zabranjen samo godinu dana, ne bi li blagoslov za dvije godine bio dovoljan?

• Neki Karaitski komentatori objašnjavaju da godina Šemita i njezine zabrane ne počinju u tišriju nego u nisanu, na početku žetve. To onda sprečava da se usjevi zasađeni u šestoj godini požanju sedme godine. A budući da ništa nije zasijano tijekom ostatka sedme godine, rezultat su dvije uzastopne godine bez žetve, što zahtijeva bla-

goslov za tri godine.

• Za razliku od toga Rabinski zakon tvrdi da kako nisan tako i tišre služe kao počeci godine za različite svrhe i zakone. Na čemu se temelji i koja je motivacija za ovaj kompleksni dvostruki sustav? Kakva se biblijska potpora može dati za rabinsko stanovište da poljoprivredna ili Šemita godina počinje u tišreu?

• Kako još možemo objasniti zašto je bio potreban blagoslov za tri godine? Što donosi opraštanje?

Da li priznanje i kajanje sa sobom nužno donose izmirenje? U prokletstvima Vajikra 26, Tora opisuje kako će ljudi nakon početnog kažnjavanja priznati svoje grijehe. Međutim, iznenađuje da nam tekst govori da ovo ne vodi do opraštanja, već udvostručuje kaznu! Kako to da Hašem odbacuje pokajanje nacije?

• Dok R. Yitzchak Arama sugerira da pokajanje naroda nije bilo iskreno, Ibn Ezra tvrdi da tekst zapravo ne znači da ih je Hašem nastavio i dalje kažnjavati. Jesu li te reinterpretacije u skladu s osnovnim značenjem stihova? Čime možete poduprijeti svako od tih gledišta? Što je obilje■ žje iskrenog odnosno neiskrenog pokajanja?

• R. Avraham Saba preferira ostati pri doslovnom čitanju teksta i tvrdi da je pretpostavka da pokajanje mora otkloniti kaznu jednostavno pogrešna. Smatrate li ovu tvrdnju teološki problematičnom? Zašto da ili zašto ne?■

Strana 10

Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Seljak i vojvoda Odjeljak Tore započinje zakoni-

Naravno, postoje nedostaci toga i

ma o šabatnoj godini u kojima se

ne postoji savršen sistem. Ali evo

židovskom narodu zapovijeda uz-

što se time dobiva. Na taj način

državanje od svih poljoprivrednih

sprječava se društvo velmoža i se-

aktivnosti svake sedme godine. Sva-

ljaka koje je stoljećima sprječavalo

ke pedesete godine je jovel, jubilej

razvoj Europe. Ne postoji tako nešto

(riječ koja očigledno dolazi iz he-

kao društvo u kojem seljaci ne po-

brejskog), kada su također zabra-

sjeduju ništa, a imućni ljudi koji

njeni poljoprivredni poslovi. Odje-

posjeduju svu zemlju ih iskorišta-

ljak govori i o posjedovanju zemlje

vaju. Tolike godine, u Europi (i ši-

te o njenoj kupnji i prodaji. U ži-

re), posjedovanje zemlje određivalo

dovskom zakonu, nema takve stvari

je tko će imati moć, a tko ne. Oni

kao što je trajna prodaja zemljišta.

koji su imali zemlju mogli su■ kon-

Zemlja može biti samo dana u

trolirati one koji ju nisu imali – i

najam.

često im zagorčavali živote, dok su

Drugi ovotjedni odjeljak govori najprije o dobrima koja će zadesiti židovski narod ako bude živio kao

svom izvornom vlasniku. Da ob-

oni koji nisu posjedovali zemlju bili

jasnim kako to funkcionira.

zarobljeni u trajnoj zamci siroma-

Kada su Židovi ušli u zemlju Iz-

štva.

svjetlo drugim narodima, a zatim

U židovskom zakonu, toga nema.

govori o tome što će se desiti ne bu-

Bez obzira na to koliko zemlje na-

de li to činio. Nažalost, ovo potonje

gomilaš u posjed, kada dođe jubilej,

je mnogo češća priča u židovskoj povijesti, nego ono prvo.

Naša parša govori o jubilarnoj godini (heb. jovel). To je predivan koncept. Tora kaže, 'i proglasit ćeš

Jovel je ponovno podizanje■cijelog financijskog sustava zemlje jednom u svakih pedeset godina.

seljak će posjedovati jednako kao i ti. Vojvoda od Westiminstera bi se, bojim se, morao zadovoljiti skromnim domom u predgrađu.

Ne vjerujem da to potkopava

slobodu diljem zemlje'. Zapravo, to

ljudsku proizvodnju. Osim posjedo-

je ponovno podizanje cijelog finan-

vanja zemlje postoje mnogi drugi

cijskog sustava zemlje jednom u

načini, da čovjek stekne bogatstvo.

svakih pedeset godina.

rael, svakome je bio dan dio zemlje

U svijetu pohlepe i razuzdanih

u trajnu baštinu. Ako je čovjek pro-

osobnih interesa, jubilej bi bio ne-

lazio kroz teška vremena, on je mo-

vjerojatno sredstvo izjednačavanja.

gao prodati svoju zemlju – ali ne u

Mnogo je razloga tome, ali uzet ću samo jedan od zakona kako bih vam to ilustrirao. Svake pedesete godine, sva imovina vraćala se Godina 14 11Broj 30 Strana

trajno vlasništvo. Zapravo, sve što je mogao učiniti bilo je da iznajmi svoju zemlju do sljedećeg jubileja, kada

Međutim, ono u potpunosti sprječava sisteme nejednakosti koji su tolike

godine

zadržavali

razvoj

čovječanstva. Šabat šalom. ■ Prevela Anja Grabar

bi mu ona ponovno bila vraćena.

Strana 11

Rabbi David Stav:

Ojačaj ga

Ovog šabata, u sinagogama čita-

nom naplate kamata, zakonima o

dati, pridrži ga, nemoj ga pustiti da

mo paršu Behar-Behukotaj. Većina

prodaji kuće i zemlje, itd. Tora opi-

padne pa tek onda pružiti ruku

društvenih i ekonomskih pitanja u

suje slučaj u kojem naš bližnji zapa-

pomoći. Mi smo pozvani učiniti sve

biblijskom pogledu i židovskom

dne u financijske teškoće: "Ako osi-

što možemo kako naš bližnji nikad

svijetu, spominje se u ovom čitanju.

romaši brat tvoj i iznemogne ruka

ne bi došao u stanje potrebe. Mi mu

Prvi dio odjeljka Tore govori o zak-

njegova pored tebe, prihvati ga i

stoga moramo pomoći da zaradi za

onima šabatne godine (šemita), koja

ojačaj, bilo stranac ili zemljak, neka

dostojanstven život pa tada neće

se opetuje svakih sedam godina. To

živi uz tebe…" (Lev 25,35).

trebati tuđu pomoć. Ako bismo

je godina u kojoj zemljoradnici prestaju obrađivati svoju zemlju. Ljudi su slobodni posjećivati voćnjake i uživati u svim vrstama plodova.

Mnoge svrhe povezane su sa tom posebnom godinom.

Uistinu, kada se naš bližnji nađe u ekonomskim teškoćama, "… i njegova ruka iznemogne pored tebe": on će nam se obratiti za pomoć. On će ispružiti svoju ruku i tražiti ruku koja će mu pomoći. Što mi trebamo

Rašijev prijedlog pretvorili u društvenu normu, to bi značilo primarno stvarati poslove za ljude, osiguravajući tako da svi mogu živjeti od posla koji rade.

Put

napretka

nije

povećati ■

Jedna od ideja iza te zapovijedi je

učiniti u takvim situacijama? Odgo-

darove onima koji su sposobni

da podigne svijest o tome da Hašem

vor koji daje Tora čini se zagonet-

raditi. Naravno, oni koji su bolesni

ima vlast nad Zemljom. Druga stvar

nim, kako sintaktički, tako i seman-

među nama i ne mogu raditi, mora-

je da je to vrijeme u kojem se nježno

tički. Započinje sa "tvoj brat", a za-

ju primati redovne dobrotvorne da-

pritišće kočnica na kotačima bogat-

vršava sa „stranac ili zemljak“. Rije-

rove od društva u kojem žive. Ipak,

stva onog najbogatijeg dijela dru-

či "ojačaj ga", nisu baš sasvim jasne.

to je niža razina cedake. U svom trak-

štva te se, na neki način, otvaraju

Ne bi li bilo prikladnije jednostavno

tatu o zakonima cedake, Majmonides

vrata siromasima koji sada mogu

reći, "pomozi mu", umjesto "ojačaj

piše:

doći i uživati u plodovima polja

ga"?

onih koji su bogati.

Postoji osam razina cedake,

Iz tog izraza, "ojačaj ga", naši

jedna viša od druge. Najviša od

Nakon opisa šabatne godine, To--

mudraci izvlače nevjerojatan prin-

svih je kada netko pruži ruku

ra nastavlja sa raspravom o društve-

cip vezan uz to kako podržavamo

Židovu koji se suočava sa siro-

no-ekonomskoj revoluciji izazvanoj

slabije u našem društvu. Raši, jedan

maštvom, dajući mu dar ili za-

jubilarnom godinom, kada se robovi

od najvećih biblijskih tumača, piše:

jam, kada uđe u posao ili par-

oslobađaju i kada im je dozvoljeno

"Ne dopusti mu da padne i potpu-

tnerstvo sa njim, ili mu da posao

da se vrate svojim domovima i obi-

no zapadne u stanje iz kojeg bi ga

kako bi ga ojačao i spriječio da

teljima. To je i godina u kojoj se ze-

bilo teško ponovo podići (iz njego-

dođe u potrebu za cedakom. Zato

mlja koja je bila prodana prijašnjih

vog strašnog siromaštva). Radije ga

Pismo kaže: "Ojačaj ga… i neka

godina, vraćala svojim izvornim

'pridrži' dok njegova ruka još drhti

živi s tobom." Značenje je: "Oja-

vlasnicima. Ta društvena postavka

(jer tada mu je lakše pomoći da se

čaj ga prije no što padne pa mu

koja dramatično 'okreće karte' eko-

izvuče iz svoje nevolje). Sa čime se

bude potrebna tuđa podrška."

nomije te stvara novi društveni po-

to može usporediti? Sa teretom koji

(Zakoni o darovima za siromahe,

redak kroz zakone jubilarne godine,

nosi magarac: dok je teret još na

10,7-14)

nije bila u praksi od vremena uniš-

magarcu, čovjek ga može pridržati i

tenja Prvog Hrama

zadržati na mjestu. Međutim, jed-

Sljedeći dio odjeljka Tore bavi se svakodnevnim životom, zakonima trgovanja, zabranom varanja, zabra-

Strana 12

nom kada padne na tlo, čak ni petorica ga ne mogu podići."

Kada vidiš nekoga da počinje pa-

Najviša razina cedake je dati drugom čovjeku osjećaj dostojanstva i omogućiti mu da zarađuje za pošten život. Kada razmišljamo o tim stihovima, shvaćamo da Raši nagla-

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi David Stav:

Ojačaj ga

šava ideju ljudskog dostojanstva i ekonomsko opravdanje takvog djelovanja. Kada čovjek padne, petorici će biti teško da ga podignu. Suprotno tome, kada čovjek radi i zarađuje za život, on može trebati pomoć samo od jedne osobe. Zanimljivo je da stih završava riječima "stranac i zemljak". Stih započinje sa "brat", a završava sa "zemljak", kako bi nas

poučio da čak i ako je čovjek koji je u potrebi "samo" zemljak ili stranac, to je ispravna stvar koju valja učiniti.

S

moralnog

također

gledišta,

pripada

ljudsko

strancu dosto-

janstvo. To je ispravno i iz ekonomske perspektive, budući da će pravilna vrsta pripreme na početku uštediti naše resurse na kraju. Taj princip je osobito istinit u slučaju braće. Ipak, taj stih ne govori samo o ekonomskoj pomoći koja ima svrhu da spriječi nevolje. Priprema potrebne društvene infrastrukture koja će poduprijeti pojedince i

Metzia 48b).

Zabrana varanja drugih jedna je od izazovnijih zabrana u Tori. Lako

je prihvatiti ideju da ubojstvo, silovanje ili krađa ne smiju biti dio civilnog društva, ali mnogo je teže shvatiti da varanje drugih u naiz-

Kada vidiš nekoga da počinje■padati, pridrži ga, nemoj ga pustiti da padne pa tek onda pružiti ruku pomoći

su već udarili o dno.

Tora nam zapovijeda da svoj posao obavljamo pošteno. Naši mudraci dodaju još jedno značenje toj zapovijedi da nam nije dozvoljeno

varati druge, te daju nekoliko primjera kako bi osigurali da smo ih u potpunosti razumjeli: ako nas čo-

zivati interes za neki proizvod, stva-

ko. To se može dogoditi u svako vrijeme i na svakom mjestu: kada proklinjemo druge vozače prilikom

druge u redu u trgovini, ili kada tinejdžeri stvaraju buku kasno u noći usred mirnog i tihog naselja.

Isti odjeljak Tore u kojem nas Sveti, da je blagoslovljen, pokušava poučiti o temeljima ispravnog dru-

štvenog poretka, je i onaj u kojem nas On podsjeća da prije no što izliječiti svijet – ili napasti tajkune,

gled nevažnim stvarima može uni-

agencije za zapošljavanje, one koji

štiti firmu ili društvo u istoj toj

iskorištavaju radnike i druge – mi

mjeri.

bismo trebali pogledati stvari koje

rajući lažni dojam da ga želimo ku-

Rijetki su ljudi koji uživaju u ži-

piti (to je zbog razočaranja koje uz-

votu nasilnog kriminala. Većinu lju-

rokujemo prodavaču) (traktat Bava

di takvo ponašanje ne privlači. Naša

Godina 14 13Broj 30 Strana

ili prijateljima, bili oni blizu ili dale-

pođemo na zadatak u kojem želimo

vjek upita gdje može kupiti odre-

Također nam nije dozvoljeno iska-

koje uzrokujemo svojim susjedima

nom parkiralištu, kada preskačemo

je bolja od hitne pomoći onima koji

manuti i poslati na krivo mjesto.

utjecajem onih malih muka i patnji

traženja parkirnog mjesta na prepu-

skupine prije nego što padnu uvijek

đeni proizvod, ne smijemo ga ob-

kvaliteta života mnogo je više pod

treba popraviti u našem ■ vlastitom dvorištu, poput načina na koji se odnosimo prema svojim supružnicima, djeci i susjedima. ■ Strana 13

Rabbi Ephraim Buchwald:

Ako tvoj brat osiromaši U parši Behar, prvoj od dvije ovotjedne parše, nalazimo micvu koja od Židova zahtijeva da otkupe zemlju od svojih bližnjih Židova koji osiromaše.

Tora kaže u Levitskom zakoniku 25,25: "Ako osiromaši brat tvoj i proda nešto od svoje djedovine, onda ima nastupiti za njega najbliži rođak njegov kao otkupitelj i opet otkupiti ono što je prodao rođak njegov."

Raši citira Sifru i kaže da čovjek ne može prodati svoju djedovinu osim ako potpuno ne osiromaši, a čak i tada ne smije prodati sve.

Prema Talmudu u Kedušin 21a, zabilježena je rasprava o tome da li Tora zahtijeva od rođaka da otkupe zemlju ili tjera rođake da otkupe zemlju. Svi se slažu, što je bliži rođak, to je veća odgovornost. Međutim, budući da su svi Židovi sve do Jakova međusobno povezani, odgovornost za otkup zemlje na kraju se odnosi na sve Židove.

Rabi Chaim Dov Rabinowitz u Da'at Sofrim primjećuje da mudraci povezuju siromaštvo koje zahtijeva otkup zemlje sa grijehom ne držanja

šabatne godine (šemita) – ne dopuštanjem da se zemlja odmori tijekom sedme godine. Za taj grijeh, zemljovlasnik će možda morati prodati svoje imanje, uključujući svoju zemlju i kuću. On će čak možda morati prodati i sebe da služi kao rob Hebrejima, ili čak poganima.

Rabi Rabinowitz kaže da iako je ta patnja rezultat božanskog proglasa, Tora inzistira da svaki Židov mora biti milostiv i stati na stranu onih koje je zadesilo siromaštvo te otkupiti njihovu zemlju.

Rabi Yaakov Filber u svom djelu Chemdat Yamim citira tumačenje Or HaChaima koji taj stih tumači homiletički. Ako 'čovjek' nema otkupitelja, vezano je uz B-ga. Ako nijedan Židov ne motivira dovoljno ljude da se pokaju i B-g ostane bez otkupitelja, tada B-g mora pronaći Svoj način i dignuti ruke od toga. Židovi će primiti kaznu u izgnanstvu, sve do vremena kada shvate da se trebaju pokajati i služiti B-gu.

Tek tada bit će vraćeni na svoju djedovinu.

Rabi Filber citira djelo rabina Isahara Shlomija Teichtala, Am Ha'Ba-

nim Smeha, koje je napisano kao odgovor na Satmar Rebeove stroge pritužbe na osnivanje države Izrael.

Rabi Teichtal piše da je kazna koju podnosi židovski narod, B-žji način da podigne ljude da se vrate u Svetu Zemlju. On citira rabina Simchu Bunima iz Peshische, koji citira stih iz Pjesme nad pjesmama 1,4, "povuci me za sobom i trčat ćemo zajedno." Objašnjava da postoje dva načina preuzimanja autoriteta nad životinjom: prvi je da zoveš životinju da te slijedi, drugi je da ju udaraš štapom, budući da ona trči ispred gospodara.

■ Rabi Teichtal kaže da kada bi narod Izraela čuo B-žji glas kako ih zove da se vrate u Izrael, B-g bi poveo svoj narod u zemlju i oni bi Ga slijedili bez boli i patnje. Međutim, ako ljudi propuste čuti B-žji poziv, oni će teško patiti od udaraca svojih neprijatelja, sve dok ne bude drugog izlaza osim da pobjegnu u zemlju Izrael.

Dok se približavamo proslavi 54. godine od ujedinjenja svetog grada Jeruzalema, poruka o povratku trebala bi zvoniti u našim ušima. Iako je za mnoge od nas teško ostaviti svoj komfor u dijaspori i preseliti se u Izrael, postoje važni koraci koje možemo poduzeti kako bi iskazali svoju neuzvraćenu ljubav prema toj zemlji. Među važnim gestama je podržavanje dobrotvornih institucija u Izraelu, češći odlasci u Izrael, ohrabrivanje naše djece da studiraju pa čak i žive u Izraelu, kupovanje drugog doma i investiranje u posao u Izraelu.

Ti će koraci, iako ograničeni, služiti kao jak indikator naše iskrenosti i želje da postavimo zemlju Izrael i grad Jeruzalem povrh svih naših radosti, "Al roš simhatejnu".

Strana 14

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald:

Ako tvoj brat osiromaši

"Neobičan zaključak knjige Levitskog zakonika" Poznati mladi učenjak, rabi dr.

Haim Angel, u svom nedavno izdanom djelu, A Synagogue Companion, nudi zanimljivo tumačenje strukture knjige Levitskog zakonika i njenog neobičnog zaključka. Otvarajući pitanje tog naizgled čudnog zavr-

šetka knjige Levitskog zakonika, rabi Angel pita zašto, nakon blagoslova i prokletstava nabrojanih u 26. poglavlju, Tora zaključuje sa 27. poglavljem koje se fokusira na one koji žele posvetiti svoju 'vrijednost' Hramu, donirajući novac jednak njihovoj novčanoj vrijednosti na tržištu robova?

Rabi Angel sugerira da dva završna poglavlja knjige Levitskog zakonika predstavljaju dva jedinstvena

modela odnosa između Izraela i B-ga. Tohaha, koju nalazima u poglavlju 26, predstavlja odnos saveza iz-

slenika kako bi obje strane imale

drugoga u istini te da zajedno dijele

ekonomsku korist i postigle mate-

nadu u to da će podići obitelj koja će

rijalni uspjeh. Taj uspjeh objema

svijet osvijetliti njihovim dobrim i

stranama omogućava da zarade za

plemenitim djelima. Taj odnos od-

život i da imaju kruh na svom stolu.

govornosti je najviše pojačan dubo-

Iako su poslovni i fiskalni odnosi

kim osjećajem međusobne ljubavi i

između poslodavca i zaposlenika te

poštovanja.

njihova međusobna odanost važni,

nosa između Izraela i B-ga koje na-

među B-ga i naroda Izraela koji je

lazimo na završetku parše Behuko-

sklopljen na gori Sinaj. Taj savez odražava odnos međusobnih obaveza između Svemogućeg i Njegovog naroda.

Završno, 27. poglavlje, opisuje odnos koji nije odnos obaveze, već odnos ljubavi, dane dobrovoljno. To posebno posvećenje podvučeno je

Ta dva jedinstvena modela od-

Učimo da čovjek uvijek mora ■ drugima pristupati s povjerenjem, ostavljajući njima na savjest njihovu iskrenost.

taj, služe kao najprikladniji zaključak knjige Levitskog zakonika, knjige koja je posvećena donošenju svetosti u svijet. Kako bi to činili djelotvoro, Židovi moraju najprije posvetiti sebe, a zatim cijeli narod, svo vrijeme služeći B-gu punog srca.

Nema značajnijeg ni efektivnijeg

članovima židovske zajednice koji

odnosa od onog u kojem je osjećaj

odlučuju svoju vrijednost, ili vrijed-

odgovornosti i obveze pomiješan sa

nost svoje imovine, dati B-gu. Na taj način Židovi simbolično posvećuju

najefektivniji profesionalni odnosi

dubokim osjećajem ljubavi i posve-

svoje živote B-gu.

su oni koji nastaju kada šef i zapo-

ćenosti.

Ta osobito duboka poruka primjenjiva je također i u mnogim aspektima suvremenog života. U poslu i

slenik istinski uživaju u davanju doprinosa, ne samo u poslu, već također i društvu i čovječanstvu.

profesionalnom svijetu, sklapaju se

U braku, i muž i žena uzimaju na

savezi između poslodavaca i zapo-

sebe obvezu da podržavaju jedan

Godina 14 15Broj 30 Strana

Taj poseban odnos služi kao najprikladniji zaključak knjige o sveto■ sti, knjige Levitskog zakonika.

Neka biste bili blagoslovljeni. ■ Prevela Anja Grabar Strana 15

Rabbi Berel Wein:

Iskaz vjere Tema šmita - šabatne godine - čini velik dio sadržaja same parše. Poteškoća obdržavanja micve šmita očita je svima. Sama Tora govori o tom problemu rekavši da se ne treba odvratiti od štovanja šmita zbog očite nepraktičnosti micve. Time, šmita, za razliku od mnogih drugih micvot, postaje test vjere i povjerenja. Tora, koja inače čvrsto nalaže praktičan pristup životu, ovdje zahtijeva čin vjere i odustajanje od svakodnevnog praktičnog pristupa životu.

Židovske vjere i žrtve sve do

nijele uništenju prvog Hrama. Po-

današnjeg dana.

stoji mišljenje da se biblijska šmita

Ova uzajamna povezanost između akeda i šmita može nam pomoći da razumijemo zašto je upravo micva o šmita, više i iznad bilo koje druge micve, izabrana da predstavlja b-ž-

ansko porijeklo Tore sa Sinaja. Jer svima nama danas Sinaj je stvar vjere. On je uvjerenje da naši preci nisu bili lažljivci, da je njihovo prenošenje Tore i njezinih vrijednosti bilo ispravno u načinu i tumačenju,

Smatram da je za Židovsku zaje-

te da su standardi ponašanja nave-

dnicu micva o šmita kolektivni ekvi-

deni u Tori vječne prirode. Za mno-

valent Avrahamove akeda Jichak,

ge u Židovskom svijetu to je težak

koja je bila određen na osobnoj razi-

zadatak iskazivanja vjere na zahtjev.

ni. Akeda je također bila vrhunac ne-

Suvremeni svijet obiluje narciso-

praktičnog života. Ona skače u lice

idnim užicima, a manjka mu vjere i

svim moralnim učenjima i po-

požrtvovnosti. Ali bez vjere, bez da

našanjima Avrahama do tog trenu-

osjećamo ono duhovno i nadnara-

tka. Akeda ne samo da je nepra-

vno, život je vrlo zastrašujuće mje-

ktična, ona je samoubojstvo - ona je

sto i iskustvo.

ubojstvo

bilo

kakve

Židovske

budućnosti. Time je ona postala najviši ispit vjere u životu Avrahama i Jichaka, te ostala simbol

Strana 16

nikada nije obdržavala niti za vrijeme drugog Hrama. Danas se rabinska obveza za šmita u Izraelu poštuje na različite načine. Ipak, pitanje kako obdržavati šmita i dalje stvara podjele unutar Židovskog svijeta. No šmita nas podsjeća na neophodnost vjere i povjerenja. Ta poruka šmite je svevremenska i podsjeća nas na naše obveze i sudbinu.

Naše poteškoće

■

S druge strane, Tora knjigu Vajikra završava na vrlo oštar i uznemirujući način. Ona do u detalje opisuje negativnu stranu Židovske jedinstvenosti i njegove posebne uloge u

ljudskim odnosima. Židovski je narod blagosloven iznad svih drugih, ali su za njega određeni i vrlo strogi standardi. Iako je nama običnim smrtnicima u našem umu teško lo-

U dugom tijeku Židovske povije-

gično opravdati događaje u 1900

sti šmita se rijetko obdržavala. Ne-

godina egzila muka i progona, na

pridržavanje šmita Talmud navodi

Nebu je nekako sve ono što nam se

kao jednu od stvari koje su dopri-

dogodilo opravdano i nužno. Sva-

Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Iskaz vjere

kako nije ugodno prisjetiti se teško-

desiti Izrael tijekom njegovog povi-

poznate ličnosti na sceni svjetskih

ća naše povijesti. Možda upravo

jesnog putovanje kroz ljudsku ci-

zbivanja – bilo to na dobro ili bolje.

zbog toga Židovska povijest danas

vilizaciju. Čovjek bi morao biti

Moše tu istinu naglašava u svom

ostaje relativno zanemareni pred-

izuzetno pristran ili tup i neupućen

opisu teškoća s kojima će se Izrael

met u mnogim Židovskim školama.

da ga riječi koje se pojavljuju u

morati suočiti i nadvladati ih u

No, kada uključimo predviđanje

ovotjednoj parši ne ispune straho-

svom budućem životu. Ironično je

onoga što će se Židovskom narodu

poštovanjem.

da je točnost Mošeovih riječi poma-

dogoditi, opisano ovako detaljno kao u ovotjednoj parši, onda to postaje vrlo poučno.

Mi smo drugačiji i težak narod.

Taj naš opis isijava iz gotovo svake parše Tore. Imamo posve drugačiju i

lo utješna jer nam na najživopisniji način potvrđuje jedinstvenost Židovskog naroda i istinu o njegovoj vjeri i Tori.

Nije samo sadržaj tog predviđanja

tešku povijest s kojom sae trebamo

toliko zapanjujuć – silna točnost do-

povezati. To je u stvarnosti razlog

Vrlo je prikladno da na kraju

gađaja koji će zadesiti Izrael jed-

što parša zalazi u tolike pojedinosti i

parše zajednica ustane da osnaži

nako je tako zadivljujuća i iznimna.

uporna je u opisivanju tmurnih do-

sebe i druge u temeljnim vjerova-

Ramban je, prije gotovo tisuću godi-

gađaja Židovske budućnosti. Većina

njima i držanju Tore i Židovskog

na, ustvrdio da kada bi netko

ljudi vole se uklopiti u masu i ne

života. Poznavati i vjerovati u našu

mogao predvidjeti i točno opisati

davati na velika zvona svoje razli-

priču znači približiti se našem Stvo-

događaje koji će se zbiti stotinama

čitosti i posebnosti. Svi mi žudimo

ritelju i Njegovoj Tori. Upravo kao

godina kasnije, tu bi se osobu sma-

za priznanjem, ali ne žele svi od nas

što su se riječi parše u potpunosti is-

tralo za enormno talentiranog i veli-

biti tretirani kao poznate ličnosti sa

punile, tako će se i blagoslovi Tore

kog proroka.

svom pratećom psihološkom i emo-

za nas zapisani i obećani nam ak-

tivnom prtljagom koju takav status

tualizirati u našim životima i u naše

uvijek sa sobom donosi.

dane.

Što ćemo reći devetsto godina nakon što je Ramban podrobno objasnio Mošeovo proročanstvo, u

Tora nam ne dopušta da ni na

vezi sudbine i događaja koji će za-

trenutak zaboravimo da mi jesmo

Godina 14 17Broj 30 Strana

Šabat šalom ■

Strana 17

Rabbi Yissocher Frand:

Šofar za jubilej: pozitivan pritisak društva Ovotjedna parša sadrži micvu 'šmita' i 'jovel' (šabatna i jubilarna godina) – biblijsku zapovijed da svake sedme godine zemlja u Erec Jisrael mora ostati netaknuta te da nakon sedam ciklusa 'šmita' započinje jubilarna godina u kojoj se oslobađaju svi robovi. Kako bi tome pridala značaj, Tora zapovijeda (Vajikra 25,9) "Neka se zatrubi u šofar diljem vaše zemlje," to je micva koja se izvršava na Jom kipur jubilarne godine – u vrijeme kada su svi robovi bivali oslobođeni.

Sefer HaHinuh u ovotjednoj parši analizira značaj šofara. On ističe kako je za robovlasnike bilo vrlo teško podnijeti oslobađanje robova jer je to značilo financijski gubitak. Uglavnom je posjedovanje robova bilo financijski vrlo isplativo. Pokušajte zamisliti kako bi bilo onima koji imaju svoj biznis kada ne bi morali plaćati radnike. Nije postojala plaća, socijalno i zdravstveno osiguranje, penzija… ništa od toga. To je bilo gotovo kao da imate besplatnu ra-

dnu snagu (osim davanja za hranu i osnovne životne potrebe).

A sada, odjednom, oni moraju reći zbogom svojim robovima. Robovlasnici su tada trpjeli velike financijske gubitke. Hinuh kaže da je Tora tražila da se šofar čuje diljem Erec Jisraela kako bi ljudi imali snage i bili ohrabreni da ispune tu tešku zapovijed, jer zvuk šofara dao im je osjećaj da oni nisu jedini koji moraju podnijeti tu žrtvu, već da je to fenomen koji se zbiva diljem zemlje. Kada se začuo zvuk šofara diljem Erec Jisraela, robovlasnik je shvatio "Ja nisam jedini koji podnosi financijski gubitak; svi su u financijskoj krizi.

Danas svi moraju otpustiti svoje robove."

Hinuh naglašava da ništa ne jača duh ljudske vrste kao zajedničko javno djelovanje. Činjenica da "svi to rade" je najveći izvor ohrabrenja.

To je, prema Hinuhu, razlog zbog kojeg se puhalo u šofar. Ako svi ostali to moraju učiniti, onda je i meni lakše učiniti to isto. No ipak, još se

uvijek možemo pitati, "Pa što ako svi to rade – za mene je to i dalje bolno!" Zašto to pomaže?

Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, dovoljno je da pročitamo novine ili poslušamo radio. Primjerice, u 1980-ima i 1990-ima, čitave SAD bile su bombardirane sloganom "Samo reci ne drogama." Hvala B-gu da smo u današnjem društvu većinom izolirani od toga, no to je pošast koja obuzima cijelu zemlju (makas medina)! Ona uništava čitavo društvo. Ne postoji nijedno dijete u ■ loAmerici koje ne zna da su droge še za njega. Pa zar su onda svi bezumni? Znaju da će ih to zakačiti, znaju da će ih to ubiti, a ipak toliko mnogo njih počinje s time? Odgovor je "Svi to rade."

Pritisak vršnjaka, pritisak društva je takav da osobu može nagovoriti da učini ono što ne želi. Netko može znati da je nešto loše za njega, ali, kao što kaže Hinuh, nema većeg ohrabrenja za ljudsko djelovanje od činjenice da svi to rade. Stoga, iako znam da moram otpustiti svog roba i da će me to koštati čitavo bogatstvo, ja sam osnažen činjenicom da i svi drugi to čine. To je ljudska priroda. Utjecaj vršnjaka i društva na nas je nevjerojatno velik… do te mjere da ćemo učiniti čak i ono što je loše za nas samo zato što svi drugi to čine. Lekcija koju iz toga moramo naučiti jest važnost zajednice. Čovjek mora shvatiti da utjecaj na njega nema samo njegova supruga ili najuža obitelj, već i cjelokupna zajednica u kojoj bira živjeti. Ako svi čine nešto na određen način, čovjek će se osjećati primoran da se prilagodi – bilo dobrom ili lošem.

Strana 18

Divrej Tora

(nastavak s 18. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

Čovjek će se ponašati bolje nego što je to uobičajeno za njega, zbog kriterija koje zajednica postavlja, ali s druge strane, čovjek će se ponašati gore nego što je to uobičajeno za njega, jer "slušaj, ovdje svi tako rade." To nikad ne prerastemo. Kad smo bili tinejdžeri to je bio pritisak vršnjaka, ali čak i kao odrasli još uvijek osjećamo taj društveni pritisak.

Iz tog razloga je imperativ, bez obzira na dob čovjeka, da pronađe zajednicu koja u životu teži pravim stvarima. On mora sebe i svoju djecu smjestiti u takvu zajednicu. Djeca se neće moći oduprijeti pritisku vršnjaka. Oni su ljudska bića i sve što čine njihovi vršnjaci, činit će i oni.

Ne smijemo se zavaravati. Svi smo pod utjecajem, a osobito djeca i tinejdžeri koji su toliko ovisni o tome što njihovi prijatelji kažu. To je ono na što nas Tora podsjeća kroz puhanje u šofar diljem zemlje.

Volim vas zamrziti

i

nikad

vas

neću

Ovotjedna parša sadrži prvu od dvije 'tohahas' (kazni) koje se spominju u Tori. B-g nas upozorava što će se dogoditi ne budemo li držali Toru. Nabrojena prokletstva su vrlo slikovita – i ako itko, nakon što je čuo za sve tragedije koje su zadesile židovski narod, dvoji u vezi emune (vjere u B-ga), mora samo pročitati ovo poglavlje i shvatit će da su se sva prokletstva na koja smo bili upozoreni nažalost ispunila. Nevjerojatni opisi, poput onog da žene moraju jesti vlastitu djecu kako bi preživjele, nažalost u naše su vrijeme stvarnost.

No, prije 'tohahas', postoji jedna prilično kratka parša sa 'braha' (blaGodina 14 19Broj 30 Strana

Šofar za jubilej: pozitivan pritisak društva

goslovom) – što će se dogoditi budemo li držali micvos. Tora nabraja mnoge divne stvari. Obilovat ćemo u svemu, u zemlji će vladati mir, bit ćemo sposobni pobijediti naše neprijatelje, postat ćemo brojni - sve redom divne stvari.

I tada B-g obećava da će On živjeti s nama: "I postavit ću svoj Miškan među vama…" (Vajikra 26,11) (To je blagoslov koji, nažalost, nakon što 2000 godina nemamo Bejs HaMikdaš, ne možemo niti zamisliti; ali ogroman je blagoslov moći osjetiti B-žju svetost u našoj sredini.) No, taj isti stih koji započinje time kako će B-g postaviti svoj Miškan u našoj sredini završava riječima "…i nećete biti mrski mojoj duši" (v'lo sig-al nafši eshem).

Komentatori su zbunjeni ovim stihom: izgleda kao da nema smisla.

Kada nam B-g govori o tome koliko

nas voli i kada nam obećava sve 'brohos', je li to mjesto prikladno zaključiti riječima "nećete mi biti mrski?"

Zamislite mladića koji želi zaprositi djevojku. Nakon mnogo izlazaka, konačno je spreman postaviti veliko pitanje. On započinje, "Voljet ću te, pazit ću te, brinut ću o tebi…" i na kraju zaključuje, "i nećeš mi se gaditi." Zamislite… koliko dobro bi to prošlo?

To je, na prvi pogled, ono što ovaj stih govori. Riječi "sig-al nafši" imaju konotaciju nečega što izaziva gađenje i vrijedno je prezira. Što taj stih znači?

Vidio sam prekrasno objašnjenje u Šemen HaTov. On objašnjava da je predivna stvar kada se dvoje ljudi vole. No, nažalost, znamo da kada se dvoje ljudi koji su voljeli jedno

drugo rastanu, nema veće mržnje od one koja tada nastaje.

Uglavnom, ljudi koji se rastanu, nažalost, najbolji su primjer mržnje među ljudima. Ljudi koji su voljeli jedno drugo i dijelili sve, ali se, ne dalo Nebo, rastanu, uvijek su u ratu jedno s drugim. Prečesto, to ode tako daleko da oni pokušavaju jedno drugoga uništiti. Ništa nije gore od ljubavi koja se pretvori u mržnju.

Ovaj stih kaže da B-g obećava da će voljeti i paziti i brinuti se o Židovskom narodu. Ipak, B-g zna da oni neće biti vjerni i da će ih morati istjerati iz Erec Jisraela. Mudraci i medrašimi koriste se usporedbom s mužem i ženom koji se moraju odvojiti, kako bi objasnili B-žju potrebu da Židovski narod otjera iz njihove zemlje.

B-g nam zatim daje do znanja da kada se odvoji od nas – to neće biti gorki rastanak. Čak i tada, ja vas nikad neću zamrziti. Neću vas prezirati. Čak i kada vas budem morao otjerati i kada se budemo morali – da se tako izrazim – rastati, ja ću vas uvijek voljeti, nikad vas neću mrziti.

To je najveći blagoslov.

Gemara u Sanhedrin (7a) daje upečatljiv opis: "Kada je naša ljubav bila jaka, mogli smo spavati i na oštrici mača, no sada kada naša ljubav nije jaka, nema kreveta koji je dovoljno velik da nas primi oboje."

B-g kaže da to neće biti slučaj onda kada On bude morao disciplinirati Židovski narod. On nas nikad neće mrziti. Uvijek ćemo biti posebni. To je posebna 'braha'. Iz tog razloga taj se stih nalazi među blagoslovima, a ne među prokletstvima. ■ Prevela Anja Grabar Strana 19

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Priručnik našeg Stvoritelja Tora nam govori o bogatim nagradama koje ćemo primiti ako držimo Toru, a iza toga slijede stroga upozorenja o teškim posljedicama koja će uslijediti ako odstupimo od Tore.

U Rečenicama otaca, upućuje nas se da se držimo Tore, "ne kao sluge koje služe svom gospodaru za nagradu, već kao sluge koje služe svom gospodaru bez da očekuju nagradu". Kako onda da razumijemo gore navedene stihove ?

Kada kupite novi automobil, dobit ćete "korisnički priručnik" koji vas upućuje kako da se brinete o svom automobilu tako da optimalno funkcionira i dugo potraje. Ako se čovjek drži tih uputa, on za to ne dobija "nagradu". On jednostavno izvlači najbolje od automobila.

Hašem je stvorio čovjeka i dao čovjeku Toru kao "korisnički priručnik". Ako zanemarimo slijediti upute, nećemo biti "kažnjeni", ali ćemo jednostavno trpjeti posljedice toga što se nismo brinuli za organizam prema uputama Proizvođača.

Pitanje kontrole Brojat ćete si sedam ciklusa šabatnih godina... Zatrubit ćeš isprekidanim zvukom na šofaru... Posvetit ćete pedesetu godinu i objaviti slobodu po cijeloj zemlji (25,8-10)

U knjizi Successful Relationships (Uspješne veze) raspravljao sam o pitanju "kontrole" i ukazao na to da je najčešći element koji ometa ljudske odnose, bilo to između muža i žene, roditelja i djeteta, poslodavca i zaposlenika, među prijateljima ili u bilo kojem drugom odnosu, pokušaj jedne osobe da kontrolira drugu osobu. Iako bi trebalo biti sasvim jasno da je taj pokušaj kontroliranja drugoga uzaludan i destruktivan, takvo ponašanje nastavlja se i dalje, na štetu svih uključenih. O otporu Strana 20

tome da se prepusti kontrola raspravlja se u eseju R. Chaima Zaicheka (Chochmas HaMatzpun, Vayikra str.

662).

U Levitskom zakoniku 25,39-40, Tora kaže da gospodar ne smije zlostavljati slugu po pogodbi i da će ga nakon šest godina službe ili u jubilarnoj godini mora pustiti da ode slobodan. Pred kraj razdoblja Prvog Hrama, Izraelci su kršili ovaj zakon i odbijali osloboditi svoje sluge. Prorok Jeremija, ih je oštro upozorio, i u početku su oslobodili svoje sluge, ali ubrzo nakon toga su se oglušili na to i uzeli ih natrag. Jeremija im je tada rekao da je njihovo opiranje zapovijedi iz Tore da otpuste svoje sluge izazvalo b-žanski gnjev i da će biti kažnjeni tako što će ih pokoriti njihovi neprijatelji i biti će prognani iz zemlje (Jeremija 34).

Jeruzalemski Talmud (Roš Hašana 3,5) navodi da prije njihovog oslobođenja iz egipatskog ropstva, dok je agonija ropstva u umovima Izraelaca još uvijek bila svježa, B-g im je naredio da poštuju zakon o oslobađanju ugovornog sluge nakon šest godina. Od svih 613 micvi, B-g im je dao uputu u vezi te micve jer će njihova osobna patnja kao robova pojačati njihovu poslušnost. Ipak, i pored njihove povijesti patnje kao robova, i usprkos prorokovoj izjavi da će biti teško kažnjeni, Izraelci nisu mogli prevladati "želju da budu gospodari nad svojim slugama."

Chinuch (micva 331) navodi da je proglašenje slobode zvukom šofara na Jom kipur godine Jubileja trebalo pobuditi emocije kod ljudi i probuditi njihovu duhovnost. Činjenica da je oslobođenje trebalo stupiti na snagu po čitavoj zemlji, koju svi dijele, smanjilo bi otpor gospodara da oslobode svoje sluge. To se trebalo dogoditi upravo na dan Jom kipura, na dan u kojem će duhovnost ljudi biti na visokoj razini.

R. Zaichek ističe da sve ovo ukazuje na dvije stvari: da postoji sna-

žan poriv da se bude gospodarom nad drugima, i velika poteškoća u odricanju od kontrole.

Promatrao sam ovaj nesretan fenomen u narušenim međuljudskim odnosima. Ljudi su žrtvovali svoju osobnu sreću i sreću svog doma zbog svoje nevoljkosti da se odreknu kontrole. Zlostavljanje supružnika i djece, bilo fizički ili emocionalno, nije ništa drugo nego poriv za kontrolom koji je otišao u krajnost.

Ja mislim da potreba kontrole nad drugima može proizaći iz osjećaja nedoraslosti i posustalog samopoštovanja. Osjećaj da netko ima moć nad drugom osobom može potaknuti posrnulo samopoštovanje. Ako se osoba osjeća zadovoljnija sobom, možda neće imati potrebu da upotrijebi svoju moć nad drugim ljudima.

Potreba za kontrolom drugih vrlo je nezdrava. To ne znači da je netko moćna osoba. Naprotiv, to je znak da osoba pokušava prevladati svoj osjećaj slabosti dominirajući nad drugima. Istinski moćna osoba je osoba koja je gospodar nad samim sobom, koja može vršiti samokontrolu, umjesto da kontrolira druge (Rečenice otaca 4,1).

Veza koja postoji unutar obitelji trebala bi biti ljubav. Ali ljubav ne može boraviti tamo gdje postoji kontrola. Ljudi nastoje druge kontrolirati prvenstveno putem zastrašivanja. Oni moraju biti svjesni da se ljubav i strah međusobno isključuju. Zastrašivanje ima za posljedicu ogorčenost, a ne ljubav.

Iako micva o godini Jubileja trenutačno nije na snazi, pouka ove micve nas treba usmjeravati u našim životima. Nemojmo zaboraviti da je prorok rekao da bi odbijanje da se odrekne kontrole imalo strašne posljedice. Ovo je jednako tako istinito sada kao što je bilo i onda. ■

Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti K oji je nauk bolji Reb Moše Leib iz Sasova bio je od svoje mladosti snažno naklonjen hasidizmu.

Međutim, njegov otac je bio istom mjerom protivnik.

Na koncu je mladi Moše Leib, bez očeve dozvole, napustio roditeljsku kuću, da bi idućih godina učio kod rebea Šmelkea u Nikolsburgu.

Kad je njegov otac to doznao, pobjesnio je od nemoći i odjurio je u obližnju šumu da pronađe što bolji štap.

Stavio ga je u svoju sobu i odlučio da, po povratku, dobro pouči njime svoga sina. Kad god bi u šumi pronašao bolji štap, odrezao bi ga i njime zamijenio prethodni. U međuvremenu je sina pisamcem obavijestio što je za njega spremio na tavanu. Vrijeme je prolazilo i mnogo se štapova izmijenilo. Na koncu je starac odložio najbolji štap na tavan, a onda s vremenom i potpuno zaboravio na njega.

Prošlo je nekoliko godina i mladić je po prvi puta od svog učitelja zatražio dozvolu da na kratko vrijeme posjeti roditelje. Kako je kročio u kuću, otac je skočio i ato što B-g želi naše sjedinjenje, a ne samo našu podbijesno krenuo u potragu za štapom. Dok je otac tako ložnost, On nas je osposobio za postizanje istinskog jesumanuto jurcao unaokolo, Moše Leib se tiho popeo dinstva s našim božanskim izvorom. I dozvolio nam je da stepenicama na tavan, pronašao štap i mirno ga polorazmišljamo o toj strašnoj dinamici. Da, mi živimo u kožio pred očeve noge. Starac je neko vrijeme nepominačnom svijetu koji po definiciji i svojoj prirodi unaprijed čno promatrao mladićevo smireno, ali odlučno lice, a isključuje kontakt s bilo čime što je uistinu beskonačno i onda ga je preplavila očinska ljubav, raširio je ruke i transcendentno. Ali, u procesu stvaranja, B-g nas je proprivio sina na grudi.■ žeo sviješću koja nam dozvoljava da prodremo kroz vanjske, nepovezane slojeve našeg fizičkog svijeta, "posude", i zavirimo u čistu bit B-žjeg objedinjujućeg svjetla u nama. Kako je B-g odlučio objaviti to svjetlo?

Razmislite o odnosu učitelja i njegovog učenika. ko god ne vidi B-ga na svakom Učitelj zna da učenik i on nisu na istom nivou. Ako počne mjestu, objašnjavati u skladu sa svojim razumijevanjem, učenik ne može Ga vidjeti nigdje. ■ će se samo zbuniti. U namjeri da mu približi novu ideju, ~ R . Menahem Mendel iz Kocka on je sažima, koristi se metaforama i parabolama kako bi je približio učeniku.

Ponekad, kada je učitelj na mnogo višem nivou od učenika, nužno je u potpunosti izostaviti izvornu ideju.

Tada nije dovoljno da učitelj sažme ideju; umjesto toga on mora pronaći potpuno novi način razmišljanja, mora posegnuti za primjerima i metaforama koje učenik može razumjeti, čak i onda kada su one jako udaljene od osnovnog koncepta. Učitelj mora napraviti radikalni skok iz jednog misaonog okvira u drugi pa zatim dozvoliti da zraka svjetla ponese sažetu informaciju i poveže oba misaona svijeta. ■ Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević ~ R. Menachem Mendel Schneerson

Z

T

Godina 14 21Broj 30 Strana

Strana 21

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Svaki je čovjek rob

Pogledajmo ono što smo učili prošlog tjedna "Ono što me čine drugačijim je ono što me čini onim što jesam"- A. A. Milne Individualnost je jedna od najcjenjenijih vrijednosti u životu. Zamislite koliko bi sve bilo dosadno kada bi svi bili isti. Živjeti u svijetu klonova ne bi bilo vrijedno življenja.

Naposljetku, što bi nas činilo drugačijima od ostalih, a da ostavlja prostora za naše vlastito postojanje?

Raznolikost nam stvara uvjete da cijenimo dar života.

Taj koncept vrijedi za sve stvoreno. Budući da je prije stvaranja sve bilo Jedan, B-g je za svakoga od nas napravio mjesta da može postojati.

To se može usporediti s dvije strane.

Desna strana ide ravno - ona predstavlja B-žju Jednost i tu nema mjesta ni za što drugo osim za Njega.

Lijeva strana je raznovrsna i kreativna. Tu ima toliko toga za izabrati i toliko toga različitog, ali postoji i mogućnost za laži i izmišljotine.

Koliko god lijepa bila naša individualnost, lijeva strana po svojoj prirodi popušta pred slobodom

izbora i mogućnošću da budemo potpuno slijepi prema Izvoru života. Mi smo okruženi društvom u kojem laž stalno ima tako istaknuto mjesto, a mogućnosti su toliko pristupačne i beskrajne. Kako možemo ostati pribrani? Kako možemo doći do desne strane, do samog Izvora života, Jednog i Jedinog B-ga?

Naš život na ovom svijetu može se usporediti sa životom roba. Rođeni smo u nesavršenom i bijednom, stanju ograničenja. No, mi želimo doživjeti nešto neopisivo više i znatno smislenije. Tora stoga zapovijeda robu da bude obrezan. Čovjek je stvoren na B-žju priliku.

Njegovo tijelo predstavlja savršenu figuru, ali je rođen s jednim suvišnim dijelom, prepucijem, koji se mora ukloniti obrezivanjem. Prepucij nema nikakvu drugu svrhu osim da predstavi potencijal ovog svijeta za množenje, a slijedom toga i neistinu. Stoga ga se mora ukloniti.

Na taj način, rob dosiže uzvišenije ciljeve i postaje povezan s B-žjom Jednošću. Iz tog razloga Židovski zakon propisuje da se rob mora suz-

držati od kršenja negativnih zapovijedi Tore.

Rebe Nahman podučava da baš kao što obrezujemo suvišni prepucij, kada govorimo riječi istine, mi se također uzdižemo i u stanju smo obnoviti i ponovno povezati ovaj svijet mnogostrukosti s njegovim izvorom Jednosti. Veo laži biva odstranjen s naših očiju i mi konačno možemo doživjeti Bit stvaranja.

Ipak, Tora zabranjuje oslobađanje tek nedavno oplemenjenog roba.

"Držite ih kao baštinu za svoju djecu nakon vas, kao stečenu imovinu, i oni će vam služiti zauvijek" (Levitski zakonik 25,46). Zašto? Sada kada je uzdignut iz svog prostog robovskog stanja ne bi li mu trebalo biti dopušteno da živi životom slobode, životom duhovnog zanosa? Zbog čega on mora ostati rob?

B-g je stvorio ovaj svijet u njegovom sadašnjem stanju i želi da ostane takav. Naš je posao da se podignemo, da uzdignemo svoje živote i ponovno se povežamo s B-žjom Jednosti. Kako bi do toga došlo, dok istovremeno održavamo postojanje svijeta, mi svi moramo iskusiti neprestane situacije uspona i padova.

To je želja i zahtjev našeg Gospodara. U Svojoj velikoj dobroti On zna da nije poželjno da budemo potpuno slobodni. Međutim, znajući da je to za naše konačno dobro, mi možemo steći strpljenje i odlučnost da prebrodimo te uspone i padove i služimo Svom Učitelju i Ocu s predanošću i ljubavlju. I tada ćemo shvatiti da uopće nismo robovi.

A gutn Shabbos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 22

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: BEHAR - BEHUKOTAJ Naša se paraša bavi s dvije teme: šemita - sedmom godinom ciklusa od sedam godina tijekom koje zemljište u Izraelu mora ležati neobrađeno, a dugovi se poništavaju i jovel - jubilej - pedeseta godina koja dolazi nakon sedam ciklusa šemita (svaki ciklus je 7 godina) i pored pravila šemita Tora također ukazuje da se svaki čovjek treba vratiti u zemlju svojih predaka.

Paraša počinje riječima "reče G-spod Mojsiju na Sinajskom brdu ...", a nakon toga Tora opisuje gore navedene upute. Ovaj uvod postavlja vrlo poznato pitanje: koja je veza između šemita i brda Sinaj? To je zato što znamo da su svi biblijski zakoni dani na brdu Sinaj; zašto se brdo Sinaj spominje ovdje, a ne na drugim mjestima? Zašto sa šemita?

Još je jedan praktičan problem koji ti propisi stvaraju - ako poljoprivrednik ne obrađuje zemlju godinu dana (šmita) ili dvije godine (jubilej, 49a i 50-a svakog ciklusa) što će ljudi jesti? Na ovo pitanje Tora odgovara: "Ja ću vam poslati takav blagoslov u šestoj godini da će zemlja uroditi dovoljno za tri godine". Znači, Tora očekuje od nas da imamo potpunu vjeru da ne moramo skupljati tijekom šest godina, nego čekati šestu godinu koja će osigurati sljedeće tri godine.

Zohar ukazuje da šemita (‫)שמיטה‬ ima korijen š.m.t (‫ט‬.‫מ‬.‫ )ש‬što znači ispustiti (‫ )לשמוט‬otpustiti. Pouka koju možemo naučiti je da moramo shvatiti da, ako smo povezani s određenom stvari - tijelom, kućom, odnosima, bogatstvom, stvarima, itd, to ne znači da je posjedujemo i moramo znati kako sebe odvojiti od njih.

Prema mudrosti kabale sve je u svemiru počelo iz svjetlosti Stvoritelja, što je beskrajna energija ljubavi i dijeljenja. Budući da svjetlost dijeli beskrajno, mora biti nešto što će biti u mogućnosti primiti to blaženstvo, pa je zato stvorena "posuda", što znači, beskrajne duše koje žele primiti. Suština te Svjetlosti koja nas ispunjava je načinila da mi također želimo biti kreatori. Zbog toga nismo mogli zadržati tu Svjetlost i morali smo stvoriti cimcum, stezanje, što je dovelo do stvaranja svijeta koji poznajemo. Ovdje, na ovom svijetu, naša je uloga da budemo kreatori i time zaradimo Svjetlo Stvaranja.

U sirovom stanju, Stvoriteljevo svjetlo se zove "Or dehohma" - Svjetlost mudrosti, a da bi ga otkrili trebamo "or (svjetlo) dehasadim", SvjetGodina 14 23Broj 30 Strana

lost dobrote iz ljubavi, koja se otkriva kad se odupremo našim nagonima i dijelimo s drugima. Među onim željama kojima se moramo oduprijeti su one želje koje nas navode da se držimo stvari ili ljudi i deklariramo da je "to naše". Jedini ispravan način da se odupremo našim željama je da ih pretvorimo u dijeljenje s drugima. U trenutku kad se prestanemo držati za nešto, kad pobijedimo svoj nagon (šemita), i prevladamo strah od gubitka, vjerujući i znajući da to nije bilo naše od samog početka, onda uspjevamo stvoriti "Or dehasadim" – svjetlo dobrote iz ljubavi. Uz takvu vrstu vjere u svom životu, možemo postati vođe, a ne biti vođeni. Učimo otpustiti kako bismo stvorili dobro i privukli ga u svoje živote, povezali se sa snagom vječnog života, silom gore Sinaj, u tome je veza šemita i gore Sinaj.

To je također razlog zašto se naša paraša uvijek čita sredinom razdoblja od 50 dana brojenja omera - u razdoblju od sedam tjedana koje završava na Šavuot, objavom na gori Sinaj i našim povezivanjem s vječnim životom.

Naša paraša završava knjigu Levitskog zakonika, i uglavnom opisuje što će se dogoditi "Ako slijedite moje uredbe i pažljivo uzaslušati moje zapovijedi..." i što će se dogoditi ako to ne činimo. Što se tiče tih dviju mogućnosti, Tora koristi izraz koji se ponavlja. S jedne strane: "Pokazat ću vam naklonost (‫ )ופניתי אליכם‬i učiniti vas plodnima i uvećati vaš broj ...", a, s druge strane: "Postavit ću lice svoje protiv vas (‫ )ונתתי פני בכם‬tako da će vas poraziti neprijatelji vaši; oni koji te mrze vladati će nad tobom..." Komentatori pitaju kako ista riječ može opisati dvije oprečne situacije. Nadalje, prema kabali Stvoritelj je beskrajno svjetlo, ljubav, radost, dijeljenje i samo dobro, pa kako to da će nam se dogoditi toliko loših stvari ako se ne držimo njegovih propisa?!

Zohar objašnjava da je objektivna stvarnost, stvarnost beskrajne ljubavi, dijeljenja i obilja. Međutim, naša subjektivna stvarnost tumači naša iskustva prema našoj osobnoj priči, našoj biti i našoj osobnoj strukturi, i to je razlog zašto svatko od nas stvarnost doživljava na drugačiji način, iako postoji samo jedna stvarnost, a to je beskonačna ljubav.

Na kraju dijela koji izgleda kao strašna prokletstva Tora nagovještava: "Ipak, unatoč tome, kada će biti u zemlji svojih neprijatelja, neću ih odba-

citi ili prezreti ih tako da ih potpuno uništim ...". Kada netko mrzi drugoga on prema njemu osjeća gađenje.

Imamo potrebu da se opravdavamo zašto mrzimo svog bližnjeg. U našoj paraši, kada Stvoritelj kaže ove riječi On govori o svojim voljenima, o nama. Stvaranje ima dvije strane: mušku - to je strana koja daje i dijeli, Stvoritelj. I žensku stranu koja prima, što smo mi, stvorenja iz ove stvarnosti. Stoga bi se ovaj odlomak ■ trebao čitati ovako: "Neću ih odbaciti ili ih prezreti ..." i zašto? "da ih potpuno uništim ..." - na hebrejskom se to piše lehalotam ‫לכלותם‬, iz korijena ‫ה‬.‫ל‬.‫כ‬ koji je također znači "nevjesta", što znači, jer su moja nevjesta.

Prema modernoj fizici, postoje dvije teorije koje opisuju svjetlo u našoj stvarnosti – teorije čestica i valova. Te su dvije teorije potpuno različite, a znanstvenici su otkrili da sve ovisi o promatraču. Znači, ako ćemo gledati da li se svjetlosni valovi ponašaju poput valova, vidjet ćemo da se ponašaju tako, no ako ćemo gledati ponašaju li se kao čestice ustanovit ćemo da se i tako ponašaju. Ako to projiciramo na našu stvarnost, vidimo da tu isto sve ovisi o očima promatrača: ako je njegova percepcija odvajanje i podjeljenost on će Svjetlo doživjeti kao čestice ograničene dimenzijama vremena i prostora. Ali ako njegova percepcija nije ograničena on će svijet doživjeti kao val, kao protok, svijet čiji različiti dijelovi postoje istodobno, mada na mnogim mjestima.

"Ja ću se okrenuti na tebe (‫ונתתי פני‬ ‫ )בכם‬..." s jedne strane kao proklet-

stvo, a s druge kao blagoslov, a mi određujemo kakva će biti naša stvarnost. Nije važno koliko puta smo okrenuli leđa Svjetlu, Njegova ljubav prema nama i dalje će biti beskonačna. Stvoritelj nikada nije ljut na nas, mi smo ti koji se ljutimo na sebe, i što se više ljutimo ili uzrujavamo, time samo blokiramo Svjetlo i spriječavamo njegov ulazak.

Moramo zapamtiti da smo mi ti koji stvaramo prokletstvo i blagoslov; sve je to u našim rukama.■ . .

Prevela Tamar Buchwald Strana 23

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost Židovski duhovni put musara Istina (nastavak)

okusio, odmaknuo sam ruku. 'Gospodine' - rekla mi je – 'zašto ne jedete?' Odgovorio sam: 'Jeo sam već ranije danas.'"

Istina kao zadatak Budući da nas musar potiče da plan i program vlastitog rasta izvedemo iz svog životnog iskustva, naš se posao ne sastoji u rješavanju filozofskih argumenata već u otkrivanju zadatka kojeg možemo naći sadržanog u ovom pitanju, a čiju primjenu nalazimo u našim stvarnim životnim okolnostima. Evo kako ja to vidim. Šamaj bi htio da svoju vlastitu percepciju učinimo svojim vodičem ka istini. S druge strane, Hilel kaže da pred sebe moramo postaviti izazov da istinu sagledavamo ne samo vlastitim očima već i očima druge osobe koja je povezana s tom situacijom. Sigurno je da svaki mladoženja svoju mladenku smatra "divnom i ljupkom". Hilel nas savjetuje da to strpljivo razmatramo sve dok se ne unesemo u način gledanja mladoženje, kroz koji ćemo i mi doći do toga da mladenku vidimo kao "divnu i ljupku".

Hilelelov stav nas odvraća od naše uobičajene tendencije da stvari gledamo samo iz svoje vlastite perspektive. On nas potiče da se potrudimo sagledati stvari očima drugih.

Istina ne traži samo precizno izražavanje, već i ono što je važnije i pojavljuje se u ranijoj fazi procesa, ispravno sagledavanje. A budući da su istine često puta višestruke, takva mora biti i naša vizura.

Sagledavanje situacije sa stajališta drugih koji su uključeni je jedno načelo koje moramo primijeniti na istinu. Drugo je obraćanje pažnje na rezultate koji proizlaze iz naše "istine". Chafetz Chaim, židovski učeStrana 24

Sud istine

njak dvadesetog stoljeća koji je kodificirao zakone koji se tiču ispravnog govora, nije postavio "istinu" kao najviši standard govorenja. Samo zbog toga što je nešto istina to nam ne daje dozvolu da to kažemo, jer kazati stvari koje su istina još uvijek mogu nanijeti ogromnu štetu, a upravo potencijal nanošenja štete je glavna smjernica koju nam Chafetz Chaim daje da nam pomogne ravnati našim govorom.

Ovo potonje načelo nalazi se u pozadini Talmudske odluke da je "čovjeku dopušteno da odstupi [od istine] mira radi." Ovu se izreku tumači u smislu da čovjek smije reći nešto drugo osim istine mira radi ili zbog neke druge etičke obveze (npr. poniznosti, skromnosti i obzirnosti).

U talmudskoj priči Rabi bin Jehošua ben Hananja govori laž iz obzirnosti prema tuđim osjećajima: "Jednom sam odsjeo u gostionici u kojoj mi je domaćica servirala grah", priča on. "Prvi dan sam pojeo sve, ništa nisam ostavio. Drugi dan, također, nisam ostavio ništa. Treći dan ga je presolila i, čim sam ga

I duša i društvo zahtijevaju da se obavežemo na istinu, ali ne na krut ili naivan način. Musarska tradicija nudi nam zrelije i praktičnije vodstvo temeljeno na spoznaji da se u ovom složenom životu različite vrijednosti mogu međusobno nadmetati u bilo kojoj situaciji, a doslovnoj ■ istini nije uvijek suđeno da bude pobjednik. Nama, u našoj čovječnosti, prepušteno je da pomoću svoje prosudbe definiramo istinu i odlučimo kako je primijeniti.

Već sam citirao učenje Rabi Šimona ben Gamliela da istina održava svijet. Tekst kojim to dokazuje je stih iz proroka: "Svatko neka govori istinu svom bližnjem; izvršite presudu istine i miroljubivosti na svojim gradskim vratima?" Izraz "izvršite presudu istine" ističe da istina zahtijeva presudu. Istina nije izvan nas, već izranja u nama kao rezultat naših presuda.

Možda je na to mislio psalmist kad je napisao: "Istina će niknuti iz zemlje." Možete se kladiti, da su mi nacisti došli na vrata i pitali me gdje su mi djeca, da bih izrekao najveću laž koju bih se mogao dosjetiti i prema ovom učenju, ne bih pogriješio time što tako činim.

Ovo izgleda ispravno, ali nam ostavlja jedan veliki problem. Mada ima smisla da osoba posvećena duhovnom životu treba biti obzirna prema drugima i taktična u govoru, pa čak i spremna izokrenuti istinu u višu svrhu, očito je da smo upravo Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis:

zašli u etičko minsko polje. Jednom kada se odreknemo nepopustljivog stava da ćemo u svakoj situaciji govoriti samo golu istinu, postajemo ovisni o vlastitoj prosudbi i u tome leži opasnost. Jer zasigurno naša je presuda pogrešiva. Lako budemo dovedeni u zabludu i prevareni, možda ponajviše svojom vlastitom sklonošću samozavaravanju. Naša je prosudba vrlo uska staza okružena strmim liticama s obje strane.

Ipak, nemamo bolji put kojim ćemo ići. Unatoč zamkama, "izvršavanja presude istine" poželjnije je pridržavati se čelične odanosti činjenicama. Rabbi Jonathan Sacks objašnjava da ova ideja odražava srž židovskog pogleda na istinu: "Istina nije nešto što otkrijemo u nekom trenutku. To vrijedi za B-ga, ali ne i za nas. Za judaizam, istina je - onako kako je čovječanstvo razumije i usvaja - razvojni proces. Zato toliki dio Biblije čine pripovijesti, i toliko njezinih knjiga su povijesna djela."

Moramo dopustiti istini da proizađe iz naših prosudbi i prihvatiti to da ona na nas stavlja odgovornost da održavamo vrlo snažan unutarnji kompas. Rabbi Eliyahu Dessler ovdje nam daje nadu jer nam kaže da naša ljudska srca dolaze već pripremljena za taj zadatak. Ako slušamo vlastito srce senzibilnim ušima, dobit ćemo smjernice koje nas vode "tamo gdje je prava istina".

Tora i učenja rabina pružaju nam sve potrebne smjernice, ali da bismo pratili put koji je pred nama potrebno je imati i razborito srce. Ovo je glavno sredstvo za prepoznavanje što je istina i za usmjeravanje našeg govora i djela. Srce vas poziva da krenete tražiti smjernice iz tradicije kad je to dostupno. A mudro će srce pokazati put kod bezbroj situacija za koje nema crno-bijelih odgovora.

Godina 14 25Broj 30 Strana

Svakidašnja svetost Svi mi imamo razborito srce, premda njegov glas može biti tih, ili čak prigušen ili zaglušen drugim unutarnjim glasovima. Također možda nismo dovoljno upoznati s njegovim jezikom. Musar nam kaže da je jedan od primarnih zadataka na duhovnom putu kultiviranje i vježbanje tog alata vještog razlučivanja, mudrog srca. Tek tada postat ćemo majstori istine, sa svim onim prosuđivanjem, razlučivanjem, neustrašivošću i mudrošću koje majstorstvo podrazumijeva.

Učinak istine Iskustvo jedne učenice govori nam koliko je utjecajno prepoznati i slijediti istinu. Našla se na nekoj zabavi na kojoj su igrali igru. Objavili su slovo abecede, a onda su se stolovi natjecali tko će naći najviše naslova pjesama koje počinju tim slovom.

Zvono će označiti kraj vremena.

Unatoč tome što čak nije bilo niti nagrade koju bi se moglo osvojiti, njezin je stol ipak varao. Zvono bi zazvonilo, a oni su i dalje dopisivali na svoj popis.

Ovu ženu je pogodilo to što je ovo izravno proturječilo vrijednosti istine kojoj je težila. Ona je to rekla svojim kolegama za stolom i, stidljivo, dogovorili su se da će igrati pošteno. Pitala se je li učinila ispravnu stvar. Hoće li joj oni i dalje bili prijatelji?

Kasnije je naletjela na ženu koja je sjedila za susjednim stolom. Ova joj je žena rekla da je čula kako je tražila od svojih suigrača da budu pošteni u igri. Rekla joj je kako je ostala nadahnuta i zahvalna kad je čula kako ova žena zastupa više vrijednosti. A odatle će se utjecaj poput valova proširiti dalje.

Ima priča o Rabbi Yisraelu Salanteru koja ne samo da osnažuje ovu

poantu, već otkriva i unutarnji proces kroz koji prolazi majstor istine u "izvršavanju presude o istini", što je naša smjernica i cilj.

Rabbi Salanter održavao je redovite talmudske rasprave. Jednog dana, student je postavio vrlo oštro pitanje koje je, čini se, potkopalo cijelu argumentaciju koju je izvodio Rabbi Salanter. On je na trenutak zastao, a onda priznao rečeno i sišao s podijuma.

Kasnije je svojim studentima pričao o onome što je razmišljao u trenutku prije nego što je sišao s podijuma. U tom mu je trenutku palo na pamet barem pet prihvatljivih odgovora da pobije pitanje. Iako je mogao vidjeti da oni u konačnici nisu istiniti, znao je da je malo vjerojatno da će itko iz publike to moći prozrijeti kao on. Bio je u iskušenju da to isproba, čak i iz pozitivnih razloga: njegovo priznanje greške moglo bi prouzročiti da Tora koju je predstavljao izgubi čast, a i on sam mogao bi izgubiti obraz, a to bi pak moglo negativno utjecati na njegovu moć pozitivnog utjecaja na ljude.

Nakon tih misli, sam je sebe ukorio. "Ti izučavaš musar!" rekao je sebi. "Priznaj istinu." I odstupio je.

Na kraju, objasnio je, on je morao biti iskren u služenju potrebama svoje duše i duša drugih. Iako je teško, ovo je smjernica koju i mi moramo slijediti. Istina nije nešto što ovisi samo o znanstvenoj provjerljivosti činjenica. Istina je također i vježba, prosudba i test. Cilj je živjeti istinu u skladu s vodstvom svog razboritog srca, zbog duše koja jesi kao i zbog duša drugih.

Pečat Svetog Blagoslovenog je istina.

- Šabat 554 Strana 25

(nastavak s 25. stranice)

Alan Morinis:

Umjerenost ŠEVIL HA'ZAHOV Svjesno promatram djelovanje pobuda, a mudrost upravlja mojom reakcijom.

Put pravednika put je umjerenosti u svakoj osobini, tako da je svaka osobina jednako udaljena od obje krajnosti i nije blizu nijedne. Stoga su rani učenjaci zapovjedili da čovjek treba neprestano stavljati [pred sebe] svoje osobine i usmjeravati ih na srednji put, tako da bude kompletan kao osoba.

- Rambam (Maimonides), Hilchot De'ot (Zakoni o ponašanju) TALMUD izvještava o proslavi svadbe koju je jedan veliki učenjak priredio za svog sina. Domaćin je primijetio da su rabini pretjerali u veselju. Tada je uzeo vrlo vrijednu staklenu čašu i razbio je pred njima.

Vidjeli su što je učinio i uozbiljili se.

Iz ove priče saznajemo da je umjerenost pravi put u svemu, čak i u radosti i slavlju. Također saznajemo da postizanje umjerenosti može zahtijevati žrtvu.

Srednji put Većina nas zapravo preferira život umjerenosti. Ne želimo spavati čitav dan ili ne spavati uopće; ne želimo jesti dok ne puknemo ili izgladnjivati se; ne želimo raditi do iznemoglosti ili biti potpuno besposleni. Samo fanatici bi odbacili te vrijednosti, a opet činjenica je da je većina nas sklona otići u krajnost i odmaknuti se od srednjeg puta kojem tvrdimo da smo privrženi. Gdje god da uobičajeno naletimo na poteškoće i uvijek iznova izazovemo patnju u svom životu - sebi i onima oko nas - krivica je često u nedostatku umjerenosti.

Mnoge stvari su zdrave kada su umjerene, no potencijalno su štetne

Strana 26

Svakidašnja svetost ako ima suviška ili manjka. Brojna istraživanja kažu da umjereni unos alkohola može biti dobar za vaše zdravlje, mada su nam svima poznate one vrste bolesti i problema koje izaziva alkoholizam. Isto vrijedi i za držanje dijete, kojom možemo održavati zdravu razinu težine, a može prerasti i u anoreksiju. Na drugom kraju ljestvice, pretilost danas predstavlja glavno pitanje javnog zdravstva. Samopoštovanje je nužna duhovna snaga, dok nas samoponižavanje ili arogancija udaljava od uravnoteženog srednjeg raspona. Tako je i sa mnogim drugim stvarima koje radimo u svom životu. Osim onoga što je štetno i u najmanjoj količini i to treba potpuno izbjegavati, u većini drugih slučajeva idealan pravac je srednji put, niti potpuna apstinencija niti prepuštanje do guše.

Zapitajte se, u kojem području svog života ne idem srednjim putem?

Jedan od primjera koji mogu ponuditi jest da ja od svog tijela dobivam jasnu poruku o potrebi umjerenosti. Ako vježbam premalo, moje tijelo, moj um i moji osjećaji ne funkcioniraju optimalno. A kad previše vježbam, povrijedim se. Zlatna sredina je pravilo; dovoljno ali ni previše ni premalo.

Uzor kojeg Tora daje za srednji put je Jakov, koji se zavjetovao moleći B-ga da mi "da kruh za jelo i odjeću za odijevanje". Ukazujući na naizgled očito - da je kruh za jelo i odjeća za nošenje - Jakov nam govori da je prava mjera za hranu onoliko koliko je dovoljno da se utaži glad, ali ne i do razmjera raskošne gozbe. Isto tako, trebali bismo se odijevati, ali samo u jednostavnu, funkcionalnu odjeću. Nije veća vrlina izgladnjivati svoje tijelo (bilo postom, ili anoreksijom ili bulimijom) od prejedanja delicijama unedogled.

Obje krajnosti promašuju cilj. Isto tako, ne obazirati se na to da nosite primjerenu odjeću jednako je duhovno neprikladno kao i razmetati se

skupim i modernim odjevnim predmetima.

Korijen je želja Pretjerano popuštanje skreće nas s puta umjerenosti. S puta također skrećemo kad prkosimo prirodnoj razini želje koja je zdrava. U našem bogatom društvu prekomjerno popuštanje danas je češći obrazac. Židovska tradicija jasna je ne samo u prihvaćanju stvarnosti naših želja, već i u tome što uočava da su želje u svom korijenu sila ka dobru. Oni unutarnji nagoni koji nas tjeraju da jedemo i da spavamo, da stvaramo potomstvo i rastemo, motiviraju nas da sudjelujemo u životnim procesima, a kao što Tora kaže, mi moramo ■ "odabrati život".

No kao i sa svim izvorima fizičke energije - vatrom, nuklearnom energijom, električnom energijom - i s našim se željama mora pravilno postupati ili će rezultat gotovo sigurno biti katastrofa. Želje se pojavljuju poput iskri, rastu i postaju nezadržive struje i, ako se ne kanaliziraju ili se ne upravlja njima, na kraju mogu trznuti naš život prema ishodima koje nikada ne bismo odabrali. Želje mogu biti poput električnog naboja koji sigurno prolazi duž dobro postavljenih i izoliranih žica koje ovlašteni električar instalira u našem domu, ili pak mogu biti poput munja koje zabljesnu na noćnom nebu, mahnito idući svojim smjerom bez predvidljivog uzorka, destruktivno udarajući kako im se prohtije.

Blagodati umjerenog života stječemo samo onda kada mi upravljamo svojim željama, a ne one nama.

Kada se unutarnji impuls isprva pokrene u nama, teško ga je uočiti, kao što je opisao romanopisac Amoz Oz: Poput kihanja, koje započne ni iz čega, blagog štipanja u bazi vašeg nosa, a zatim malo po malo zavlada, tako da ga se ne može Divrej Tora

(nastavak s 26. stranice)

Alan Morinis:

zaustaviti, iskušenje obično započne s malom ophodnjom koja provjerava teren, sitnim mreškanjem nejasnog, nedefiniranog uzbuđenja i, prije nego li shvatite što ono od vas želi, iznutra počnete osjećati polagano žarenje, kao kad uključite električnu grijalicu i niti su još uvijek sive, ali počnu proizvoditi sitno pucketanje, pa se zatim vrlo blago zarumene, a zatim snažnije i uskoro žestoko žare, a vi ste puni nesmotrene lakomislenosti, pa što, koji vrag, zašto ne, kako to može naštetiti, poput vrlo neodređenog, ali nezaustavljivog glasa duboko u vama, koji vas nagovara i moli: Daj, zašto ne bi.

Ako se bez ograničenja predamo svojim željama, negativne posljedice obično su nam očite jer patimo.

Učinci prekomjerne popustljivosti često su fizički, i pokazuju se kao povišeni krvni tlak i kolesterol i druge bolesti "životnog stila". Radoholičari nanose fizičku, ali i psihološku štetu kvaliteti svog života, ali štete i međusobnim odnosima. Međutim, manje je očit način na koji se prepuštanjem vladavini naših želja pokreće lanac događaja koji u konačnici vodi u duhovnu propast. Rabbi Moshe Chaim Luzzatto opisuje što se događa kada želje i prekomjerno uživanje zavladaju našim životima: Na posljetku ćete biti primorani podrediti se kandžama nagona egzistencijalizma i posjedovanja imovine kako bi vaš stol mogao biti postavljen onako kako vi to želite, što će vas odvesti do pogrešnih postupaka i krađe, koji će vas sami dovesti do ispraznih zakletvi i svakojakih vrsta prijestupa koji im prirodno slijede.

Na kraju ćete se udaljiti od b-žanske službe, Tore i molitve.

Chafetz Chaim nudi varijaciju na istu temu. On piše o trošenju novca, ali poruka vrijedi za bilo kakav maGodina 14 27Broj 30 Strana

Svakidašnja svetost terijalni suvišak za kojim bismo mogli ići: Kad se radi o osobnim izdacima, treba postupati na srednji način, primjereno pojedincu i mjestu.

Pa čak i ako je B-g bio dobrostiv prema njemu i dao mu veliko bogatstvo, on ne bi trebao nositi vrlo skupu vezenu odjeću, jer će to naštetiti njegovoj duši, i jer to vodi osobu k oholosti i potiče zao nagon. Osim toga, to dovodi do toga da drugi, koji nemaju ta sredstava, gledaju u njega i požele ga oponašati. Na kraju će oni posuditi pa ne vratiti svoje zajmove ili će pljačkati i varati. I zbog ovih ekstravagancija, u naše su se vrijeme povećali troškovi odjeće za vjenčanja, tako da su mnoge naše kćeri ponižene kad dođe vrijeme da se udaju. Očevi i majke plaču i ridaju i nitko im ne može pomoći.

Oba ova učenjaka tradicije ističu da ono što započinje nekontroliranom željom prolazi kroz lanac faza, korak-po-korak, sve dok ne prizovemo duhovnu (a često i materijalnu) katastrofu na sebe i one oko nas.

Ovaj nam je oprez potreban kao pomoć u prepoznavanju onoga što je štetno, na primjer, strašno skupih, ekstravagantnih, neopisivih bar i bat micvi i vjenčanja koje se danas odvijaju. Namjera naših učenjaka je senzibilizirati nas za stvarne posljedice pretjeranog življenja, tako da ćemo cijeniti i biti motivirani da idemo putem umjerenosti.

Samo zato što vam je dostupno, samo zato što si to možete priuštiti, samo zato što to rade drugi, to nisu dovoljni razlozi. Godine 1978. Veliki rabin Gerskih hasida izdao je ukaz kojim od svojih sljedbenika traži da ograniče broj gostiju na svojim svadbama na 120 ljudi. Jedan se bogati sljedbenik požalio da bi njega trebalo izuzeti od te uredbe jer je bogat.

Rebe mu je rekao: "Onda si kupi novog rebea."

Put želja Musarski učitelji nam kažu da je tajna postajanja majstorom umjerenosti njegovanje senzibilnosti za unutarnje procese želja dok se one u nama bude. Oni nas potiču da budemo svjesni unutarnjeg toka kojim ide impuls, započinjući kao neznatan osjećaj da bi na kraju prerastao u potpuno ugađanje. To je ono što je ponukalo Rabbi Yitzchoka Isaaca Shera da napiše da se osoba "ne može obvezati da će slijediti musarski način života dok u potpunosti ne razumije procese nastajanja misli i načine razvoja misli". Čini se da nam misli i porivi dolaze na um, poput ptica skrivenih u gustoj travi, koje iznenada pred našim očima polete u vis pa se spuste na granu stabla. Jednom kad se misao ili želja tako smjestila u umu, ona je tek započela svoj život. To je najkritičnije razdoblje. Hoće li poriv zaživjeti ili ostati mrtvorođenče?

Hoće li ići svojim putem ili će ga veći senzibilitet voditi prema svrhama koji su u skladu s našim vrijednostima i ciljevima?

Ako ih se pusti same, želje razvijaju putanju koju si same zacrtaju, pa tako što prije postanemo svjesni prisutnosti želje, to brže možemo djelovati. Djelovati da bismo učinili što? Da bismo izabrali želimo li pustiti da ta novorođena želja pusti korijene ili ne, i, ako joj dopustimo da zaživi, s kojim ciljem i na koji način. Idealno je što prije postati svjestan svojih želja, kako bismo si dali što veću slobodu izbora. Majstori musara to nazivaju osvještavanjem za vlas kose koja može izrasti u veliku planinu.

Ako misao ili poriv ipak prijeđe na sljedeći korak, bilo to zato što im nesvjesno dopustimo da nastave dalje ili zato što pristanemo dati život, one polete. Sada je ideja ili želja na putu da se u potpunosti sazrije. Ona će se nastavit razvijati i privlačiti resurse dok ne dođe do svog ispunjenja. ■

Strana 27

TRAGEDIJA

Izrael: Više desetaka mrtvih u masovnoj panici Deutsche Welle, 30.4.2021.

U masovnoj panici je smrtno stradalo najmanje 44 ljudi, a više od 100 je ozlijeđeno. Tragedija se dogodila u Meronu na sjeveru Izraela, gdje se na hodočašću okupilo više desetaka tisuća ultra-ortoksnih Židova.

Zbog masovne panike tijekom velike židovske svetkovine u Meronu na sjeveru Izraela smrtno je stradalo više desetaka vjernika. Spasilačke službe i bolnice izvještavaju o najmanje 44 smrtna slučaja. Više od 100 ljudi je ozlijeđeno, od kojih su mnogi zadobili ozljede opasne po život.

U priopćenju humanitarne organizacije Magen David Adom (MDA) u ranim jutarnjim satima je ova nesreća nazvana

"nevjerojatnom katastrofom". Glasnogovornik Službe hitne pomoći Zaka je rekao: "U Hitnoj pomoći sam više od 20 godina i nikada nisam vidio nešto slično." Oglasio se i izraelski predsjednik Reuven Rivlin, rekavši da prati medijske izvještaje iz Merona i moli se za ozdravljenje ozlijeđenih. Predsjednik izraelske vlade Benjamin Netanjahu je također izrazio pogođenost zbog ove tragedije.

Gusto zbijeni Na videozapisima objavljenim na društvenim mrežama mogu se vidjeti prizori prije katastrofe na kojima gusto zbijeni vjernici opušteno pjevaju, plešu i skaču.

Policijske službe su priopćile da je do izbijanja masovne panike došlo nakon što su se neki vjernici okliznuli i pali niz stube, a potom su

i oni koji su se nalazili iza njih također pali.

Lag BaOmer je svetkovina kojom se, između ostalog, obilježava židovski ustanak protiv rimskih okupatora koji je trajao od 132. do 135. godine.

Na planini Meron sahranjen je rabin Šimon Bar Johai, koji je sudjelovao u ustanku, a njegov grob je mjesto hodočašća vjernika.■

Iako su tamošnje vlasti ograničile broj sudionika na 10.000 hodočasnika, po riječima organizatora, najmanje 30.000 vjernika iz cijelog Izraela doputovalo je u Meron.

Theodor Herzl – osnivač cionizma (1860.)

Povijest, 2.5.2021.

Dana 2. svibnja 1860. rođen je u Pešti u Mađarskoj otac židovskog cionizma Theodor Herzl.

Rođen je kao aškenaski Židov, u obitelji podrijetlom iz Zemuna kraj Beograda, a studirao je pravo u Beču.

Izgleda da je mladi Herzl postao zagovornik židovskih prava tek kad se suočio s grubim antisemitizmom koji je zagovarao poznati bečki gradonačel-

nik Karl Lueger. Postoje teorije da je i mladi Adolf Hitler postao antisemit upravo pod utjecajem Luegera. Naime, Hitler je u mladosti živio u Beču pokušavajući se upisati na umjetničku akademiju.

Herzl je s vremenom počeo misliti da Židovi ne mogu više živjeti među Europljanima i da moraju osnovati vlastitu državu. Na taj način nastao je cionizam, židovski nacionalistički pokret s ciljem osnivanja neza-

visne židovske države. Zanimljivo je da cionistima Palestina nije bila jedini izbor za lokaciju židovske države. Razmatrale su se razne mogućnosti, a među prijedlozima su bili: Cipar, Uganda, Madagaskar, Albanija, Australija i mnogi drugi.■

Intel najavljuje divovske investicije u Izraelu SEEbiz, 2.5.2021.

TEL AVIV - Intel je najavio da će investirati 600 milijuna dolara u Izrael i to u segmentu istraživanja i razvoja.

Jednako tako, potvrdili su i investiciju od deset milijardi dolara u novu tvornicu čipova.

Najava je to izrečena tijekom jednodnevnog posjeta izvršnog direktora Intela Pata Gelsingera Izraelu u sklopu europske turneje koja je prošlog tjedna uključivala Njemačku i Belgiju.

Page 28 Strana 28

Intel ulaže 400 milijuna dolara da svoju jedinicu Mobileye sa sjedištem u Jeruzalemu pretvori u istraživački i razvojni kampus za razvoj tehnologija samovozećih automobila.

Još 200 milijuna dolara uložit će se u izgradnju istraživačkorazvojnog centra, nazvanog IDC12, u sjevernom lučkom gradu Haifi, pored trenutnog razvojnog centra.

■

Intel je rekao da će objekt "mega čipskog dizajna" imati kapacitet od 6000 zaposlenika.

Gelsinger je na svojoj prvoj europskoj turneji od preuzimanja odgovornosti za tvrtku u veljači, u izjavi objavljenoj u nedjelju predvidio "živahnu budućnost za Intel i Izrael za desetljeća koja dolaze".

Posljednjih godina Intel je kupio tri izraelske tehnološke tvrtke - Mobileye 2017. za više od 15 milijardi dolara, proizvođača čipova za umjetnu inteligenciju Habana 2019. za dvije milijarde dolara i Moovit prije godinu dana za milijardu dolara.

Tijekom svog kratkog posjeta,

Divrej Tora

Gelsinger se sastao s upravom Intela i Mobileyea te izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom.

Izraelsko Ministarstvo financija početkom 2019. reklo je da će Intel dobiti potporu od milijardu dolara za izgradnju tvornice čipova od 11 milijardi dolara, iako u to vrijeme Intel nije potvrdio taj iznos.

U nedjelju je Intel rekao da će ulaganje iznositi 10 milijardi dolara i započela je prva faza gradnje.■

Godina 14

Broj 30