4-01 - Divrej Tora - Bamidbar 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Paraša Bamidbar

Torah Bytes

Parša Bamidbar započinje popisom židovskog naroda. Mogli bismo pomisliti da se time "svakoga svodi na broj". No, popisivanje zapravo uči da je svaki Židov važan. Kabalisti ističu da kao što je 600.000 židovskih duša stajalo na gori Sinaj, tako u Tori ima 600.000 slova (što uključuje bijele razmake između slova). I kao što je svitak Tore neispravan ako nedostaje makar i jedno slovo, tako je i židovskom narodu potrebno da svi rade zajedno.

Ipak, ako je svaki Židov toliko važan, zašto ovotjedna parša opisuje posebnu ulogu plemena Levi? Zar to nije diskriminacija? Je li levit, samo temeljem svog rođenja, sam po sebi, "bolji" od ne-Levita?

Ključ je skladnog život da svatko učini ono za što je sposoban i da prihvati druge kao jednako vrijedne.

Stoga prije nego što s omalovažavanjem pogledamo na drugu osobu, sjetimo se da svako ljudsko biće ima za dati važan doprinos. A u životu je, jedino što uistinu zarađujemo, naše vlastito dobro ime.

(Bamidbar 1,1 4,20)

U Sinajskoj pustinji B-g kaže da se provede popis dvanaest izraelskih plemena. Moše izračuna da ima 603.550 radno sposobnih muškaraca (od 20 do 60 godina); pleme Levi, koje broji 22.300 muškaraca starih mjesec dana i više, računa se posebno. Levitima je namijenjena služba u Svetištu. Oni su zamjena za prvorođence kojih je približno toliko i koji su diskvalificirani kad su sudjelovali u obožavanju zlatnog teleta. 273 prvorođenca koliko ih je nedostajalo, trebalo je nadomjestiti plaćanjem pet šekela "otkupnine".

Kad je trebalo rastaviti tabor, tri klana Levijevih su ga rastavili i prenosili Svetište i opet sastavljali u središtu sljedećeg tabora. Zatim su podizali svoje šatore oko njega: Kehatiti, koji su nosili posuđe koje pripada Svetištu

(kovčeg, menoru itd.) u za to posebno načinjenim naramcima, smještali su se južno; Geršoniti, zaduženi za tapiserije i krovište, zapadno; Merarijeva obitelj, koja je prenosila pregrade i potpornje, sjeverno. Ispred ulaza u Svetište, s njegove južne strane, bili su Mošeovi šatori, Aronovi i Aronovih sinova.

Osim Levija, dvanaest plemena se utaborilo u četiri skupine po tri plemena. Na istoku su bili Juda (74.600), Isahar (54.400) i Zebulun (57.400); na jugu Ruven (46.500), Šimon (59.300) i Gad (45.650); na zapadu Efraim (40.500), Menaše (32.200) i Benjamin (35.400); na sjeveru Dan (62.700), Ašer (41.500) i Naftali (53.400). Takvog poretka su se držali i dok su putovali. Svako je pleme imalo svoga nasija (princa ili vođu) i svoju zastavu s plemenskim bojama i znakom.

Prevela Dolores Bettini

Godina 16 Broj 31 Broj 31 Zagreb, šabat 20. svibnja 2023. - 29. ijara 5783. http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shmuel Rabinowitz

B’’H

Jom Jerušalajim

Čudno je da ovaj stari Židov mora pisati članak o važnosti i značenju Jeruzalema. Ako je ikada postojalo išta u židovskom životu što se podrazumijevalo - očigledan i sastavni dio židovskog društvenog i osobnog života i svijest - bila je to središnja uloga Jeruzalema za židovsku dušu. "Sljedeće godine u Jeruzalemu!" nije bio samo izraz nade, molitve i čežnje, već i simbol židovskog prkosa i kontinuiteta.

U židovskoj misli i društvu Jeruzalem je, a ne Rim, Vječni grad; Jeruzalem, a ne Pariz, je grad svjetla. Veliki rabin Meir Simha HaCohen iz Dvinska, početkom 20. stoljeća, proročki je napisao: "Jao onima koji, na ovaj ili onaj način, misle da je Berlin Jeruzalem!"

Jeruzalem je možda imao mnogo imitatora, ali ništa ga nije moglo nadomjestiti. Jeruzalem je ostao srcem židovskog naroda baš kao što je rabin Yehuda HaLevi iz Španjolske 12. stoljeća tvrdio da je narod Izraela srce cijelog čovječanstva - najsnažniji od svih ljudskih organa i najranjiviji od svih organa tijela. Metafora da svu životorodnu krv židovskog života širom židovskog svijeta pumpa srce Jeruzalema, u prošlim se židovskim generacijama podrazumijevala. Tome nije trebalo objašnjenje ili ponavljanje, osnaživanje i defenzivno opravdanje.

Kada je židovski narod u cjelini fizički i politički postao odvojen od Jeruzalema, Jeruzalem nije bio puko sjećanje ili nostalgija; on je ostao stvarno i istaknuto prisutan u židovskom životu i razmišljanju. Ako je nekim pojedinim Židovima on postao samo još jedno imaginarno mjesto zbog svoje udaljene lokacije i neprivlačne stvarnosti - stari, osiromašeni, napušteni, mali i zabačeni grad zakopan u prostranstvu Osmanskog carstva - u samoj srži židovske duše stvarnost tog grada je živjela i cvala.

U protekla tri stoljeća, Židovi su se polako vraćali kući u Jeruzalem. Pod

strašnim fizičkim kušnjama oskudice, progonstva i poruge, židovska zajednica u Jeruzalemu je rasla. Sredinom 19. stoljeća Židovi su činili većinsko stanovništvo u gradu. Počeli su se naseljavati izvan zidina Starog grada i osnivati nove četvrti. Drevni matični grad reagirao je na povratak svoje djece na njihova sveta mjesta i Jeruzalem je ponovno oživio.

Nakon obnove židovskog suvereniteta u dijelovima zemlje Izrael, Jeruzalem je postao glavni grad države Izrael. Stanovništvo je eksponencijalno raslo, a građevinske dizalice postale su sveprisutne po čitavom području proširenih granica grada.

Nakon Šestodnevnog rata, postao je ujedinjen, i Zapadni zid i Brdo Hrama koje naliježe na njega ponovo su postali središte židovskog svijeta. U židovski kalendar dodan je novi poseban dan kojim se obilježava ponovno rođenje fizičkog Jeruzalema u židovskom životu i molitvi. Židovsko je stanovništvo raslo, a izgradnja gradske infrastrukture nastavila se istim tempom. Pomiješani blagoslovi automobilskog prometa i stalnih građevinskih projekata utječu na sve Jeruzalemljane, ali služe samo da ukažu na nezamislive promjene na licu grada koje su se pojavile tijekom prošlog stoljeća. Preporod Jeruzalema je čudo našeg vremena.

No većina svijeta zamjera preporod Jeruzalema. Ujedinjeni narodi žele da on postane "međunarodni grad", pre-

mda obnova grada funkcionira i nikada nije bilo tako uspješnog upravljanja gradom u cijeloj ljudskoj povijesti. Čini se da nitko nije primijetio teška bogatstva grada sve dok Židovi tamo nisu počeli ponovo stvarati povijest.

Naročito muslimanski svijet, koji je malo vodio brige o sudbini i bogatstvu grada, sve dok Židovi nisu počeli dolaziti i obnavljati ga, želi da njime isključivo vladaju i naseljavaju ga muslimani. Američki State Department donedavno nije priznavao ujedinjeni Jeruzalem kao dio Izraela, a kamoli za njegov glavni grad. A sav latentni i očiti antisemitizam koji još uvijek truje zapadni svijet usmjeren je protiv Izraela i Jeruzalema.

U svojoj frustraciji, zavisti i pogrešno usmjerenom vjerskom zanosu muslimani potiču i čine nasilje u Jeruzalemu i javno slave ubojstva njegovih nevinih stanovnika. Njihov je stav, čini se: "Bolje da nema Jeruzalema nego da je židovski." Jeruzalem je oduvijek bio žarište, jer njegovo ključno mjesto u povijesti i vjerama čini ga osjetljivim pitanjem. Danas je u velikoj mjeri Jeruzalem ono pitanje koje pokreće misli i politike svijeta.

Jeruzalem posjeduje vječnu kvalitetu usredotočenja ljudske pažnje na razmišljanje o svetosti, bliskosti i borbi za vjeru. Takav pogled na glavno obilježje Jeruzalema čini proslavu Jom Jerušalajima nužnim židovskim odgovorom na protivljenje i neprijateljstvo svijeta prema Jeruzalemužidovskom Jeruzalemu.

Jom Jerušalajim je ispravan odgovor Židova na sve što se trenutno događa u svijetu. Radujte se tome što su naši naraštaji živjeli da vide Jeruzalem obnovljen u tijelu i duhu, ljepoti i snazi. Prošećite njegovim ulicama i udahnite njegov zrak, pogledajte njegova viđenja i uživajte u njegovim sjećanjima. Cijenite darove koje nam je G-spod dao i izrazite svoju zahvalnost što živimo u tako važnom i povijesnom vremenu.

Rabbi Berel Wein

U petak, 19. svibnja, 28. dana mjeseca ijara, slavimo Jom Jerušalajim, Dan Jeruzalema

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Sedra (i knjiga) BaMidbar započinje u Sinajskoj pustinji druge godine nakon izlaska iz Egipta, na Roš hodeš ijar. Nakon što je mjesec dana ranije bio podignut Miškan, sada treba prebrojati narod. Ovo se događa, u sklopu priprema za prvo putovanje od dolaska na Sinaj jedanaest mjeseci ranije. (Prethodno su već bila dva brojanja naroda: jedno, kada je narod izašao iz Egipta i drugo nakon grijeha sa Zlatnim teletom). U 9. poglavlju, Tora nam govori o događajima koji su se dogodili tijekom nisana, prethodnog mjeseca. Raši nas kod toga uči dvije stvari: prvo, da Tora ne ide nužno kronološkim redom i drugo, u ovom konkretnom slučaju, B-g je izabrao da Knjigu BaMidbar ne započne u negativnom tonu. Negativnom, zbog toga što je Izraelski narod prinio korban Pesah svega jednom (pogl. 9) tijekom svih godina lutanja. (Nije im bilo dopušteno da prinose korban Pesah u narednim godinama jer su među sobom imali neobrezane djece. Do toga je došlo zbog opasnosti po tek obrezane bebe dok su putovali. Budući da je narod morao biti spreman da krene na put čim izađe nalog da se krene, oni su odgađali obrezivanje. Iako je to opravdan razlog za ne prinošenje korban Pesaha, on se svejedno smatra znakom sramote za narod, pa je B-g odlučio da ne započne knjigu BaMidbar u tom raspoloženju.

Bamidbar ima 1288 p'sukim, i po tome je druga knjiga po broju p'sukim,

odmah iza B'reišit. Također je druga i po broju riječi i slova po sedri. Međutim, 128,8 p'sukim po sedri, skida B'reišit s prvog mjesta. U njemu ima 78 p'sukim više nego u Š'mot, no 305 riječi manje.

Kohen - prva alija - 19 p'sukim –1,1-19

Dolazi zapovijed od B-ga da se prebroji narod, točnije muškarci od 20 godina naviše. Dvadeset godina je prema Tori dob za vojnu službu. Aharon i predstavnik svakog plemena pomažu pri prebrajanju.

Popis je proveden onako kako je zapovijeđeno.

Komentari ističu da su zapovijed da se narod prebroji dobili Moše i Aharon (a ne samo Moše) jer se prebrajanje vršilo pri sakupljanju/sakupljanjem pola šekela od naroda. Budući da je bio uključen novac, nije prikladno imati samo jednu osobu koja se time bavi. To je postalo etički standard kod bavljenja javnim sredstvima.

S druge strane... Jedan drugi komentator sugerira da se ovo prebrajanje nije vršilo šekelima, već izravnim brojanjem ljudi. Iako smo naučili da je neprimjereno, pa čak i potencijalno opasno, izravno prebrajati ljude, u ovom je slučaju postoja-

la izravna naredba da se ljude broji. Stoga ih neće zateći nikakvo zlo dok izvršavaju ove b-žanske zapovijedi. Ovo je suprotno od Ki Tisa, gdje Tora kaže: "Kada brojite, onda morate skupljati po pola šekela, itd. Tamo jezik u Tori pokazuje da je brojanje bilo jedna mogućnost ili praktičan način, ali ne i obavezno. Stoga je bila neophodna neizravna metoda.

K'ru'ei ha'eda, naziv za vođe naroda, napisan je s judom umjesto vavom a tako se riječ i izgovara. Baal HaTurim kaže da na jud možemo gledati kao na presječeni vav, što nam govori da je među čelnicima bila i jedna "ne toliko dostojna" osoba. On kaže da je Šlumiel ben Curišadaj, poglavar u Šimonu, bio Zimri ben Salu, koji je izazvao B-žji gnjev koji je uništio na tisuće ljudi, sve dok Pinhasov čin nije zaustavio Zimrija (i pogibelj). To što je u svom imenu imao B-žje ime, nije mu pomoglo. Primijetite da se u priči o Pinhasu nalazi slomljeni vav, vav u briti šalom. Je li to možda remez (nagovještaj) poveznice?

Levi – druga alija - 35 p'sukim –1,20-54

Tora s ljubavlju bilježi rezultate popisa za svako pleme, počevši od Reuvena i imenujući ga prvencem Izraela.

S obzirom na sve "probleme" koje je Reuven imao, i činjenica da su Jehuda, Josef i Levi, svaki pojedinačno, završili s elementima onoga što je moglo biti Reuvenovo, zanimljivo

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

je da Reuven zadržava naziv "b'hor". Nakon što prebroji svako pleme, Tora daje konačan zbroj od 603.550. (Broj koji se općenito koristi da se opiše mnoštvo koja je izašlo iz Egipta je 600.000. To je očigledno zaokružen broj stvarnog ukupnog broja ljudi.) Uključujući žene i djecu, broj ljudi koji je napustio Egipat vjerojatno se kreće između 2 i 3 milijuna.

Levi’im se nije smjelo brojati zajedno s ostatkom naroda, već ih je trebalo prebrojati izdvojeno. Levi’im su bili zaduženi za nošenje dijelova Miškana, te za rastavljanje i podizanje Miškana svaki put kad je narod putovao. Ne-Levi’im nisu smjeli razljutiti B-ga time što bi se približili Miškanu na neodgovarajući način. Ovo se odnosilo i na tabor: Levi’im su se utaborili oko Miškana, a plemena su ostala podalje u svojim taborima.

LiVnei Jehuda... za sva plemena koristio se izraz LiVnei, osim za Bnei Naftali. Baal HaTurim kaže da je kod njih bilo više žena nego muškaraca. U kasnijem prebrajanju stanovništva, "bnei" se koristi za sva plemena budući da su muškarci poumirali – kod svih je bilo više žena.

Komentari ističu da je nizak broj populacije zabilježen kod Levija bio bliže onome što bi se očekivalo prema prirodnim demografskim kretanjima. Vrijednosti za ostatak naroda bile su neprirodno visoke. To je posljedica onoga što nam Tora kaže: "i kako su bili mučeni, tako su se množili". Među brojnim čudima koja su se dogodila u Egiptu, bila je i činjenica da se narod množio toliko silno u vrlo nepovoljnim uvjetima. Budući da Levijevo pleme nije bilo podvrgnuto teškim uvjetima ropstva, prirast njegovog stanovništva bio je "normalan".

Ako je prebrajanje naroda imalo i negativnu stranu, zašto je B-g zapovjedio Mošeu da broji ljude? Chidushei HaRi"M kaže da smo prebrajanjem mi postali davar še'b'minjan To svakome od nas daje važnost koja nam neće dopustiti da budemo neutralizirani miješajući se s drugima. (objašnjenje ovoga bit će na drugom mjestu)

Š'liši - treća alija - 34 p'sukim – 2,134

Sljedeća se zapovijed bavi položajem plemena kod postavljanja tabora, te redoslijedom trupa kod pu-

tovanja. Po tri su plemena formirala "tabor" pod jednom zastavom, na svakoj od strana svijeta oko tabora Levita. Vođa svakog "tabora zastave" vođa je "glavnog" od tri plemena, kako je naznačeno imenom tabora. Tabor Jehude bio je na istoku i trebao je biti prvi koji kreće na put. Reuvenov tabor na jugu slijedio je iza njih. Potom su išli Levi’im s Miškanom, tako da jesu i budu unutar naroda, a ne na njegovu obodu. Zatim je slijedio tabor Efrajima sa zapada, a posljednji koji su kretali na putovanje bili su oni iz Danova tabora, na sjeveru. Tora ponavlja da Levi nije ubrojen među plemena, i da je narod učinio kako mi je bilo zapovijeđeno.

Glavno pleme svakog tabora zasnivalo se na otot, znakovima, koje je prenio Jaakov Avinu. Baal HaTurim ukazuje na podudarnost između Jaakovljevih blagoslova njegovim sinovima i ovim vođama tabora. Svaki sin kojem se Jaakov obratio u drugom licu bio je voditelj tabora. "Reuvene, ti ste moj prvenac", "Jehudo, tebe će braća tvoja priznati", "Dane ... tvoje spasenje", "Josef ... B-g tvog oca ... blagosilja te".

R'vi'i - četvrta alija - 13 p'sukim –3,1-13

Tora nastavlja s imenima Aharonovih i Mošeovih sinova. (Zapravo, Mošeovi biološki sinovi se ne spominju. Komentari ističu da se Aharonove sinove smatralo i Mošeovima, jer ih je Moše podučavao Toru.)

Levijevom plemenu treba dodijeliti zadatke pomaganja kohanim u njihovom radu i zaštiti Miškana i njegovih instrumenata. U biti, Levi će zamijeniti b'hor koji je bio posvećen od dana Izlaska (pa čak i prije toga).

B'hor je izvorno trebao obavljati svete zadatke Levi’ima (i kohanima), ali je kao posljedica onoga sa Zlatnim teletom tu privilegiju izgubio.

"Ovo su imena sinova Aharonovih, b'hor (prvenac) Nadav..." Uobičajeno čitanje pasuka, temeljeno na Taamei HaMikra (napomenama iz Tore), ukazuje na to da se Nadava prepoznaje kao Aharonovog b'hora. No, postoji okomita crta koja odvaja

b'hor i Nadava, što sugerira da je Aharon b'hor; Nadav, koji je umro bez djece, zapravo ovdje nije b'hor (Budući da su djeca preminulog

b'hora dobivala dvostruki dio imetka svog oca, da je Nadav imao djecu on bi zadržao pravo b'hora.)

Hamiši - peta alija - 26 p'sukim –3,14-39

Moše dobiva zapovijed da prebroji

Levi’im - muškarce u dobi od jednog mjeseca naviše. Geršonova grana obitelji bit će zadužena za materijal zavjese Miškana, što uklju-

čuje i obloge i dvorišnu ogradu. K'hat je zadužen za glavno sveto pokućstvo Miškana, što uključuje Aron, Šulhan, Menoru i žrtvenike. Merari je zadužen za građevni materijal: daske, potporne šipke, temeljna podnožja, stupove. Ukupno, prebrojano je 22.000 Levi’im Pojašnjenje... Ako se zbroji tri obitelji Levija - Geršon, 7500; Kehat, 8600; Merari, 6200 - ukupno dolazimo do 22.300, a ne 22.000, broja korištenog u razmjeni s prvorođencima. Raši objašnjava da su 300 "nestalih" Levi’im sami bili b'horim pa nisu bili dio službene razmjenevidi u narednoj aliji

Pažljivo odaberite svoje susjede. Raši ističe da je blizina Degel Mahane Jehuda taboru Mošea i Aharona te njegove obitelji imala pozitivan utjecaj na tri plemena Jehude, Jisahara i Zevuluna - tri plemena poznata po znalstvu Tore. S druge strane, Reuvenova blizina Korahu, a njegova Datanu i Aviramu dovela je do katastrofe.

Šiši - šesta alija - 12 p'sukim – 3,4051

B-g potom kaže Mošeu da prebroji prvorođence plemena, od mjesec dana starosti naviše, kako bi se mogla održati službena svečanost zamjene Levi’im za b’horim. Moše ih broji i nalazi da ima 22.273 b'horim

Provodi se masovno "otkupljenje prvorođenaca" zamjenom 22.000 Levi’im (ne-b’horim) za 22.000 b’horim te plaćanje po pet srebrnih šekela Aharonu i njegovim sinovima za preostalih 273 prvorođenaca.

Zamislite da se okupi 22.273 ljudi i da se zatraži od svakoga od njih da odabere kartu iz kupa od 22.273 karata, od čega na 22.000 njih stoje riječi ben Levi, a na 273 njih se nalazi 5 šekela. Ovo je, kaže Raši, način na koji su odredili tko će platiti 5 šekela za otkup.

Raši ističe da je svaki od 5 š’kalim b’hora, vrijedio 20 gera. 20 srebrnika je iznos koji su braća primila za prodaju Josefa. Očigledno, Raši smatra da postoji veza između prodaje Josefa i zahtjeva da se otkupe prvenci. Sjetite se da je Josef bio Rahelin prvenac.

Š'vi'i – sedma alija - 20 p'sukim –4,1-20

Drugi popis Levi’ima započinje brojanjem grane obitelji K’hat - muškaraca u dobi između 30 i 50 godina. To je radna snaga u Miškanu. K’hatovci su najprije trebali čekati da Aharon uđe u Miškan, ukloni Parohet i pokrije predmete u svetištu posebnim platnenim pokrivalima. Tek tada su Levi’im smjeli rukovati tim predmetima. Elazar, Aharonov sin, osobno je bio odgovoran za posebna ulja i tamjan Miškana. Tora upozorava kohanim da ne dovode u opasnost K’hatovce nepravilno vršeći pripreme za rukovanje najsvetijim predmetima. Posljednja 4 p’sukim su Maftir.

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Tarjag - 613 zapovijedi

Iz prve paraše knjige Bamidbar ne učimo niti jednu micvu. Ne brinite, već sljedećeg tjedna imat ćemo novi niz micvot.■

Pozitivne zapovijedi

18. Pozitivna je zapovijed gajiti bogobojaznost prema Svetinji

kao što Pismo kaže, i poštujte Svetište moje (Va-jikra 19,30; 26,2). Sada se naše sinagoge i domovi učenja Tore nazivaju "malim svetištima", kao što Pismo kaže, ipak, Ja sam im bio poput malog svetišta (Jehezkel 11,16). U njima moramo izbjegavati svaki lakomisleni smijeh ili lakoumnost, ili bilo kakav isprazan razgovor. O nikakvim kalkulacijama tamo ne treba misliti, niti u njima treba spavati. Njihova je svetost vrlo velika.

Na snazi je na svakom mjestu, u svako doba, kako za muškarce tako i za žene.

Negativne zapovijedi

42. Negativna je zapovijed da ne uskratiš še'er, k'sut ili ona vlastitoj ženi

nizira pogreb. Muškarac također ima dužnost da uzdržava svoje maloljetne sinove i kćeri.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako vrijeme.

43. Negativna je zapovijed ne udariti bilo koga od Židova

Ova opomena proizlazi iz retka, Četrdeset udaraca bičem može mu dati; ne smije dodati više (D'varim 25,3). Jer ovo je nalog da se ne udari bilo koga između Židova: to je kal vahomer, zaključak izveden iz manjega na veće: Kada netko ima biti kažnjen bičevanjem, tako da Tora da dozvolu da ga se udari, Pismo zabranjuje da se išta nadoda [udarcima bičem] kada ga se udara. Koliko se to tek više odnosi na druga ljudska bića.

Ako netko udari svoga bližnjeg udarcem kojim nanese ozljedu manju od p'ruta (što znači da ga je snažno udario, za što ima obavezu isplatiti p'ruta ili više od toga), pošto je postao dužan isplatiti novac, on neće biti bičevan (no svejedno je prekršio zabranu). Čak i ako netko [samo] digne ruku na svog bližnjeg, njega se naziva zlim. Međutim, ako netko zada udarac dok nekoga disciplinira ili ga podučava, on nije počinio prekršaj.

kao što kaže Pismo, njenu hranu, njenu odjeću, i njena supružnička prava on joj neće umanjiti. (Š'mot 21,10). Izraz še'er odnosi se na hranu; k'sut na odjeću, u uobičajenom smislu, a ona označava supružničku prisnost. Tkogod uskrati svojom voljom jedno od toga trojega, kako bi je uznemirio ili joj učinio nažao, krši ovu zabranu. Po zakonu učenjaka on prema njoj ima još sedam dužnosti, i to su: isplata glavnice bračnog ugovora [u slučaju razvoda ili smrti], da je liječi [ukoliko se razboli], da je otkupi [ako bude zarobljena], da je ukopa [kada umre], ona ima ostati u njegovoj kući sve vrijeme svog udovištva i uzdržavati se od njegove imovine, njegove kćeri imaju se uzdržavati od njegove imovine nakon njegove smrti sve dok se ne zaruče, te pravo njezinih sinova kojima je on otac na bračni ugovor [da naslijede u njemu navedeni iznos, prije nego li se ostatak očeve imovine podijeli s braćom od druge majke na jednake dijelove]. Prema zakonu učenjaka on ima pravo na [plod] rada njenih ruku, u zamjenu za njezinu hranu; i plod ili prihod od njene imovine za njenog života, u zamjenu za obavezu da je otkupi [iz zarobljeništva ako bude neophodno]. On stječe pravo na sve što ona pronađe, kako bi se izbjeglo neprijateljstvo [među njima], te on postaje njen nasljednik, u zamjenu za obavezu da joj orga- ■

44. Negativna je zapovijed ne udariti vlastitog oca ili majku

jer Pismo kaže, A onaj koji udari svog oca ili svoju majku svakako će biti pogubljen. (Š'mot 21,15). Opomena protv toga proizlazi iz retka, ne smije dodati više (D'varim 25,3), kako je prethodno bilo pokazano [§43]. Ako netko svom ocu ili svojoj majci nanese ozljedu, i postoje svjedoci toga te [prethodno] upozorenje, smrtnu kaznu treba izvesti gušenjem. Ako ga je udario [svog oca] po uhu tako da ogluši, zaslužio bi smrt, jer nije moguće da se nije prolila niti kap krvi unutar njega. Ako ga udari bez da mu nanese ozljedu, slijedi mu kazna kao za [udaranje] bilo kojeg drugog Židova. Ako tko udari svog oca ili majku nakon što umru, oslobođen je kazne. Zabranjeno je vršiti puštanje krvi [iz zdravstvenih razloga] svom ocu ili majci [pa tako i operirati ih]. Ako tamo nema drugog liječnika, on treba učiniti kako mu kažu.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svakom trenutku, kako za muškarca tako i za ženu.

Rabbi Jack Abramowitz:

Sefer Hamicvot Hakacar Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Izabranost i Levi

Kada i zašto je pleme Levi izabrano da budu svećenici i Leviti? Je li odabir zasnovan na zaslugama? Ako je tako, zbog kojih djela? Zašto su prvorođenci bili zamijenjeni?

• Jubilees tvrdi da je pleme već bilo izabrano u doba praotaca, kao nagrada za to što je Levi osvetio Dininu časti u Šehemu. Nasuprot tome, Raši ukazuje na lojalnost Levita Hašemu za vrijeme grijeha sa Zlatnim teletom. Koji pristup vam je uvjerljiviji? Kako bi Raši objasnio zašto je Aharon zaslužio sveć-ništvo unatoč tome što je bio uključen u izradu teleta?

• Nasuprot navedenim komentatorima, R"Y Bekhor Shor sugerira da je izbor bio praktične prirodi. Iako su prvobitno svi prvorođeni bili određeni za službu, Hašem je zaključio da je bolje da se žrtvena služba ograniči na jednu rodoslovnu liniju. Koje su prednosti i nedostaci svakog modela (jedno pleme nasuprot po jedan pojedinac iz svake obitelji)?

Tanah i drevno bliskoistočno učenje

Sefer Bemidbar započinje s popisom nacije, koji je napravljen svega nekoliko mjeseci nakon ranijeg popisa opisanog u Šemot 38, kada je nacija prebrojana putem donacija u Miškan od po pola šekela. Ali zašto je bilo potrebno dvaput brojati narod u tako kratkom vremenu? Osim toga, iznenađujuće je da je zbroj oba popisa stanovništva identičan. Kako je to moguće? Zar nije bilo smrti ni rađanja u mjesecima između njih?

• U. Cassuto se koristi znanjem o drevnim bliskoistočnim popisima stanovništva da bi sugerirao da su ta dva događaja bila dio jednog dugačkog procesa koji je započeo izgradnjom Tabernakla - Šatora sastanka. Možete li se sjetiti drugih primjera u kojima bi poznavanje bliskoistočnih normi moglo rasvijetliti biblijski tekst ili zakon?

• Kako se drugačije mogu objasniti identičan zbroj i potreba za dva popisa?

Ide li Tora kronološkim redom?

Kada zapisuje bilo koju priču, pisac

mora uravnotežiti međusobno konkurentne zahtjeve da ide kronološkim ili tematskim redom. Tora nije iznimka, i mada se čini da je kronološki red njezina zadana postavka, on se povremeno žrtvuje kako bi se postigli drugi ciljevi.

• U ranim poglavljima Sefer Bemidbara, čini se da izričiti datumi izričito upućuju da tekst nije ispripovijedan kronološkim redoslijedom. Zašto bi to mogao biti odabrani način prenošenja zakona i priča u ovom dijelu? Postoji li bilo koji drugi način na koji se može čitati ova poglavlja?

• Kad u odlomcima nema datuma, koje bi indicije ipak mogle postojati u tekstu da nam pruže dokaze za nekronološki redoslijed?

• Neki komentatori sugeriraju da kod sljedećih priča tekst ne ide kronološkim redom. Jesu li prijedlozi nekronološkog opisa događaja uvjerljivi? Koje su šire posljedice tih prijedloga?

Prevela Tamar Buchwald

Rav Kook:

Svetost Sinaja

Nestalna svetost

Naš osjećaj svetosti i bliskosti s B-gom nije stalan; postoje vremena kada proživljavamo doživljaj veće duhovne svijesti. Ti trenuci odražavaju nestalnu svetost – kedušat ša'a.

I u životu naroda također postoje posebna vremena kedušat ša'a. To je centralna tema knjige Bamidbar (Brojevi), koja prepričava posebno iskustvo Izraela tijekom 40-godišnjeg putovanja pustinjom Sinaj –vremena u kojem je kruh padao s nebesa, a voda izvirala iz stijena, vremena b-žanske zaštite i neusporedive razine proročkih otkrivenja.

Knjiga Bamidbar započinje riječima:

"B-g je govorio Mošeu u Sinajskoj pustinji u Šatoru sastanka." (Bamidbar 1,1)

Izrazi "Sinajska pustinja" i "Šator sastanka" motivi su koji se ponavljaju duž cijele knjige Bamidbar. Oni privlače našu pozornost ka posebnoj kedušat ša'a te generacije.

Za razliku od stalne svetosti Jeruzalema, svetost gore Sinaj bila je privremena, trajala je samo tijekom objave Tore na Sinaju (Matan Tora).

Za razliku od Hrama – trajne strukture – Šator sastanka je bio prijenosna struktura. I za razliku od 613 micvot koje vrijede u sva vremena, posebne micvot koje je B-g zapovjedio Izraelcima u pustinji – vezane uz tabore, zvučne signale, redoslijed prilikom prenošenja Šatora sastanka i sl. – bile su obvezujuće samo za tu generaciju.

Ne treba misliti da je zbog toga kedušat ša'a na nižoj razini od stalne svetosti. Baš naprotiv, upravo zbog njene uzvišenosti, ta svetost ne može trajati zauvijek. Nedostatak nije u njoj, nego u nama koji ju primamo. Mi smo nesposobni zadržati tu razinu svetosti na stalnoj bazi.

Jedan primjer privremene svetosti iz knjige Bamidbar jest upotreba posebnih zastava za svako pleme. Midraš objašnjava da su te zastave dane Izraelu zbog njihove želje da imitiraju anđele. Anđeli su se prilikom objave Tore pojavili u bojnim kolima sa zastavama pa su Izraelci poželjeli imati takve zastave. Te su zastave primjer privremene svetosti gore Sinaj i Matan Tore. One odražavaju posebnu svetost anđela, svetost koja je van domašaja ljudske duše.

Moše i Aharon

Razlika između privremene i stalne svetosti postojala je i u toj generaciji vođa, a to su bili Moše i Aharon. Moše je služio kao svećenik (kohen) tijekom posvećenja Šatora sastanka – njegovo je svećenstvo trajalo samo tjedan dana. Aharon je, s druge strane, započeo liniju kohanima za sve generacije. Čak i danas, kohanim naglašavaju svoju povezanost sa Aharonovom trajnom svetošću u blagoslovu kojeg izgovaraju, "Onaj koji nas je posvetio Aharonovom svetošću."

Osnivanje židovskog naroda zahtijevalo je obje vrste svetosti. Bili su potrebni i Moše i Aharon, bile su potrebne i kedušat ša'a i kedušat ladorot. Događaji iz Sefer Bamidbara dogodili su se tijekom ere čuda i osobite b-žanske providnosti, povijesne objave na Sinaju i Mošeove proročke vizije Ohel Mo'eda. No, to je također bilo i vrijeme postavljanja temelja Izraelove stalne svetosti, postavljanje Tore i micvi koje će voditi sve buduće generacije.

Zastave ljubavi u pustinji

Tokom njihovog putovanja kroz pustinju, Izraelcima je zapovjeđeno

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Svetost Sinaja

da postave svoje šatore oko plemenskih zastava:

"Neka se Izraelci ulogore svaki pod zastavom doma svog oca. Neka se ulogore oko Šatora sastanka, okrenuti prema njemu." (Bamidbar 2,2)

Koje je značenje tih zastava?

Midraš (Bamidbar Raba 2,3) kaže da je inspiracija za zastave potekla sa gore Sinaj. Dvadeset i dvije tisuće bojnih kola sa anđelima, od kojih su na svakima od njih bile istaknute zastave, prisustvovalo je objavi Tore. Izraelci su odmah odlučili da žele imati zastave poput anđela, i B-g se složio s time. Taj zahtjev za zastavom, uči nas Midraš, opisan je u Pjesmi nad pjesmama (2,4): "On me doveo u kuću u kojoj se pije vino i razvio nada mnom zastavu ljubavi."

Iz Midraša zaključujemo da se zastave odnose na neke karakteristike anđela, a ne ljudi. No, ostaje mnogo pitanja. Zašto anđeli nose zastave? Zašto stih kaže za Sinaj da je to 'kuća u kojoj se pije vino'? I koja je poveznica između zastava i ljubavi?

Posebna služba anđela

Prema Zoharu, zastave četiriju logora (na svakoj strani svijeta: sjevernoj, južnoj, istočnoj i zapadnoj) poklapaju se sa četiri strane 'lica' nebeskih bojnih kola iz Ezekielove mistične vizije. Budući da ta četiri 'lica' predstavljaju temeljne bžanske atribute, svaki je tabor bio povezan s određenom b-žanskom odlikom.

Prije no što objasnimo značenje zastava i njihovu povezanost s anđelima, moramo najprije razumjeti

tko je anđeo. Hebrejska riječ 'mal'ah' znači doslovno - poslanik. Anđeo je u osnovi b-žanski poslanik čija je namjena da ispuni određenu konkretnu misiju. Anđeo ne može ispuniti niti jedan zadatak, koliko god on važan bio, osim one konkretne misije koja mu je određena.

Sada možemo bolje razumjeti funkciju anđeoskih zastava. Zastava je predstavljala posebnu karakteristiku ili funkciju. Svaki anđeo, određen za vrlo specifično područje božanske službe, nosi svoju vlastitu zastavu. Te zastave možemo usporediti sa vojnim uniformama čiji izgled je određen jedinicom kojoj vojnik pripada te njegovim zadatkom.

S druge strane, ljudska bića nisu ograničena time da služe B-gu samo na jedan način. Naše b-žansko obličje obuhvaća sve duhovne sfere (pogledajte Nefeš Hahajim 1,10). Za nas, zastava je previše ograničavajuća, ona ne odražava našu istinsku duhovnu srž.

Bilo kako bilo, židovski je narod vidio anđeoske zastave na Sinaju i taj ih se prizor dojmio te su ga željeli primijeniti na sebe, iako ne u ograničavajućem smislu. Svaki čovjek ima osobite talente i interese utemeljene na jedinstvenim karakternim crtama pojedinca i korijenu njegove duše. Mi nismo ograničeni time da B-gu služimo samo na jedan način, ali svakako smo mnogo skloniji onim aktivnostima prema kojima imamo prirodnu sklonost. Primjerice, osoba dobrog srca koncentrirat će se na služenje B-gu kroz djela suosjećanja i dobrote; pojedinac snažne volje služit će B-gu kroz djela hrabrosti i samopožrtvovnosti; i ta-

ko dalje.

Židovski narod poželio je zastave poput onih koje su anđeli nosili na Sinaju. Željeli su da svaki pojedinac može izabrati aspekt b-žanske službe koji će odgovarati njegovoj osobnosti, baš kao što i svaki anđeo ima konkretnu funkciju definiranu svojom zastavom.

Kuća u kojoj se pije vino

Sada je jasno zašto stih kaže da je gora Sinaj 'kuća u kojoj se pije vino.'

Konzumiranje vina slama naše kočnice i otkriva naš karakter. Riječima Talmuda (Eruvin 65a), "Kad vino ulazi, tajne izlaze." Izraelci su zavidjeli na ljepoti i radosti kojoj su svjedočili u službi anđela. Korijen tog zadovoljstva leži u unutarnjem afinitetu kojeg anđeli osjećaju prema svojoj službi. Svaki je anđeo prirodno povezan sa svojom misijom. Židovski narod htio je pronaći i naglasiti snage svakog pojedinca na jednak način na koji vino oslobađa i naglašava čovjekove unutarnje karakteristike.

Međutim, takva individualizirana služba primjenjuje se samo na službu srca i karakternih osobina. Zastave odražavaju naše osjećaje ljubavi i radosti u služenju B-gu – "Njegova zastava nada mnom je ljubav" – ali zastave nisu direktno povezane sa samom službom. Unutar okvira učenja Tore i praktičnih micvi, nema potrebe za raznim oblicima služenja. Stoga, nema zastava iznad Šatora sastanka gdje su bile čuvane ploče Saveza, budući da se Tora i njezine micve odnose jednako na sve duše.

■

Prevela Anja Grabar

U pozadini brojeva

Uvijek me fascinialo pitanje zašto se ova knjiga Biblije i ovotjedno čitanje Tore naziva Bamidbar - u pustinji. Rabini Midraša ustvrdili su da je pouka koju ovdje nalazimo da Tora ostaje samo kod onih osoba koje iz svoje sredine uklone sve drugo, i budu otvorene i nenastanjene poput pustinje.

Ipak, možda se iz upotrebe pustinje kao pozadine za događaje i zakone koji se nalaze u ovoj četvrtoj knjizi Tore može i nešto drugo shvatiti. Jedna od tih drugačijih spoznaja ima veze sa sposobnošću vode da preobrazi neplodnu pustinju u plodno mjesto bujnih polja i voćnjaka.

Ovdje u Izraelu, pustinja Negev koja je prije pedeset godina počinjala južno od Hevrona, sada je pomaknuta mnogo kilometara dalje, južno od Beer Šebe. Do toga je došlo zbog nacionalnog sustava provođenja voda i drugih načina dovođenja vode u to područje naše zemlje. Pustinja je doslovce procvjetala, kao ispunjenje drevnih proročanstava iz Izaije.

Voda može pobijediti sušu i neplodnost pustinje Negev. U Kaliforniji, pustinjske doline pretvorene su u oazu američkog povrća sustavom skretanja vode iz rijeke Colorado. I ponovo, u ovom je slučaju voda bila ključ za preobrazbu pustinje u vrt i voćnjak. Širom svijeta postoje planovi za pretvaranje pustinja u oranice. Međutim, slatka voda je vrijedna i često oskudna roba i borba da je se otkrije i bolje iskoristiti za upotrebu u poljoprivredi i ljudsku uporabu ne prestaje.

Sveposvud u knjigama proroka Izraelovih, kao i u Talmudu, sama se Tora metaforički uspoređuje, pa čak i naziva vodom. I baš kao što voda ima sposobnost da pustoš i neplodnu pustinju pretvori u pravi Edenski vrt, tako i Tora može ispuniti prazninu u našim srcima i dušama i učiniti nas plodnim svetim narodom.

Tora, poput vode koja je predstavlja, ima tu ogromnu regenerativnu snagu. Knjiga Bamidbar će nas, u svojem pripovijedanju mnogih tužnih i tragičnih događaja koji su

zadesili Izrael za vrijeme njegovog boravka u pustinji, stalno podsjećati na moć vode (Tore) da obnovi Židovski narod da ima svrhovito postojanje sa vrlo plodnim dostignućima unatoč svih njegovih neuspjeha i nazadovanja.

Bez obzira koliko tmuran i neplodan bio pustinjski krajolik u kojem se trenutno nalazimo, mi uvijek trebamo biti svjesni sposobnosti Tore da nas osvježi i obnovi. Židovski je narod drevan narod, no naša sposobnost da se pomlađujemo nikada nije oslabila. Bili smo i jesmo stalno hranjeni vodama Tore, bez obzira u kojoj smo se pustinji našli ili se nalazimo.

Tako je odluka židovske tradicije da ovu knjigu Tore nazove imenom Bamidbar - u pustinji – donesena sa svrhom da nam prenese poruku nade, stalnog izbavljenja i ponovnog rađanja.

Godine 1950. prema popisu Židovskih saveza u Sjevernoj Americi, židovska je populacija Sjeverne Amerike brojala oko šest milijuna ljudi. To je značilo da je u Sjevernoj

Rabbi Berel Wein:

U pozadini brojeva

Americi bilo šest milijuna ljudi koji su se deklarirali kao Židovi. Prema prirodnom prirastu stanovništva, u usporedbi s općom populacijom u Sjevernoj Americi, na tom kontinentu 50 godina kasnije trebalo je biti barem petnaest milijuna onih koji se identificiraju kao Židovi. Međutim, surova realnost je pokazala da je u Sjevernoj Americi bilo jedva pet milijuna ljudi koji su se tako deklarirali. To znači da je u tih pola stoljeća nestalo deset milijuna ljudi, deset milijuna potencijalnih Židova, a to što ih je nestalo bilo je rezultat osobnog izbora, a ne vanjskog neprijatelja. Ta je statistika zasigurno bila jedna od najtužnijih po Židove na kraju žalosnog prošlog stoljeća. Prije sedamdeset i pet godina na svijetu je bilo devetnaest milijuna Židova. Šezdeset godina kasnije bilo je oko trinaest milijuna Židova na svijetu. Pola stoljeća nakon holokausta, mi nismo uspjeli nadoknaditi broj onih koje su Nijemci i oni koji su ih podržavali poubijali. Ova ružna i tužna činjenica samo pojačava tragediju holokausta u današnjem židovskom svijetu.

negativan rast stanovništva u židovskoj zajednici, te pustoši modernog američkog društva, sve se to može navesti kao razloge smanjenja sjeverno-američke židovske zajednica. No, koji su razlozi što do pomaka nije došlo u broju stanovništva židovskog naroda u pustinji Sinaj? Niti jedan od gore navedenih razloga koje primjenjujemo na Sjevernu Ameriku nije važio za generaciju koja je izašla iz Egipta.

kao progonjene manjine. Stoga je po mom mišljenju daleko važnije da obratimo pozornosti na čudo da u svijetu još uvijek postoje milijuni Židova - ponosnih Židova, Židova po izboru i vjeri - od tužne stvarnosti da, u relativnom smislu, na svijetu ima tako malo Židova.

Činjenica što na svijetu postoji tako malo Židova stavlja veliku odgovornost na one Židove koji postoje. Svijet opstaje zbog nekolicine pravednih, moralnih i dobrih. Naš otac Avraham i naša majka Sara izgrađivali su civilizirani svijet putem obrazovanja i primjera, iako su u svom svijetu bili samotan par. Nekolicina je ona koja vodi i usmjerava mnoge, bilo na dobro ili bolje. Razumijevanje značaja pojedinca jedno je od glavnih načela židovskog vjerovanja i postupanja. Zapravo, ishodište dobrog dijela židovskog ponosa i pozitivne tvrdoglavosti tijekom stoljeća bilo je upravo shvaćanje da pripadam malobrojnima i stoga sam poseban i jedinstven - a temeljni je stav judaizma i razlog zbog kojega je preživio to što je poseban i jedinstven. Dakle, brojevi u Bamidbaru nas uče jednu popratnu pouku, koja je jednako važna kao i izravno brojanje i brojevi samih Izraelaca.

Sama Tora iznosi stav prema židovskim brojevima i stanovništvu. Židovima je B-g izričito rekao: "Nisam vas izabrao zbog vaše velike brojnosti; naprotiv, vi ste najmanji od svih naroda." Čini se da je postojala neka vrsta B-žanske kočnice na eksploziju židovske populacije nakon egzodusa iz Egipta. Nama je zapovijeđeno da budemo brojni, da se židovski narod i njegov duhovni utjecaj uveća u svijetu. Ipak, moramo biti svjesni da će naša brojnost na neki način uvijek biti ograničena i da nikada nećemo postići velike brojke u odnosu na druge velike populacije u svijetu. Pogrom i prisilne konverzije smanjivali su našu brojnost kroz stoljeća, te smo bili desetkovani asimiliranjem, miješanim brakovima i svojevoljnom duhovnom predajom, kao i užasnim životnim uvjetima zbog siromaštva, loše medicinske skrbi i pritiscima

Šabat šalom

Među tri brojenja židovskog naroda u pustinji, od kojih je jedno glavna tema čitanja Tore u Bamidbar, jednako tako ni u jednome od njih ne nalazimo značajan porast broja židovskog naroda za četrdesetogodišnjeg boravka u pustinji Sinaj. Za manjak od deset milijuna američkih Židova možemo nanizati mnogo razloga koji bi mogli objasniti katastrofu. Asimilacija, veliki broj miješanih brakova, kasno stupanje u brak, feministički karijerizam, populacijski rast na nuli i zapravo ■

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein:

Neka onaj tko je bez krivnje NE baci posljednji kamen

Parša Bamidbar započinje popisom židovskog naroda. Ustvari, rabinska literatura knjigu Bamidbar naziva još i "Humaš brojeva" (Homeš haPekudim). Čak se i u sekularnom svijetu četvrta od pet Mojsijevih knjiga naziva Knjigom brojeva. Tora u ovoj parši nabraja svako pleme, popisujući broj ljudi (muškaraca starijih od 20 godina) koji su bili pripadnici tog plemena, te završava finalnim zbrojem: "Ovo su svi koji su popisani od Djece Izraelove, po domovima svojih očeva, svi u dobi od 20 godina naviše, svi vojno sposobni muškarci u Izraelu: svih popisanih bilo je 603.550." (Bamidbar 1,45-46).

Tora zatim nastavlja pričom o "zastavama". Postojala su 4 tabora, u svakom od njih bila su po 3 plemena. Tora nabraja koje je pleme bilo u kojem taboru. Primjerice, Tora kaže (Bamidbar 2,3-4): "Sa istoka, prema

izlasku sunca, neka bude ulogorena grupa od tri plemena Judinog logora po svojim četama. Poglavar Judinih sinova je Nahšon, sin Aminadava – u njegovoj vojsci ima 74,600 popisanih." Na jednak način Tora opisuje svako pleme i kaže nam tko je bio poglavar plemena te koliko je ljudi bilo u tom plemenu – unatoč tome što je Tora u prethodnom poglavlju dala sve te iste brojeve opisujući popis naroda! Kao da to ne bi bilo dovoljno, na kraju opisa ulogorenih plemena Tora još jednom ponavlja zbroj svih plemena: "To su sinovi Izraelovi koji su bili popisani po domovima svojih očeva. Svih popisanih po taborima, po njihovim četama, bilo je 603.550." (Bamidbar 2,32)

Ako je ijedna parša u Tori opširna – onda je to ova. Znamo da je Tora obično škrta na riječima. Uobičajeno je da neke zakone izvlačimo čak i iz

dodanog slova 'vav'. Medraš komentira: opširno nabrajanje plemena Izraela pojedinačno te rječito nabrajanje populacije cijelog naroda kolektivno, izraz je Hašemove ljubavi prema židovskom narodu. Mi smo Mu toliko važni da nas voli uvijek ponovo brojati.

Možemo to shvatiti ako zamislimo sakupljača rijetkih kovanica. On ima posebno mjesto na kojem čuva svoje kovanice i svako malo ih vadi i ponovo broji. To je njegovo blago. Medraš kaže da smo mi blago Svemogućeg i da nas stoga On stalno broji

po plemenima, pa sveukupno, pa opet po plemenima i opet sveukupno…

Međutim, Ramban daje drugačije tumačenje tog očiglednog ponavljanja. Ramban primjećuje da su prošla tri tjedna od dana kada su Izraelci izbrojeni do dana kada su uspostavili sistem putovanja sa zastavama. Tijekom ta tri tjedna, čudesno nitko od cijelog naroda nije umro. I na početku i na kraju tog perioda njih je bio potpuno isti broj – 603.550. Po statističkim procjenama, u 21 dan, u populaciji koja je brojala više od 600.000 ljudi, neminovno je da će se dogoditi barem jedan smrtni slučaj. Čitao sam statistiku koja kaže da se svakoga dana u SAD-u bilježi 100tinjak vojnih pogreba (veterana iz prošlih ratova). Ramban tvrdi da je razlog zbog kojeg Tora ponavlja brojeve taj da naglasi čudo u kojem tokom 21 dana nitko nije umro.

Međutim, još se uvijek možemo pitati – ako je Tora inače toliko škrta

Rabbi Yissocher Frand:

pri upotrebi slova, zašto je ovo čudo toliko važno da je na njega vrijedno potrošiti tolike retke kako bi bilo naglašeno? Reb Leib Rotkin napisao je uvid u ovo pitanje za koji kaže da ga je čuo u ješivi u Kletsku. On piše da je to čudo toliko važno zato što je to temeljni princip judaizma: Tkogod spasi život jednog Židova, računa mu se kao da je spasio čitav svijet (kol ha'mekajem nefeš ahat m'jisrael k'ilu kijem olam male). Život je toliko dragocjen da je spasiti jednog pojedinca jednako spašavanju cijelog svijeta.

Halaha je da smijemo prekršiti šabat kako bismo spasili nečiji život. Smijemo prekršiti šabat čak i kako bismo čovjeku omogućili samo nekoliko sati života više. Tora nam daje do znanja koliko je židovski život važan time što sve ove stihove troši kako bi nam rekla samo jednu stvar: nitko nije umro! Ljudski je život toliko dragocjen da je ovo čudo bilo vrijedno opširnog ponavljanja kakvo Tora koristi u ovoj parši. Svaki život čini razliku. Svaki čovjek čini razliku. Svaki dan života čini razliku.

Tora pušta korijenje u onome tko kaže "Promijeni me"

Medraš daje jednu usporedbu u ovotjednoj parši: Postojao je kralj koji je htio izgraditi palaču te je tražio prikladno mjesto za to. Išao je od grada do grada i u svakom su gradu ljudi bježali od njega dajući mu do znanja da ne žele palaču u svom gradu. Napokon je stigao u neki grad usred pustinje i nekoliko ljudi koji su živjeli tamo sa zahval-

nošću je prihvatilo kraljevu ponudu da sagradi palaču u njihovom gradu. Kralj je rekao, "Ovo je mjesto na kojem ću sagraditi svoju palaču."

Medraš objašnjava usporedbu: Kada je B-g želio dati Toru, otišao je moru i more je pobjeglo, kao što je pisano "More je uzmaklo" (Tehilim 114,3). Zatim je otišao planinama, no i one su pobjegle, kao što je pisano "Gore su poskakivale kao ovnovi" (114,4). Na kraju je došao u pustinju (Sinaj), koja Ga je primila raširenih ruku, i tako je B-g dao Toru u pustinji.

Što nam rabini pokušavaju reći ovom usporedbom?

Zašto oni gradovi nisu htjeli kraljevu palaču? Jer su znali da će izgradnja palače u njihovom gradu imati utjecaj na njihov stil života. Oni su imali određeni način života, imali su određene običaje. Znali su da bi izgradnja palače za njih značila promjene. Pusti grad je, pak, znao da nema ništa. Ljudi iz tog grada su rekli, "Promijeni nas. Ionako nemamo ništa. Mi te želimo. Mi ćemo prihvatiti tebe i tvoju palaču, i sve promjene koje će doći s time."

Ako netko želi prihvatiti Toru, on mora biti poput pustinje – spreman i otvoren, bez prtljage. Tora pušta korijenje u onome koji kaže, "Promijeni me."

Mnogi od nas imaju iskustva sa naizgled "religioznom" braćom, no iz tih iskustava ponekad izlazimo razočarani. Naša reakcija je "Je li to Tora? Je li to sve što Tora može učiniti za čovjeka? Mislio sam da je Tora namijenjena zato da promijeni čovjeka! Ovdje je stereotipni čovjek sa bradom i ovako me 'otpilio'!"

Netko je jednom rekao: "Nikad ne sudi judaizam po Židovima." Mislim da je to vrlo važna pouka. Judaizam je veći od gotovo svakog Židova kojeg možemo sresti. Ako netko želi suditi judaizam po nekom pojedinom Židovu, on mora pogledati Chofetz Haima ili Rav Chaima Ozera ili Rav Moshea Feinsteina. Zašto? Zato što su se oni ponašali poput pustinje i rekli su B-gu, "Promijeni me." Oni su dopustili da budu pusti i otvoreni za to da ih Tora ispuni.

Ostatak nas je poput onih gradova. Nismo spremni za stvarnu promjenu. Ako ju prihvatimo, želimo ju prihvatiti pod našim uvjetima. Zato nas Tora ne može promijeniti, jer mi ne želimo biti promijenjeni.

To je ono na što nam ukazuju mudraci kada kažu da je Tora dana u pustinji. Tora može promijeniti samo onoga tko želi biti promijenjen. Kada čovjek od svog života napravi pustinju kako bi prihvatio Toru, tada može biti promijenjen do razine na kojoj B-g može reći, "Ti si Moj sluga, Izraele, u kojem se mogu proslaviti." (Ješaja 49,3)

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Neka onaj tko je bez krivnje NE baci kamen

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Zašto mudar čovjek zna manje od glupoga

U ovom otsječku nalazi se prebrajanje Židovskog naroda – 600.000 muškaraca u dobi za vojsku, sve u svemu oko 2,5 milijuna duša. On također opisuje i prijenos duhovnog vodstva s prvorođenaca na Levite. Prvenci su izgubili svoj položaj zbog svog sudjelovanja kod Zlatnog teleta – a sada dolazi i do formalnog prijenosa ovlasti.

Rabini nam kažu da je Tora bila dana u pustinji zato što je mudar čovjek poput pustinje. To sam već bio objašnjavao, ali želio bih reći nešto malo drugačije, što sam spo-

menuo prilikom postavljanja nadgrobnog kamena na grob moga oca.

Nekada sam vjerovao da je mudar čovjek onaj koji puno zna i svjestan je toga koliko mnogo zna – ne bahato, već s poniznošću i zahvalnošću. Tijekom godina, došao sam do toga da to sada vidim na drugačiji način. Evo kako ja to vidim: jedna je od osobina mudrog čovjeka da je on potpuno svjestan koliko toga ne zna. I što mudriji postaje, to ono što ne zna postaje veće, a ne manje. Jer kako postaje mudriji, on sve više shvaća prostranstvo same mudrosti,

bezobličnu i beskonačnu prirodu poimanja, i shvaća da je ukupan zbir njegovog vlastitog shvaćanja tek kap u moru onoga što bi mogao znati.

Pustinja je upravo to, pusto mjesto. Tu i tamo se nađe grm, kaktus ovdje i ondje, no sve u svemu, to je ogroman i pust teritorij. Takav je i um mudrog čovjeka – on ga vidi kao ogromnog i pustog i čeka da se napuni. Što više zna, to više toga ima za spoznati. Što više razumije, to više sebe doživljava kao pustinju. To nije rezultat skromnosti ili lažne poniznosti; to je jednostavno iskrena procjena prirode ljudske mudrosti.

Ljudi mogu misliti da je bolje znati nego ne znati. Ali pomislite kako bi svakodnevni život izgledao kada bismo znali sve što se može znati. To što ne znamo pruža nam mogućnost da učimo, napredujemo, razvijamo se, usavršavamo se. Odlično je ne znati i što više cijenimo svoje neznanje, to smo više otvoreni za nove i uzbudljive mogućnosti. Kada sve znamo, život nam je statičan; kada znamo vrlo malo, život je dinamičan i pun potencijala. Uvijek ima prostora za nešto novo. Mudar je čovjek poput djeteta. Svijet mu se sastoji od stalnog učenja. Moj je otac a”h bio takav čovjek – uvijek je učio, uvijek žeđao za još. I kao takav je bio istinski mudar čovjek. Nedostaje mi prisutnost takve mudrosti u mom životu. ■

Pretvaranje pustinje u svetište

Kako možemo ničiju zemlju pretvoriti u područje koje je sveto?

Knjiga Brojeva, koju započinjemo čitati ovog šabata, daje odgovor na to pitanje. Pri tome ona govori o neizvjesnostima i složenostima promjena: iz Egipatskog ropstva do slobode u pustinji i od bijede ropstva do mogućnosti izbavljenja. Možda je najvažnije od svega to što nam ova četvrta knjiga Biblije daje priliku da bacimo pogled na komplikacije koje su se sručile na najvećeg vođu u povijesti svijeta, Mojsija, i na kušnje s kojima se suočavao dok je predvodio ovu transformaciju.

Moše Rabeinu, koji je srčano zagovarao svoj narod i žarko volio B-ga, velika je ličnost koja je narod podsjećala na njegovoj misiju u svijetu, a svojim jasnim i glasnim pozivom u vezi prava ljudi na slobodu nadahnuće je ljudskom rodu. Unatoč tome, i pored svojih nevjerojatnih i zapanjujućih postignuća, Mojsije je otišao s ovog svijeta frustriran i razočaran, jer mu je bilo oduzeto ostvarenje njegovog sna da se pridruži svom narodu u Obećanoj zemlji.

Srećom, najvećem B-žjem proroku Židovska je povijest dodijelila snažnu zadovoljštinu. Dramatičan i povijesni povratak Židovskog naroda u zemlju Izraelovu i dalje crpi nadahnuće iz njegovih učenja i čežnji, kao i iz njegove ostavštine. Knjiga koja nosi njegovo ime, "Torat Moše" (Mošeova Tora), je nacrt za izbavljenje ljudskom rodu.

S tim na umu mi pristupamo knjizi "Bemidbar" ["U pustinji"], prikladnim nazivom za djelo koje doku-

mentira 40-godišnji prijelaz Židovskog naroda iz Egipta u zemlju Kanaan. I doista, ovaj period boravka u pustinji služi kao preteča - i kao najužasnija metafora za - gotovo dvije tisuće godina beskućničkog lutanja koje je obilježilo velik dio Židovske povijesti, od uništenja Hrama 70. g. n.e. do osnivanja Države Izrael 1948. godine.

Hebrejska riječ za pustinju, midbar, u sebi sadrži značenja i aluzije koje su na razne načina bile svjetionik tijekom našeg progonstvu. Primjer za to je riječ za vođu, koju su, iako se u hebrejskom jeziku najčešće koristi riječ manhig, naši mudraci također nazivali i dabar, potpuno svjesni njenog zajedničkog hebrejskog korijena d-b-r sa riječi midbar. [Babilonski Talmud, Sanhedrin 8a]

U Bibliji je tipična kvalifikacija za vođu - što pokazuju primjeri Abrahama, Mojsija i Davida – biti pastir. A pusto mjesto je, naravno, najprirodnije mjesto za pastira da vodi svoje stado: ovce mogu bezbrižno lutati praktički ničijom zemljom i pasti raslinje brojnih oaza ili njihove okolice bez pojave problema krađe privatnog vlasništva ili nanošenja štete ekologiji naseljenih mjesta.

A možda korijen d-b-r znači vođapastir, jer ona također znače i "riječ" (dibur). Baš kao što pastir usmjerava svoje stado koristeći se zvučnim signalima i riječima, tako i vođa naroda mora nadahnuti i voditi verbalnom porukom koju priopćava. Doista, Aseret Ha-Dibrot (doslovno "Deset izreka", ali poznatije kao "Deset zapovijedi") bile su objavlje-

ne u Sinajskoj pustinji [midbaru], i one upravljaju Židovskim narodom - kao i dobrim dijelom cijelog svijeta - sve do današnjeg dana.

Nadalje, važno je napomenuti da gdje god je Židovski narod lutao pustinjom, uvijek je s njima išlo i prijenosno pustinjsko Svetište [miškan], čiji je naziv izveden od riječi Šehina [B-žanska prisutnost]. Međutim, B-g nije bio u Svetištu, jer niti najveće nebesko prostranstvo ne može obuhvatiti B-žansku prisutnost, kao što je to rekao kralj Salomon dok je posvećivao Sveti Hram u Jeruzalemu (1. Kraljevima 8,27). Bila je to zapravo B-žja riječ [dibur] koja se nalazila u Svetištu, u obliku Deset izreka [Aseret Ha-Dibrot] na kamenim pločama koje su se čuvale u Svetom Kovčegu, kao i neprekinuta i trajna B-žja Riječ koju bi On govorio između kerubina ponad Svetog Kovčega. [25,16-22].

Pomoću ovih B-žanskih riječi [dibrot], čak i pustinja [midbar] - metafora za negostoljubivo i tuđinsko okruženje u egzilu: strahovito vrela danju, ledeno hladna noću i bez vode, eliksira života - može se pretvoriti u sveti prostor, mjesto B-žanske riječi (dibur). Doista, riječi iz pustinje Sinaj uspjele su posvetiti mnoge iz Marakeša i Vilne i New Yorka iz naših lutanja. Svijet je pustinja [midbar] koja čeka da postane Svetište [d'vir] posredstvom B-žje riječi [dibur], koju prenose inspirativne vođe [dabarim].

Šabat šalom

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shlomo Riskin:

"Ja sam Vječni, B-g tvoj, koji sam te izveo iz Egipta, iz kuće ropstva" (Izlazak 20,2).

Neki je nežidov došao Hilelu da konvertira, ali je to želio učiniti na još neviđen način. Rekao je: Poduči me čitavu Toru dok stojim na jednoj nozi". Hilel mu je odgovorio: "Ono što je tebi neugodno ne čini svom drugu. Sve ostalo su objašnjenja [što je to neugodno]. Idi i uči [te spoznaj]" (Šabat 31a).

Rebe Nahman podučava da ako znate da se sve što proživljavate događa za vaše dobro, onda ste okusili Svijet koji dolazi, živite gotovo utopijski život. Ovdje je ključna riječ znate, i ona se ne odnosi na intelektualno postignuće, već na svijest u suštini svog bića. Postavlja se pitanje, zašto, nakon sedam tjedana intenzivne pripreme za primanje Svete Tore B-g predstavlja Toru predstavljajući Sebe? Koju nam informaciju ili koju svijest On daje? Nismo li već vidjeli čuda Izlaska, razdvajanje mora, i onda još daljnja čuda u pustinji (poput mane, npr)? Dopustite mi da vam odam jednu tajnu. Niti jedan sveti židovski sefer (knjiga) ne govori o B-gu. Niti jedan. Oni to ne mogu jer B-g je beskonačan (možda čak i više od beskonačnog, što god to moglo značiti), a mi ljudska bića poprilično smo ograničeni. Ono što svaki sefer razmatra jest kako B-g komunicira sa Svojim stvorenjima.

Pa tako B-g započinje govoreći nam: "Ja sam Onaj koji jesam, van domašaja ljudskog poimanja. No vi Me poznajete kao JH-VH, Vječnog, G-spoda, koji dobronamjerno postupa

sa svijetom. I vidjeli ste Me na djelu kao Elokima, odnosno, da ako je potrebno Ja mogu postati grub. U svakom slučaju ja sam vaš B-g. Stalo mi je do vas. Izveo sam sam vas iz tjelesnog i duševnog ropstva - kada su vaše ponašanje, stanovišta i težnje bili "egipatski", protivni vjeri i pristojnosti - to je dokaz."

Dakle, B-g nam predstavlja ideju da je On HaTov veHaMetiv, Dobar i Dobronamjeran. U svijetu u kojem čovjek može biti bogat i poznat jedan dan, a siromašan i zaboravljen sljedećeg dana, gdje publicitet i izvrtanje istine od strane bogova osporavaju vrijednosti poput poštenja i morala, zaista nam je potrebno da znamo da se iza svih tih različitih stvari koje se događaju te neprestanih promjena do kojih dolazi stoji Jedan nadasve dobar B-g.

"Učite moju Toru da me upoznate! Držite moju Toru kako treba da ostanete usredotočeni kako biste se uzdigli iznad prolaznih stvari, bile to boli ili užitak."

Nežidov koji je želio naučiti Toru dok je stajao na jednoj nozi svakako je bio inteligentan. Uostalom, došao je da konvertira! Budući da je znao ili osjetio da su Židovi primili Toru uz visoki stupanj osobnog i zajedničkog jedinstva, shvatio je da bi on, također morao biti potpuno nepodijeljen, potpun, u svom prihvaćanju Tore. Morala je to biti odluka donesena "na jednoj nozi". Hilel je ljubazno odgovorio. ''Mi ljudi nismo B-g. Mi ne možemo neprestano pružati dobrotu i dobročinstvo. Ali možemo sačuvati osobni integritet i kolektivni sklad što nam dopušta da primamo od B-žje dobrote, ako naučimo 'objašnjenje' koje nas uči kako da ne narušimo dobrotu B-žjeg postupanja s Njegovim svijetom."

Rebe Nahman preporučuje način proučavanja Tore koji uvelike pomaže uklanjanju patnje i dovodi ljude do duboko usađene svijesti o B-gu. Kada učite Toru, osobito s prijateljima i studentima, prevodite ju i objašnjavajte je izrazima koje najbolje razumijete. Mašijahov duh prožima cijelu Toru. Mašijah je HoLeh (bolestan) za nas. (Sanhedrin 98b na Izaija 53, 5). "Govoreći Toru" na jeziku koji je HoL (ne-svet - odnosno nije hebrejski) mi ublažavamo Mašijahovu patnju i sebe snažnije prožimamo njegovim duhom, duhom koji prepoznaje da je B-g uvijek Jedan i zauvijek HaTov veHaMetiv

■

Prevela Tamar Buchwald

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

a gutn Shabbos! Šabat šalom!

Znakovi istine

U početku je Svemogući stvorio nebesa i zemlju. (Berešit 1,1)

Svaki majstor ima svoj osobiti vlastiti potpis kojega umeće u svoj rad, tako da se identitet umjetnika može odmah utvrditi. Naši nam mudraci kažu: "Pečat Svemogućeg, je emet (istina)." Ovaj potpis se može naći u Tori, B-žjem planu projektiranja svijeta: slova riječi emet pojavljuju se na mnogo mjesta kao posljednja slova riječi u pripovijesti o stvaranju.

Pečat je znak koji je jedinstven za onoga koji ga posjeduje. Čini se da karakteristika emeta ne bi odgovarala tom opisu, jer je tijekom povijesti postojao velik broj pojedinaca koji su živjeli svoj život s potpunom posvećenosti istini. Ipak emet je u svom najvišem obliku osobina koja je jedinstvena za Svevišnjeg, jer se

odnosi na osobine nepromjenjivosti, i vječnosti. B-g je jedino Biće čije je postojanje vječno, kako On sam Sebe opisuje: "Ja sam prvi, Ja sam posljednji, Ja postojim uvijek." Na ovu ideju ukazuju slova Njegovog pečata, alef, mem, taf, koja su prvo, srednje i posljednje slovo hebrejske abecede.

U istom tonu naši Mudraci uspoređuju prvih šest dana stvaranja s prstenom pečatnjakom koji je načinjen izričito za vladara. Ma koliko lijep bio taj prsten, on ima samo dekorativnu svrhu. Jedino pečat čini prsten funkcionalnim predmetom s jasno definiranom svrhom. Isto tako bez šabata bi čovjek lako mogao napraviti pogrešku i misliti da ne postoji stvarna, suštinska svrha u stvaranju i da bismo se tek trebali truditi ispuniti svoje fizičke potrebe. Baš kao što tek prisustvo pečata otkriva svrhu prstena, tako i šabat otkriva svrhu dana radnog tjedna. Stvaranje šabata, dana potpuno posvećenog usmjerenosti na duhovne aspekte života, učinilo je jasnom duhovnu svrhu postojanja.

Tamar Buchwald

Strana 17

Strana 17 Godina 16 Broj 31

Rabbi Daniel Travis:

Prevela

Kabbalah: TJEDNI ZOHAR: BAMIDBAR

Paraša Bamidbar nas poučava kako ostvariti ciljeve i ispunjenje kao pojedinac i kao društvo.

Parašom BaMidbar započinje knjiga Brojeva (BaMidbar). U ovotjednoj paraši nema priče, uglavnom zbog toga što ona iznosi samo statistiku koja se odnosi na Izraelce dok putuju pustinjom (Midbarom).

Paraša započinje riječima: "G-spod reče Mojsiju ... obavite popis cijele izraelske zajednice po njihovim rodovima i obiteljima, navodeći svakoga po imenu, jednog po jednog ... Ti i Aron ćete ih brojati... sve muškarce u Izraelu ..." a komentatori odmah pitaju zašto B-g treba Mojsija da za njega prebroji Izraelce? I osim toga, ako je B-g beskonačan zašto je Njemu važno koliko ima Izraelaca?

Zohar objašnjava da kada je Stvoritelj stvorio Adama On ga je stvorio u obliku gornjih i donjih svjetova i svi su oni bili uključeni u njemu (". ״ העצב״ע עא״דש ״ם אד״ א״אהבש״ד שב םלע ״לעל ״דמדע״םמנע ח ע״םמנעמל " ). Znači da je Adam, prije nego što je sagriješio, bio sačinjen od čitavog Stvaranja. Grijeh je prouzročio da Adam bude raščlanjen na tisuće djelića, koji su zapravo ono što mi jesmo. Svi smo mi, naime, dijelovi njega. Ako mi združeni činimo jednu cjelinu koja je svrha i dalje nastavljati s podjelom na plemena? Zašto Moše nije odmah čim su napustili Egipat integrirao plemena? A Zohar objašnjava da bilo koje društvo ili ljudska zajednica mora biti izgrađeno

od dijelova koji se razlikuju jedni od drugih i da samo tako sakupljeni dijelovi mogu biti spojeni u jedinstvenu cijelinu.

Mi moramo živjeti u zajednici budući da svoje potrebe ne možemo sami namiriti, i zajednica u kojoj živimo treba biti raznovrsna tako da svaki njen dio ima drugačiju ulogu u skladu sa svojim jedinstvenim talentom. Stoga Zohar objašnjava da je svijet bio stvoren takvim da su svi njegovi dijelovi toliko međusobno različiti, kako bismo jedni druge trebali pa ćemo iz tog sebičnog interesa ponovo naučiti živjeti u jedinstvu i uspjeti postati jedinstvena cijelina.

Problem je u tome što smo mi skloni pobrkati jedinstvo s jednolikosti. Uglavnom, želimo da svi budu poput nas, da imaju ista uvjerenja kao mi i da razmišljaju na isti način kao i mi. Rabin Ashlag objašnjava da društvo mora postojati kako bi procvjetala mudrost, jer mudrost se stvara kroz diskusije i rasprave. Kompromis i ustupci

jamče ljutnju i gušenje, a u društvu u kojem nema rasprave, i ljudi se boje reći ono što misle i do čega drže, mudrost će se isušiti. Moramo shvatiti da je ključ našeg postojanja da dopustimo sebi i svojim bližnjima da se u potpunosti izrazimo, dok ostali slušaju bez zamjeranja ili zavisti, i da budemo u tome milosrdni.

Paraša BaMidbar se uvijek čita prije Šavuota, dana koji je, prema Zoharu, najveći dan u povijesti čovječanstva, jer smo uspjeli preobraziti stanje odvojenosti u stanje "... i Izrael se utabori tamo u pustinji pred gorom" (Izlazak 19,2), da smo bili kao jedan, i to je prema kabalistima dovelo do objave na gori Sinaj. U trenutku kada smo shvatili da je naš cilj bio postići savršenu jedinstvenost bez gubitka našeg individualizma mi smo bili spremni za objavu na gori Sinaj. I od tog dana se svi mi nadamo da ćemo ponovo doživjeti taj trenutak.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live

Biseri hasidske mudrosti

Vrijeme odluke

Čuveni je rabin putovao u posjetu mlađemu kolegi koji je bio poznat po predanosti učenju i molitvi. Stariji je kolega bio zadivljen mladićevim ponašanjem pa ga upita za tajnu njegove nepokolebljive pobožnosti. Mladi mu čovjek ukratko objasni kako je njegova tajna u usredotočenosti na ono što radi u određenom trenutku. To mu omogućava da zanemaruje vanjske utjecaje koji bi ga mogli ometati u učenju i molitvi.

Međutim, stariji je čovjek ubrzo zapazio da mladić rijetko izlazi iz svoje kuće, pa tako gotovo i ne zna što se događa u njegovom okruženju. On stoga reče mlađemu kolegi:

Ako ti život nije po volji, prilagodi volju životu.

R. Mordehai iz Lehovica

■

Istinski sretan čovjek podsjeća na onoga kome je izgorjela kuca i on to osjeća u dubini duše; unatoč tome on počinje graditi novu kuću i sa svakom novom ciglom njegovo je srce sve vise ispunjeno srećom.

■

- Magid iz Mezriča

"Dragi moj, moram ti nešto objasniti na primjeru hladnog vremena. Za vrijeme ciče zime postoje dva načina da se zagriješ: prvi je da obučeš krzneni kaput, a drugi da upališ vatru. Ti se sada sigurno pitaš postoji li uopće neka bitna razlika među njima? Postoji i ona može biti odlučujuća! Krzneni kaput može zagrijati samo onoga tko ga nosi, dok vatra grije svakoga tko joj se približi. Vrijeme je da odlučiš želiš li ti biti poput krznenog kaputa, ili poput vatre" ■

a molim

I drveće moli sa mnom.

Ja se prignem I suma me slijedi.

Ja se poklonim A drveće klanja uz mene.

- R. Hilell Zeitlin

■

ve dolazi iz jednog Izvora. Svi su ljudi jedna duša, A sve duše jedno tijelo.

- R. Šmelke iz Nikolsburga ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Učinkovit život

Učinkovito roditeljstvo

Braća i stari roditelji

Još jedno poglavlje u bratskim odnosima otvara se kada stariji roditelj treba brigu djece. To može biti vrlo stresno i može iz ljudi izvući ono najbolje ili ono najgore. Svijet je započeo sa odnosom roditelj-dijete kad su Adam i Eva brinuli o svojoj djeci. Oni nikad nisu trebali brinuti o potrebama svojih roditelja – a potonje je od tada stresna situacija.

Sjećam se čovjeka koji je imao nekoliko sinova i jednu kćer. On je znao govoriti, "Kad ostarim, Lea'le će se brinuti o meni," i tako je i bilo. Često kćeri preuzimaju ulogu njegovatelja.

Čak i uz svu moguću posvećenost, brinuti o potrebama starijih roditelja je iskušenje. Postoji izreka, "Kad se dijete oslanja na oca, oboje su sretni. Kad se otac oslanja na dijete, oboje su nesretni."

Ponekad je postojalo omiljeno dijete pa braća mogu reći, "Ti si jedini koji je dobio svu ljubav i nagrade pa je tvoja odgovornost da to vratiš."

Ako se donese odluka da se roditelj useli k nekome od djece, mogu postojati mnogi faktori koje treba razmotriti, primjerice prostor, lokacija, broj djece u kući.

Ako je potrebna stambena briga, to je uvijek teška pilula za progutati. Jedan od velikih strahova starenja je da ćete završiti u staračkom domu, pa ipak to je ponekad neizbježno. U to vrijeme braća mogu biti velika podrška jedni drugima.

Stvari ponekad mogu krenuti naopako.

Lea je bila najstarija kći, gospođica

Savršena koja nije mogla pogriješiti. Majka bi često rekla sestrama, "Zašto ne možete biti kao Lea?" Lea je postala glavna u kući jer su joj roditelji prepustili tu ulogu i ona je dominirala nad braćom na način koji je kod njih izazivao mnogo ozlojeđenosti. No kada je zdravlje roditelja popustilo i kada im je bila potrebna pomoć, Lea je nestala sa scene.

Čudno, Lea je bila osoba od heseda. Ona se angažirala oko brige za druge starije ljude, ali nije sudjelovala u brizi za svoje roditelje. Nikad nije objasnila zašto nije bila voljna pomoći.

Braća su slijegala ramenima, "Ona jednostavno ne razumije," govorili su. Oni su prihvatili Leine postupke, shvaćajući da ona sigurno ima razlog za svoje ponašanje, čak iako oni nisu bili upoznati sa njenim misaonim procesima. Znajući da Lea ne može biti uz njihove roditelje, ostala djeca su se jednostavno pomirila s tim i rješavala probleme bez nje.

Može biti da iako je Lea bila gospođica Savršena, ona je to činila kako bi dobila odobravanje svojih roditelja i osjećala je da su joj oni na-

metnuli teret vođenja kućanstva te da je ona odradila svoj dio. Možda je imala stav, "Doprinijela sam domu kad sam bila mlada. Neka sada drugi učine svoje." Biti uzorno dijete nije uvijek tako predivno kako se čini.

Naravno, djeca se mogu odseliti stotinama kilometara daleko i možda nisu u poziciji da učine mnogo iz dana u dan, ali mogu pomoći tako da redovito zovu svoje usamljene roditelje ili pak novčano, ako je potreba.

A kada dođe vrijeme da se dijeli roditeljska imovina, bratsko rivalstvo može iznova iskrsnuti. Jedna kćer htjela je određeni komad namještaja i kada je to uzeo njen brat, oni više nikad nisu razgovarali jedno s drugim. Tu su emuna i bitahon (povjerenje u B-ga) od velike pomoći.

Emocije su na visokoj razini u takvo vrijeme. U završnoj analizi, zreli ljudi koji drže Toru ne bi smjeli dozvoliti da dođe do takvih neslaganja među braćom i sestrama. Ništa nije toliko važno da bi dopuštalo podjele u obitelji.

Do sada je najčešći uzrok razdora u obiteljskim odnosima rezultat konflikta vezanih uz nasljeđe. Malu razliku u tome pravi je li roditelj ostavio veliko imanje ili samo malen dio koji se mora podijeliti među mnogobrojnom djecom. Iz razloga koji prkose logici, novac ima strašnu sposobnost da isprovocira i iznese na površinu najgore midos. Malo je toga što roditelj može učiniti kako bi spriječio takve neželjene okolnosti, ali i sami potomci moraju shvatiti da "ne možeš ništa ponijeti sa sobom." Na duge staze, biti meva-

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

ter (čak i sa velikim iznosima novca) može donijeti mir uma u ovom svijetu i nagradu u svijetu koji dolazi.

Iako je važno cijeniti djecu, odrasli također imaju potrebu da budu cijenjeni. Činjenica je da ako možemo pomoći nekome da izgradi pozitivnu sliku o sebi, to će nam se vratiti kao bumerang i učiniti da se bolje osjećamo vezano uz sebe same. Uvijek možemo pronaći nešto lijepo što ćemo reći drugoj osobi. Liječnici nisu jedini ljudi koji mogu pomoći drugima da se osjećaju bolje. Osmijeh i osjećaj da si zadovoljan s nekim su antidepresivi koji djeluju kod svih.

Istinoljubivost

Moja namjera nije da podučavam musar. Često se čini da koliko god vrijedna bila učenja musara, ona ponekad nemaju željeni utjecaj na ljudsko ponašanje. Vidio sam ljude koji podižu telefon na kojem je naljepnica, "Ne govori lašon hara," pa ipak veselo nastavljaju negativno govoriti o ljudima. Nekako se poruka musara nije zadržala.

Ljudi koji su frum vrlo su revni u držanju micvos. Oni nikad neće propustiti molitvu tri puta dnevno i učiti će daf jomi. Oni će biti vrlo strogi oko šabata i kašruta, sa svim humros (strogim odredbama) poput glat košer, halav Jisrael* i pas jašan**.

Međutim, ako ih netko isprovocira, oni mogu izgubiti kontrolu i vikati, osobito kod kuće. Mogu se osvećivati nekome tko ih je uvrijedio. To su ozbiljni grijesi, nimalo drugačiji od jedenja terefa (ne-košer hrane).

Uvidio sam da je osobito razočaravajuće susresti pojedince, mlade i

stare, koji su vrlo revni u držanju micvos kao što sam gore opisao, a ipak su u ozbiljnom prekršaju protiv Tore jer gledaju na internetu materijale koji su za svaku osudu. Gledam na to kao na nedostatak temeljnog jidiškeita. Ramhal (Rabbi Moshe Chaim Luzzato) u svojoj svetoj knjizi sefer Mesilas Ješarim citira Mojsijeve riječi, "Što je ono što B-g traži od tebe? Samo da se bojiš Hašema, svog B-ga, da hodaš svim Njegovim putevima (midos), da Ga ljubiš i da služiš Hašemu, svom B-gu, svim svojim srcem i svom svojom dušom držeći Hašemove zapovijedi i Njegove propise koje ti zapovijedam danas" (Ponovljeni zakon 10,12-13). Strahopoštovanje i ljubav prema B-gu te usvajanje Njegovih midos jesu preduvjeti za držanje micvos Mesilas Ješarim zatim nastavlja naglašavajući ključnu ulogu jiras Hašem (strahopoštovanja prema B-gu) i ahavas Hašem (ljubavi prema B-gu). Potonje dovodi čovjeka u stanje keduše (svetosti). Ramhal je vrlo kritičan prema ljudima koji, iako su studenti Tore, zanemaruju adekvatni razvoj jiras Hašem i ahavas Hašem. "Ako se ne potrudimo ugraditi jira i ahava u naša srca, kako možemo očekivati da ih postignemo?"

Svi svesci musara naglašavaju da su potraga za zemaljskim užicima i materijalnom dobiti prepreke za jiras Hašem i ahavas Hašem. Prirodno je za čovjeka da traži sreću u životu, ali mi živimo u kulturi koja vjeruje da su zemaljski užitci i materijalno posjedovanje ključevi sreće; i bilo da to priznajemo ili ne, mi smo pod utjecajem kulture u kojoj živimo.

U više od pedeset godina psihijatrijske prakse, ja sam radio sa ljudima iz svih sfera života koji su bili nesretni sa svojim životima. Neki

od njih bili su članovi najbogatijih obitelji u zemlji, koji su imali pristup svim zadovoljstvima koje novac može kupiti, pa ipak su bili očajni. Njihovi brakovi su propali i njihova djeca su često patila od destruktivnih efekata droga. Shvatio sam koliko su istinite Ramhalove riječi: "Traženje B-žje blizine je jedino istinsko dobro, a sve osim toga što ljudi mogu smatrati dobrim nije ništa doli obmanljiva bezvrijednost."

Iz tog sam razloga izabrao pisati o velikoj važnosti istine. Prečesto si možemo uzeti slobodu da lažemo, dajući si heter (dozvolu) da to činimo, dok si nikada ne bismo davali takve heterim za hranu koja je upitna u pogledu kašruta. Kada djeca vide da njihovi roditelji rade kompromise s istinom, oni gube poštovanje za jidiškeit. Ne može postojati jiras Hašem i ahavas Hašem u domu u kojem emes (istina) ne prevladava. Chofetz Chaim kaže da čovjek koji pazi na istinu ne spašava samo sebe, već također i živote svojih sinova i kćeri. Rabbeinu Bachya kaže, "Početak avodas Hašem je da budemo oprezni da izbjegavamo laž, jer tada će lako biti eliminirati sve loše midos" (Kad HaKemah).

Svakog dana pojavljuje se nova priča u vijestima o neiskrenosti ljudi koji su na poziciji vlasti. Mi se utapamo u moru laži, čiji utjecaj ugrožava naš odnos sa B-gom. Ne možemo promijeniti kulturu u kojoj živimo, ali možemo svoje domove učiniti utvrdama emesa.

* Mlijeko koje je nadgledao Židov od vremena mužnje pa nadalje.

** Proizvodi koji su proizvedeni od bilo koje od pet vrsta žitarica (pšenice, ječma, zobi, pira ili raži) koji se slažu sa određenim halahičkim propisima.

■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu

musarsko učenje kako transformirati svoj život

Biti sretan s onim što ti je dodijeljeno

Sameah behelko

Ben Zoma reče: Tko je bogataš? Oni koji su sretni s onim što im je dodijeljeno.

Pirke Avot (Rečenice otaca) 4,1

METODA stjecanja Tore o kojoj se raspravlja u ovom poglavlju ne govori ništa o tome da se bude sretan zbog dobra koje ste primili, već se odnosi na to da se bude zadovoljan bilo čime što ste primili. Uviđam da mi se lako osjećati blagoslovenim kada život ide kako bih htio, ali što onda kada je ono što se događa potpuno suprotno mojim nadanjima?

Što ako dobijem dijagnozu da sam smrtno bolestan ili da su mi se svi snovi srušili, ili se čak suočim s traumom ili katastrofom? Trebam li biti sretan i s time što mi je dodijeljeno?

Doista, učimo: "Čovjek ima dužnost blagosloviti B-ga za zlo jednako kao za dobro." To je izazovna tvrdnja, sve dok ne shvatimo njenu osnovu. Glavna poruka ovdje je da mi ne prosuđujemo najbolje o onome što primamo. Može li itko od nas sa sigurnošću reći da znamo što je za nas najbolje, pa makar i dobro, dugoročno gledano? Koliko puta vam se u životu ono što je izgledalo kao takav blagoslov pokazalo kao prokletstvo, dok je nevolja u sebi nosila sjeme velikog i prekrasnog

procvata? Dobro je poznato da mnogi ljudi koji osvoje veliki dobitak na lutriji vrlo brzo dođu do spoznaje da zavist, pohlepa, neprijateljsko raspoloženje i odmicanje koje je pokrenuo njihov dobitak učine da bi radije da su poderali taj listić.

Ako ste sretni s onim što vam je dodijeljeno, možete razumno živjeti u okviru onoga što imate i u skladu sa svojim istinskim i dubokim prioritetima. Tora je posve jasna kada kaže da smo mi ovdje na zemlji sa samo jednom svrhom: da budemo sveti. U tom nas smjeru ne vodi beskonačno nastojanje da steknemo više, ili novije, ili veće stvari ili doživljaje, ili kao druga mogućnost, trošenje svog vremena i energije vrtnjom u vrtlogu žaljenja. Biti sretan s onime što ti je dodijeljeno pomaže da se materijalne želje zadrže pod nadzorom. Ono nam također pomaže da zamijetimo i cijenimo blagoslove koji su već prisutni u našim životima umjesto da budemo opsjednuti onime što nemamo.

Moramo zapaziti da učenje ne

kaže da trebamo biti zadovoljni s onime što imamo već da trebamo biti sretni s onime što nam je dodijeljeno. Možete raditi na nečem drugom što je razuman cilj, ali to nas ne smije odvratiti od slavljenja darova koji su sada u našim rukama, jer su, iz određene perspektive, ovaj sadašnji trenutak i njegove okolnosti savršene, a to je svakako razlog za radovanje.

Sjećam se vrlo starog automobila kojeg sam vozio dok sam studirao. Bio je to AMC Hornet koji me dobro služio, ali mu se bližio kraj. Pogodio sam se da ga zamijenim novom Hondom, no isporuka novog automobila bila je tek za nekoliko mjeseci i za to vrijeme sam nastavio voziti svoj Hornet. Tog posljednjeg mjeseca počeo je otkazivati mjenjač na Hornetu. Jedna za drugom, brzine su otkazivale, sve dok nije jedina koja je ostala raditi bio rikverc. Ostavio sam auto parkiran ispred kuće sve dok me ne nazovu da dođem preuzeti novi auto. Kada je stigao poziv morao sam nekako odvesti taj stari i šepavi Hornet do salona.

Da se danas nađem u toj situaciji nazvao bih vučnu službu. Ali u to vrijeme sam živio vrlo oskudno pa sam razmišljao kreativnije. Zaključio sam da ako krenem rano ujutro i držim se pokrajnjih ulica mogao bih unatraške doći od kuće do auto salona. I tako sam i učinio, vozeći u rikverc gradskim ulicama i zatim jureći unatraške preko glavnih ulica sve dok nisam uvezao automobil na

parkiralište salona, prvo stražnjim krajem.

Što sam trebao osjećati? Bolnu žalost što nemam tri brzine za vožnju naprijed? Ili veliku sreću što još imam rikverc s kojim mogu doći do mog odredišta?

Ta metoda stjecanja Tore ne bavi se samim stvarima. Ona ne kaže da je imati stari auto bolje nego imati novi, ili da obavezno morate biti bez auta. U biti, ona nas uči o osobini srca koju trebamo dovesti u svoj materijalni život, i ona tu osobinu naziva srećom. Mi smo skloni zaglaviti u čežnji za stvarima za koje smatramo da nam nedostaju ili se vezati za ono što je već naše ili žaliti za onime što smo izgubili. Takvi osjećaju mogu preuzeti kontrolu nad našim životom i odvratiti nam pažnju od važnijih, ali manje opipljivih, ciljeva. Rezultat toga može biti patnja tamo gdje smo mogli imati radost. Mi trebamo živjeti u skladu sa svojim mogućnostima, biti sretni s darovima koje imamo, i ne biti ljubomorni i zavidni na dobrima u kojima drugi uživaju.

Rav Dessler jednom je studenta podučio upravo ovome.

Taj je student zatražio Rav Desslera dozvolu da ode na lokalni buvljak. Rav Desslera ne samo da mu je dao dopuštenje već je rekao da će zajedno s njime otići na sajam.

Njih su dvojica otišli i počeli pregledavati štandove. Nakon nekog vremena, studentu je zapela za oko jedna prekrasna svjetiljka. Pogađao se s prodavačem sve dok taj nije pristao na cijenu. U tom trenutku Rav

Dessler je mladiću rekao da bi on stvarno želio imati tu lampu za sebe i upitao ga da li bi je mogao otkupiti. Iako razočaran, jer stvarno ju je želio, student mu je odgovorio: "Naravno, rebe si može kupiti lampu."

Malo kasnije, student je zapazio raskošno ukrašen srebrni pehar koji je poželio kupiti. I ponovo, netom što se pogodio za cijenu Rav Dessler mu je rekao da bi želio pehar za sebe, i ponovo je mladić pristao da ga on može uzeti. To se dogodilo još nekoliko puta sve dok mladić, potpuno frustriran, nije predložio da bi se možda trebali vratiti u ješivu.

Kad su stigli natrag, Rav Dessler je pozvao mladića na razgovor. Donio je sve što je kupio i predao to mladiću. "Ja nisam zapravo želio sve ove stvari za sebe. Samo sam vidio koliko si se uzbudio zbog njih. Smatrao sam da te treba malo ohladiti. Sada kada si se smirio, možeš ih uzeti."

Želja, ljubomora i zavist mogu nas izbaciti iz naše unutarnje ravnoteže, štoviše Talmud nas uči da je besmisleno osjećati nezadovoljstvo s onime što nam je dodijeljeno uspoređujući se s drugima. "Nitko se ne može dotaći onoga što je određeno za njegovog bližnjeg, niti na vlas," kaže on. To znači da postoji pravo na ono što posjedujete. Ako B-g želi da imate više, imat ćete, a ako ne, nećete. Mi svakako imamo obavezu da se trudimo sebi u korist, ali ne smijemo pasti u zamku i povjerovati da je naš uspjeh ili neuspjeh određen tim trudom. Radite marljivo i onda budite sretni s onime što vam bude dodijeljeno.

Savjet da se bude sretan svojim dijelom može se krivo protumačiti kao uputu da se bude pasivan i neambiciozan, ali to nije točno. Pretpostavimo da ste ovdje kako biste bili aktivni i produktivni, i pretpostavimo također da ste postigli nešto što ste planirali. Bez ove osobine da budete sretni sa svojim dijelom vi ne biste ni na trenutak osjetili užitak i zadovoljstvo zbog onoga što ste postigli. Ne biste podigli čašu da proslavite, ne biste osjetili onaj mirni i spokojni osjećaj potpunosti. U stvari, poriv za većim, za višim, za boljim, za još više, gurnuo bi vas natrag na posao bez pauze, kao da zapravo ništa niste postigli. Pa kakav bi to život bio?

PRAKSA

Nabrojte pet stvari koje imate za koje smatrate da su vrijedne zadovoljstva. Da vam olakšam, započnite ovdje:

1. ______________________________

2. ______________________________

3. ______________________________

4. ______________________________

5. ______________________________

Uzmite si trenutak da budete zahvalni i proslavite ove stvari koje su vam dane kao vaš dio.

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

KOLUMNE Gdje je Izrael 75 godina poslije

Oslobođenje,28.4.2023.

Otkako je stvoren 1948, Izrael se suočavao sa raznim izazovima spolja, ali nikada sa tako ozbiljnim prijetnjama demokratiji kojedanasdolazeiznutra

Narod kome je jedinstvo omogućilo opstanak kroz istoriju nije uspeo da odoli strastima politike kako bi potisnuo duboke podele i u slavlju dočekao 75. godišnjicu formiranja države o kome je sanjao puna dva milenijuma.

Šta je sa zajedništvom koje je Jevrejima omogućilo da prežive progone, geta, pogrome i holokaust kako bi njih sedam miliona u Izraelu i osam miliona po svetu imali tako važan uticaj na globalnu politiku, nauku, tehnologiju, kulturu?

REGIONALNASILA

Država Izrael, koja je ostvarila ideju cionista o sopstvenoj domovini, a otac nacije i prvi premijer David Ben Gurion je pravio na temeljima retko viđenog jedinstva, danas je opasno polarizovana. Prošlo je vreme romantizma kada su Jevreji oko logorskih vatri po pustinjskim kibucima pevali Hatikva, pesmu o dve hiljade godina nade o povratku u zemlju Izraela koja će postati nacionalna himna. Stvoren samo tri godine otkako je trećina svetskih Jevreja uništena u holokaustu, suočen sa ograničenim sredstvima kako bi prihvatio stotine hiljada Jevreja iz svih krajeva sveta i odmah suočen sa prvim od najmanje četiri rata sa Arapima, Izrael je nezavisnost proglasio 14. maja 1948, ali zbog jevrejskog kalendara ove godine se obeležavao 26. aprila.

Izrael je u međuvremenu prerastao u regionalnu silu, simbol visoko razvijene start-up privrede, tehnološkog buma, moćne armije, ali danas opasnosti ne potiču od arapskih suseda, već od unutrašnjih podela je-

vrejskog društva. Ako se pre sedam i po decenija borilo za opstanak, u toku je borba za dušu jedine demokratije Bliskog istoka.

Pioniri države nisu mogli da zamisle da će se dva savremena jevrejska plemena postrojiti na liniji fronta potvrđujući da zemlja ima malo razloga da slavi, da će ozbiljno ugroziti odnose sa svojim strateškim saveznikom, SAD-om, da će biti toliko izolovan na međunarodnoj sceni u vreme dok se po svetu beleži rast antisemitizma.

Premijer Benjamin Netanyahu je tokom šest polarizujućih mandata Izrael okrenuo ka konzervativnim vrednostima. Danas ima najdesniju Vladu u svojoj istoriji koja ozbiljno ugrožava liberalne tradicije zemlje. Njegov pokušaj da drastično oslabi moć Vrhovnog suda i da kontroliše izbor sudija raspolutio je državu. Iako je zasad sprečen posle 17 nedelja nezabeleženo masovnih demonstracija, podele nisu ublažene.

”Sedamdeset peta godišnjica izraelske nezavisnosti biće upamćena kao godina u kojoj je demokratski identitet zemlje dobio fatalan udarac”, upozorila je predsednica Vrhovnog suda Esther Hayut.

Koalicija radikalno desnih nacionalista, ekstremnih cionista i ultraortodoksnih religioznih stranaka nameće sekularnim Izraelcima vrednosti verskog fundamentalizma kakav je pre 75 godina bio nezamisliv. Nedovoljno jasna razlika između države i religije omogućila je ortodoksnom rabinatu kontrolu nad važnim segmentima života, kao što su zakoni o porodici, preteći da zemlju pretvore u teokratiju.

Izraelska armija, stvorena od ilegalnih grupa koje su se dopuštenim i nedopuštenim sredstvima borile protiv britanskog mandata Palestine, retka

je institucija koja je kroz decenije opravdavala poverenje naroda, iako su ratovi i gubici života ostavili dubok ožiljak na socijalnom tkivu: Jevreji su opsednuti bezbednošću.

”Nosićemo uniforme i ostaviti razlike van armije kako bi izraelski građani i mladi znali da imamo jedan širok i moćan zajednički imenitelj – bezbednost države”, kaže načelnik Generalštaba Herzi Halevi, ali političari upozoravaju na građanski rat.

Unutrašnji raskol u zasenak baca izraelsko-palestinski konflikt, najduži savremenog sveta. Otvoren je u vreme sticanja nezavisnosti sloganom Narod bez zemlje, za zemlju bez naroda, ali ta zemlja oduvek je imala “nepostojeći narod”.

Jevrejima je stvaranje države 1948. i zauzimanje kontrole nad Jerusalimom posle rata 1967. trijumf istorije, Palestincima je to “Nakba”, katastrofa, oličena proterivanjem 700.000 ljudi koja se uvećava politikom jevrejske kolonizacije okupirane Zapadne obale na kojoj bi da imaju sopstvenu državu.

Rat 1973. otvorio je vrata desničarskom Likudu, a liberalni premijer Yitzhak Rabin ubijen je 1995. pokušavajući da ostvari mir. Izraelu preti da postane aparthejd država.

Uprkos činjenici da je 1948. propustio da dobije Ustav, već kao surogat ima Osnovni zakon, uprkos povremenim pojavama autokratskih ambicija ili snažnom uticaju armije na celokupni život, uprkos tretmana Palestinaca, demokratija je opstajala. Kao i sloboda štampe koja otkriva afere korupcije na najvišim nivoima i pred sud, i u zatvor, šalje premijere i predsednike.

Raspoloženje je tmurno, mada ne i demorališuće. Događaji poslednjih meseci teško da mogu da zasene dostignuća 75 godina. Mogu da ih ugroze, ali veliki broj Jevreja iz Izraela i iz

sveta odlučan je da se to ne dogodi, svestan činjenice da demokratija nije muzejski eksponat, već živo biće koje zahteva stalnu negu. Zato su jedan od najvažnijih datuma izraelskog kalendara iskoristili da pošalju poruke upozorenja koje se tiču odbrane demokratije i suživota sa Palestincima.

U zažarenom ambijentu je i obeležavanje Dana sećanja, koji prethodi Danu nezavisnosti, bilo jedno od najnapetijih u istoriji. Vladini ministri nisu prihvatili da se uzdrže od provokativnih govora, što je na više mesta dovelo do sukoba. “Ne zaslužuješ da budeš ovde. Ti nisi borac, već fašista”, uzvikivali su u na groblju u Be’er Shevi ministru unutrašnje bezbednosti Itamaru Ben-Gviru.

IZRAELCIMA NIJE BILO DO SLAVLJA

Opozicioni političari bojkotovali su svečanosti paljenja baklji na jerusalemskom Mount Herzlu, dok su desetine hiljada demonstrirale u Tel Avivu. Amos Horev, 98-godišnji general i jedini živi komandant elitne grupe Palmach koja se borila protiv Britanaca, prvi put se uključio u politiku i pojavio na protestu sa tablom na kojoj je pisalo: “Ja, jedan od osnivača Palmacha, ponovo se borim za našu državu”.

Shlomo Artzi, legendarni kantautor, odbio je tradicionalnu nagradu rečima: “U ovo vreme, kada je naša zemlja ranjena i podeljena, nalazim da je teško prihvatiti nagradu”. Imaće mnogo istomišljenika koji smatraju da nema šta da se slavi u zemlji “fašističke Vlade”.

Rođendan Izraela trebalo je da bude povod radosti, ali mnogim Izraelcima nije bilo do slavlja. Jedino što im je preostalo je da zapevaju pesmu čiji tekst ovih dana dobija posebno značenje: “Ein Li Eretz Aheret” –Nemam drugu zemlju.

Štedljivi kralj: Charles će tokom krunisanja nositi

odjeću koju su nosili njegovi prethodnici

Raport.ba,3.5.2023.

Britanski kralj Charles III...će biti krunisan 6. maja u Westminsterskoj opatiji, a tokom velike ceremonije nosit će kraljevsku odjeću koja će biti ukrašena vjerskim ili historijskim simbolima.

...Promjena monarha zahtijeva zamjenu obilježja, tako da će Charlesova kruna, dugmad i kraljevski monogram biti prišiveni na svečane uniforme vojne povorke od 6.000 ljudi, re-

kao je jedan od krojača.

Jevrejski rabini širom Velike Britanije u subotu, 6. maja, na dan krunisanja britanskog kralja Charlesa III, čitat će molitve za novog kralja.

Londonski rabin Nickie Lees neće gledati krunisanje 6. maja, već će raditi ono što smatra važnijim – molit će se za monarha na jevrejsku subotu.

Lees će se u subotu pridružiti rabinima širom Velike Britanije

u čitanju molitve na engleskom i hebrejskom za novog kralja, prenio je AP.

Na krunisanju 6. maja vjerski lideri koji predstavljaju budističku, hinduističku, jevrejsku, muslimansku i siktsku tradiciju prvi put će imati aktivnu ulogu u ceremonijama.

U vrijeme kada širom sveta rastu tenzije među pripadnicima različitih vjeroispovijesti, od hinduističkih nacionalista u Indiji do jevrejskih doseljenika na

Zapadnoj obali i fundamentalističkih kršćana u SAD, kralj Charles III pokušava da premosti razlike između vjerskih grupa u britanskom društvu, ukazuje američka agencija.

Postizanje tog cilja je ključno za napore novog kralja da pokaže da monarhija, 1.000 godina stara institucija sa kršćanskim korijenima, i dalje može predstavljati narod moderne, multikulturalne Britanije....