Divrej Tora Godina 13 Broj 52
Zagreb, 3. - 11. listopada 2020. — 15. - 23. tišreja 5781.
Ovo učenje posvećeno je l'iluj nešama Davida Rexa, z’’l
B’’H Šabat Sukot Jeruzalem 17:47
18:57
Zagreb
18:15
19:12
Rijeka
18:22
19:19
Split
18:14
19:11
Dubrovnik 18:08
19:05
Vinkovci 18:04
19:01
Sarajevo 18:07
19:04
Doboj
18:07
19:04
B. Luka
18:11
19:08
Beograd 17:58
18:58
Novi Sad 18:01
19:01
Subotica 18:01
19:02
Zrenjanin 17:58
18:59
Niš
17:53
18:52
Beč
18:13
19:09
Frankfurt 18:42
19:38
Edison, NJ 18:18
19:26
Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Sukot 4.dan, utorak 6.10.2020. Alot Hašahar
5:33
Najranije Talit
6:07
Nec Hahama
7:01
Najkasnije Š’ma
9:52
Zman Tefila
10:50
Hacot
12:44
Plag Haminha
17:15
Šekia
18:26
Cet Ha-kohavim
19:08
Broj 52 divrejtora@gmail.com
Sukot i Šemini aceret
Tijekom 40 godina lutanja naših predaka Sinajskom pustinjom prije njihova ulaska u Svetu zemlju, okruživao ih je, lebdio nad njima i štitio ih od opasnosti i pustinjskih nepogoda čudesni "oblak slave." Od tada pamtimo B-žju dobrotu i boravkom u suki tijekom blagdana Sukot ponovo potvrđujemo svoju vjeru u njegovu providnost. Sedam dana i noći jedemo u suki, pa na takav i mnoge druge načine držimo je svojim domom. Četiri vrste su još jedan običaj kojeg se pridržavamo za Sukot: etrog, lulav, tri grane mirte (hadasim)i dvije grane vrbe (aravot). Svakog dana tijekom blagdana (osim na Šabat), uzimamo četiri vrste, kazujemo nad njima blagoslov i držeći ih sve zajedno u rukama, mašemo s njima u svih šest smjerova (lijevo, desno, naprijed, natrag, gore, dolje). Prema kazivanju midraša, četiri vrste predstavljaju različite tipove i karaktere koji čine zajednicu Izraelovu, a čije unutarnje jedinstvo ističemo na Sukot. Sukot se naziva i dobom naše radosti. I stvarno je posebnom radošću prožet ovaj blagdan. Sedmi dan Sukota naziva se Hošana raba i zaključuje razdoblje B-žanskog suda koji je počeo na Roš hašanu. Poseban običaj je arava – uzimanje snopa vrbinih grana.
Na sedmodnevnu proslavu Sukota, nastavlja se dvodnevna proslava Šemini aceret i Simhat Tora (u Izraelu je to spojeno u jedan dan).
Šemini aceret znači "osmi (dan) čuvanja". Hasidski učitelji tumače da je prvotna svrha tog blagdana bila sačuvati i osvijestiti duhovno otkrivenje i moći koje smo dobili tijekom blagdana mjeseca tišreja, pa da ih poslije možemo primijeniti tijekom čitave godine. Drugi dan blagdana Šemini aceret naziva se Simhat Tora ("Torino veselje"). Tim danom završavamo jednogodišnji ciklus čitanja Tore i počinjemo novi. Taj se događaj obilježava velikim veseljem, posebno tijekom ophodnje "hakafot" kad u sinagogi oko bime hodamo, pjevamo i plešemo sa svicima Tore. "Na Simhat Tora," kaže hasidska izreka, "radujemo se Tori i Tora se raduje nama; i Tora želi plesati, pa mi postajemo njezine rasplesane noge." Među ostale blagdanske običaje spada posebna molitva za kišu za vrijeme musafa na Šemini aceret i običaj pozivanja svih k Tori na Simhat Tora. ■ Prevela Dolores Bettini
Nadrabin Šalom Miroslav Freiberger:
Sukot
Sukot svetkujemo od 15. do 21.
četiri vrste bilja: Lulav (palminu
tišrija. Prva dva dana su praznici
granu), Etrog (plod jedne vrste
(Jamim tovim), ostalih pet su polu-
citrusa), Hadasim (grančice mirte) i
blagdani (Hol hamoed). Svetkujemo
Aravot (grančice vrbe).
ga na uspomenu četrdesetogodišnjeg lutanja kroz pustinju, pa zato i gradimo suku, kolibicu (sjenicu)
granjem
pokrivenu,
kao
simbol
nestalnog života naših predaka, a ujedno kao simbol Bžje zaštite koja se kroz svu našu istoriju ukazala
Hošana raba jer molimo „Veliki Hošana“, molitve kod kojih sedam pu-
ta obilazimo oko almemora sa "arbaa minim" u ruci. Na koncu uzimljemo pet grančica vrbe. Šemini Aceret i Simhat Tora
Izraelu. Sukot je ujedno i blagdan berbe (hag heasif), sabiranja na koncu godine. Stoga kroz sedam dana sukota uzimamo u ruke za vrijeme Halela (koji se
Posljednji polublagdan se zove
i o polublagdanima
kaže u cijelosti) i za vrijeme pose-
bnih sukotskih molitava koje molimo nakon musafa arbaa minim, t.j.
zove posljednji dan praznika. Toga
dana završujemo čitanjem Tore. Uvečer i prije podne uzimljemo sve svitke Tore iz svetoga kovčega, te ih u povorci nosimo sedam puta oko alme mora. Prije podne se čita iz triju
Završne praznike Sukota: Šemini
svitaka, a pozivaju se k Tori■što je
Aceret i Simhat Toru svetkujemo 22
moguće više ljudi, u manjim opći-
i 23 tišrija. Za te dane više ne postoji
nama svi prisutni, pače i kol hane-
obveza suke, niti "arbaa minim". Od
arim, djeca koja još nijesu bar micva.
Šemini Acereta dalje umećemo u
Pozvanik, kojim završujemo Toru,
tefili Mašiv haruah umorid hagešem. U
zove se Hatan tora, onaj kome se čita
musaftefili molimo gešem, pijut o kiši.
prvi otsječak Tore, zove se Hatan
Simhat Tora, radost poradi Tore se
berešit, a koji čita maftir Hatan maftir.■
■ Strana 2
Divrej Tora
Rabbi dr. Abraham J. Twerski:
Rastimo svakoga dana Sukot
90,10).
mo za vječni život.
Sedam ćeš dana
Pomisao na smrtnost čovjeka je
boravit u sjeni-
otrežnjavajuća; nije baš pogodna za
Tora nas uči da uživamo u životu,
cama (Lev. 23,42)
veselje. Mi najčešće ne razmišljamo
pa ako nam i uskraćuje neka zado-
. . . i biti ćeš sa-
o svojoj smrtnosti, a kada nas okol-
voljstva, to čini samo zato da bismo
mo
nosti na to prisile, mi to brzo otjera-
uživali u životu onako kako to pri-
mo iz svog uma pa se nastavimo
liči ljudskom biću. Osim toga, naša
ponašati kao da ćemo živjeti zau-
radost življenja ne bi trebala biti
vijek.
umanjena sviješću o našoj smrtnosti,
radostan
(Pnz 16,15).
Sukot je blagdan određen kao זְ ַמן Pa
Koliko su različite vrednote Tore
ipak, komentari kažu da je jedna od
od naših sekularnih vrednota! Tora
simboličkih uloga suke, privremene
nas uči da postoji vječni život, u
kolibe, da u njoj boravimo sedam
potpunosti duhovan život, čija sreća
dana kako bismo time predstavili
daleko nadmašuje ono što ljudski
čovjekovu prolaznost na ovoj ze-
um može zamisliti. Mi smo stavljeni
mlji, jer prosjek je njegova životnog
na ovu planetu za naše prolazno
vijeka sedamdeset godina (Psalmi
zemno postojanje samo zato da
ִׂש ְמ ָח ֵתנּו, razdoblje našeg veselja.
Godina 13 3 Broj 52 Strana
bismo dobili priliku da se pripremi-
niti je trebamo poricati. Suka – simbol našeg privremenog boravka na zemlji – prekrasno je ukrašena, i u njoj uživamo u svojim blagdanskim obrocima. Čak i naše prolazno postojanje može biti lijepo i sreteno, a naša vjera u vječni život tu radost treba uvećati. ■
Strana 3
OU Israel's Torah Tidbits
Alija po alija
Čitanje za Sukot 1. i 2. dan -
da je oskvrnuo i B-žje Ime. Nasu-
Vajikra 22,26 - 23,44, te Bamidbar
prot tome, poseban način na koji
29,12 - 29,16
neka osoba može izvršiti micvu,
Kohen – prva alija – 22,26-33
čime ojača poštovanje prema micvot
Tek rođeno mladunče životinje ostaje s majkom 7 dana, i tek nakon toga se smije koristiti kao korban.
u očima drugih ljudi, čime raste poštovanje
prema Tori, te Židovi
koji drže Toru, ta osoba ne samo da
siti na 7 dana Pesaha. Sedmi dan je
je izvršila micvu - ona je posvetila
jom tov.
Zabranjeno je zaklati (kao korban ili
B-žje Ime u narodu. Ista ova ideja
za osobnu uporabu) životinju i nje-
proširena je na bilo koji aspekt
zino potomstvo istog dana.
ljudskog
Tora nas još jednom podsjeća da za korbanot koje se jede postoji vre-
ponašanja.
Religiozni
Židov (ili Židov koji barem izvana djeluje kao religiozan) ima stalnu
R’vi’i – četvrta alija – 23,9-14 Nakon prvog dana Pesaha treba prinijeti omer (prinos ječma). Posebne korbanot se prinose na dan ome-
mogućnost za kiduš /hilul HaŠem.
ra. Ne smijemo jesti različite■ vrste
Obična djela uobičajene ljubaznosti
mladog zrnja sve do prinošenja
ili neljubaznosti mogu imati dale-
omera.
Do ove točke u sedri, Tora se bavila
kosežne posljedice, ovisno o tome
onime koji prinosi žrtvu i žrtvama.
Hamiši – peta alija – 23,15-22
tko je uključen, tko gleda, kako se
Ona sada mijenja brzinu, te nalazi-
stvari percipiraju i sl.
mensko ograničenje koje se ne smije prekoračiti.
mo drugo značenje riječi žrtva, kao biti spreman umrijeti za posvećenje B-žjeg Imena. Ne smijemo oskvrnuti B-žje Ime; Njegovo Ime moramo posvetiti. Te micvot imaju mnogo aspekata. Židov je dužan da se radije odrekne svog života nego da učini ijedan od "velika tri prekršaja": ubojstvo, incest / preljub i idolopoklonstvo. U vrijeme "prisilnog obraćenja", zah-
Od dana prinošenja omera trebamo
brojati razdoblje od 7 tjedana - 49
Levi – druga alija - 23,1-3 i Šliši –
dana. Tora kaže 50 dana, no mi to
treća alija – 23,4-8
razumijemo kao "do 50. dana, ali ne
23. poglavlje u Vajikra je "Odjeljak o
i uključujući ga".
blagdanima". Ono počinje izjavom:
Podsjetnici za omer
"Ovo su blagdani ..." Šabat je predstavljen kao prvi od blagdana (mi na to ukazujemo u kidušu petkom uvečer kada kažemo da je šabat spomen na Izlazak i prvi od "dana koji se nazivaju svetima").
Ako iz bilo kojeg razloga više ne brojite omer s braha, molim Vas znajte da za vas još uvijek vrijedi micva brojanja. To znači da ne biste trebali odustati od brojanja narednih nekoliko tjedana i upotrijebiti
tijeva se mučeništvo čak i za "naj-
Na 14. dan nisana, prinosi se korban
izgovor "eh, propustio sam 13. dan,
manji" prekršaj.
Pesah. Petnaestoga započinje Blag-
a i ionako ne govorim braha". Bro-
dan macesa (koji zovemo Pesah),
janje omera je posebna i dragocjena
koji zahtjeva maces tijekom 7 dana.
micva. Učinite to!
S gledišta micvi Naši su učenjaci proširili opseg
Prvi dan je sveti dan kada je većina
ovog vrlo značajnog para micvi:
vrsta "melahe" zabranjena. (U sva-
kiduš / hilul HaŠem. Pored teme
kom konkretnom slučaju jom tova,
mučeništva, onaj tko prekrši bilo
postoji pozitivna naredba da se suz-
koju zabranu na posebno zloban
drži od "melahe", te zabrana vršenja
način, osobito u javnosti, smatra se
"melahe"). Korban Musaf treba prino-
Strana 4
Još jedna stvar. Čak i ako ste propustili noć i dan, i više ne brojite s braha - ako ste brojali omer svakog ponedjeljka uvečer (ili utorka tokom dana), tj. 7., 14., 21. i 28. (do sada),
Divrej Tora
(nastavak s 4. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits:
Alija po alija
onda možete brojati s braha svakog
Ovako ili onako, naloženo nam je
mena od zalaska sunca do izlaska
ponedjeljka do kraja. To je stoga što
da brojimo dane omera. Također
zvijezda kao kodeš na oba kraja, dio
postoji i micva da se broji tjedni
bismo koristiti trebali period omera
je tosefete šabata, kao i dodatne mi-
omer.
za poboljšavanje samih sebe, svojih
nute na oba kraja šabata i jom tova.
Uključite u svoju kavana, željeno iščekivanje putovanja (kako stvarnog tako i duhovnog) iz Egipta do Sinaja.
Nakon 49. dana treba prinijeti poseban prinos 2 štruce kruha od nove
karakternih
osobina
i
vjerskog
postupanja, baš kao što su i naši
Š’vi’i– sedma alija – 23,33-44
preci prolazili kroz razdoblje duho-
Petnaestog tišreja je Sukot, 7-dnevni
vnog rasta pripremajući se da stanu
blagdan. "Melaha" (ograničenja za
na Sinaju i prime Toru.
jom tov) je zabranjena na njegov 1.
Šiši – šesta alija – 23,23-32
dan. Žrtve musaf treba prinositi svakog od sedam dana. Osmi dan
pšenice. To se čini na blagdan Ša-
Prvi dan 7. mjeseca (tišreja) je svet
(ponekad se Šmini aceret - odnosno
vuot koji ima ograničenje "melahe".
(Roš hašana), zabranjena je "melaha".
Simhat Tora - smatraju zasebnim
Ovaj odlomak završava podsje-
Prinose se i posebne žrtve Musaf,
blagdanom, a ponekad kao 8. dan
ćanjem na darove s polja koje se
pored Roš hodeš Musafa. Imajte na
Sukota) je također jom tov, s vlas-
mora ostaviti za siromašne.
umu da šofar ne ulazi u popis za-
titim korban musafom.
povijedi ovdje, već u paršat Pinhas.
S gledišta micvi
Ovdje se Roš hašana naziva Zihron
Zbog gore navedenog skupa micvot
t'ru'a, sjećanje na t'ru'a. U Pinhas,
postoji rasprava među autoritetima
Tora nam kaže neka održimo "dan
o tome je li u naše vrijeme brojanje
t'ru'a" - ovo je zapovijed da se puše
omera obvezatno kao biblijska micva
u šofar.
ili nije. Jedno od gledišta (i većinsko) jest budući da više nema prinosa omera i dvije štruce kruha, odnosno bez onoga odakle se broji i prema čemu se broji, nema ni micve brojanja.
Međutim,
učenjaci
su
objavili da trebamo brojati čak i bez Beit HaMikdaša, kao spomen na Hram, i iz drugih razloga. Rambam i Chinuch smatraju da je brojanje
omera neovisna micva koja vrijedi i danas - D'o'rajta (s autoritetom
Deseti tišreja je Jom kipur. Moramo
To su blagdani, osim godišnjih šabatot i drugih prinosa u Hramu. U vrijeme žetve, u jesen treba slaviti Sukot. Prvoga dana obavezni smo uzeti 4 vrste (lulav, etrog, hadasim, aravot).
postiti. U Mikdašu na Jom kipuru
Za vrijeme blagdana Sukota mo-
ima Musaf. (Dodatno na posebnu
ramo boraviti u sukot. Ovo je s
službu na Jom kipur opisanu u
ciljem da poučimo sve naraštaje o
"Ahrei mot"). Jesti ili piti (bez valja-
onome što je uslijedilo nakon Iz-
nog razloga) kažnjivo je odsijeca-
laska, kad smo imali privilegiju
njem (smrću i više od toga s Neba).
božanske zaštite u pustinji.
Isto tako, na Jom kipur je zabra-
Maftir za Sukot 1. i 2. dan -
njena sva "melaha", te jelo i piće. Na
Bamidbar 29,12 - 29,16, te dnevna
Jom kipur se moramo suzdržati od
čitanja za Hol hamoed Sukot 29,17
(šabatne) "melahe".
- 29,34
Tore). Imajte na umu da uvodni
"…Uvečer devetoga u mjesecu, od
Na posljetku, musafim Sukota i
odlomak kod brojanja - hineni
večeri do večeri, držite svoj šabat."
Šmini acereta. Broj životinja na
muhan ... izgleda da podrazumijeva
Iz ovog neobičnog izraza u tom
Sukot varira od dana do dana, do
da je brojanje zakon po Tori, čak i
pasuku, Gemara uči ideju o tosefot
ukupnog broja od 70 bikova, koji je
danas. S druge strane, završna mini-
šabat i jom tov, dodavanja iz svog
simbolički univerzalan broj. Ovi
molitva - Harahaman, podrazu-
dana u tjednu svetosti šabata i haga,
odlomci o musafu za hagim su
mijeva da je to rabinska odredba za
kako na njegovom početku tako i na
pojedinačni maftiri za blagdane.
komemoraciju
kraju. Naša praksa računanja vre-
Godina 13 5 Broj 52 Strana
Beit HaMikdaša.
Strana 5
(nastavak s 5. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits:
Alija po alija
Šmini Aceret - Dvarim 14,22-16,17,
mo osjetljivosti prema onima koji
te maftir Bamidbar 29,35 - 30,1
nisu tako sretne ruke kao mi. Ako "eved ivri" ne želi biti oslobođen,
Kohen – prva alija – 14,22-29
obredno mu se probuši uho i on
(Približno 2% prinosa usjeva daje-
ostaje u službi svog gospodara do
mo kohenu kao t'ruma, a od ostatka
jovela. Nemojte biti škrti sa slugom,
se odvaja desetina kao ma'aser da bi se dala Leviju.) Jedna desetina onoga što je preostalo odvaja se kao
ma’aser šeni, koji ostaje u posjedu vlasnika, ali se smatra svetim i mora se donijeti u Jerušalajim i tamo pojesti u stanju obredne čistoće. Ako je iznos ma’aser šenija velik, čovjeku je dopušteno da otkupi proizvod po poštenoj tržišnoj cijeni te pridoda petinu. Ako netko otkupi ma’aser šeni od svog susjeda, poštena tržišna cijena je dostatna. Prihod od otkupljivanja
treba
potrošiti
na
hranu i piće u Jerušalajimu. Još jednom nas Tora podsjeća da se brinemo o Leviju, koji nema vlastite imovine. (Ovo pravilo o ma’aser šeni vrijedi 1., 2., 4., i 5. godine Šmita ciklusa.) U trećoj (i 6-oj) godini ciklusa Šmita drugu desetinu treba predati siromašnima. Ovaj velikodušni čin cedake bit će nagrađen blagoslovima od B-ga. Levi – druga alija - 15,1-18
Ako godina Šmita prođe, ne može se tražiti otplata osobnih zajmova. To se pravilo primjenjuje kada su i zajmodavac i zajmoprimac Židovi. Zajmovi koje duguju ne-Židovi moraju se prikupljati, ali je micva otpisati osobni dug svog bližnjeg Židova nakon godine Šmita. Ako se židovski narod vlada kako valja prema Tori i micvot, bit ćemo blaStrana 6
jer vam je služio naporno i dugo. goslovljeni time da među nama neće biti siromaštva. A imat ćemo i
vladajući položaj među narodima svijeta. Međutim, kada smo suočeni sa si-
Šliši – treća alija – 15,19-23, R’vi’i – četvrta alija – 16,1-3, Hamiši – peta alija – 16,4-8, Šiši – šesta alija – 16,9-12, i Š’vi’i– sedma alija – 16,13-17
romaštvom, ne smijemo potiskivati
Prvi okot od krava, koza i ovaca je
velikodušnost prema siromaštvu,
svet. S njime se ne smije raditi ■ niti
ne smijemo potiskivati velikodušnu
od njih ostvarivati korist. Oni su
potporu onima koji su siromašni.
dani kohenu kao jedan od njegovih
Naprotiv, velika je micva dati cedaka
darova što mu ih dodjeljuje Tora
i potpomoći one koji nisu tako sre-
(nakon 30-50 dana otkako dođu na
tne ruke kao mi, davanjem i na
svijet). Njih će pojesti kohen i
dostojanstven način. Budite pose-
njegova obitelj nakon što budu
bno oprezni da ne uskratite zajmove
prineseni kao korban – tijekom prve
siromašnima jer se približava godi-
godine, osim ako "nisu prikladni za
na Šmita. Ako siromašna osoba za-
žrtvenik". U tom slučaju oni su
vapi B-gu, on će vas smatrati odgo-
kohenova imovina, da radi s njima
vornim što niste pomogli. Budite
što mu drago. B'hor ove vrste vrijedi
velikodušni na polju cedaka i heseda,
čak i u naše vrijeme, kada nema Beit
i time zaslužite blagoslov od B-ga.
HaMikdaša. Samo što nam učenjaci
Siromaštvo će biti "realnost života"
zabranjuju da vršimo tu micvu, jer
u normalnim okolnostima – cedaka
dok
dajte bez zadrške.
HaMikdaša,
smo
trenutno to
bi
bez
bilo
Beit
tegoba
Ako Židov postane prinudni sluga
nametnuta kohenu koji prima b'hor,
svom bližnjem Židovu, on će raditi
te iskušenje za različite prijestupe
najviše šest godina i biti oslobođen
kohena.
sedme godine. Nitko ne smije oslo-
Čuvajte proljetni mjesec i donesite
bođenog "eved ivrija" otposlati pra-
korban Pesah. (To je ponavljanje mi-
znih ruku, već će mu treba dati
cve da se kalendar prema potrebi
velikodušni dar kada ga se otpušta
prilagodi dodavanjem mjeseca -
iz službe. Moramo se sjetiti da smo
drugog adara – kako bi se Pesah
bili "avadim" u Egiptu i da nas je B-g
pogurnuo u proljeće.) Hamec je
otkupio, te očekuje od nas da ima-
zabranjen na poslije podne Erev
Divrej Tora
(nastavak s 6. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits:
Alija po alija
Pesaha. Hagiga (dobrovoljna žrtva
čita samo pet alijot, tretirajući Sim-
koja se prinosi uz pashalno janje na
hat Tora jednako kao i svaki drugi
Pesah, op.pr.) ne može biti ostav-
jom tov. Nakon pet alijot (jednom ili
ljena duže od dva dana. Korban
više puta), poziva se hatan Tora za
Pesah se ne smije prinijeti na osob-
posljednju aliju u Tori. Često se nad
nom žrtveniku. Radujte se na blag-
bimom napravi hupa od četiri viso-
dane. Donesite korbanot u Mikdaš na
ka mladića s talitom, dok se Tora
hagim. Ne pojavljujuj se tamo pra-
završava. Postoji običaj da se poslje-
znih ruku.
dnje čitanje posljednje od 5 alijot, dâ
jednom od najstarijih muškaraca u šulu, a s njim su zajedno pozvani i Simhat Tora - Dvarim 33,1-34,12,
svi dječaci (koji ne mogu uzeti svoju
Berešit 1,1-2,3, te maftir Bamidbar
vlastitu alija) da zajedno sudjeluju u
29,35 - 30,1
ovoj kol ha'ne'arim aliji.
U večeri Simhat Tore, čitamo i po-
Nakon što je završena V'zot Ha-
četak Vzot Habraha. Ovo je jedina
Braha (i Knjiga D'varim i cijela
noć u godini u kojoj čitamo iz Tore,
Tora), nju se podiže, zatvara je se i
nakon što radosno plešemo s Tora-
"odijeva", i potom se čita iz druge
ma i radimo hakafot oko bime. Ovo
Tore. Ovoga puta, počast alije ide
odražava
koju
hatan B'reišit, za koga će se čitati
osjećamo prema Tori na ovaj dan n
početak Tore. Mi nikada ne zavr-
njenog
Minhag
šavamo s Torom. Ponovo se podiže
Jerušalajim (GR"A) je da se ne čita
hupa za ovu aliju (običaji mogu va-
Toru u noći Simhat Tore. I tek toliko
rirati od šula do šula). Čita se čitavo
da znate, Šulhan Aruh spominje
prvo poglavlje B'reišita, kao i prva
čitanje Tore na Leil Simhat Tora, ali
četiri p'sukim drugog poglavlja, ko-
ne iz V'zot HaBraha. Umjesto toga
ja opisuje prvi Šabat.
radost
slavljenja.
i
ljubav Stari
čitaju se razne paršijot za svaku alija.
Nakon toga se čita Maftir iz treće
(Ne znam čini li to itko, ali to se još
Sefer Tore. Maftir je iz paršat Pinhas
uvijek nalazi u knjigama.)
i donosi Musaf Šmini Acereta.
Na Simhat Tora ujutro, nakon
Na kraju, haftara Simhat Tore na-
hakafot, čitamo sedru V'Zot HaBraha,
stavlja tamo gdje je Tora stala - s po-
prvo 5 osoba (kao u svim danima
četkom knjige Jehošua. Osim što je
jom tova). Čitanje je o Mošeovim
ona prirodni izbor za Haftaru V'zot
brahot plemenima. Tih se pet dije-
HaBraha, jer je to njezin nastavak, u
lova čitaju iznova i iznova, mnogo
njoj se također nalazi B-žje ohrab-
puta iz različitih Tora istodobno na
renje Jehošui da se drži Tore i uro-
različitim mjestima u šulu. To omo-
niti u nju danju i noću. Taj je dio
gućuje da svatko primi alija na Sim-
posebno pimjeren za Simhat Tora. ■
hat Tora. Postoje šulovi u kojima se
Godina 13 7 Broj 52 Strana
Strana 7
Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:
Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 293. Osam dana u tjednu: Obveza da se prinosi samo životinja koje imaju najmanje osam dana ... od osmog dana, prihvatljivo je ... (Levitski zakonik 22,27) 294. Majka i čedo ponovo zajedno: Zabrana da se zakolje životinju i njeno mlado ... nju i njegovi potomstvo ne smijete klati u jednom danu. (Levitski zakonik 22,28)
310. Sretna Nova Godina! Obaveza da se počine na Roš Hašana ... bit će vam dan odmora ... (Levitski zakonik 23,24) 311. Zatvoreno na Novu godinu: Zabrana obavljanja rada na Roš Hašana ... nećete raditi nikakav rad ... (Levitski zakonik 23,25)
295. Hilul Hašem: Zabrana da se obeščasti B-žje Ime Ne oskvrnite moje sveto Ime ... (Levitski zakonik 22,32)
312. Poslije ću ti reći: Obaveza da se na Roš Hašana prinese dodatna žrtva ... i prinesite žrtvu paljenicu B-gu. (Levitski zakonik 23,25)
296. Kiduš Hašem: Obaveza da se posveti B-žje Ime ... bio bih posvećen među Izraelcima ... (Levitski zakonik 22,32)
313. Čini se kao da vrijeme ide vrlo polako: Obaveza da se posti na 10. tišreja ... mučit ćete sebe ... (Levitski zakonik 23,27)
297. Budi optimist: Obaveza da se počine na prvi dan Pesaha Prvoga dana bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,7) 298. Dobro, ne baš sasvim ...: Zabrana da se vrši rad prvoga dana Pesaha ... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,7) 299. Još! I još!: Obaveza da prinese dodatnu žrtvu svakog dana Pesaha Sedam dana prinosite prinos... (Levitski zakonik 23,8) 300. Koliko vam drago: Obaveza da se počine na sedmi dan Pesaha ... sedmi dan bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,8)
301. Isto: Zabrana obavljanja rada na sedmi danu Pesaha ... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,8) 302. Što sad?: Obaveza da se prinese Omer na drugi dan Pesaha ... donijeti omer od prve žetve ... (Levitski zakonik 23,10) 303. Jošon: Zabrana da se jede kruh od novog uroda prije Omera Nećete jesti kruh, pečeno zrno ili svježe zrno do toga dana, kada donosite prinos ... (Levitski zakonik 23,14) 304. Sprženo: Zabrana da se jede prženo zrnje novog usjeva prije Omera ... pečeno zrno ... (Levitski zakonik 23,14) 305. Svježe!: Zabrana da se jede svježe zrnje novog usjeva prije Omera ... ili svježeg zrna ... (Levitski zakonik 23,14) 306. Omeromjer: Obaveza da se broji Omer Od dana nakon blagdana, računat ćete kada prinijeti Omer ... (Levitski zakonik 23,15) 307. Lehem Mišne: Obaveza da se prinese dva kruha ... donijet ćeš kruh da njime bude mahano, dva kruha ... (Levitski zakonik 23,17) 308. Uzmi si slobodan dan: Obaveza da se počine na Šavuos OvJ dan ćete proglasitI sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,21) 309. Prihvati taj posao i Šavuotaj: Zabranu obavljanja rada na Šavuos ... nećete raditi nikakav rad ... (Levitski zakonik 23,21) Strana 8
314. Dugačak dan!: Obaveza da prinese dodatnu žrtvu na Jom Kipur ... i prinesite žrtvu paljenicu B-gu. (Levitski zakonik 23,27) 315. Tako i tako smo većinu dana u sinagogi: Zabrana obavljanja rada na Jom Kipur Nećeš raditi nikakvog posla na taj dan ... (Levitski zakonik 23,28) 316. Druga strana priče: Zabrana da se jede ili pije na Jom Kipur Tko god ne bi sebe mučio, bit će odsječen ... (Levitski zakonik 23,29) 317. Uzmi dan za sebe: Obaveza da se miruje na Jom Kipur To je dan potpunog odmora za vas ... (Levitski zakonik 23,32) 318. Lijep dan za to: Obaveza da se počiva na Sukos Prvi dan bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,35) 319. Može i noge podići na stol: Zabrana obavljanja rada na Sukos ... nećete raditi nikakvog posla. (Levitski zakonik 23,35) 320. Ovo je nešto drugo: Obaveza da se na Sukos prinese dodatna žrtva Sedam dana prinosite ćete žrtvu vatrom ... (Levitski zakonik 23,36) 321. Ovo nije Sukos: Obaveza da se počine na Šemini Aceres Osmoga dana bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,36)
322. Ovo je za vas: Obaveza da se prinese dodatnu žrtvu na Šemini Aceres I prinijet ćete prinos vatrom B-gu ... (Levitski zakonik 23,36) 323. Znate kako to ide: Zabrana da se obavlja posao na Šemini Aceres ... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,36) 324. Maši, maši, maši: Obaveza da se uzme četiri vrste na Sukos Uzet ćete ... plod citrusa, grane datuljine palme, grane mirisa i vrba ... (Levitski zakonik 23,40) 325. Koliba: Obveza da se sedam dana boravi u suki Boravit ćete u koilibama sedam dana ... (Levitski zakonik 23,42) ■
Divrej Tora
(nastavak s 8. stranice)
Rabbi Jack Abramowitz:
Tarjag - 613 zapovijedi
111. Opozvano: Zabrana da se jede hrana ili pije vino prineseno idolima Ne smiješ sklapati pakt s lokalnim stanovništvom, te vrludati za njihovim idolima, vršiti klanje tim idolima i biti pozivan da jedeš od takvih prinosa (Izl 34,15)
... nećeš ga poslati praznih ruku. (Ponovljeni zakon 15,13)
Ovaj nam micva može izgledati opskurno, no zapravo je vrlo relevantna i ima utjecaja na nas danas. Praksa korištenja jajin mevušala, vina koje je prokuhano iznad određene temperature, nastala je zato što je provrelo vino neprikladno za sakramentalne svrhe (i time se eliminira mogućnost njegovog korištenja u idolopokloničkoj službi). Polemika koja se razvila 2005. godini u vezi šeitela (perika koje nose udane ortodoksne aškenaske žene, op. pr.) od ljudske kose uvezenih iz Indije također se bazirala na ovoj micvi; otkrilo se da je kosa koja se koristila za izrade ovih perika ostrižena ženama koje su dolazile kao hodočasnice u hinduistički hram, što je izazvalo zabrinutosti da to čini šeitele neprikladnim za uporabu. (Iako ovdje ne možemo do detalja opisati ovaj slučaj, čini se da se kosa nije koristila za žrtvovanje pa su, prema brojnim autoritetima, takve perike odobrene za uporabu. Posavjetujte se sa svojim rabinom za upute u vezi tog pitanja.)
483. Nema posla za Ferdinanda: Zabrana rada posvećenih životinja ... nećeš raditi sa svojim prvorođenim bikom ... (Ponovljeni zakon 15,19)
112. U vezi godine počinka (šabatne godine): Obaveza da se zemlja odmori svake sedme godine Odustat ćeš od oranja i berbe (Izl 34,21) 113. Nisi li to već rekao?: Zabrana da se jede meso i mlijeko koje je kuhano zajedno Ne kuhaj mlado u mlijeku njegove majke (Izl 34,26) Da, ova micva umnogome liči na Micvu br. 92, ali zapravo postoje tri diskrecijske zabrane u pogledu kombinacija mlijeka i mesa: (1) ne kuhati ih zajedno; (2) ne jesti takvu mješavinu; (3) ne stjecati korist od takve mješavine. (Od nekih vrsta zabranjene hrane možemo stjecati korist, a od nekih drugih ne.) Micva br. 92 je zabrana kuhanja tako nečega, dok je ova micva zabrana jedenja ili stjecanja koristi od toga na neki drugi način. 473. Od sedam četiri: Obaveza da se odvoji druga desetina Odvojit ćeš desetinu od svog usjeva koji si posadio ... (Ponovljeni zakon 14,22) 474. Od sedam dva: Obaveza da se odvoji desetine za siromašne Na kraju tri godine, uzet češ svaku desetinu ... (Ponovljeni zakon 14,28) 475. Agent za naplatu dugova: Zabrana da se zahtijeva plaćanje Šemita zajmove ... neće utjerivati duga od svoga bližnjega ili brata ... (Ponovljeni zakon 15,2) 476. Agent za naplatu dugova 2. dio: Obaveza da se naplati od ne-Židova Od tuđinca ćeš utjerati ... (Ponovljeni zakon 15,3)
477. Otpiši: Obaveza da se u Šemita ponište dugovanja ... onoga što ti brat duguje, odreći ćeš se (Ponovljeni zakon 15,3)
482. Ho-ho-ho: Obaveza da se eved Ivriju daju darovi kada odlazi Daj mu velikodušno od svojih stada, od svog vršenja žita i svog vinskog podruma ... (Ponovljeni zakon 15,14)
484. Šišanje: Zabrana striganja posvećenih životinja ... nećeš strigati prvence svoga stada. (Ponovljeni zakon 15,19) 485. Sedam dana - i polovina: Zabrana jedenja homeca u popodnevnim satima Erev Pesaha Ništa kvasno ne jedi nad njom... (Ponovljeni zakon 16,3)
486. Uvijek ima mjesta za hagiga: Zabrana da nešto ostane od blagdanskih žrtava ... niti će išta od mesa ... preostati do jutra... (Ponovljeni zakon 16,4) 487. Micva 487 ... recimo ...: Zabrana prinošenja korban Pesaha na osobnom žrtveniku Ne smiješ zaklati žrtvu Pesah u nekom od svojih gradovu ... (Ponovljeni zakon 16,5) 488. Ne brini se, budi sretan: Obaveza da se raduje na blagdan Radovat ćeš se na svoj blagdan ... (Ponovljeni zakon 16,14) 489. Gosti Kuće: Obaveza da se pojaviš u Hramu na blagdane Tri puta godišnje svi se muškarci moraju pojaviti pred B-gom na mjestu koje će On odrediti ... ■ (Ponovljeni zakon 16,16) 490. Donio sam ti nešto: Zabrana da se u Hramu dođe praznih ruku ... neće se pojaviti pred B-gom praznih ruku. (Ponovljeni zakon 16,16) 1. B'Ša'a Tova: Obveza da muškarac ima djecu sa svojom ženom Postoji samo jedna micva u sedri Berešis (i samo tri micvos u cijeloj Knjizi Postanka, daleko manje nego u bilo kojoj od pet knjiga Mojsijevih!). Redak 1,28 nam govori da je B-g blagoslovio Adama i Havu (Evu), i zapovjedio im da "budu rodni i množe se". Razlog za tu micvu je jednostavan: B-g je stvorio svijet zato da bi ga se koristilo. Budući da ga je on načinio za čovjeka, to nalaže da bude ljudi! (Sefer HaHinuh navodi redak iz Izaije, 45,18, da je B-g stvorio svijet zato da bude naseljen.) Micva o tome da se ima djecu je obavezujuća u svako vrijeme i na svakom mjestu, ali samo za muškarce (vidi Jevamos 65b-66a). Naravno, čovjek ovu micvu ne može ispuniti bez pomoći žene (koja, budimo iskreni, vrši većinu tog posla!), ali žene nisu dobile obvezu u vezi toga, jer trudnoća i porođaj uključuju značajan rizik.
478. Ne budi škrt ...: Zabrana uskraćivanja milostinje siromašnima ... ne otvrdni svoje srce niti stisni šaku svoju ... (Ponovljeni zakon 15,7)
Kontekstualno, to je micva jedino ■ sa svojim supružnikom. Čak i Ha’Ezer 1,1 počinje: "Čovjek je dužan oženiti se ženom kako bi bili plodni i množili se ..." Da, fizički je moguće imati djecu i van braka, ali to je pomalo poput posluživanja pečene svinje na Seder Pesahu - ono što čovjek čini ispravno na neki način je poništeno onime što čini pogrešno.
479. ... Budite darežljivi!: Obaveza dobrotvornog davanja ... otvorit ćeš mu ruku svoju ... (Ponovljeni zakon 15,8)
Obveza je imati sina i kćer, koji su, svako od njih, sposobno reproducirati se. (Beis Šamai smatra da je obveza ispunjena s dva sina, ali ovaj stav ne odražava konačni pravorijek.)
480. Daj, budi prijatelj…!: Zabrana da se prije Šemita suzdržava od pozajmljivanja Pazi da ti se u srcu ne javi nedostojna pomisao ... (Ponovljeni zakon 15,9)
Ova se micva može naći u talmudskom traktatu Jevamos, počevši od stranice 61b, i u Šulhan Aruhu u Even Ha'zer 1. Ona je 212-ta od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvos i 43-a među 77 pozitivnih■micvos koji se mogu ispuniti danas kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Hofec Hajima. ■
481. Velikodušni oproštajni darovi: Zabrana da se eved Ivrija otpusti praznih ruku Godina 13 9 Broj 52 Strana
Strana 9
The Book of Our Heritage, Feldheim Publications:
Dovršenje Tore
Moše Rabenu je odredio da se To-
Toru se završava čitanjem sidre
Tijekom sedam dana Sukota na-
ru čita svakog šabata. Kasniji auto-
V'zot haberaha na Šemini aceret u
rod se veseli uz posebne blagdan-
riteti su propisali kojeg šabata se či-
Izraelu ili na Simhat Tora izvan
ske micvot: suku, četiri vrste, izlijeva-
taju određeni dijelovi (sidrot) Tore i
Izraela. Služi se blagdansko jelo
nje vode, aravu koju se nosi dok se
kad treba početi, a kada završiti s
kako bi se veseljem, pjesmom,
kruži oko žrtvenika. Kad nastupi
čitanjem Tore.
plesom
obilježio
Šemini aceret, narod objavljuje pred
završetak čitanja Tore, a sve to u
B-gom: „Danas nemamo ni suku, ni
čast Tore. U Tori piše: „I Šlomo se
četiri vrste, ni izlijevanje vode, ni ara-
probudi i opazi da je to bio san (tj. duh
vu. Sve što nam je ostalo jest ova
svetosti je počivao na njemu) i dođe u
Tora s kojom se radujemo.“
U Izraelu je najčešći običaj pročitati cijelu Toru tijekom jedne godine
i to tako da se parašijot u Tori podijele na 54 sidrot, što odgovara broju šabata u prestupnoj godini. Kad u godini ima 50 ili 51 šabat, dva odlomka iz Tore se spajaju i čitaju kao jedan. Čak i prestupne godine se ponekad na šabat čita više od jednog odlomka jer neki blagdani padaju na šabat, kad se iz Tore čita onaj odlomak koji je važan za taj blagdan. Sidra Berešit se čita prvog šabata
poslije blagdana Šemini aceret, a
i
molitvom
Jeruzalem i stade pred Zavjetni kovčeg i prinese žrtve paljenice i načini žrtve pomirenja i pripravi gozbu za sve sluge svoje“ (Melahim I 315).
Mudraci
napominju da se iz ovoga može zaključiti da su se održavale gozbe i
Danas nemamo ni suku, ni četiri vrste, ni izlijevanje vode, ni aravu. Sve što nam je ostalo jest ova Tora s kojom se radujemo.
da se veselilo kad god se privelo kraju čitanje Tore (Midraš kohelet I). Komentatori nude brojna tumačenja
o
proslavama
blagdana
Simhat Tora i Šemini aceret.
A to veselje je veće od ijednog drugog jer je stalno i ustrajno; nikad neće biti ukinuto niti umanjeno. Pa
iako je Bejt hamikdaš razoren i Jeruzalem opustošen; premda je narod izraelski prognan iz Zemlje i pokorili su ga narodi, njihovo veseljenje s Torom nikad nije prestalo niti se umanjilo. Kao što naši mudraci kazuju: Od onoga dana kad je naš Bejt hamikdaš razoren, jedino što B-g ima su četiri amot halahe (tj. učenje Tore) (Berahot 8a). Od doba razaranja Bejt hamikdaša, cijeli je svijet pretrpio pustošenje jer
je rušenje Bejt hamikdaša utjecalo na sve. Čak se i snaga micvot umanjila. Ali na učenje Tore i na četiri amot halahe – razaranje nije imalo nikakva utjecaja. Veselje je ostalo savršeno i cjelovito
kao
Hrama.
Zato
i
prije
uništenja
Šehina
nastavlja
prebivati tamo i zajedno se Izraelom veseli na Simhat Tora.
Strana 10
s ■
Divrej Tora
Rabbi Yissocher Frand:
Tora nije jeruša – samo moraša Čitanje Tore na Simhas Tora sadrži dobro poznati pasuk [redak]: "Toru nam je zapovijedio Moše, morašu [nasljeđe] zajednice Jakovljeve." [Devorim 33,4] Ima jedno zanimljivo učenje u Talmudu Jerušalmi: Svugdje gdje naiđemo na riječ moraša, ona podrazumijeva slabljenje ideje o nasljeđu (lašon deeha) [Bava Basra 8,2]. Moraša je osebujna riječ. Nije je jednostavno prevesti. Značajno se razlikuje od riječi jeruša [nasljeđe]. Ona podrazumijeva da onaj koji primio nešto kao "moraša" ima nad tim manje vlasništva od onoga kojemu je nešto došlo kao "jeruša." Jeruzalemski Talmud se ne referira na izvor u našem pasuku u Zos HaBraha nego na pasuk u Parašas VaEra: "I dat ću je (odnosi se na Zemlju Izrael) vama kao moraša." [Šmos 6,8] Jerušalmi ističe da oni ljudi kojima je dano obećanje nikada nisu stigli u Zemlju Izrael. Gotovo čitav naraštaj koji je izašao iz Egipta umro je u Pustinji. Kako je onda Tora mogla ustvrditi da će im biti dana kao moraša? Jerušalmi stoga to navodi kao dokaz različitosti u nijansama između jeruša i moraša. Da je Tora obećala Erec Jisrael onima koji su izašli iz Egipta kao jerušu, ona bi im pripadala bez ikakvog ako, i, ili osim. Međutim, Tora je upotrijebila blaži oblik – moraša, što znači da ona ne mora obavezno biti vaša. U stvari, ona nikada i nije postala njihova. Ona je postala njihovom samo u tolikoj mjeri da su je oni predali svojoj djeci. To je zapravo ono glavno što podrazumijeva riječ moraša. Ova riječ nagovještava "tvoje je – nekad doslovno, a ponekad samo do te mjere da je predate svojoj djeci bez da ste je Godina 13 11Broj 52 Strana
ikada posjedovali." Jerušalmi zatim propituje ovo objašnjenje navodeći pasuk u vezi toga da je Tora "moraša za Zajednicu Jakovljevu." Jerušalmi daje odgovor da se zapravo ovakav prijevod riječi 'moraša' primijenjuje i na Toru! Tora nije jeruša. Samo zato što je moj otac imao Toru ne znači da ću i ja imati Toru. Katkad netko ima Toru samo kao 'morašu'. To znači da ako se čovjek pomuči nad Torom i potrudi se razumjeti Toru i uloži vrijeme potrebno da bi se ovladalo Torom, tada Tora stvarno postane njegova. No ništa nije zagarantirano. Tora nije nasljeđe (jeruša) bez ikakvih zahtjeva. Bez ulaganja truda i vremena, Tora će biti jedino nešto što će osoba potencijalno prenijeti slijedećem naraštaju (moraša). Hazal uče tradiciju na osnovu pasuka: "Ova se Tora neće odvojiti od usta tvojih, niti od usta djece tvoje, niti od usta unuka tvojih zauvijek." [Jehošua 1,8]: Ako su tri naraštaja predana učenju Tore, onda Tora nikada neće napustiti obitelj te osobe. Talmud [Bava Mecija 85a] ovu ideju rezimira izrazom "Tora se vraća svom domaćinu" (Tora hozeres al ahsania šela).
možda čak ne znaju niti kako izgleda slovo alef. Što onda znači "Tora hozeres al ahsania šela"? Chofetz Chaim je objasnio da je analogija Gemare vrlo precizna. Tora je poput gosta koji traži dom svog domaćina. Ponekad gost zakuca na vaša vrata. Ako nitko ne otvori vrata, gost neće ući. "Tora hozeres al ahsania šela" znači da ukoliko je Tora u nekoj obitelji tri generacije, Tora će dolaziti "kucati na vrata te obitelji" i u budućim naraštajima. No još uvijek, nova generacija mora otvoriti vrata gostu. Gosta još uvijek mora pozvati unutra svaki novi naraštaj. Nažalost, to se ne događa. Čuje se kucanje. Prilike postoje. No vrata se ne otvaraju. Tora nije jeruša. Ona je samo moraša. Razlika je u tome što je prvo automatizirano, dok ovo drugo zahtijeva truda. Ako osoba ne uloži truda, njezin odnos prema Tori može biti jedino takav da je prenese na slijedeću generaciju. ■
Netko je jednom upitao Chofetza Chaima vrlo očito i vrlo određeno pitanje: mi poznajemo ljude koji su potomci mnogih naraštaja učenjaka Tore, a koji sami ne poznaju Toru. Nažalost, vidimo milijune Židova koji pripadaju u tu kategoriju. Postoje obitelji koje nose prezimena reprezentativnih gedolim [velikana Tore], koji danas Strana 11
Rabbi Berel Wein:
Jom kipur i Sukot Na prvi pogled mogli bismo po-
postom i svečanom
misliti kako su ova dva posebna
ozbiljnošću na Jom
dana u Židovskom kalendaru u
kipur.
oštroj suprotnosti jedan uodnosu na drugoga. Jom kipur je dan bogobojaznosti i ozbiljnosti, posta i uzdržavanja, dok je Sukot blagdan radosti i
ljepote, dobre i obilne hrane i prijateljskog druženja. A opet postoji nešto što povezuje zajedno sve ove posebne dane u Židovskom kalendaru.
Ovo
je
važna
pouka u životu za svaku priliku. Rabini su ustvrdili da “Upravo onako kao što čovjek mora reći blagoslov na dobru vijest koju je primio, on
mora
reći
Nije to samo držanje halahe u vezi
blagoslov i na vijesti
svakog posebnog dana, kako je do
koje su bolne, pa
pojedinosti za nas razrađeno u Ži-
čak i tragične. “ Sve
dovskom zakonu, što je važno i od
što
vitalnog značaja po nas, već postoji i
životu usmjereno je
dublja veza, ona koja se tiče srca i
službi B-gu.
duša. Ta vrednosta je to da mi na određeni način cijenimo ono što je naša svrha u životu, da služimo svom Stvoritelju, da ispunimo misiju samog stvaranja, da opravdamo svoje postojanje time što se nećemo mučiti za ono što je ništavo, i da ne budemo rođeni kako bismo bili smeteni i besciljni.
se
dešava
u
pur oprašta svakako povećava naš
običajeno, u svijet koji je udaljen od
osjećaj radosti i zadovoljstva na
našeg
Sukot. Teško je duši čovjeka da bu-
postojanja.
de zadovoljna i ispunjena srećom ako je opterećuje grijeh. Spoznaja da služimo B-gu koji prašta, Onome koji je blag prema ljudskim manama i pogreškama, i da nam se uvijek
zličitih formi i nijansi – nikada se ne
vimo i napredujemo duhovno i
čini isključivo na jedna način. Tako
emocionalno, samo po sebi izaziva
se jelo na Erev Jom kipur na određe-
unutarnju sreću i radosnu vanjštinu.
očito da su fizička i duhovna radost na Sukot također način služenja tom Stvoritelju, upravo kao što se to čini Strana 12
oslobađa od svakodnevice i dopušta nam da zavirimo u nadrealno i neu-
pruža još jedna šansa da se popra-
danu posta na Jom kipur. I stoga je
i ispunjavaju našu dušu. Sukot nas
Činjenica da nam B-g na Jom ki-
A služba B-gu poprima mnogo ra-
ni način smatra istovjetnim samom
■
svakodnevnog
svjetovnog
Sama po sebi, ta spoznaja i shvaćanje da takav svijet uistinu postoji izaziva zadovoljstvo, sreću i radost. Shvaćanje da ima nešto više od nas
samih što postoji i da na neki način možemo stupiti ukontakt s time, pa makar to bilo i samo na tjedan dana, izvor je optimizma i nadahnuća. Otvoreno nebo koje nas štiti simbol je
Tora nas oslobađa svakodnevnih
Stvoritelja koji u konačnici upravlja
veza u našem domu tijekom Sukota.
našim sudbinama i usmjerava nas
Ona nam pruža priliku da uživamo
prema vječnoj i sigurnoj luci na
u ljepoti B-žjeg svijeta prirode, sa
našem životnom putovanju.
zapovijedima koje osnažuju naše oči Divrej Tora
(nastavak s 12. stranice)
Rabbi Berel Wein:
Blagdan Sukot je bio jedan od tri
Jom kipur i Sukot si svoje vlastite naročite darove –
ko stvorio. Rabini su to jezgrovito
puta u godini kada se od Židova
talente,
sposobnosti,
izrekli kada su ustvrdili da “Čitav
tražilo da se pojave pred Vječnim,
osobnost i svoj pogled – za ovu ve-
Izrael boravi u jednoj suki!” Biti za-
našim B-gom u Jeruzalemu. On je
liku prigodu. Nema dvije osobe koje
jedno također je jedan od izvora
bio, možemo to tako reći, kraljevski
donose isti dar, jer ne postoje dva
radosti i sreće.
ukaz da se pred Njim pokažemo.
ljudska bića koja su potpuno jed-
Budući da je on uslijedio odmah
naka. No dar mora biti iskren i iz-
nakon Jom kipura, svi su se pred
dašan, iz čitavog srca, a ne površan
Vječnim pojavili, recimo to tako,
ili škrt.
čisti od grijeha i radosni zbog pri-
bogatstvo,
Solidarnost među Židovima pokazuje ne samo snagu već također i sreću, osjećaj sigurnosti i postignuća. Ali tek kada napustimo ograni-
Sukot je tako test naših dobrih na-
čenja svojih vlastitih kuća i izađemo
mjera i duha darežljivosti. B-ga ne
pod otvoreno nebo Nebeske zaštite,
bismo trebali prikratiti niti svojim
tek tada nas takav osjećaj može is-
pristupom, niti djelima. Sukot je pri-
tinski prožeti i možemo ga istinski
Tora nas upozorava da se pred
lika da pokažemo svoje otvoreno
cijeniti. ■
B-gom ne pojavimo praznih ruku.
srce i darežljiv duh svom Stvoritelju
To je neuljudno. Svaka osoba dono-
i stvorenjima koja je on jednako ta-
like da posluže B-gu i čovjeku – što je svrha postojanja Židovskog naroda.
Godina 13 13Broj 52 Strana
Strana 13
Rabbi Lord Jonathan Sacks:
Blagdan nesigurnosti - poruka za Sukot Što je zapravo suka? Što bi ona trebala predstavljati? Ovo je pitanje od ključne važnosti za samu micvu. Tora kaže: "Živite u sukot sedam dana: Svaki domaći Izraelac treba živjeti u sukot, kako bi tvoji potomci znali da sam ja dao da Izraelci žive u sukot kad sam ih izveo iz Egipta: Ja sam G-spod, B-g vaš ”(Lev 23,42-43). Drugim riječima, spoznaja - promišljanje, razumijevanje, svjesnost – je sastavni dio micve. Iz tog razloga, kaže Raba u Talmudu (Suka 2a), suka koja je viša od dvadeset lakata (oko devet metara) nije valjana, jer kada je sehah, "krov", toliko visoko iznad vaše glave, vi ga niste svjesni. Pa što je suka? U vezi s tim, dva mišnajska učenjaku se ne slažu. Rabi Eliezer smatrao je da suka predstavlja oblake slave koji su okruživali Izraelce tokom godina u pustinji, štiteći ih od vrućine tijekom dana, hladnoće tokom noći i kupajući ih u sjaju Bžanske prisutnosti. Ovo je gledište navedeno u brojnim targumim. Raši u svom komentaru to uzima kao "nedvosmisleno značenje" stiha. S druge strane, Rabi Akiva kaže sukot mammaš, što znači da je suka suka, ništa više i ništa manje nego: koliba, kućica, privremeno prebivalište. Nema simbolike u tome. Ona je ono što jest (Suka 11b). Ako slijedimo rabi Eliezera, onda je očito zašto slavimo pravljenje suke. Ono je tu da nas podsjeti na čudo. Sva tri hodočasna blagdana govore o čudima. Pesah govori o čudu Izlaska kada nas je B-g izveo iz Egipta znakovima i čudima. Prema usmenoj Tori, Šavuot govori o čudu objave na gori Sinaj kada se Strana 14
B-g jedini put u povijesti prikazao čitavom narodu. Sukot govori o B-žjoj nježnoj brizi za Njegov narod, kako je ublažavao poteškoće na putu kroz pustinju, okružio ih svojim oblakom zaštite kao roditelj koji umotava malo dijete u dekicu. Još dugo nakon toga pogled na dekicu pobuđuje sjećanja na toplinu roditeljske ljubavi. Međutim, mišljenje rabi Akive duboko je problematično. Ako je suka samo koliba, u čemu se sastoji čudo? Nema ništa neobičnog u tome da živite u kolibi ako živite nomadskim životom u pustinji. To je ono što su beduini činili sve do nedavno. Neki to još uvijek čine. Zašto bi trebao postojati blagdan posvećen nečem običnom, uobičajenom i ne-čudesnom? Rašbam (Rašijev unuk) kaže da je suka bila tamo da podsjeti Izraelce na njihovu prošlost, tako da su se u onom trenutku kada su osjećali najveće zadovoljstvo življenja u Izraelu - u vrijeme sakupljanja uroda zemlje - trebali sjetite svojih skromnih početaka. Nekad su bili skupina izbjeglica, bez doma, živjeli su u faveli ili sirotinjskoj četvrti, nikad ne znajući kada će morati krenuti dalje. Sukot je, kaže Rašbam, integralno povezan s upozorenjem koje je Mojsije dao Izraelcima na kraju svog života o opasnosti koja prijeti od sigurnosti i bogatstva: Pazite da ne zaboravite G-spoda, B-ga svojega ... Inače, kada jedete i nasitite se, kada sagradite fine kuće i smjestite se, i kad vam se stada povećaju, a vaše srebro i zlato se umnoži i sve što imate se uveća, tada će tvoje srce postati ponosno i zaboravit ćeš G-spoda, B-ga svojega, koji te izveo iz Egipta, iz zemlje
ropstva ... Možda ćete si reći: "Moja sila i snaga mojih ruku stvorile su mi ovo bogatstvo." (Pnz 8,11-17) Blagdan Sukot, prema Rašbamu, postoji kako bi nas podsjetio na naše skromno podrijetlo, tako da nikada ne padnemo u samozadovoljstvo uzimajući slobodu, zemlju Izraela i blagoslove koje ona daje, zdravo za gotovo, misleći da se to dogodilo normalnim tijekom povijesti. No ima još jedan način na koji se može razumjeti rabi Akivu, a on se nalazi u jednom od najvažnijih re■ daka proročke literature. Jeremija kaže, riječima koje smo govorili na Roš Hašanu, "Sjećam se tvoje mladenačke ljubavi, kako si me kao nevjesta ljubio i slijedio me kroz pustinju, kroz zemlju koja nije zasijana" (Jer. 2,2). Ovo je jedan od vrlo rijetkih redaka u Tanahu koji govori u slavu ne B-ga, već naroda Izraela. „Kako je čudno da je B-g / odabrao Židove“, poznata je pjesma na koju odgovor glasi: „Nije baš tako čudno: Židovi su izabrali B-ga.“ Oni mogu ponekad biti svadljivi, buntovni, nezahvalni i ćudljivi. No, oni su imali hrabrosti putovati, otići, ostaviti sigurnost iza sebe i slijediti B-žji poziv, kao što su to učinili Abraham i Sara u zoru naše povijesti. Ako suka predstavlja B-žje oblake slave, gdje je bila "ljubav vaše mladosti"? Nema žrtve ako vas B-g vidno štiti na svaki način i u svakom trenutku. Ali ako slijedimo Rabi Akivu i suku vidimo onakvom kakva jest, privremeni dom privremenih beskućnika, onda ima smisla reći da je Izrael pokazao hrabrost mladenke spremne da slijedi svoga muža na riskantnom putu do mjesta koje nikad ranije nije vidjela - ljubav koja se Divrej Tora
(nastavak s 14. stranice)
Rabbi Lord Jonathan Sacks:
iskazuje time da je spremna živjeti u kolibi, i vjeruje u obećanje koje joj je suprug dao da će jednog dana imati stalni dom. Ako je tako, tada se u tri hodočasna blagdana otkriva prekrasna simetrija. Pesah predstavlja B-žju ljubav prema svom narodu. Sukot predstavlja ljubav ljudi prema B-gu. Šavuot predstavlja uzajamnu ljubav izraženu savezom na Sinaju u kojem se B-g obavezao narodu, a narod B-gu. (Za sličan zaključak, do kojeg je došao nešto drugačijim putem, vidi R. Meir Simcha iz Dvinska, Meshekh Chokhmah na Pnz 5,15. Zahvalan sam Davidu Freiu iz londonskog Bet Dina na ovoj referenci.) Sukot, čitajući na ovaj način, postaje metafora židovskog stanja ne samo tijekom četrdeset godina u pustinji, nego i gotovo 2000 godina provedenih u egzilu, raspršeni. Židovi su stoljećima živjeli, ne znajući hoće li se mjesto u kojem su živjeli pokazati samo kao privremeno prebivalište. Uzmimo za primjer samo jedno razdoblje: Židovi su protjerani iz Engleske 1290. godine, a tijekom sljedeća dva stoljeća iz gotovo svake države u Europi. Vrhunac je bio progon iz Španjolske 1492., i Portugala 1497. Oni su živjeli u stanju trajne nesigurnosti. Sukot je blagdan nesigurnosti. Ono što je uistinu vrijedno pažnje jest da ga se, po tradiciji, naziva zman simhatenu, "našim vremenom radosti." Za mene je to čudo u srcu židovskog iskustva: da su Židovi kroz stoljeća bili u stanju da dožive rizik i nesigurnost na svim razinama svog postojanja, a ipak - dok su sjedili becila de-mehemnuta, "u sjeni vjere" (ovo je način na koji Zohar opisuje suku: Zohar, Emor, 103a) Godina 13 15Broj 52 Strana
Blagdan nesigurnosti - poruka za Sukot
mogli su se radovati. To je duhovna hrabrost najvišeg stupnja. Često sam tvrdio da vjera nije sigurnost: vjera je hrabrost da se živi s neizvjesnošću. To je ono što Sukot predstavlja, ako je ono što slavimo sukot mammaš, ne oblaci slave, već osjetljivost stvarnih koliba, izloženih vjetru, kiši i hladnoći. Tu vjeru danas nalazim u narodu i Državi Izrael. Zapanjujuće mi je kako su Izraelci bili u stanju živjeti uz gotovo stalnu prijetnju rata i terorizma od rođenja Države, i ne dozvoliti si da podlegnu strahu. Osjećam čak i kod najsekularnijih Izraelaca duboku vjeru, ne možda „religijsku“ u konvencionalnom smislu, ali ipak vjeru: u život, budućnost i nadu. Čini mi se da Izraelci savršeno ilustriraju ono što tradicija kaže da je bio B-žji odgovor Mojsiju, kada je posumnjao u sposobnost naroda da vjeruje: "Oni su vjernici, djeca vjernika" (Šabat 97a). Današnji je Izrael živo utjelovljenje onoga kako je to živjeti u stanju nesigurnosti i još uvijek se radovati. A to je poruka Sukota svijetu. Sukot je jedini blagdan za koji Tanah kaže da će ga jednog dana slaviti cijeli svijet (Zaharija 14,16-19). Dvadeset i prvo stoljeće nas uči što bi to moglo značiti. Kroz povijest, većina ljudi iskusila je svijet koji se za njihovog života nije bitno promijenio. No postojala su rijetka razdoblja velikih promjene: rađanje poljoprivrede, prvi gradovi, zora civilizacije, izum tiskarstva i industrijska revolucija. To su bila destabilizirajuća vremena i ona su sa sobom donijeli poremećaje. Prijelazno razdoblje koje smo mi doživjeli tijekom svog života, proisteklo prvenstveno iz izuma računala i trenutne
globalne komunikacije, jednom će se smatrati najvećim i najbržim vremenom promjene od momenta kada je homo sapiens prvi put zakoračio zemljom. Od 11. rujna 2001. godine doživljavali smo previranja. Dok pišem ove riječi, neke se nacije razdvajaju, a nijedan narod nije oslobođen prijetnje terora. Postoje dijelovi Bliskog Istoka i van njega koji podsjećaju na Hobbesov poznati opis "prirodnog stanja", "rat sviju protiv svih" u kojem postoji "neprestani strah i opasnost od nasilne smrti; i život čovjeka je samotan, siromašan, grozan, okrutan i kratak”(Hobbes, Leviathan, poglavlje XIII). Nesigurnost rađa strah, strah rađa mržnju, mržnja rađa nasilje, a nasilje se na kraju okreće protiv njegovih počinitelja.
Dvadeset i prvo stoljeće jednog će dana povjesničari smatrati Dobom nesigurnosti. Mi kao Židovi svjetski smo stručnjaci za nesigurnost, živjeli smo s njom tisućljećima. A glavni odgovor na nesigurnost je Sukot, kada iza sebe ostavljamo sigurnost svojih kuća i sjedimo u sukot mammaš, u kolibama izloženim vremenskim prilikama i neprilikama. Da smo u stanju to učiniti i još uvijek reći, ovo je zeman simhatenu, naš blagdan radosti, vrhunsko dostignuće vjere, konačni protuotrov strahu. Vjera je sposobnost radovanja usred nestabilnosti i promjena, putujući kroz pustinju vremena prema nepoznatom odredištu. Vjera nije strah. Vjera nije mržnja. Vjera nije nasilje. To su vitalne istine, nikada potrebnije nego li sada. ■
Strana 15
Rabbi Dovid Goldwasser:
Dragocjeno
Talmud (Suka 41b) piše da su R.
služuje onaj koji ima prednost da
udiže visoko, a listovi mu se sužav-
Gamliel, R. Jehošua, R. Elazar ben
ispuni micvu o arba minim. Prije ma-
aju što aludira na uzvišene nagrade
Azarja i Rabi Akiva jednom putova-
kas behoros (udarca na prvorođene u
koje čekaju čovjeka na brojnim razi-
li brodom, a R. Gamliel je bio jedini
Egiptu) Klal Jisroelu je bilo naređeno
nama olama haba. Pored toga, plod
koji je imao lulav, kojeg je kupio za
da na svoje dovratke stave krv kako
se pojavljuje jedino nakon sedam-
iznos od 1.000 zuza. R. Gamliel je
bi se njihovi domovi razlikovali od
deset godina, što nas upućuje na
njime izvršio micvu, a onda ga po-
ostalih. Uputa (Šemos 12,22) koristi
nagradu olama haba koja se može
klonio R. Elazaru ben Azarji koji je
izraz “ulekahtem – uzmite kiticu izopa
steći jedino nakon našeg života na
jednako tako njime ispunio micvu.
….” Zbog poštivanja ove naloga koji
zemlji, kao što kaže (Tehilim 90,10),
On ga je potom dao R. Akivi koji je
nije koštao mnogo novaca, Židovski
“Dani naših godina
među njima su
njime ispunio svoju obavezu i onda
je narod bio nagrađen egiptaskim
sedamdeset godina…”
Hadasim i ara-
ga vratio R. Gamlielu.
plijenom iz mora, kao i plijenom
vos upućuju nas na tijek tešuve, tj. na
Sihona, Oga i trideset i jednog kra-
bol i poniženje Hadasim imaju miris,
lja. Micva o lulavu isto tako koristi
ali su gorkog okusa. Jednako tako
izraz “ulekahtem – uzmi za sebe na
pokajanje čovjeka može biti uznemi-
prvi dan… “(Vajkra 23,40). To nije
rujuće, no miris tešuve na nebu je
toliko jednostavna micva, jer mnogo
predivan. Grančice vrbe (aravim) ne
više košta ispuniti je, pa je time na-
rastu u planinskim regijama, već u
grada za to u svakom slučaju izu-
nizinama u blizini vode. To sugerira
zetno velika.
ponizno i podložno srce koje prati
Talmud nakon toga pita zašto je potrebno da znamo da je cijena za koju je lulav bio kupljen iznosila 1.000 zuza, pa objašnjava da nas se time želi informirati koliko im je vrijedila
mogućnost
da
ispune
micvu. Sefer Aruch LaNer usmjerava našu pažnju na tvrdnju da “im” je micva o lulavu bila dragocjena, i navodi da je trebalo biti rečeno da je micva bila posebno draga R. Gamlielu. Napokon, on je bio taj koji je potrošio veliku svotu novca za lu-
Rabenu Bechaye nudi vrlo zanim-
■
proces tešuve.
ljiv razlog za micvu o lulavu. Kao što
Veliki Rav iz Briska uvijek je tra-
esrog ostaje na stablu iz godine u
žio najveću mjeru hidura za svoj
godinu, tako ima i micvos koje čo-
esrog. On je morao u potpunosti biti
vjeku na ovome svijetu donose na-
bez ikakve mane i nedvojbenog po-
gradu iz godine u godinu. Lulav se
rijekla. Svake godine njegovi su uče-
lav. On objašnjava da je razlog zašto je R. Gamliel morao platiti toliko puno
za lulav to što su ga svi učenjaci htjeli kupiti, pa su se počeli nadmetati, sve dok na kraju R. Gamliel nije ponudio najveći iznos i pribavio si taj lulav.
Požrtvovnost učenjaka
prema toj micvi bila je tolika, da se oni nisu ustezali od podizanja cijene za njega do tako pretjeranog iznosa. Medraš Vajikra Raba iz ovoga zaključuje, koliko veću nagradu zaStrana 16
Divrej Tora
(nastavak s 16. stranice)
Rabbi Dovid Goldwasser:
Dragocjeno
nici prolazili kroz velike muke da se
Taj je aktivist smjesta povukao
pobrinu da savršeni esrog, izabran
potrebne veze i svakome od njih
posebno za njega, iz jednog pose-
objasnio koliko bi Rav bio odušev-
bnog voćnjaka u jednom određe-
ljen kada bi taj posebni esrog dobio
nom gradu u Maroku, bude done-
u dane blagdana, te koliko mu je
sen izravno Ravu Sukosa.
važno da tu micvu može izvršiti s
Kada se približio blagdan Sukos 1957. godine, u Maroko je poslan izaslanik da donese esrog za Brisker
ovim uvezenim esrogom. Ta se stvar seljakala iz odjela u odjel, dok su sati lagano otkucavali.
Rava. Međutim, kada se on na Erev
Dan se bližio kraju, i carinski je
Sukos vratio, carinski su službenici
ured bio već gotovo zatvoren. Iza-
na aerodromu esrog zapijenili. Kako
slanik je shvatio da esrog neće biti
bi se izbjegla bilo kakva kontamina-
predan na vrijeme za prvi dan Su-
cije vegetacije u Izraelu, bio je post-
kosa. On se vratio Ravovom domu i
avljen embargo na uvoz proizvoda
obavijestio ga o vezama, objašnjen-
iz stranih zemalja.
jima i argumentima koji su izneseni,
Vrlo nervozan, izaslanik se požu-
ali bez ikakvog uspjeha.
rio domu Brisker Rava i izvijestio ga
Brisker Rav je razumljivo bio u
o problemu. Rav je zamolio jednog
velikoj boli. Onda se okrenuo izasla-
svog rođaka, javnog askana koji je
niku i rekao, “Mada neću moći ima-
imao dobre veze, da pokuša ishoditi
ti taj esrog mehudar za jom tov, još
da esrog bude predan u dane jom
uvijek bi bilo predivno da ga imam
tova.
barem na hol hamoed.” Rav je ohrabrio izaslanika da sa svojim nastojan-
Godina 13 17Broj 52 Strana
jem nastavi nakon prvog dana jom tova. Tijekom dana hol hamoeda utrošeno je mnogo truda u korist Rava. Konačno je, na Hošana Raba, izaslanik primio potpisani dokument za esrog. Obavijestili su ga da po esrog može doći kasnije popodne. Kada je kasnije popodne došao da preuzeme esrog, izaslanik je s ogorčenjem otkrio da je ured već zatvoren. Zapanjen time izaslanik se nerado vratio domu Rava, praznih ruku i u strahu što će Rav reći. Svejedno, morao se vratiti. Neočekivano, Rav se mirno nasmiješio i staloženo prihvatio tu razočaravajuću vijest. Rav je objasnio učenicima da mada na kraju nije zaslužio da fizički ispuni micvu o lulavu, sva ta muka, nevolja i trud da je se uspije izvršiti svakako su bili hvalevrijedni. ■ Strana 17
Rabbi Shlomo Carlebach:
Naučite kako ustati Ime svete majke Rebe Nahmana bilo je Feigele. Zvali su ju Feigele hanavia, Feigele proročica. Ona je imala jasnu viziju svijeta, s jednog na drugi kraj svijeta. I ona je bila kćer od Udele, aiš das lamo, koja je bila kćer samog Heilegea - svetog
naučiti tri lekcije prije nego počnete
kako stajati…naučite kako hodati…
služiti B-gu.
naučite kako stajati…
Prva stvar je: Morate naučiti kako hodati. Morate naučiti kako stajati… Vi morate naučiti kako hodati, i morate naučiti kako stajati. Kada molite, kada davenate, vi sto-
Baal Šem Tova. Magid iz Mezeriča je rekao, “Sve do dolaska Mašijaha, kada jedan
jite pred Jednim, pred Jednim Jedinim. Kada vršite micvos, kada radite
krechts (vapaj B-gu), to je sve zbog
nešto dobro, vi hodate Njegovim
Baal Šem Tova.“
putevima.
nei acmo (ali sam Rebe Nahman je cijeli traktat).
U
osnovi
Ali samo onaj koji zna kako stajati, zna kako hodati.
učenja
Rebe
Nahmana su dvije stvari:
Naučite
ko padati…naučite kako padati i kako ustati. Drugo učenje je malo teže. Naučiti ustati. Pa kada vi padate, neka vaše srce
kako
uči kako ustati. Jer kada ne biste padali, nikada ne biste naučili kako
također znaju kako stajati.
ova
Naučite kako padati…naučite ka-
bude ispunjeno radošću, jer vas ■ B-g
I oni koji znaju kako hodati, oni
Dvije stvari
učenje je:
kako padati…naučiti kako padati i
Yid (Židov) samo jednom napravi
Ali Rebe Nahman: Ze mesehta bif-
To je prvo učenje Tore. Drugo
hodati…naučite
ustati. Kada padnete neka vaše srce bude puno radosti, jer Jedan, Jedini, uči
vas kako da ustanete.
1) Što biste dali da ne prestanete disati? Milijardu puta više morate dati sve da nikada, ne daj B- že, ne prestanete biti b'simha (ispunjeni radošću). Jer ako niste b'simha , ako niste ispunjeni radošću, vi ste mrtvi, tisuću puta u sekundi. 2) A onda on kaže, nikada ne-
mojte odustati. Nikada, nikada ne odustajte. Tri pouke Heilege zeise (sveti sladak) Rebe Nahman, heilege Rebe, Rebe svih Rebea, cadik (sveti čovjek) svih cadikim, ovo je što je on rekao: Ako ikada, ikada poželite biti sluga Jednoga, Jednog Jedinog, morate Strana 18
Divrej Tora
(nastavak s 18. stranice)
Rabbi Shlomo Carlebach:
Naučite kako ustati
Čujete prijatelji moji….Učite kako hodati, učite kako stajati. Učite kako padati i ustati. Sada dolazi treće učenje: ono je teško. Otvorite svoja srca. Što vi radite kada padate i ne možete ustati? Što radite kada padate, i ne prestajete padati? Kad padate, vi padate, i padate i dalje padate. Što radite kad padate, i padate, i padate? Što radite kad padate i nitko vas ne drži za ruku, nitko vam ne pomaže, i ne možete ustati? Ovo je što heilege cadik (sveti i pravedni) Rebe Nahman kaže: U međuvremenu, nastavite hodati, u međuvremenu nastavite stajati… u međuvremenu nastavite hodati. U međuvremenu dopustite da se vaše
srce napuni radošću. U međuvremenu nastavite pjevati, nastavite
Olama (Gospodara svijeta), Njegovo
ćete biti tako sveti? O, Ribono Šel
plesati. Sve dok vam jednog dana,
svijetlo me okružuje cijelo vrijeme, i
Olam (Gospodar svijeta) vam je
dok jednog dana, jednog dana, je-
obavija me, Židov ne može nikada
otvorio vrata. I odjednom ste tako
dnom, ne bude otkriveno da niste
pasti.
čisti i tako sveti. Možda će B-g ot-
nikada pali, da niste nikada pali, jer kako je moguće padati kada vas Jedini drži tako blizu. Sukot Na Jom Kipur ja stojim pred B-gom i kažem, “Gospodaru svijeta,
Naučite kako hodati, naučite kako stajati. Naučite kako pasti i ustati…
voriti vrata čitavom svijetu u B-žji svijet. B-g ih je stvorio.
dignuti se. Nauči kako padati, a da
Zato na Sukot mi kažemo, “Gos-
znate da Židov nikada ne može
podaru svijeta, letaken olam bemala-
pasti.
hus šin dalet jud. Gospodaru svijeta
Na Sukot mi prinosimo sedamde-
dozvoli mi da sudjelujem, pomog-
nem u popravljanju cijelog svijeta.“
oprosti mi, ja padam, tako sam
set žrtava za cijeli svijet. Kad bih
puno padao.“ Onda, kada sjedim u
vas upitao, “Mislite li da će stvarno
suki (privremenoj nastambi) becilo
„Vejotenu kol leavdcha, vevarhu šem
jednog dana doći Mašijah, i da će
kevodeha, vejagidu roim cidkeha, vaji-
demehemnusa, becilo beKeduša Brih Hu
cijeli svijet biti popravljen?“ Vi bi mi
tinu leha keter meluha. I oni će samo
(zaštićen u sjeni B-ga) ja shvaćam da
rekli, “Ma ne, ja to ne mogu vjero-
tebe slušati, i oni će blagosloviti
vati. Slušaj radio, gledaj novine i
Tvoje časno ime, a pastiri (duhovni
televiziju. U krivu ste.“
vođe) će govoriti o Tvojoj praved-
nikada nisam pao, zbog Ribono Šel
Dozvolite mi da vas pitam, da li ste prije četiri tjedna vjerovali da Godina 13 19Broj 52 Strana
nosti i oni će ti dati krunu kraljevstva.“ ■
Strana 19
Rabbi Shaul Rosenblatt:
Blagdan radosti Ovog tjedna nema posebnog odjeljka Tore zato jer je Sukot – blagdan radosti.
kroz nevjerojatne nedaće – i preživjelo da nam ispriča svoje doživljaje. To mi je postalo jasnije kada mi je
Da je netko pao u komu 1966. i probudio se danas, čitao bi istu priču, samo sa drugim likovima.
Tako je lako izgubiti se u poslu,
nedavno netko poklonio zanimljiv
Pa kuda nas sve to vodi? Vodi nas
frustraciji i brizi, i zaboraviti uživati
poklon za moj 50. rođendan. Bila je
do konačne poruke Koheleta. „Kada
u postojećim blagoslovima života –
to kopija izdanja novina Times iz-
je sve rečeno i učinjeno, boj se B-ga i
blagoslovima koji se nalaze u pro-
vrši Njegove zapovijedi jer to je svrha
cvatu i u slomovima, u mjehurićima
ljudskih bića.“ To je poruka za reli-
kao i u pucanju mjehurića, u rastu,
giozne, ali može biti izrečena i seku-
u recesiji, pa čak i u depresijama.
larnim rječnikom – na kraju svega,
Život je jednostavno previše dobar
ne uzimaj svijet i njegove okolnosti
da bismo dozvolili prolaznim okol-
preozbiljno; sve je to prevrtljivo;
nostima da ga naruše. To je glavna
umjesto toga, pogledaj u svoju ■ du-
poruka Sukota.
šu, nađi ono što je vrijedno i posveti se tome. Život je jednostavno pre-
Koheles (Propovjednik) je knjiga
kratak da bismo ga potrošili u bri-
koju čitamo na Sukot. Površno gle-
gama i frustracijama zbog stvari
dajući, ona djeluje kao nevjerojatno
koje se nisu promijenile tisućama
turobna i pesimistična knjiga. No,
godina.
promotrimo li malo dublje, ona se u potpunosti sastoji od radosti koja je
To je poruka Sukota. Selimo se iz
glavna tema Sukota. Evo nekoliko
naših domova u privremene nas-
citata: „sve rijeke teku prema moru, ali
tambe. Izlazimo iz naših kuća, iz
se more nikada ne prepuni“, „jedno
opipljivog 'svijeta', tražeći neku
pokoljenje dolazi, drugo odlazi, a svijet ostaje nepromijenjen“, „što je bilo, bit
danih na dan mog rođenja. Ovo su
će i što je učinjeno, već je bilo učinjeno i
neki od problema s kojima se svijet
nema ničega novog pod suncem.“
tada suočavao – rat na Bliskom Is-
Iz moje perspektive, ove su misli veoma utješne. Ljudi se često osjeća-
ju usamljenima. Misle da je ono što prolaze jedinstveno. Nitko nikada nije bio ovako nesretan. Nitko nikada nije bio u ovako teškoj situaciji. Kohelet je pravi podsjetnik da su svi naši doživljaji tek opće ljudsko iskustvo. Nema ničega novog. U redu je. Sunce će sutra ponovo izaći. Ljudi su i prije kroz ovo prolazili – i prevladali su to. Čovječanstvo je prošlo Strana 20
toku; pokušaj ubojstva trojice policajaca; mladi liječnici u štrajku zbog premalih plaća; potres na dalekom istoku; zastrašujuća ideologija, sposobna za svaku brutalnost, koja je prijetila dominirati svijetom; mladić pretučen na smrt; silovanje maloljetnice; visoke cijene nekretnina na britanskom tržištu i rekordna svota u nogometnim transferima (Alan
dublju i trajniju vrijednost, nešto pred čim će životni usponi i padovi izgledati nevažnima; nešto što će nam toliko značiti da ćemo se uzdići iznad svake okolnosti i pronaći radost života slobodnog od briga.
Čovjek koji pronađe ono što mu vrijedi i živi kako bi to postigao, uvijek iza onog što jest, vidi ono što može biti. To je radost. Neka bi ju svi iskusili tijekom nadolazećeg blagdana Sukota. ■ Prevela Anja Grabar
Ball za 110.000 funti!) Vidi li itko išta novoga u ovim vijestima???
Divrej Tora
David Golinkin:
Pouka o poniznosti Zašto sjedimo u suki? Blagdan Sukot je blagosloven mnogim lijepim zakonima i običajima: govorenje Halela, ušpizin, Hošanot, slavlje Simhat Bet Hašoeva, čitanje knjige Koheleta i , naravno, blagoslov i ljuljanje arba minim – četiri vrste. Ipak, nije potrebno navoditi, najosnovnija micva je ona sjedenja u suki. Ali zašto sjedimo u suki? Sama Tora daje nam dva razloga – jedan je poljoprivredni a jedan povijesni. Poljoprivredni povod nalazimo na dva mjesta u Tori. Čitamo, na primjer, u Izlasku (23:16): “i svečanost okupljanja na kraju godine, kada skupite s polja urod svog rada. ” Tako, prema tom stihu, Sukot je blagdan zahvalnosti za žetvu. Povijesni razlog nalazi se u knjizi Levitskog zakona (23,42-43): “Živjet ćete u kolibama sedam dana kako bi buduće generacije mogle znati da sam Ja učinio da Izraelski narod živi u kolibama kada sam ih izveo iz zemlje egipatske.” Tako, prema Levitskom zakoniku, mi sjedimo u suki da očuvamo povijesnu vezu s našim precima i da se sjetimo svega što je B-g učinio za nas kada smo izašli iz Egipta. Ovo su jednostavni razlozi koje nam Tora daje za držanje ovog blagdana. No Židovi nisu nikada, o čemu god se radilo, zadovoljni s jednostavnim razlogom. Nekolicinu stihova u Bibliji često su detaljno razmatrali kasniji rabini i filozofi. Sukot nije u tome iznimka. Filon je bio helenističko-židovski filozof koji je živio u Aleksandriji tijekom prvog stoljeća naše ere. U svojim brojnim radovima napisanima na grčkom, dao je alegorijsko tumačenje priča i zapovijedi iz Biblije. U svojoj knjizi O naročitim zakoniGodina 13 21Broj 52 Strana
ma (2:204, 206-211), on nadodaje brojne razloge na ove do sada spomenute. On kaže da je za uspješnu osobu užitak prisjetiti se “teških starih dana.” No on ide i korak dalje; on kaže da je sjedenje u suki prisjećanje kako smo daleko stigli i navodi nas na slavljenje i zahvaljivanje B-gu za svu dobrotu koju je pokazao nad nama.
Tora nam daje dva razloga za sjedenje u suki – jedan poljoprivredni a jedan povijesni. Rašbam, jedan od čuvenih Rašijevih unuka, živio je u Francuskoj u 12. stoljeću. U svom komentaru na netom navedeni stih iz Levitskog zakonika, on dodaje još jedan razlog za sjedenje u suki. Suka je pouka o poniznosti; ona dolazi da spriječi ljudsku nadutost. B-g nam je zapovijedio da sjedimo u suki upravo u doba žetve kada sami sebi čestitamo na svojoj uspješnoj žetvi i našim uređenim i ukrašenim domove. Skromna suka podsjeća nas da sve što jedemo i sve što posjedujemo dolazi od B-ga. Rabin Jichak Aboab živio je u Španjolskoj u 15. stoljeću. U svom klasičnom djelu o židovskoj etici, Menorat Hamaor, on daje slijedeće objašnjenje za sjednje u suki. On smatra da je glavni razlog za sedam dana življenja u suki to da time uvećamo svoju vjeru u B-ga. Dok živimo u čvrstoj kući, mi smo zaštićeni od različitih elemenata: kiša i hladnoća i vrućina ne mogu nam naškoditi. Kao posljedica toga, mi počinjemo vjerovati u svoje domove, ne u B-ga.
Isto tako, mi smo skloni potpuno se pouzdati u ljude, posebno utjecajne vladare i vođe. Živeći u krhkoj suki sedam dana, još jednom izloženi vanjskim utjecajima, mi shvaćamo da na koncu moramo svoje pouzdanje upraviti na B-ga, koji vlada nad našom kućom, prirodnim pojavama i svim ljudskim vladarima.
Rabin Samson Raphael Hirsch bio je vođa neo-ortodoksije u Njemačkoj 19. stoljeća. U svojoj knjizi Horeb, on kaže da je suka simbol univerzalnog mira i bratstva, kao što to kažemo u večernjoj službi na Šabat i blagdane: “Razastri nad nama ■ svoju suku mira.” Pojam “suka” se koristi u ovoj molitvi da simbolizira mir i bratstvo koje se neće temeljiti na ekonomskim ili političkim interesima, već na zajedničkoj vjeri u jednog B-ga.
Konačni razlog za sjedenje u suki je moj vlastiti, iako sam siguran da ga je netko drugi već izrekao. Sjedeći u krhkoj suki, izloženi suncu i vjetru (a na nekim mjestima i kiši i snijegu), mi se prisjećamo onih koji imaju manje sreće od nas. Upravo u vrijeme žetve, kada zahvaljujemo B-gu na obilju koje nam je dao, mi se moramo sjetiti da to podijelimo sa siromašnima i gladnima. I ako mene pitate što je stvarni razlog za boravljenje u suki sedam dana, ja ću vam odmah uzvratiti s Talmudskim izrazom: “Oboje, i ono i ovo, riječi su živog B-ga” (Eruvin 13b). Svako od ovih objašnjenja može nam ponešto reći, ali “važnije od istraživanja Tore je držanje Tore” (Avot 1,17). Dok sjedi u suki, svaki Židov može naći svoj vlastiti vjerski, nacionalni ili osobni razlog za držanje te micve. ■
Strana 21
Breslov Research Institute, Ozer Bergman:
I vi ste također novi
Roš hašanu. On-
našu svijest o B-gu svježom. Ali bilo
da imamo deset
je dovoljno da nam omogući da sku-
dana da bismo
pimo neke nove misli i nove uvide, i
pokazali da smo
da shvatimo da starenje i neaktiv-
prilično sposob-
nost neća funkcionirati. A ti novi
ni da to učini-
plodovi dovoljno dobro funkcio-
mo,
smo
niraju da nas premjeste u suku. Isel-
sposobni napra-
jenje iz udobnosti doma je potvrda,
viti
promjenu
dokaz da nas nova žetva može pre-
potrebnu da bi-
hranti u novim situacijama koje nas
smo uspjeli. To
ove godine mogu zadesiti.
da
"Uzet ćete za sebe prvoga dana
su Deset dana pokajanja. Zatim,
plod drveta citrusovog ... i radovat
zavisno o tome koliko smo se na
ćete se ..." (Levitski zakonik 23,40).
Jom kipur primakli "bliže" B-gu, On
"Nije dobro biti star; čak nije dobro niti biti star hasid ili star cadik. Morate se obnavljatii svakog dana, uvijek kretati iznova. Samo se jedna stvar poboljšava s godinama. Tal-
mud (Šabat 77b) podučava da ‘ta druga stvar’ [svinja] postaje sve jača s godinama, kako stari" (Mudrost Rabbi Nachmanova Mudrost # 51). "Kad netko održava pozitivan stav
se primiče "bliže" nama i čisti nas. Stiže Sukot i izlazimo iz kuće, ulazimo u kolibu. I jako smo sretni zbog brojnih razloga. Drago nam je što imamo priliku obnoviti našu predanost, i mi smo sretni jer smo "prikupili
plodove
sa
zem-
lje" (Levitski zakonik 23,39). Sada slušajte. Jelo ima veliku važnost. Većina nas, kada dođemo do određene
razine
gladi,
postajemo
tijekom cijelog dana, lako mu je
mrzovoljni. S druge strane, jesti
izdvojiti neko vrijeme tijekom dana
nešto u čemu uživamo jako podiže
da osjeti i izrazi svoju bol u srcu
raspoloženje (knjiga Aleph-Bet, ra-
pred B-gom" (ibid., # 20).
dost A,3). (Samo nemojte pretjeriva-
Novo, svježe osvježeno razmišljanje je razlog za slavljenje. I kada ■
razmišljamo na nove načine, lakše je naći vremena za razgovor s B-gom, jer želimo razgovarati s Njim. Mi znamo da biti sretni, imati novu žetvu plodova ili naših ideja, ne znači da ćemo vječno živjeti sretno.
Ali, to nam daje nadu da će tamo gdje još postoji siromaštvo ili nestašica - u praznini koja još ostaje u srcu – doći do punoće, obilja, potpunosti i zadovoljstva. Sam "čin" novog
razmišljanja, dolaženja do
novih spoznaja o tome kako i koliko možete biti svjesni Židovstva, govori vam da B-g,da
tako kažem,
također može doći do novog razmi-
Kada razmislite o tome kako
ti u tome.) Skupljanje naših plodova
počinje Židovska godina, redosli-
– žita, vina i ulja - ne znači samo
jedu svetih dana na početku godine
sigurnost da imamo dobru opskrbu
i kako je ispunjen s keduša (svetosti)
hrane za zimu pred nama. Naša
Radujte se vašoj žetvi, koju ste
početni mjeseca, teško je biti nesre-
žetva su različite vrste duhovne
imali u Roš hašani, koju ste imali u
tan. Razmotrite ovo: Prije nego što
inteligencije koju smo
Jom kipuru. Radujte se novosti va-
budemo suđeni zbog naših uvjeren-
jekom
ja, ponašanja i stavova, dopušteno
omogućila da napravimo tešuva
nam je - zapravo pozvani smo i
(povratak B-gu).
ohrabreni – da ponovno posvetimo
života,
a
koja
nam
je
gotovo
životom B-žanske svijesti. To je na
naše duše na način koji
svijeta – živjeti bogatiji život.
šeg razumijevanja i spoznaji da B-g uvijek stvara nove stvari. A gutn Shabbos! gutn yom tov!
Naša zaliha starih "plodova" je
svoje živote cilju stvaranja, živeći
Strana 22
skupili ti-
šljanja da vam pomogne - i ostatku
Šabat šalom! Hag same'ah! ■
potrošena, ili jedva hrani održava
Prevela Tamar Buchwald
Divrej Tora
Biseri hasidske mudrosti P ostoji način služenja kroz pokret ( tnua ), koji uključuje sve pozitivne micvot, učenje Tore i molitvu. U svemu tome su sadržana različita mistična sjedinjenja ( jihudim ). U isto vrijeme, postoji i drugi način služenja pomoću odmora ( menuha ). Čovjek sjedi sam u tišini i kontemplira uzvišenost Stvoritelja. Ovo se odnosi na svijet misli, koji se isto tako
naziva i svijet odmora ( menuha ) , zato što tako čovjek postupno uđe u prostor mira i tišine. Kad čovjek želi doživjeti sjedinjenost ( dvekut ), treba mirno sjediti, ispunjen uzvišenim mislima, strahopoštovanjem i privrženošću Stvoritelju. Baal Šem Tov ■
L akše je savjetovati drugoga, nego samoga sebe.
R. Nahman iz Breslova ■
J ednom sam čuo, u ime mog učitelja, Bešta, jedinstveno učenje, koje uključuje sve.
K ralju Davidu trebalo je sedamdeset
godina
iscrpljujućeg rada da bi napisao psalme. Mi ih često u žurbi pročitamo za nepuni sat vremena. R. Menahem Mendel iz Kocka. ■
Ako želiš nekoga poniziti, ponizi samoga sebe. Ako želiš nekoga uzdizati, uzdiži Stvoritelja. R. Jaakov Josef iz Polnoja ■
Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević
Godina 13 23Broj 52 Strana
Strana 23
Harav Yitzchak Ginsburgh:
- Sukot: četiri razine veselja
Sukot: četiri nivoa veselja
Praznik Sukot je najveseliji praznik godine. Postoje četiri nivoa veselja tokom ovog praznika, a svaki od njih odgovara jednom od slova osnovnog B-žjeg imena, Havaja: Proslava vađenja vode (Simhat Beit Hašoeva): tokom ove svečane ceremonije u Hramu, voda se crpila iz izvora Šiloah, istovremeno privlačeći B-žji Sveti Duh (ruah hakodeš) u dušu Izraela. Ovaj nivo veselja odgovara slovu jud, prvom slovu B-žjeg imena Havaja, kao i svojstvu izvorišta hohme. Veselje suke koja nas štiti, i fizički i
duhovno. Ovaj nivo veselja odgovara slovu he B-žjeg imena i obilježju bine. Veselje Četiri Vrste, koja s ljubavlju i jedinstvom Israela aktivira emocije srca. Ovaj nivo veselja odgovara slovu vav B-žjeg imena i emocijama srca.
Veselje žetve, veselje svojstveno svakom zemljoradniku, kada on žanje obilje kojim ga je B-g obasuo. Ovaj nivo veselja odgovara krajnjem slovu he B-žjeg imena, koji daje život svoj prirodi. Veselje naših srca tokom Sukota Svo veselje se očituje u srcu (hebrejski: lev). Riječ lev ima mnoge povez-
nice sa praznikom Sukot: Kada zasebno ispisujemo nazive slova iz riječi lev ( , )לבlamed bet= למד בית, lamed,mem, dalet, bet, jud, tav), i zbrojimo njihove gematrijske vrijednosti, dobijemo broj 486, što je i vrijednost riječi sukot ()סכות. Kada sjedimo u suki, blagosiljemo B-ga što nam je zapovijedio da sjedimo unutra. Riječi koje karakteriziraju ovaj blagoslov su lešev basuka („sjedi u suki“). Početna slova ove dvije riječi su ponovno lamed , bet - dakle opet nas i te riječi upućuju na lev (srce). Lulav- palmina grana- je jedna od četiri vrste, i sastoji se od slova lamed, vav, lamed, bet. Mi riječ lulav možemo čitati i kao lo lev - on ima srce! Naši mudraci nas uče da etrog (citronovac), još jedan od četiri vrste, svojim izgledom podsjeća na srce. Numerička vrijednost sve četiri vrste, etrog, arava, lulav, hadas ) )אתרוג ערבה לולב הדסje broj 1024, tj 322, što je u biti lev pomnoženo sa lev. Neka i tokom ovog praznika Sukota naše srce osjeti pravo veselje izbavljenja cijelog židovskog naroda diljem svijeta.
Kriza koja se mijenja u novu priliku Jedna od najpoznatijih molitava u Židovstvu je Adon Olam, pjesma koja se sastoji od deset stihova a izgovara se svaki dan prije jutarnje molitve (Šahrita), a u nekim zajednicama i nakon večernje molitve
Strana 24
Divrej Tora
(nastavak s 24. stranice)
Harav Yitzchak Ginsburgh:
petkom. Adon Olam doslovno znači Gospodar Svijeta. Rabi Jišaja Horowitz, poznatiji pod imenom Shlah, autor Shnei Luchot Habrit-a, piše da te dvije riječi, Adon Olam odgovaraju riječima Ein Sof (Ein=Adon, Olam=Sof), što doslovno znači Bez Kraja.
K tome, on piše da tko god ujutro tokom izgovaranja molitve Adon Olam razmišlja o toj podudarnosti, tog dana ta osoba sigurno neće doživjeti nikakvu nezgodu; naprotiv, imati će odličan dan. Da bi dali potpunu sliku, spomenimo da dvije riječi Adon Olam možemo također izjednačiti sa riječju Or - svjetlo, što nas upućuje na kabalističku predodžbu kako je svjetlo vezano uz beskraj, često koristeći izraz „svjetlost beskonačnosti“
Spomenimo usputno, da sa gledišta Kabale i Hasiduta, upravo ovo što smo gore spomenuli leži u srcu Einsteinovog poimanja svjetlosti kao najbrže stvari u svemiru, čime je on brzinu svjetlosti nazvao beskonačnom brzinom unutar granica našeg stvorenog svijeta. Deset stihova iz Adon Olam odgovara sefirotima, kojih je također deset. Stih koji odgovara sefiri pobjede je „On je moj Bog i moj živući spasitelj, stijena i porođajne muke u doba krize“. Pogledajmo sada riječi „u doba krize“. Na hebrejskom, izraz „u doba krize“ (gematrijsku vrijednost 765) je:
Godina 13 25Broj 52 Strana
Gematrija - Sukot: četiri razine veselja
Jedno od najpoznatijih učenja Baal Šem Tova je da se tokom molitve može meditirati nad hebrejskim riječima, pri čemu, premještajući slova u riječima, mijenjamo im i značenje. Pri tome upravo daje primjer koristeći riječi „u doba krize“. Premještajući slova u riječi
hebrejske riječi „ kriza“ je . Međutim ako uzmemo cjelovitu
kriza
Melem je povezan sa iscjeljenjem i u Bibliji se smatra se homeopatskim lijekom. Jeremija kaže: „Pa zar nema melema u Giladu, zar tu nema iscjelitelja? Zašto onda moj narod nije povratio svoje zdravlje?“ Tako i ovdje vidimo da se, kada se vratimo korijenu krize, dobijemo melem. Ako to preslikamo u naš praktični život, kada ■ uzdignemo našu dušu da se u trenutku krize koncentrira upravo na B-ga, transformiramo krizu u prag ozdravljenja i rast u B-žjem sjaju.
dobijamo riječ cohar
, što znači prag ili sjaj (cohar je jedno od 13 sinonima za svjetlost u hebrejskom jeziku, pri čemu kod ove riječi zamišljamo svjetlost na kraju tunela). Zaista, koristeći stihove „oh, jer taj dan je velik, nema takvoga kao što je on, i, ovo je doba krize za Jakova, i on će biti izbavljen iz nje“, Baal Šem Tov podučava da kriza postaje izvor izbavljenja, kriza koja ispočetka izgleda kao da navješćuje kraj, postaje zapravo prag za novi početak dobrog perioda. Prema Hasidskom učenju, razmatrajući riječi na ovaj način mi vršimo utjecaj na stvarnost, omogućujući tako pročišćenje naše svijesti i preformuliranje našeg razumijevanja o tome gdje smo i što radimo. Iznenada, iz nove perspektive, pružaju nam se nove mogućnosti i Svemogući nam omogućuje da ih iskoristimo na pozitivan način. Stoga, mada ova godina može biti godina krize, ona je i prag za stupitu na novi nivo dobrote i prosperiteta, na novi nivo B-žanskog sjaja.
*** U kabali , proces mijene iz negativnog u pozitivno se naziva “hamtakat hadinim bešoršam”, ili „zasladiti presudu u njenom korijenu“. Ne ulazeći u kabalističko značenje cijelog ovog procesa, zamijetimo da se riječ korijen iz gornjeg izraza može odnositi i na gramatički korijen(šoreš) hebrejske riječi. Korijen
riječ , kriza , i gledamo kao da ta riječ predstavlja korijen (šoreš). Jedinu riječ u hebrejskom koja ima korijen (šoreš) melem.
, je riječ
.,
Na kraju, takozvana „kumulativna vrijednost“ jednog slova ( U kabali zvana mispar kidmi) je zbroj vrijednosti svih slova od alefa do tog slova, uključujući to slovo. Na primjer, kumulativna vrijednost slova bet je 3 ( alef=1, bet=2, 1+2=3), kumulativna vrijednost od jod je 55, i tako dalje. Kumulativna vrijednost hebrejskog izraza „u doba krize“ je 3125. 3125 je broj 5 na petu potenciju. Dakle, možemo reći da 3125 na najpotpuniji način predstavlja broj 5. U biti, kada broj 5 podignemu na petu potenciju, to je kao da imamo na temelju 5 koji ima još viši 5 na sebi (55). Podizanje broja 5 sa još višom slikom samog sebe,
upućuje
nas
na
transformaciju (kriza) u (melem) budući da je zadnje slovo he ( koje ima vrijednost 5) postaje slovo jod(koje ima vrijednost 10= 5+5). ■
Preveo Aleksandar Mihael S.
Strana 25
Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:
Sukot prema kabali Sukot je jedan od tri biblijska hodočasna praznika.Slavi se 15-og dana u mjesecu tišriju i traje sedam dana. Biblijski reci navodeda se ovaj praznik slavi u spomen na Izlazak i sjenice (nadstrešnice - sukot) u kojima su Izraelci živjeli za vrijeme 40 godišnjeg putovanja pustinjom. Međutim, ako je taj praznik u spomen Izlaska koji je bio u proljeće, zašto Sukot slavimo u jesen? Pa, kako bismo otkrili pravo mistično značenje Sukota prvo trebamo shvatiti opću strukturu mjeseca tišrija. Mudrost kabale uči da su praznici u mjesecu tišriju zapravo jedan praznik koji počinje s Roš hašanom i završava sa Simhat Torom (22. tišrija), a svrha je praznika da obnovi "posudu" (našu dušu)kako bi nam pružio priliku za obnovu. To je složen proces podijeljen u nekoliko faza: Deset dana pokajanja - Dani presude Ova prva faza traje 10 dana, od Roš hašane do Jom kipura, a riječ je o izgradnji naše želje da primamo naše lijeve kolone. Ova faza nas povezuje sa stvaranjem svijeta, a time i ponovnim stvaranjem nas samih za nadolazeću godinu. Tijekom ove faze svoje želje čistimo od svih negativnosti koje su se u prošlosti uz njih privezale, i time nas sprečavale da ispunimosvoje stvarne želje. Opraštenje, pokajanje, samoispitivanje, molitve i zvuci šofara su alati predviđeni za postizanje duhovnog pročišćavanja i čišćenja; pripremajući nas da primimo obilje za godinu koja dolazi. Tijekom ovih dana se utvrđuje tko će živjeti, a tko će umrijeti, tko će biti bogat, a tko će biti siromašantijekom naredne godine. Strana 26
Sukot - Dani milosrdne dobrote (heseda) Kad završi Jom Kipur energija u svemiru se pretvara uenergiju desne kolone, energiju milosrdne dobrote (heseda). Ta energija,također, ulazi u našu dušu, našu “posudu” u nekoliko faza: Prema Ariju, na završetku Jom kipura Svjetlost heseda (milosrdne dobrote) - energija života ulazi u našu dušu. Ulazak tog svjetla izravno je povezan s onime što smo činili na duhovnom planu tijekom elula i Deset dana pokajanja. Količina tog svjetla određuje razinu našeg zadovoljstva,naš osjećaj postignuća, naše financijsko stanje, naše zdravlje i životnu snaguu nastupajućoj godini. To se svjetlo naziva Unutarnjim svjetlom. Mudrost kabale objašnjava da svatko od nas posjedujedvije vrste Svjetlosti: Unutarnje svjetlo (Or Penimi) je Svjetlo kojeveć imamo u sebi (“u posudi”) i ono simbolizira sve ono što smo u svojoj duši uspjeli ispraviti (tikun), i što je postalo dijelom nas. To svjetlo ulazipostupno, u pet faza, između 11. i 15. tišrija. To unutarnje svjetlo je sve onona čemu smo
radili tijekom Deset dana suda, tijekom prijašnjih godina i prethodnih ■ inkarnacija. Okolno svjetlo ili Svjetlo koje nas okružuje (OrMakif) je svjetlo oko nas koje još nismo uspjeli doseći i ispraviti (tikun)u svojoj duši. Svatko od nas ima drugačiji Okolno svjetlo, jer svatko od nasima drugačiji tikun. (Mi imamo za postići različite ciljeve, steći različite uvide ili prevladati različite probleme, itd). 15-og tišrija Okolno svjetlo počinje ulaziti u naše duše. To svjetlo određuje našu motivaciju i viziju za godinu koja dolazi. Okolno svjetlo ima dvije komponente: intenzitet i kvalitetu. Jako okolno svjetlo ispoljit će se kod osobe kao osjećaj snažne motivacije, entuzijazma i visoke sposobnosti za prevladavanje prepreka. Kvaliteta našeg Okolnog svjetla znači da imamo viziju, da imamo dobra mjerila, nadahnuće i sposobnost da gledamo iza horizonta. Mudrost kabale uči da naše Okolno svjetlo dovodi do toga da budemo zaštićeni, budući da kada imamo snažno i vrlo kvalitetno Okolno Svjetlo ono će nam osigurati da uvijek budemo na pravom mjestu u
Divrej Tora
(nastavak s 26. stranice)
Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:
pravo vrijeme. Zamah našeg napretka i naše vlastite promjene će nas zaštititi od toga da zapadnemo u nevolje i propast. To je tajna suke, korijen ove riječi je - SKK, zasjeniti, zaštiti i braniti (na hebrejskom) Mistična tajna suke Pa, u kakvoj je to vezi s Izlaskom?
Tjedni Zohar: Sukot
ne energije koja se koristi za zaštitu. Simbol je sastoji od dva trokuta: Gornji trokut simbolizira ravnotežu u duhovnom svijetu, dok donji trokut simbolizira ravnotežu u fizičkom svijetu. Sam pojedinac je simboliziran kao središte zvijezde.
Prema Zoharu, tijekom svih godina lutanja u pustinji Izraelci su imali tri dara zahvaljujući dvojici braće i sestri: Mošeu (mana - poseban kruh koji je dolazio s neba), Miriam (izvor) i Aharonu (Oblaci Slave). Ti su oblaci održali Izraelce neozlijeđenima, čuvanima i zaštićenima. Kada se kaže da je suka spomen na te oblake, to nam nagovještava da kada sjedimo u njoj mi privlačimo obrane, ta "Svjetla Hasadima (milosrdne dobrote)" koja ispunjavaju svemir u dane Sukota. Ova Svjetla također nastupaju postupno, u sedam faza, tijekom sedam dana praznika.
Tijekom sedam dana Sukota mi gradimo sedam komponenti magen Davida pozivajući Ušpicin.
Najjače Okolno Svjetlo nastupa prvog dana Sukota, koji je ujedno peti dan ulaska Unutarnjeg svjetla, koje je tog dana najjače. Ovaj poseban intenzitet heseda koji teče u svemir razlog je što je taj dan određen da bude praznik (hag). U ostale dane Sukota Okolno Svjetlo je manje intenzivno i to je razlog zašto se ti dani nazivaju Hol HaMo'ed - to znači da su ti dani polublagdani, rad je dopušten, međutim ograničen je.
Drugog dana pozivamo praoca Jichaka koji predstavlja moć sefirat Gevura. Ovdje, unosimo moć lijeve kolone gornjeg trokuta.
Spajanje na Okolno Svjetlo se događa dok sjedimo u suki i sudjelujemo u meditaciji za ostvarivanje povezivanja, dok jedemo, spavamo, učimo ili molimo, naš je cilj privući to Svjetlo u naše živote. Magen David - simbol zaštite Znak Y magen Davida (Davidove zvijezde) u kabali je poznat kao mistični simbol duhovno uravnotežeGodina 13 27Broj 52 Strana
Ušpicin(na aramejskom: gosti) Ušpicin su duhovni gosti koje pozivamo u suku svakog dana praznika. Ti gosti su biblijski praoci. Svaki od njih predstavlja različitu duhovnu snagu, a oni zajedno stvaraju magen David: Prvog dana pozivamo praoca Abrahama koji predstavlja moć sefirat Hesed. Tim pozivanjem mi unosimo moć desne kolone gornjeg trokuta.
Trećeg dana pozivamo praoca Jakova koji predstavlja moć sefirat Tiferet. Unosimo moć središnje kolone gornjeg trokuta. Četvrtog dana pozivamo Mošea koji predstavlja moć sefirat Necah. Unosimo moć desne kolone donjeg trokuta. Petog dana pozivamo Arona svećenika koji predstavlja moć sefirat Hod. Unosimo moć lijeve kolone donjeg trokuta. Šestog dana pozivamo Josefa pravednika koji predstavljamoć sefirat Jesod. Unosimo moć središnje kolone donjeg trokuta.
Sedmog dana pozivamo kralja Davida, koji predstavljamoć sefirat Malhut, naš svijeta, naših života. Četiri vrste - Arba'at HaMinim Svrha Četiri vrste - lulava (mlade neotvorenep almine grane datuljine palme), etroga (ploda citrusnog stabla), hadas (grančice mirte) i arave (grane vrbe) - je da unese Svjetlo iz gornjih svjetova kako bi ojačalo magen David za godinu koja dolazi. Kad ih držimo zajedno mi unosimo Svjetlo od sefirot, iz gornjih svjetova, kako bi za sebe stvorili magen David: dolje - Hod, iza sebe - Jesod, dok se mi nalazimo u sredini. Time tri grane mirte predstavljaju sefirot Hesed, Gevura i Tiferet, koje zajedno stvaraju gornji trokut. Dvije grane vrbe predstavljaju sefirot Necah i Hod, a lulav predstavlja sefirat Jesod. Zajedno one stvaraju donji trokut. Etrog predstavlja sefirat Malhut, naš svijet. On se nalaziu središtu magen Davida. Tijekom molitve Halel, svakog jutra tijekom sedam dana Sukota, po pet puta se ljulja Četiri vrste što se podudara s pet sefirot: Keter, Hohma, Bina, Zeir Anpin i Malhut. Svako ljuljanje se vrši u šest različitih smjerova: jug - Hesed, sjever- Gevura, istok - Tiferet, gore - dolje, Netsah - Hod,i natrag (zapad) - Jesod; dok je osoba koja ljulja Malhut. Tim ljuljanjem mi ponovno gradimo magen David (Davidov štit) za našu zaštitu. Osnovna ideja Sukota je da privuče Svjetla zaštite, duhovno napredovanje, osobnu energiju i životnu snagu za cijelu godinu punu sreće, ljubavi i dijeljenja. ■ . . Prevela Tamar Buchwald Strana 27
Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:
Simha Tora prema tradiciji
koju smo stvorili tijekom praznika u tišriju.
Simha Tora je poznata i kao Šemini Aceret i to je dan koji dolazi na-
Nakon hakafot završavamo čitanje
kon što su završili 7 dana Sukota.
Tore s posljednjim odjeljkom knjige
Međutim, izvan Izraela to su imena
Ponovljeni zakon (Vezot habraha), i
za dva različita dana praznika. Simhat Tora se obilježava kako bi
se ukazalo na završetak godišnjeg ciklusa čitanja Tore i ponovni poče-
održati druge hakafot, ali ovaj put na ulicama. Simhat Tora prema Kabali
onda počinjemo iznova čitanjem knjige Postanka. Zbog toga Zohar i
tumači
da
možemo
promijeniti
svoju sudbinu sve dok ne završimo s čitanjem Ponovljenog zakona, bu-
tak čitanja. Vrhunac proslave je obi-
Na kraju, nakon što smo tijekom
laženje bime — hakafot u sinagogi sa
praznika u tišriju stvorili vezu iz-
svim svitcima Tore, plešući i pjeva-
među “posude” i duše, između
jući s njima. Hakafot se radi uvečer
gornjih i donjih svjetova, između
uoči Simhat Tore, te slijedećeg jutra
Stvoritelja i nas, stigao je trenutak
Vjenčanje / sjedinjenje se dovrša-
prije čitanja Tore.
braka - Simhat Tora, i kao što mlada
va u molitvi Musaf, netom prije ne-
obliazi oko mladoženje sedam puta
go što molimo molitvu za kišu (Te-
na početku ceremonije vjenčanja,
filat hagešem) kako bi materijalizirali
takav je smisao i sedam hakafot na
(gešem je kiša, ali i sve fizičko) sve
Simhat Tora. Mi smo mlada, a Stvo-
blagoslove koje smo privukli od Roš
ritelj je mladoženja.
Hašane do današnjeg dana.
Nakon hakafot čita se posljednji dio Tore - i običaj je pozvati na Toru sve
koji su u sinagogi, uključujući i svu djecu, a nakon toga se za šesto čitanje zove Hatana Tore (mladoženju
dući da u trenutku kad počnemo čitati Knjigu Postanka nova godina ■
je počela.
Tore) i on čita sve do kraja Tore. Na-
Izvor običaja na Simhat Toru je
U molitvi Keter u Musafu, kada ka-
kon toga sljedeće je čitanje Hatan
Zohar, koji nam je rekao da izvadi-
žemo "Šema Jisrael" sjedinjenje je
Berešit (Postanak), i to je prvo po-
mo sve Tore iz Aron hakodeša i ra-
dovršeno u svim sefirot i u svim
glavlje u Knjizi Postanka, početak
dosno zaplešemo s njima. To je za-
svjetovima i time proces pripreme
Tore.
pravo naša posljednja prilika da
naše duše za iduću godinu - proces
privučemo svjetlo u novu “posudu”
koji je započeo na Roš Hašanu –
Uobičajeno je u večernjim satima
završava. Zohar objašnjava da je na Šemini Aceret svjetlo Simhat Tore - svjetlo blagoslova svim bićima i svjetovima - dostupno svima, i dok plešemo s Torom mi dovodimo svjetlo i svekoliko obilje u naš svijet i ispunjavamo
sve
duše
dobrom
srećom i obiljem. ■ Prevela: Tamar Buchwald Strana 28
Divrej Tora
Haftare za Sukot i Šemini Aceret (I Kraljevima 8,54 8,66)
litvu preklinjanja i otvorio svoje srce
Na Šemini aceret se čita glasoviti
B-gu u Bejt hamikdašu, ustao je i bla-
odlomak Aser t'aser koji počinje zakonima o desetinama (mesmer – da-
„Nek' je blagoslovljen B-g koji je dao
vanje desetine priroda). Sukot, blag-
svome narodu Izraelu da otpočine, u
dan prikupljanja, bio je doba kad su
skladu sa svime što je obećao; nije izo-
se razne vrste desetina davale levi-
stavio ni jednu riječ iz svih svojih do-
tima i siromašnima. Desetinu se
brih obećanja koja je obećao preko Mo-
davalo dva puta godišnje.
šea, sluge svoga. Neka B-g naš B-g bude
Prvu desetinu se davalo levitima, a drugu je trebalo donijeti u Jeruzalem i tamo je pojesti. Svake treće i šeste godine drugu desetinu bi zamijenila
(Knjiga Kohelet)
Na šabat u vrijeme Sukota čitamo iz knjige Kohelet (Propovjednik). Veselje koje je donio Sukot lako nas
desetina
za
siromašne.
(Sedme, šabatne godine ne daje se desetina ni od čega što raste i što ionako ne pripada vlasniku nego svima). U odlomku je riječ i o Šaba-
može odvesti u svjetovna zadovolj-
tnoj godini (Š'mita), opraštanju du-
stva i prouzročiti da izgubimo iz
gova i oslobađanju robova.
vida
duhovnu
prirodu
istinske
radosti. Knjiga Kohelet je osmišljena tako da nam pomogne koncentrirati
ukazuje na ispraznost traganja za
Solomon završio svoju dirljivu mo-
na život, završni odlomak podvlači da je njezina namjera nadahnuti nas na veće priljubljivanje uz B-ga: „sve
idu Njegovim putovima i čuvaju Njegove zapovijedi i Njegove uredbe i Njegove presude koje je zapovijedio našim očevima. I neka ove moje riječi, kojima preklinjem B-ga, budu tik uz B-ga našeg B-ga danju i noću; neka budu uzročnik ustrajnosti sluge Njegovog i ustrajnosti naroda Njegova, Izraela, za sva vreda B-g jest B-g i da nikog drugog nema.
mak iz Brojeva (29,35-39). Tema ove prvi dan Sukota. Nakon što je kralj
knjiga izražava pesimistički pogled
pa da može priviti naša srca k sebi, da
mena; da svi narodi na zemlji spoznaju
Solomon. To je razborita knjiga koja
trajno značenje. Iako se čini da
Nek' nas ne napusti i ne odrekne nas se;
na Šemini aceret, čita se kratki odlohaftare nastavak je teme haftare za
samo duhovne vrijednosti imaju
s nama kao što je bio s našim očevima.
Za vrijeme maftira, osmog dana
se na bitno. Napisao ju je kralj
svjetovnim i vodi zaključku da
goslovio izraelski narod:
Neka tvoje neokaljano srce zato bude s B-gom našim B-gom, i neka se drži Njegovih odredbi i čuva Njegove zapovijedi kao na ovaj dan.“ Nije teško zamisliti veselje i nadahnuće takvog Sukota prilikom
posvećenja novoizgrađenog
Bejt
hamikdaša. Haftara nam kaže da je „osmog dana on (kralj Solomon) otpustio ljude i oni su blagoslovili kralja i otišli u svoje šatore veseli i razdragana
u svemu, kad se sve uzme u obzir: Boj
srca zbog sveg dobra koje je B-g učinio
se Bga i čuvaj Njegove zapovijedi jer to
za Davida, slugu svoga i za Izrael,
je sva čovjekova dužnost.“ (Kohelet
narod svoj.“ ■
12,13)
Godina 13 29Broj 52 Strana
Prevela Dolores Bettini
Strana 29
Alan Morinis:
Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život Razjašnjavanje što ste čuli
serman, koji je običavao provesti Roš Hašanu i Jom Kipur sa svojim učiteljem Chafetz Chaimom. Jedne godine, nakon što je Chafetz Chaim govorio, netko je dao komentar da je isti govor održao i prethodne godine. Rav Elchanan je toj osobi rekao da nije u pravu jer je Chafetz Chaim, u stvari, prethodne godine upotrijebio nekoliko drugačijih riječi.
onoga
Ha'mehaven et šmu'ato Neka mudar čuje i poveća znanje. Razumna osoba dobit će mudre savjete. —Izreke 1,5
PRI KRAJU SMO ovih lekcija o osobnoj transformaciji i mudar je savjet da stvorite naviku razjašnjavanja onoga što smo čuli. To se odnosi na ove lekcije, ali jednako tako i na one lekcije koje učimo svakog dana. Stvarnost je složena i potrebna je određena količina odlučnosti da se prođe kroz tu složenost kako bismo si razjasnili bit pouke. Tu bit moramo zadržati, jer ona se može izgubiti ako ne uđemo u ovaj proces razjašnjenja.
Mi možemo sjediti u razredu i kimati glavom ili nešto usputno čitati, ali ako se ne potrudimo razumjeti pravu namjenu poruke, mi sebe dovodimo u zabludu misleći da smo nešto naučili, a zapravo nismo naučili ništa. Jeste li uložili vremena i truda koji su potrebni za istinsko razumijevanje četrdeset i šest prethodnih lekcija i otkrivanje osnova na kojima je izgrađena svaka lekcija? Jeste li se potrudili pismeno sažeti ključne točke svake lekcije? Možete li se sjetiti onoga što ste učili? Makar onoga što ste naučili jučer? Pozvani smo da razjasnimo osnove lekcija koje čujemo i pokušamo razumjeti njihovo pravo značenje. Pojasniti osnove znači prepoznati bit i temeljno načelo koje se prenosi. Primjerice, ako ste proučavali pravila o negativnom govoru, susreli ste se sa zakonom koji zabranjuje omalovažavanje drugih ljudi. Ali što je s negativnim govorenjem o neživim predmetima, poput vašeg starog automobila? Ili o nekoj zeStrana 30
mlji? Kakva je praksa u vezi toga? Jedino poimanjem suštine učenja možemo razumjeti kako se ono primjenjuje, posebno u situacijama koje su podalje od najtipičnijeg slučaja. Evo kratkog uvida u odgovor za ilustraciju poante. Midraš nam kaže da odjeljak u Tori koji govori o uhodama dolazi nakon odjeljka koji govori o Miriam, Mojsijevoj sestri, koja je bila kažnjena jer je loše govorila o Mojsiju. Midraš komentira da su uhode vidjele što se dogodilo Miriam i da tu pouku nisu primili k srcu - ili, pravim jezikom ovog teksta, "nisu izvukli musar". Oni su ponovili isto ponašanje govoreći omalovažavajuće o zemlji Izrael i zbog toga su bili oštro kritizirani. Pošteno rečeno, bismo li stvarno mogli očekivati da su uhode naučile tu lekciju iz onoga što se dogodilo Miriam? Napokon, ona je loše govorila o osobi, dok su oni govorili o zemlji, nečem neživom. Odgovor glasi da se isti onaj unutarnji motivator zbog kojeg netko govori loše o ljudima može pojaviti i kada se govori o neživom. U osnovi je to ista stvar i zato njome upravlja isti pristup. Kada dublje zavirimo u što god da učimo, tada otkrivamo temeljno načelo koje se prenosi. Ljestvicu nam je na ovom području postavio Rabbi Elchanan Was-
Zamislite da ste toliko egzaktni i duboki u svom slušanju i učenju. Ipak, ta razina zapravo nije toliko van naše moći kao što se čini. Ako ste obučeni za upravljanje ■ zrakoplovom ili za vršenje operativnih zahvata, nitko od vas ne bi očekivao da jednom čujete lekciju, i da ste odmah spremni sjesti iza komandi zrakoplova ili podići skalpel. U tim je situacijama, sasvim jasno, ulog prevelik da bi se moglo ovisiti o jednom prolasku kroz lekciju. Vi biste je prolazili što je više puta moguće i očekivali da ćete biti temeljito uvježbani i testirani prije nego što u stvarnosti primjenite to što ste naučili. Stoga je nevjerojatno i pomisliti koliko smo u stanju biti nemarni prema svom vlastitom životu i duši. Zar vam vaš život nije dragocjen? Nisu li ulozi izuzetno visoki kad uzmete u obzir koliko duboko odluke koje donosite utječu na vašu dobrobit i dobrobit onih oko vas, svakako u ovom životu, a možda i za cijelu vječnost? Što bolje razumijemo ono što učimo, to se ono više povezuje s našom unutarnjom biti i postaje dijelom onoga što jesmo – i više toga ćemo zadržati kao svoje trajno obilježje. Ako si odvojite vremena i potrudite se usvojiti pouke, shvatiti temeljno načelo, duboko ući u razumijevanje misli, uzmete bilježnicu (ili tipkovnicu) i rezimirate ideje, to će vam pomoći da poruka prodre do same suštine vašeg bića. Ovo je potrebno Divrej Tora
(nastavak s 30. stranice)
Alan Morinis:
Srce smješteno u umu
da bi se stekla mudrost.
izdvajate iz lekcije.
Rabbi Shlomo Wolbe je verziju ove prakse učinio kamenom temeljcem svog podučavanja musara. Koji god da je predmet predavao, on je uvijek poticao svoje studente da duboko razmotre stvari kako bi vidjeli što mogu naučiti iz vlastitog iskustva – on je to nazivao hitlamdut, što se može prevesti kao "samoizobrazba" ili "podučavanje samog sebe", a očito je da to podrazumijeva "iz vašeg vlastitog iskustva." Hitlamdut je ono kako mi razjašnjavamo i usvajamo ono što se nalazi u srži svega onoga što učimo.
Na samom smo kraju. Vrlo je važno prepoznati da kad god nešto učite, u svoj plan trebate ugraditi postupak preispitivanja i razjašnjavanja.
I sam Rabbi Wolbe je pisao o ovom obliku dubljeg učenja: "Ovo nije jedna karakterna osobina, već putokaz za život onoga koji radi na musaru. A da smo to činili samo zbog ovoga, to bi bilo dovoljno: da je cilj čitavog rada na musaru bio samo da nas dovede do ove samoizobrazbe, to bi već bio sjajan cilj." Ova praksa vrijedi jednako za lekcije naučene od učitelja, kao i za lekcije naučene iz životnog iskustva. U oba slučaja, na nama je da iz složenosti izvornika izvučemo jasnu bit. Kad poduzmemo taj korak razjašnjavanja, mi ne samo da slušamo lekciju, mi je podučavamo sami sebe. Tako se mijenja srce. Da se vratimo našem primjeru grubih i uvredljivih riječi, uči se da ogovaranje ubija troje ljudi: onoga koji govori, onoga koji sluša i onoga o kome se govori. "I u svom životu vjerojatno ćete imati prilike vidjeti i osjetiti bol koju je nanijelo ogovaranje, jer je ogovaranje toliko rasprostranjeno. No jeste li si razjasnili samu suštinu zabrane ogovaranja i jeste li sebe podučili toj lekciji na način da je ugradite u svoje srce da postane dio vaše ljudske biti? Taj dodatni korak mijenja sve. Pouke su ovdje. Čujete li ih? A ako čujete, jesu li vam jasne? Želite li ih uzeti k srcu? Onda pristupite učenju i napredovanju kao da od vas zahtijevaju da budete svjesni onoga što Godina 13 31Broj 52 Strana
PRAKSA Što ste upravo sada naučili? Razmotrite lekciju, a zatim pronađite svoj vlastiti jezik koji sintetizira i obuhvaća bit ove prakse, onako kako ona ima značaja za vas.
mjer i na temelju te priče Talmud uči da citiranje u ime drugog donosi iskupljenje. Da Ester nije spomenula Mordehajevo ime kad je prenosila informaciju o zavjeri protiv kraljevog života, događaji bi možda poprimili drugačiji i katastrofalan zaokret. Budući da je spomenula Mordehaja, Židovi su bili spašeni. Ovo nam govori da pri opravdanju pozivanja na vaše izvore, u igri može biti i više od same uljudnosti ili lijepih manira.
Napišite kratku bilješku. Sigurno ćete otkriti bit do trenutka kada budete završili taj kratki pregled i ispisali tih nekoliko riječi koje opisuju ovu praksu, poznavat ćete je temeljitije i dublje nego što ste je znali kad ste prvi put pročitali lekciju. To je, samo po sebi, metalekcija (lekcija o lekciji).
Na prizemnijoj razini, kada date do znanja da vaše ideje imaju korijene, vi omogućavate drugima da znaju tko je i što je utjecalo na vaše razmišljanje. To daje kontekst i dubinu vašim idejama i postavlja vas u red ljudi čije razmišljanje cijenite. Drugi će vas puno bolje razumjeti kad zajedno s idejama pružite ove kontekstualizirajuće informacije.
Reći nešto u ime onoga koji je govorio
Navođenjem imena osobe koja vas je nečemu naučila, vi odajete počast i svojim učiteljima. Rabi Elazar ben Šamua rekao je, "Poštovanje koju pokazujete prema svom učitelju trebalo bi biti poput poštovanja koje imate prema nebesima", a navođenje imena vašeg učitelja svakako je čin poštovanja.
Ha'Omer Davar be'Shem Omro Tkogod ponovi izjavu u ime onoga koji ju je izrekao, donosi iskupljenje svijetu. - HULIN 104B
NAŠA ZAVRŠNA METODA stjecanja Tore iznenađujuća je. Taj veličanstveni vrhunac je smjernica da se oda priznanje svima od kojih smo nešto naučili. Važnost citiranja izvora učimo iz priče o Ester. Kad joj je Mordehaj ispričao da se sprema atentat na kralja, ona je kralja obavijestila u Mordehajevo ime. Kasnije dolazi do preokreta čitave priča kada se kralj sjeti velike usluge koju mu je učinio Mordehai, što je saznao jer je kraljica Ester citirala svoj izvor. Postoji nekoliko razloga za davanje zasluga osobi od koje ste nešto naučili. Priča o Purimu dobar je pri-
Na najosnovnijoj razini, kada navodite svoj izvor, vi odajete počast istini. Jednostavno je istina da je ideja potekla od ovog ili onog, a ne od vas samih. Važnost držanja do istine na takav način potvrdio je Rabbeinu Yonah, koji nam kaže, "Zapovjeđeno nam je da se ograničimo na istinu, jer ona je jedan od temelja duše." Ako ponovite ideju koju ste dobili od nekoga drugog bez da navedete taj izvor, vi ostavljate dojam da je ideja potekla od vas i tako širite laž, slabeći temelje svoje vlastite duše. Onaj tko uvijek pazi da oda zaslugu tamo gdje to treba, također pokazuje poniznost, jer kaže da ono što ima nije razlog za ponos budući da ova ideja potječe iz drugih. To priznavanje otvara osobu da uči
Strana 31
(nastavak s 21. stranice)
Alan Morinis:
više, neometana egom. Suprotno tome, Tora kažnjava onoga koji izjavljuje: "Moja moć i snaga moje ruke pribavili su mi sve ovo bogatstvo." Da bi jasno dala do znanja da nema logike u preuzimanju osobne zasluge za darove koje smo dobili, Tora nastavlja, "Tada se trebate sjetiti Vječnoga, vašeg B-ga, da je B-g taj koji vam je dao snagu da steknete bogatstvo."
Doista, ako uspijemo imati tu poniznost da priznamo da postoji jedan jedini Izvor za svaki blagoslov koji primimo u svim područjima našega života i zahvaljujemo B-gu, zapravo ćemo ispuniti uputu koja nam je dana, da "kažemo nešto u ime onoga koji je to rekao." Talmud nam kaže: "Rav Yitzchak je rekao: 'Ako netko kaže, trudio sam se [u proučavanju Tore], ali nisam postigao uspjeh," ne vjerujte mu. Ako kaže: "Nisam se trudio [u proučavanju Tore], a ipak sam postigao uspjeh," ne vjerujte mu. Ako kaže: "Trudio sam se [u proučavanju Tore] i postigao sam uspjeh", vjerujte mu." Gaon iz Vilne pita se zašto se ovdje koristi termin mecia pronaći ili ne pronaći (kao u pronalaženju izgubljenog predmeta) - kao način da se kaže da je netko uspio ili nije uspio u svom učenju. Odgovor je da kad nešto pronađemo, to se ne temelji na našem osobnom trudu na to smo jednostavno naišli. Čak i nakon što smo uložili mnogo truda i napora u proučavanje Tore i prakticiranje duhovnost, u konačnici, što god nam dođe, to ostaje nešto što smo pronašli, "nešto što primamo kao dar od B-ga." Rabbi Moshe Chaim Luzzatto navodi upravo ovaj koncept u riječima kojima započinje posljednje poglavlje Puta pravednika na temu svetosti: "Svetost je dvojaka. Njezin početak je rad, a njen kraj nagrada; njezin početak je vršenje, a kraj je dar." Što tradicija kaže o onome tko ne oda priznanje imenu onoga od koga Strana 32
Srce smješteno u umu je nešto naučio? Propustiti odati zasluge izvorima ravno je krađi. Preciznije, ta je osoba kriva za genevat da'at - doslovno, "krađu pameti", što se odnosi na riječi ili postupke koji bi mogli navesti druge na pogrešne zaključke. Naši rabini uče, "Postoji sedam vrsta lopova, a prvi među njima je onaj koji krade pamet drugih." Ne citirati izvor nečijih ideja može predstavljati kršenje zabrane "krađe pameti." I bolje je da budemo točni. Drugi izvor upozorava: "Onaj koji kaže nešto u ime nekoga koji to nije rekao donosi na svijet prokletstvo." Najsnažniji argument za citiranje izvora je da onaj tko ih citira sebe svrstava u lanac tradicije. Suvremeni svijet slavi inovacije i jedinstvenost, a to umanjuje mudrost tradicije koja nam pruža vremenski provjerene predloške za mudar život. Ljudska se priroda nije promijenila u posljednjih nekoliko tisuća godina, kao ni zamke i opasnosti koje proizlaze iz življenja ljudskog života. Pozivanje na ono što učimo od onih koji su bili prije nas nije opsesivno priznavanje prava intelektualnog vlasništva; ono je demonstracija drugima i podsjetnik nama da smo došli odnekud, da smo učili od onih koji su bili prije nas i da im dugujemo za nasljeđe mudrosti i smjernica koje su nam ostavili. Stoga je prikladno da ovu posljednju lekciju završimo priznavanjem smjernica koje smo dobili kroz ovo učenje i praksu iz Pirkei Avot 6,6. Prvih pet poglavlja Pirkei Avot usredotočeno je na smjernice za dobar, iskren, etičan ljudski život. Šesto, koja je dodano kasnije, drugačija je po tome što se usredotočuje na Toru i duhovne nagrade koje dolaze onima koji je proučavaju. Ne znamo tko je napisao taj dio Pirkei Avot koji nam je bio vodič u ovoj knjizi, pa je najbolje što možemo učiniti odati priznati svim učenjacima iz razdoblja Mišne koji su prenosili usmenu predaju, od učitelja do učenika, dok nije došlo vrijeme da bude zapisana i kodificirana u
Mišni. Učenja usmene tradicije prošla su kroz mnoge umove u procesu prenošenja i tako predstavljaju kolektivni trud.." Priznajući izvor onoga što smo naučili, klanjamo se u znak zahvalnosti mudroj tradiciji koja nam je ostavljena u nasljedstvo tako da bismo mogli živjeti bolji, čistiji, svetiji život, radi sebe samih, radi onih oko nas i radi onih koji će doći nakon nas. PRAKSA Vjerojatno je da ste ideje koje iznosite naučili od nekoga. Posebno se potrudite da odate priznanje onome tko vas je naučio onome što ste rekli. ■
Zaključak: Srcem u umu Svijet je prepun potencijala, jednako kao i mi koji u njemu živimo. Primili smo zapanjujuće darove, poput sposobnosti da razmišljamo, govorimo, budemo logični, surađujemo, brinemo. A budući da imamo slobodnu volju, u potpunosti je u našim rukama da odlučimo kako svoje brojne darove srca i uma provesti u djelo. Učitelji musara potpuno su jasni u prepoznavanju da je primarni aspekt ljudskog bića duhovna bit koja se u njemu nalazi. Naš tjelesni sastav određuje naša DNK, koja se usko preklapa s onom u čimpanza. Naši osjećaji i želje u stvarnosti se ne razlikuju mnogo od osjećaja i želja pasa i mačaka. Mnoge životinje imaju inteligenciju, a neke čak i osnovni oblik govora. Primarna stvar koja nas razdvaja od njih je naša duhovna priroda, a ispunjavanje naše jedinstveno ljudske sudbine uključuje ostvarivanje potencijala duše. "Primarna je zadaća čovjeka na svijetu da pročisti i uzdigne dušu", kako je to formulirao učitelj musara Rabbi Yechezkiel Levenstein. Divrej Tora
(nastavak s 32. stranice)
Alan Morinis:
Neki ljudi život posvete svom tijelu, bilo da ga usavršavaju u teretani ili na sportskom terenu ili prepuštanjem svojim čulima. Drugi žive u svijetu uma, stavljajući naglasak na intelekt. Za neke treće to može biti traganje za ljepotom ili izražavanjem. Postoje ljudi koji prionu na društveno koristan rad, društveno djelovanje i politiku. Neki svoj život usmjeravaju na akumuliranje bogatstva i posjedovanje. Sasvim je jasno da darove svog života možemo potrošiti gotovo na bilo koji način koji odaberemo. Ipak, predavanje svega onoga što jesmo i onoga što imamo svom duševnom životu je najjedinstvenije ljudski način življenja. On maksimalno iskorištava naš potencijal, jer, iz židovske perspektive, on uključuje čitave nas tijelo, um, osjećaje, želje, estetiku, zajednicu itd. Židovsko je stajalište da je svetost najviša ljudska mogućnost kojoj možemo težiti. Tora nam te smjernice daje u nedvosmisleno jasnim terminima: "Bit ćete sveti", rečeno je na nekoliko mjesta i na više načina. Ne postoji nijedan aspekt svijeta koji nema potencijal da bude svet; sve ovisi o tome na koji se način taj aspekt koristi. I ne postoji dio nas samih koji se može zanemariti u traženju svetosti, kao da bismo mogli ustvrditi da smo očistili svoj vrt kad smo iskorijenili samo polovicu korova. U trenu bi ga bilo opet bilo posvuda. Utemeljitelj musarske škole u Novarodoku, Rabbi Yosef Yozel Hurwitz, nudi jasnu analogiju kako bi razbio iluziju da bi, na primjer, osoba mogla biti čista na mjestu molitve, a pokvarena u poslovanju. On kaže da je to kao da pokušavamo očistiti kuhinju posudu po posudu. Čim bi se nešto očistilo, ono bi se ponovno zaprljalo u doticaju s neopranim stvarima oko sebe. Težnja za svetošću poziva nas, ne da se povučemo iz materijalne i svjetovne dimenzije života, već da tjelesne želje primjenjujemo na svete Godina 13 33Broj 52 Strana
Srce smješteno u umu načine, ono što posjedujemo koristimo na pošten i fer način, da svoju kreativnost izražavamo na načine koji ne nanose štetu ili ponižavaju druge, da zaokupimo intelekt stvarima koje imaju vrijedan učinak na nas i druge, i tako dalje. To je put koji smo istraživali u ovoj knjizi – u njoj se nalaze tolika poglavlja zato jer naš život ima mnogo dimenzija i svako zahtijeva svoje vlastite smjernice. "Put kojim smo išli ne vodi do špilje u planinama ili do kolibe u pustinji, već raščišćava put do svetosti upravo u poslovnom svijetu, životu uma, našeg smisla za humor, našeg ega, naših želja, naših težnji i svih ostalih tema koje smo obrađivali. To su naši darovi; učili smo kako ih dobro iskoristiti u svjetlu tisuća godina židovskog iskustva. Nema nijednog drugog mjesta na kojem biste tražili svetosti osim onog na kojem se trenutno nalazite. Ako ću biti precizan, originalni izvor koji je nadahnuo ovu knjigu i koji je pružio sve ove metode koje smo istražili ne govori o svetosti. On govori o stjecanju Tore. Kakva je veza između svetosti i koraka do osobne transformacije koje smo istraživali u ime stjecanja Tore? Metode osobne prakse otvorene za vas u ovoj knjizi označavaju put prema svetosti. Fokusirali smo se na put, jer je cilj zadan. Judaizam crpi svoju mudrost života iz Tore, a Tora ne može biti jasnija u isticanju i podvlačenju da je svetost svjetionik prema kojem bismo trebali usmjeriti svoj život. Svetost na koju nas Tora upućuje da je tražimo ne može se naći u ćupu na kraju duge, već je ona skriveno blago zakopano u svakome od nas. Kad idete putem izloženim u ovoj knjizi, on vam ne daje svetost, on uklanja prepreke svetosti koja je već urođena i obilno prisutna u vama samima. Preveliki angažman na poslu je prepreka. Biti egoističan je prepreka. Prekomjerna ili
nagla ljutnja je prepreka. Negativno ocjenjivanje drugih je prepreka. Bilo da je navedena u pozitivnom ili negativnom smislu, svaka ovdje istražena metoda ima za svrhu da ukloni prepreku koja ometa svjetlo svetosti koje sja u vama da zablista u vašem životu, a kroz vas u svijetu. Ne odnosi se svaka metoda u ovoj knjizi na vas, jer nemaju svi iste prepreke svetosti. Neke će biti izuzetno relevantne, druge umjereno, neke sasvim malo. Poznavanje sebe i onoga što stoji na putu vašem vlastitom pročišćenju i uzdizanju je neophodno, jer to će vas voditi da se posebno usredotočite na prakticiranje onih transformativnih metoda koje su vašem životu potrebnije od drugih. Tako ćete koristiti svoj um da razvijete svoje srce. Zapovijedi koje se nalaze u Tori obveze su vjerskog života i moramo se zapitati kako to da glavni popisi zapovijedi ne uključuju "Budi svet." To umnogome zvuči poput zapovijedi, ali zapravo nije. Opet, Alter iz Novarodoka, Rabbi Yosef Yozel Hurwitz, nudi nam uvid: Ponekad stvari koje se izrečene poput zapovijedi zapravo nisu to; one su u stvari samo dobar savjet. Što se tiče svetosti, uputu da idemo za tim ciljem najbolje je shvatiti kao dobar savjet, jer za razliku od zapovijedi, savjet ostavlja izbor u našim rukama. Nitko vas zapravo ne može uvjeriti da vam svetost bude cilj. Nitko vas ne može natjerati da vršite prakse iz ove knjige. Vi to morate htjeti. Morate iznutra čuti poziv koji odzvanja ovim riječima. Samo će vas vlastita motivacija potaknuti na ovo putovanje. Na duhovnom putu nema švercanja. Ne postoje prečaci do svetosti. To su stepenice do neba, a ne dizalo. Metode kojima se koristimo predočene su nam prije 2000 godina. Dao sam sve od sebe da ih u prethodnim poglavljima jasno izložim. Samo vi možete napraviti sljedeći korak. ■ Strana 33
DANAŠNJI BLAGDAN
Srećan SUKOT Orbus.be Praznik sjenica, ili Sukot, je starozavjetni jevrejski praznik, koji se obilježava u jesen, petnaestog dana mjeseca tišrija (sept./okt.). Traje osam dana i jedan je od triju velikih hodočasničkih praznika (uz Pesah) u kojima se Jevreji sjećaju biblijskog putovanja svog naroda prema Obećanoj zemlji. Sukot doslovno znači sjenica, improvizirana kućica od pruća. Praznik sjenica se slavi kao uspomena na izlazak iz Egipta i dugi put do Izraela kroz pustinju. Praznik sjenica traje od petnaestog do dvadeset i drugog Tišrija. Dvadeset i trećeg Tišrija nastupa Šemini aceret (Osmi zaključni dan) koji se smatra zasebnim praznikom. U toku svih sedam dana Sukota svi su punoljetni muškarci
obavezni spavati i objedovati u suka, izvan suka smije se samo užinati ili piti. . Suka je koliba koja se gradi pored kuće u kojoj se jede i spava u toku praznika Sukot. Zidovi suka mogu biti napravljeni od drveta, kartona, kamena ili cigli. Ono što je bitno je da suka ne smije biti pokrivena crijepom, lesonitom ili najlonom – nego granjem, drvenim letvama, trskom ili hasurama - i to tako da se kroz iste može vidjeti nebo. Najčešće se stavljaju palmine gane. U toku Sukota sav se život odvija u suka, a u pravu kuću ulazi se poslom i privremeno. Stoga se ćilimi, slike, vaze i drugi ukrasi prenose u suka. Po svom porijeklu, Sukot je poljoprivredna svečanost. Naziva se i Praznik žetve. Na dovršetku žetve, Sukot se uzimao
kao opća zahvalnost za urod u protekloj godini. Običaj vezan za ovaj praznik: treba napraviti svežanj od četiri dijela, arba minim: lulav palmin list, etrog - plod vrste citrusa, hadasim - 3 grančice mirte i aravot - 3 grančice vrbe. Grančice mirte i vrbe vezuju se zajedno, a lulav se drži u drugoj ruci, a šake se drže skupljeno pri mahanju. Svakodnevno, osim na Šabat, obavlja se obred uz blagoslov koji se zove netilat lulav. U sinagogi se maše sa četiri biljne vrste na četiri strane svijeta: započinje se mahati u pravcu Jerusalima.
koji su tom prigodom pozvani na čitanje Tore nazivaju se hatani, što u ovom slučaju znači nositelji časti. Kao nastavak veselog praznika, pozivaju goste kući, uz bogato opremljen stol. ■
Osmi dan Sukota naziva se Šemini aceret, a sljedeći dan u dijaspori se slavi kao Simhat Tora, jer se u vrijeme jutarnje molitve čita posljednji dio iz Tore u knjizi Dvarim i prvo poglavlje knjige Berešit. Oni
Sukot JC Sarajevo SUKOT doslovno: sjenice, Praznik sjenica koji se slavi kao uspomena na izlazak iz Egipta i dugi put do Izraela kroz pustinju. Praznik Sjenica traje od petnaestog do dvadeset i drugog Tišrija. Dvadeset i trećeg Tiš-rija nastupa šEMINI ACERET (Osmi zaključni dan) koji se smatra zasebnim praznikom. Kako se sedmodnevni period
Sukota završava zasebnim praznikom bilo je nemoguće proširiti u dijaspori sam Sukot na osam dana. – Tako Sukot i u Izraelu i u dijaspori traje sedam dana – s tim što je u Izraelu samo prvi dan Sukota JOM TOV (zapovjedni praznik) – a ostalih šest dana su HOL (H)AMOED (polupraznik); dok su u dijaspori prva dva dana praznika zapovjedni praznici – te tako u diajaspori polupraznici traju samo pet dana. šemini
Aceret svetkuje se u Izraelu jedan – a u dijaspori dva dana. U toku svih sedam dana Sukota svi su punoljetni muškarci obavezni spavati i blagovati obroke u suka, izvan suka smije se samo užinati ili piti. SUKA - koliba koja se gradi pored kuće u kojoj se jede i spava u toku praznika SUKOT. Zidovi suka mogu biti napravljenmi od drveta, kartona, kamena ili cigli. Ono što je
bitno je da suka ne smije biti pokrivena crijepom, lesonitom ili najlonom – nego granjem, drvenim letvama, trskom ili asurama - i to tako da se kroz iste može vidjeti nebo. Dozvoljeno je užinati izvan suka. U toku Sukota sav se život odvija u suka, a u pravu kuću ulazi se poslom i privremeno. Stoga se ćilimi, slike, vaze i drugi ukrasi prenose u suka. Na ŠEMINI ACERET već se više ne sjedi u suka.■
U susret prazniku Sukot JO Beograd
načine. Po jednom tumačenju, četiri vrste simbolizuju različitost ali ujedno ukazuju da su međusobno razumevanje i zajedništvo važni da bi se omogućilo stvaranje srećnijeg društva.
U susret prazniku Sukot Sukot je hodočasni praznik, svetkovina koja počinje uoči petnaestog dana meseca Tišrija (oktobar) i traje devet dana. Prva dva i poslednja dva dana su puni praznici, a dani između polupraznici. Sedmi dan se zove Ošana Raba, osmi Šemini aceret, a deveti Simhat Tora. Sukot slavi prikupljanje žetve i seća na čudesnu zaštite koju je Gospod pružio deci Izraela kada su napustili Egipat. Sukkot slavimo tako što sedam dana i noći obedujemo u Suka, koja postaje naš dom za vreme praznika. Suka Suka (senica, koliba), po čemu je praznik nazvan, simbolizuje
Page 34 Strana 34
Sukot se praznuje u jesen. U staroj jevrejskoj državi, gde se većina stanovnika bavila zemljoradnjom, praznovanje je počinjalo posle završene žetve i berbe voća. Simhat Tora četrdeset godinja lutanja naših predaka Sinajskom pustinjom, pre ulaska u Svetu zemlju, kada su živeli u kolibama koje su pravili od prirodnog materijala. Arba minim Običaj je da se za vreme pra-
znika u Hramu vrše obredi sa četiri biljke, to su: etrog (vrsta citrusa), lulav (listovi palme), adas (grančice mirte) i arava (grančice vrbe). Ove biljke su se koristile za ukrašavanje Suka a kroz istoriju je ovaj običaj se tumačio na različite
Divrej Tora
Simhat Tora (radovanje Tore), Mi se radujemo Tori i Tora se raduje nama, je praznik koji se praznuje poslednjeg dana Sukota. Njime se obeležava završetak godišnjeg ciklusa čitanja Tore, nakon čega počinje da se čita od početka sledećih godinu dana. ■ ■
Godina 13
Broj 52