3-10 - Divrej Tora - Behukotaj 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 34

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Za pravednu se osobu smatra da "hoda" jer ide korak po korak i to je put kojim "jedna zapovijed vodi drugoj"... a svakome tko svakog dana "othoda" na višu razinu, obećan je Olam Haba (Svijet koji će doći).

Ljudski instinkt da ide naprijed, da razvija karijeru, da postiže ciljeve - ponekad se čini beskrajnim. Doista, to je jedan od najjačih motiva da se čini, stvara i djeluje. Nema sumnje, ovo je važna osobina koja pomaže ljudima da postignu stvari koje inače ne bi postigli. Rabbi Nachman iz Breslova tu je osobinu vidio kao suštinu ljudske duše.

Napredak nije samo ići iz jedne situacije u drugu. Osoba ne bi trebala ostati onakvom kakva je bila kad se rodila. Ona mora steći znanje, unaprijediti svoje osobine, naučiti funkcionirati u ljudskom društvu, prepoznavati vrijednost drugih te iskusiti i cijeniti duhovnost i svetost. Sposobnost da se ide naprijed i instinkt za napredovanjem simboli su čovjekove svrhe - ne biti zadovoljan onime što je već tu, već uvijek željeti više.■

Zagreb, 1. lipnja 2024. - 24. ijara 5784.

Paraša Behukotaj

Broj 34

divrejtora@gmail.com

(Vajikra 21,1-24,23)

B-g daje obećanje da će, ukoliko narod Izraela bude držao Njegove zapovijedi, oni uživati materijalno blagostanje i boraviti u sigurnosti u svojoj domovini. No, On također iznosi i oštar "ukor" upozoravajući na egzil, progonstvo i druga zla koja će ih zadesiti ukoliko odustanu od svog saveza s Njime.

Pa ipak, "čak i kada će biti u zemlji njihovih neprijatelja, Ja ih neću odbaciti; niti ću ih ikada tako zamrziti da uništim i prekinem Svoj savez s njima; jer Ja sam Vječni, B-g njihov."

Paraša završava pravilima o tome kako izračunati vrijednost različitih vrsta zavjeta učinjenih B-gu, te micvom o davanju desetine.■

B’’H

Alija po alija

Kohen - prva alija - 13 p'sukim (25,1-13)

Ako držimo Toru i micvot, onda će

Vječni pružiti blagotvornu, pravovremenu kišu i obilne usjeve. Prinos s polja bit će tako obilan da će se svaka poljoprivredna sezona stapati sa narednom. I imat ćemo obilje hrane - na svojoj vlastitoj zemlji.

"Ako hodite putem mojih propisa ..." Raši kaže da ovo nije samo još jedan način da kažemo "držite micvot", već to upućuje na naš zadatak da budemo zaokupljeni načinom života Tore & micvot. Jedan drugi komentator ukazuje na riječ "hoditi" i kaže da je nedostatno samo "nepomično stajati" u okružju micvot, već da čovjek mora stalno napredovati prema većim duhovnim visinama.

Poljska stabla će davati svoje plodove. Raši kaže da se to odnosi na ona stabla koja nisu voćke, koja će uroditi plodovima kada B-g da svoj puni blagoslov.

Jedan od komentara objašnjava zašto se Raši udaljava od jednostavnog značenja pasuka. Kada se za voće kaže (blagoslov) Bore Pri HaAdama, ta je braha valjana, jer voće raste na drveću koje raste iz zemlje, i tada je redoviti urod uključen u prethodni izraz "i zemlja će dati svoj prinos". Ovaj izraz koji se odnosi na drveće je suvišan, osim ako to nije ovako kako Raši kaže.

Gemara kaže da Im b'hukotai telehu predstavlja više nego samo navođenje činjenica: ako ovo, onda ono; ako ne ovo, onda nešto drugo.

Gemara kaže da HaŠem od nas traži, moleći nas, da držimo micvot i da se udubimo u Toru. Ako On to traži, kako možemo ne učiniti ono što On želi - On nas je stvorio, On nas je postavio na ovaj svijet.

Obećanja o prosperitetu iz početnih p'sukim parše dana su za Židove koji žive u Erec Jisraelu. Ista se pogodba, očito, ne odnosi na one koji žive u huc laarec. To kaže Torat Kohanim, analizirajući riječ - b'arc'hem. Ovo je doista čudesno i daje mnogo materijala za razmišljanje. Ako ćete slijediti Moje zakone i micvot, kaže B-g, tada ćete biti blagoslovljeni mnogim dobrima - ako živite u Erec Jisraelu. Ako živite izvan Izraela, B-g i dalje očekuje poštivanje Tore i micvot, ali ne obećava prosperitet i mir zbog toga.

Im b'hukotai telehu… Ako ćete ići po Mojim uredbama ... lalehet, ići, podrazumijeva kretanje, konstantno kretanje prema gore - nema stagnacije u služenju B-gu. - Chidushei HaRim

Levi - druga alija - 5 p'sukim (25,14-18)

Daljnja nagrada (ili rezultat) za slijeđenje Tore i držanje micvot bit će mir i spokoj u zemlji (Izraelu). Oboje, prirodne katastrofe (divlje zvijeri), kao i ljudske neprijatelje, Vječni će držat na odstojanju. A kad se su-

sretnemo s našim neprijateljima, B-g će nam dati moć da ih silno pobijedimo. Ako se budemo držali svog dijela pogodbe (da tako kažemo), bit ćemo blagoslovljeni plodnošću i B-g će se držati Svog saveza s nama.

Zamijetite kako postoji obećanje o miru u zemlji i obećanje da će uništiti neprijatelja svojom moći. Čini se da se mir u ovom kontekstu ne odnosi na naše neprijatelje; on označava mir među Židovima. Vanjski neprijatelji mogu i dalje postojati, no nama je obećana sposobnost da ih porazimo.

Obećanja o blagoslovima u ovom prvom dijelu sedre dolaze u dva oblika: ne samo poljoprivrednom i vojnom, već prirodnom i suptilnom s jedne strane i otvorenom i očitom, s druge strane. Blagotvorna i pravovremena kiša - puno hvala. Obilata žetva - puno hvala (čovjek bi se ponadao). No kiša i rast usjeva dio su prirode. S druge strane, veličina obećanog vojnog uspjeha naizgled je čudesnija. Ipak, priroda se također sastoji i od vremena bez kiše, od suše i propalih usjeva. Tako je neusporediv uspjeh u poljoprivrednom smislu uistinu čudesan.

Š'liši - treća alija - 37 p'sukim(26,10-46)

Najduži Šišli u Tori.

Ova alija započinje s posljednja četiri p 'sukim "dobrog" dijela - obećanja za naše ispravno ponašanje prema Tori. B-g će biti s nama. On nas je izveo iz Egipta, slomio jaram našeg ugnjetavanja i izveo nas uzdi-

gnute glave.

Ova alija sadrži "tohaha", jedan od dva odlomka Tore u kojima se nalazi iscrpna opomena narodu, koja upozorava na strašne posljedice koje će proizaći iz nepoštivanja Tore i micvot. Zbog toga što je tako bolno čuti ove strašne riječi – posebno kada znamo koliko su se često ostvarivale – razvio se običaj da ovaj dio čitamo tišim glasom. Sramimo se što nam B-g treba zaprijetiti na tako upečatljiv način. Bilo je vremena kada nitko nije želio upitnu čast primanja ove alije. Danas je minhag da se pozove rabina, gabaja ili samog baal korea na ovaj odlomak. Tohaha je uvijek uključena u samo jednu aliju koja počinje i završava u "veselijem" tonu. To je razlog za znatno različitu raspodjelu redaka unutar alijot ove sedre. (Gotovo polovica p’sukim ove sedre nalaze se u ovoj aliji.)

S druge strane, ima onih koji ne odobravaju običaj čitanja tišim glasom, jer trebamo voljeti prijekor, budući da nam pomaže da ispravimo sami sebe. No, većina slijedi običaj čitanja Tohaha tišim glasom. Oni koji čitaju Toru trebali bi biti na oprezu da ne čitaju pretiho kako bi se moglo dobro čuti i ne prebrzo da bi se pravilno čulo.

Značajna tema tohaha je veza između držanja zakona šmite i zadržavanja zemlje u našem posjedu. Uvijek moramo biti svjesni da mi Erec Jisrael ne zadržavamo bezuvjetno. Pred nama je jasno opredjeljenje i odgovornost da držimo Toru i ispunjavamo micvot kao pojedinci i kao zajednica. Šmita je zapovjeđena u pre-

thodnoj sedri. U ovotjednoj sedri, predstavljene su nam strašne posljedice nepoštivanja ove važne micve.

Stalno se navode tjelesne i duhovne koristi od poštivanja micvot, te ono suprotno za njihovo zanemarivanje. Ova kombinacija obećanja dobroga i prijetnje lošim, zajedno sa sveukupnim micvot Tore, čini savez između B-ga i Izraelskog naroda na Sinaju kroz Mošea.

Jaakov je u Tanahu napisano s vav 5 puta (jednom u ovotjednoj sedri i četiri puta u Jirmijahu).

Raši ističe da Elijahuovom imenu vav nedostaje pet puta. Kao da Jaakov uzima zalog od Elijahua kako bi jamčio da će na kraju on objaviti dolazak Mošijaha.

V'zaharti et briti Jaakov v'af et briti Jichak v'af et briti Avraham v'haarec ezkor: (Vajikra 26,42)

B-g će se sjetiti saveza s Jaakovom i s Jichakom i s Avrahamom… Midraš Raba kaže da riječi et u navedenoj frazi kod svakog od avot uk-

ljučuju također i imahot. Ako je tako, pita Admor iz Gura zt”l, gdje je četvrta majka? On odgovara da je četvrta Rahel, a Tora nam je već rekla da se B-g nje sjeća, kao što kaže:

Vajizkor Elokim et Rahel (Breišit 30,22)

R'YMP ističe nekoliko razlika između dviju tohahot u Tori. Prva tohaha dio je sinajskog saveza i stoga je sadržana u B'hukotaj, koja se čita neposredno prije Šavuota. Druga tohaha je u Ki Tavo jer je dio doživljaja Arvot Mo'av. On također ističe da prva tohaha završava s obećanjem o otkupljenju koje je dio tohaha. Druga ne. Tek u sljedećoj sedri imate obećanje Geule. Prva ide redom - ako ne slušate, onda će se dogoditi to i to. A ako i dalje ne slušate, onda će biti gore. A ako ... onda još gore. Druga tohaha je niz prijetnji i kazni, jedna za drugom. Prva tohaha odnosi se na uništenje prvog Beit HaMikdaša i progonstvo koje je uslijedilo; druga na ono drugog Beit HaMikdaša. Prvi tohaha došla je od B-ga preko Mošea; druga je

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

došla od Mošea.

R'vi'i - četvrta alija - 15 p'sukim(27,1-15)

Pri zavjetovanju sredstava za Mikdaš, moguće je ponuditi "vrijednost" osobe. Tora navodi iznose za pojedince ovisno o spolu i dobi. U slučaju kada je donator siromašan, kohen može umanjiti taj iznos.

Ako netko zavjetuje za Mikdaš životinju koja ispunjava uvjete za korban, on tu životinju ne smije zamijeniti ili otkupiti (čak ni životinjom veće vrijednosti). Ako on to pokuša učiniti, tada su obje, i ona prva životinja i njezina zamjena (t'mura) posvećene za Mikdaš. Životinju koja nije prikladna za žrtvenik kohen treba procijeniti, a potom se ona može otkupiti dodavanjem 1/5 njene vrijednosti.

Zapravo, dodaje se 1/4 iznosa, tako da dodani iznos postaje 1/5 od ukupno plaćenog iznosa. Npr. životinja je procijenjena na 100 šekela. 1/4 od toga je 25. Dodajte to osnovnom iznosu i osoba mora platiti 125. 25 kojih je dodao je 1/5 od 125. Ovako homeš funkcionira u svim situacijama koje to traže.

Osoba također može ponuditi vrijednost kuće [354, A116 27,14], i u tom slučaju kohen (stručnjak za nekretnine) određuje njezinu vrijednost i kuća se može otkupiti dodavanjem 1/5.

Ako je, primjerice, darivanje vrijednosti muškog djeteta u dobi između 5 i 20 godina jednako zalogu od 20 šekela, zašto jednostavno ne donirati 20 šekela? U čemu je smisao nazivanja određenih iznosa kao

"vrijednosti" osobe?

Dio odgovora djeluje sasvim očito. Mi se psihički mnogo snažnije povezujemo s davanjem vrijednosti osobe za Beit HaMikdaš, nego što bismo to s pukom novčanom vrijednošću. A posebno ako smo ta osoba mi sami ili nama voljena osoba. Suvremena psihologija prikupljanja sredstava uzima u obzir tu ideju. Usporedite emocionalnu vezu s davanjem, recimo, $100 u dobrotvorne svrhe, i davanjem tih istih $100 ali pod nazivom "udomljavanja djeteta" na određeno vremensko razdoblje. Iznos novca je jednak. No emocionalni odgovor je posve drugačiji. Motrenje micvi

Zapazite neobičnu, gotovo jedinstvenu prirodu t'mure (zamjene jedne životinje drugom svetom životinjom). Općenito, kada Tora nešto zabranjuje, smatra se da pojedinac krši tu zabranu kada čini ono što je bilo zabranjeno. On ne smije kuhati meso zajedno s mlijekom. To predstavlja prekršaj. Ne smije se krasti. Krađa je prekršaj. Itd. Itd. Ne smije se nekom životinjom zamijeniti posvećenu (koja je prikladna za žrtvenik). Ali on to ne može učiniti. Pokušaj zamjene propada. Sveta životinja je i nadalje sveta. Dakle, u ovom slučaju, nije učinjeno ono što je zabranjeno. Jer se ne može učiniti. Sam pokušaj je dakle prekršaj. To je vrlo neobično. (Pored toga što je taj pokušaja zamjene propao, on sa sobom nosi i dodatnu kaznu time što nova životinju također postaje sveta.) I - t'muru se može kažnjavati s makot (bičevanjem), što je čini još neobičnijom, jer nije počinjen nika-

kav čin. Zabrana koja ne uključuje nikakav čin rijetko je kažnjiva od strane građanskih sudova. Niti se prekršaj za koji postoji kazna dodatno kažnjava s makot. Hamiši - peta alija - 6 p'sukim –(27,16-21)

Ako osoba posveti vrijednost svoje imovine za Mikdaš, kohen će je procijeniti na temelju kvalitete i broja godina do sljedećeg Jovela. Nju se zatim može otkupiti dodavanjem jedne petine. Ako osoba nije otkupila zemlju, Jovel je ne oslobađa u korist te osobe, već umjesto nje za Mikdaš kao posvećenu nekretninu. Isto vrijedi ukoliko su službenici u Mikdašu prodali nekretninu prije otkupa. Na Jovel ona se vraća Mikdašu Šiši - šesta alija - 7 p'sukim(27,22-28)

Ako imovina o kojoj se radi nije nasljedna, već kupljena, tada su pravila drugačija. Zemljište se procjenjuje na isti način, ali se ono na Jovel vraća svojim prvobitnim vlasnicima, a ne Mikdašu

Prvine su automatski posvećene za žrtvenik; ne smije ih se posvetiti kao neki drugi korban. Ovo pravilo da se jedna svetost ne zamjenjuje drugom, odnosi se i na druge kategorije korbana

Ne-košer životinja donirana Mikdašu se prodaje.

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Ako nešto bude posvećeno za Mikdaš (a ne vrijednost toga), to se ne može otkupiti, ono ostaje sveto.

Š'vi'i – sedma alija - 6 p'sukim(27,29-34)

Posvećena imovina odlazi kohanim. Osoba koja čeka izvršenje smrtne kazne ima status "herema" (neotkupive stvari). Desetina od zemlje (ovdje se odnosi na maaser šeni) je sveta, nju treba (ili pojesti u Jeruzalemu ili) otkupiti.

Desetinu od životinja (krava, koza, ovaca) treba odvojiti brojanjem svake desete, bez obzira na odlike životinje. Te su životinje svete i mora ih se jesti samo u Jeruzalemu i u uvjetima obredne čistoće. Maaser b'hema se ne može otkupiti. Prekršaj ovog pravila dovodi do toga da se obje životinje smatraju svetima.

Još par stvari o maaser b'hema.

(Najmanje) Dvije značajne razlike između maasera kod usjeva i kod životinja:

Kod usjeva vi sakupite svoj prinos i odvojite desetinu, po mogućnosti od najboljeg usjeva. Kod životinja vi postavite novorođene životinje tako da jedna po jedna prolazi kroz uski prolaz u njihovom ograđenom prostoru; vi brojite i desetu proglašavate za maaser. Vi ne birate koja je životinja maaser. Koja god "prođe ispod vašeg štapa" deseta, to je ta. (Tako je i za 20., 30., itd.) To može biti potencijalni dobitnik plave vrpce na okružnom sajmu ili može biti koščata, bolesna, mršava životinja.

Kod usjeva, ako t'ruma nije odvojena iz sakupljenih usjeva, čita-

va je količina tevel i zabranjena je za jelo. Sva desetina mora se odvojiti prije nego li se ostatak smatra prikladno pripremljenim. Kod životinja, ako netko, recimo, ima 10 novoojanjene janjadi, a ne izvrši micvu maaser b'hema, on je onda propustio napraviti micvu, ali su svih 10 janjaca "košer" i dopušteni. Maaser b'hema je gotovo poput dobrovoljne micve.

I za razliku od b'hora (koji je gore spomenut), koji postaje svet u trenutku rođenja - bez obzira na to da li vlasnik objavi kadoš (što bi trebao učiniti). U svakom slučaju, ono je kadoš. Nije tako s maaser b'hema. Životinja nije sveta sve dok vlasnik ne učini primjerenu proceduru i proglasi životinju svetom.

29 novorođenih - samo 2 će biti maaser

"Ovo su micvot ... na Sinaju." Ovim završnim pasukom sedre (i knjige Vajikra), završava odlomak koji je bio započeo prvim retkom B'hara, uo-

bičajenim partnerom sedre B'hukotai.

HAZAK HAZAK V'NITHAZAK

Uobičajeno je da zajednica stoji kod čitanja završnog pasuka svake knjige Tore. Čini se da ovo ne izaziva snažno negodovanje koje postoji za Aseret HaDibrot. Onaj koji čita Toru posljednje riječi čita dramatično, signalizirajući zajednici da odgovori sa "Hazak, hazak, v'nithazak" (Snažni, snažni i budimo osnaženi). Iako se čini da većina ljudi kaže v'nithazek, ispravnije je reći, na osnovu Šmuel Bet 10,12 - odakle se čini da potiče ovaj uzvik, v'nithazak

Onaj koji čita zatim ponavlja tu frazu. Neki kažu da onaj koji primi aliju ne bi smio izgovoriti tu frazu, jer bi to predstavljalo prekid između čitanja Tore i njegove zaključne braha, ili možda da je on taj kojemu zajednica kaže Hazak

Smatra se posebnom čašću primiti ovu aliju koja dovršava knjigu.■

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja crta dobrote

Tarjag - 613 zapovijedi

350. Odbij standardni odbitak: Obaveza da se izračuna standardna vrijednost neke osobe

Ako se netko obaveže B-gu za vrijednost živog bića ... (Levitski zakonik 27,2)

351. Razmjena: Zabrana da se zamijene posvećene životinje

Neće ga zamijeniti niti nadomjestiti ... (Levitski zakonik 27,10)

352. Dajem dva puta po deset za pet: Obaveza da se obje životinje, novu i prvotnu tretira kao posvećene

... i jedno i drugo biti će sveto. (Levitski zakonik 27,10)

353. Procjena: Obaveza da se dâ procijenjena vrijednost životinje

... bit će prema kohenovoj procjeni. (Levitski zakonik 27,12)

354. Kada je hipoteka veća od vrijednosti kuće: Obaveza da se doda jedna petina kada se radi otkup kuće

... dodat će petinu ... (Levitski zakonik 27,14)

355. To niste očekivali: Obaveza da se polje otkupi za njegovu nominalnu vrijednost

... vrijednost će mu biti utvrđena prema tome koliko se može posijati ... (Levitski zakonik 27,16)

Sefer Hamicvot Hakacar

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

42. Negativna je zapovijed da ne uskratiš še'er, k'sut ili ona vlastitoj ženi

kao što kaže Pismo, njenu hranu, njenu odjeću, i njena supružnička prava on joj neće umanjiti. (Š'mot 21,10). Izraz še'er odnosi se na hranu; k'sut na odjeću, u uobičajenom smislu, a ona označava supružničku prisnost. Tkogod uskrati svojom voljom jedno od toga trojega, kako bi je uznemirio ili joj učinio nažao, krši ovu zabranu. Po zakonu učenjaka on prema njoj ima još sedam dužnosti, a to su: isplata glavnice bračnog ugovora [u slučaju razvoda ili smrti], da je liječi [ukoliko se razboli], da je otkupi [ako bude zarobljena], da je ukopa [kada umre], ona ima ostati u njegovoj kući sve vrijeme svog udovištva i uzdržavati se od njegove imovine, njegove kćeri

356. Imate svoj ašam u Mojim šelamim!: Zabrana promjene vrste žrtve

Prvinu koja je od stada sama po sebi odvojena za B-ga nećete posvećivati ... (Levitski zakonik 27,26)

357. Stavite ga u herim: Obaveza da se kohenu da propisano vlasništvo

... svaka izuzeta stvar bit će najsvetija B-gu. (Levitski zakonik 27,28)

358. Nije za prodaju: Zabrana prodaje herima

... ne smije se prodati ... (Levitski zakonik 27,28)

359. Sve transakcije su konačne: zabrana otkupljivanja herima

... i ne može se otkupiti ... (Levitski zakonik 27,28)

360. Maaser behema: Obaveza da se odvaja desetine od životinja

Desetina će biti sveta B-gu. (Levitski zakonik 27,32)

361. Muu: Zabrana otkupljivanja životinja odvojenih za desetinu

... ne može je se otkupiti. (Levitski zakonik 27,33)■

imaju se uzdržavati od njegove imovine nakon njegove smrti sve dok se ne zaruče, te pravo njezinih sinova kojima je on otac na bračni ugovor [da naslijede u njemu navedeni iznos, prije nego li se ostatak očeve imovine podijeli s braćom od druge majke na jednake dijelove]. Prema zakonu učenjaka on ima pravo na [plod] rada njenih ruku, u zamjenu za njezinu hranu; i plod ili prihod od njene imovine za njenog života, u zamjenu za obavezu da je otkupi [iz zarobljeništva ako bude neophodno]. On stječe pravo na sve što ona pronađe, kako bi se izbjeglo neprijateljstvo [među njima], te on postaje njen nasljednik, u zamjenu za obavezu da joj organizira pogreb. Muškarac također ima dužnost da uzdržava svoje maloljetne sinove i kćeri.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako vrijeme.■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rab i Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 27 – Stvari kojima se ne smije rukovati na šabat

Zabranjeno je rukovati posuđem čija uporaba je zabranjena (vidi 308, 47.) ili koje se nikada nije koristilo, čak niti tokom tjedna, osim za posebne namjene koje nisu dopuštene subotom (308,1.19.). Pribor koji se obično koristi za namjene koje su zabranjene subotom može se koristiti u dopuštene svrhe ili ga se može premjestiti ako vam je potrebno mjesto na kojem se nalazi, ali se inače ne smije rukovati s njima (308,34.14.16.49.51.; 309,3.5.; 310,7). Drugim vrstama posuđa i njihovih dijelova (vidi 308,8) može se rukovati kad god postoji razlog za to (308,4), čak i ako su vrlo velike ili teške (308,2). Knjigama (vidi 308,33.50.), hranom (vidi 308,27-32; 310,2; 322,5) ili priborom u kojem se nalaze (vidi 308,5) može se rukovati čak i bez posebnog razloga (308,4). Neprerađenim predmetima, poput npr. kamena, ne smije se rukovati čak ni za potrebe korištenja, osim ako nisu bili odvojeni prije subote za redovitu uporabu (vidi 303, 19; 308,7.10, 17.20-26.38.45; 311,8) ili su bili dio pribora (vidi 309,2). Odbojnim stvarima može se rukovati ako je to nužno da bi ih se riješilo (vidi 279,6; 308,34-37; 310,1; 338,8). Životinjama se može pomoći da se kreću, ali ih se ne smije podizati (vidi 306,1; 308, 39-41; 309,1). U vezi pomicanja mrtvog tijela pogledajte 311,1-7.

Ako se posuda razbije, čak i subotom, dijelovima se smije rukovati ako su još uvijek upotrebljivi ili ako bi bilo opasno da ih se ne ukloni, ali ako ih njihov vlasnik odbaci, ne smije se njima rukovati; vidi 308,68.11-13.15-16.18.52. Zabranjeno je rukovati hranom koju je vlasnik stavio na stranu prije subote jer još nije bila podobna za jelo (vidi 310,2-5), ili hranu koja nije postojala ili nije bila dostupna kad je počeo šabat (vidi 279,1; 322,1-3; 324,6). Slično tome, priborom koji je namjerno zabranjen (na primjer, upaljenom lampom) kada je šabat započeo, ne smije se rukovati čak ni nakon što to postane dopušteno (na primjer, nakon što se lampa ugasi); vidi 279,15. O stvarima koje stignu izvan šabatnih granica vidi 307,14.

Čak i kada je zabranjeno rukovati predmetom, dopušteno je da se do-

takne ili da se rukuje stvarima koje su u dodiru s njim čak i ako se on time pomiče; vidi 308,3.42-43 i 311,1.8-9. Ako je predmet kojim je zabranjeno rukovati stavljen povrh dopuštenog predmeta koji pripada istoj osobi s namjerom da ostane tamo tijekom šabata, rukovanje dopuštenim objektom postaje zabranjeno (vidi 309,4), osim ako nisu važniji dopušteni predmeti također na njemu od prije šabata (vidi 310,8-9); ali ako takva namjera nije postojala, dopušteni predmet se može premještati tako da izazove da zabranjeni predmet padne s njega ili se može maknuti sa zabranjenim predmetom još uvijek na njemu ako vam je potrebno to mjesto (277,3; 279,1-2; 308,27; 309,3-5; 310,7; 311,8).

Predmet se ne smije stavljati tamo gdje će na njega na šabat pasti zabranjeni predmeti, osim ako nije tamo stavljen prije subote (vidi 265,3-4, 266,9, 305,19, 310,6, 335,4, 338,8); no dopušteno je prekriti zabranjeni predmet posudom (vidi 310,6; 322,1; 338,7).

Velike količine hrane ne smije se premještati, osim ako prostor nije potreban za vjerske potrebe ili je potrebna hrana za goste; vidi 333,13 i 338,7. Hrana se ne smije prenositi na uobičajeni način, osim ako nije potrebna za goste (vidi 323,5), a vrlo velike količine vode ne bi trebalo izvlačiti (vidi 338,6). U vezi spašavanja hrane da se ne prolije pogledajte 314,11 i 335,1-3.5. ■

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Što donosi opraštanje?

Da li priznanje i kajanje sa sobom nužno donose izmirenje? U prokletstvima Vajikra 26, Tora opisuje kako će ljudi nakon početnog kažnjavanja priznati svoje grijehe. Međutim, iznenađuje da nam tekst govori da ovo ne vodi do opraštanja, već udvostručuje kaznu! Kako to da Hašem odbacuje pokajanje nacije?

• Dok R. Yitzchak Arama sugerira da pokajanje naroda nije bilo iskreno, Ibn Ezra tvrdi da tekst zapravo ne znači da ih je Hašem nastavio i dalje kažnjavati. Jesu li te reinterpretacije u skladu s osnovnim značenjem stihova? Čime možete poduprijeti svako od tih gledišta? Što je obilježje iskrenog odnosno neiskrenog pokajanja?

• R. Avraham Saba preferira ostati pri doslovnom čitanju teksta i tvrdi da je pretpostavka da pokajanje mora otkloniti kaznu jednostavno pogrešna. Smatrate li ovu

tvrdnju teološki problematičnom? Zašto da ili zašto ne?

Autobiografski paršanut (paršanut = pisanje komentara na paršu)

Pokušavajući utvrditi kada je bilo ispunjeno proročanstvo da će ljudi priznati svoje grijehe, ali će i pored toga dalje biti kažnjavani, R. Avraham Saba je razmatrao svoje doba. Židovi iz Castille, koji su u izgnanstvu u početku živjeli poput kraljeva, bili su protjerani u Portugal, a odatle ponovno u okolne arapske zemlje. Ti su Židovi bili pravedni ljudi, koji su više puta priznali svoja nedjela, ali su svejedno neprestano trpjeli.

Možete li se sjetiti drugih slučajeva u kojima su komentatori događaje iz vlastitih epoha nalazili u Tanahu? Evo nekih primjera:

R. Chasdai Crescas na egipatsko ropstvo gleda kao na nevolju iz ljubavi. On time pokušava utješiti potlačene svoga vremena nagovještavajući im da i njihovo progonstvo potječe iz ljubavi, a ne, kao što to tvrde suvre-

meni kršćani, iz kazne.

R.A. Saba iščitava prisilno odvođenje Ester u kraljevu palaču u svjetlu prisilnih preobraćenja portugalskog židovstva njegovog vremena.

U. Cassuto prikazuje Jitroa kao diplomatskog vođu koji dolazi u posjet Mošeu kako bi priznao novi narod koji je upravo izronio iz ropstva i pridružio ga ligi nacija. Na to su najvjerojatnije utjecali događaji iz njegovih dana - uspostavljanje Države Izrael i nada da će na sličan način dobiti priznanje od susjednih zemalja.

Mnogi srednjovjekovni španjolski egzegeti, koji su sami bili dvorski Židovi i u dobrim odnosima sa svojim monarsima, takve su odnose iščitavali još u Megilat Ester, prikazujući Ahašveroša kao pozitivnu ličnost koja je s naklonošću gledala na židovski narod.■

Odjeljak Tore prvo govori o dobru koje će zadesiti židovski narod, ako budu ispunili svoju zadaću da budu svjetlo narodima, a zatim govori o tome što će se dogoditi ako ne budu. Nažalost, drugi dio parše puno je više dio židovske povijesti nego prvi.

Ovaj je odlomak u biti popis kazni, ili možda posljedica, ako židovski narod odluči ne držati Toru.

U današnje vrijeme, kao što sam već spomenuo, ideja o kažnjavanju kako bi se ljudi promijenili izašla je iz mode; razumljivo da je tako. Ljudi bi se mogli površinski promijeniti ako ih prisilite da nešto učine. Ali promjena neće biti istinska, smislena ili trajna. Dakle, ako B-g želi površno popustljive, ali duboko u sebi skeptične, čak i ogorčene, 'sluge', onda je strah od kazne vjerojatno pravi put. Ali osobno, ne vjerujem da je to ono što B-g želi od ljudskih bića.

Dakle, o čemu se onda radi u ovom dijelu?

Prije sam bio spomenuo da sam, kad sam bio vrlo mali, bio u restoranu sa svojim pokojnim ocem. Primijetio sam hobotnicu na jelovniku i rekao da zvuči odvratno. Moj otac je odgovorio da kako mogu znati da je odvratno ako je nikad nisam probao? Odgovorio sam, kako bi hobotnica mogla biti išta drugo osim odvratna…….. pogrešan odgovor. Naručio mi jelo i inzistirao da ga barem probam. Probao sam prvi komad, istrčao van i povratio na ulici. Time sam dokazao svoju tvrdnju da je hobotnica bila odvratna!

Na stranu pitanja o košeru, načelno se slažem sa svojim ocem. Kad sam imao sedamnaest godina, popio sam tri četvrtine boce jeftinog viskija i povraćao sam četrdeset osam sati. Petnaest godina povraćalo bi mi se na sam miris viskija. Ili sam barem tako mislio. Moj dobar prijatelj potaknuo me da pokušam ponovno u svojim tridesetima. Inzistirao je da pomirišem viski. Eto, nisam povraćao kao što sam bio siguran da hoću. Probao sam gutljaj i nije bilo tako loše kao što sam očekivao. Polako, ali sigurno (na bolje ili na gore!), vratio sam se ispijanju viskija i sada mi je to postalo veliko zadovoljstvo. Mom prijatelju je trebalo dosta da me natjera da ga isprobam – i bio je uporan. Ali kad jesam, pronašao sam novu radost u životu.

Ovdje je u igri jedan princip. Mi ljudska bića ne znamo uvijek što je najbolje za nas dok to ne isprobamo. Ali budući da smo uvjetovani i stvaramo pretpostavke, često nismo voljni pokušati. Pa kako da se natjera-

mo da probamo nešto novo kada smo uvjereni da to ne želimo?

Mislim da je to poanta Tore. Na površini, biti dobar ne izgleda uvijek vrijedno toga. Obično to ne donosi trenutno zadovoljstvo. I tako, prepušteni sami sebi, ljudi neće uvijek tako činiti. Ali stvorite posljedice i barem ćete navesti ljude da to isprobaju. A teorija je da će, nakon što dosljedno pokušaju biti dobri, vidjeti da u tome uživaju puno više nego u ispunjavanju svake niske želje koja naiđe. Možda to nije za svakoga, ali vjerujem da u tome postoji čvrsta logika. Taj koncept se u judaizmu naziva lo lišma ba lišma. Osoba koja čini nešto iz pogrešnih razloga, na kraju će to činiti iz ispravnih. O tome se, dakako, može još mnogo toga reći.

Koncept lo lišma ba lišma jest da osoba koja čini nešto iz pogrešnih razloga, na kraju će to činiti iz ispravnih razloga

Uvijek će biti situacija s hobotnicom – situacija u kojima su ljudi toliko uvjereni da ne mogu uživati radeći ono ispravno da će biti ogorčeni bez obzira na sve. Ali, u cjelini, uspostaviti strukturu koja inzistira na tome da ljudi iskušaju užitak dobrote moglo bi osigurati da više ljudi na kraju vidi njezinu vrijednost na duge staze.

Šabat šalom.■

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Tora knjigu Vajikra završava na vrlo oštar i uznemirujući način. Ona do u detalje opisuje negativnu stranu Židovske jedinstvenosti i njegove posebne uloge u ljudskim odnosima. Židovski je narod blagosloven iznad svih drugih, ali su za njega određeni i vrlo strogi standardi. Iako je nama običnim smrtnicima u našem umu teško logično opravdati događaje u 1900 godina egzila muka i progona, na Nebu je nekako sve ono što nam se dogodilo opravdano i nužno. Svakako nije ugodno prisjetiti se teškoća naše povijesti. Možda upravo zbog toga Židovska povijest danas ostaje relativno zanemareni predmet u mnogim Židovskim školama. No, kada uključimo predviđanje onoga što će se Židovskom narodu dogoditi, opisano ovako detaljno kao u ovotjednoj parši, onda to postaje vrlo poučno.

Nije samo sadržaj tog predviđanja toliko zapanjujuć – silna točnost događaja koji će zadesiti Izrael jednako je tako zadivljujuća i iznimna. Ramban je, prije gotovo tisuću godina, ustvrdio da kada bi netko mo-

gao predvidjeti i točno opisati događaje koji će se zbiti stotinama godina kasnije, tu bi se osobu smatralo za enormno talentiranog i velikog proroka.

Što ćemo reći devetsto godina nakon što je Ramban podrobno objasnio Mošeovo proročanstvo, u vezi sudbine i događaja koji će zadesiti Izrael tijekom njegovog povijesnog putovanje kroz ljudsku civilizaciju. Čovjek bi morao biti izuzetno pristran ili tup i neupućen da ga riječi koje se pojavljuju u ovotjednoj parši ne ispune strahopoštovanjem.

Mi smo drugačiji i težak narod. Taj naš opis isijava iz gotovo svake parše Tore. Imamo posve drugačiju i tešku povijest s kojom se trebamo povezati. To je u stvarnosti razlog što parša zalazi u tolike pojedinosti i uporna je u opisivanju tmurnih događaja Židovske budućnosti. Većina se ljudi vole uklopiti u masu i ne davati na velika zvona svoje različitosti i posebnosti. Svi mi žudimo za priznanjem, ali ne žele svi od nas biti tretirani kao poznate ličnosti sa svom pratećom psihološkom i emo-

tivnom prtljagom koju takav status uvijek sa sobom donosi.

Tora nam ne dopušta da ni na tren zaboravimo da mi jesmo poznate ličnosti na sceni svjetskih zbivanja –bilo to na dobro ili bolje. Moše tu istinu naglašava u svom opisu teškoća s kojima će se Izrael morati suočiti i nadvladati ih u svom budućem životu. Ironično je da je točnost Mošeovih riječi pomalo utješna jer nam na najživopisniji način potvrđuje jedinstvenost Židovskog naroda i istinu o njegovoj vjeri i Tori.

Vrlo je prikladno da na kraju parše zajednica ustane da osnaži sebe i druge u temeljnim vjerovanjima i držanju Tore i Židovskog života. Poznavati i vjerovati u našu priču znači približiti se našem Stvoritelju i Njegovoj Tori. Upravo kao što su se riječi parše u potpunosti ispunile, tako će se i blagoslovi Tore za nas zapisani i obećani nam aktualizirati u našim životima i u naše dane.

Šabat šalom ■

Rabbi Berel Wein:

Strana 10

Divrej Tora

Rabbi Yissocher Frand:

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Volim vas i nikad vas neću zamrziti

Ovotjedna parša sadrži prvu od dvije 'tohahas' (kazni) koje se spominju u Tori. B-g nas upozorava što će se dogoditi ne budemo li držali Toru. Nabrojena prokletstva su vrlo slikovita – i ako itko, nakon što je čuo za sve tragedije koje su zadesile židovski narod, dvoji u vezi emune (vjere u B-ga), mora samo pročitati ovo poglavlje i shvatit će da su se sva prokletstva na koja smo bili upozoreni nažalost ispunila. Nevjerojatni opisi, poput onog da žene moraju jesti vlastitu djecu kako bi preživjele, nažalost u naše su vrijeme stvarnost.

No, prije 'tohahas', postoji jedna prilično kratka parša sa 'braha' (blagoslovom) – što će se dogoditi budemo li držali micvos. Tora nabraja mnoge divne stvari. Obilovat ćemo u svemu, u zemlji će vladati mir, bit ćemo sposobni pobijediti naše neprijatelje, postat ćemo brojni - sve redom divne stvari.

I tada B-g obećava da će On živjeti s nama: "I postavit ću svoj Miškan među vama…" (Vajikra 26,11) (To je blagoslov koji, nažalost, nakon što 2000 godina nemamo Bejs HaMikdaš, ne možemo niti zamisliti; ali ogroman je blagoslov moći osjetiti B-žju svetost u našoj sredini.) No, taj isti stih koji započinje time kako će B-g postaviti svoj Miškan u našoj sredini završava riječima "…i nećete biti mrski mojoj duši" (v'lo sig-al nafši eshem).

Komentatori su zbunjeni ovim stihom: izgleda kao da on nema smi-

sla. Kada nam B-g govori o tome koliko nas voli i kada nam obećava sve 'brohos', je li to mjesto prikladno zaključiti riječima "nećete mi biti mrski?"

Zamislite mladića koji želi zaprositi djevojku. Nakon mnogo izlazaka, konačno je spreman postaviti veliko pitanje. On započinje, "Voljet ću te, pazit ću te, brinut ću o tebi…" i na kraju zaključuje, "i nećeš mi se gaditi." Zamislite… koliko dobro bi to prošlo?

To je, na prvi pogled, ono što ovaj stih govori. Riječi "sig-al nafši" imaju konotaciju nečega što izaziva gađenje i vrijedno je prezira. Što taj stih znači?

Vidio sam prekrasno objašnjenje u Šemen HaTov. On objašnjava da je predivna stvar kada se dvoje ljudi vole. No, nažalost, znamo da kada se dvoje ljudi koji su voljeli jedno drugo rastanu, nema veće mržnje od one koja tada nastane.

Uglavnom, ljudi koji se rastanu, nažalost, najbolji su primjer mržnje među ljudima. Ljudi koji su voljeli jedno drugo i dijelili sve, ali se, ne dalo Nebo, rastanu, uvijek su u ratu

jedno s drugim. Prečesto, to ode tako daleko da oni pokušavaju jedno drugoga uništiti. Ništa nije gore od ljubavi koja se pretvori u mržnju.

Ovaj stih kaže da B-g obećava da će voljeti i paziti i brinuti se o Židovskom narodu. Ipak, B-g zna da oni neće biti vjerni i da će ih morati istjerati iz Erec Jisraela. Mudraci i medrašim koriste se usporedbom s mužem i ženom koji se moraju odvojiti, kako bi objasnili B-žju potrebu da Židovski narod otjera iz njihove zemlje.

B-g nam zatim daje do znanja da kada se odvoji od nas – to neće biti gorki rastanak. Čak i tada, ja vas nikad neću zamrziti. Neću vas prezirati. Čak i kada vas budem morao otjerati i kada se budemo morali –da se tako izrazim – rastati, ja ću vas uvijek voljeti, nikad vas neću mrziti. To je najveći blagoslov.

Gemara u Sanhedrin (7a) daje upečatljiv opis: "Kada je naša ljubav bila snažna, mogli smo spavati i na oštrici mača, no sada kada naša ljubav nije snažna, nema kreveta dovoljno velikog da nas oboje primi."

B-g kaže da to neće biti slučaj onda kada On bude morao disciplinirati Židovski narod. On nas nikad neće mrziti. Uvijek ćemo biti posebni. To je posebna 'braha'. Iz tog razloga taj se stih nalazi među blagoslovima, a ne među prokletstvima.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Ephraim Buchwald:

Neobičan zaključak knjige Levitskog zakonika

Poznati mladi učenjak, rabi dr. Haim Angel, u svom nedavno izdanom djelu, A Synagogue Companion, nudi zanimljivo tumačenje strukture knjige Levitskog zakonika i njenog neobičnog zaključka. Otvarajući pitanje tog naizgled čudnog završetka knjige Levitskog zakonika, rabi Angel pita zašto, nakon blagoslova i prokletstava nabrojanih u 26. poglavlju, Tora zaključuje sa 27. poglavljem koje se fokusira na one koji žele posvetiti svoju 'vrijednost' Hramu, donirajući novac jednak njihovoj novčanoj vrijednosti na tržištu robova?

Rabi Angel sugerira da dva završna poglavlja knjige Levitskog zakonika predstavljaju dva jedinstvena modela odnosa između Izraela i B-ga. Tohaha, koju nalazima u 26. poglavlju, predstavlja odnos saveza između B-ga i naroda Izraela koji je sklopljen na gori Sinaj. Taj savez odražava odnos međusobnih obaveza

između Svemogućeg i Njegovog naroda.

Završno, 27. poglavlje, opisuje odnos koji nije odnos obaveze, već odnos ljubavi, dane dobrovoljno. To posebno posvećenje podvučeno je članovima židovske zajednice koji odlučuju svoju vrijednost, ili vrijednost svoje imovine, dati B-gu. Na taj način Židovi simbolično posvećuju svoje živote B-gu.

Ta osobito duboka poruka primjenjiva je također i u mnogim aspektima suvremenog života. U poslu i profesionalnom svijetu, sklapaju se savezi između poslodavaca i zaposlenika kako bi obje strane imale ekonomsku korist i postigle materijalni uspjeh. Taj uspjeh objema stranama omogućava da zarade za život i da imaju kruha na svom stolu. Iako su poslovni i fiskalni odnosi između poslodavca i zaposlenika te njihova međusobna odanost važni,

najefektivniji profesionalni odnosi su oni koji nastaju kada šef i zaposlenik istinski uživaju u davanju doprinosa, ne samo u poslu, već također i društvu i čovječanstvu.

U braku, i muž i žena uzimaju na sebe obvezu da podržavaju jedan drugoga u istini te da zajedno dijele nadu u to da će podići obitelj koja će svijet osvijetliti njihovim dobrim i plemenitim djelima. Taj odnos odgovornosti je najviše pojačan dubokim osjećajem međusobne ljubavi i poštovanja.

Ta dva jedinstvena modela odnosa između Izraela i B-ga koje nalazimo na završetku parše Behukotaj, služe kao najprikladniji zaključak knjige Levitskog zakonika, knjige koja je posvećena donošenju svetosti u svijet. Kako bi to činili djelotvorno, Židovi moraju najprije posvetiti sebe, a zatim cijeli narod, svo vrijeme služeći B-gu punog srca.

Nema značajnijeg ni efektivnijeg odnosa od onog u kojem je osjećaj odgovornosti i obveze pomiješan sa dubokim osjećajem ljubavi i posvećenosti.

Taj poseban odnos služi kao najprikladniji zaključak knjige o svetosti, knjige Levitskog zakonika.

Neka biste bili blagoslovljeni.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Mordechai Kamenetzky:

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Lekcije o zemlji

Ovog tjedna čitamo tohahu, opomene i dalekovidna upozorenja o katastrofama koje će zadesiti naš narod, gotovo kao prirodna reakcija na naša nedjela. Česta upotreba riječi tahas, što znači umjesto, podsjeća nas na quid pro quo koji nam je trebao pomoći razumjeti značenje nebeske odmazde. Da smo poslušali lekcije i shvatili poruku Nebeske opomene, tada bi možda židovski narod bio prognan samo jednom.

B-g ne traži odmazdu. On podučava. Daje nam teške testove koje moramo izdržati i nadamo se da kroz njih rastemo. Svaka kazna je proračunata lekcija, nešto iz čega možemo učiti.

Nije uvijek bilo tako. Sedamdesetogodišnje progonstvo u Babiloniji nije nas učinilo mudrijim i na kraju smo se vratili, ako ne vlastitim izborom, onda svojim pogrešnim djelima, u trajno progonstvo manje od pola tisućljeća kasnije. I unatoč kratkim predasima, tjelesnim i duhovnim, još uvijek smo raspršeni u dijaspori. Možda je vrijedno pogledati jednu odmazdu milo za drago, spomenutu ovaj tjedan, koja bi nam svima trebala poslužiti kao lekcija.

U dijelu Behar, koji je smo čitali prošlog tjedna, židovskom narodu je naređeno da zemlju ostave neobrađenom svake sedme godine. Nisu. Kao rezultat toga bili su prognani, a onda nam Tora govori: "Rastjerat ću vas među narode; izvući ću mač za vama; vaša će zemlja biti pusta, a vaši gradovi ruševine. Tada će zemlja počivati za svoje šabate tijekom svih godina svoje pustoši, dok ste vi u zemlji svojih neprijatelja; tada će se zemlja odmoriti i smirit će se za svoje šabate. Počivat će sve godine svoje pustoši, što god nije počivala za vrijeme vaših šabatnih godina kada ste boravili u njoj."

(Levitski zakonik 26:33-35)

Talmud u Šabos (33a) nam govori da će Hašemov cilj - da zemlja poči-

va - na kraju biti postignut. Ako ljudi ne dopuste zemlji da miruje dok u njoj žive, onda će ona počivati u njihovoj odsutnosti. Računica je zastrašujuće precizna. Bilo je sedamdeset subota koje je Izrael obeščastio prije i tijekom razdoblja Prvog hrama. Kako je babilonsko progonstvo trajalo sedamdeset godina, zemlja je dobila kompenzaciju za "odmor" koji nikada nije bio poštovan.

Ali pitanje je očito. Treba li zemlji odmor? Umara li se zemlja? Razlog za Šmita nije zemlja, već mi, da se odmorimo od ovozemaljskog svijeta muke i fizičkog rada, i da svoje postojanje prepustimo rukama Svemogućeg dok uživamo u Njegovim zapovijedima i proučavamo Njegove zakone. Zašto onda zemlja koja leži neobrađena u pustoši naših neprijatelja pomaže njoj ili nama? Kako se poruka Šmita podučava na taj način?

Peter Jennings u svojoj knjizi o 20. stoljeću priča priču o Tomu Sgoviu. Tom je rođen 1916. od roditelja imigranata koji su bili zaljubljeni u vizije Marxa i Engelsa, a jednakost koju su oni zagovarali došla bi pod komunističku vlast. Kao mladić Tom je bio aktivan u komunističkom pokretu, pridruživao se skupovima i prosvjedima, čak je bio i uhićen zbog raznih prokomunističkih aktivnosti.

Slijedeći sjajna izvješća liberala poput Georgea Bernarda Shawa, odbacio je sumorne opise života pod Staljinom od strane Hearsta i američkog tiska i žudio za Lenjinovom utopijom.

Obeshrabren siromaštvom ove nacije 1930-ih, Staljinov propagandni stroj ga je uvjerio da bi u Sovjetskom Savezu život bio blažen. Zapravo, trebao je dobiti besplatno obrazovanje na Institutu za umjetnost u Moskvi, nešto što niti jedan osiromašeni Amerikanac nije imao priliku steći u ovoj zemlji. Svojim se pri-

jateljima hvalio divnim obrazovanjem koje će mu Majka Rusija pružiti, besplatno.

Po dolasku su ga prebacili u hotel namijenjen političkim emigrantima, a život je bio težak, ali podnošljiv. No, u sljedećih nekoliko godina odlutao je iz svojih "sugeriranih" granica da vidi gorko siromaštvo i pijanu bijedu seljaka koji su navodno uživali u životu punim plućima. Suprotstavljajući to luksuzu vladajuće klase, počeo se žaliti. Njegov tajming nije mogao biti gori. Za nekoliko tjedana jedna ga je ruka potapšala po ramenu i bio je uhićen, žrtva Staljinovih čistki. Nekoliko dana kasnije prebačen je u Sibir kako bi sljedeće četiri godine proveo čameći u jednom od Staljinovih logora za prisilni rad. Ali njegovo najveće pomirenje došlo je kad mu je jedan zatvorenik rekao da, iako su sredstva bila nesretna, je on ostvario svoje ciljeve. "Došao si ovamo zbog obrazovanja? Pa, dobivaš ga! Završio si Akademiju Gulaga. I naučio si više o ljudskoj prirodi nego što ćeš ikada naučiti na Oxfordu ili Cambridgeu. Ovdje si naučio zašto komunizam nikada neće uspjeti! Jer on neće promijeniti ljudsku prirodu!" Ljudi nisu držali Šmita. Smatrali su da sami znaju tko kontrolira budućnost. Šmita je tu da nam kaže da zemlja nije u našim rukama i da nije pod našom kontrolom. Moramo se podsjetiti na to slijedeći diktate Hašema i shvaćajući tko zapravo ima moć kontrole.

Ali se nažalost nismo. Mislili smo da smo sve smislili i da možemo raditi što želimo. I tako smo poslani u progonstvo. I zemlja je ležala neobrađivana onoliko godina koliko smo je ilegalno obrađivali. Dobili smo obrazovanje. Nije bilo onako kako je smo ga zamišljali. Mogli smo to naučiti razumijevanjem istine stvaranja i kontrole. Nažalost, to smo naučili u gulagu.■

Tori

"Ako ćete slijediti moje uredbe i držati Moje zapovijedi i izvršavati ih!" (26,3)

Komentirajući doslovni prijevod: "Ako hodite po Mojim uredbama," Midraš navodi ovaj stih: "Razmotrio sam svoje putove i vratio svoje noge k tvojim svjedočanstvima" (Psalam 119,59). Kralj David je rekao: "Kad god pomislim da ću otići na neko određeno mjesto ili kuću, moje me noge odvedu u Dom službe B-gu ili

Dom izučavanja" (Vajikra Raba).

Moje liječenje alkoholičara pomoglo mi je da shvatim poruku ovog Midraša. Alkoholičara se potiče da dolazi na sastanke Anonimnih alkoholičara. Neki kažu: "Bio sam na par sastanaka, ali me ne zanimaju." Veterani u oporavljanju mu kažu: "Idi svejedno. Dovedi svoje tijelo na sastanke. Um će s vremenom doći.

Alkoholičaru možda nije po volji da mu se kaže da ne smije više piti, pa to rezultira njegovim otporom prema sastancima i njegovim manjkom interesa za ono što se tamo događa. On bi radije izbjegao te sastanke kako bi mogao zadovoljiti svoju želju za pićem. Rečeno mu je neka svejedno dolazi, unatoč njegovom manjku interesa. Stalni kontakt s ljudima koji su se oporavili od alkoholizma, na kraju će dovesti i njegov um na to mjesto.

Ovo je poruka Midraša. Ako namjeravaš otići na mjesta na kojima ćeš zadovoljiti svoju želju za užitkom i zabavom, neka te noge odvedu u Dom službe B-gu ili Dom izu-

čavanja. Čak i ako nemate osobiti interes za proučavanjem Tore, svejedno otiđite. Stalna izloženost učenjacima Tore potaknut će vaše zanimanje za Toru.

Može biti teško oduprijeti se porivu da se bavite ugodnim aktivnostima. Ono što konačno motivira alkoholičara da ide na sastanke je svijest da je njegovo opijanje destruktivno. Ono što će potaknuti osobu da ode u Dom izučavanja je svijest da je uživanje u ugodnim aktivnostima prolazno i ostavit će ga praznim. Život prolaznih užitaka je isprazan, lišen smisla i sadržaja. Ovo traži da o tome promislimo. "Razmatrao sam svoje putove." Duboko promišljanje o vlastitim putovima rezultirat će spoznajom da mora postojati nešto više u životu od samo prolaznih zadovoljstava. Tek kad čovjek doživi osjećaj praznine, tražit će suštinu i smisao.

Sjećanje na naše zasluge "Zapamtit ću im Savez starih, one koje sam izveo iz zemlje egipatske" (26,45)

Ovaj stih dolazi nakon tohaha, upozorenja o tome što će zadesiti Izrael ako napusti Toru. Unatoč B-žjem nezadovoljstvu Izraelom, On nas ipak uvjerava u konačno Otkuplje-

nje.

Neka je žena došla kod R. Yisroela iz Kozhnitza, žaleći se da se njezin suprug želi razvesti od nje jer mu više nije privlačna. R. Yisroel reče: "Volio bih da ti mogu pomoći, ali što ja mogu učiniti ako je on tako nerazuman?" Žena je uzviknula: Ali to nije fer! Zašto se on ne sjeća koliko me volio dok sam bila mlada i lijepa? Zar sam ja kriva što sam izgubila ljepotu kad sam ostarila?

R. Yisroel je ustao i u suzama rekao: "Gospodaru svemira! Poslušaj ovu ženu. Ona je u pravu. Jedino je pošteno da se njezin suprug sjeti kakva je bila kad ju je oženio. I Ti se, Gospodaru Svemira, trebaš sjetiti kakvi smo bili kada Si nas prvi puta poveo. Slijedili smo Te u pustu zemlju, mjesto bez hrane i vode, s punom vjerom u Tebe. Tada Si nas volio i rekao Si da ćemo Ti od svih naroda mi biti Tvoje dragocjeno blago. Čak i ako više nemamo našu mladenačku ljepotu, je li pošteno da se odvratiš od nas?"

U svojim molitvama često spominjemo Izlazak iz Egipta. Trebali bismo moliti za naše Izbavljenje na temelju zasluga naše mladosti, na temelju ljubavi koju je B-g imao prema nama kad nas je izveo iz Egipta.■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski: Izloženost

Biseri hasidske mudrosti

Ljabat

Reb Haim iz Zansa redovito je pomagao nekoliko siromašnih ljudi u svom gradu. Davao je koliko je mogao, ponekad zakidavši sebe i svoju obitelj. Jednoga dana donese neki trgovac na prodaju neobično lijepu puru. Krenuo je ravno rabinovoj kući i ponudio puru rebecin za šabat. Ona ga odbije, mislivši da je cijena suviše visoka, pa trgovac krene prodati puru na tržnici.

Nije prošlo previše vremena, a do rebecin dođe glas kako je jedan od ljudi koje je reb Haim izdašno pomagao kupio baš tu puru. "Evo ti sada tvog siromaha," požali se žena mužu. "Cijena je bila toliko visoka da ja nisam bila voljna platiti, a taj je čovjek bez imalo razmišljanja izbrojao novac i kupio je."

Reb Haim slegnu ramenima i pokuša je umiriti: "Ja tu ne vidim nista loše. To samo znači da i taj čovjek, kao i mi sami, želi dobru puru za šabat. Ja prije nisam o tome razmišljao, no sada kad znam, jednostavno mu moram svaki mjesec davati nešto više novaca nego do sada."■

ubav, jedna od najčešće upotrebljavanih riječi, ostaje zagonetka. Možda je o ljubavi napisano više nego o bilo kojoj drugoj temi, pa ipak ona ostaje neshvatljiva. Mi znamo da je ljubav sastavni dio ljudskog života, da bez nje nema blagostanja, ipak ne postoji siguran način da ju pronađemo. Pa što je onda ljubav?

Ljubav je jedinstvena, najpotrebnija komponenta ljudskog života. Ona je istovremeno davanje i primanje; ona nam dozvoljava da doživimo drugu osobu i dozvoljava toj osobi da doživi nas. Ljubav je izvor i osnova svakog ljudskog odnosa. Da bismo živjeli ispunjen život, moramo naučiti više o ljubavi i kako je uvesti u naše živote.

U prvom nam se trenutku može učiniti da u životu trebamo ljubav poput jela i pića, poput disanja i spavanja. Mi znamo da ljubav ispunjava našu potrebu da se netko o nama brine, našu potrebu za intimom. Zato često tragamo za njom na potpuno narcisoidan način – mi tražimo nekoga tko će nas voljeti zato što je nama to potrebno; mi želimo voljeti nekoga zato da bismo bili zadovoljni sami sa sobom.

Ali ako je ljubav samo još jedna potreba, poput hrane i vode, zašto je toliko neshvatljiva? Zašto je za toliko ljudi nedokučiva? Pa i onda kada je pronađemo, to se ne dogodi tako lako; ona uvijek dolazi uz bol i frustraciju. Mi možemo biti uspješni neko vrijeme, ali kad ljubav nestane, ostane nepodnošljiva bol.

To su prepreke na koje nailazimo onda kada ljubav smatramo samo jednom od tjelesnih potreba. Da, mi trebamo ljubav baš kao što trebamo hranu i vodu, ali postoji i razlika. Hrana i voda su elementi zemlje koji održavaju naša fizička tijela, dok je ljubav jezik B-ga koji hrani našu dušu.■

itavog svog života nisam nikada zažalio što sam govorio istinu.■

~ R. Menahem Mendel iz Kocka

sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Bisere

Chaim i Refael Kramer , Breslov Research Institute:

Oni koji su mi blizu

Behukosai započinje s 10 stihova o blagoslovima koje možemo dobiti ako slušamo Hašema, a zatim s 36 stihova prokletstava koje možemo dobiti ako ga ne slušamo.

Ovo je prilično teško, jer nas Hašem blagoslivlja, ali onda kaže ako me ne slušate, onda ćete biti prokleti. Pa zašto On onda otvara puteve grijeha, ako ne želi da ih ljudi čine? I danas je ista stvar, ljudi se bore protiv interneta, unatoč tome što je on toliko bogat znanjem, jer može odvesti u najmračnije ponore.

Pa zašto je Hašem učinio svijet ovakvim? Dakle, Učenjaci uče da je svijet stvoren za nagradu i kaznu. On nas ne treba, pa zašto nas je onda stvorio? Zato što nas voli i želi da mu služimo! Pa zašto onda otežavati služenje Njemu? Jer nagrada daleko nadilazi svako zemaljsko zadovoljstvo koje bismo mogli smisliti – ali moramo je zaslužiti.

Kako to činimo? Jednostavno, ispunjavanjem Micvos! Zato ima toliko testova i iskušenja - treba služiti s radošću, izbjegavati govoriti nedolične stvari, naučiti se ispravno ponašati i činiti prave stvari - i tada možete očekivati i zaslužiti nagradu. Čak i ako je sve što možete učiniti samo pokušati, to također zaslužuje nagradu koja daleko premašuje sve što fizički svijet može ponuditi.

U paršat Behukotai, Tora upozorava da ćemo, ako se udaljimo od B-ga i Njegove Tore, biti izloženi, ne daj B-že, nesreći i patnji. Unatoč svemu, na kraju prijekora Tora piše: "Unatoč svemu tome, kad budu u zemlji svojih neprijatelja, Ja ih neću prezirati niti ih mrziti do te mjere da ih uništim i prekršim svoj savez s njima. Jer ja sam B-g njihov Gospodar" (Levitski zakonik 26:44).

Ove su stvari izrečene u odnosu na narode svijeta u vezi s njihovim pokušajima da nas spriječe, silom ili iskušenjem, da ispunimo zapovijedi i budemo blizu B-ga. I bili su djelo-

mično uspješni kao što se vidi po uništenju Hrama, asimilaciji Židova s narodima i našem kopiranju njihovog ponašanja. I to uz nevolje i patnje koje se svakim danom povećavaju općenito i pojedinačno, dostižući nepodnošljive razine, kao da smo gotovo bez nade, kako su to opisali naši mudraci: "Svaki je dan prokletiji od prethodnog." I usprkos svemu, Izraelski narod godinama iščekuje dan kada će se približiti Stvoritelju.

Naša ljubav prema Stvoritelju svijeta veća je od svih iskušenja svijeta!

Sveti Zohar ističe da riječ "l’calotam" (izbrisati ih), koja je napisana bez slova vav, dolazi od riječi "cale". Rabin Natan to uspoređuje s riječima: "calta nafši," što znači "Moja duša žudi" (Psalmi 84:3) što je izraz predanosti i čežnje. On objašnjava stih na sljedeći način: "Nemojte se zasititi." Svetom, neka je blagoslovljen, nije dosta Njegovog naroda da bi ih "l'calotam" (izbrisao) zaslugom njihove želje da se približe Stvoritelju čak do te mjere da se moraju odreći svog života zbog toga. Kao što je zapisano, "I rekoh, ‘Izgubljena je moja snaga i moja očekivanja od B-ga… Ipak ovo imam na umu; stoga se još uvijek nadam: B-žja dobrota sigurno nije došla do kraja, niti je njegova milost iscrpljena" (Tužaljke 3:18, 20-21).

To je zapravo jedina nada koja nam je preostala u ovom gorkom izgnanstvu: naša predanost i čežnja da se svim svojim bićem vratimo Stvoritelju. Svi čeznemo i nadamo se povratku Stvoritelju, našoj zemlji i svetoj Tori, unatoč svim poteškoćama i patnjama koje imamo, a koje

Izraelski narod doživljava generalno kao nacija – rascjepom u društvu, udaljenošću od Stvoritelja, te tragičnim događajima kroz koje svaki član Am Jisraela osobno prolazi.

Ove stvari su također nagoviještene u Pjesmi nad pjesmama: "Zaklinjem vas, narodi kojima je suđeno da se popnete u Jeruzalem" (2,7). Raši objašnjava da stih opisuje monolog između Am Jisraela i naroda svijeta: S kojom svrhom nas pokušavate odvojiti od našeg Stvoritelja, mada ste uspjeli uništiti Hram. "Ako se usuđujete provocirati B-ga da me zamrzi ili ometati Njegovu ljubav prema meni dok On to još uvijek želi ('šetehpac')" (8:4). Riječ "šetehpac" (želi to) je "tahpoc" što je "racon" odnosno volja ili odlučnost. A to znači, kakve ćete koristi imati od takvih emocionalnih manipulacija kao da smo asimilirani u vašu zapadnu kulturu i više nemamo nikakve nade. Na kraju, nećete nas moći udaljiti od Stvoritelja, jer naša želja da se vratimo Stvoritelju jača je od svih iskušenja i manipulacija svijeta.

Slično tome, usprkos patnji kroz koje prolazi izraelski narod, posebno sada, svi smo još uvijek puni nade i vjere u Stvoritelja. Upravo je ta vjera onaj aspekt "dok ne ode duša naša", koji će ubrzati i donijeti izbavljenje, unatoč svim teškim događajima kroz koje prolazimo.

Neka Gospodar Utjehe utješi ožalošćene obitelji da više ne trpe bol i patnju, da On zauvijek proguta smrt i ne dopusti da suze i dalje teku niz nečije obraze.

Neka se B-g smiluje ostacima Njegovog naroda, i neka brzo pošalje melem za ranjene i sve bolesne svog naroda Izraela koji će uskoro ustati iz bolesti u dobar život, tako da ćemo uskoro zaslužiti vidjeti i radovati se izbavljenju Am Jisraela i uskrsnuću i izgradnji Hrama u naše dane, Amen!■

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI Z

OHAR:

Naša paraša završava knjigu Levitskog zakonika, i uglavnom opisuje što će se dogoditi "Ako slijedite moje uredbe i pažljivo uzaslušate moje zapovijedi..." i što će se dogoditi ako to ne činimo. Što se tiče tih dviju mogućnosti, Tora koristi izraz koji se ponavlja. S jedne strane: "Pokazat ću vam naklonost (םכילא יתינפו) i učinit vas plodnima i uvećati vaš broj ...", a s druge strane: "Postavit ću lice svoje protiv vas (םכב ינפ יתתנו) tako da će vas poraziti neprijatelji vaši; oni koji te mrze vladati će nad tobom ..." Komentatori pitaju kako ista riječ može opisati dvije oprečne situacije. Nadalje, prema kabali Stvoritelj je beskrajno svjetlo, ljubav, radost, dijeljenje i samo dobro, pa kako može biti da će nam se dogoditi toliko loših stvari ako se njegovi propisi ne držimo?!

Zohar objašnjava da je objektivna stvarnost, stvarnost beskrajne ljubavi, dijeljenja i obilja. Međutim, naša subjektivna stvarnost tumači naša iskustva prema našem osobnom iskustvu, našoj biti i našoj osobnoj strukturi, i to je razlog zašto svatko od nas stvarnost doživljava na drugačiji način, iako postoji samo jedna stvarnost, a to je beskonačna ljubav.

Na kraju dijela koji odaje dojam strašnih prokletstava Tora nagovještava: "Ipak, unatoč tome, kada će biti u zemlji svojih neprijatelja, neću ih odbaciti ili ih prezreti tako da ih potpuno uništim ...". Kada netko mrzi drugoga on prema njemu osjeća odboj-

■ nost i gađenje. Imamo potrebu opravdavati zašto mrzimo svog bližnjeg. U našoj paraši, kada Stvoritelj kaže ove riječi On govori o svojim voljenim, o nama. Stvaranje ima dvije strane: mušku - to je strana koja daje i dijeli, Stvoritelj. I žensku stranu koja prima, a to smo mi, stvorenja iz ove stvarnosti. Stoga bi se ovaj odlomak trebao čitati ovako: "Neću ih odbaciti ili ih prezreti..." i zašto? "da ih potpuno uništim..." - na hebrejskom se to piše lehalotam םתולכל, iz korijena ה.ל.כ koji je također naziv za "nevjestu", što će reći, jer su oni moja nevjesta.

Prema modernoj fizici, postoje dvije teorije koje opisuju svjetlo u našoj stvarnosti – teorija čestica i teorija valova. To su dvije teorije koje su u potpunosti različite, a znanstvenici su otkrili da sve ovisi o promatraču. Znači, ako ćemo gledati da li se svjetlosni valovi ponašaju poput valova, vidjet ćemo da se ponašaju tako, no ako ćemo gledati ponašaju li se kao čestice ustanovit ćemo da se također ponašaju i tako.

Ako to projiciramo na našu stvarnost, vidimo da tu isto sve ovisi o oku promatrača: ako je njegova percepcija odvajanje i podijeljenost on će doživjeti Svjetlo kao čestice ograničene dimenzijama vremena i prostora. Ali ako njegova percepcija nije ograničena on će doživjeti svijet kao val, kao protok, svijet čiji različiti dijelovi postoje istodobno, mada na mnogim mjestima.

"Ja ću se okrenuti na tebe (ינפ יתתנו םכב)..." jedne strane kao prokletstvo, a s druge kao blagoslov, a mi određujemo kakva će biti naša stvarnost. Nije važno koliko puta smo okrenuli leđa Svjetlu, Njegova ljubav prema nama i dalje će biti beskonačna. Stvoritelj nikada nije ljut na nas, mi smo ti koji se ljutimo na sebe, i što se više ljutimo ili uzrujavamo mi time samo blokiramo Svjetlo i sprečavamo njegov ulazak. Moramo zapamtiti da smo mi ti koji stvaramo prokletstvo i blagoslov; sve je to u našim rukama. ■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Menachem Leibtag:

Behukotai: Erhin i završetak Sefera Vajikra

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

S obzirom da je Sefer Vajikra u prvom redu knjiga zakona, bilo bi uistinu prikladno zaključiti te zakone obrazloženjem njihove nagrade – i upravo to nalazimo u Paršat Behukotai! Pogledajte Vajikra 26. poglavlje - poznatije kao 'tohaha' – i zapazite kako ono opisuje nagradu (/ili kaznu) za držanje (/ili protivljenje) B-žjih zakona.

Stoga 26. poglavlje čini prikladan zaključak cijele knjige. No, zašto onda Sefer Vajikra dodaje jedno dodatno poglavlje (vidi poglavlje 27 /zakoni o 'erhin') odmah nakon toga?

U ovotjednom šiuru pokušavamo objasniti zašto.

Uvod

Počnimo tako što ćemo razjasniti naše uvodno pitanje. Prisjetite se kako Paršat Behukotai (posljednja Paršat ha'šavua u Sefer Vajikra) ima dva različita odjeljka:

1. Tohaha (26. poglavlje): nagrada za Bnei Jisrael [i/ ili kazna] ako budu poslušali [/ili ne budu poslušali] B-žje zapovijedi;

2. Zakoni o 'erhin' (27. poglavlje): Skup posebnih zako-na koji se odnose na novčanu procjenu ljudi ili imovine posvećene B-gu.

Uzimajući u obzir da je Sefer Vajikra knjiga koja sadrži zbirku micvot, 'tohaha' bi bila prikladan zaključak - jer ona govori o tome kako B-g nagrađuje (ili kažnjava) Am Jisrael ovisno o tome kako oni drže te micvot.

Prvi dio našeg šiura objasnit će kako (i zašto) tohaha doista treba smatrati zaključkom Sefera Vajikra. Nakon toga ćemo pokušati objasniti zašto je Tora možda 'dodala' 27. poglavlje kako bi oblikovala vrijedan 'epilog'.

Prvi dio: Savršeno finale

Prisjetite se našeg objašnjenja kako se Sefer Vajikra dijeli na dva različita dijela:

A) Kedušat miškan - poglavlja 1 -> 17: Fokusira se na zakone koji se odnose na miškan, kao što su korbanot, tum'a & tahara, itd.

B) Kedušat ha-am ve-haarec - poglavlja 18 -> 25: Fokusira se na širok raspon zakona 'keduše' izvan miškana, kako bi Am Jisrael postao 'am kadoš'

Dok pregledavate i 'pozitivne' i 'negativne' strane tohahe, obratite pažnju na to kako se nagrada i kazna odnose na oba ova odjeljka, tj. na miškan i Zemlju:

• S pozitivne strane, ako Bnei Jisrael drže micvot,

tada:

• B) "i stavit ću Svoj miškan u vašu sredinu..." (26:11)

• A) "i zemlja će dati svoj rod..." (26:4).

• S negativne strane, ako Bnei Jisrael ne drže ove zakone, tada:

• A) "Učinit ću vaš mikdaš.." (26:31)

• B) "zemlja neće dati svoj rod..." (26:20,34-35).

Ovo samo pojačava našu tvrdnju da je tohaha trebala biti posljednje poglavlje Sefera Vajikra! Ipak, najbolji 'dokaz' nalazi se u njegovom 'završnom' pasuku.

Završni Pasuk

Pogledajmo posljednji pasuk tohahe, da pokažemo kako se on odnosi na obje polovice Sefera Vajikra:

"Ovo su hukim & mišpatim, i torot koje je B-g dao između Njega i Bnei Jisrael na Har Sinaju Mošeu" (26:46).

Jasno je da ovaj pasuk predstavlja sažetak više nego za samu tohaha. Objasnimo zašto.

Obratite pažnju na to kako ovaj završni pasuk spominje dvije kategorije micvot s kojima smo već upoznati:

1. Hukim & mišpatim, i

2. Torot

Ovo podrazumijeva da koju god cjelinu ovaj pasuk sažima – ona uključuje i 'hukim & mišpatim' i 'torot' (koji su dati Mošeu na Har Sinaju). Dakle, ovaj pasuk mora sažimati više od tohahe, jer sama tohaha ne sadrži "hukim & mišpatim", niti "torot".

Svjesni ovog problema, mnogi komentatori pokušavaju identificirati širu cjelinu koja je sažeta u ovom pasuku.

Na primjer:

• Rašbam sugerira da ona sažima i Paršiot Behar & Behukotai, tj. 25. i 26. poglavlje. Ovo je sasvim logično, jer bi se zakoni o šemita i jovelu mogli smatrati "hukim & mišpatim". Ovo također ima smisla budući da su oba ova poglavlja uključena u isti 'dibur' koji je započeo u 25:1.

Međutim, Rašbam ne objašnjava koji se zakoni u ovoj cjelini uklapaju u kategoriju torot.

Nadalje, prisjetite se našeg objašnjenja u Paršat Cav da 'tora' podrazumijeva proceduralnu vrstu zakona, npr. 'torat ha-hatat' - kako kohen vrši prinošenje hatata, itd. Unutar 25. i 26. poglavlja, teško je točno odrediti bilo koji

Strana 18 Divrej Tora

(nastavak s 18. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Behukotai: Erhin i završetak

takav 'proceduralni' zakon.

• Ibn Ezra tvrdi da ovaj pasuk sažima ne samo

Paršat Behar (tj. Vajikra 25. i 26. poglavlje), već i Paršat Mišpatim, tj. 21. – 23. poglavlje Sefera Šemot!

Ibn Ezrino tumačenje temelji se na njegovom razumijevanju da tohaha u Paršat Behukotai nije ništa drugo nego 'sefer ha-brit' spomenut u Šemot 24:7 [tj. u opisu

Tore o ceremoniji pri Ma'amad Har Sinaj kada su Bnei Jisrael izjavili 'na'ase ve-nišma']. (Vidi Ibn Ezra o Vajikra 25:1 i Šemot 24:7.)

Međutim, djeluje prilično čudno pronaći pasuk sažetka Paršat Mišpatim na kraju Sefera Vajikra!

• Ramban se slaže s Ibn Ezrom da ovaj pasuk predstavlja sažetak i za micvot u Paršat Mišpatim. No, on do tog zaključka dolazi iz drugog kuta. Ramban tvrdi da je ova paršija o tohaha zapravo dana Mošeu Rabeinu tijekom njegovog drugog četrdesetodnevnog boravka od na Har Sinaju, i služi kao 'zamjenski' savez - da zamijeni uvjete izvornog na’ase ve-nišma saveza (kako je opisano u Šemot 24:7). U tom smislu, ovaj pasuk sažetka također sažima micvot u Paršat Mišpatim. [Vidi Rambana na 25:1, pred kraj njegovog dugog peiruša na taj pasuk. Ovaj komplicirani (ali važan) Ramban temelji se na njegovom pristupu o kronološkom redoslijedu Humaša, no to je izvan okvira ovog šiura.]

U svakom slučaju, naše gornje pitanje u vezi s Ibn Ezrinim pristupom odnosilo bi se i na Rambanov pristup.

• Raši nudi 'najšire' razumijevanje ovog pasuka sažetka. On tvrdi da ovaj finalni pasuk sažima ne samo čitav 'pisani zakon' cijelog Humaša, već i čitav 'usmeni zakon'! Zanimljivo je primijetiti da se od svih komentatora samo Raši bavi problemom određivanja točnog značenja "torot". Raši rješava problem citirajući Midraš koji se odnosi na 'Tora še-bihtav u-ba'al pe'. Međutim, ovo tumačenje je prilično teško jer (prema jednostavnom pšatu) riječ 'eile' [ovi] na početku 26:46 sažima ono što je do sada napisano, a ne ono što još nije napisano.

• Seforno slijedi smjer sličan Rašijevom, ali čini se da je malo 'realističniji'. On tvrdi da ovaj pasuk sažima sve micvot koje su do sada spomenute u Humašu, tj. prije Paršat Behukotai. Međutim, Seforno nije baš precizan u pogledu toga koje su točno micvot sažete ovim pasukom. U našem šiuru, ići ćemo Sefornovim 'stopama' i pokazati kako

Sefera Vajikra

ovaj završni pasuk zapravo može tvoriti pasuk sažetak za sve micvot koje se nalaze u Sefer Vajikra! Naš pristup temeljit će se na preciznijem identificiranju onoga na što se pojmovi hukim & mišpatim i torot (u 26:46) mogu odnositi.

Prikladno finale

Prisjetite se još jednom kako se Sefer Vajikra dijeli na dva dijela (vidi gore) i kako druga polovica Sefera počinje u 18. poglavlju s nizom od pet pesukim koji čine uvod. [Vidi 18:1-5 i naš šiur na Paršat Aharei Mot.]

Dok pregledavate te pesukim, primijetite kako ovi pesukim zapravo uvode čitav niz hukim u-mišpatim. Na primjer:

"Držite Moje mišpatim i čuvajte Moje hukim da ih slijedite, Ja sam VJEČNI vaš B-g. Držite Moje hukim & mišpatim..." (18:4-5. Vidi također 18:2630!).

Stoga bi se izraz hukim ve-mišpatim u našem 'završnom pasuku' (26:46) mogao shvatiti kao sažetak druge polovice Sefera Vajikra (poglavlja 18->25), jer se odnosi na brojne hukim u-mišpatim koji su zabilježeni u tom dijelu.

Nadalje, obratite pažnju na to koliko često nalazimo ovu frazu u drugoj polovici Vajikra: vidi 19:19 & 37, 20:8 & 22 i 25:18!

Na sličan način bi se i riječ torot mogla smatrati sažetkom zakona koji se nalaze u prvoj polovici Sefera. Prisjetite se kako je riječ tora korištena mnogo puta za opisivanje različitih postupaka u vezi s korbanot. Najočitiji primjer bio bi Paršat Cav gdje izraz 'zot torat...' najavljuje svaku kategoriju korbanot (vidi 6:2, 6:7, 6:18, 7:1, 7:11) te također oblikuje njezin sažetak (vidi 7:37!).

Međutim, ovaj izraz mnogo puta nalazimo i u Paršat Tazria/Mecora (vidi 12:7; 13:59; 14:2,32,45; i 15:32).

Nadalje, iako se ovaj izraz ne spominje u drugim micvot u ovom odjeljku, većina njegovih zakona je proceduralne prirode i lako bi mogla potpasti pod ovu kategoriju torot. Svakako, sedmodnevne svečanosti 'milu'im' & 'jom hašmini' (8. i 9. poglavlje) su procedure i stoga ih se može shvatiti kao torot, kao što je godišnja 'avoda' kohen gadola na Jom Kipur (vidi poglavlje 16).

Stoga se riječ torot u 26:46 može shvatiti kao sažetak proceduralnih zakona koji se nalaze u prvoj polovici Sefera Vajikra.

Tako završni pasuk tohahe (26:46) postaje gotovo 'savršeni završetak' cijelog sefera:

"Ovo su hukim & mišpatim [sažima drugu polovicu - poglavlja od 18 do 25] i torot [sažima prvu polovicu - poglavlja od 6 do 17] koje je B-g dao Mošeu

(nastavak s 19. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Behukotai: Erhin i završetak Sefera Vajikra

između Njega i Bnei Jisrael na Har Sinaju" (26: 46).

Fraza hukim & mišpatim sažima drugi dio Sefer Vajikra, dok riječ torot sažima prvi dio!

Tohaha i Sefer Šemot

Iako smo pokazali kako ovaj finalni pasuk (26:46) čini prekrasan zaključak za Sefer Vajikra, u njemu se nalazi i dodatna fraza koja pojašnjava zašto ga se može smatrati zaključkom i za zakone u Sefer Šemot. [Ako je tako, ovo bi nam pomoglo da shvatimo Ibn Ezrin & Rambanov peiruš, kao i hijastičku strukturu o kojoj se govori u našem šiuru na Paršat Behar.]

Pogledajmo pobliže ovaj završni pasuk, obraćajući pažnju na drugu polovicu pasuka:

"Ovo su hukim u-mišpatim, i torot koji je B-g daobeino u-vein Bnei Jisrael - između Njega i Bnei Jisrael, na Har Sinaju preko Mošea" (26:46).

Ova posebna fraza: 'beino u-vein Bnei Jisrael' može naglasiti zavjetnu prirodu micvot Sefera Vajikra. Da bismo objasnili zašto, trebamo samo citirati svima nama poznati pasuk iz 'šabos davenanja' [naših subotnih molitava]. Primijetite kako Tora koristi gotovo identičnu frazu dok opisuje kako se Šabat treba smatrati 'britom'.:

"Ve-šameru Bnei Jisrael et ha-šabat... – držat će ga kao dan odmora za sve generacije - brit olam – za vječni zavjet - beini u-vein Bnei Jisrael - kao vječni znak..." (vidi Šemot 31:16-17).

Zapravo, upravo je taj koncept brita nekoliko puta naglašen u samoj tohahi:

"... ve-hakimoti et briti ithem" (26:9)

"... lehafrehem et briti" (26:15)

"ve-zaharti et briti Jaakov ve-af et briti Jichak..." (26:42)

"ve-zaharti lahem brit rišonim ašer hoceiti..." (26:45).

Ako je ovo tumačenje točno, onda smo pronašli dodatnu tematsku vezu između zakona keduše u Sefer Vajikra i svrhe Matan Tora kako je opisano u brit Har Sinaj. Kao što smo prije objasnili, micvot iz Sefera Vajikra funkcioniraju kao sredstvo kroz koje se može postići cilj brit Sinaja - "ve-atem tiheju li mamlehet kohanim ve-goj kadoš". (Vidi Šemot 19:4-6.)

[Još jednom, primijetite kako ova tematska veza također može objasniti hijastičku strukturu koja povezuje zakone u Sefer Šemot & Sefer Vajikra, kao što je objašnjeno u našem šiuru na Paršat Behar.]

Stoga izraz 'beino u-vein Bnei Jisrael' u ovom pasuka koji sumira može naglašavati kako micvot iz Sefer Vajikra

jačaju savez između B-ga i Bnei Jisrael, sklopljen na Har Sinaju, gdje je Am Jisrael uzeo na sebe da postane B-žji poseban narod.

Tohaha & Sefer Berešit

Do sada smo pokazali kako tohaha čini prikladan zaključak Sefera Vajikra, a tematski se povezuje sa savezom na Har Sinaju kako je opisano u Sefer Šemot. Moglo bi se sugerirati da možda sadrži i određeni element koji nas tematski vraća na Sefer Berešit.

Prisjetite se našeg objašnjenja kako je Gan Eden predstavljao idealno okruženje u kojem je čovjek bio u stanju razviti blizak odnos s B-gom. U tom je okruženju, nagrada čovjeku za poslušnost B-gu bila život blagostanja u Gan Edenu; dok je kazna za njegovo nepoštivanje B-žje zapovijedi bila smrt – odnosno njegovo protjerivanje iz Gan Edena.

Ove dvije strane tohahe opisuju slično okruženje za Am Jisrael koji živi u Erec Jisraelu. Budu li se pridržavali B-žjih zakona, Am Jisrael može uživati u prosperitetu i sigurnom životu u svojoj zemlji.

Na primjer, 'im be-hukotai teilehu...', tj. ako slijedite B-žje zakone, zatim 've-ahaltem le-sova be-arcehem' - uživat ćete u blagostanju u svojoj zemlji (vidi 25:3-6). - To bi bilo u suprotnosti s čovjekovom kaznom kada je bio protjeran iz Gan Edena uz prokletstvo 'be-ze'at apha tohal lehem' (vidi Berešit 3:17-19).

Prisjetite se također kako je B-g bio 'mithaleh' u Gan Edenu (vidi Berešit 3:8). Slično, On će sada 'mithaleh' u Erec Izraelu zajedno sa svojim narodom: 'v'e-ithalahti betohahem, ve-hajiti lahem l-Elokim, ve-atem tihiju li leam' (vidi Vajikra 25:12).

S druge strane, ako Bnei Izrael ne budu slijedili B-žje zakone ('ve-im lo tišme'u..'), bit će suočeni sa životom nevolja, koji će kulminirati njihovim protjerivanjem iz zemlje (26:33), što je paralela s protjerivanjem čovjeka iz

Gan Edena. (Ova paralela između Gan Edena i Erec Jisraela već je uvedena na početku druge polovice Sefera Vajikra- vidi 18:24-30).

[Na ovaj način, midraši koji Gan Eden identificiraju kao Erec Jisrael povezuju ga s više nego samo njegovim geografskim položajem; oni naglašavaju jednu veliku biblijsku temu.]

Paršat 'Erhin' - Zašto je ovdje?

Sada se vraćamo našem izvornom pitanju. Ako završni pasuk tohahe čini tako prikladan završetak za Sefer Vajikra, zašto Tora stavlja 'paršat erhin' odmah nakon toga (umjesto ranije u Sefer Vajikra)? Uostalom, zakoni o erhin, posebno oni koji se odnose na jovel (vidi 27:16-25), lijepo bi se uklopili u Paršat Behar, zajedno s drugim za-

(nastavak s 20. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Behukotai: Erhin i završetak Sefera Vajikra

konima koji se odnose na jovel. [Pogledajte Ramban na 27:1]

Nadalje, zakoni koji se odnose na posvetu predmeta riznici Hrama mogli su biti uključeni mnogo ranije u Sefer Vajikra, vjerojatno u Paršat Vajikra zajedno s drugim zakonima koji se tiču dobrovoljnih prinosa.

Najjednostavnije objašnjenje je da Tora nije željela zaključiti Sefer u 'neugodnom ozračju', tj. s tohaha, pa je umjesto toga odabrala zaključiti ga s nečim pozitivnijim.

[Nešto poput dodavanja 'sretnog završetka' odabirom 'paršie' koja je mogla biti ranije zabilježena i sačuvana za zaključak.]

Ibn Ezra nudi objašnjenje bazirano na 'sod-u', u vezi s dubljim značenjem 'behor-a' i 'ma'aser-a' (vidi posljednji Ibn Ezra u Vajikra).

Seforno pravi razliku između ovih micvot (u 27. poglavlju) koje su dobrovoljne, i obveznih micvot sažetih u 26:46. Budući da su te micvot sačinjavale suštinu brit-a, one su sažete zasebno. Nakon što su te micvot bili kompletirane u 26. poglavlju, poglavlje 27 bilježi micvot sa Har Sinaja koje nisu bile dio tog saveza. (Vidi Seforno 26:46.)

Mogao bi se predložiti alternativni pristup, ponovnim razmatranjem cjelokupne strukture Sefera Vajikra.

Prisjetimo se iz našeg proučavanja Paršat Vajikra da je prvih pet poglavlja (tj. zakona o 'korban jahid') dano Mošeu Rabeinu iz ohel mo'ed-a (vidi 1:1), dok su sljedeća dva poglavlja (torot o korbanot u 6. i 7. poglavlju) dana s Har Sinaja (vidi 7:37-38). Nadalje, budući da su zakoni Paršat Vajikra dani iz ohel mo'eda, oni su morali biti dani tek nakon što se šehina vratila miškanu na jom ha-šemini, i prema tome nakon priče o sedmodnevnom 'miluim" & "jom hašmini' - kako je zabilježeno u poglavljima 8-10 u Vajikra.

Stoga se čini da su zakoni u Paršat Vajikra namjerno stavljeni na početak Sefera Vajikra, iako kronološki pripadaju u sredinu Sefera.

Dakle, zaključujemo da iako i početni i završni dijelovi Sefera Vajikra pripadaju u sefer, Tora ih umjesto toga zapisuje kao 'glavu teksta' i 'dno teksta'.

Sljedeća tabela prikazuje ovu strukturu:

POGLAVLJA TEMA

* GLAVA TEKSTA

1->5 zakoni o korban jahid (micvot)

I. TOROT o: [prvi odjeljak]

6->7 kako prinijeti korbanot

8->10 kako su prinesene milu'im

11->15 joledet, mecora, zav, zava

16->17 kako ući u kodeš kodašim

II. HUKIM U-MIŠPATIM [drugi dio]

18->20 kedušat ha-am

21->22 kedušat kohanim

23->25 kedušat zman u-makom

26 TOHAHA ( & pasuk sažetka / 26:46)

* DNO TEKSTA

27 zakoni o erhin (micvot)

Sada moramo objasniti zašto su upravo ove dvije paršiot odabrane da posluže kao 'početak i završetak knjige' Sefera Vajikra?

Poseban 'okvir' koji okružuju knjigu

Paršat Vajikra i paršia o erhin dijele zajedničku temu. Obje se bave pojedincem koji posvećuje predmet za 'hekdeš'. Oba također počinju slučajevima kada osoba prinosi dobrovoljni dar (nedava): Paršat Vajikra započinje s ola & šlamim dok paršat erhin započinje dobrovoljnim prinošenjem vrijednosti osobe, životinje ili polja.

[Vajikra se bavi s korbanot koje su se stvarno prinosile na mizbeahu (kodšei mizbeiah) dok se erhin bavi vrijednošću predmeta koji se ne mogu prinijeti, stoga se njihova vrijednost daje 'općem fondu' Hrama'kodšei bedek ha-bajit'.]

Moglo bi se sugerirati da je Tora namjerno odabrala paršiot koje se bave prinosima pojedinca, prvenstveno dobrovoljnim prinosima, da formira 'okvir' za knjigu Sefera Vajikra iz sljedećeg razloga.

Kao što smo vidjeli, Sefer Vajikra fokusira se na kedušu miškana i naroda. Ovi uzvišeni ciljevi da Šhina počiva nad čitavom nacijom lako mogu navesti pojedinca da podcijeni vlastitu važnost. Nadalje, kruti detalji micvot u Vajikra mogu navesti čovjeka da povjeruje kako oni ostavljaju malo prostora za samoinicijativno izražavanje u njegovom vlastitom odnosu s B-gom, budući da se naše zavjetne obveze mogu smatrati suhoparnima i tehničkima.

Kako bi se suprotstavila ovim mogućim pogrešnim predodžbama, možda je Tora ove dvije paršiot stavila na početni i završni dio Sefera Vajikra - kako bi naglasila ova dva važna načela 'avodat Hašem'. Unatoč središnjem mjestu zajednice, pojedinac ne može izgubiti iz vida vrijednost i važnost svoje uloge kao sastavnog dijela zajednice kao cjeline. Drugo, krutost Halahe ne bi trebala gušiti osobno izražavanje. Umjesto toga, ona bi trebala tvoriti čvrstu osnovu iz koje pojedinac može razviti ambiciozan, dinamičan i osoban odnos s B-gom.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Umjerenost

ŠEVIL HA'ZAHOV

Svjesno promatram djelovanje pobuda, a mudrost upravlja mojom reakcijom.

Put pravednika je put umjerenosti u svakoj osobini, tako da svaka osobina bude jednako udaljena od obje krajnosti i nije blizu nijedne od njih. Stoga su rani učenjaci zapovjedili da čovjek treba neprestano [pred sebe] postavljati svoje osobine i usmjeravati ih na srednji put, tako da bude kompletan kao osoba.

- Rambam (Maimonides), Hilchot De'ot (Zakoni o ponašanju)

TALMUD izvještava o svadbenoj svečannosti koju je jedan veliki učenjak priredio za svog sina. Domaćin je primijetio da su rabini pretjerali u veselju. Tada je uzeo vrlo vrijednu staklenu čašu i razbio je pred njima. Vidjeli su što je učinio i uozbiljili se.

Iz ove priče saznajemo da je umjerenost pravi put u svemu, čak i u radosti i slavlju. Također saznajemo da postizanje umjerenosti može zahtijevati žrtvu.

Srednji put Većina nas zapravo preferira život umjerenosti. Ne želimo spavati čitav dan ili ne spavati uopće; ne želimo jesti dok ne puknemo ili izgladnjivati se; ne želimo raditi do iznemoglosti ili biti potpuno besposleni. Samo fanatici bi odbacili te vrijednosti, a opet činjenica je da je većina nas sklona otići u krajnost i odmaknuti se od srednjeg puta kojem tvrdimo da smo privrženi. Gdje god da uobičajeno naletimo na poteškoće i uvijek iznova izazovemo patnju u svom životu - sebi i onima oko nas - krivica je često u nedostatku umjerenosti.

Mnoge stvari su zdrave kada su umjerene, no potencijalno su štetne ako su u suvišku ili ih manjka. Brojna istraživanja kažu da umjereni unos alkohola može biti dobar za vaše zdravlje, mada su nam svima poznate one vrste bolesti i problema koje izaziva alkoholizam. Isto vrijedi i za držanje dijete, kojom može-

mo održavati zdravu razinu težine, a može prerasti i u anoreksiju. Na drugom kraju ljestvice, pretilost danas predstavlja glavno pitanje javnog zdravstva. Samopoštovanje je nužna duhovna snaga, dok nas samoponižavanje ili arogancija udaljavaju od uravnoteženog srednjeg raspona. Tako je i sa mnogim drugim stvarima koje radimo u svom životu. Osim onoga što je štetno i u najmanjoj količini i to treba potpuno izbjegavati, u većini drugih slučajeva idealan pravac je srednji put, ni potpuna apstinencija niti prepuštanje do guše.

Zapitajte se, u kojem području svog života ne idem srednjim putem?

Jedan od primjera koji mogu ponuditi jest da ja od svog tijela dobivam jasnu poruku o potrebi umjerenosti. Ako vježbam premalo, moje tijelo, moj um i moji osjećaji ne funkcioniraju optimalno. A kad previše vježbam, povrijedim se. Zlatna sredina je pravilo: dovoljno, ali ni previše ni premalo.

Uzor kojeg Tora daje za srednji put je Jakov, koji se zavjetovao moleći B-ga da mu "da kruh za jelo i odjeću za odijevanje". Ukazujući na naizgled očito - da je kruh za jelo i odjeća za nošenje - Jakov nam govori da je prava mjera za hranu onoliko koliko je dovoljno da se utaži glad, ali ne i do razmjera raskošne gozbe. Isto tako, trebali bismo se odijevati, ali samo u jednostavnu, funkcionalnu odjeću. Nije veća vrlina izgladnjivati svoje tijelo (bilo po-

Morinis: Svakidašnja svetost

stom, ili anoreksijom ili bulimijom) od prejedanja delicijama unedogled. Obje krajnosti promašuju cilj. Isto tako, ne obazirati se na to da nosite primjerenu odjeću jednako je duhovno neprikladno kao i razmetati se skupim i modernim odjevnim predmetima.

Korijen je želja

Pretjerano popuštanje skreće nas s puta umjerenosti. S puta također skrećemo kad prkosimo prirodnoj razini želje koja je zdrava. U našem bogatom društvu prekomjerno popuštanje danas je češći obrazac. Židovska tradicija jasna je ne samo u prihvaćanju stvarnosti naših želja, već i u tome što uočava da su želje u svom korijenu sila ka dobru. Oni unutarnji nagoni koji nas tjeraju da jedemo i da spavamo, da stvaramo potomstvo i rastemo, motiviraju nas (nastavak s 26. stranice) Alan

da sudjelujemo u životnim procesima, a kao što Tora kaže, mi moramo "odabrati život".

No kao i sa svim izvorima fizičke energije - vatrom, nuklearnom energijom, električnom energijom - i s našim se željama mora pravilno postupati ili će rezultat gotovo sigurno biti katastrofa. Želje se pojavljuju poput iskri, rastu i postaju nezadržive struje i, ako se ne kanaliziraju ili se ne upravlja njima, na kraju mogu trznuti naš život prema ishodima koje nikada ne bismo odabrali. Želje mogu biti poput električnog naboja koji sigurno prolazi duž dobro postavljenih i izoliranih žica koje ovlašteni električar instalira u našem domu, ili pak mogu biti poput munja koje zabljesnu na noćnom nebu, mahnito idući svojim smjerom bez predvidljivog uzorka, destruktivno udarajući kako im se

prohtije.

Blagodati umjerenog života stječemo samo onda kada mi upravljamo svojim željama, a ne one nama.

Kada se unutarnji impuls isprva pokrene u nama, teško ga je uočiti, kao što je opisao romanopisac Amoz Oz:

Poput kihanja, koje započne ni iz čega, blagog štipanja u korijenu vašeg nosa, a zatim malo po malo zavlada, tako da ga se ne može zaustaviti, iskušenje obično započne s malom ophodnjom koja provjerava teren, sitnim mreškanjem nejasnog, nedefiniranog uzbuđenja i, prije nego li shvatite što ono od vas želi, iznutra počnete osjećati polagano žarenje, kao kad uključite električnu grijalicu, a niti su još uvijek sive, no počinju proizvoditi sitno pucketanje, pa se zatim vrlo blago zarumene, a zatim snažnije i uskoro žestoko žare, a vi ste puni nesmotrene lakomislenosti, pa što, koji vrag, zašto ne, kako to može naštetiti, poput vrlo neodređenog, ali nezaustavljivog glasa duboko u vama, koji vas nagovara i moli: Daj, zašto ne bi.

Ako se bez ograničenja predamo svojim željama, negativne posljedice obično su nam očite jer patimo. Učinci prekomjerne popustljivosti često su fizički, i pokazuju se kao povišeni krvni tlak i kolesterol i druge bolesti "životnog stila". Radoholičari nanose fizičku, ali i psihološku štetu kvaliteti svog života, ali

(nastavak

s 27.

stranice) Alan Morinis: Svakidašnja

štete i međusobnim odnosima. Međutim, manje je očit način na koji se prepuštanjem vladavini naših želja pokreće lanac događaja koji u konačnici vodi u duhovnu propast. Rabbi Moshe Chaim Luzzatto opisuje što se događa kada želje i prekomjerno uživanje zavladaju našim životima:

Na posljetku ćete biti primorani podrediti se kandžama nagona egzistencijalizma i posjedovanja imovine kako bi vaš stol mogao biti postavljen onako kako vi to želite, što će vas odvesti do pogrešnih postupaka i krađe, koji će vas sami dovesti do ispraznih zakletvi i svakojakih vrsta prijestupa koji im prirodno slijede.

Na kraju ćete se udaljiti od b-žanske službe, Tore i molitve.

Chafetz Chaim nudi varijaciju na istu temu. On piše o trošenju novca, ali poruka vrijedi za bilo kakav materijalni suvišak za kojim bismo mogli ići:

Kad se radi o osobnim izdacima, treba postupati na srednji način, primjereno pojedincu i mjestu. Pa čak i ako je B-g bio dobrostiv prema njemu i dao mu veliko bogatstvo, on ne bi trebao nositi vrlo skupu vezenu odjeću, jer će to naštetiti njegovoj duši, i jer to vodi osobu k oholosti, a i potiče zao nagon. Osim toga, to dovodi do toga da drugi, koji nemaju ta sredstava, upiru pogled u njega i žele ga oponašati. Na kraju će oni posuđivati pa ne vratiti svoje zajmove ili će pljačkati i varati. I zbog ovih ekstravagancija, u na-

svetost

še su se vrijeme povećali troškovi odjeće za vjenčanja, tako da su mnoge naše kćeri ponižene kad dođe vrijeme da se udaju. Očevi i majke plaču i ridaju i nitko im ne može pomoći.

Oba ova učenjaka tradicije ističu da ono što započinje nekontroliranom željom prolazi kroz lanac faza, korak-po-korak, sve dok ne prizovemo duhovnu (a često i materijalnu) katastrofu na sebe i one oko nas. Ovaj nam je oprez potreban kao pomoć u prepoznavanju onoga što je štetno, na primjer, strašno skupih, ekstravagantnih, neopisivih bar i bat micvi i vjenčanja koji se danas odvijaju. Namjera naših učenjaka je senzibilizirati nas za stvarne posljedice pretjeranog življenja, tako da cijenimo i budemo motivirani da idemo putem umjerenosti.

Samo zato što vam je dostupno, samo zato što si to možete priuštiti, samo zato što to rade drugi, to nisu dovoljni razlozi. Godine 1978. Veliki rabin Gerskih hasida izdao je ukaz kojim od svojih sljedbenika traži da ograniče broj gostiju na svojim svadbama na 120 ljudi. Jedan se bogati sljedbenik požalio da bi njega trebalo izuzeti od te uredbe jer je bogat. Rebe mu je rekao: "Onda si kupi novog rebea."

Put želja

Musarski učitelji nam kažu da je tajna postajanja majstorom umjerenosti njegovanje senzibilnosti za unutarnje procese želja u trenutku kad se one u nama bude. Oni nas potiču da budemo svjesni unutarnjeg toka kojim ide impuls, započinjući kao neznatan osjećaj da bi na kraju pre-

rastao u potpuno ugađanje. To je ono što je ponukalo Rabbi Yitzchoka Isaaca Shera da napiše da se osoba "ne može obvezati da će slijediti musarski način života dok u potpunosti ne razumije procese nastajanja misli i načine razvoja misli".

Čini se da nam misli i porivi dolaze na um, poput ptica skrivenih u gustoj travi, koje iznenada pred našim očima polete u vis pa se spuste na granu stabla. Jednom kad se misao ili želja tako smjestila u umu, ona je tek započela svoj život. To je najkritičnije razdoblje. Hoće li poriv zaživjeti ili ostati mrtvorođenče?

Hoće li ići svojim putem ili će ga veći senzibilitet voditi prema svrhama koji su u skladu s našim vrijednostima i ciljevima?

Ako ih se prepusti njima samima, želje razvijaju putanju koju si same zacrtaju, pa tako što prije postanemo svjesni prisutnosti želje, to brže možemo djelovati. Djelovati da bismo učinili što? Da bismo izabrali želimo li pustiti da ta novorođena želja pusti korijene ili ne, i, ako joj dopustimo da zaživi, s kojim ciljem i na koji način. Idealno je što prije postati svjestan svojih želja, kako bismo si dali što veću slobodu izbora. Majstori musara to nazivaju osvještavanjem za vlas kose koja može izrasti u veliku planinu.

Ako misao ili poriv ipak prijeđu na sljedeći korak, bilo to zato što im nesvjesno dopustimo da nastave dalje ili zato što im pristanemo dati život, one polete. Sada je ideja ili želja na putu da u potpunosti sazrije. Ona će se nastavit razvijati i privlačiti resurse dok ne dođe do svog ispunjenja.■

Strana 24 Divrej Tora

MOJ STAV

Dina Rubina: moj odgovor

Ovo je odgovor koji je Dina Rubina, ruska i izraelska spisateljica, poslala Pushkin House-u (Kući Puškin) u Londonu, odakle su je pozvali na konferenciju, no prethodno od nje zatražili da pojasni svoj stav u vezi Izraela

Dragi prijatelji i kolege, nedavno me Puškinova kuća u Londonu, u suradnji sa Sveučilištem u Londonu, pozvala na književnu debatu koja se emitirala na Zoomu. Razgovor je trebao biti o mojim knjigama.

Upravo sam primila ovu elektronsku poštu od moderatora ovog sastanka.

Predlažem da je pročitate, kao i moj odgovor, koji vas pozivam da podijelite na društvenim mrežama

Piše:NataliyaRulyova Pozdrav, Dina!

Kuća Puškin najavila je našu nadolazeću konferenciju na društvenim mrežama i odmah primila poruke s kritikama u vezi s vašim stavom o izraelsko-palestinskom sukobu. Željeli su shvatiti vaš stav o ovom pitanju prije nego što odgovore. Možete li formulirati svoj stav i poslati mi ga što je prije moguće?

S poštovanjem, Natasha

Piše:DinaRubina

Evo odgovora

Draga Natalija!

Tako ste predivno pisali o mojim romanima i stvarno mi je žao vremena koje ste uzalud utrošili, jer očito moramo otkazati naš sastanak.

Sveučilišta u Varšavi i Torunu upravo su otkazala predavanja divnog izraelskog pisca Yakova Shechtera koji govori ruski jezik o životu galicijskih Židova u 17. i 19. stoljeću - "kako ne bi pogoršavali situaciju".

Sumnjala sam da će to zadesiti i mene, budući da je akademska zajednica sada glavno leglo najodvratnijeg i najopasnijeg

antisemitizma, prerušenog u takozvanu "kritiku Izraela".

Očekivala sam ovako nešto, čak sam vam odlučila napisati e-mail o tome... ali ostavila sam to po strani. Vrijeme je da ga objavim.

Evo što želim poručiti svima onima koji od mene očekuju brzo i ponizno izvješće o mom stavu prema mojoj voljenoj zemlji, koja trenutno živi (i uvijek je bila) okružena opakim neprijateljima koji je žele uništiti. Moja zemlja koja danas vodi pravedan rat protiv mahnitog, nemilosrdnog, prijetvornog i prepredenog neprijatelja.

Zadnji put kad sam se ispričavala bilo je to u osnovnoj školi, kod ravnatelja, kad sam imala 9 godina. Od tada činim ono što smatram ispravnim, slušam samo svoju savjest i izražavam isključivo svoje shvaćanje svjetskog poretka i ljudskih zakona pravde.

Natalija, hvala vam na trudu i osobno vas molim da moj odgovor pošaljete svima koji se pitaju:

"Na dan 7. listopada, u subotu, na židovski praznik Simhat Tora, nemilosrdni, dobro obučen, dobro pripremljen i dobro opremljen Hamasov teroristički režim Irana, Hamas, koji vlada enklavom Gaza (koju je Izrael napustio prije dvadesetak godina), napao je desetke mirnih kibuca i bombardirao moju zemlju desecima tisuća raketa.

Hamas je počinio zločine koje čak ni Biblija ne može opisati, zločine koji se mogu mjeriti sa zločinima Sodome i Gomore. Grozote snimljene usput, GoPro kamerama, a ubojice su taj užas doveli do te mjere da su slike slali svojim obiteljima ili ih objavljivali na društvenim mrežama u stvarnom vremenu.

Tisuće sretnih, krvlju opijenih zvijeri satima je silovalo žene, djecu i muškarce, pucajući žrtvama u međunožje i glave, odsijecalo ženama grudi i igralo s njima nogomet, noževima vadilo bebe iz utrobe trudnih žena i odmah im odrubljivalo glave, vezivalo i spaljivalo malu djecu. Bilo je toliko pougljenjenih tijela da se forenzički patolozi tjednima nisu mogli nositi s tom golemom količinom posla identifikacije osoba.

Jedna moja prijateljica, koja je 20 godina radila na hitnoj službi jedne njujorške bolnice, a potom 15 godina u Izraelu, bila je jedna od prvih koji su stigli u kibuce, kao dio tima spasilaca i liječnika.

Od tada još uvijek ne može spavati. Iako je specijalistica hitne pomoći,

navikla na secirana tijela i leše ve, onesvijestila se kad je ugle dala jeziv prizor i povraćala či tavim putem natrag u automo bilu.

Među militante Hamasa navalili su palestinski civili, sudjelujući u pogromima neviđenih raz mjera, pljačkajući, ubijajući, odvlačeći sve što im je došlo pod ruku.

Među tim "palestinskim civili ma" bilo je 450 članova ove visoko cijenjene organizacije UNRWA (United Nations Relief Agency for Palestine Refugees in the Near East, Agencija Uje dinjenih naroda za pomoć pa lestinskim izbjeglicama na Bli skom istoku).

Sudeći po neopisivoj radosti stanovništva (koje je također snimljeno tisućama mobilnih kamera), Hamas podržava gotovo cijelo stanovništvo Gaze.

Ali za nas je tu bitno: Više od dvije stotine Izraelaca, uključujući žene, djecu, starce i strane radnike, odvučeno je u jazbinu zvijeri.

Stotinu njih još uvijek trunu i umiru u Hamasovim tamnicama. Podrazumijeva se da te žrtve, kojima se i dalje izruguju, ne brinu osobito "akademsku zajednicu".

Ali ne govorim sada o tome. Ne pišem ovo da bi netko suosjećao s tragedijom mog naroda.

Tokom svih ovih godina,dok je međunarodna zajednica doslovno ulijevala stotine milijuna dolara u ovaj komad zemlje (Pojas Gaze) - a samo godišnji proračun UNRWA-e veličine je MILIJARDI dolara! - svih ovih godina Hamas je tim novcem gradio carstvo sa složenim sustavom podzemnih tunela, skladištio oružje, školsku djecu već od osnovne škole učio rastavljati i sastavljati automatsku pušku kalašnjikov, tiskao udžbenike u kojima je mržnja prema Izraelu neopisiva, u kojima čak i zadaci iz matematike izgledaju ovako: "Bilo je deset Židova, šehid je ubio četvoricu, koliko ih je ostalo?...", pozivajući svakom riječju na ubojstvo Židova.

I sada, kada konačno šokiran monstruoznim zločinom ovih gadova, Izrael vodi rat uništenja protiv Hamasovih terorista,

koji su tako pažljivo pripremali ovaj rat, koji su postavili na tisuće granata u sve bolnice, škole, vrtiće... . - tu je akademska zajednica u cijelom svijetu stala u obranu, zabrinuta zbog "genocida nad palestinskim narodom" - na temelju, naravno, podataka koje je dostavio... . Tko?

Akademska zajednica, koju nisu zabrinjavali masakri u Siriji, ni masakr u Somaliji, ni zlostavljanje Ujgura, ni milijuni Kurda koje turski režim progoni desetljećima, ova vrlo zabrinuta zajednica, koja nosi "arafatke" – zaštitni znak ubojica –oko vrata i okuplja se pod sloganom "Oslobodite Palestinu od rijeke do mora", što znači totalno uništenje Izraela (i Izraelaca). "Akademski građani", kako pokazuju ankete, nemaju pojma gdje je ta rijeka, kako se zove, gdje su smještene neke granice. I ta ista javnost traži od mene "jasan stav o tom pitanju."

Vi to stvarno ozbiljno pitate?

Kao što znate, profesionalna sam spisateljica više od pedeset godina. Moji romani su prevedeni na četrdesetak jezika, uključujući albanski, turski, kineski, esperanto... i mnoge druge.

Sada sa velikim zadovoljstvom, ne birajući previše izraze, iskreno i svom snagom svoje duše šaljem svim bezmozgnim "intelektualcima" koje zanima moj stav nek ****.

Zapravo, svi ćete se uskoro bez mene.

Dina Rubina

Zašto Hrvatska nije spremna priznati

Palestinu?

N1,24.5.2024.

U srijedu su Španjolska, Irska i Norveška odlučile priznati državu Palestinu proglašenu još prije 35 godina. Do sada su čak 142 države od 193 članice UN-a priznale Palestinu, ali ne i vodeće zemlje Zapada poput SAD-a, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Njemačke, Kanade...

Palestinu nije priznala ni Hrvatska, a vjerojatno i neće tako skoro. Potvrdio je to premijer Andrej Plenković upitan nakon pristigle vijesti da će Španjolska, Irska i Norveška priznati Palestinu.

“Hrvatska u ovom trenutku ne razmišlja o tome”, kazao je.

“To je pritisak na Netanyahua”

Opšrinije obrazloženje stava vladajućih dao je HDZ-ov zastupnik u Europskom parlamentu Tomislav Sokol gostujući u srijedu na N1.

“Zadnji izbori za Palestinsku Samoupravu su bili prije 20 godina i tada je pobijedio Hamas. Teroristička organizacija je pobijedila pa je došao rat između njih, a onda je Hamas zavladao Gazom, a Fatah Zapadnom obalom. Ja ne znam koga bi tu trebalo priznati. Nitko od njih nema demokratski legitimitet, međusobno su u sukobu, a ispada i da Hamas ima većinsku podršku stanovništva tamo. Ne znam kako možemo priznati entitet kojim vladaju teroristi”, kazao je.

Rektor Sveučilišta Vern i geopolitički stručnjak Vlatko Cvrtila smatra da je u ovom trenutku priznavanje Palestine više simbolički čin zbog onoga što Izrael čini u Gazi te iskaz solidarnosti s palestinskim narodom.

“Civilnih žrtava je sve više, a ne nazire se konačno rješenje onoga što je Izrael postavio kao jedan od ciljeva svoje vojne operacije, a to je uništenje Hamasa. Stoga ova priznanja Palestine možemo gledati u kontekstu pritiska na izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, također i odluku glavnog tužitelja Haškog tribunala koji je zatražio njegovo uhićenje, kako bi se zaustavilo daljnje stradanje civila i vojne operacije koje se trenutno vode u Rafahu na jugu Pojasa Gaze”, kazao nam je Cvrtila.

“Hrvatska neće žuriti, slijedit će velike države Zapada”

Što se tiče stava Hrvatske, Cvrtila smatra da Vlada neće žuriti s donošenjem odluke o eventualnom priznavanju Palestine.

“Mislim da će Hrvatska više slijediti stavove velikih država Zapada, odnosno da će se prikloniti njihovim rješenjima, s obzirom da one ipak imaju veću međunarodnu moć koja može dovesti do pojačanog pritiska da se nađe mirovno rješenje ili model koji bi izraelsko-arapski, a pogotovo izraelsko-palestinski sukob stavio u održive mirovne okvire”, kaže.

Val priznavanja koji se sada događa, a navodno će isto učiniti uskoro i Australija, Slovenija i Malta, posljedica je događaja

koji su uslijedili nakon 7. listopada prošle godine i dotad nezapamćenog terorističkog napada Hamasa upadom u Izrael.

Mnogi ne vjeruju da bi državnost Palestine vodila k miru Cvrtila kaže da su najnovija priznanja palestinske države oblik pritiska na Izrael i Netanyahua da zaustavi vojnu operaciju i pristupi mirovnim rješenjima.

“Već i ranije su brojne države priznale Palestinu, što je bio znak podrške palestinskom narodu i vjerovanja da će model dviju država, koji je kasnije ušao i u mirovne sporazume, riješiti konflikt koji jako opterećuje situaciju na Bliskom istoku. Država Izrael i predstavnici Palestinaca već su potpisali određene sporazume o dvije države na tom teritoriju, što je bila posljedica ozbiljnih međunarodnih pregovora. Na kraju krajeva, dodijeljene su i Nobelove nagrade za te mirovne sporazume (1994. su ih dobili palestinski vođa Jaser Arafat te tadašnji izraelski premijer Yitzhak Rabin i šef diplomacije Shimon Peres, nap.a.) pa se čini da bi državnost Palestine mogla dovesti do temelja za dugoročniji mir na tom području. Iako, čini se, većina aktera baš i ne vjeruje u to”, objašnjava Cvrtila.

Slovenija spremna priznati Palestinu, ne i Hrvatska Cvrtilu smo upitali kako to da je Slovenija koja je poput Hrvatske članica Europske unije i NATO-a, a geopolitički podjednako mala, najavila da će priznati Palestinu, dok Hrvatska barem zasad to ne namjerava.

“U ove tri države koje su zadnje priznale Palestinu (Španjolskoj, Irskoj i Norveškoj) na vlasti su strukutre koje imaju jasan stav po pitanju izraelsko-palestinskog sukoba. To je prije svega posljedica stava vladajućih struktura. Tako je i sa Slovenijom, s tim da između vladajućih struktura Slovenije i Hrvatske postoji razlika (u Sloveniji je na vlasti zelenolijeva koalicija, nap.a.). Ne čudi stoga što će Slovenija možda ići tim putem, a Hrvatska ne u ovom trenutku. Sjetimo se da Hrvatska nedavno nije glasala ni za rezoluciju o Palestini u UN-u”, kazao je Cvrtila.

Hrvatska jesenas protiv, a sada suzdržana u UN-u

Podsjetimo, prije desetak dana Hrvatska je bila suzdržana u UNu prilikom glasovanja o palestinskom zahtjevu za punopravnim članstvom u Ujedinjenim narodima. Šef diplomacije Gordan Grlić Radman to je objasnio time da rezolucija, kako je rekao, nije sadržavala rješenja koja bi išla usporedo s oživljavanjem mirovnog procesa na Bliskom istoku. Ta je rezolucija prihvaćena sa 143 glasa. Devet država, uključujuči dakako Izrael i SAD bilo je protiv, dok je 25, uključujući Hrvatsku, bilo suzdržano.

Lani u listopadu, nakon eskalacije sukoba Izraela i Hamasa, Hrvatska je u UN-u glasovala protiv rezolucije kojom se pozivalo na “trenutačno, trajno i održivo humanitarno primirje” u Pojasu Gaze. Uz Hrvatsku samo još tri članice EU – Austrija, Mađarska i Češka, nisu podržale tu rezoluciju.■

Visoko bez Jevreja: Šta je ostalo iza nekadašnje zajednice?

Visoko.co.ba,23.5.2024.

Iako u Visokom već pola stoljeća ne živi nijedan Jevrej, tragovi njihovog prisustva i doprinosa razvoju ovog grada i dalje su vidljivi. Iza njih je ostalo malo, ali vrijedno naslijeđe –groblje, uličica i priče o njihovom zanatskom umijeću i trgovačkom duhu.

Jevreji su u Visoko stigli u 18. vijeku i do 1941. godine na području visočkog sreza živjelo ih je ukupno 199. Bavili su se ra-

Strana 26

znim zanatima poput limarstva, brijačkog zanata, krojačkog, kožarstva, obućarstva i krpanja odjeće. Bili su cijenjeni kao vrsni trgovci, ali i ljekari.

Jedan od uglednijih Jevreja bio je Elijas Kabiljo, koji je doselio iz Sarajeva. Kao imućan građanin, sagradio je cIglanu i zidao kuće koje bi davao pod najam.

Te “Kabiljine kuće” i danas se nalaze u Visokom, preko puta Socijalnog.

Jevreji su uglavnom živjeli duž

glavne ulice, a ne u Jevrejskoj ulici koja je ime dobila po sinagogi koja se tamo nalazila. Nažalost, od sinagoge je ostao samo crtež u Zavičajnom muzeju.

Među istaknutim jevrejskim porodicama u Visokom izdvajaju se Danon, Kabiljo i Demajo. Avram Demajo bio je poznati profesor kožarske škole, a porodica Danon imala je i štampariju u gradu.

Nažalost, stradanje u Drugom

svjetskom ratu ostavilo je dubok trag na jevrejsku zajednicu u Visokom. Od 199 Jevreja koliko ih je živjelo na području sreza, rat je preživjelo samo 18. Posljednji Jevreji u Visokom umrli su 70-ih godina prošlog vijeka.

Iako više nema živih pripadnika ove zajednice, Visoko čuva uspomenu na svoje nekadašnje jevrejske sugrađane kroz groblje, ulicu i priče o njihovom doprinosu gradu u oblastima trgovine, zanata i medicine.■

Divrej Tora

SASTANAK MINISTARA

Rasprava u Bruxellesu: ‘Rješenje kroz

dvije države ne bi bilo bolan kompromis ili ugroza za Izrael‘

Jutarnjilist,27.5.2024.

U nedostatku jedinstva unutar Europske unije po ovom pitanju ponavlja se stav o ‘rješenju dviju država‘

Europska unija nastoji povećati pritisak na Izrael kako bi ispoštovao odluku Međunarodnog suda pravde vezano za obustavu napada na području Rafaha na jugu pojasa Gaze, a namjerava postići i dogovor o nastavku granične misije EU na tom području.

O tome su u ponedjeljak u Bruxellesu raspravljali ministri vanjskih poslova Europske unije s ciljem postizanja načelnog dogovora na političkoj razini, nakon čega bi uslijedila i tehnička implementacija. Takvu je misiju EU obustavila još 2007. godine, kad je Hamas preuzeo potpunu kontrolu nad područjem Gaze. Prijelaz Rafah glavna je ulazna točka za pomoć iz Egipta, a zatvoren je otkako su izraelske snage preuzele kontrolu nad njim sa strane Gaze prije gotovo tri tjedna.

Tehnička provedba

Nastavak spomenute misije kao cilj EU spomenuo je na početku sastanka ministara Josep Borrell, visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost.

- Danas možemo imati političku odluku, a potom je treba tehnički provesti - rekao je Borrell novinarima, uz napomenu da se takva misija ne može provesti bez odobrenja Izraela, Egipta i Palestinaca. S druge strane, pokretanje te civilne misije trebalo bi dobiti jednoglasno odobrenje od 27 država članica EU. Zato je mala vjerojatnost da se takva misija obnovi prije prestanka sukoba.

Borrell je pred novinarima optužio i izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da neutemeljeno koristi lažne tvrdnje o antisemitizmu kako bi napadao Međunarodni kazneni sud (ICC) za vlastite političke ciljeve.

On je još jednom pozvao Izrael na poštivanje zahtjeva Međuna-

rodnog suda pravde i obustavu operacije u Rafahu. Osuda napada

Zemlje članice Europske unije podijeljene su i po pitanju priznavanja Palestine kao države. Nitko se tome ne protivi, ali neke, među kojima i Hrvatska, ustraju u stavu da se to mora dogoditi u sklopu dogovora Izraela i Palestine kroz takozvanu opciju dviju država. Stav Hrvatske po tom pitanju novinarima je nakon sastanka ponovio i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman. On je rekao da bi priznanje imalo smisla kroz "dvodržavnu soluciju" i dogovor i o teritoriju i drugim pitanjima između Izraela i Palestine. Grlić Radman ponovio je da je Hrvatska osudila teroristički napad Hamasa i otimanje talaca, podržao je pravo Izraela na samoobranu, ali upozorio i da pritom mora poštivati međunarodno humanitarno pravo.

I visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Josep

Borrell zatražio je od Izraela pristanak za stvaranje države Palestine kao rješenje koje ne bi išlo protiv interesa Izraela.

- Rješenje dviju država ne bi bio bolan kompromis za Izrael. To ne bi bila sigurnosna ugroza za Izrael. Naprotiv, bilo bi to dugoročno jamstvo za sigurnost i prosperitet Izraela. Znam da sadašnja vlada u Izraelu nije uvjerena u to, zato mi moramo poraditi na tome da se ova ideja prihvati u javnom mnijenju, kako bi se ovo jedino rješenje koje možemo zamisliti i ostvarilo i donijelo kraj sukoba i mir za oba naroda - rekao je visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Josep Borrell. Neke zemlje EU, poput Španjolske i Irske, odlučile su priznati neovisnost Palestine, što je izazvalo oštre reakcije Izraela. Između političara Izraela i Španjolske došlo je čak i do razmjene oštrih optužbi. Izrael je najave o priznanju neovisnosti Palestine u ovom trenutku nazvao "nagradom za teroriste".■

I nakon 80 godina nikako ne zaboraviti holokaust

Međimurskenovine,26.5.2024.

Kamenčić je simbol jednostavnosti, simbol čovjekovog nastanka, ali i povratka u ono iz čega je nastao. Nakon zemaljskog života, ostavljanje malog kamena na grobovima pokojnika jedno je od tumačenja i simbolike u prigodi obilježavanja Dana sjećanja na holokaust.

Oko šesto ljudi je odvedeno 28. travnja, a tijekom cijelog rata je oko tisuću Židova iz cijelog Međimurja poslano u logore smrti, a njima se trebaju pribrojiti i sve ostale civilne i vojne žrtve. Stoga se slobodno može reći da je kraj između Mure i Drave tijekom rata doživio strašnu sudbinu kao da se radilo o nekakvom geo strateški vrlo važnom ratnom području.

“Nikad neću zaboraviti to jutro kad su odveli Vericu. Iz kufreka, koji je uvijek bio

spreman, izvadila sam haljinicu i fertek (pregaču) da je obučem. Došla su dvojica žandara koji su vukli Vericu. Verica me vukla za jednu stranu haljine i vikala: „Teta ne daj me!!“ Sin me vukao za drugu stranu haljine i vikao: „Mama, ne daj Vericu!!“ Plakala sam i vukla djecu u stan, ali oni su bili jači. Nikad više nismo vidjeli Vericu –malog anđela. Ostala je samo haljinica i fertek.” Dio jedne tužne ispovjesti.

U nedjelju 26. svibnja je već tradicionalno na židovskom groblju u Čakovcu održana komemoracija kojom se odaje počast nevinim žrtvama. Komemoraciji su uz ostale uzvanike i goste prisustvovali; gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini, Glavni Rabin u Republici Hrvatskoj Luciano Moše Prelević i predsjednik Židovske općine Čakovec dr. Andrej Pal

– Želja nam je građane Čakovca i Međimurja podsjetimo na

te tragične dane naroda koji je trebao biti izbrisan sa lica zemlje samo zato jer je drugačiji, a danas se ponovo pokazuju slični trendovi i veličanje negativnosti iz povijesti – poručuju organizatori.

Lijepi izvadak iz molitve koji nas poziva za zajednički

suživot Sjetiihse,oBože,paimdaj onu nagradu koju si odredio pravednicimaSvojim,idaj,da svijetom zavlada duh sloge i ljubavi,padasviljudiživemirnoisretno,asnjimaimi,narodTvoj!■