Divrej Tora - Sukot 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

B’’H

Večeras započinjemo bla gdan Sukot, na našem jezi ku poznat i kao Blagdan sjenica.

To je skroman blagdan. Uzi mamo grančicu palme, plod citrusa i par listića mirte i vrbe kako bismo se podsje tili na moć prirode da preži vi u nadolazećim mračnim zimskim danima.

I sjedimo u suki, sjenici, ko ja je samo daščara, kolibica, otvorena prema nebu, kojoj krov čini tek pokrivač od lišća. To je naš podsje tnik, jednom godišnje, koliko je naš život osjetljiv, koliko je izložen silama pri rode.

Pa ipak, mi Sukot nazivamo svojim blagdanom radosti, jer dok sjedimo tamo na hladnoći i vjetru, prisjećamo se da su iznad i oko nas ruke b žanske prisutnosti koje nas zaklanjaju.

Kada bih htio sažeti poruku Sukota, rekao bih da je on praktični vodič kako živjeti s nesigurnošću, a ipak sla viti život.

A sada živimo u vremenu nesigurnosti. Prestali smo živjeti za budućnost i počeli zahvaljivati B gu za svaki dan. Time sam shvatio zna čenje Sukota i njegovu po ruku za naše vrijeme. Život može biti pun rizika, a opet biti blagoslov.

Vjera ne znači živjeti sa si gurnošću. Vjera je hrabrost da se živi s neizvjesnošću, znajući da je B g s nama na tom teškom, ali nužnom pu tu prema svijetu koji poštuje život i cijeni mir.

Od svih blagdana, Sukot za sigurno najsnažnije progo vara našem dobu.

(Rabbi Lord Jonathan Sacks)

Tijekom 40 godina lutanja naših preda ka Sinajskom pustinjom prije njihova ula ska u Svetu zemlju, okruživao ih je, leb dio nad njima i štitio ih od opasnosti i pu stinjskih nepogoda čudesni "oblak slave." Od tada pamtimo B žju dobrotu i borav kom u suki tijekom blagdana Sukot po novo potvrđujemo svoju vjeru u njegovu providnost. Sedam dana i noći jedemo u suki, pa na takav i mnoge druge načine držimo je svojim domom.

Četiri vrste su još jedan običaj kojeg se pridržavamo za Sukot: etrog, lulav, tri grane mirte (hadasim) i dvije grane vrbe (aravot). Svakog dana tijekom blagdana (osim na Šabat), uzimamo četiri vrste, ka zujemo nad njima blagoslov i držeći ih sve zajedno u rukama, mašemo s njima u svih šest smjerova (lijevo, desno, napri jed, natrag, gore, dolje). Prema kazivanju midraša, četiri vrste predstavljaju različite tipove i karaktere koji čine zajednicu Iz raelovu, a čije unutarnje jedinstvo ističe mo na Sukot.

Sukot se naziva i dobom naše radosti. I stvarno je posebnom radošću prožet ovaj blagdan.

Sedmi dan Sukota naziva se Hošana raba i zaključuje razdoblje B žanskog su da koji je počeo na Roš hašanu. Poseban običaj je arava uzimanje snopa vrbinih grana.

Na sedmodnevnu proslavu Sukota, nastavlja se dvodnevna proslava Šemini aceret i Simhat Tora (u Izraelu je to spo jeno u jedan dan).

Šemini aceret znači "osmi (dan) čuva nja". Hasidski učitelji tumače da je prvo tna svrha tog blagdana bila sačuvati i osvijestiti duhovno otkrivenje i moći koje smo dobili tijekom blagdana mjeseca tišreja, pa da ih poslije možemo primije niti tijekom čitave godine.

Drugi dan blagdana Šemini aceret na ziva se Simhat Tora ("Torino veselje"). Tim danom završavamo jednogodišnji ciklus čitanja Tore i počinjemo novi. Taj se do gađaj obilježava velikim veseljem, pose bno tijekom ophodnje "hakafot" kad u si nagogi oko bime hodamo, pjevamo i ple šemo sa svicima Tore. "Na Simhat Tora," kaže hasidska izreka, "radujemo se Tori i Tora se raduje nama; i Tora želi plesati, pa mi postajemo njezine rasplesane noge."

Među ostale blagdanske običaje spada posebna molitva za kišu za vrijeme musa fa na Šemini aceret i običaj pozivanja svih k Tori na Simhat Tora.

Prevela Dolores Bettini

Posvećeno l'iluj nešama Davida Rexa, z’’l

Sukot

Sukot svetkujemo od 15. do 21. tišrija. Prva dva dana su praznici (Jamim tovim), ostalih pet su polu blagdani (Hol hamoed). Svetkujemo ga na uspomenu četrdesetogodiš njeg lutanja kroz pustinju, pa zato i gradimo suku, kolibicu (sjenicu) granjem pokrivenu, kao simbol nestalnog života naših predaka, a ujedno kao simbol B žje zaštite koja se kroz svu našu istoriju ukazala Izraelu.

Sukot je ujedno i blagdan berbe (hag heasif), sabiranja na koncu godine. Stoga kroz sedam dana sukota uzimamo u ruke za vrijeme Halela (koji se i o polublagdanima kaže u cijelosti) i za vrijeme pose bnih sukotskih molitava koje mo limo nakon musafa arbaa minim, t.j.

četiri vrste bilja: Lulav (palminu granu), Etrog (plod jedne vrste citrusa), Hadasim (grančice mirte) i Aravot (grančice vrbe).

Posljednji polublagdan se zove Hošana raba jer molimo "Veliki Ho šana", molitve kod kojih sedam pu ta obilazimo oko almemora sa "arbaa minim" u ruci. Na koncu uzimljemo pet grančica vrbe.

Šemini Aceret i Simhat Tora

Završne praznike Sukota: Šemini Aceret i Simhat Toru svetkujemo 22.

i 23. tišrija. Za te dane više ne posto ji obveza suke, niti "arbaa minim". Od Šemini Acereta dalje umećemo u tefili Mašiv haruah umorid hagešem. U musaf tefili molimo gešem, pijut o kiši. Simhat Tora, radost poradi

Tore se zove posljednji dan prazni ka. Toga dana završujemo čitanjem Tore. Uvečer i prije podne uzimlje mo sve svitke Tore iz svetoga kovčega, te ih u povorci nosimo sedam puta oko almemora. Prije po dne se čita iz triju svitaka, a pozi vaju se k Tori što je moguće više ljudi, u manjim općinama svi prisu tni, pače i kol hanearim, djeca koja još nijesu bar micva. Pozvanik, kojim završujemo Toru, zove se Hatan tora, onaj kome se čita prvi otsječak Tore, zove se Hatan berešit, a koji čita maftir Hatan maftir

■

■

Divrej Tora

Sukot

Sedam ćeš dana boravit u sjeni cama (Lev. 23,42)

. . . i biti ćeš sa mo radostan (Pnz 16,15).

Sukot je blagdan određen kao

90,10).

Pomisao na smrtnost čovjeka je otrežnjavajuća, nije baš pogodna za veselje. Mi najčešće ne razmišljamo o svojoj smrtnosti, a kada nas okol nosti na to prisile, mi to brzo otjera mo iz svog uma pa se nastavimo ponašati kao da ćemo živjeti zau vijek.

bismo dobili priliku da se pripremi mo za vječni život.

Tora nas uči da uživamo u životu, pa ako nam i uskraćuje neka zado voljstva, to čini samo zato da bismo uživali u životu onako kako to pri liči ljudskom biću. Osim toga, naša radost življenja ne bi trebala biti umanjena sviješću o našoj smrtnosti, niti je trebamo poricati. Suka sim bol našeg privremenog boravka na zemlji prekrasno je ukrašena, i u njoj uživamo u svojim blagdanskim obrocima. Čak i naše prolazno po stojanje može biti lijepo i sretno, a naša vjera u vječni život tu radost treba uvećati.

וּנֵתָחְמִׂש, razdoblje našeg veselja. Pa ipak, komentari kažu da je jedna od simboličkih uloga suke, privremene kolibe, da u njoj boravimo sedam dana kako bismo time predstavili čovjekovu prolaznost na ovoj ze mlji, jer prosjek je njegova životnog vijeka sedamdeset godina (Psalmi ■

Koliko su različite vrednote Tore od naših sekularnih vrednota! Tora nas uči da postoji vječni život, u potpunosti duhovan život, čija sreća daleko nadmašuje ono što ljudski um može zamisliti. Mi smo stavljeni na ovu planetu za naše prolazno zemno postojanje samo zato da

Rabbi dr. Abraham J. Twerski: Rastimo svakoga dana

Podijelite s drugima

Vrlo radostan i obredno bogat blag dan Sukot dolazi iza Jom Kipura, Dana praštanja i čistoće. Sada kada su nam, nadam se, oprošteni naši prijestupi, počinjemo iznova, čistog računa. Svakako je prekrasan osjećaj započeti novu godinu radosnim da nima obiteljskog i kolektivnog zaje dništva. Slavimo ga tako što svoje obroke objedujemo u šareno ukraše nim sjenicama (sukot) koje nas pod sjećaju na B žju zaštitu u pustinji. A naše su molitve u sinagogi ispreki dane mahanjem s četiri vrste bilja kojima zahvaljujemo B gu na Nje govoj poljoprivrednoj blagodati.

Iz ovog opisa čini se da je nagla sak na vjerskom ritualu koji pove zuje B ga i Izrael. Međutim, veliki legalistički filozof Maimonides u svojim Zakonima o blagdanima (6, 18) daje sljedeći komentar: Kad ne tko jede i pije na proslavi blagdana, dužan je nahraniti obraćenike, siro čad, udovice i druge koji su siroma šni i u neimaštini. Nasuprot tome, onaj koji zaključava vrata svog dvo rišta (ili suke) i jede i pije sa svojom

djecom i svojom suprugom, a da ni je nahranio siromašne i razočarane, ne prepušta se veselju koje je pove zano s micvom, već veselju koje je povezano s njegovim trbuhom.

A u vezi takve osobe primjenjuje se stih (Hošea 9,4): "Njihove će žrtve biti poput kruha ožalošćenih, svi koji jedu od njega postat će nečisti, jer su kruh svoj držali samo za sebe." Ova sreća je sramota za njih, na što upu ćuje i stih (Malahija 2,3): "Raspršit ću vam izmet u lice, izmet vaših proslava." Četiri vrste simbolično su opisane od strane midraških učenjaka kao da predstavljaju četiri vrste Židova: "Etrog Židov" je i učen i pun dobrih djela; "Lulav Židov" je učen, ali ne ma dobrih djela; "Mirta Židov" ima dobra djela, ali nije učen, a "Vrbove grane Židov" nije ni učen niti ima dobrih djela. Nama je zapovijeđeno da povežemo ove četiri vrste zaje dno, kako bi nas to podsjetilo da se židovska zajednica sastoji od broj nih vrsta Židova koji svi moraju biti prihvaćeni i s ljubavlju uključeni u

našu židovsku zajednicu. Stoga bla gdan za koji se površno čini da je orijentiran samo u smjeru vjerskog obreda zapravo iznosi važne pouke o međuljudskim odnosima.

U tom smislu htio bih vam ispri čati jednu priču. Reb Aryeh Levin, sveta bila uspomena na njega, bio je na glasu kao pravedan čovjek u Jeruzalemu. Bio je poznat po svom pomnom poštivanju svake od obre dnih zapovijedi i silnom suosjećanju sa svakim ljudskim bićem. Dva da na prije dolaska blagdana Sukota otišao je u jeruzalemsku četvrt Ge ula kako bi odabrao svoje četiri vr ste. Odmah se proširio glas da veliki cadik Reb Aryeh stoji pred duga čkim stolom na ulici i bira svoje vrste. Oko njega se okupilo veliko mnoštvo, uostalom, etrog (citron) se u Bibliji spominje kao prekrasan plod (ec hadar), a budući da nam se nalaže da "uljepšavamo zapovijedi", pobožni Židovi posebno paze da

kupe najljepši, izniman etrog. Sve je zanimalo promatrati koje kriterije će veliki cadik upotrijebiti pri odabiru svog etroga. Međutim, na zaprepa štenje gomile, Reb Aryeh je pogle dao jedan etrog i spustio ga, uzeo drugi, pregledao ga, a zatim se vra tio na prvi i kupio ga zajedno sa svoje tri druge vrste. Cijela transak cija trajala je manje od 5 minuta. Mnoštvo se, prilično razočarano, brzo raspršilo misleći da je veliki rabin imao vrlo hitan sastanak.

Kad netko jede i pije na proslavi blagdana, dužan je nahraniti obraćenike, siročad, udovice i druge koji su siromašni i u neimaštini.

■

Nasuprot tome, onaj koji zaključava vrata svog dvorišta (ili suke) i jede i pije sa svojom djecom i svojom suprugom, a da nije nahranio siromašne i razočarane, ne prepušta se veselju koje je pove zano s micvom, već veselju koje je povezano s njegovim trbuhom.

Jedan je čovjek odlučio slijediti Reb Aryeha da vidi kamo točno ide. Što bi moglo biti važnije od odabira etroga na dan prije Sukota? pomi slio je ovaj jeruzalemljanin. Rav Levin ušao je u starački dom. Čo vjek koji ga je slijedio čekao je vani, i 90 minuta kasnije veliki učenjak je izašao. Jeruzalemljanin mu je pri šao. "Poštovani rabi", rekao je. "Mo lim vas, nemojte me smatrati dr skim, jer želim naučiti nešto iz Tore, pa vam stoga postavljam pitanje."

Velika zapovijed za Sukot uključuje mahanje prekrasnim etrogom. Sigu ran sam da je posjeta starijim ljudi ma u Domu za stare također važna micva, ali oni će biti u Domu za sta rije i tijekom blagdana Sukota, kao i nakon njega. Kupnja etroga je prili ka koja se ukazuje jednom godišnje. Očekivao sam da će poštovani rabin utrošiti malo više vremena na oda bir etroga."

Rav Levin uzeo je za ruku čovjeka koji ga je pitao i s ljubavlju mu se

rekao je. "Postoje dvije micvot u koji ma Tora koristi izraz hidur, (uljepša vanje), jedna je: micva o prekrasnom etrogu (pri ec hadar), (Levitski zakonik 23,40), a drugi lijepo dati počast licu starije osobe (vehadarta pnei zaken) (Levitski zakonik 19,32). Međutim, etrog je objekt, a ostarjeli pojedinac subjekt, ljudsko biće, a ne urod. Sto ga vjerujem da se mora provesti pu no više vremena u uljepšavanju za povijedi koje se odnosi na ljudsko biće od uljepšavanja zapovijedi koja se odnosi na voće."

Shlomo Riskin: Podijelite s drugima

Alija po alija

Čitanje za Sukot 1. i 2. dan Vajikra 22,26 23,44, te Bamidbar 29,12 29,16

Kohen prva alija 22,26 23,3

Tek rođeno mladunče životinje os taje s majkom 7 dana, i tek nakon toga se smije koristiti kao korban

Zabranjeno je zaklati (kao korban ili za osobnu uporabu) životinju i nje zino potomstvo istog dana.

Tora nas još jednom podsjeća da za korbanot koje se jede postoji vre mensko ograničenje koje se ne smije prekoračiti.

Do ove točke u sedri, Tora se bavila onime koji prinosi žrtvu i žrtvama. Ona sada mijenja brzinu, te nalazi mo drugo značenje riječi žrtva, kao biti spreman umrijeti za posvećenje B žjeg Imena.

Ne smijemo oskvrnuti B žje Ime; Njegovo Ime moramo posvetiti. Te micvot imaju mnogo aspekata. Ži dov je dužan da se radije odrekne svog života nego da učini ijedan od "velika tri prekršaja": ubojstvo, in cest/preljub i idolopoklonstvo. U vrijeme "prisilnog obraćenja", zah tijeva se mučeništvo čak i za "naj manji" prekršaj.

S gledišta micvi

Naši su učenjaci proširili opseg ovog vrlo značajnog para micvi: kiduš/hilul HaŠem. Pored teme muče ništva, onaj tko prekrši bilo koju zabranu na posebno zloban način, osobito u javnosti, smatra se da je oskvrnuo i B žje Ime. Nasuprot to me, poseban način na koji neka oso ba može izvršiti micvu, čime ojača poštovanje prema micvot u očima drugih ljudi, čime raste poštovanje

prema Tori, te Židovi koji drže Toru, ta osoba ne samo da je izvršila micvu ona je posvetila B žje Ime u narodu. Ista ova ideja proširena je na bilo koji aspekt ljudskog pona šanja. Religiozni Židov (ili Židov koji barem izvana djeluje kao religiozan) ima stalnu mogućnost za kiduš/hilul HaŠem. Obična djela uo bičajene ljubaznosti ili neljubaznosti mogu imati dalekosežne posljedice, ovisno o tome tko je uključen, tko gleda, kako se stvari percipiraju i sl.

Levi druga alija 23,4 14 i Šliši treća alija 23,15 22 23. poglavlje u Vajikra je "Odjeljak o blagdanima". Ono počinje izjavom: "Ovo su blagdani ..." Šabat je pred stavljen kao prvi od blagdana (mi na to ukazujemo u kidušu petkom uvečer kada kažemo da je šabat spomen na Izlazak i prvi od "dana koji se nazivaju svetima").

Na 14. dan nisana, prinosi se korban Pesah. Petnaestoga započinje Blag dan macesa (koji zovemo Pesah), koji zahtjeva maces tijekom 7 dana. Prvi dan je sveti dan kada je većina vrsta "melahe" zabranjena. (U sva kom konkretnom slučaju jom tova, postoji pozitivna naredba da se suz drži od "melahe", te zabrana vršenja "melahe"). Korban Musaf treba prino siti na 7 dana Pesaha. Sedmi dan je jom tov

Nakon prvog dana Pesaha treba prinijeti omer (prinos ječma). Pose bne korbanot se prinose na dan ome ra. Ne smijemo jesti različite vrste mladog zrnja sve do prinošenja omera.

Od dana prinošenja omera trebamo brojati razdoblje od 7 tjedana 49 dana. Tora kaže 50 dana, no mi to

razumijemo kao "do 50. dana, ali ne i uključujući ga".

Podsjetnici za omer

Ako iz bilo kojeg razloga više ne brojite omer s braha, molim Vas znajte da za vas još uvijek vrijedi micva brojanja. To znači da ne biste trebali odustati od brojanja nared nih nekoliko tjedana i upotrijebiti izgovor "eh, propustio sam 13. dan, a i ionako ne govorim braha". Bro janje omera je posebna i dragocjena micva. Učinite to!

Još jedna stvar. Čak i ako ste propu stili noć i dan, i više ne brojite s braha ako ste brojali omer svakog ponedjeljka uvečer (ili utorka tokom dana), tj. 7., 14., 21. i 28. (do sada), onda možete brojati s braha svakog ponedjeljka do kraja. To je stoga što postoji i micva da se broji tjedni omer

Uključite u svoju kavana željeno iš čekivanje putovanja (kako stvarnog tako i duhovnog) iz Egipta do Si naja.

Nakon 49. dana treba prinijeti pose ban prinos 2 štruce kruha od nove pšenice. To se čini na blagdan Ša vuot koji ima ograničenje "melahe". Ovaj odlomak završava podsje ćanjem na darove s polja koje se mora ostaviti za siromašne.

S gledišta micvi

Zbog gore navedenog skupa micvot postoji rasprava među autoritetima

o tome je li u naše vrijeme brojanje

omera obvezatno kao biblijska micva ili nije. Jedno od gledišta (i većin sko) jest budući da više nema pri nosa omera i dvije štruce kruha, odnosno bez onoga odakle se broji i prema čemu se broji, nema ni micve brojanja. Međutim, učenjaci su objavili da trebamo brojati čak i bez Beit HaMikdaša, kao spomen na Hram, i iz drugih razloga. Ram bam i Chinuch smatraju da je bro janje omera neovisna micva koja vri jedi i danas D'o'rajta (s autoritetom Tore). Imajte na umu da uvodni odlomak kod brojanja hineni muhan... izgleda da podrazumijeva da je brojanje zakon po Tori, čak i danas. S druge strane, završna mini molitva Harahaman, podrazumi jeva da je to rabinska odredba za komemoraciju Beit HaMikdaša. Ova ko ili onako, naloženo nam je da brojimo dane omera. Također bismo trebali koristiti period omera za po boljšavanje samih sebe, svojih ka rakternih osobina i vjerskog postu panja, baš kao što su i naši preci prolazili kroz razdoblje duhovnog rasta pripremajući se da stanu na Sinaju i prime Toru. R’vi’i četvrta alija 23,23 32

Prvi dan 7. mjeseca (tišreja) je svet (Roš hašana), zabranjena je "melaha". Prinose se i posebne žrtve Musaf, pored Roš hodeš Musafa. Imajte na umu da šofar ne ulazi u popis za povijedi ovdje, već u paršat Pinhas Ovdje se Roš hašana naziva Zihron t'ru'a, sjećanje na t'ru'a. U Pinhas, Tora nam kaže neka održimo "dan t'ru'a" ovo je zapovijed da se puše u šofar.

Deseti tišreja je Jom kipur. Moramo postiti. U Mikdašu na Jom kipur ima Musaf. (Dodatno na posebnu slu

žbu na Jom kipur opisanu u "Ahrei mot"). Jesti ili piti (bez valjanog razloga) kažnjivo je odsijecanjem (smrću i više od toga s Neba). Isto tako, na Jom kipur je zabranjena sva "melaha", te jelo i piće. Na Jom kipur se moramo suzdržati od (šabatne) "melahe".

"…Uvečer devetoga u mjesecu, od večeri do večeri, držite svoj šabat." Iz ovog neobičnog izraza u tom pasuku, Gemara uči ideju o tosefot šabat i jom tov, dodavanja iz svog dana u tjednu svetosti šabata i haga, kako na njegovom početku tako i na kraju. Naša praksa računanja vre mena od zalaska sunca do izlaska zvijezda kao kodeš na oba kraja, dio je tosefete šabata, kao i dodatne mi nute na oba kraja šabata i jom tova

Hamiši – peta alija – 23,33-44

Petnaestog tišreja je Sukot, 7 dnevni blagdan. "Melaha" (ograničenja za jom tov) je zabranjena na njegov 1. dan. Žrtve musaf treba prinositi svakog od sedam dana. Osmi dan (ponekad se Šmini aceret odnosno Simhat Tora smatraju zasebnim blagdanom, a ponekad kao 8. dan Sukota) je također jom tov, s vlas titim korban musafom

To su blagdani, osim godišnjih šabatot i drugih prinosa u Hramu. U vrijeme žetve, u jesen treba slaviti Sukot.

Prvoga dana obavezni smo uzeti 4 vrste (lulav, etrog, hadasim, aravot).

Za vrijeme blagdana Sukota mo ramo boraviti u sukot. Ovo je s ciljem da poučimo sve naraštaje o onome što je uslijedilo nakon Iz laska, kad smo imali privilegiju božanske zaštite u pustinji.

Maftir za Sukot 1. i 2. dan

Bamidbar 29,12 - 29,16, te dnevna čitanja za Hol hamoed Sukot 29,17 - 29,34

Na posljetku, musafim Sukota i Šmini acereta. Broj životinja na Sukot varira od dana do dana, do ukupnog broja od 70 bikova, koji je simbolički univerzalan broj. Ovi odlomci o musafu za hagim su pojedinačni maftiri za blagdane.

Sukot Šabat hol hamoed Šemot 33,12 33,26, te maftir Bamidbar 29,26 - 29,31

Kohen – prva alija – 33,12 16 Moše raspravlja s B gom da B g mora ostati usred svog naroda kako bi mu pokazao da nas je On uistinu izabrao. Ovdje osjećamo jedinstveni odnos između B ga i Mošea koji Mošeu dopušta da Mu govori na ovaj način.

U isto vrijeme kada se naš odnos s B gom mijenja zbog Zlatnog teleta, Moše B ga traži još prisnije razumi jevanje B žanske Biti.

Levi druga alija 33,17 19 i Šliši treća alija 33,20 23

B g prihvaća Mošeov zahtjev, zbog Svojih posebnih osjećaja prema Mo šeu. Tada Moše zatraži B ga da mu se B g još više razotkrije. B g kaže Mošeu da je takva objava nemogu ća, no Moše će moći iskusiti više B žje biti. I to tako da mu bude jas no da to nije sve. P’sukim u ovom odlomku vrlo su zagonetni. Komen tari pokušavaju otkriti tajne u ovim p’sukim Jedna misao…

Zar nije čudno da upravo kada se Bnei Jisrael nalaze usred vrlo teškog perioda, Moše traži B ga da mu se

razotkrije više nego li je to učinio do sada? Možda je Mošea pomalo zah vatila "duhovna panika" da će se B g, Koji je bio toliko blizu naroda na Sinaju sada udaljiti od nas. I Moše se uplašio da će i on to izgubi ti. Zajedno sa svojim naporima za narod, Moše želi osigurati i pojačati odnos koji ima s HaŠemom. To će također pomoći i u njegovoj molbi za narod.

R’vi’i četvrta alija 34,1 3 i Hamiši peta alija 34,4 10

Ovaj odlomak (čita se na postove) sadrži 13 B žanskih atributa. Mogli bismo reći da B g ne samo da je oprostio narodu za Zlatno tele, već im (nam) je dao i metodu kako da Mu pristupimo u molitvi. Mi ne samo da trebamo govoriti tih 13 atributa, već ih i oponašati koliko god od njih možemo. "Upravo ona ko kako je On milosrdan, tako i mi moramo biti milosrdni…" Na taj način mi ćemo poznavati Njegove atribute, a ne samo ih mehanički izgovarati.

B g potom kaže Mošeu da iskleše nove kamenove da zamijeni one koje je slomio. Moše se još jednom uspinje na Sinaj da primi nove Luhot, atribute, i B žju poruku B ž anskog oproštenja. Ovaj 40 dnevni period elul i 10 dana tšuve, postali su dani posebnog približavanja iz među B ga i naroda.

Šiši šesta alija 34,11 17 i Š'vi'i sedma alija 34,18 26

Naš je položaj u odnosu na druge narode uvjetovan našim držanjem micvot. Zabranjeno nam je sklapati saveze s narodima Erec Jisraela Konkretno, zabranjeno nam je jesti ili piti od idolskih prinosa. Sve to stoga da se izbjegne da podlegne

mo njihovim iskušenjima i da iz bjegnemo sklapanje međusobnih brakova. Mi moramo uništiti njiho ve idole.

Zapovijeđeno nam je da Pesah dr žimo u proljeće. Kao izravna povez nica s Izlaskom, imamo 3 tipa micvot za b’hore za ljudska bića, košer domaće životinje, i magarca. Spominju se šabat i šabat za zemlju, šmita

Korban Pesah ne može se prinijeti dok njegov vlasnik posjeduje hamec, niti smijemo ostaviti Korban Pesah do jutra.

Bikurim treba donijeti u Mikdaš, a meso i mlijeko ne smije se jesti za jedno, za razliku od kuhanja, koje je zabranjeno u Mišpatim Pomalo je čudno da se ove dvije micvot nalaze u istom pasuku. Neki kažu da običaj da se na Šavuot jedu mliječna jela potječe odavdje, a nje gov identični dvojnik nalazi se u Mišpatim

Šmini Aceret - Dvarim 14,22-16,17, te maftir Bamidbar 29,35 30,1 Kohen prva alija 14,22 29

(Približno 2% prinosa usjeva daje mo kohenu kao t'ruma, a od ostatka se odvaja desetina kao ma'aser da bi se dala Leviju.) Jedna desetina ono ga što je preostalo odvaja se kao ma’aser šeni, koji ostaje u posjedu vlasnika, ali se smatra svetim i mora

se donijeti u Jerušalajim i tamo po jesti u stanju obredne čistoće. Ako je iznos ma’aser šenija velik, čovjeku je dopušteno da otkupi proizvod po poštenoj tržišnoj cijeni te pridoda petinu. Ako netko otkupi ma’aser šeni od svog susjeda, poštena trži šna cijena je dostatna. Prihod od otkupljivanja treba potrošiti na hranu i piće u Jerušalajimu. Još jednom nas Tora podsjeća da se brinemo o Leviju, koji nema vlastite imovine. (Ovo pravilo o ma’aser šeni vrijedi 1., 2., 4., i 5. godine Šmita ciklusa.) U trećoj (i 6 oj) godini ci klusa Šmita drugu desetinu treba predati siromašnima. Ovaj veliko dušni čin cedake bit će nagrađen bla goslovima od B ga.

Levi druga alija 15,1 18

Ako godina Šmita prođe, ne može se tražiti otplata osobnih zajmova. To se pravilo primjenjuje kada su i zajmodavac i zajmoprimac Židovi. Zajmovi koje duguju ne Židovi mo raju se prikupljati, ali je micva otpi sati osobni dug svog bližnjeg Žido va nakon godine Šmita. Ako se židovski narod vlada kako valja prema Tori i micvot, bit ćemo bla goslovljeni time da među nama neće biti siromaštva. A imat ćemo i vladajući položaj među narodima svijeta.

Međutim, kada smo suočeni sa si romaštvom, ne smijemo potiskivati velikodušnost prema siromaštvu, ne smijemo potiskivati velikodušnu potporu onima koji su siromašni. Naprotiv, velika je micva dati cedaka i potpomoći one koji nisu tako sre tne ruke kao mi, davanjem i na dostojanstven način. Budite pose bno oprezni da ne uskratite zajmove siromašnima jer se približava godi

Tidbits: Alija

na Šmita. Ako siromašna osoba za vapi B gu, on će vas smatrati odgo vornima što niste pomogli. Budite velikodušni u području cedake i heseda, i time zaslužite blagoslov od B ga. Siromaštvo će biti "realnost života" u normalnim okolnostima cedaka dajte bez zadrške.

Ako Židov postane prinudni sluga svom bližnjem Židovu, on će raditi najviše šest godina i biti oslobođen sedme godine. Nitko ne smije oslo bođenog "eved ivrija" otposlati pra znih ruku, već mu treba dati veliko dušni dar kada ga otpušta iz službe. Moramo se sjetiti da smo bili "avadim" u Egiptu i da nas je B g otkupio, te očekuje od nas da ima mo osjetljivosti prema onima koji nisu tako sretne ruke kao mi. Ako "eved ivri" ne želi biti oslobođen, obredno mu se probuši uho i on ostaje u službi svog gospodara do jovela. Nemojte biti škrti sa slugom, jer vam je služio naporno i dugo. Šliši treća alija 15,19 16,3, R’vi’i četvrta alija 16,4 16,8, i Hamiši peta alija 16,9 16,17

Prvorođeno od krava, koza i ovaca je sveto. S njima se ne smije raditi niti od njih ostvarivati korist. Oni su dani kohenu kao jedan od nje govih darova što mu ih dodjeljuje Tora (nakon 30 50 dana otkako do đu na svijet). Njih će pojesti kohen i njegova obitelj nakon što budu pri neseni kao korban tijekom prve go dine, osim ako "nisu prikladni za žr tvenik". U tom slučaju oni su kohe nova imovina, da radi s njima što mu drago. B'hor ove vrste vrijedi čak i u naše vrijeme, kada nema Beit Ha Mikdaša. Samo što nam učenjaci zabranjuju da vršimo tu micvu, jer dok smo trenutno bez Beit Ha Mikdaša, to bi bilo tegoba nametnuta

kohenu koji prima b'hor, te iskušenje za različite prijestupe kohena. Čuvajte proljetni mjesec i donesite korban Pesah. (To je ponavljanje mi cve da se kalendar prema potrebi prilagodi dodavanjem mjeseca drugog adara kako bi se Pesah pogurnuo u proljeće.) Hamec je zabranjen na poslije podne Erev Pesaha Hagiga (dobrovoljna žrtva koja se prinosi uz pashalno janje na Pesah, op.pr.) ne može biti ostav ljena duže od dva dana. Korban Pesah se ne smije prinijeti na osob nom žrtveniku. Radujte se na blag dane. Donesite korbanot u Mikdaš na hagim. Ne pojavljujuj se tamo pra znih ruku.

znate, Šulhan Aruh spominje čitanje

Tore na Leil Simhat Tora, ali ne iz V'zot HaBraha. Umjesto toga čitaju se razne paršijot za svaku alija. (Ne znam čini li to itko, ali to se još uvijek nalazi u knjigama.)

Na Simhat Tora ujutro, nakon hakafot, čitamo sedru V'Zot HaBraha, prvo 5 osoba (kao u svim danima jom tova). Čitanje je o Mošeovim brahot plemenima. Tih se pet dije lova čitaju iznova i iznova, mnogo puta iz različitih Tora istodobno na različitim mjestima u šulu. To omo gućuje da svatko primi alija na Sim hat Tora. Postoje šulovi u kojima se čita samo pet alijot, tretirajući Sim hat Tora jednako kao i svaki drugi jom tov. Nakon pet alijot (jednom ili više puta), poziva se hatan Tora za

nakon što radosno plešemo s Tora ma i radimo hakafot oko bime. Ovo odražava radost i ljubav koju osje ćamo prema Tori na ovaj dan n nje nog slavljenja. Stari Minhag Jeru šalajim (GR"A) je da se ne čita Toru u noći Simhat Tore. I tek toliko da

ovu aliju (običaji mogu varirati od šula do šula). Čita se čitavo prvo poglavlje B'reišita, kao i prva četiri p'sukim drugog poglavlja, koja opisuje prvi Šabat.

Nakon toga se čita Maftir iz treće Sefer Tore. Maftir je iz paršat Pinhas i donosi Musaf Šmini Acereta.

crta dobrote

293. Osam dana u tjednu: Obveza da se prinosi samo životinja stara najmanje osamdana

... od osmog dana, prihvatljivo je ... (Levitskizakonik 22,27)

294. Majka i čedo ponovo zajedno: Zabranada se zakolje životinju i njeno mlado ... nju i njegovi potomstvo ne smijete klati ujednom danu. (Levitski zakonik 22,28)

295. Hilul Hašem: Zabrana da se obeščasti B žje Ime Ne oskvrnite moje sveto Ime ... (Levitski zakonik 22,32)

296. Kiduš Hašem: Obaveza da se posveti B žje Ime ... bio bih posvećen među Izraelcima ... (Levitski zakonik 22,32)

297. Budi optimist: Obaveza da se počine na prvi danPesaha

Prvoga dana bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,7)

298. Dobro, ne baš sasvim ...: Zabrana da se vrši rad prvoga dana Pesaha ... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,7)

299. Još! I još!: Obaveza da prinese dodatnu žrtvusvakog dana Pesaha

Sedam dana prinosite prinos... (Levitski zakonik 23,8)

300. Koliko vam drago: Obaveza da se počine na sedmidan Pesaha ... sedmi dan bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,8)

301. Isto: Zabrana obavljanja rada na sedmi danuPesaha ... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,8)

302. Što sad?: Obaveza da se prinese Omer na drugidan Pesaha ... donijeti omer od prve žetve ... (Levitski zakonik 23,10)

303. Jošon: Zabrana da se jede kruh od novog uroda prije Omera

Nećete jesti kruh, pečeno zrno ili svježe zrno do toga dana,kada donosite prinos ... (Levitski zakonik 23,14)

304. Sprženo: Zabrana da se jede prženo zrnje novog usjeva prije Omera ... pečeno zrno ... (Levitski zakonik 23,14)

305. Svježe!: Zabrana da se jede svježe zrnje novog usjeva prije Omera ... ili svježeg zrna ... (Levitski zakonik 23,14)

306. Omeromjer: Obaveza da se broji Omer Od dana nakon blagdana, računat ćete kada prinijeti Omer ...(Levitski zakonik 23,15)

307. Lehem Mišne: Obaveza da se prinese dva kruha ... donijet ćeš kruh da njime bude mahano, dva kruha ...(Levitski zakonik 23,17)

308. Uzmi si slobodan dan: Obaveza da se počine naŠavuos

Ovaj dan ćete proglasiti sveto okupljanje ... (Levitski zakonik23,21)

309. Prihvati taj posao i Šavuotaj: Zabrana obavljanjarada na Šavuos ... nećete raditi nikakav rad ... (Levitski zakonik 23,21)

310. Sretna Nova Godina! Obaveza da se počine na Roš Hašana ... bit će vam dan odmora ... (Levitski zakonik 23,24)

311. Zatvoreno na Novu godinu: Zabranaobavljanja rada na Roš Hašana ... nećete raditi nikakav rad ... (Levitski zakonik 23,25)

312. Poslije ću ti reći: Obaveza da se na Roš Hašanaprinese dodatna žrtva ... i prinesite žrtvu paljenicu B gu. (Levitski zakonik 23,25)

313. Čini se kao da vrijeme ide vrlo polako: Obaveza dase posti na 10. tišreja ... mučit ćete sebe ... (Levitski zakonik 23,27)

314. Dugačak dan!: Obaveza da prinese dodatnu žrtvu na Jom Kipur ... i prinesite žrtvu paljenicu B gu. (Levitski zakonik 23,27)

315. Tako i tako smo većinu dana u sinagogi: Zabranaobavljanja rada na Jom Kipur

Nećeš raditi nikakvog posla na taj dan ... (Levitski zakonik23,28)

316. Druga strana priče: Zabrana da se jede ili pije na Jom Kipur

Tko god ne bi sebe mučio, bit će odsječen ... (Levitski zakonik23,29)

317. Uzmi dan za sebe: Obaveza da se miruje na Jom Kipur

To je dan potpunog odmora za vas ... (Levitski zakonik 23,32)

318. Lijep dan za to: Obaveza da se počiva na Sukos Prvi dan bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik 23,35)

319. Može i noge podići na stol: Zabrana obavljanjarada na Sukos

... nećete raditi nikakvog posla. (Levitski zakonik 23,35)

320. Ovo je nešto drugo: Obaveza da se na Sukosprinese dodatna žrtva

Sedam dana prinosite ćete žrtvu vatrom ... (Levitski zakonik23,36)

321. Ovo nije Sukos: Obaveza da se počine na ŠeminiAceres

Osmoga dana bit će sveto okupljanje ... (Levitski zakonik23,36)

322. Ovo je za vas: Obaveza da se prinese dodatnužrtvu na Šemini Aceres

I prinijet ćete prinos vatrom B gu ... (Levitski zakonik 23,36)

323. Znate kako to ide: Zabrana da se obavlja posao naŠemini Aceres

... nećete vršiti nikakav rad. (Levitski zakonik 23,36)

324. Maši, maši, maši: Obaveza da se uzme četiri vrste na Sukos

Uzet ćete ... plod citrusa, grane datuljine palme, grane mirisa ivrba ... (Levitski zakonik 23,40)

325. Koliba: Obveza da se sedam dana boravi u suki

Boravit ćete u koilibama sedam dana ... (Levitski zakonik 23,42)

111. Opozvano: Zabrana da se jede hrana ili pije vinoprineseno idolima

Ne smiješ sklapati pakt s lokalnim stanovništvom, te vrludatiza njihovim idolima, vršiti klanje tim idolima i biti pozivan dajedeš od takvih prinosa (Izl 34,15)

Ovaj nam micva može izgledati opskurno, no zapravoje vrlo relevantna i ima utjecaja na nas danas. Praksa ko rištenja jajin mevušala, vina koje je prokuhano iznad određene temperature, nastala je zato što je provrelo vino neprikladno za sakramentalne svrhe (i time se eliminiramogućnost njegovog korištenja u idolopokloničkoj službi). Polemika koja se razvila 2005. godini u vezi šeitela (perika koje nose udane ortodoksne aškenaske žene, op. pr.) od ljudske kose uvezenih iz Indije također se bazirala na ovoj micvi; otkrilo se da je kosa koja se koristila za izrade ovih perika ostrižena ženama koje su dolazile kaohodočasnice u hinduistički hram, što je izazvalo zabrinutosti da to čini šeitele neprikladnim za uporabu. (Iako ovdje ne možemo do detalja opisati ovaj slučaj, čini se da sekosa nije koristila za žrtvovanje pa su, prema brojnim autoritetima, takve perike odobrene za uporabu. Posavjetujte se sa svojim rabinom za upute u vezi tog pitanja.)

112. U vezi godine počinka (šabatne godine): Obavezada se zemlja odmori svake sedme godine Odustat ćeš od oranja i berbe (Izl 34,21)

113. Nisi li to već rekao?: Zabrana da se jede meso imlijeko koje je kuhano zajedno Ne kuhaj mlado u mlijeku njegove majke (Izl 34,26)

Da, ova micva umnogome liči na Micvu br. 92, ali zapra vo postoje tri diskrecijske zabrane u pogledu kombinacija mlijeka i mesa: (1) ne kuhati ih zajedno; (2) ne jesti takvu mješavinu; (3) ne stjecati korist od takve mješavine.(Od nekih vrsta zabranjene hrane možemo stjecati korist,a od nekih drugih ne.) Micva br. 92 je zabrana kuhanjatako nečega, dok je ova micva zabrana jedenja ili stjecanjakoristi od toga na neki drugi način.

473. Od sedam četiri: Obaveza da se odvoji drugadesetina Odvojit ćeš desetinu od svog usjeva koji si posadio ...(Ponovljeni zakon 14,22)

474. Od sedam dva: Obaveza da se odvoji desetine zasiromašne Na kraju tri godine, uzet češ svaku desetinu ... (Ponovljenizakon 14,28)

475. Agent za naplatu dugova: Zabrana da se zahtijevaplaćanje Šemita zajmova... neće utjerivati duga od svoga bližnjega ili brata ...(Ponovljeni zakon 15,2)

476. Agent za naplatu dugova 2. dio: Obaveza da senaplati od ne Židova Od tuđinca ćeš utjerati ... (Ponovljeni zakon 15,3)

477. Otpiši: Obaveza da se u Šemita ponište dugovanja... onoga što ti brat duguje, odreći ćeš se (Ponovljeni zakon15,3)

478. Ne budi škrt ...: Zabrana uskraćivanja milostinjesiromašnima ... ne otvrdni svoje srce niti stisni šaku svoju ... (Ponovljenizakon 15,7)

479. ... Budite darežljivi!: Obaveza dobrotvornogdavanja ... otvorit ćeš mu ruku svoju ... (Ponovljeni zakon 15,8)

480. Daj, budi prijatelj…!: Zabrana da se prije Šemitasuzdržava od pozajmljivanjaPazi da ti se u srcu ne javi nedostojna pomisao ... (Ponovljenizakon 15,9)

481. Velikodušni oproštajni darovi: Zabrana da se eved Ivrija otpusti praznih ruku

613 zapovijedi

... nećeš ga poslati praznih ruku. (Ponovljeni zakon 15,13)

482. Ho ho ho: Obaveza da se eved Ivriju daju darovikada odlazi

Daj mu velikodušno od svojih stada, od svog vršenja žita isvog vinskog podruma ... (Ponovljeni zakon 15,14)

483. Nema posla za Ferdinanda: Zabrana radaposvećenih životinja... nećeš raditi sa svojim prvorođenim bikom ... (Ponovljenizakon 15,19)

484. Šišanje: Zabrana striganja posvećenih životinja... nećeš strigati prvence svoga stada. (Ponovljeni zakon 15,19)

485. Sedam dana i polovina: Zabrana jedenja home ca u popodnevnim satima Erev PesahaNišta kvasno ne jedi nad njom... (Ponovljeni zakon 16,3)

486. Uvijek ima mjesta za hagiga: Zabrana da nešto ostane od blagdanskih žrtava... niti će išta od mesa ... preostati do jutra... (Ponovljeni zakon16,4)

487. Micva 487 ... recimo ...: Zabrana prinošenja korbanPesaha na osobnom žrtveniku

Ne smiješ zaklati žrtvu Pesah u nekom od svojih gradovu ...(Ponovljeni zakon 16,5)

488. Ne brini se, budi sretan: Obaveza da se raduje nablagdan Radovat ćeš se na svoj blagdan ... (Ponovljeni zakon 16,14)

489. Gosti Kuće: Obaveza da se pojaviš u Hramu nablagdane

Tri puta godišnje svi se muškarci moraju pojaviti pred B gomna mjestu koje će On odrediti ... (Ponovljeni zakon 16,16) 490. Donio sam ti nešto: Zabrana da se u Hram dođe praznih ruku... neće se pojaviti pred B gom praznih ruku. (Ponovljeni zakon16,16)

1. B'Ša'a Tova: Obveza da muškarac ima djecu sasvojom ženom Postoji samo jedna micva u sedri Berešis (i samo tri micvos u cijeloj Knjizi Postanka, daleko manje nego u bilo kojojod pet knjiga Mojsijevih!). Redak 1,28 nam govori da jeB g blagoslovio Adama i Havu (Evu), i zapovjedio im da"budu rodni i množe se".

Razlog za tu micvu je jednostavan: B g je stvorio svijetzato da bi ga se koristilo. Budući da ga je on načinio začovjeka, to nalaže da bude ljudi! (Sefer HaHinuh navodiredak iz Izaije, 45,18, da je B g stvorio svijet zato da budenaseljen.)

Micva o tome da se ima djecu je obavezujuća u svakovrijeme i na svakom mjestu, ali samo za muškarce (vidiJevamos 65b 66a). Naravno, čovjek ovu micvu ne može ispuniti bez pomoći žene (koja, budimo iskreni, vršivećinu tog posla!), ali žene nisu dobile obvezu u vezitoga, jer trudnoća i porođaj uključuju značajan rizik. Kontekstualno, to je micva jedino sa svojim supružnikom.Čak i Ha’Ezer 1,1 počinje: "Čovjek je dužan oženiti seženom kako bi bili plodni i množili se ..." Da, fizički jemoguće imati djecu i van braka, ali to je pomalo poputposluživanja pečene svinje na Seder Pesahu ono što čovjek čini ispravno na neki način je poništeno onime što čini pogrešno.

Obveza je imati sina i kćer, koji su, svako od njih, sposobno reproducirati se. (Beis Šamai smatra da je obvezaispunjena s dva sina, ali ovaj stav ne odražava konačnipravorijek.)

Ova se micva može naći u talmudskom traktatu Jevamos,počevši od stranice 61b, i u Šulhan Aruhu u Even Ha'zer 1. Ona je 212 ta od 248 pozitivnih micvi u RambamovomSefer HaMicvos i 43 a među 77 pozitivnih micvos koji semogu ispuniti danas kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Hofec Hajima.

Dovršenje Tore

Moše Rabenu je odredio da se To ru čita svakog šabata. Kasniji auto riteti su propisali kojeg šabata se či taju određeni dijelovi (sidrot) Tore i kad treba početi, a kada završiti s čitanjem Tore.

U Izraelu je najčešći običaj proči tati cijelu Toru tijekom jedne godine i to tako da se parašijot u Tori podi jele na 54 sidrot, što odgovara broju šabata u prestupnoj godini. Kad u godini ima 50 ili 51 šabat, dva od lomka iz Tore se spajaju i čitaju kao jedan. Čak i prestupne godine se ponekad na šabat čita više od jed nog odlomka jer neki blagdani pa daju na šabat, kad se iz Tore čita onaj odlomak koji je važan za taj blagdan.

Sidra Berešit se čita prvog šabata poslije blagdana Šemini aceret, a Toru se završava čitanjem sidre

V'zot haberaha na Šemini aceret u Izraelu ili na Simhat Tora izvan Izraela. Služi se blagdansko jelo kako bi se veseljem, pjesmom, plesom i molitvom obilježio završetak čitanja Tore, a sve to u čast Tore. U Tori piše: "I Šlomo se probudi i opazi da je to bio san (tj. duh

napominju da se iz ovoga može za ključiti da su se održavale gozbe i da se veselilo kad god se privelo kraju čitanje Tore (Midraš kohelet I).

Komentatori nude brojna tuma čenja o proslavama blagdana Simhat Tora i Šemini aceret.

Danas nemamo ni suku, ni četiri vrste, ni izlijevanje vode, ni aravu.

Sve što nam je ostalo jest ova Tora s kojom se radujemo.

Tijekom sedam dana Sukota na rod se veseli uz posebne blagdan ske micvot: suku, četiri vrste, izlijeva nje vode, aravu koju se nosi dok se kruži oko žrtvenika. Kad nastupi Šemini aceret, narod objavljuje pred B gom: "Danas nemamo ni suku, ni četiri vrste, ni izlijevanje vode, ni ara vu. Sve što nam je ostalo jest ova Tora s kojom se radujemo."

svetosti je počivao na njemu) i dođe u Jeruzalem i stade pred Zavjetni kovčeg i prinese žrtve paljenice i načini žrtve pomirenja i pripravi gozbu za sve sluge svoje" (Melahim I 315). Mudraci

A to veselje je veće od ijednog drugog jer je stalno i ustrajno; nikad neće biti ukinuto niti umanjeno. Pa iako je Bejt hamikdaš razoren i Jeru zalem opustošen; premda je narod izraelski prognan iz Zemlje i poko rili su ga narodi, njihovo veseljenje s Torom nikad nije prestalo niti se umanjilo. Kao što naši mudraci ka zuju: Od onoga dana kad je naš Bejt hamikdaš razoren, jedino što B g ima su četiri amot halahe (tj. učenje Tore) (Berahot 8a).

Od doba razaranja Bejt hamikdaša, cijeli je svijet pretrpio pustošenje jer je rušenje Bejt hamikdaša utjecalo na sve. Čak se i snaga micvot umanjila. Ali na učenje Tore i na četiri amot halahe razaranje nije imalo nikakva utjecaja. Veselje je ostalo savršeno i cjelovito kao i prije uništenja Hrama. Zato Šehina nastavlja prebivati tamo i zajedno se s Izra elom veseli na Simhat Tora.■

Yissocher

nije jeruša

samo moraša

Čitanje Tore na Simhas Tora sadrži dobro poznati pasuk [redak]: "Toru nam je zapovijedio Moše, morašu [nasljeđe] zajednice Jakovljeve." [Devorim 33,4] Ima jedno zanimljivo učenje u Talmudu Jerušalmi: Svu gdje gdje naiđemo na riječ moraša, ona podrazumijeva slabljenje ideje o nasljeđu (lašon deeha) [Bava Basra 8,2].

Moraša je osebujna riječ. Nije je jednostavno prevesti. Značajno se razlikuje od riječi jeruša [nasljeđe]. Ona podrazumijeva da onaj koji je primio nešto kao "moraša" ima nad tim manje vlasništva od onoga koje mu je nešto došlo kao "jeruša."

Jeruzalemski Talmud se ne refe rira na izvor u našem pasuku u Zos HaBraha nego na pasuk u Parašas VaEra: "I dat ću je (odnosi se na Zemlju Izrael) vama kao moraša." [Šmos 6,8] Jerušalmi ističe da oni ljudi kojima je dano obećanje nikada nisu stigli u Zemlju Izrael. Gotovo čitav naraštaj koji je izašao iz Egipta umro je u Pustinji. Kako je onda Tora mogla ustvrditi da će im biti dana kao moraša? Jerušalmi stoga to navodi kao dokaz različitosti u nijansama između jeruša i moraša

Da je Tora obećala Erec Jisrael oni ma koji su izašli iz Egipta kao jeru šu, ona bi im pripadala bez ikakvog ako ili osim. Međutim, Tora je upo trijebila blaži oblik moraša, što znači da ona ne mora obavezno biti vaša. U stvari, ona nikada i nije po stala njihova.

Ona je postala njihovom samo u tolikoj mjeri da su je oni predali svojoj djeci. To je zapravo ono gla vno što podrazumijeva riječ moraša. Ova riječ nagovještava "tvoje je

nekad doslovno, a ponekad samo do te mjere da je predate svojoj djeci bez da ste je ikada posjedovali."

Jerušalmi zatim propituje ovo objašnjenje navodeći pasuk u vezi toga da je Tora "moraša za Zajednicu Jakovljevu." Jerušalmi daje odgovor da se zapravo ovakav prijevod riječi 'moraša' primijenjuje i na Toru!

Tora nije jeruša. Samo zato što je moj otac imao Toru ne znači da ću i ja imati Toru. Katkad netko ima Toru samo kao 'morašu'. To znači da ako se čovjek pomuči nad Torom i potrudi se razumjeti Toru i uloži vrijeme potrebno da bi se ovladalo Torom, tada Tora stvarno postane njegova. No ništa nije zagaran tirano. Tora nije nasljeđe (jeruša) bez ikakvih zahtjeva. Bez ulaganja truda i vremena, Tora će biti jedino nešto što će osoba potencijalno prenijeti slijedećem naraštaju (moraša).

Hazal uče tradiciju na osnovu pasuka: "Ova se Tora neće odvojiti od usta tvojih, niti od usta djece tvoje, niti od usta unuka tvojih

zauvijek." [Jehošua 1,8]: Ako su tri naraštaja predana učenju Tore, onda Tora nikada neće napustiti obitelj te osobe. Talmud [Bava Mecija 85a] ovu ideju rezimira izrazom "Tora se vraća svom domaćinu" (Tora hozeres al ahsania šela).

Netko je jednom upitao Chofetza Chaima vrlo očito i vrlo određeno pitanje: mi poznajemo ljude koji su potomci mnogih naraštaja učenjaka Tore, a koji sami ne poznaju Toru. Nažalost, vidimo milijune Židova koji pripadaju u tu kategoriju. Postoje obitelji koje nose prezimena reprezentativnih gedolim [velikana Tore], koji danas možda čak ne znaju niti kako izgleda slovo alef. Što onda znači "Tora hozeres al ahsania šela"?

Chofetz Chaim je objasnio da je analogija Gemare vrlo precizna. Tora je poput gosta koji traži dom svog domaćina. Ponekad gost zakuca na vaša vrata. Ako nitko ne otvori vrata, gost neće ući.

"Tora hozeres al ahsania šela" znači da ukoliko je Tora u nekoj obitelji tri generacije, Tora će dolaziti "kucati na vrata te obitelji" i u budućim naraštajima. No još uvijek, nova generacija mora otvoriti vrata gostu. Gosta još uvijek mora pozvati unutra svaki novi naraštaj.

Nažalost, to se ne događa. Čuje se kucanje. Prilike postoje. No vrata se ne otvaraju. Tora nije jeruša. Ona je samo moraša. Razlika je u tome što je prvo automatizirano, dok ovo dru go iziskuje truda. Ako osoba ne uloži truda, njezin odnos prema Tori može biti jedino takav da je prenese na slijedeću generaciju.

Jom kipur i Sukot

Na prvi pogled mogli bismo po misliti kako su ova dva posebna dana u Židovskom kalendaru u oštroj suprotnosti u odnosu jedan na drugoga. Jom kipur je dan bogo bojaznosti i ozbiljnosti, posta i uzdr žavanja, dok je Sukot blagdan rado sti i ljepote, dobre i obilne hrane i prijateljskog druženja. A opet po stoji nešto što povezuje zajedno sve ove posebne dane u Židovskom ka lendaru.

Nije to samo držanje halahe u vezi svakog od tih dana, kako je do poje dinosti za nas razrađeno u Židov skom zakonu, što je važno i od vi talnog značaja po nas, već postoji i dublja veza, ona koja se tiče srca i duša. Ta vrednosta je to da mi na određeni način cijenimo ono što je naša svrha u životu, da služimo svom Stvoritelju, da ispunimo mi siju samog stvaranja, da opravdamo svoje postojanje time što se nećemo mučiti za ono što je ništavo, i da ne budemo rođeni kako bismo bili smeteni i besciljni.

A služba B gu poprima mnogo ra zličitih formi i nijansi nikada se ne čini isključivo na jedan način. Tako se jelo na Erev Jom kipur na određe ni način smatra istovjetnim samom danu posta na Jom kipur. I stoga je očito da su fizička i duhovna radost na Sukot također način služenja tom Stvoritelju, upravo kao što se to čini postom i svečanom ozbiljnošću na Jom kipur.

Ovo je važna pouka u životu za svaku priliku. Rabini su ustvrdili da "Upravo onako kao što čovjek mora reći blagoslov na dobru vijest koju je primio, on mora reći blagoslov i na vijesti koje su bolne, pa čak i tra gične." Sve što se dešava u životu

usmjereno je službi B gu.

Činjenica da nam B g na Jom ki pur oprašta svakako povećava naš osjećaj radosti i zadovoljstva na Su kot. Teško je duši čovjeka da bude zadovoljna i ispunjena srećom ako je opterećuje grijeh. Spoznaja da slu žimo B gu koji prašta, Onome koji je blag prema ljudskim manama i po greškama, i da nam se uvijek pruža još jedna šansa da se popravimo i napredujemo duhovno i emocional no, samo po sebi izaziva unutarnju sreću i radosnu vanjštinu.

Tora nas oslobađa svakodnevnih spona u našem domu tijekom Sukota. Ona nam pruža priliku da uživamo u ljepoti B žjeg svijeta prirode, sa zapovijedima koje osnažuju naše oči i ispunjavaju našu dušu. Sukot nas oslobađa od svakodnevice i dopušta nam da zavirimo u nadrealno i neu običajeno, u svijet koji je udaljen od našeg svakodnevnog svjetovnog postojanja.

Sama po sebi, ta spoznaja i shva ćanje da takav svijet uistinu postoji izaziva zadovoljstvo, sreću i radost.

Shvaćanje da ima nešto što je više od nas samih i da na neki način mo žemo stupiti u kontakt s time, pa makar to bilo i samo na tjedan dana, izvor je optimizma i nadahnuća. Ot voreno nebo koje nas štiti simbol je Stvoritelja koji u konačnici upravlja našim sudbinama i usmjerava nas prema vječnoj i sigurnoj luci na našem životnom putovanju.

Blagdan Sukot je bio jedan od tri puta u godini kada se od Židova tražilo da se pokažu pred Vječnim, našim B gom u Jeruzalemu. On je bio, možemo to tako reći, kraljevski ukaz da se pred Njim pokažemo. Budući da je on uslijedio odmah nakon Jom kipura, svi su se pred Vječnim pojavili, recimo to tako, čisti od grijeha i radosni zbog pri like da služe B gu i čovjeku što je svrha postojanja Židovskog naroda.

■

Tora nas upozorava da se pred B gom ne pojavimo praznih ruku. To je neuljudno. Svaka osoba dono si svoje vlastite naročite darove ta lente, bogatstvo, sposobnosti, osob nost i svoj pogled u ovoj velikoj prigodi. Nema dvije osobe koje do nose isti dar, jer ne postoje dva lju dska bića koja su potpuno jednaka. No dar mora biti iskren i izdašan, iz čitavog srca, a ne površan ili škrt.

Sukot je tako test naših dobrih na mjera i duha darežljivosti. B ga ne bismo trebali prikratiti niti svojim pristupom, niti djelima. Sukot je pri lika da pokažemo svoje otvoreno srce i darežljiv duh svom Stvoritelju i stvorenjima koja je on jednako ta ko stvorio. Rabini su to jezgrovito izrekli kada su ustvrdili da "Čitav Izrael boravi u jednoj suki!" Biti za jedno također je jedan od izvora radosti i sreće.

Solidarnost među Židovima poka zuje ne samo snagu već također i sreću, osjećaj sigurnosti i postignu ća. Ali tek kada napustimo ograni čenja svojih vlastitih kuća i izađemo pod otvoreno nebo Nebeske zaštite, tek tada nas takav osjećaj može is tinski prožeti i možemo ga istinski cijeniti.

Sukot dolazi u pravo doba godine, gledano psihološki i emocionalno. Da nije bilo dolaska Sukota i svih priprema vezanih za ovaj praznik radosti i sreće, svi bismo bili jako depresivni kad bismo se morali spu stiti s vrhunca Jom Kipura u svako dnevicu običnog života.

Tora nam dopušta da razmišljamo o svojoj budućoj godini s osjećajem sreće i zadovoljstva. Suka predsta vlja zaštitu koju će nam Gospodar pružati čitave naredne godine. Iako je stvarna suka možda mala i rela tivno krhka u usporedbi s našim domovima, ona ipak simbolizira vjeru, spokoj i pouzdanje u vječnost Izraela i njegove Tore.

Četiri vrste raslinja koje su sasta vni dio Sukota pojačavaju naše uva

kipur

Sukot

žavanje ljepote B žjeg svijeta. Pod sjećaju nas da svijet može biti Eden ski vrt i da se trebamo truditi da ga ne uništimo i da ne budemo protje rani iz njega.

Te različite biljke predstavljaju sklad prirode, bljesak njenih boja i simbiotsku narav koja je u nju ugra đena. Dok su pogani obožavali pri rodu, judaizam je isticao njezinu ulogu kao jedno od velikih čuda B žjeg stvaranja.

stoji iza toga.

Sukot nas podsjeća na potrebu da tog arhitekta tražimo uvijek, u svim aspektima naših života i svijeta.

Sukot također jasno otkriva našu ovisnost o nebu radi kiše radi vo de. Bez obilja vode, život ne može funkcionirati i rasti. Tora nam go vori da nas je G spod namjerno po slao u zemlju u kojoj je voda drago cjena stvar. Na pejsažu zemlje Izrael nema velikih rijeka ili divovskih jezera. Stoga ovisimo o kišama u zimskoj sezoni.

Tora nas oslobađa svakodnevnih spona u našem domu tijekom Sukota i pruža nam priliku da uživamo u ljepoti B žjeg svijeta prirode

Na Sukot se molimo da te kiše bu du obilne, blage i natapajuće. Kiša ima učinak čišćenja ne samo na zrak koji udišemo, već i na životni duh koji postoji u nama. Otuda njena duboka povezanost sa veseljem Sukota.

Abraham je imao pravo kada je izjavio da se ljudi dive veličanstve nosti lijepe zgrade, ali zanemaruju genij arhitekta koji ju je projektirao. Židovstvo, iako uvijek impresioni rano čudesnošću same zgrade, uvi jek pomno gleda kako bi prepozna lo i odalo priznanje arhitektu koji

Kiša i voda također simboliziraju Toru i pročišćenje. Moše u svom po sljednjem govoru Izraelu navodi da bi njegove riječi Tore trebali osjetiti kao blagu kišu i rosu koja se spušta na Svetu zemlju. Prorok Ješajahu (Izaija) uspoređuje Toru s vodom kao i kralj David u Tehillim (Psal mima).

Praznik Sukot ovu vezu potvrđuje vlastitom povezanošću sa Simhat Torom, danom koji označava zavr šetak ovog velikog i uzvišenog blag danskog razdoblja. Jer koliko je oči to da zemlja Izrael ne može opstati i napredovati bez vode, tako ni izra elski narod neće moći napredovati i opstati ako nije vezan uz Toru, nje zine zapovijedi i vrijednosti. Poruka Sukota savršen je zaključak duhov nosti Jom Kipura.

Hag sameah.

Blagdan nesigurnosti - poruka za Sukot

Što je zapravo suka? Što bi ona tre bala predstavljati?

Ovo je pitanje od ključne važnosti

za samu micvu. Tora kaže: "Živite u sukot sedam dana: Svaki domaći Iz raelac treba živjeti u sukot, kako bi tvoji potomci znali da sam ja dao da Izraelci žive u sukot kad sam ih iz veo iz Egipta: Ja sam G spod, B g vaš" (Lev 23,42 43). Drugim riječi ma, spoznaja promišljanje, razu mijevanje, svjesnost je sastavni dio micve. Iz tog razloga, kaže Raba u Talmudu (Suka 2a), suka koja je viša od dvadeset lakata (oko devet me tara) nije valjana, jer kada je sehah, "krov", toliko visoko iznad vaše gla ve, vi ga niste svjesni. Pa što je suka?

U vezi s tim, dva mišnajska uče njaku se ne slažu. Rabi Eliezer sma trao je da suka predstavlja oblake slave koji su okruživali Izraelce tokom godina u pustinji, štiteći ih od vrućine tijekom dana, hladnoće tokom noći i kupajući ih u sjaju B žanske prisutnosti. Ovo je gledi šte navedeno u brojnim targumim. Raši u svom komentaru to uzima kao "nedvosmisleno značenje" stiha.

S druge strane, Rabi Akiva kaže sukot mamaš, što znači da je suka suka, ništa više i ništa manje nego: koliba, kućica, privremeno prebiva lište. Nema simbolike u tome. Ona je ono što jest (Suka 11b).

Ako slijedimo rabi Eliezera, onda je očito zašto slavimo pravljenje suke. Ono je tu da nas podsjeti na čudo. Sva tri hodočasna blagdana govore o čudima. Pesah govori o čudu Izlaska kada nas je B g izveo iz Egipta znakovima i čudima. Pre ma usmenoj Tori, Šavuot govori o čudu objave na gori Sinaj kada se

B g jedini put u povijesti prikazao čitavom narodu. Sukot govori o B žjoj nježnoj brizi za Njegov narod, kako je ublažavao poteškoće na pu tu kroz pustinju, okružio ih svojim oblakom zaštite kao roditelj koji umotava malo dijete u dekicu. Još dugo nakon toga pogled na dekicu pobuđuje sjećanja na toplinu rodi teljske ljubavi.

Međutim, mišljenje rabi Akive duboko je problematično. Ako je suka samo koliba, u čemu se sastoji čudo? Nema ništa neobičnog u to me da živite u kolibi ako živite no madskim životom u pustinji. To je ono što su beduini činili sve do ne davno. Neki to još uvijek čine. Zašto bi trebao postojati blagdan posve ćen nečem običnom, uobičajenom i ne čudesnom?

Rašbam (Rašijev unuk) kaže da je suka bila tamo da podsjeti Izraelce na njihovu prošlost, tako da su se u onom trenutku kada su osjećali naj veće zadovoljstvo življenja u Izraelu u vrijeme sakupljanja uroda zemlje trebali sjetite svojih skromnih po četaka. Nekad su bili skupina izbje glica, bez doma, živjeli su u faveli ili sirotinjskoj četvrti, nikad ne znajući kada će morati krenuti dalje. Sukot je, kaže Rašbam, integralno povezan s upozorenjem koje je Mojsije dao Izraelcima na kraju svog života o opasnosti koja prijeti od sigurnosti i bogatstva:

Pazite da ne zaboravite G spoda, B ga svojega ... Inače, kada jedete i nasitite se, kada sagradite fine kuće i smjestite se, i kad vam se stada povećaju, a vaše srebro i zlato se umnoži i sve što imate se uveća, tada će tvoje srce postati pono sno i zaboravit ćeš G spoda, B ga svo jega, koji te izveo iz Egipta, iz zemlje

ropstva ... Možda ćete si reći: "Moja sila i snaga mojih ruku stvorile su mi ovo bogatstvo." (Pnz 8,11 17)

Blagdan Sukot, prema Rašbamu, postoji kako bi nas podsjetio na naše skromno podrijetlo, tako da nikada ne padnemo u samozadovoljstvo uzimajući slobodu, zemlju Izraela i blagoslove koje ona daje, zdravo za gotovo, misleći da se to dogodilo normalnim tijekom povijesti.

No ima još jedan način na koji se može razumjeti rabi Akivu, a on se nalazi u jednom od najvažnijih re daka proročke literature. Jeremija kaže, riječima koje smo govorili na Roš Hašanu, "Sjećam se tvoje mlade načke ljubavi, kako si me kao nevjesta ljubio i slijedio me kroz pustinju, kroz zemlju koja nije zasijana" (Jer. 2,2) Ovo je jedan od vrlo rijetkih redaka u Tanahu koji govori u slavu ne B ga, već naroda Izraela.

"Kako čudno od B ga / da je oda brao Židove", poznati je satirični distih na koji odgovor glasi: "Nije baš tako čudno: Židovi su izabrali B ga." Oni mogu ponekad biti sva dljivi, buntovni, nezahvalni i ćud ljivi. No, oni su imali hrabrosti pu tovati, otići, ostaviti po strani sigurnost i slijediti B žji poziv, kao što su to učinili Abraham i Sara u zoru naše povijesti. Ako suka pred stavlja B žje oblake slave, gdje je bila "ljubav vaše mladosti"? Nema žrtve ako vas B g vidno štiti na svaki način i u svakom trenutku. Ali ako slijedimo Rabi Akivu i suku vidimo onakvom kakva jest, privre meni dom privremenih beskućnika, onda ima smisla reći da je Izrael po kazao hrabrost mladenke spremne da slijedi svoga muža na riskan tnom putu do mjesta koje nikad

ranije nije vidjela ljubav koja se iskazuje time da je spremna živjeti u kolibi, i vjeruje obećanju koje joj je suprug dao da će jednog dana imati stalni dom.

Ako je tako, tada se u tri hodoča sna blagdana otkriva prekrasna si metrija. Pesah predstavlja B žju ljubav prema svom narodu. Sukot predstavlja ljubav naroda prema B gu. Šavuot predstavlja uzajamnu ljubav izraženu savezom na Sinaju u kojem se B g obavezao narodu, a narod B gu. (Za sličan zaključak, do kojeg je došao nešto drugačijim pu tem, vidi R. Meir Simcha iz Dvinska, Meshekh Chokhmah na Pnz 5,15. Za hvalan sam Davidu Freiu iz london skog Bet Dina na ovoj referenci.)

Sukot, čitajući na ovaj način, po staje metafora židovskog stanja ne samo tijekom četrdeset godina u pustinji, nego i gotovo 2000 godina provedenih u egzilu, raspršeni. Ži dovi su stoljećima živjeli, ne znajući hoće li se mjesto u kojem su živjeli pokazati samo kao privremeno pre bivalište. Uzmimo za primjer samo jedno razdoblje: Židovi su protje rani iz Engleske 1290. godine, a ti jekom sljedeća dva stoljeća iz goto vo svake države u Europi. Vrhunac je bio progon iz Španjolske 1492., i Portugala 1497. Oni su živjeli u sta nju trajne nesigurnosti. Sukot je blagdan nesigurnosti.

Ono što je uistinu vrijedno pažnje jest to da ga se, po tradiciji, naziva zman simhatenu, "našim vremenom radosti." Za mene je to čudo u srcu židovskog iskustva: da su Židovi kroz stoljeća bili u stanju da dožive rizik i nesigurnost na svim razina ma svog postojanja, a ipak dok su sjedili becila de mehemnuta, "u sjeni vjere" (ovo je način na koji Zohar

opisuje suku: Zohar, Emor, 103a) mogli su se radovati. To je duhovna hrabrost najvišeg stupnja. Često sam tvrdio da vjera nije sigurnost: vjera je hrabrost da se živi s neizvje snošću. To je ono što Sukot predsta vlja, ako je ono što slavimo sukot mamaš, ne oblaci slave, već osjetlji vost stvarnih koliba, izloženih vje tru, kiši i hladnoći.

Tu vjeru danas nalazim u narodu i Državi Izrael. Zapanjujuće mi je ka ko su Izraelci bili u stanju živjeti uz gotovo stalnu prijetnju rata i terori zma od rođenja Države, i ne dozvo liti si da podlegnu strahu. Osjećam čak i kod najsekularnijih Izraelaca duboku vjeru, ne možda "religij sku" u konvencionalnom smislu, ali ipak vjeru: u život, budućnost i na du. Čini mi se da Izraelci savršeno ilustriraju ono što tradicija kaže da je bio B žji odgovor Mojsiju, kada je posumnjao u sposobnost naroda da vjeruje: "Oni su vjernici, djeca vjer nika" (Šabat 97a). Današnji je Izrael živo utjelovljenje onoga kako je to živjeti u stanju nesigurnosti i još uvijek se radovati.

A to je poruka Sukota svijetu. Su kot je jedini blagdan za koji Tanah kaže da će ga jednog dana slaviti cijeli svijet (Zaharija 14,16 19). Dva deset i prvo stoljeće nas uči što bi to moglo značiti. Kroz povijest, većina ljudi iskusila je svijet koji se za nji hovog života nije bitno promijenio. No postojala su rijetka razdoblja velikih promjene: rađanje poljopri vrede, prvi gradovi, zora civiliza cije, izum tiskarstva i industrijska revolucija. To su bila destabilizira juća vremena i ona su sa sobom donijela poremećaje. Prijelazno ra zdoblje koje smo mi doživjeli tije kom svog života, proisteklo prven

stveno iz izuma računala i trenutne globalne komunikacije, jednom će se smatrati najvećim i najbržim vre menom promjene od momenta kada je homo sapiens prvi put koraknuo zemljom.

Od 11. rujna 2001. godine doživ ljavali smo previranja. Dok pišem ove riječi, neke se nacije razdvajaju i nijedan narod nije oslobođen pri jetnje terorom. Postoje dijelovi Bli skog Istoka i van njega koji podsje ćaju na Hobbesov poznati opis "prirodnog stanja", "rat sviju protiv svih" u kojem postoji "neprestani strah i opasnost od nasilne smrti; i život čovjeka je samotan, siromašan, grozan, okrutan i kratak" (Hobbes, Leviathan, poglavlje XIII). Nesi gurnost rađa strah, strah rađa mr žnju, mržnja rađa nasilje, a nasilje se na kraju okreće protiv njegovih počinitelja.

Dvadeset i prvo stoljeće jednog će dana povjesničari smatrati Dobom nesigurnosti. Mi kao Židovi svjetski smo stručnjaci za nesigurnost, živje li smo s njom tisućljećima. A glavni odgovor na nesigurnost je Sukot, kada iza sebe ostavljamo sigurnost svojih kuća i sjedimo u sukot ma maš, u kolibama izloženim vremen skim prilikama i neprilikama. Da smo u stanju to učiniti i još uvijek reći, ovo je zeman simhatenu, naš blagdan radosti, vrhunsko dosti gnuće vjere, konačni protuotrov strahu.

Vjera je sposobnost radovanja us red nestabilnosti i promjena, putu jući kroz pustinju vremena prema nepoznatom odredištu. Vjera nije strah. Vjera nije mržnja. Vjera nije nasilje. To su vitalne istine, nikada potrebnije nego li sada.

Jonathan Sacks: Blagdan nesigurnosti

Sukot

Dragocjeno

Talmud (Suka 41b) piše da su R. Gamliel, R. Jehošua, R. Elazar ben Azarja i Rabi Akiva jednom putovali brodom, a R. Gamliel je bio jedini koji je imao lulav, kojeg je kupio za iznos od 1.000 zuza. R. Gamliel je njime izvršio micvu, a onda ga po klonio R. Elazaru ben Azarji koji je jednako tako njime ispunio micvu. On ga je potom dao R. Akivi koji je njime ispunio svoju obavezu i onda ga vratio R. Gamlielu.

Talmud nakon toga pita zašto je potrebno da znamo da je cijena za koju je lulav bio kupljen iznosila 1.000 zuza, pa objašnjava da nas se time želi informirati koliko im je vrijedila mogućnost da ispune micvu

Sefer Aruch LaNer usmjerava na šu pažnju na tvrdnju da "im" je mi cva o lulavu bila dragocjena, i navodi da je trebalo biti rečeno da je micva bila posebno draga R. Gamlielu. Napokon, on je bio taj koji je potrošio veliku svotu novca za lulav.

On objašnjava da je razlog zašto je R. Gamliel morao platiti toliko puno za lulav to što su ga svi učenjaci htjeli kupiti, pa su se počeli nadmetati, sve dok na kraju R. Gamliel nije ponudio najveći iznos i pribavio si taj lulav. Požrtvovnost učenjaka prema toj micvi bila je tolika, da se oni nisu ustezali od podizanja cijene za njega do tako pretjeranog iznosa.

Medraš Vajikra Raba iz ovoga zaključuje, koliko veću nagradu za

služuje onaj koji ima prednost da ispuni micvu o arba minim. Prije makas behoros (udarca na prvorođene u Egiptu) Klal Jisroelu je bilo naređeno da na svoje dovratke stave krv kako bi se njihovi domovi razlikovali od ostalih. Uputa (Šemos 12,22) koristi izraz "ulekahtem uzmite kiticu izopa …. " Zbog poštivanja ove naloga koji nije koštao mnogo novaca, Židovski je narod bio nagrađen egiptaskim plijenom iz mora, kao i plijenom Sihona, Oga i trideset i jednog kra lja. Micva o lulavu isto tako koristi izraz "ulekahtem uzmi za sebe na prvi dan…" (Vajkra 23,40). To nije toliko jednostavna micva, jer mnogo više košta ispuniti je, pa je time na grada za to u svakom slučaju izu zetno velika.

Rabenu Bechaye nudi vrlo zanimljiv razlog za micvu o lulavu. Kao što esrog ostaje na stablu iz godine u godinu, tako ima i micvos koje čo vjeku na ovome svijetu donose na gradu iz godine u godinu. Lulav se

udiže visoko, a listovi mu se sužavaju što aludira na uzvišene nagrade koje čekaju čovjeka na brojnim razinama olama haba. Pored toga, plod se pojavljuje jedino nakon sedam deset godina, što nas upućuje na nagradu olama haba koja se može steći jedino nakon našeg života na zemlji, kao što kaže (Tehilim 90,10), "Dani naših godina među njima su sedamdeset godina…" Hadasim i aravos upućuju nas na tijek tešuve, tj. na bol i poniženje Hadasim imaju miris, ali su gorkog okusa. Jednako tako pokajanje čovjeka može biti uznemirujuće, no miris tešuve na nebu je predivan. Grančice vrbe (aravim) ne rastu u planinskim regijama, već u nizinama u blizini vode. To sugerira ponizno i podložno srce koje prati proces tešuve

Veliki Rav iz Briska uvijek je tra žio najveću mjeru hidura za svoj esrog. On je morao u potpunosti biti bez ikakve mane i nedvojbenog po rijekla. Svake godine njegovi su uče

nici prolazili kroz velike muke da se pobrinu da savršeni esrog, izabran posebno za njega, iz jednog posebnog voćnjaka u jednom određe nom gradu u Maroku, bude done sen izravno Ravu Sukosa.

Kada se približio blagdan Sukos 1957. godine, u Maroko je poslan izaslanik da donese esrog za Brisker Rava. Međutim, kada se on na Erev Sukos vratio, carinski su službenici na aerodromu esrog zapijenili. Kako bi se izbjegla bilo kakva kontaminacije vegetacije u Izraelu, bio je postavljen embargo na uvoz proizvoda iz stranih zemalja.

Vrlo nervozan, izaslanik se požu rio domu Brisker Rava i izvijestio ga o problemu. Rav je zamolio jednog svog rođaka, javnog askana koji je imao dobre veze, da pokuša ishoditi da esrog bude predan u dane jom tova

Taj je aktivist smjesta povukao potrebne veze i svakome od njih objasnio koliko bi Rav bio odušev ljen kada bi taj posebni esrog dobio u dane blagdana, te koliko mu je važno da tu micvu može izvršiti s ovim uvezenim esrogom. Ta se stvar seljakala iz odjela u odjel, dok su sati lagano otkucavali.

Dan se bližio kraju, i carinski je ured bio već gotovo zatvoren. Iza slanik je shvatio da esrog neće biti predan na vrijeme za prvi dan Sukosa. On se vratio Ravovom domu i obavijestio ga o vezama, objašnjenjima i argumentima koji su izneseni, ali bez ikakvog uspjeha.

Brisker Rav je razumljivo bio u velikoj boli. Onda se okrenuo izasla niku i rekao, "Mada neću moći imati taj esrog mehudar za jom tov, još uvijek bi bilo predivno da ga imam barem na hol hamoed " Rav je ohrabrio izaslanika da sa svojim nastojan-

jem nastavi nakon prvog dana jom tova

Tijekom dana hol hamoeda utroše no je mnogo truda u korist Rava. Konačno je, na Hošana Raba, izasla nik primio potpisani dokument za esrog. Obavijestili su ga da po esrog može doći kasnije popodne.

Kada je kasnije popodne došao da preuzeme esrog, izaslanik je s ogorčenjem otkrio da je ured već zatvoren. Zapanjen time izaslanik se nerado vratio domu Rava, praznih ruku i u strahu što će Rav reći. Sve jedno, morao se vratiti. Neočekiva no, Rav se mirno nasmiješio i stalo ženo prihvatio tu razočaravajuću vijest.

Rav je objasnio učenicima da mada na kraju nije zaslužio da fizički ispuni micvu o lulavu, sva ta muka, nevolja i trud da je se uspije izvršiti svakako su bili hvalevrijedni.

Shlomo Carlebach: Naučite kako ustati

Ime svete majke Rebe Nahmana bilo je Feigele. Zvali su ju Feigele hanavia, Feigele proročica. Ona je imala jasnu viziju svijeta, s jednog na drugi kraj svijeta. I ona je bila kćer od Udele, aiš das lamo, koja je bila kćer samog Heilegea svetog Baal Šem Tova.

Magid iz Mezeriča je rekao, "Sve do dolaska Mašijaha, kada jedan Yid (Židov) samo jednom napravi krechts (vapaj B gu), to je sve zbog Baal Šem Tova."

Ali Rebe Nahman, Ze mesehta bif nei acmo (ali sam Rebe Nahman je cijeli traktat).

Dvije stvari

U osnovi ova učenja Rebe Nah mana su dvije stvari:

1) Što biste dali da ne prestanete disati? Milijardu puta više mo rate dati, sve, da nikada, ne daj B že, ne prestanete biti b'simha (ispunjeni radošću). Jer ako niste b'simha, ako niste ispunjeni ra došću, vi ste mrtvi, tisuću puta u sekundi.

2) A potom on kaže, nikada ne mojte odustati. Nikada, nikada ne odustajte.

Tri pouke

Heilege zeise (sveti slatki) Rebe Nahman, heilege Rebe, Rebe svih Rebea, cadik (sveti čovjek) svih cadi kim, evo što je on rekao:

Ako ikada, bilo kada poželite biti sluga Jednoga, Jednog Jedinog,

morate naučiti tri lekcije prije nego počnete služiti B gu.

Prva stvar je: Morate naučiti kako hodati. Morate naučiti kako stajati…

Vi morate naučiti kako hodati, i morate naučiti kako stajati.

Kada molite, kada davenate, vi sto jite pred Jednim, pred Jednim Jedi nim.

Kada vršite micvos, kada radite nešto dobro, vi hodate Njegovim putevima.

Ali samo onaj koji zna kako stajati, zna kako hodati.

I oni koji znaju kako hodati, oni također znaju kako stajati.

Naučite kako hodati…naučite

kako stajati…naučite kako hodati… naučite kako stajati…

To je prvo učenje Tore. Drugo učenje je:

Naučite kako padati…naučite ka ko padati…naučite kako padati i ka ko ustati.

Drugo učenje je malo teže. Naučiti kako padati…naučiti kako padati i ustati.

Pa kada padate, neka vam srce bu de ispunjeno radošću, jer vas B g uči kako ustati. Jer kada ne biste pa dali, nikada ne biste naučili kako ustati.

■

Kada padnete neka vaše srce bude puno radosti, jer Jedan, Jedini, uči vas kako da ustanete.

Čujete prijatelji moji….Učite kako hodati, učite kako stajati. Učite kako padati i ustati.

Sada dolazi treće učenje: ono je teško. Otvorite svoja srca. Što vi ra dite kada padnete i ne možete usta ti? Što radite kada padate, i ne pre stajete padati? Kad padate, vi pada te, i padate i dalje padate. Što radite kad padate, i padate, i padate? Što radite kad padate i nitko vas ne pri mi za ruku, nitko vam ne pomaže, i ne možete ustati?

Ovo je što heilege cadik (sveti i pra vedni) Rebe Nahman kaže: U me đuvremenu, nastavite hodati, u me đuvremenu nastavite stajati… u međuvremenu nastavite hodati. U međuvremenu dopustite da se vaše srce napuni radošću. U međuvre menu nastavite pjevati, nastavite plesati. Sve dok vam jednog dana, dok jednog dana, jednog dana, je dnom, ne bude otkriveno da niste nikada pali, da niste nikada pali, jer kako je moguće padati kada vas Je dini drži tako blizu.

Sukot

Na Jom Kipur ja stojim pred B gom i kažem, "Gospodaru svijeta, oprosti mi, ja padam, tako sam puno padao." Onda, kada sjedim u suki (privremenoj nastambi) becilo demehemnusa, becilo beKeduša Brih Hu (zaštićen u sjeni B ga) ja shvaćam da Ribono Šel

Olama (Gospodara svijeta), Njegovo me svijetlo cijelo vrijeme okružuje i obavija me, Židov ne može nikada pasti.

Naučite kako hodati, naučite kako stajati. Naučite kako pasti i ustati… dignuti se. Naučite kako padati, a pri tom znate da Židov nikada ne može pasti.

Na Sukot mi prinosimo sedamde set žrtava za cijeli svijet. Kad bih vas upitao, "Mislite li da će stvarno jednog dana doći Mašijah, i da će cijeli svijet biti popravljen?" Vi bi mi rekli, "Ma ne, ja to ne mogu vjero vati. Slušaj radio, vidi novine i tele viziju. U krivu ste."

Dozvolite mi da vas pitam, da li ste prije četiri tjedna vjerovali da

ćete biti tako sveti? O, Ribono Šel Olam (Gospodar svijeta) vam je ot vorio vrata. I odjednom ste tako či sti i tako sveti. Možda će B g otvo riti vrata čitavom svijetu u B žji svi jet. B g ih je stvorio.

Zato na Sukot kažemo, "Gospoda ru svijeta, letaken olam bemalahus šin dalet jud. Gospodaru svijeta dozvoli mi da sudjelujem, pomognem u popravljanju cijelog svijeta."

"Vejotenu kol leavdcha, vevarhu šem kevodeha, vejagidu roim cidkeha, vaji tinu leha keter meluha. I oni će samo tebe slušati, i oni će blagosloviti Tvoje časno ime, a pastiri (duhovni vođe) će govoriti o Tvojoj praved nosti i oni će ti dati krunu kraljev stva."

Shlomo Carlebach: Naučite kako ustati

Blagdan radosti

Ovog tjedna nema posebnog od jeljka Tore zato jer je Sukot blag dan radosti.

Tako je lako izgubiti se u poslu, frustraciji i brizi, i zaboraviti uživati u postojećim blagoslovima života blagoslovima koji se nalaze u pro cvatu i u slomovima, u mjehurićima kao i u pucanju mjehurića, u rastu, u recesiji, pa čak i u depresijama. Život je jednostavno previše dobar da bismo dozvolili prolaznim okol nostima da ga naruše. To je glavna poruka Sukota.

Koheles (Propovjednik) je knjiga koju čitamo na Sukot. Površno gle dajući, ona djeluje kao nevjerojatno turobna i pesimistična knjiga. No, promotrimo li malo dublje, ona se u potpunosti sastoji od radosti koja je glavna tema Sukota. Evo nekoliko citata: "sve rijeke teku prema moru, ali se more nikada ne prepuni" , "jedno pokoljenje dolazi, drugo odlazi, a svijet ostaje nepromijenjen" , "što je bilo, bit će i što je učinjeno, već je bilo učinjeno i nema ničega novog pod suncem."

Iz moje perspektive, ove su misli veoma utješne. Ljudi se često osjeća ju usamljenima. Misle da je ono što prolaze jedinstveno. Nitko nikada nije bio ovako nesretan. Nitko nika da nije bio u ovako teškoj situaciji. Kohelet je pravi podsjetnik da su svi naši doživljaji tek opće ljudsko isku stvo. Nema ničega novog. U redu je. Sunce će sutra ponovo izaći. Ljudi su i prije kroz ovo prolazili i pre

vladali su to. Čovječanstvo je prošlo kroz nevjerojatne nedaće i preživ jelo da nam ispriča svoje doživljaje.

To mi je postalo jasnije kada mi je jedan čovjek poklonio zanimljiv po klon za moj 50. rođendan. Bila je to kopija izdanja novina The Times iz danih na dan mog rođenja. Ovo su neki od problema s kojima se svijet tada suočavao rat na Bliskom Is toku; pokušaj ubojstva trojice poli cajaca; mladi liječnici u štrajku zbog premalih plaća; potres na dalekom istoku; zastrašujuća ideologija, spo sobna za svaku brutalnost, koja je prijetila dominirati svijetom; mladić pretučen na smrt; silovanje maloljet nice; visoke cijene nekretnina na britanskom tržištu i rekordna svota u nogometnim transferima (Alan Ball za 110.000 funti!) Vidi li itko

išta novoga u ovim vijestima???

Da je netko pao u komu 1966. i probudio se danas, čitao bi istu pri ču, samo sa drugim likovima.

Pa kud nas sve to vodi? Vodi nas do konačne poruke Koheleta. "Kada je sve rečeno i učinjeno, boj se B ga i vrši Njegove zapovijedi jer to je svrha ljudskih bića." To je poruka za reli giozne, ali može biti izrečena i seku larnim rječnikom na kraju svega, ne uzimaj svijet i njegove okolnosti preozbiljno; sve je to prevrtljivo; umjesto toga, pogledaj u svoju du šu, nađi ono što je vrijedno i posveti se tome. Život je jednostavno pre kratak da bismo ga potrošili u bri gama i frustracijama zbog stvari koje se nisu promijenile tisućama godina.

To je poruka Sukota. Selimo se iz naših domova u privremene nas tambe. Izlazimo iz naših kuća, iz opipljivog 'svijeta', tražeći neku dublju i trajniju vrijednost, nešto pred čim će životni usponi i padovi izgledati nevažnima; nešto što će nam toliko značiti da ćemo se uzdići iznad svake okolnosti i pronaći radost života slobodnog od briga.

Čovjek koji pronađe ono što mu je vrijedno i živi kako bi to postigao, uvijek iza onog što jest, vidi ono što može biti. To je radost. Neka bi ju svi iskusili tijekom nadolazećeg bla gdana Sukota.

Prevela Anja Grabar

Pouka o poniznosti

Zašto sjedimo u suki?

Blagdan Sukot je blagosloven mnogim lijepim zakonima i običajima: govorenje Halela, ušpizin, Hoša not, slavlje Simhat Bet Hašoeva, čitanje knjige Koheleta i , naravno, blago slov i ljuljanje arba minim četiri vrste.

Ipak, nije potrebno navoditi, najosnovnija micva je ona sjedenja u suki. Ali zašto sjedimo u suki? Sama Tora daje nam dva razloga jedan je poljoprivredni a jedan povijesni.

Poljoprivredni povod nalazimo na dva mjesta u Tori. Čitamo, na primjer, u Izlasku (23:16): "i svečanost okupljanja na kraju godine, kada sku pite s polja urod svog rada "

Tako, prema tom stihu, Sukot je blagdan zahvalnosti za žetvu.

Povijesni razlog nalazi se u knjizi Levitskog zakona (23,42 43): "Živjet ćete u kolibama sedam dana kako bi buduće generacije mogle znati da sam Ja učinio da Izraelski narod živi u kolibama kada sam ih izveo iz zemlje egipatske "

Tako, prema Levitskom zakoniku, mi sjedimo u suki da očuvamo povijesnu vezu s našim precima i da se sjetimo svega što je B g učinio za nas kada smo izašli iz Egipta.

Ovo su jednostavni razlozi koje nam Tora daje za držanje ovog blagdana. No Židovi nisu nikada, o če mu god se radilo, zadovoljni s jednostavnim razlogom. Nekolicinu stihova u Bibliji često su detaljno razmatrali kasniji rabini i filozofi. Sukot nije u tome iznimka.

Filon je bio helenističko židovski filozof koji je živio u Aleksandriji tijekom prvog stoljeća naše ere. U svojim brojnim radovima napisanima na grčkom, dao je alegorijsko tumačenje priča i zapovijedi iz Biblije. U svojoj knjizi O naročitim zakonima (2:204, 206 211), on nadodaje

brojne razloge na ove do sada spomenute. On kaže da je za uspješnu osobu užitak prisjetiti se "teških starih dana."

No on ide i korak dalje; on kaže da je sjedenje u suki prisjećanje kako smo daleko stigli i navodi nas na slavljenje i zahvaljivanje B gu za svu dobrotu koju je pokazao nad nama.

njemo vjerovati u svoje domove, ne u B ga.

Isto tako, mi smo skloni potpuno se pouzdati u ljude, posebno utje cajne vladare i vođe. Živeći u krhkoj suki sedam dana, još jednom izlože ni vanjskim utjecajima, mi shvaćamo da na koncu moramo svoje pou zdanje upraviti na B ga, koji vlada nad našom kućom, prirodnim pojavama i svim ljudskim vladarima.

Tora nam daje dva razloga za sjedenje u suki – jedan poljoprivredni, a jedan povijesni.

Rabin Samson Raphael Hirsch bio je vođa neo ortodoksije u Nje mačkoj 19. stoljeća. U svojoj knjizi Horeb, on kaže da je suka simbol univerzalnog mira i bratstva, kao što to kažemo u večernjoj službi na Šabat i blagdane: "Razastri nad nama svoju suku mira "

Rašbam, jedan od čuvenih Rašijevih unuka, živio je u Francuskoj u 12. stoljeću. U svom komentaru na netom navedeni stih iz Levitskog zakonika, on dodaje još jedan razlog za sjedenje u suki

Suka je pouka o poniznosti; ona dolazi da spriječi ljudsku nadutost. B g nam je zapovijedio da sjedimo u suki upravo u doba žetve kada sami sebi čestitamo na svojoj uspješnoj žetvi i našim uređenim i ukrašenim domove. Skromna suka podsjeća nas da sve što jedemo i sve što posjedujemo dolazi od B ga.

Rabin Jichak Aboab živio je u Španjolskoj u 15. stoljeću. U svom klasičnom djelu o židovskoj etici, Menorat Hamaor, on daje slijedeće objašnjenje za sjednje u suki. On smatra da je glavni razlog za sedam dana življenja u suki to da time uve ćamo svoju vjeru u B ga. Dok živi mo u čvrstoj kući, mi smo zaštićeni od različitih elemenata: kiša i hladnoća i vrućina ne mogu nam naško diti. Kao posljedica toga, mi poči

Pojam "suka" se koristi u ovoj molitvi da simbolizira mir i bratstvo koje se neće temeljiti na ekonom skim ili političkim interesima, već na zajedničkoj vjeri u jednog B ga.

Konačni razlog za sjedenje u suki je moj vlastiti, iako sam siguran da ga je netko drugi već izrekao. Sje deći u krhkoj suki, izloženi suncu i vjetru (a na nekim mjestima i kiši i snijegu), mi se prisjećamo onih koji imaju manje sreće od nas. Upravo u vrijeme žetve, kada zahvaljujemo B gu na obilju koje nam je dao, mi se moramo sjetiti da to podijelimo sa siromašnima i gladnima.

I ako mene pitate što je stvarni razlog za boravljenje u suki sedam dana, ja ću vam odmah uzvratiti s Talmudskim izrazom: "Oboje, i ono i ovo, riječi su živog B ga" (Eruvin 13b).

Svako od ovih objašnjenja može nam ponešto reći, ali "važnije od istraživanja Tore je držanje Tore" (Avot 1,17).

Dok sjedi u suki, svaki Židov mo že naći svoj vlastiti vjerski, nacio nalni ili osobni razlog za držanje te micve

I vi ste također novi

"Uzet ćete za sebe prvoga dana plod drveta citrusovog ... i radovat ćete se ..." (Levitski zakonik 23,40).

"Nije dobro biti star; čak nije dobro niti biti star hasid ili star cadik. Morate se obnavljatii svakog dana, uvijek kretati iznova. Samo se jedna stvar poboljšava s godinama. Talmud (Šabat 77b) podučava da ‘ta druga stvar’ [svinja] postaje sve jača s godinama, kako stari" (Mudrost Rabbi Nachmanova Mudrost # 51).

"Kad netko održava pozitivan stav tijekom cijelog dana, lako mu je izdvojiti neko vrijeme tijekom dana da osjeti i izrazi svoju bol u srcu pred B gom" (ibid., # 20).

Kada razmislite o tome kako počinje Židovska godina, redoslijedu svetih dana na početku godine i kako je ispunjen s keduša (svetosti) početni mjeseca, teško je biti nesretan. Razmotrite ovo: Prije nego što budemo suđeni zbog naših uvjerenja, ponašanja i stavova, dopušteno nam je zapravo pozvani smo i ohrabreni da ponovno posvetimo svoje živote cilju stvaranja, živeći životom B žanske svijesti. To je na

Roš hašanu. On da imamo deset dana da bismo pokazali da smo prilično sposobni da to učinimo, da smo sposobni napra viti promjenu potrebnu da bi smo uspjeli. To su Deset dana pokajanja. Zatim, zavisno o tome koliko smo se na Jom kipur primakli "bliže" B gu, On se primiče "bliže" nama i čisti nas. Stiže Sukot i izlazimo iz kuće, ula zimo u kolibu. I jako smo sretni zbog brojnih razloga. Drago nam je što imamo priliku obnoviti našu predanost, i mi smo sretni jer smo "prikupili plodove sa zemlje" (Levitski zakonik 23,39). Sada slušajte. Jelo ima veliku važnost. Većina nas, kada dođemo do određene razine gladi, postajemo mrzovoljni. S druge strane, jesti nešto u čemu uživamo jako podiže raspoloženje (knjiga Aleph Bet, radost A,3). (Samo nemojte pretjerivati u tome.) Skupljanje naših plodova žita, vina i ulja ne znači samo sigurnost da imamo dobru opskrbu hrane za zimu pred nama. Naša žetva su različite vrste duhovne inteligencije koju smo skupili tijekom života, a koja nam je omogućila da napravimo tešuva (povratak B gu).

Naša zaliha starih "plodova" je gotovo potrošena, ili jedva hrani naše duše na način koji održava

našu svijest o B gu svježom. Ali bilo je dovoljno da nam omogući da sku pimo neke nove misli i nove uvide, i da shvatimo da starenje i neaktiv nost neća funkcionirati. A ti novi plodovi dovoljno dobro funkcio niraju da nas premjeste u suku. Iseljenje iz udobnosti doma je potvrda, dokaz da nas nova žetva može pre hranti u novim situacijama koje nas ove godine mogu zadesiti.

Novo, svježe osvježeno razmiš ljanje je razlog za slavljenje. I kada razmišljamo na nove načine, lakše je naći vremena za razgovor s B gom, jer želimo razgovarati s Njim. Mi znamo da biti sretni, imati novu žetvu plodova ili naših ideja, ne znači da ćemo vječno živjeti sretno. Ali, to nam daje nadu da će tamo gdje još postoji siromaštvo ili nestašica u praznini koja još ostaje u srcu doći do punoće, obilja, potpunosti i zadovoljstva. Sam "čin" novog razmišljanja, dolaženja do novih spoznaja o tome kako i koliko možete biti svjesni Židovstva, govori vam da B g,da tako kažem, također može doći do novog razmi šljanja da vam pomogne i ostatku svijeta živjeti bogatiji život.

Radujte se vašoj žetvi, koju ste imali u Roš hašani, koju ste imali u Jom kipuru. Radujte se novosti va šeg razumijevanja i spoznaji da B g uvijek stvara nove stvari.

A gutn Shabbos! gutn yom tov!

Šabat šalom! Hag same'ah!

Prevela Tamar Buchwald

Breslov

Biseri hasidske mudrosti

U

znanju je spas

Neki kralj imao dobroga prijatelja koji je, u isto vrijeme, bio i njegov prvi savje tnik. Jednom mu kralj reče: "Pročitao sam u zvijez dama da će svi ljudi koji budu jeli kruh od ovogodi šnje žetve poludjeti. Savjetuj me, zato, što da radimo?"

Savjetnik mu odgovori: "Najbolje je da izdaš na redbu da za nas pripreme zalihu od prošlogodišnje žetve, kako ne bismo morali jesti od ovogodišnjeg uroda."

Nezadovoljan odgovorom, kralj nastavi: "Mudri prijatelju, kakvo dobro donosi tvoj savjet? Što vrijedi naše zdravlje usred sveopćeg ludila? Oni će reći da su oni zdravi, a mi ludi. Ako savjetuješ da i za druge spremimo od prošlogodišnje žetve, neće biti dovoljno za sve nas."

"Što nam je, onda, činiti?"

ećina nas je spremna voljeti, ali nismo naučili vjero vati drugim ljudima, ponekad s dobrim razlogom. Jedini način da otpustimo, da postanemo ranjivi, da se otvori mo mogućnostima istinske ljubavi je da vjerujemo B gu i božanskom u osobi koju volimo.

Da bi došli do nesebične ljubavi, morate prvo nau čiti voljeti sami sebe, ostvariti harmoniju između svog tijela i duše. To znači razumjeti tko ste uistinu i što tre bate postići u ovom životu. Vaš poziv ne smije vam stva rati neugodu i morate izbjegavati svako ometanje. Ako ste u konfliktu sa samim sobom, kako onda možete oče kivati da postignete zadovoljavajuću ljubav s drugom osobom.

Naučiti voljeti samoga sebe može predstavljati po teškoću. U početku, ego ne može postojati u isto vrijeme s B gom. Ili slijedite svoje prioritete ili Božje; vi doživlja vate sebe ili kao da ste isključivi proizvod svog rada, sa modovoljno biće, ili da ste stvoreni na sliku B ga. Da bi ste mogli rasti, morate naučiti isključiti svoj ego, ispraz niti se i napraviti mjesta za nešto veće od sebe.

"Meni se čini da mi nemamo izbora, već moramo jesti od iste žetve i poludjeti kao i svi ostali. Ali moja je namjera da se nas dvojica barem razlikujemo od osta lih ljudi po tome što ćemo mi znati da smo ludi, a os tali neće biti toga svjesni."

"A kako ćemo to postići?"

"Ja ću urediti da nam ucrtaju na čelu znak ludila. Svaki puta kad ja pogledam u tebe i ti pogledaš u mene, znat ćemo da smo ludi." ■

M

olite se za svoje neprijatelje, kako bi i njima bilo dobro.

Mislite da tako ne služite Svevišnjem?

Budite uvjereni da, bolje nego svim drugim molitvama, tako služite upravo Njemu.

~ R. Jehiel Mihal iz Zločova

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Sukot: četiri razine veselja

Sukot: četiri nivoa veselja

Praznik Sukot je najveseliji praz nik godine. Postoje četiri nivoa ve selja tokom ovog praznika, a svaki od njih odgovara jednom od slova osnovnog B žjeg imena, Havaja:

Proslava vađenja vode (Simhat Beit Hašoeva): tokom ove svečane ceremonije u Hramu, voda se crpila iz izvora Šiloah, istovre meno privlačeći B žji Sveti Duh (ruah hakodeš) u dušu Izraela. Ovaj nivo veselja odgovara slovu jud, prvom slovu B žjeg imena Havaja, kao i svojstvu izvorišta hohme

Veselje suke koja nas štiti, i fizički i

duhovno. Ovaj nivo veselja od govara slovu he B žjeg imena i obilježju bine

Veselje Četiri Vrste, koja s ljubavlju i jedinstvom Israela aktivira emocije srca. Ovaj nivo veselja odgovara slovu vav B žjeg ime na i emocijama srca.

Veselje žetve, veselje svojstveno svakom zemljoradniku, kada on žanje obilje kojim ga je B g obasuo. Ovaj nivo veselja odgo vara krajnjem slovu he B žjeg imena, koji daje život svoj prirodi.

Veselje naših srca tokom Sukota

Svo veselje se očituje u srcu (hebrej ski: lev). Riječ lev ima mnoge povez

nice sa praznikom Sukot:

Kada zasebno ispisujemo nazive slova iz riječi lev (בל) lamed bet = תיב דמל, lamed,mem, da let, bet, jud, tav), i zbrojimo njihove gematrijske vrijedno sti, dobijemo broj 486, što je i vrijednost riječi sukot (תוכס).

Kada sjedimo u suki, blagosi ljemo B ga što nam je zapo vijedio da sjedimo unutra. Riječi koje karakteriziraju ovaj blagoslov su lešev basuka ("sjedi u suki"). Početna slo va ove dvije riječi su ponov no lamed , bet dakle opet nas i te riječi upućuju na lev (sr ce).

Lulav palmina grana je jedna od četiri vrste, i sastoji se od slova lamed, vav, lamed, bet. Mi riječ lulav možemo čitati i kao lo lev on ima srce!

Naši mudraci nas uče da etrog (citronovac), još jedan od četiri vrste, svojim izgledom podsjeća na srce.

Numerička vrijednost sve četiri vrste, etrog, arava, lulav, hadas )סדה בלול הברע גורתא) je broj 1024, tj 322, što je u biti lev pomnoženo sa lev

Neka i tokom ovog praznika Sukota naše srce osjeti pravo veselje izbav ljenja cijelog židovskog naroda di ljem svijeta.

Kriza koja se mijenja u novu priliku

Jedna od najpoznatijih molitava u Židovstvu je Adon Olam, pjesma koja se sastoji od deset stihova a izgovara se svaki dan prije jutarnje molitve (Šahrita), a u nekim zajed

nicama i nakon večernje molitve petkom. Adon Olam doslovno znači Gospodar Svijeta. Rabi Jišaja Horo witz, poznatiji pod imenom Shlah, autor Shnei Luchot Habrit a, piše da te dvije riječi, Adon Olam odgovara ju riječima Ein Sof (Ein=Adon, O lam=Sof), što doslovno znači Bez Kraja.

Jedno od najpoznatijih učenja Baal Šem Tova je da se tokom mo litve može meditirati nad hebrej skim riječima, pri čemu, premje štajući slova u riječima, mijenjamo im i značenje. Pri tome upravo daje primjer koristeći riječi "u doba krize". Premještajući slova u riječi kriza

dobijamo riječ cohar

(šoreš) hebrejske riječi. Korijen hebrejske riječi "kriza" je

Međutim ako uzmemo cjelovitu riječ

, kriza, i gledamo kao da ta riječ predstavlja korijen (šoreš), jedinu riječ u hebrejskom koja ima korijen

melem.

riječ

K tome, on piše da tko god ujutro tokom izgovaranja molitve Adon Olam razmišlja o toj podudarnosti, tog dana ta osoba sigurno neće do živjeti nikakvu nezgodu; naprotiv, imati će odličan dan.

Da bi dali potpunu sliku, spome nimo da dvije riječi Adon Olam mo žemo također izjednačiti sa riječju Or svjetlo, što nas upućuje na ka balističku predodžbu kako je svjetlo vezano uz beskraj, često koristeći izraz "svjetlost beskonačnosti"

Spomenimo usputno, da sa gledi šta Kabale i Hasiduta, upravo ovo što smo gore spomenuli leži u srcu Einsteinovog poimanja svjetlosti kao najbrže stvari u svemiru, čime je on brzinu svjetlosti nazvao bes konačnom brzinom unutar granica našeg stvorenog svijeta.

Deset stihova iz Adon Olam od govara sefirotima, kojih je također deset. Stih koji odgovara sefiri po bjede je "On je moj Bog i moj živući spasitelj, stijena i porođajne muke u doba krize"

Pogledajmo sada riječi "u doba krize". Na hebrejskom, izraz "u doba krize" (gematrijsku vrijednost 765) je:

što znači prag ili sjaj (cohar je jedno od 13 sinonima za svjetlost u hebrejskom jeziku, pri čemu kod ove riječi zamišljamo svjetlost na kraju tunela). Zaista, koristeći sti hove "oh, jer taj dan je velik, nema takvoga kao što je on, i, ovo je doba krize za Jakova, i on će biti izbavljen iz nje", Baal Šem Tov podučava da kriza postaje izvor izbavljenja, kriza koja ispočetka izgleda kao da na vješćuje kraj, postaje zapravo prag za novi početak dobrog perioda. Prema Hasidskom učenju, razma trajući riječi na ovaj način mi vršimo utjecaj na stvarnost, omogućujući tako pročišćenje naše svijesti i pre formuliranje našeg razumijevanja o tome gdje smo i što radimo. Izne nada, iz nove perspektive, pružaju nam se nove mogućnosti i Svemo gući nam omogućuje da ih iskoris timo na pozitivan način. Stoga, ma da ova godina može biti godina kri ze, ona je i prag za stupitu na novi nivo dobrote i prosperiteta, na novi nivo B žanskog sjaja.

Melem je povezan sa iscjeljenjem i u Bibliji se smatra se homeopatskim lijekom. Jeremija kaže: "Pa zar nema melema u Giladu, zar tu nema iscjelite lja? Zašto onda moj narod nije povratio svoje zdravlje?" Tako i ovdje vidimo da se, kada se vratimo korijenu kri ze, dobijemo melem. Ako to pre slikamo u naš praktični život, kada uzdignemo našu dušu da se u tre nutku krize koncentrira upravo na B ga, transformiramo krizu u prag ozdravljenja i rast u B žjem sjaju.

U kabali , proces mijene iz nega tivnog u pozitivno se naziva "ha mtakat hadinim bešoršam", ili "zasla diti presudu u njenom korijenu". Ne ulazeći u kabalističko značenje cijelog ovog procesa, zamijetimo da se riječ korijen iz gornjeg izraza mo že odnositi i na gramatički korijen

Na kraju, takozvana "kumula tivna vrijednost" jednog slova (U kabali zvana mispar kidmi) je zbroj vrijednosti svih slova od alefa do tog slova, uključujući to slovo. Na primjer, kumulativna vrijednost slova bet je 3 ( alef=1, bet=2, 1+2=3), kumulativna vrijednost od jod je 55, i tako dalje. Kumulativna vrijed nost hebrejskog izraza "u doba krize" je 3125. 3125 je broj 5 na petu potenciju. Dakle, možemo reći da 3125 na najpotpuniji način pred stavlja broj 5. U biti, kada broj 5 podignemu na petu potenciju, to je kao da imamo na temelju 5 koji ima još viši 5 na sebi (55). Podizanje broja 5 sa još višom slikom samog sebe, upućuje nas na

tran sformaciju (kriza) u

(melem) budući da zadnje slovo he ( koje ima vrijednost 5) postaje slovo jod (koje ima vrijednost 10 = 5+5).

Preveo Aleksandar Mihael S.

Sukot prema kabali

Sukot je jedan od tri biblijska ho dočasna praznika. Slavi se 15 og da na u mjesecu tišriju i traje sedam dana. Biblijski reci navodeda se ovaj praznik slavi u spomen na Izlazak i sjenice (nadstrešnice sukot) u koji ma su Izraelci živjeli za vrijeme 40 godišnjeg putovanja pustinjom. Me đutim, ako je taj praznik u spomen Izlaska koji je bio u proljeće, zašto Sukot slavimo u jesen? Pa, kako bi smo otkrili pravo mistično značenje Sukota prvo trebamo shvatiti opću strukturu mjeseca tišrija.

Mudrost kabale uči da su praznici u mjesecu tišriju zapravo jedan pra znik koji počinje s Roš hašanom i završava sa Simhat Torom (22. tiš rija), a svrha je praznika da obnovi "posudu" (našu dušu) kako bi nam pružio priliku za obnovu. To je slo žen proces podijeljen u nekoliko faza:

Deset dana pokajanja Dani presude

Ova prva faza traje 10 dana, od Roš hašane do Jom kipura, a riječ je o izgradnji naše želje da primamo naše lijeve kolone. Ova faza nas po vezuje sa stvaranjem svijeta, a time i ponovnim stvaranjem nas samih za nadolazeću godinu. Tijekom ove fa ze svoje želje čistimo od svih nega tivnosti koje su se u prošlosti uz njih privezale, i time nas sprečavale da ispunimosvoje stvarne želje. Opra štenje, pokajanje, samoispitivanje, molitve i zvuci šofara su alati pred viđeni za postizanje duhovnog pro čišćavanja i čišćenja; pripremajući nas da primimo obilje za godinu koja dolazi. Tijekom ovih dana se utvrđuje tko će živjeti, a tko će um rijeti, tko će biti bogat, a tko će biti siromašan tijekom naredne godine.

Sukot Dani milosrdne dobrote (heseda)

Kad završi Jom Kipur energija u svemiru se pretvara u energiju de sne kolone, energiju milosrdne do brote (heseda). Ta energija, također, ulazi u našu dušu, našu "posudu" u nekoliko faza:

Prema Ariju, na završetku Jom kipura Svjetlost heseda (milosrdne dobrote) energija života ulazi u našu dušu. Ulazak tog svjetla iz ravno je povezan s onime što smo činili na duhovnom planu tijekom elula i Deset dana pokajanja. Koli čina tog svjetla određuje razinu na šeg zadovoljstva, naš osjećaj posti gnuća, naše financijsko stanje, naše zdravlje i životnu snagu u nastupa jućoj godini. To se svjetlo naziva Unutarnjim svjetlom.

Mudrost kabale objašnjava da sva tko od nas posjeduje dvije vrste Svjetlosti:

Unutarnje svjetlo (Or Penimi) je Svjetlo koje već imamo u sebi ("u posudi") i ono simbolizira sve ono što smo u svojoj duši uspjeli ispra viti (tikun), i što je postalo dijelom nas. To svjetlo ulazi postupno, u pet faza, između 11. i 15. tišrija. To unu tarnje svjetlo je sve ono na čemu

smo radili tijekom Deset dana suda, tijekom prijašnjih godina i pretho dnih inkarnacija.

■

Okolno svjetlo ili Svjetlo koje nas okružuje (OrMakif) je svjetlo oko nas koje još nismo uspjeli doseći i ispraviti (tikun)u svojoj duši. Svatko od nas ima drugačiji Okolno svjetlo, jer svatko od nasima drugačiji tikun (Mi imamo za postići različite cilje ve, steći različite uvide ili prevladati različite probleme, itd).

15 og tišrija Okolno svjetlo počinje ulaziti u naše duše. To svjetlo odre đuje našu motivaciju i viziju za go dinu koja dolazi. Okolno svjetlo ima dvije komponente: intenzitet i kva litetu. Jako okolno svjetlo ispoljit će se kod osobe kao osjećaj snažne motivacije, entuzijazma i visoke sposobnosti za prevladavanje pre preka. Kvaliteta našeg Okolnog svjetla znači da imamo viziju, da imamo dobra mjerila, nadahnuće i sposobnost da gledamo iza hori zonta.

Mudrost kabale uči da naše Okol no svjetlo dovodi do toga da bude mo zaštićeni, budući da kada ima mo snažno i vrlo kvalitetno Okolno Svjetlo ono će nam osigurati da uvi jek budemo na pravom mjestu u

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

pravo vrijeme. Zamah našeg napret ka i naše vlastite promjene će nas zaštititi od toga da zapadnemo u nevolje i propast. To je tajna suke, korijen ove riječi je SKK, zasjeniti, zaštiti i braniti (na hebrejskom)

Mistična tajna suke

Pa, u kakvoj je to vezi s Izlaskom?

Prema Zoharu, tijekom svih godi na lutanja u pustinji Izraelci su imali tri dara zahvaljujući dvojici braće i sestri: Mošeu (mana poseban kruh koji je dolazio s neba), Miriam (iz vor) i Aharonu (Oblaci Slave). Ti su oblaci održali Izraelce neozlijeđeni ma, čuvanima i zaštićenima. Kada se kaže da je suka spomen na te ob lake, to nam nagovještava da kada sjedimo u njoj mi privlačimo obra ne, ta "Svjetla Hasadima (milosrdne dobrote)" koja ispunjavaju svemir u dane Sukota. Ova Svjetla također nastupaju postupno, u sedam faza, tijekom sedam dana praznika.

Najjače Okolno Svjetlo nastupa prvog dana Sukota, koji je ujedno peti dan ulaska Unutarnjeg svjetla, koje je tog dana najjače. Ovaj pose ban intenzitet heseda koji teče u sve mir razlog je što je taj dan određen da bude praznik (hag). U ostale da ne Sukota Okolno Svjetlo je manje intenzivno i to je razlog zašto se ti dani nazivaju Hol HaMo'ed to zna či da su ti dani polublagdani, rad je dopušten, međutim ograničen je.

Spajanje na Okolno Svjetlo se do gađa dok sjedimo u suki i sudjelu jemo u meditaciji za ostvarivanje povezivanja, dok jedemo, spava mo, učimo ili molimo, naš je cilj privući to Svjetlo u naše živote.

Magen David simbol zaštite

Znak Y magen Davida (Davidove zvijezde) u kabali je poznat kao mi stični simbol duhovno uravnoteže

ne energije koja se koristi za zaštitu. Simbol je sastoji od dva trokuta:

Gornji trokut simbolizira rav notežu u duhovnom svijetu, dok donji trokut simbolizira ravnotežu u fizičkom svijetu.

Sam pojedinac je simboliziran kao središte zvijezde.

Tijekom sedam dana Sukota mi gradimo sedam komponenti magen Davida pozivajući Ušpicin

Ušpicin (na aramejskom: gosti)

Ušpicin su duhovni gosti koje po zivamo u suku svakog dana prazni ka. Ti gosti su biblijski praoci. Svaki od njih predstavlja različitu duho vnu snagu, a oni zajedno stvaraju magen David:

Prvog dana pozivamo praoca Abra hama koji predstavlja moć sefirat Hesed. Tim pozivanjem mi unosimo moć desne kolone gornjeg trokuta.

Drugog dana pozivamo praoca Jichaka koji predstavlja moć sefirat Gevura. Ovdje, unosimo moć lijeve kolone gornjeg trokuta.

Trećeg dana pozivamo praoca Jakova koji predstavlja moć sefirat Tiferet. Unosimo moć središnje kolone gornjeg trokuta.

Četvrtog dana pozivamo Mošea koji predstavlja moć sefirat Necah. Unosi mo moć desne kolone donjeg troku ta.

Petog dana pozivamo Arona sveće nika koji predstavlja moć sefirat Hod. Unosimo moć lijeve kolone donjeg trokuta.

Šestog dana pozivamo Josefa pra vednika koji predstavljamoć sefirat Jesod. Unosimo moć središnje kolo ne donjeg trokuta.

Sedmog dana pozivamo kralja Da vida, koji predstavljamoć sefirat Malhut, naš svijeta, naših života.

Četiri vrste Arba'at HaMinim

Svrha Četiri vrste lulava (mlade neotvorene palmine grane datuljine palme), etroga (ploda citrusnog sta bla), hadas (grančice mirte) i arave (grane vrbe) je da unese Svjetlo iz gornjih svjetova kako bi ojačalo ma gen David za godinu koja dolazi.

Kad ih držimo zajedno mi unosi mo Svjetlo od sefirot, iz gornjih svje tova, kako bi za sebe stvorili magen David:

dolje Hod, iza sebe Jesod, dok se mi nalazimo u sredini. Time tri grane mirte predstavljaju sefirot He sed, Gevura i Tiferet, koje zajedno stvaraju gornji trokut.

Dvije grane vrbe predstavljaju se firot Necah i Hod, a lulav predsta vlja sefirat Jesod. Zajedno one stvaraju donji trokut.

Etrog predstavlja sefirat Malhut, naš svijet. On se nalazi u središtu magen Davida.

Tijekom molitve Halel, svakog jutra tijekom sedam dana Sukota, po pet puta se ljulja Četiri vrste što se podudara s pet sefirot: Keter, Hohma, Bina, Zeir Anpin i Malhut. Svako lju ljanje se vrši u šest različitih smjero va: jug Hesed, sjever Gevura, istok Tiferet, gore dolje, Netsah Hod,i natrag (zapad) Jesod; dok je osoba koja ljulja Malhut. Tim ljuljanjem mi ponovno gradimo magen David (Da vidov štit) za našu zaštitu.

Osnovna ideja Sukota je da privuče Svjetla zaštite, duhovno napredo vanje, osobnu energiju i životnu snagu za cijelu godinu punu sreće, ljubavi i dijeljenja.

Prevela Tamar Buchwald

Tjedni Zohar: Sukot

Simha Tora prema tradiciji

Simha Tora je poznata i kao Šemini Aceret i to je dan koji dolazi nakon što su završili 7 dana Sukota. Međutim, izvan Izraela to su imena za dva različita dana praznika.

Simhat Tora se obilježava kako bi se ukazalo na završetak godišnjeg ciklusa čitanja Tore i ponovni početak čitanja. Vrhunac proslave je obi laženje bime hakafot u sinagogi sa svim svitcima Tore, plešući i pjevajući s njima. Hakafot se radi uvečer uoči Simhat Tore, te slijedećeg jutra prije čitanja Tore.

Nakon hakafot čita se posljednji dio Tore i običaj je pozvati na Toru sve koji su u sinagogi, uključujući i svu djecu, a nakon toga se za šesto čita nje zove Hatana Tore (mladoženju Tore) i on čita sve do kraja Tore. Na kon toga sljedeće je čitanje Hatan Berešit (Postanak), i to je prvo poglavlje u Knjizi Postanka, početak Tore.

Uobičajeno je u večernjim satima

održati druge hakafot, ali ovaj put na ulicama.

Simhat Tora prema Kabali

Na kraju, nakon što smo tijekom praznika u tišriju stvorili vezu između "posude" i duše, između gornjih i donjih svjetova, između Stvoritelja i nas, stigao je trenutak braka Simhat Tora, i kao što mlada obliazi oko mladoženje sedam puta na početku ceremonije vjenčanja, takav je smisao i sedam hakafot na Simhat Tora. Mi smo mlada, a Stvo ritelj je mladoženja.

Izvor običaja na Simhat Toru je Zohar, koji nam je rekao da izvadi mo sve Tore iz Aron hakodeša i ra dosno zaplešemo s njima. To je za pravo naša posljednja prilika da privučemo svjetlo u novu "posudu"

koju smo stvorili tijekom praznika u tišriju.

Nakon hakafot završavamo čitanje Tore s posljednjim odjeljkom knjige Ponovljeni zakon (Vezot habraha), i onda počinjemo iznova čitanjem knjige Postanka. Zbog toga Zohar i tumači da možemo promijeniti svoju sudbinu sve dok ne završimo s čitanjem Ponovljenog zakona, bu dući da u trenutku kad počnemo čitati Knjigu Postanka nova godina je počela.

■

Vjenčanje / sjedinjenje se dovrša va u molitvi Musaf, netom prije nego što molimo molitvu za kišu (Te filat hagešem) kako bi materijalizirali (gešem je kiša, ali i sve fizičko) sve blagoslove koje smo privukli od Roš Hašane do današnjeg dana.

U molitvi Keter u Musafu, kada ka žemo "Šema Jisrael" sjedinjenje je dovršeno u svim sefirot i u svim svjetovima i time proces pripreme naše duše za iduću godinu proces koji je započeo na Roš Hašanu završava.

Zohar objašnjava da je na Šemini Aceret svjetlo Simhat Tore svjetlo blagoslova svim bićima i svjetovima dostupno svima, i dok plešemo s Torom mi dovodimo svjetlo i sve koliko obilje u naš svijet i ispunjavamo sve duše dobrom srećom i obiljem.

Prevela Tamar Buchwald

Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Haftare za Sukot i Šemini Aceret

(I Kraljevima 8,54 8,66)

Na Šemini aceret se čita glasoviti odlomak Aser t'aser koji počinje za konima o desetinama (mesmer da vanje desetine prihoda). Sukot, bla gdan prikupljanja, bio je doba kad su se razne vrste desetina davale levitima i siromašnima. Desetinu se davalo dva puta godišnje.

litvu preklinjanja i otvorio svoje srce B gu u Bejt hamikdašu, ustao je i bla goslovio izraelski narod:

"

(Knjiga Kohelet)

Na šabat u vrijeme Sukota čitamo iz knjige Kohelet (Propovjednik). Ve selje koje je donio Sukot lako nas može odvesti u svjetovna zadovolj stva i prouzročiti da izgubimo iz vida duhovnu prirodu istinske radosti. Knjiga Kohelet je osmišljena tako da nam pomogne koncentrirati se na bitno. Napisao ju je kralj Solomon. To je razborita knjiga koja ukazuje na ispraznost traganja za svjetovnim i vodi zaključku da samo duhovne vrijednosti imaju trajno značenje. Iako se čini da knjiga izražava pesimistički pogled na život, završni odlomak podvlači da je njezina namjera nadahnuti nas na veće priljubljivanje uz B ga: "sve u svemu, kad se sve uzme u obzir: Boj se B ga i čuvaj Njegove zapovijedi jer to je sva čovjekova dužnost." (Kohelet 12,13)

Prvu desetinu se davalo levitima, a drugu je trebalo donijeti u Jeru zalem i tamo je pojesti. Svake treće i šeste godine drugu desetinu bi za mijenila desetina za siromašne. (Sedme, šabatne godine ne daje se desetina ni od čega što raste i što ionako ne pripada vlasniku nego svima). U odlomku je riječ i o Šaba tnoj godini (Š'mita), opraštanju du gova i oslobađanju robova.

Za vrijeme maftira, osmog dana na Šemini aceret, čita se kratki odlo mak iz Brojeva (29,35 39). Tema ove haftare nastavak je teme haftare za prvi dan Sukota. Nakon što je kralj Solomon završio svoju dirljivu mo

Nek' je blagoslovljen B g koji je dao svome narodu Izraelu da otpočine, u skladu sa svime što je obećao; nije izo stavio ni jednu riječ iz svih svojih do brih obećanja koja je obećao preko Mo šea, sluge svoga. Neka B g naš B g bude s nama kao što je bio s našim očevima. Nek' nas ne napusti i ne odrekne nas se; pa da može priviti naša srca k sebi, da idu Njegovim putovima i čuvaju Nje gove zapovijedi i Njegove uredbe i Njegove presude koje je zapovijedio našim očevima.

I neka ove moje riječi, kojima prekli njem B ga, budu tik uz B ga našeg B ga danju i noću; neka budu uzročnik us trajnosti sluge Njegovog i ustrajnosti naroda Njegova, Izraela, za sva vre mena; da svi narodi na zemlji spoznaju da B g jest B g i da nikog drugog nema.

Neka tvoje neokaljano srce zato bude s B gom našim B gom, i neka se drži Njegovih odredbi i čuva Njegove za povijedi kao na ovaj dan."

Nije teško zamisliti veselje i na dahnuće takvog Sukota prilikom posvećenja novoizgrađenog Bejt hamikdaša. Haftara nam kaže da je "osmog dana on (kralj Solomon) otpu stio ljude i oni su blagoslovili kralja i otišli u svoje šatore veseli i razdragana srca zbog sveg dobra koje je B g učinio za Davida, slugu svoga i za Izrael, narod svoj."

Prevela Dolores Bettini

Orbus.be

Praznik sjenica, ili Sukot, je starozavjetni jevrejski praznik, koji se obilježava u jesen, pet naestog dana mjeseca tišrija (sept./okt.). Traje osam dana i jedan je od triju velikih hodo časničkih praznika (uz Pesah) u kojima se Jevreji sjećaju biblij skog putovanja svog naroda prema Obećanoj zemlji. Sukot doslovno znači sjenica, improvizirana kućica od pruća. Praznik sjenica se slavi kao us pomena na izlazak iz Egipta i dugi put do Izraela kroz pusti nju. Praznik sjenica traje od petnaestog do dvadeset i dru gog Tišrija. Dvadeset i trećeg Tišrija nastupa Šemini ace ret (Osmi zaključni dan) koji se smatra zasebnim prazni kom.

U toku svih sedam dana Suko ta svi su punoljetni muškarci

DANAŠNJI BLAGDAN

Srećan SUKOT

obavezni spavati i objedovati u suka, izvan suka smije se samo užinati ili piti.

Suka je koliba koja se gradi pored kuće u kojoj se jede i spava u toku praznika Sukot. Zidovi suka mogu biti naprav ljeni od drveta, kartona, ka mena ili cigli. Ono što je bitno je da suka ne smije biti pokri vena crijepom, lesonitom ili najlonom nego granjem, dr venim letvama, trskom ili hasu rama i to tako da se kroz iste može vidjeti nebo. Najčešće se stavljaju palmine gane. U toku Sukota sav se život odvija u suka, a u pravu kuću ulazi se poslom i privremeno. Stoga se ćilimi, slike, vaze i drugi ukrasi prenose u suka.

Po svom porijeklu, Sukot je poljoprivredna svečanost. Nazi va se i Praznik žetve. Na dovr šetku žetve, Sukot se uzimao

kao opća zahvalnost za urod u protekloj godini.

Običaj vezan za ovaj praznik: treba napraviti svežanj od četiri dijela, arba minim: lulav pal min list, etrog plod vrste citrusa, hadasim 3 grančice mirte i aravot 3 grančice vrbe. Grančice mirte i vrbe vezuju se zajedno, a lulav se drži u drugoj ruci, a šake se drže skupljeno pri mahanju. Svakodnevno, osim na Šabat, obavlja se obred uz blagoslov koji se zove netilat lulav. U sinagogi se maše sa četiri bilj ne vrste na četiri strane svije ta: započinje se mahati u pra vcu Jerusalima.

Osmi dan Sukota naziva se Šemini aceret, a sljedeći dan u dijaspori se slavi kao Simhat Tora, jer se u vrijeme jutarnje molitve čita posljednji dio iz Tore u knjizi Dvarim i prvo poglavlje knjige Berešit. Oni

koji su tom prigodom pozvani na čitanje Tore nazivaju se hatani, što u ovom slučaju znači nositelji časti. Kao nasta vak veselog praznika, pozivaju goste kući, uz bogato opre mljen stol.

JCSarajevo

SUKOT doslovno: sjenice, Pra znik sjenica koji se slavi kao uspomena na izlazak iz Egipta i dugi put do Izraela kroz pusti nju.

Praznik Sjenica traje od petna estog do dvadeset i drugog Tišrija. Dvadeset i trećeg Tiš rija nastupa šEMINI ACERET (Osmi zaključni dan) koji se smatra zasebnim praznikom. Kako se sedmodnevni period

Sukota završava zasebnim pra znikom bilo je nemoguće pro širiti u dijaspori sam Sukot na osam dana. Tako Sukot i u Izraelu i u dijaspori traje se dam dana s tim što je u Izra elu samo prvi dan Sukota JOM TOV (zapovjedni praznik) a ostalih šest dana su HOL (H)A MOED (polupraznik); dok su u dijaspori prva dva dana pra znika zapovjedni praznici te tako u diajaspori polupraznici traju samo pet dana. šemini

U susret prazniku Sukot

JOBeograd

U susret prazniku Sukot

Sukot je hodočasni praznik, svetkovina koja počinje uoči petnaestog dana meseca Ti šrija (oktobar) i traje devet dana. Prva dva i poslednja dva dana su puni praznici, a dani između polupraznici. Sedmi dan se zove Ošana Raba, osmiŠemini aceret, a deveti Simhat Tora.

Sukot slavi prikupljanje žetve i seća na čudesnu zaštite koju je Gospod pružio deci Izraela ka da su napustili Egipat. Sukkot slavimo tako što sedam dana i noći obedujemo u Suka, koja postaje naš dom za vreme pra znika.

Suka

Suka (senica, koliba), po čemu je praznik nazvan, simbolizuje

četrdeset godinja lutanja naših predaka Sinajskom pustinjom, pre ulaska u Svetu zemlju, ka da su živeli u kolibama koje su pravili od prirodnog materijala.

Arba minim

Običaj je da se za vreme pra

Aceret svetkuje se u Izraelu jedan a u dijaspori dva dana.

U toku svih sedam dana Suko ta svi su punoljetni muškarci obavezni spavati i blagovati obroke u suka, izvan suka smi je se samo užinati ili piti.

Sukot ■

SUKA koliba koja se gradi po red kuće u kojoj se jede i spa va u toku praznika SUKOT. Zidovi suka mogu biti napravljenmi od drveta, karto na, kamena ili cigli. Ono što je

bitno je da suka ne smije biti pokrivena crijepom, lesonitom ili najlonom nego granjem, drvenim letvama, trskom ili asurama i to tako da se kroz iste može vidjeti nebo. Dozvo ljeno je užinati izvan suka. U toku Sukota sav se život odvija u suka, a u pravu kuću ulazi se poslom i privremeno. Stoga se ćilimi, slike, vaze i drugi ukrasi prenose u suka. Na ŠEMINI ACERET već se više ne sjedi u suka.

znika u Hramu vrše obredi sa četiri biljke, to su: etrog (vrsta citrusa), lulav (listovi palme), adas (grančice mirte) i arava (grančice vrbe). Ove biljke su se koristile za ukrašavanje Suka a kroz istoriju je ovaj običaj se tumačio na različite

načine. Po jednom tumačenju, četiri vrste simbolizuju različi tost ali ujedno ukazuju da su međusobno razumevanje i za jedništvo važni da bi se omo gućilo stvaranje srećnijeg dru štva.

Sukot se praznuje u jesen. U staroj jevrejskoj državi, gde se većina stanovnika bavila ze mljoradnjom, praznovanje je počinjalo posle završene žetve i berbe voća.

Simhat Tora

Simhat Tora (radovanje To re), Mi se radujemo Tori i Tora se raduje nama, je praznik koji se praznuje poslednjeg dana Sukota. Njime se obeležava za vršetak godišnjeg ciklusa čita nja Tore, nakon čega počinje da se čita od početka sledećih godinu dana.■