4-01 - Divrej Tora - Bamidbar 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 35 Broj 35

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shmuel Rabinowitz Torah Bytes

Parša Bamidbar započinje popisom židovskog naroda. Mogli bismo pomisliti da se time "svakoga svodi na broj". No, popisivanje zapravo uči da je svaki Židov važan. Kabalisti ističu da kao što je 600.000 židovskih duša stajalo na gori Sinaj, tako u Tori ima 600.000 slova (što uključuje bijele razmake između slova). I kao što je svitak Tore neispravan ako nedostaje makar i jedno slovo, tako je i židovskom narodu potrebno da svi rade zajedno. Ipak, ako je svaki Židov toliko važan, zašto ovotjedna parša opisuje posebnu ulogu plemena Levi? Nije li to diskriminacija? Je li levit, samo temeljem svog rođenja, sam po sebi, "bolji" od ne-Levita?

Ključ skladnog život je u tome da svatko učini ono za što je sposoban i da prihvati druge kao jednako vrijedne.

Stoga prije nego što s omalovažavanjem pogledamo na drugu osobu, sjetimo se da svako ljudsko biće ima za dati važan doprinos. A u životu, jedino što uistinu zarađujemo, je naše vlastito dobro ime.■

Zagreb, šabat 8. lipnja 2024. - 2. sivana 5784.

divrejtora@gmail.com

Paraša Bamidbar

(Bamidbar 1,1 4,20)

U Sinajskoj pustinji B-g kaže da se provede popis dvanaest izraelskih plemena. Moše izračuna da ima 603.550 radno sposobnih muškaraca (od 20 do 60 godina); pleme Levi, koje broji 22.300 muškaraca starih mjesec dana i više, računa se posebno. Levitima je namijenjena služba u Svetištu. Oni su zamjena za prvorođence kojih je približno toliko i koji su diskvalificirani kad su sudjelovali u obožavanju zlatnog teleta. 273 prvorođenca koliko ih je nedostajalo, trebalo je nadomjestiti plaćanjem pet šekela "otkupnine".

Kad je trebalo rastaviti tabor, tri klana Levijevih su ga rastavili i prenosili Svetište i opet sastavljali u središtu sljedećeg tabora. Zatim su podizali svoje šatore oko njega: Kehatiti, koji su nosili posuđe koje pripada Svetištu

(kovčeg, menoru itd.) u za to posebno načinjenim naramcima, smještali su se južno; Geršoniti, zaduženi za tapiserije i krovište, zapadno; Merarijeva obitelj, koja je prenosila pregrade i potpornje, sjeverno. Ispred ulaza u Svetište, s njegove južne strane, bili su Mošeovi šatori, Aronovi i Aronovih sinova.

Osim Levija, dvanaest plemena se utaborilo u četiri skupine po tri plemena. Na istoku su bili Juda (74.600), Isahar (54.400) i Zebulun (57.400); na jugu Ruven (46.500), Šimon (59.300) i Gad (45.650); na zapadu Efraim (40.500), Menaše (32.200) i Benjamin (35.400); na sjeveru Dan (62.700), Ašer (41.500) i Naftali (53.400). Takvog poretka su se držali i dok su putovali. Svako je pleme imalo svoga nasija (princa ili vođu) i svoju zastavu s plemenskim bojama i znakom.■

Prevela Dolores Bettini

B’’H

Jom Jerušalajim

U srijedu, 5. lipnja, 28. dana mjeseca ijara, slavi se Jom Jerušalajim, Dan Jeruzalema

Čudno je da ovaj stari Židov mora pisati članak o važnosti i značenju Jeruzalema. Ako je ikada postojalo išta u židovskom životu što se podrazumijevalo - očigledan i sastavni dio židovskog društvenog i osobnog života i svijesti - bila je to središnja uloga Jeruzalema za židovsku dušu. "Sljedeće godine u Jeruzalemu!" nije bio samo izraz nade, molitve i čežnje, već i simbol židovskog prkosa i kontinuiteta.

U židovskoj misli i društvu Jeruzalem je, a ne Rim, Vječni grad; Jeruzalem, a ne Pariz, je grad svjetla. Veliki rabin Meir Simha HaCohen iz Dvinska, početkom 20. stoljeća, proročki je napisao: "Jao onima koji, na ovaj ili onaj način, misle da je Berlin Jeruzalem!"

Jeruzalem je možda imao mnogo onih koji su ga imitirali, ali ništa ga nije moglo nadomjestiti. Jeruzalem je ostao srcem židovskog naroda baš kao što je rabin Yehuda HaLevi iz Španjolske 12. stoljeća tvrdio da je narod Izraela srce cijelog čovječanstvanajsnažniji od svih ljudskih organa i najranjiviji od svih organa tijela. Metafora da svu životorodnu krv židovskog života širom židovskog svijeta pumpa srce Jeruzalema, u prošlim se židovskim generacijama podrazumijevala. Tome nije trebalo objašnjenje ili ponavljanje, osnaživanje i defenzivno opravdanje.

Kada je židovski narod u cjelini fizički i politički postao odvojen od Jeruzalema, Jeruzalem nije bio puko sjećanje ili nostalgija; on je ostao stvarno i istaknuto prisutan u židovskom životu i razmišljanju. Ako je nekim pojedinim Židovima on postao samo još jedno imaginarno mjesto zbog svoje udaljene lokacije i neprivlačne stvarnosti - stari, osiromašeni, napušteni, mali i zabačeni grad zakopan u prostranstvu Osmanskog carstva - u samoj srži židovske duše stvarnost tog grada je živjela i cvala.

U protekla tri stoljeća, Židovi su se

polako vraćali kući u Jeruzalem. Pod strašnim fizičkim kušnjama oskudice, progonstva i poruge, židovska zajednica u Jeruzalemu je rasla. Sredinom 19. stoljeća Židovi su činili većinsko stanovništvo u gradu. Počeli su se naseljavati izvan zidina Starog grada i osnivati nove četvrti. Drevni matični grad reagirao je na povratak svoje djece na njihova sveta mjesta i Jeruzalem je ponovno oživio.

Nakon obnove židovskog suvereniteta u dijelovima zemlje Izrael, Jeruzalem je postao glavni grad države Izrael. Stanovništvo je eksponencijalno raslo, a građevinske dizalice postale su sveprisutne po čitavom području proširenih granica grada.

Nakon Šestodnevnog rata, postao je ujedinjen, i Zapadni zid i Brdo Hrama koje naliježe na njega ponovo su postali središte židovskog svijeta. U židovski kalendar dodan je novi poseban dan kojim se obilježava ponovno rođenje fizičkog Jeruzalema u židovskom životu i molitvi. Židovsko je stanovništvo raslo, a izgradnja gradske infrastrukture nastavila se istim tempom. Pomiješani blagoslovi automobilskog prometa i stalnih građevinskih projekata utječu na sve Jeruzalemljane, ali služe samo da ukažu na nezamislive promjene na licu grada koje su se pojavile tijekom prošlog stoljeća. Preporod Jeruzalema je čudo našeg vremena.

No većina svijeta zamjera preporod Jeruzalema. Ujedinjeni narodi žele da on postane "međunarodni grad", pre-

mda obnova grada funkcionira i nikada nije bilo tako uspješnog upravljanja gradom u cijeloj ljudskoj povijesti. Čini se da nitko nije primijetio teška bogatstva grada sve dok Židovi tamo nisu počeli ponovo stvarati povijest.

Naročito muslimanski svijet, koji je malo vodio brige o sudbini i bogatstvu grada, sve dok Židovi nisu počeli dolaziti i obnavljati ga, želi da njime isključivo vladaju i naseljavaju ga muslimani. Američki State Department donedavno nije priznavao ujedinjeni Jeruzalem kao dio Izraela, a kamoli za njegov glavni grad. A sav latentni i očiti antisemitizam koji još uvijek truje zapadni svijet usmjeren je protiv Izraela i Jeruzalema.

U svojoj frustraciji, zavisti i pogrešno usmjerenom vjerskom zanosu muslimani potiču i čine nasilje u Jeruzalemu i javno slave ubojstva njegovih nevinih stanovnika. Njihov je stav, čini se: "Bolje da nema Jeruzalema nego da je židovski." Jeruzalem je oduvijek bio žarište, jer njegovo ključno mjesto u povijesti i vjerama čini ga osjetljivim pitanjem. Danas je u velikoj mjeri Jeruzalem ono pitanje koje pokreće misli i politike svijeta.

Jeruzalem posjeduje vječnu kvalitetu usredotočenja ljudske pažnje na razmišljanje o svetosti, bliskosti i borbi za vjeru. Takav pogled na glavno obilježje Jeruzalema čini proslavu Jom Jerušalajima nužnim židovskim odgovorom na protivljenje i neprijateljstvo svijeta prema Jeruzalemu - židovskom Jeruzalemu.

Jom Jerušalajim je ispravan odgovor Židova na sve što se trenutno događa u svijetu. Radujte se tome što su naši naraštaji doživjeli da vide Jeruzalem obnovljen u tijelu i duhu, ljepoti i snazi. Prošećite njegovim ulicama i udahnite njegov zrak, pogledajte njegova viđenja i uživajte u njegovim sjećanjima. Cijenite darove koje nam je G-spod dao i izrazite svoju zahvalnost što živimo u tako važnom i povijesnom vremenu.■

Rabbi Berel Wein

po Alija

Sedra (i knjiga) BaMidbar započinje u Sinajskoj pustinji druge godine nakon izlaska iz Egipta, na Roš hodeš ijar. Nakon što je mjesec dana ranije bio podignut Miškan, sada treba prebrojati narod. Ovo se događa, u sklopu priprema za prvo putovanje od dolaska na Sinaj jedanaest mjeseci ranije. (Prethodno su već bila dva brojanja naroda: jedno, kada je narod izašao iz Egipta i drugo nakon grijeha sa Zlatnim teletom). U 9. poglavlju, Tora nam govori o događajima koji su se dogodili tijekom nisana, prethodnog mjeseca. Raši nas kod toga uči dvije stvari: prvo, da Tora ne ide nužno kronološkim redom i drugo, u ovom konkretnom slučaju, B-g je izabrao da Knjigu BaMidbar ne započne u negativnom tonu. Negativnom, zbog toga što je Izraelski narod prinio korban Pesah svega jednom (9. poglavlje) tijekom svih godina lutanja. (Nije im bilo dopušteno da prinose korban Pesah u narednim godinama jer su među sobom imali neobrezane djece. Do toga je došlo zbog opasnosti po tek obrezane bebe dok su putovali. Budući da je narod morao biti spreman da krene na put čim izađe nalog da se krene, oni su odgađali obrezivanje. Iako je to opravdan razlog za ne prinošenje korban Pesaha, on se svejedno smatra znakom sramote za narod, pa je B-g odlučio da ne započne knjigu BaMidbar u tom raspoloženju.

Bamidbar ima 1288 p'sukim, i po to-

me je druga knjiga po broju p'sukim, odmah iza B'reišit. Također je druga i po broju riječi i slova po sedri. Međutim, 128,8 p'sukim po sedri, skida B'reišit s prvog mjesta. U njemu ima 78 p'sukim više nego u Š'mot, no 305 riječi manje.

Kohen - prva alija - 19 p'sukim –1,1-19

Dolazi zapovijed od B-ga da se prebroji narod, točnije muškarci od 20 godina naviše. Dvadeset godina je prema Tori dob za vojnu službu. Aharon i predstavnik svakog plemena pomažu pri prebrajanju.

Popis je proveden onako kako je zapovijeđeno.

Komentari ističu da su zapovijed da se narod prebroji dobili Moše i Aharon (a ne samo Moše) jer se prebrajanje vršilo pri sakupljanju/sakupljanjem pola šekela od naroda. Budući da je bio uključen novac, nije prikladno imati samo jednu osobu koja se time bavi. To je postalo etički standard kod bavljenja javnim sredstvima.

S druge strane... Jedan drugi komentator sugerira da se ovo prebrajanje nije vršilo šekelima, već izravnim brojanjem ljudi. Iako smo naučili da je neprimjereno, pa čak i potencijalno opasno, izravno prebra-

jati ljude, u ovom je slučaju postojala direktna naredba da se ljude broji. Stoga ih neće zateći nikakvo zlo dok izvršavaju ove b-žanske zapovijedi. Ovo je suprotno od Ki Tisa, gdje Tora kaže: "Kada brojite, onda morate skupljati po pola šekela, itd. Tamo jezik u Tori pokazuje da je brojanje bilo jedna mogućnost ili praktičan način, ali ne i obavezno. Stoga je bila neophodna neizravna metoda.

K'ru'ei ha'eda, naziv za vođe naroda, napisan je s judom umjesto vavom, a tako se riječ i izgovara. Baal HaTurim kaže da na jud možemo gledati kao na presječeni vav, što nam govori da je među čelnicima bila i jedna "ne toliko dostojna" osoba. On kaže da je Šlumiel ben Curišadaj, poglavar u Šimonu, bio Zimri ben Salu, koji je izazvao B-žji gnjev koji je uništio na tisuće ljudi, sve dok Pinhasov čin nije zaustavio Zimrija (i pogibelj). To što je u svom imenu imao B-žje ime, nije mu pomoglo. Primijetite da se u priči o Pinhasu nalazi slomljeni vav, vav u briti šalom. Je li ovo možda remez (nagovještaj) poveznice?

Levi – druga alija - 35 p'sukim –1,20-54

Tora s ljubavlju bilježi rezultate popisa za svako pleme, počevši od Reuvena i imenujući ga prvencem Izraela.

S obzirom na sve "probleme" koje je Reuven imao, i činjenica da su Jehuda, Josef i Levi, svaki pojedina-

OU Israel's Torah Tidbits Alija

čno, završili s elementima onoga što je moglo biti Reuvenovo, zanimljivo je da Reuven zadržava naziv "b'hor".

Nakon što prebroji svako pleme, Tora daje konačan zbroj od 603.550. (Broj koji se općenito koristi da se opiše mnoštvo koja je izašlo iz Egipta je 600.000. To je očigledno zaokružen broj stvarnog ukupnog broja ljudi.) Uključujući žene i djecu, broj ljudi koji je napustio Egipat vjerojatno se kreće između 2 i 3 milijuna.

Levi’im se nije smjelo brojati zajedno s ostatkom naroda, već ih je trebalo prebrojati izdvojeno. Levi’im su bili zaduženi za nošenje dijelova Miškana, te za rastavljanje i podizanje Miškana svaki put kad je narod putovao. Ne-Levi’im nisu smjeli razgnjeviti B-ga time što bi se približili Miškanu na neodgovarajući način. Ovo se odnosilo i na tabor: Levi’im su se utaborili oko Miškana, a plemena su ostala podalje u svojim taborima.

LiVnei Jehuda... za sva plemena koristio se izraz LiVnei, osim za Bnei Naftali. Baal HaTurim kaže da je kod njih bilo više žena nego muškaraca. U kasnijem prebrajanju stanovništva, "bnei" se koristi za sva plemena budući da su muškarci poumirali – kod svih je bilo više žena.

Komentari ističu da je nizak broj populacije zabilježen kod Levija bio

bliže onome što bi se očekivalo prema prirodnim demografskim kretanjima. Vrijednosti za ostatak naroda bile su neprirodno visoke. To je posljedica onoga što nam Tora kaže: "i kako su bili mučeni, tako su se množili". Među brojnim čudima koja su se dogodila u Egiptu, bila je i činjenica da se narod množio toliko silno u vrlo nepovoljnim uvjetima. Budući da Levijevo pleme nije bilo podvrgnuto teškim uvjetima ropstva, prirast njegovog stanovništva bio je "normalan".

Ako je prebrajanje naroda imalo i negativnu stranu, zašto je B-g zapovjedio Mošeu da broji ljude? Chidushei HaRi"M kaže da smo prebrajanjem mi postali davar še'b'minjan

To svakome od nas daje važnost koja nam neće dopustiti da budemo neutralizirani miješajući se s drugima (objašnjenje ovoga bit će na drugom mjestu).

Š'liši - treća alija - 34 p'sukim – 2,134

Sljedeća se zapovijed bavi položajem plemena kod postavljanja tabora, te redoslijedom trupa kod putovanja. Po tri su plemena formirala "tabor" pod jednom zastavom, na svakoj od strana svijeta oko tabora Levita. Vođa svakog "tabora zastave" vođa je "glavnog" od tri plemena, kako je naznačeno imenom tabora. Tabor Jehude bio je na istoku i trebao je biti prvi koji kreće na put. Reuvenov tabor na jugu slijedio je iza njih. Potom su išli Levi’im s Miškanom, tako da jesu i budu unutar naroda, a ne na njegovu obodu. Za-

tim je slijedio tabor Efrajima sa zapada, a posljednji koji su kretali na putovanje bili su oni iz Danova tabora, na sjeveru. Tora ponavlja da Levi nije ubrojen među plemena, i da je narod učinio kako mu je bilo zapovijeđeno.

Glavno pleme svakog tabora zasnivalo se na otot, znakovima, koje je prenio Jaakov Avinu. Baal HaTurim ukazuje na podudarnost između Jaakovljevih blagoslova njegovim sinovima i ovim vođama tabora. Svaki sin kojem se Jaakov obratio u drugom licu bio je voditelj tabora. "Reuvene, ti ste moj prvenac", "Jehudo, tebe će braća tvoja priznati", "Dane ... tvoje spasenje", "Josef ... B-g tvog oca ... blagosilja te".

R'vi'i - četvrta alija - 13 p'sukim –3,1-13

Tora nastavlja s imenima Aharonovih i Mošeovih sinova. (Zapravo, Mošeovi biološki sinovi se ne spominju. Komentari ističu da se Aharonove sinove smatralo i Mošeovima, jer ih je Moše podučavao Toru.)

Levijevom plemenu treba dodijeliti zadatke pomaganja kohanim u njihovom radu i zaštiti Miškana i njegovog pokućstva. U biti, Levi će zamijeniti b'hora koji je bio posvećen od dana Izlaska (pa čak i prije toga).

B'hor je izvorno trebao obavljati svete zadatke Levi’ima (i kohanima), ali je kao posljedica onoga sa Zlatnim teletom tu privilegiju izgubio.

"Ovo su imena sinova Aharonovih, b'hor (prvenac) Nadav..." Uobičajeno čitanje pasuka, temeljeno na Ta-

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

amei HaMikra (napomenama iz Tore), ukazuje na to da se Nadava prepoznaje kao Aharonovog b'hora No, postoji okomita crta koja odvaja b'hor i Nadava, što sugerira da je Aharon b'hor; Nadav, koji je umro bez djece, zapravo ovdje nije b'hor. (Budući da su djeca preminulog b'hora dobivala dvostruki dio imetka svog oca, da je Nadav imao djecu on bi zadržao pravo b'hora.)

Hamiši - peta alija - 26 p'sukim –3,14-39

Moše dobiva zapovijed da prebroji Levi’im - muškarce u dobi od jednog mjeseca naviše. Geršonova grana obitelji bit će zadužena za materijal zavjese Miškana, što uključuje i obloge i dvorišnu ogradu. K'hat je zadužen za glavno sveto pokućstvo Miškana, što uključuje Aron, Šulhan, Menoru i žrtvenike. Merari je zadužen za građevni materijal: daske, potporne šipke, temeljna podnožja, stupove. Ukupno, prebrojano je 22.000 Levi’im

Pojašnjenje... Ako se zbroje tri obitelji Levija - Geršon s 7500; Kehat s 8600; Merari s 6200 - ukupno dolazimo do 22.300, a ne 22.000, broja korištenog u razmjeni s prvorođencima. Raši objašnjava da su tih 300

"nestalih" Levi’im sami bili b'horim pa nisu bili dio službene razmjenevidi u narednoj aliji

Pažljivo odaberite svoje susjede. Raši ističe da je blizina Degel Mahane Jehuda taboru Mošea i Aharona te njegove obitelji imala pozitivan utjecaj na tri plemena Jehude, Jisahara i Zevuluna - tri plemena poznata po znalstvu Tore. S druge strane, Reuvenova blizina Korahu, a njegova Datanu i Aviramu dovela je do katastrofe.

Šiši - šesta alija - 12 p'sukim – 3,4051

B-g potom kaže Mošeu da prebroji prvorođence plemena, od mjesec dana starosti naviše, kako bi se mogla održati službena svečanost zamjene Levi’im za b’horim. Moše ih broji i nalazi da ima 22.273 b'horim Provodi se masovno "otkupljenje prvorođenaca" zamjenom 22.000 Levi’im (ne-b’horim) za 22.000 b’horim te plaćanje po pet srebrnih šekela Aharonu i njegovim sinovima za preostala 273 prvorođenca.

Zamislite da se okupi 22.273 ljudi i da se zatraži od svakoga od njih da odabere kartu iz kupa od 22.273 karata, od čega na 22.000 njih stoje ri-

ječi ben Levi, a na 273 njih se nalazi 5 šekela. Ovo je, kaže Raši, način na koji su odredili tko će platiti 5 šekela za otkup.

Raši ističe da je svaki od 5 š’kalim b’hora, vrijedio 20 gera. 20 srebrnika je iznos koji su braća primila za prodaju Josefa. Očigledno, Raši smatra da postoji veza između prodaje Josefa i zahtjeva da se otkupe prvenci. Sjetite se da je Josef bio Rahelin prvenac.

Š'vi'i – sedma alija - 20 p'sukim –4,1-20

Drugi popis Levi’ima započinje brojanjem grane obitelji K’hat - muškaraca u dobi između 30 i 50 godina. To je radna snaga u Miškanu. K’hatovci su najprije trebali pričekati da Aharon uđe u Miškan, ukloni Parohet i pokrije predmete u svetištu posebnim platnenim pokrivalima. Tek tada su Levi’im smjeli rukovati tim predmetima. Elazar, Aharonov sin, osobno je bio odgovoran za posebna ulja i tamjan Miškana. Tora upozorava kohanim da ne dovode u opasnost K’hatovce nepravilno vršeći pripreme za rukovanje najsvetijim predmetima. Posljednja 4 p’sukim su Maftir.■

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

Nakon nekoliko paraša koje su obilovale s micvot, prva paraša u knjzi Bamidbar ne iznosi niti jednu. Ne brinite, već sljedećeg tjedna imat ćemo novi niz micvot.■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

45. Pozitivna je zapovijed oženiti ženu vlastitog brata koji je umro bez djece

kao što Pismo kaže, Ako braća žive zajedno, i jedan od njih umre…brat muža njezinog ući će k njoj i uzeti je sebi za ženu (D'varim 25,5). Međutim, u naše vrijeme, kada ne postoji namjera [u ovome] da se zbog vjerske dužnosti utvrdi ime svom umrlom bratu, zakon o leviratskom braku nije na snazi, već samo halica, koja je opisana iza ovoga.

Negativne zapovijedi

Bez svjedoka, ako je bilo hotimično, njihova je kazna karet [bogomdani prestanak postojanja]; a ako je to bilo nesvjesno zahtijeva se hatat (žrtva za grijeh).

Ako je ona bila žena njegova oca, on bi morao prinijeti dvije žrtve (zato što je ona bila njegova majka, i zato što je bila očeva žena [§113]).

111. Negativna je zapovijed ne otkriti golotinju svoga oca u homoseksualnoj prisnosti

kao što Pismo kaže, golotinju svog oca … nećeš otkrivati (Vajikra 18,7). Ova je zabrana dodatak na opću zabranu homoseksualnosti (vidi §116). Ukoliko netko ovo prekrši, te bude tjelesno intiman sa svojim ocem, uz penetraciju glavića, kada postoje svjedoci, i [prethodno] upozorenje, obojica zaslužuju smrt kamenovanjem. Ako se to dogodilo bez svjedoka, ali hotimično, oni bi zaslužili karet [bogomdani prestanak postojanja]; a ako je to bilo nesvjesno [oni nisu znali da je to zabranjeno] on ima obavezu donijeti dvije žrtve za grijeh (zbog zabrane, i zbog homoseksualnosti).

Ovo je na snazi posvuda i uvijek.

112. Negativna je zapovijed ne biti spolno prisan sa svojom vlastitom majkom

kao što Pismo kaže, a golotinje svoje majke nećeš otkrivati (Vajikra 18,7). Čak i ako ona nije bila supruga njegova oca već je nemoralnim odnosom postala njegovom majkom, ona mu je svejedno majka. Nema nikakve razlike je li s njom bio intiman za života svog oca ili poslije smrti svog oca. Ukoliko za to postoje svjedoci, i [prethodno] upozorenje, oni zaslužuju da ih se kamenuje do smrti.

Prema zakonu učenjaka koji se naziva "odnosi među srodnicima u drugom koljenu prema nalogu učenjaka," također je zabranjeno biti spolno prisan s majkom svoje majke, itd. i ne postoji ograničenje za ovu zabranu koliko daleko seže u prethodne naraštaje; a također i s majkom majčinog oca, [no ovo ne ide dalje na prethodne naraštaje]. Tako isto i s majkom njegova oca [i njene majke, itd.] bez ograničenja koliko se ide unatrag; a s majkom oca njegova oca samo u toj generaciji.

Ovo je na snazi posvuda i uvijek.

113. Negativna je zapovijed ne biti spolno prisan sa suprugom svog oca

kao što Pismo kaže, Golotinje žene svojega oca nećeš otkrivati (Va-jikra 18,8). [Ovo vrijedi] Čak i ako ona nije njegova majka, ako je supruga njegova oca bilo putem erusina [time što je "isprošena", prva faza braka], ili putem nesuina ["braka", druge faze]; kako za vrijeme očeva života, tako i nakon njegove smrti; pa čak i ako se razveo od nje. Kazna koja je za ovo propisana, ako je bilo svjedoka i postojalo je [prethodno] upozorenje, je smrt kamenovanjem; a ako nema svjedoka, ukoliko je to bilo svjesno, onda će biti karet [bogomdani prestanak postojanja], dok ako je bilo nehotice, zahtijeva se hatat (žrtva za grijeh). Odnosi među srodnicima u drugom koljenu, prema odredbama učenjaka su: žena očeva oca, i tu nema ograničenja koliko to daleko seže u prethodne naraštaje; te žena majčina oca samo u toj generaciji.

Ovo je na snazi posvuda i uvijek.■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja

crta dobrote

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 28 – Premještanje stvari na šabat s jednog područja na drugo

Područje vodoravne površine od najmanje četiri puta četiri dlana* i visine najmanje deset dlanova (vidi 345,18) koje je okruženo pregradama ili se susjedna područja zajedno (od njega) razlikuju po visini za barem deset dlanova (vidi 345,16; 362, 2; 363,36) naziva se privatnom sferom (345,2). Čak i prijenosni objekti mogu biti privatna sfera (345,6), a manja područja koja graniče s privatnom sferom, kao i prostor iznad nje, smatraju se da joj pripadaju; (vidi 345,3-5. 15-16. i 353,2). U vezi pregrada iznad duboke vode vidi 355, 1-4; u vezi vodenih površina i odlaganja vode u privatnom području vidi 356,1-2; 357,1-3; 376,1-2; 377, 1; u vezi brodova vidi 355,1; 366,2; 382,20.

Nenatkriveno područje, širine od najmanje 16 lakata, koje je otvoreno na oba kraja i koje se koristi kao javni prolaz (vidi 345,7.14) naziva se javnim područjem (vidi 345,7-9). Dijelovi takvog područja, ili područja koja graniče s njime, a koja se od tog područja razlikuju po visini za više od tri dlana, ne smatraju se njegovim dijelom (vidi 345,10-11.13. 19.), osim ako nisu visine između devet i deset dlanova (vidi 345,10), i koriste se kao javni prostor (vidi 345,10), a prostor od deset ili više dlanova iznad njega se također ne smatra njegovim dijelom (345,12).

Područje veličine od najmanje četiri puta četiri dlana koje je natkriveno ili se ne koristi kao javni prolaz (na primjer, ako je djelomično opasano pregradama/zidovima ili se razlikuje po visini od susjednih

regija za tri do deset dlanova), čak i ako graniči s javnom domenom, naziva se karmelis; vidi 345,1.10.14. 16 -17. Manje područje uz karmelis također se smatra karmelisom, osim ako se ne nalazi deset ili više dlanova iznad njega (vidi 345,18-19, 346,3, 365,4).

Mali prostor koji se nalazi uz javnu domenu, a od nje se razlikuje po visini za tri do deset dlanova naziva se mekom petur; vidi 345,10.17. 19. Prostor koji je deset ili više dlanova iznad javne domene (345,12) ili karmelisa (vidi 345,18) isto se tako naziva mekom petur. U vezi dijela privatne domene koja graniči sa javnom domenom i koju se koristi kao javni prostor vidi 361,1

Biblijski je zabranjeno premještati stvari iz privatne domene u javnu domenu ili obrnuto, a rabinski je zabranjeno osobno premještati stvari (vidi 355,1-3) iz bilo koje od njih u karmelis ili obrnuto (346,1 ). U vezi premještanja stvari iz jedne domene

u drugu, odvojenu, domenu iste vrste vidi 353,1; 354,1-2; 355, 1. U slučajevima kada premještanje nije u potpunosti izvedeno od strane jedne osobe vidi 347,1 i 348,1

Biblijski je zabranjeno pomicati stvari za više od četiri lakta u javnoj domeni, a rabinski je to zabranjeno i u karmelisu (346,2), čak i ako se pomicanje vrši malo po malo (vidi 349, 5). U vezi definicije četiri lakta u ovom pogledu vidi 349,1-2 i 396,1; u slučajevima kada premještanje nije u potpunosti izvršila samo jedna osoba vidi 349,3-4. U vezi premještanja stvari u jednoj domeni dok se stoji u drugoj domeni pogledajte 350, 1; 351,1; 352,1-2; u vezi rukovanja stvarima koje mogu pasti u drugu domenu, vidi 353,3; 354,2; 365,5-6

Kako bi bila valjana, pregrada mora biti u stanju izdržati običan vjetar (362,1; 363,5) i mora se nalaziti unutar tri dlana tla (362,1; 363,7. 10.). Može biti čak sačinjena i od pokretnih stvari ili privezanih životinja (362,5; 363,3); u vezi korištenja ljudi za pregradu vidi 362,5-7 i 363,3; u vezi pregrade koja je načinjena na šabat vidi 362,3. Ona ne smije imati prekid širi od deset lakata ili prazninu koja je u javnoj uporabi (vidi 365,2-3), a njen veći dio se ne smije sastojati od praznina širih od tri dlana ili više (vidi 360,1; 361,2 , 362,5.89.). Razmak pokriven pokrovom koji ispod ima dva vertikalna komada, koji stvaraju "izgled ulaza", ne smatra se razmakom, no različita su mišljenja o tome vrijedi li to na nenastanjenom području ili za razmak koji je širi od deset lakata (vidi 361,2; 362,10-12; 363,2.26.).■

* dlan ili širina šake (širina ruke u korijenu prstiju) je mjera dužine od otprilike 76 mm (op.pr.)

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Izabranost i Levi

Kada i zašto je pleme Levi izabrano da budu svećenici i Leviti? Je li odabir zasnovan na zaslugama? Ako je tako, zbog kojih djela? Zašto su prvorođenci bili zamijenjeni?

• Jubilees tvrdi da je pleme već bilo izabrano u doba praotaca, kao nagrada za to što je Levi osvetio Dininu časti u Šehemu. Nasuprot tome, Raši ukazuje na lojalnost Levita Hašemu za vrijeme grijeha sa Zlatnim teletom. Koji pristup vam je uvjerljiviji? Kako bi Raši objasnio zašto je Aharon zaslužio svećeništvo unatoč tome što je bio uključen u izradu teleta?

• Nasuprot navedenim komentatorima, R"Y Bekhor Shor sugerira da je izbor bio praktične prirode. Iako su prvobitno svi prvorođeni bili određeni za službu, Hašem je zaključio da je bolje da se žrtvena služba ograniči na jednu rodoslovnu liniju. Koje su prednosti i nedostaci svakog modela (jedno pleme nasuprot po jednom pojedincu iz svake obitelji)?

Tanah i drevno bliskoistočno učenje

Sefer Bemidbar započinje s popisom nacije, koji je napravljen svega nekoliko mjeseci nakon ranijeg popisa opisanog u Šemot 38, kada je nacija prebrojana putem donacija u Miškan od po pola šekela. Ali zašto je bilo potrebno dvaput brojati narod u tako kratkom pereiodu? Osim toga, iznenađujuće je da je zbroj oba popisa stanovništva identičan. Kako je to moguće? Zar nije bilo smrti ni rađanja u mjesecima između njih?

• U. Cassuto se koristi znanjem o drevnim bliskoistočnim popisima stanovništva da bi sugerirao da su ta dva događaja bila dio jednog dugačkog procesa koji je započeo izgradnjom Tabernakla - Šatora sastanka. Možete li se sjetiti drugih primjera u kojima bi poznavanje bliskoistočnih normi moglo rasvijetliti biblijski tekst ili zakon?

• Kako se drugačije mogu objasniti identičan zbroj i potreba za dva popisa?

Ide li Tora kronološkim redom?

Kada zapisuje bilo koju priču, pisac

mora uravnotežiti međusobno konkurentne zahtjeve da ide kronološkim ili tematskim redom. Tora nije iznimka, i mada se čini da je kronološki red njezina zadana postavka, on se povremeno žrtvuje kako bi se postigli drugi ciljevi.

• U ranim poglavljima Sefer Bemidbara, čini se da izričiti datumi izričito upućuju da tekst nije ispripovijedan kronološkim redoslijedom. Zašto bi to mogao biti odabrani način prenošenja zakona i priča u ovom dijelu? Postoji li bilo koji drugi način na koji se može čitati ova poglavlja?

• Kad u odlomcima nema datuma, koje bi indicije ipak mogle postojati u tekstu da nam pruže dokaze za nekronološki redoslijed?

• Neki komentatori sugeriraju da kod sljedećih priča tekst ne ide kronološkim redom. Jesu li prijedlozi nekronološkog opisa događaja uvjerljivi? Koje su šire posljedice tih prijedloga?■

Prevela Tamar Buchwald

Ovaj odjeljak govori o popisu židovskog naroda – 600.000 muškaraca vojne dobi, ukupno oko 2,5 milijuna duša. On također opisuje i prelazak duhovnog vodstva sa prvorođenih na Levite. Prvorođenci su izgubili svoju poziciju kao rezultat njihove uključenosti u grijeh sa zlatnim teletom – sada se odvija formalni transfer vlasti.

Na jednoj od konferencija na kojima sam sudjelovao, muslimanski klerik, katolički svećenik i ja imali smo raspravu o duhovnim istinama koje su zajedničke svim religijama. Želio bih podijeliti nešto što se istaknulo kroz taj razgovor.

Netko iz publike postavio je pitanje vezano uz Toru i Kuran koji sadrže duboko uznemirujuće (bar za njega) odjeljke. Smaknuće grešnika, rat protiv idolopoklonika, itd. On je pitao kako neka knjiga može biti B-žja riječ, a ipak sadržavati takve ideje. Pošteno pitanje.

Ja i muslimanski klerik ponudili smo nekoliko odgovora. Želim podijeliti jedno razmišljanje koje sam predložio.

Ovog tjedna započinjemo sa knjigom Bamidbar, doslovno 'u pustinji'. Rabini to tumače metaforički. Svatko tko želi postati mudar mora biti poput pustinje. I to je bio moj odgovor… Rekao sam da kada bi za mene sve u Tori imalo savršenog smisla onog trena kada to pročitam, ja bih bio vrlo razočaran. Štoviše,

bio bih siguran da to nije napisao B-g. Jer je B-g sigurno mnogo mudriji od mene i ako moj mali um odmah može dokučiti sve dubine knjige, onda ne može biti da je to napisao B-g! Siguran sam da B-g ima mnogo više za reći od onoga što ja mogu na brzinu shvatiti.

Jedino što se ikada ispriječi na putu mudrosti je ego. "Ne znam" je najveći dar za ljudska bića na tom putu do prosvjetljenja.

Zato sam sretan što mogu na sebe gledati kao na pustinju. Praznu, bez mudrosti. I dopustiti da budem ispunjen. Što više mislim da znam, to manje prostora ostavljam za učenje.

Što više shvaćam da ne znam, to više slušam i imam mjesta za rast.

U današnje vrijeme smatram arogantnim osuditi nešto kao 'krivo' ili 'pogrešno'. Mogu reći da mi se nešto ne sviđa, mogu se ne slagati; mogu reći da mi se nešto čini pogrešnim ili da mi nema smisla iz sadašnje točke mog učenja. Ali reći da je nešto apsolutno pogrešno, to se ne usuđujem baš često. Jer u tome postoji jedna ogromna pretpostavka, a to je pretpostavka da ja to razumijem na najvišoj razini.

Ja više volim smatrati da imam još mnogo za naučiti. I tada to nastaviti raditi.

To je pustinja. Prazna, neplodna. Ali u tome je njena veličina – jer izlij samo malo vode u pustinju i gledaj kako niče život.

I još jedna stvar. Jedino što se ikada ispriječi na putu mudrosti je ego. Potpuna sigurnost da već nešto znamo. Poniznost riječi "ne znam" najveći je dar za ljudska bića na tom putu do prosvjetljenja. Poput pustinje, onaj tko ne zna ima dovoljno prostora za izgradnju. Onaj tko već zna je poput Manhattana – da te vidim kako ćeš tamo ugurati novu zgradu, makar i sasvim malu!

Šabat šalom!■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Rabbi Berel Wein:

Rabbi David Stav:

Brojanje: izazovi i mogućnosti

Ovog šabata, čitat ćemo prvi odjeljak četvrte od pet Mojsijevih knjiga – knjige Bamidbar. Zatim, ćemo s početkom tjedna, slaviti blagdan Šavuot kojeg naši rabini nazivaju "vremenom davanja Tore" (u Tori nema jasne poveznice između blagdana Šavuota, poznatog i kao blagdana prve žetve, i vremena davanja Tore). Stoga je za nas prirodno da pokušamo razumjeti poveznicu između tih dvaju događaja – davanja Tore i čitanja iz knjige Bamidbar.

Prvi stih knjige započinje riječima: "Hašem je govorio Mošeu u Sinajskoj pustinji". Naši mudraci pitaju zašto Tora naglašava činjenicu da se to dogodilo u pustinji. To se moglo dogoditi bilo gdje. Zašto u Sinajskoj pustinji? Iz toga oni zaključuju da je Tora bila dana s trima elementima: vatrom, vodom i pustinjom. Zašto je Tora dana s tim trima stvarima? Jer su one dostupne svim stvorenjima, kao što su i riječi Tore dane svima, kako je pisano: "Svi koji žeđaju, neka dođu do vode" .(Izaija 55,1).

To učenje naglašava da davanje Tore u pustinji nije samo slučajna povijesna činjenica, već ono određuje samu srž Tore. Ona pripada svakome od nas i to besplatno. Tora je mogla biti dana u zatvorenim forumima, poput skupine rabina koji se potajno sastaju usred noći. To je bio čest slučaj u drevnim plemenima koja su tajne tradicije prenosila samo odabranoj nekolicini.

Ali davanje Tore je drugačije. Značaj toga što je ona dana u pustinji, mjestu koje je otvoreno cijelom svijetu, je to da je Tora otvorena za cijelo čovječanstvo. Nežidovi su također iskusili posebne događaje tog dana (grmljavinu, zvukove šofara, vatru, itd.). To je bilo s namjerom da se prenese poruka da je Tora važeća

za čitav svijet.

Midraš sugerira drugi odgovor na pitanje o tome što je posebno u vezi pustinje i što ju čini prikladnim mjestom za davanje Tore. "Oni koji se ne ponize i koji se ne povežu sa poniznošću pustinje, ne mogu steći mudrost i Toru, i zato stih kaže da je ona dana u Sinajskoj pustinji." (Bamidbar Raba 1,7)

Iako rabini kažu da se svatko može približiti Tori, oni daju jednu važnu iznimku. Čovjek koji uči Toru mora biti ponizan, poput pustinje.

Tora se ne postiže kroz onu vrstu skromnosti

koja negira

čovjekov talent

za učenje –

baš naprotiv

Što to znači? Jednostavno tumačenje je da nas rabini pozivaju da učimo sa osjećajem poniznosti, tako što ćemo zanijekati svoj ego. Je li njihova namjera potpuno nijekanje sebe, do te mjere da student može slušati Hašemove riječi, ali ostati nesposoban da postavi bilo kakvo pitanje?

Je li učenje Tore samo pamćenje pisanih uputa?

Zato je sljedeći stih od iznimne važnosti: "Izbrojite svu zajednicu djece Izraelove, po obiteljima i po domovima njihovih otaca" (Brojevi 1,2). Time nam je zapovjeđeno da prebrojimo sve muškarce od 20 godina pa naviše, prema njihovim plemenima i prema plemenskoj pripadnosti njihovih očeva (za raz-

liku od nacionalne pripadnosti, ili židovstva, koje se tradicionalno određuje prema identitetu majke).

Ako je tako, zašto Tora koristi riječi se'u et roš – "podignite glave"? Imalo bi više smisla da jednostavno kaže "prebrojite muškarce", ili nešto tome slično.

Hasidski mudraci davali su odgovor na to pitanje, koristeći razne retoričke stilove. Oni nam kažu da kada se radi nacionalni popis stanovništva, postoji mogućnost da će se pojedinci osjećati poput brojeva, bez identiteta ili osobnosti –više poput bezličnih vojnika u kraljevoj vojsci, ili vijaka u kotaču velike revolucije. Radi toga, Tora želi da "podignemo glave" svakog pojedinca koji je izbrojan, kako bismo cijenili i shvatili da je svako ljudsko biće čitav svijet i, prema tome, moramo prepoznati vrline svakog pojedinca kojeg brojimo.

Ta poruka čini se vrlo oprečnom principu kojeg smo dotaknuli u prethodnom paragrafu, a koji se bavio važnošću naše poniznosti prilikom učenja Tore. Možda postoji razlika između načina na koji javne ustanove trebaju doživljavati svakog pojedinca i načina na koji čovjek treba doživljavati samog sebe.

Mi upozoravamo vladara koji vrši popis stanovništva da ne podcijeni vrijednost svakog pojedinca i da se ne odnosi prema ljudima kao prema brojevima, ali kad uđemo dublje u taj problem, moramo razumjeti da je potrebno razlikovati skromnost, koja se očituje u našoj potpunoj pozornosti usmjerenoj na Hašemove riječi, i vrstu slušanja koja poništava talente i sposobnosti pojedinca.

Tora ne traži od nas da negiramo svoj identitet kada učimo – baš su-

Strana 10

Divrej Tora

protno, rabini nam kažu da u Tori ima 600.000 slova (iako ih u stvarnosti ima oko 300.000), koja odgovaraju svakom od 600.000 članova izraelskog naroda pa tako svaki pojedinac zapravo ima svoje vlastito slovo. Svatko od nas treba koristiti svoje vještine, radoznalost i razmišljanje kako bi otkrio svoja posebna slova.

Tora se ne postiže kroz vrstu skromnosti koja negira čovjekov talent za učenje – upravo suprotno, Tora treba te talente kao zrak koji udišemo. Ali mi moramo bez obzira na to sačuvati poniznost koja nas, kada slušamo Hašemove riječi, podsjeća na to koliko smo mali. Jedino kada imamo oboje – kada se povežemo sa pustinjom, ali također i 'podignemo glavu' – tada možemo imati ispravan odnos sa Torom.

U Tanahu čitamo epizodu u kojoj je sudjelovao kralj David i u kojoj je dobio da izabere jednu od tri kazne jer je naredio popis stanovništva.

Na kraju je izabrao ono što mu se činilo najlakšom kaznom: trodnevnu pošast. Ako se vršenje popisa smatra tako teškim grijehom, zašto nam Paršat Bamidbar daje tako detaljan zapis popisa stanovništva provedenog u pustinji? Kroz generacije, naši su rabini nudili različite odgovore na ovo pitanje.

Nachmanides, veliki komentator Tore iz Španjolske 13. stoljeća, napisao je: "... po mom mišljenju, do gnjeva (protiv kralja Davida) došlo je zato što ih je brojao bez ikakvog razloga, jer nije kretao u rat niti išta činio s njima u tom trenutku. Učinio je to kako bi se naslađivao vladanjem nad tako velikom nacijom."

Popis stanovništva mogao bi biti čin uobraženosti ili prijeko potrebna mjera. Kad kralj broji svoje podanike i ostale stanovnike svog carstva samo da bi likovao nad koliko ljudi

vlada, nad tim se treba gnušati. Međutim, ako kralj provodi popis stanovništva kako bi imao bolje informacije za pripremu za bitku, raspored državnih sredstava ili slično, on čini ono što mora i potaknut je na to osjećajem odgovornosti i brige za svoju naciju.

To je upravo ono što nas uči naša parša. Vođe zemlje i njihovi postupci mogu biti opravdani i dopušteni, ili mogu biti pogrešni i vrijedni prezira. Sve ovisi o cilju koji su si postavili, a ne o tehničkim detaljima samog djela. Od Mojsija je zatraženo da prebroji židovski narod dok se pripremao ući u zemlju Izrael kako bi se pripremio za bitke koje su ih tamo čekale, za razliku od kralja Davida, čiji nam konkretni cilj provođenja popisa izmiče.

Zanimljivo je da se Tora ne oslanja na čuda niti na B-žansku pomoć, jer da je to tako, popisi bi bili potpuno zabranjeni, jer su nepotrebni.

Sveto Pismo nam daje drugi način gledanja na popise stanovništva. Kad se nekoj osobi sviđaju drugi, ima tendenciju da ih broji više puta. Ovo spominjemo tijekom izgovaranja molitve Unetane Tokef na Roš Hašanu i Jom Kipur: "Kao što pastir pregledava svoje stado, tjera ovce da prođu ispod njegova štapa, tako i Ti činiš da pred Tobom prođe svaka živa duša ..." Naši nam učenjaci kažu da ljudi imaju naviku pregledavati svoje džepove i brojati svoj novac "jer im je drag".

Tako je Raši, veliki francuskožidovski učenjak iz 11. stoljeća, objasnio ovaj stih: "... jer su mu bili dragi, često ih je brojao. Prebrojao ih je kad su izašli iz Egipta, prebrojao ih je kada su počinili grijeh sa Zlatnim teletom, prebrojao ih je kako bi znao broj preživjelih. Prebrojao ih je kad je dopustio da njegova b-žanska prisutnost počiva među njima. Šator

je načinjen prvog nisana, a On ih je prebrojao prvog ijara."

Prema Rašiju, nije bilo stvarne potrebe za provođenjem popisa i ulazak nacije u Izraelsku zemlju nije bilo ono što je B-ga u ovom trenutku najviše zanimalo. Tehnički popis stanovništva u određenom vremenskom trenutku može biti u redu, ali ako ga se učini, za njega se treba iskupiti, iz bojazni da bi mogao uključivati određeni stupanj umišljenosti ili gledanja na ljude u funkcionalnom smislu. Zbog toga je tijekom svakog tehničkog popisa trebalo dati po pola šekela, i tu je kralj David zakazao.

Popisi u Knjizi brojeva izvršeni su iz ljubavi. Ova se knjiga naziva Knjigom prebrojavanja, ali bi se jednako tako mogla nazvati i Knjigom ljubavi, jer su mnogi popisi opisani u ovoj knjizi izraz duboke povezanosti B-ga i Njegovog naroda, Izraela.

S dobrim razlogom se ta ljubav mora ponovo pokrenuti, posebno nakon grijeha sa Zlatnim teletom, grijeha uhoda i drugih neuspjeha tijekom boravka naroda u pustinji. I to da bi se naglasilo da je to bezuvjetna ljubav. Zato nas je B-g brojao i brojat će nas i dalje.

Paršat Bamidbara čitamo dok se približavamo kraju brojanja Omera. Brojimo 49 dana od Pesaha do Šavuota. Ovo je jedan od načina na koji možemo izraziti svoju ljubav i čežnju za danom kada smo primili Toru. Brojanje dana, ljudi ili čak predmeta može biti iskaz stava koji je ili nedostojan i nadmen, ili plemenit i dostojan. Popis stanovništva u pustinji i brojanja koja danas provodimo usmjeravaju naš pogled na dobre stvari u životu.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 10. stranice) Rabbi David Stav: Podignite glave

Rabbi Ephraim Buchwald:

Opasnost

gledanja svetih

Nakon početnog naloga da se prebroji narod ovotjedna parša Bamidbar nastavlja s opisom taborovanja židovskog naroda u pustinji. Uz brojanje vojnika paraša opisuje kako je tabor bio postavljen i gdje su taborovala različita izraelska plemena. Šator, Miškan, bio je u središtu tabora, sa sve četiri strane okružen trima Levijem obiteljima, te Mojsijem, Aronom i Aronovim sinovima. Oko oboda Levijevog tabora dvanaest izraelskih plemena bilo je raspoređeno u četiri skupine po tri. Svaka skupina od tri plemena tvorila je degel, "zastavu", koja je nosila ime po plemenu predvodniku grupe, zastave Jude, Rubena, Efrajima i Dana.

U Brojevima 1,18, Tora navodi, Narod Izraela potvrdio je svoje rodoslovlje i obiteljska stabla prema svojim obiteljima i domovima svojih otaca. Pažljiv popis prati striktna struktura tabora. Svako je pleme potvrdilo svoje članove i gdje je trebalo prebivati - sa sjeverne, južne, istočne ili zapadne strane Šatora, te da li je smješteno s desne, lijeve ili središnje strane svog degela, njegove plemenske zastave.

Midraš tvrdi, da su svi narodi svijeta zapanjeno i sa strahopoštovanjem gledali jedinstvenu strukturiranost naroda i pitali (Pjesma nad pjesmama 6,10) Tko je ova koja dolazi kao što zora sviće, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama? Tada su narodi svijeta zvali Izraelski narod, dozivajući ih, (Pjesma nad pjesmama 7,1) Vrati se, o vrati se Sulamko, (ime iz ljubavi prema Izraelu) vrati se da te gledamo!

Zbog toga, kaže Midraš, kasnije u židovskoj povijesti, kad je Balaam vidio da se židovski narod zajedno utaborio, on to nije mogao podnijeti. Ne mogavši se dotaći ili naštetiti Izraelu, Brojevi 24,2 izvješćuju, i Bileam je podigao oči i vidio židovski narod kako počiva po svojim plemenima. Kad je Balaam vidio standarde (zastave) i poredak kako su smješ-

predmeta

tena plemena, rekao je: "Tko može naštetiti ovim stvorenjima, koja priznaju svoje očeve i svoje obitelji?"

Očito je da je obiteljska struktura židovskog naroda izvor njihove zaštite i snage. Upravo je ta sveta obiteljska struktura od vitalne važnosti za židovski kontinuitet.

Kao oštra suprotnost čvrstoj obiteljskoj strukturi Izraela, suvremeni sociolozi izvještavaju da manje od jedne četvrtine ljudi u Sjedinjenim Državama živi u tradicionalnoj obiteljskoj jezgri - otac, majka, sin i kći. Obitelj je ono što učvršćuje, žbuka koja povezuje društvo. I kako obiteljska jezgra slabi, što uključuje i mnoge židovske obitelji, razorni raspad društva nije daleko.

Molimo se da B-g uskoro vrati sav narod u šatore u koje pripadaju, a posebno današnje Židove u njihova plemena i njihov obiteljski poredak, kako bi Bileaami svijeta opet bili prisiljeni priznati i objaviti (Brojevi 24,5) Kako su lijepi tvoji šatori, Jakove, stanovi tvoji, Izraele!

Kontinuitet židovskog naroda zasnovan je na snazi njihovih obitelji. Neka nam B-g da mudrost da zaštitimo svoje obitelji, kako bismo mi, i cijelo čovječanstvo, ojačali i uskoro bili izbavljeni.

Parša završava strogim B-žjim upozorenjem Mošeu i Aronu u kojem zabranjuje Levitima da ulaze u Svetište i sastavljaju i rastavljaju strukturu svetišta prije no što su sveti predmeti ispravno prekriveni.

U Brojevima 4,20, Tora upućuje

Mošea da upozori Levite, Kehatovu obitelj: "A oni neka ne dolaze da gledaju kad se pokrivaju svete stvari, da ne pomru."

Značenje gornjeg stiha predmet je rasprave. Doslovno značenje riječi k'va'la, znači "gutati", što ukazuje na to da Leviti ne smiju doći i gledati kako se svete stvari 'gutaju', inače će umrijeti.

Rašbam objašnjava da ta riječ upućuje na to da ako bi Leviti rastavljali ('gutali') Svetište, B-g bi se otkrio i oni bi vidjeli Svetu Prisutnost, i umrli bi.

Raši smatra drugačije. On kaže da k'va'la ovdje znači da Leviti ne smiju biti prisutni kada se sveti predmeti pokrivaju ('gutaju') i stavljaju u svoje kutije.

Velika suvremena komentatorica Nehama Leibowitz postavila je pitanje, "Koji je bio glavni grijeh koji je zahtijevao tako ozbiljnu kaznu, a kojeg su se Leviti trebali bojati kada su sudjelovali u premještanju svetog pribora?"

Profesor Leibowitz navodi Midraš Raba (Brojevi 5) koji citira rabi Eleazara ben Pedata, koji kaže u ime rabija Josea ben Zimre da su zbog posebne svetosti Kovčega, Leviti morali sa strahom rukovati njime, inače bi pali mrtvi. Stoga su oni preferirali rukovati drugim namještajem – stolom, svijećnjacima i žrtvenikom, zanemarujući i omalovažavajući Sveti Kovčeg.

Rabi Samuel bar Rabi Nahman nije se složio s time i rekao je upravo suprotno, da su zbog velike svetosti Kovčega, ljudi pokušavali nositi Kovčeg čak i riskirajući vlastite živote, te su ostavljali drugi namještaj kojeg nije imao tko nositi. To bi ostavilo svetište u metežu. Zato je B-g rekao da Aron i njegovi sinovi moraju svakom Levitu dati određen zadatak.

Rabi Samson Raphael Hirsch kaže

da ako svete stvari ne bi bile pokrivene, Leviti bi ih smatrali običnima. Oni ne bi razumjeli njihovo duboko mistično značenje i mnogo je manje vjerojatno da bi poštovali njihovu duboku vrijednost. Kao rezultat toga, Leviti bi mogli postati toliko potrošeni zbog privilegije prenošenja svetih stvari, da prestanu iskazivati pravilno poštovanje posebnoj svetosti tih stvari.

Abarbanel smatra da Tora zapovijeda da se namještaj pokrije prije no što Leviti uđu, tako da oni ne bi pokušali dohvatiti ono što je iznad njihovih mogućnosti i shvatiti ono što je Svetinja nad Svetinjama.

Profesorica Leibowitz citira talijanskog komentatora iz 16. stoljeća, R. Mošea Hefeza, koji sugerira da sveti predmeti trebaju biti pokriveni jer bi u suprotnom Leviti postali žrtvama ponosa i taštine, iz razloga što su odabrani za taj važan zadatak. Međutim, kada su ti predmeti pokriveni, i kada se njihova ljepota ne može vidjeti, oni se smatraju teretom i Leviti nemaju razloga za ponos.

Sforno predlaže da je kazna za gledanje svetih predmeta s namjerom učinjena tako ozbiljnom kako bi u Levitima proizvela osjećaj najvećeg poštovanja i reda. Sforno navodi tragičan slučaj zabilježen u Talmudu (Joma 23a), o dvojici mladih svećenika koji su trčali do žrtvenika ne bi li bili prvi koji će maknuti pepeo. Svećenik koji je prvi stigao do oltara, završio je izboden od strane drugoga.

Fokus na svetost Svetišta, a osobito na svetost Kovčega i Tore, u ovo vrijeme godine svakako nije slučajnost, budući da parša Bamidbar obično prethodi blagdanu Šavuota i proslavi davanja Tore. Ona nam osobito govori o čežnji Levita da vide svetost Tore.

Dok se Tora nosi uokolo u mnogim zajednicama uz pjesmu i ples, mi odajemo počast jedinstvenom dokumentu koji služi kao nepore-

civa životna linija židovskog naroda. Tora je, nakon svega, kao što je opisana u Izrekama 3,18, "drvo života za one koji se nje drže."

Tora zatim detaljno opisuje proceduru pokrivanja ostalog namještaja u Svetištu: stola za kruhove, svijećnjaka menore, žrtvenika od zlata i žrtvenika od zemlje.

Nahmanides (rabi Moshe ben Nachman, 1194-1270, španjolski komentator Tore) primjećuje da se procedura pokrivanja Kovčega znatno razlikuje od procedure pokrivanja ostalih predmeta u Svetištu. Kovčeg je najprije pokriven perohetom (zavjesom koja je odvajala odaje Svetišta), zatim je prekrivalo tahaš stavljeno preko peroheta, a tek nakon toga sve je prekriveno teheletom, vunenom tkaninom tirkizno plave boje. Ostali predmeti najprije su se pokrivali teheletom, a tek onda tahašom.

Talmudski mudraci (Hulin 89a) kažu nam da je tehelet, tirkizno plava boja, boja mora, koja nalikuje boji neba, koje nalikuje boji safira, koji pak nalikuje boji Trona Slave.

Rabi Moshe Feinstein (1895-1986, roš ješiva u Mesivta Tiferet Jerusalem u New Yorku, i vodeći halahički sudac svog vremena) objašnjava da tehelet i tahaš predstavljaju različite koncepte. Tehelet predstavlja čistu i neiskvarenu vjeru u B-ga, podsjećajući ljude na B-žji Tron Slave u nebesima. Temeljeno na Rašijevom komentaru riječi tahaš koju nalazimo u Izlasku 25,5, Rabi Feinstein opisuje tahaš kao neobično lijepo pokrivalo koje predstavlja uzdizanje micvot, njihovim odijevanjem u fizičku ljepotu.

Rabi Feinstein objašnjava da Kovčeg koji sadrži Toru predstavlja poziv na neupitnu vjeru. Stoga pokrivalo koje će biti vidljivo ljudima, gornje pokrivalo Kovčega, mora biti tehelet, boja nebesa koja predstavlja B-žji Tron Slave.

Ostali predmeti u Svetištu najprije se pokrivaju teheletom, a tek tada

svetih predmeta

prekrasnim pokrivalom tahaša, kako bi ih ljudi smatrali privlačnima.

Rabi Feinstein nadalje objašnjava da Tora mora biti utemeljena u vjeri u Davaoca, u B-ga i Njegovu Toru. Temeljna inspiracija za držanje Tore mora biti neiskvarena, duhovna vjera u B-ga. Samo kada je srž vjere čvrsta, duhovna i stvarna, Židovi mogu graditi odnose sa drugim 'namještajem' i drugim aspektima vjere. Međutim, bez potpune posvećenosti Kovčegu, bez glavne komponente predanosti istinskoj vjeri, ništa neće dovesti one koji imaju duhovne težnje do toga da cijene druge elemente vjere koji su predstavljeni stolom za kruhove, menorom, žrtvenikom od zlata i žrtvenikom od zemlje.

Ta duboka lekcija jedna je od najvažnijih za ova moderna vremena. Moderna vjera često se promovira i prodaje, korištenjem najnovijih marketinških trikova. Kabala Center, najnoviji okus judaizma današnjice, pokušava privući mnoštvo kroz drevni misticizam. Druge vjere koriste vjersku odjeću, ikone, proricanja, horoskope itd. Ti površni trikovi mnoge vode u površnu vjeru, koja na kraju propadne čim novotarije splasnu.

Međutim, ako je istinska strast vjere ispravno posađena, svi drugi elementi vjere doći će na svoje mjesto. Na kraju, plava boja neba, više od privlačnih boja tahaša, potvrđuje autentičnost naše vjere. Tu boju vjernici moraju imati čitavo vrijeme pred očima, potvrđujući autentičnost svoje vjere i obilježavajući davanje Tore na Sinaju.

Nadamo se i molimo da nadolazeći blagdan Šavuot bude vrijeme kada će naš narod osjetiti prisutnost B-ga u svojim životima, dok ponovno proživljavamo drevnu objavu Tore našem narodu prije više od 3000 godina.

Neka biste bili blagoslovljeni.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: Opasnost gledanja

Rav Eliezer Melamed:

Prirodni blagoslov bolji je od otkrivenog čuda

Ima ljudi koji pogrešno misle da je prednost imati čuda. Po njihovom mišljenju, što više Šestodnevni rat opisujemo kao nadnaravno čudo, to bolje. Međutim, istina je da do pravog blagoslova dolazi kada se držimo Tora i njenih micvot (zapovijedi), i tada blagoslov poteče prirodnim putem. Micve Jišuv Ha’Arec (naseljavanja zemlje Izrael) i upisa u vojsku su ispunjene te zaslužujemo naseliti Zemlju i pobijediti naše neprijatelje. Poštujemo micvot koje se odnose na obitelj pa zaslužujemo imati blagoslovljene obitelji. I tako dalje u svim područjima.

Međutim, kada je potrebno čudo, to je znak da je situacija kritična i da iza ugla možda vreba katastrofa. Što je veće čudo, to treba vladati veći strah od katastrofe. Jer čudo je poput kredita koji se uzima na crno –kamata neprestano raste i ako ne uspijemo odmah ispraviti svoje postupke i pokajati se, nevolja koja slijedi iza čuda nemjerljivo se povećava.

Četiri kralja

Ovako smo učili u Midrašu:

"Bila su četiri kralja, i svaki je od njih zatražio nešto drugo. Bili su to David, Asa, Jehošafat (Jošafat) i Hizkijahu (Ezekija). David je rekao: ‘Progonio sam svoje neprijatelje i sustigao ih, i nisam se okrenuo natrag dok nisu bili istrijebljeni.’ B-g mu je odgovorio i on je pobio svoje neprijatelje. Asa je ustao i rekao: 'Ja nemam snage da ih ubijem; umjesto toga, ja ću ih progoniti, a Ti učini što je potrebno.’ B-g mu je rekao "Učinit ću to," i pobio je njegove neprijatelje. Jehošafat je ustao i rekao: ‘Nemam snage ni da ih ubijem, niti da ih gonim; umjesto toga, ja ću pjevati pjesmu, a Ti učini što je potrebno.’ B-g mu je rekao "Učinit ću to" , i pobio je njegove neprijatelje. Hizkijahu je ustao i rekao: 'Ja nemam snage ni da ih ubijem, ni da ih progonim, niti da pjevam; umjesto toga, ja ću spavati na svojoj postelji, a

Ti učini što je potrebno.' B-g mu je rekao "Učinit ću to", kao što je pisano: "I dogodi se te noći da anđeo G-spodnji iziđe i udari u tabor Ašurov" (Eicha Rabba Petichta 30).

Kralj David je pobijedio bez čuda David, kralj Izraela, nije tražio nikakvo čudo. Nakon Šaulova poraza, počeo je obučavati izraelske vojnike kako bi mogli pobijeđivati u ratu, kao što je pisano: "I rekao je da se poduči sinove Judine lûku. I evo, zapisano je u ‘Sefer Ha’jašaru’ (Knjizi pravednika)" (2. Samuelova 1,18).

'Sefer Ha'jašar' je Tora, u kojoj učimo da je micva služiti vojsku za dobro naroda i zemlje. Knjiga 'Bamidbar' se naziva 'Humaš ha'Pikudim' (Knjiga popisa) jer su u njoj prebrojani vojnici koji su potrebni da se osvoji Zemlja. Stoga je najteži grijeh u 'Humaš ha'Pikudim' Grijeh uhoda, u kojem su se plašili boriti se za Zemlju, i tražili su da Zemlja bude pred njima čudom osvojena. David je također bio i najveći vjernik, ali u svojim molitvama on nije tražio čudo, nego je molio B-ga da mu pomogne otkriti sve njegove sile prirodnim putem. Zahvaljujući tome, David je dobio sve svoje ratove i postavio temelje kraljevstvu Jude i Izraela za više od četiri stotine godina.

Asi je bilo potrebno manje čudo i njegova je nevolja bila mala

Otprilike šezdeset godina nakon smrti kralja Davida, nakon što je izraelsko kraljevstvo već bilo odvojeno od judejskog kraljevstva, Asa je postao judejski kralj. U početku je činio ono što je ispravno u B-žjim očima i kad je počeo jačati, na njega je došao Zera Kušit iz Egipta s vrlo velikom vojskom. Situacija je bila izuzetno opasna. "Asa zazva Vječnog, svog B-ga, i reče: "O Vječni, tebi je potpuno jednako pomoći brojnima i nemoćnima. Pomozi nam, Vječni, B-že naš, jer se oslanjamo na Tebe i u Tvoje ime smo izišli na ovo veliko mnoštvo... Tako je

Vječni potukao Kušite pred Asom i Judom i Kušiti su se razbježali. Asa i vojska s njim progonili su ih sve do Gerara. Mnogi od Kušita padoše neizlječivo izranjavani, jer se slomiše pred Vječnim i njegovim taborom. Jako mnogo plijena je bilo uzeto" (2. Ljetopisa, 14,10-13). Evo što je Asa rekao: "Ja nemam moć da ih pobijem, ali ću ih progoniti, a Ti ih pobij i B-g ga je uslišio i pobio njegove neprijatelje."

Bilo je to čudo, ali ne veliko, jer je Asa sam progonio svoje neprijatelje. Nakon velike pobjede nad Egiptom, postojala je nada da će Asa ojačati u svojoj vjeri i ujediniti Kraljevstvo Jude i Izrael. Međutim, kada su Aram i Izrael pošli na njega, umjesto da bude čvrst protiv njih i pobijedi ih kao što je prorok Hanani rekao, obuzeo ga je strah, te je uzeo veliku količinu srebra i zlata iz Hrama, i podmitio njime Aram. Podmićivanje je uspjelo i Aram je počeo napadati Izraelsko kraljevstvo i osvajati teritorije s njegove sjeverne granice, pa se izraelski kralj Baaša bio prisiljen povući s granice Judeje. U to je vrijeme došao prorok Hanani i prekorio Asu što se ne oslanja na B-ga, jer da je učvrstio svoju vjeru, mogao ih je pobijediti i ujediniti kraljevstva Jude i Izraela. Umjesto da se pokaje, Asa se naljutio na proroka i zatvorio ga u tamnicu. Juda je bio oslabljen, njegovog blaga bilo je sve manje, a prilika da se cijeli Izrael ujedini pod kraljevstvom Jude propuštena je. Od tada je Asa tlačio narod, patio od akutne bolesti stopala, a dvije godine kasnije je umro. Čak ni u svojoj bolesti nije se molio B-gu, nego se zadovoljio obraćanjem liječnicima (2. Ljetopisa 10-16; 1. Kraljevima 15,9-24).

Tako mu čudo koje je primio nije koristilo, nego ga je učinilo gordim i grešnim, te je dvije godine nakon čuda umro u mukama.

Jehošafat

Jehošafat (Jošafat), Asin sin, išao je

(nastavak

s

14.

stranice) Rav Eliezer Melamed: Prirodni blagoslov bolji je od otkrivenog čuda

Davidovim putovima: poticao je ljude da uče Toru i drže micvot. B-g je bio s njim i imao je bogatstvo, čast, snažnu vojsku, a okolni narodi su ga se bojali i nisu ratovali protiv njega. Srce mu se oduševljavalo na putovima B-žjim, i uklonio je hramove i svetišta iz Jude te poslao službenike po svim gradovima Judeje da vrate narod B-gu i da potaknu suce da sude pravedno (2. Ljetopisa 17,19).

Nakon otprilike pedeset godina suparništva i ratovanja između kraljevstava Jude i Izraela, uspio je sklopiti mir s Ahabovom kućom, i njegov sin Jehoram oženio je Ataliju, kćer Ahaba i Izabele. Ahab i Jehošafat zajedno će krenuti u rat protiv izraelskih neprijatelja i pobijediti ih. O njima su naši Mudraci rekli: "Velik je mir, jer čak i ako Izrael štuje idolopoklonstvo, ali živi u miru, Sveti, kao što je bilo, kaže: Sotona ih se ne može dotaknuti" (Sifrei Bamidbar 42).

Međutim, Jehošafata je previše primamila Ahabova kuća i počeo je biti kažnjavan zbog toga, pri čemu je njegova vojska bila znatno oslabljena. Kad je moapska vojska napala Judu, obuzeo ga je strah, te je potaknuo ljude da pjevaju B-gu i mole se za čudo. Njihova molitva i pjevanje B-gu bilo je divno, i B-g ih je čudesno spasio. Ujutro su shvatili da su se tijekom noći njihovi neprijatelji međusobno sukobili i pobjegli. Jehošafat je o tom ratu rekao: "Ja nemam snage, ni ubiti, niti ih progoniti; umjesto toga, ja ću pjevati pjesmu, a Ti, ubij moje neprijatelje. B-g ga je uslišio i pobio njegove neprijatelje."

Međutim, kao što je već rečeno, korisnik čuda treba se čuvati nevolje, i ako smjesta i najodlučnije ne ispravi grijeh zbog kojeg je morao tražiti čudo, uslijedit će katastrofa. Jehošafat je prije smrti predao kraljevanje svom najstarijem sinu Jehoramu (Joramu), koji je bio oženjen Atalijom, Ahabovom kćeri, a svojim ostalim sinovima je dao

darove i postavio ih za upravitelje utvrđenih gradova. Međutim, odmah nakon Jehošafatove smrti, Jehoram je pobio svu svoju braću, Jehošafatove sinove. Neprijatelji su ga napadali sa svih strana, izgubio je posjede, većinu njegovih sinova pobila je arapska regimenta, i u roku od tri godine razbolio se od sramne bolesti i umro osramoćen (2. Ljetopisa 21). Nakon njega godinu dana je vladao njegov mlađi sin Ahazija; on je nastavio griješiti i čak je otišao u posjet Ahabovom domu. Upravo tada, prema zapovijedi proroka Eliše (Elizeja), Jehu je ustao protiv doma Ahabova i sve ih istrijebio, uključujući Ahaziju, judejskog kralja, i njegove rođake i savjetnike (2. Ljetopisa 22,2; 2. Kraljevima 8,25 -29).

Kad je Atalija čula da joj je sin umro, zakraljila se umjesto njega u Judi i naredila da se pobiju svi Jehošafatovi nasljednici kako ne bi ugrozili njezino kraljevstvo. Tako je, nekoliko godina nakon golemog čuda spasenja, čitav Jehošafatov dom bio uništen. Samo je Jehoaš (Joaš), mlađi Ahazijin sin, bio spašen, i od njega se nastavila loza Kuće Davidove (2. Kraljevima 11,1-3; 2. Ljetopisa 22,10-12).

Hizkijahu

Oko sto četrdeset godina nakon Jehošafata, kralj Hizkijahu (Ezekija) je vladao u Judi. S vjerskog stanovišta, on je značajno ojačao Judu i vjerovao je da će zahvaljujući tome uspjeti u pobuni protiv Asirskog Carstva. Proroci su ga upozoravali u vezi toga, jer mada je uspio ojačati Judu u micvama između čovjeka i B-ga, u micvama između čovjeka i njegovog bližnjeg njihova je situacija bila beznadna; službenici i bogataši iskvarili su svoje puteve i tlačili siromašne. Asirci su navalili na Judu i počeli uništavati njegove utvrđene gradove. Stotine tisuća Židova je pobijeno, ili prodano u ropstvo. Hizkijahu je tada spoznao snagu asirske vojske. U pokušaju da spasi Jeruzalem, Hizkijahu se predao i pristao platiti goleme iznose. U tu je svrhu sakupio sve srebro i zlato u

svojoj riznici i riznici Hrama, posjekao je vrata Hrama i zlatne oplate u Hramu. Asirci su nametnuli velik porez, ali su nastavili svoj rušilački pohod po Judi i osvojili Jeruzalem. Situacija je bila očajna. Hizkijahu je zavapio B-gu i rekao: "Ja nemam snage, ni ubiti, niti progoniti, ni zapjevati pjesmu; umjesto toga ja ću spavati na svojoj postelji, a Ti se pobrini za ovo." B-g mu je rekao: Učinit ću to, kao što je pisano: "Te noći anđeo Vječnog iziđe i pobi sto osamdeset i pet tisuća u asirskom taboru te su sljedećeg jutra svi bili mrtva tjelesa." Sanherib se sa svojim preostalim vojnicima bio prisiljen vratiti u svoju zemlju (2. Kraljevima 18-19).

Nije bilo većeg čudesnog izbavljenja od ovoga. Međutim, poput kamata na posuđivanje novca na crnom tržištu, ako Hizkijahu odmah ne ispravi sva zla, dogodit će se velika nesreća. Unatoč svojoj golemoj pravednosti, umjesto da radi na popravljanju odnosa između čovjeka i njegovog bližnjeg i pritom postupno ojača Judu – on je primio izaslanstvo iz Babilona, kako bi oformio novi savez protiv Asirije. U to je vrijeme prorok Izaija prorekao da će Judejsko kraljevstvo pasti u ruke Babilona i da će Hizkijahuovi potomci biti eunusi na dvoru babilonskog kralja. Čak je i njegov sin, Manaše, iako je bio svjedok velikog i strašnog čuda, bio pokvareniji od svih kraljeva Judeje, i u njegovo je doba ukaz o uništenju i progonstvu bio zapečaćen nad Judom.

Vrijednost čuda

Velika čuda koja je Izrael doživio u Egiptu i pustinji, za cilj su imala otkriti temelje vjere i Tore te dovesti Izrael u njihovom svjetlu do savršenog života u zemlji Izraelu, a ne rješavati probleme. Stoga, kada su ušli u Zemlju Izrael, otkrivena čudesa su prestala. Naša je dužnost da idemo putevima Tore i nastavimo privlačiti B-žanski blagoslov na Zemlju, prirodnim putem.■

Berel Wein:

Brojanje: izazovi i mogućnosti

Prebrajanje Židovskog naroda, poput onoga koje se pojavljuje u ovotjednoj parši uvijek je teško za ocijeniti i razumjeti. Što li to trebamo naučiti iz svih pojedinosti opisa i naizgled vrlo preciznih brojki? Jedna opća pouka da svaki Židov ulazi u broj - i da ga treba ubrojiti, najočitija je. Ali tu se pouku može naučiti i iz mnogo konciznijeg izvoda Židovske populacije umjesto iz dugačkog opisa koji se pojavljuje u parši

Mislim da ovdje poruku čini sam glasnik. Pod time mislim reći da Tora svoj odnos prema Židovskom narodu želi pokazati jednostavno zadržavajući se na "nepotrebno" dugačkom detaljnom prebrajanja njihovih brojeva. Za one s kojima smo u odnosu ljubavi, nema nepotrebnih ili suvišnih postupaka ili gesti. Rabini ovu vrstu odnosa uspoređuju, na iskrivljeni način, s čovjekom koji broji svoj novac.

Na primjer, kriterij za brzinu i intenzitet izgovaranja riječi molitve je brzina kojom bi se netko poslužio pri brojanju vrijednih novčića. Brižljivo brojanje samo je po sebi izraz duboke vezanosti za ono što se broji. Uvijek primijetim da ljudi, kada odlaze od bankomata, redovito prebrajaju novčanice koje su dobili. To nije samo razborit čin; to je i čin ljubavi i važnosti. Tako je i prebrajanje Židova u parši, čak i svojim pojedinostima i duljinom, logično i ima puno smisla.

Dodatno razumijevanje ovog pitanja može se naći u opisu onih koji su ih brojali, a ne samo u opisu onih koje se prebrajalo. Moše, Aharon, Elazar Itamar vođe su Židovskog naroda. Oni su odgovorni za tjelesno i duhovno dobro Židovskog naroda kao cjeline. Dio njihovog zadatka je i to da nekako poznaju sve milijune pripadnika njihovog naroda - da ostvare neku vrstu odnosa i sklonosti prema svakom

pojedinom Židovu.

Vođe Izraela sebe su uvijek doživljavali kao roditelje svih Židova. Neki Židovi žude za ljubavlju, dok je drugima nužna vrlo tvrd ljubav. Ta ogromna raznolikost - dvanaest različitih plemena koja se prebrajaju zasebno prije nego li se sjedine u jednom ukupnom broju čitavog naroda - Židovskog naroda, naglašena je njihovim običnim pojedinačnim prebrojavanjem.

Odgovornost za sudbinu Židovskog naroda teško je breme koje vođe moraju nositi. Ali, ono je neizbježno i automatski dolazi s dužnošću vođe. I oni koji prebrajaju Židovski narod su upravo vođe naroda, koji su u svakom trenutku svjesni da se ljudi oslanjaju na njihovo vodstvo i mudrost. A uz to, oni moraju biti svjesni i da se na neki način mora udovoljiti potrebama i razvoju svakoga od onih koji su prebrojani.

Zato prebrajanje Židovskog naro-

Rabbi

Strana 16

Divrej Tora

da nisu vođama Izraela tek puke brojke, već lista izazova i mogućnosti koji se pred njima nalaze. Neka bi i oni koji broje i oni koje se prebraja među Izraelom u naše dane bili silni u broju, duhu i postignućima.

Uvijek me fascinialo to zašto se ova knjiga Biblije i ovotjedno čitanje Toro naziva Bamidbar - u pustinji.

Rabini Midraša ustvrdili su da je pouka koju ovdje nalazimo da Tora ostaje samo kod onih osoba koja iz svoje sredine ukloni sve drugo, i bude otvorene i nenastanjene poput pustinje.

Ipak, možda se iz upotrebe pustinje kao pozadine za događaje i zakone koji se nalaze u ovoj četvrtoj knjizi Tore ovo može i drugačije shvatiti. Jedan od tih drugačijih uvida ima veze sa sposobnošću vode da preobrazi neplodnu pustinju u plodno mjesto bujnih polja i voćnjaka.

Ovdje u Izraelu, pustinja Negev koja je prije pedeset godina počinjala južno od Hevrona, sada je pomaknuta mnogo kilometara dalje, južno od Beer Šebe. Do toga je došlo zbog nacionalnog sustava provođenja voda i drugih načina dovođenja vode u to područje naše zemlje. Pustinja je doslovce procvjetala, kao ispunjenje drevnih proročanstava iz Izaije.

Voda može prevladati sušu i neplodnost pustinje Negev. U Kalifor-

niji, pustinjske doline pretvorene su u oazu američkog povrća sustavom skretanja vode iz rijeke Colorado. I ponovo, u ovom je slučaju voda bila ključ za preobrazbu pustinju u vrt i voćnjak. Širom svijeta postoje planovi za pretvaranje pustinja u oranice. Međutim, slatka voda je vrijedna i često oskudna roba i borba da je se otkrije i bolje iskoristiti za upotrebu u poljoprivredi i ljudsku upotrebu ne prestaje.

Sveposvud u knjigama proroka Izraelovih, kao i u Talmudu, sama se Tora metaforički uspoređuje, pa čak i naziva vodom. I baš kao što voda ima sposobnost da pustoš i neplodnu pustinju pretvori u pravi Edenski vrt, tako i Tora može ispuniti prazninu u našim srcima i dušama i učiniti nas plodnim svetim narodom.

Tora, poput vode koja je predstavlja, ima tu ogromnu regenerativnu snagu. Knjiga Bamidbar će nas, u svojem pripovijedanju mnogih tužnih i tragičnih događaja koji su zadesili Izrael za vrijeme njegovog boravka u pustinji, stalno podsjećati na moć vode / Tore da obnovi Židovski narod da ima svrhovito postojanje sa vrlo plodnim dostignućima unatoč svih njegovih neuspjeha i nazadovanja.

Bez obzira koliko tmuran i neplodan bio pustinjski krajolik u kojem se trenutno nalazimo, mi uvijek trebamo biti svjesni sposobnosti Tore da nas osvježi i obnovi. Židovski je narod drevan narod, no naša sposobnost da se pomlađujemo nikada nije oslabila. Bili smo i jesmo stalno hranjeni vodama Tore, bez obzira u kojoj smo se pustinji našli ili se nalazimo.

Tako je odluka židovske tradicije da ovu knjigu Tore nazove imenom Bamidbar - u pustinji – učinjeno sa svrhom da nam prenese poruku nade, stalnog izbavljenja i ponovnog rađanja.

Šabat šalom.■

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Berel Wein: Brojanje: izazovi i mogućnosti

Rabbi Yissocher Frand:

Jisakar – Zevulun: pleme s crticom

U drugom poglavlju knjige Bamidbar Tora opisuje redoslijed zastava i redoslijed po kojem su izraelska plemena putovala kroz pustinju. Bili su podijeljeni u četiri tabora, a svaki je bio predvođen jednim plemenom. Svako pleme imalo je jedinstvenu zastavu. Tora opisuje redoslijed tih zastava.

Prvi tabor koji se nalazio sa istočne strane Miškana (Šatora sastanka) bio je predvođen Judinim plemenom, a uključivao je Judino, Jisakarovo i Zevulunovo pleme. Stihovi objašnjavaju imena poglavara i populaciju svakog plemena.

Zastava Rubenova plemena predvodila je južni tabor koji je uključivao i Šimonovo i Gadovo pleme.

Efrajimova zastava predvodila je zapadni tabor u kojem su bili Menašeovo i Binjaminovo pleme.

Danova zastava predvodila je sjeverni tabor u koji su bili uključeni

još i Ašer i Naftali.

Baal HaTurim ističe nešto neobično u opisu četiriju tabora. Uz tri od četiri tabora Tora opisuje plemena na sljedeći način: zastava plemena (pleme A)… I do njega neka bude (pleme B)… I (pleme C)… Samo u jednom slučaju se veznik 'i' ne upotrebljava prije navođenja imena plemena u svakom taboru. Jedini puta kad nema veznika 'i' jest kod Zevulunovog plemena koje je putovalo zajedno sa Judom i Jisakarom u istočnom taboru.

Većina nas ne bi ni zamijetila tu neobičnu stvar. No zaista, samo uz Zevuluna ne piše 'u mate Zevulun', već piše samo 'mate Zevulun' (Bamidbar 2,7). Zašto?

Baal HaTurim objašnjava (citirajući Medraš Tanhuma) da je razlog tome taj što je pleme Zevuluna (trgovci) podržavalo pleme Jisakara (učenjake Tore). Tora nije htjela stvoriti dojam da je Zevulun podre-

đen Jisakaru pa je stoga opisala njihov redoslijed bez veznika 'i' (vav). Zevulun nije bio podređen Jisakaru. Zevulun je bio jednak Jisakaru i oni su dijelili jednaku nagradu za svoj trud u izgradnji židovskog naroda.

Stih "Ona je drvo života onima koji ju prihvate i vrijedni su hvale oni koji ju podrže" (Mišlej 3,18) ukazuje na taj koncept. U nekom smislu, povezanost između ovih dvaju plemena slična je udruženju u 'korporaciju', kao 'Pleme Jisakar-Zevulun' u kojoj sve sastavnice tog super-plemena primaju jednaku nagradu. Iz tog razloga Zevulunovom plemenu ne prethodi veznik 'i'. To nije drugo pleme, već pleme koje je 'crticom' povezano sa Jisakarom. Oni su međusobno jednaki zbog uzdržavanja koje je Zevulun proviđao Jisakaru.

Zašto Zevulun nije bio odvjetnik ili kompjuterski programer?

Svaki tabor i svako pleme imali su svoju zastavu. Na svakoj zastavi bio je prikazan simbol plemena. Primjerice, Judina zastava prikazivala je lava koji predstavlja kraljevstvo (prema Berešit 49,9), a Jisakarova je prikazivala mjesec i zvijezde (prema Divrej HaJamim 12,32) jer su učenjaci tog plemena posjedovali astronomsko znanje kojim su mogli utvrditi početak novog mjeseca. Danova je zastava prikazivala zmiju (prema Berešit 49,17), a Zevulunova brod (prema Berešit 49,13) budući da se njegov teritorij u zemlji Izrael nalazio na obali.

Zevulunovo pleme, kao što smo

Strana 18

Divrej Tora

već rekli, bilo je pleme trgovaca. Oni su se bavili poslom uvoza i izvoza. Ipak, postoji velika razlika između te profesije tada i u današnje vrijeme kada ljudi koji se njome bave sve transakcije obavljaju telefonski ili putem kompjutera sjedeći za svojim stolom. Zevulun je to činio na teži način. On je plovio morima, kupovao stvari i zatim ih prodavao u raznim lukama. Tako je zarađivao za život.

Moramo se upitati: Zevulun je tako divna osoba. On podržava svog brata Jisakara. Zašto je morao zarađivati za život na tako težak i opasan način? Nije samo u drevna vremena odlazak na brod predstavljao rizik po nečiji život (takav da su moreplovci jedna od četiri skupine ljudi spomenute u Talmudu koje trebaju izgovarati 'HaGomel' –blagoslov za sretan povratak).

Čak i danas mornari i ribari teško dobivaju životno osiguranje. Brodovi ulaze u oluje, valovi bacaju ljude s palube itd. To je opasna profesija. Zevulun je 'cadik'. On podržava svog brata. Zašto nije mogao biti odvjetnik? Sjedio bi za stolom i naplaćivao sate. Ili neka bude kompjuterski programer. Zašto je morao biti baš pomorski trgovac? Kakva je to 'židovska profesija' – mornar? Zašto je tako pravedno pleme moralo tako teško zarađivati za život?

Rav Dovid Feinstein jednom je dao krasan komentar na to. Gemara (Nida 14a) kaže da su svi mornari pobožni.

To je varijanta starog pravila:

'nema ateista u streljačkim zaklonima'. Kada je čovjek na brodu, on ne zna hoće li preživjeti. Čak i ako preživi, on shvaća koliko je krhko i teško njegovo uzdržavanje. Kao rezultat toga, postaje svjestan B-ga i postaje više pobožan. Čovjek zna koliko je to opasna i strašna profesija. Zna da u jednoj minuti može izgubiti sve. U takvoj situaciji, on ima strah od B-ga; postaje religiozan.

To objašnjava zašto je Zevulun podržavao svog brata. Takav čovjek zna tko je Onaj tko zaista proviđa uzdržavanje. Kada čovjek sjedi za stolom i prima istu plaću svakog tjedna, lako može pomisliti da je to baš kako bi trebalo biti. Može početi vjerovati u sebe: 'Imam tako dobar prihod zato što sam izvrstan odvjetnik. Zato što sam tako pametan službenik. Zato što sam tako kreativan i inovativan programer.'

Kada se netko približi takvom čovjeku i zatraži od njega novčani ček za nekog drugog, on će mu od-

govoriti: "Trebao bih ti dati svoj teško zarađeni novac? Novac za koji sam se znojio svojom genijalnošću i talentom? Želiš da ti dam svoj novac? Teško sam radio za njega!"

No, kad je čovjek mornar koji radi na morima i zna koliko strašno to ponekad biva, on je svjestan toga da jedino Gospodar svijeta proviđa uzdržavanje. On je mnogo prikladniji za to da u potpunosti podrži svog brata Jisakara. On kaže: 'Napokon, nisam ja taj koji zarađuje novac. Ja samo čuvam novac koji pripada Svemogućem. Ako Ribono šel Olam želi da to učinim s Njegovim novcem, ja ću to i učiniti!'

Budući da je Zevulun bio onaj koji je podržavao Jisakara, morao je iskusiti kako izgleda biti pomorski trgovac jer to je tip profesije kroz koju čovjek stječe zahvalnost prema Onome tko zaista proviđa uzdržavanje.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 18. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Jisakar –

Zevulun: pleme s crticom

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Svaki je Židov sjajni dijamant

Prilikom davanja

nalog Mojsiju da prebroji Izraelace, doslovni prijevod onoga što je Hašem rekao glasi: "Podignite glave sinova Izraelovih".

Parša Bamidbar prethodi Šavuosu, kada obilježavamo uspomenu na davanje Tore na Sinaju. Prije tog velikog događaja, Hašem je rekao Izraelcima: "Bit ćete Mi narod svećenika, sveta nacija. Bit ćete Mi blago među svim narodima. "

Iako čovjek treba biti ponizan, on nikada ne smije izgubiti osjećaj vlastitog dostojanstva i važnosti. Postoji prirodan otpor protiv toga da se ono što je lijepo i dragocjeno ošteti. Ako smo svjesni svoje osobne velike vrijednosti, nikada nećemo učiniti ništa što bi narušilo našu veličinu.

Vršeći popis stanovništva, brojeći svakog pojedinog čovjeka, Mojsije je dobio uputu da uzdigne svaku osobu. Svaki pojedinac je dragocjeni dijamant.

Šavuos: Osvit intelektualne emocije

Učinili smo svoje. Ostali smo budni cijele noći Šavuosa i bili nadahnuti dramatičnim zapisom o matan Tora. I što sada? Na posao kao i prije, zar ne?

Nakon strašne objave na Sinaju, Hašem je rekao: "Vratite se u svoje šatore" (Devarim 5,27), a komentari kažu da je poruka bila: "Ovdje na Sinaju ste dostigli uzvišenu razinu duhovnosti, naase venišma. Odnesite tu duhovnost u svoje šatore i prenesite u svoj svakodnevni život pristup naase venišma." Mi moramo po- nijeti to duhovno dostignuće Šavuosa sa sobom kada se vraćamo u svoju svakodnevnu rutinu.

Dar Tore bio je daas. "Ako nema daasa, kako možemo razlikovati ispravno od pogrešnog?" (Jeruzalemski Talmud, Berahos 5,2). "Ako imate daas, ništa vam ne nedostaje" (Nedarim 41a). Hasidski spisi kažu da su egipatskim porobljavanjem Izraelci bili lišeni daasa. Kao robovi, nisu imali prilike primjenjivati daas, pa je on zakržljao. Tijekom sedam tjedana između Izlaska i Sinaja, oni su počeli obnavljati daas, iako ga nisu u potpunosti dostigli sve do četrdeset godina kasnije, kao što je Mojsije rekao: "Ali Hašem vam nije dao srce lodaas (da znate) ... sve do danas" (Devarim 29,3). Nedostaci koje su imali u pustinji bili su zbog nedo- statka daasa

Obično sam se vrijeđao na znanstvenu klasifikaciju čovjeka kao

homo sapiensa, što bi jednostavnim jezikom značilo "majmuna s razumom". Jasno mi je da intelekt nije primarna značajka koja čovjeku daje njegovu jedinstvenost i odvaja ga od drugih stvorenja. Prvo, očito je da životinje imaju intelekt. Ako promatrate lava koji vreba svoj plijen, može se vidjeti da lav procjenjuje pravi trenutak da krene u napad. Drugo, ako je intelekt glavna karak- teristika koja definira čovjeka, onda bi osoba s najvišim intelektom trebala biti najidealnije ljudsko biće, što jednostavno nije istina. Prije Drugog svjetskog rata, najnaprednija zemlja u intelektualnom pogle- du bila je Njemačka.

U knjizi Sreća i ljudski duh razradio sam koncept da je duh, a ne intelekt, ono što nam daje našu jedinstvenost kao ljudskih bića.

Ali sam stekao sam novo poštovanje prema intelektu i sasvim sam se saživio s idejom da sam homo sapiens. Radi se samo o tome da se sapiens, intelekt, pravilno upotrijebi.

Da, i životinje također imaju intelekt, ali osim udomaćenih kućnih ljubimaca koji mogu usvojiti ljud- ske osobine, životinje svoj intelekt koriste samo da zadovolje svoje vla- stite potrebe. Životinje na djelovanje pokreću njihove tjelesne želje i one intelekt koriste kako bi ih zadovoljile. Intelekt životinja je sredstvo koje služi želji.

U Tanji, Alter Rebe postavlja da ljudsko biće ima dvije duhovne komponente, jednu koja se poisto- vjećuju s fizičkim tijelom (nefeš habehamis) i jednu koja se poistovjećuju s nešama (nefeš elokis). Obje se sastoje od intelektualnih osobina, te od afektivnih odnosno emocionalnih osobina. Razlika među njima je da u nefeš habehamis, kao kod svih životinja, poticaj osigurava stremljenje, a intelekt se potom koristi za zadovoljenje tog nagona; tj. intelekt je instrument stremljenja.

U nefeš elokis, kaže Alter Rebe, događa se obrnuto: Intelekt pokreće stremljenje. Ovo podsjeća na priču liječnika koji je rekao pacijentu: "Možete jesti sve što vam se sviđa, a evo što će vam se sviđati".

Ovo je revolucionarna ideja. Kon- vencionalna mudrost je da nešto volimo, zbog toga što to volimo. Naše su emocije spontane. Ne možeš reći nekome da mora razviti određenu emociju i da mora nešto voljeti.

Međutim, mišljenje Alter Rebea dokazuje micva iz Tore: "Voljet ćeš Hašema." Čovjeku se može naložiti da nešto učini, kao npr. da stavi tefilin ili da sjedi u suki, ili da se suzdrži od toga da nešto radi, kao npr. od rada na šabat. Postupke se

može propisati, ali kako se čovjeku može naložiti da nešto voli? Ipak, nama je zapovjeđeno da volimo Hašema (ahava) i da imamo strahopoštovanje pred Hašemom (jira), a jedno i drugo su emocije koje nisu podložne volji. Ali Tora od nas ne traži nemoguće.

Rambam se bavi ovim pitanjem i kaže da je način da se razvije ahavas Hašem razmatranje Njegovih čudesnih djela stvaranja (Yesodei HaTo- rah 2,2). Komentar objašnjava da Rambam redefinira ahava na način da ona ne označava samo ljubav, već da divljenje, i razumijevanje Hašemovim čudesnim djelima stvaranja također uistinu može izazvati obožavanje.

Alter Rebe uvodi novi koncept: intelektualnu emociju. Naime, ako osoba ne osjeća ljubav prema Hašemu, ali intelektualno razumije da Hašema treba voljeti, to je također ispunjenje micve da se ljubi Hašema.

Mesilas Yesharim pristupa ovom pitanju navodeći načelo koje je pronašao u Seferu HaChinuchu, da ponašanje može usloviti emocije. Npr. čak i ako netko nije u stanju osjećati ljubav prema Hašemu, ako postupa kao da osjeća ljubav, ti će postupci izazvati ljubav.

Na koji god način čovjek pristupio, potvrđuje se mišljenje Alter Rebea. Intelekt može proizvesti emocije. Ovakva upotreba intelekta je jedinstveno ljudska i omogućuje mi da prihvatim naziv homo sapiens.

To je više od filozofske rasprave. Svjedoci smo nezabilježenog neuspjeha braka. Kao što Chana Levitan objašnjava u knjizi "Želim se vjenčati samo jednom", koncept "ljubavi" zapadne civilizacije s pravom se zove "zaljubljenost", uzbuđenje koje porijeklo vuče od nefeš habehamis koja se postepeno smanjuje, što dovodi da se parovi "odljube". Međutim, moguće je razviti istinsku ljubav ala nefeš elokis, ljubav koju proizvodi intelekt. Poštovanje prema drugoj osobi i uvažavanje karakternih osobina i vrlina te osobe mogu proizvesti ahava koja ne blijedi kako prolazi vrijeme.

Ako vam se taj koncept čini čudnim, to je stoga što je na nas izvršila utjecaj ideja "ljubavi" koja prevladava u našem okruženju, koja prijeti stabilnosti braka. Ako pravilno primijenimo sapiens, da budemo gospodari uzbuđenja, a ne njegov instrument, moći ćemo očuvati zdravlje braka. Ovo je Torin koncept daasa, koji nam je dan na Sinaju i na kojega se prisjećamo na Šavuos. Ovo duhovno postignuće Šavuosa moramo ponijeti sa sobom kada se vraćamo u našu svakodnevicu.■

Biseri hasidske mudrosti

Uolitva / meditacija

Nerijetko je molitva hasida popraćena dramatičnim glasanjem i naglašenim pokretima tijela. Molitva reba Pinhasa iz Koreca bila je potpuna suprotnost. Njegov bi glas rijetko kada prerastao u šapat, pri tom mu tijelo ostajalo mirno i opušteno. Hasidi su ga zamolili da objasni svoje ponašanje.

"Dvekut*, jedinstvo s Izvorom, je osnova molitve," započne objašnjavati rebe. "A to se jedinstvo postiže kroz hišpatut hagašmijut, napuštanje svijesti o odvojenom tijelu i umu. To se događa sasvim prirodno u trenutku smrti. Naši nam mudraci objašnjavaju da je za neke ljude smrt poput provlačenja brodskog užeta kroz usku rupu. Za neke druge je, opet, poput provlačenja vlasi kose kroz čašu mlijeka.

potrebom metafora učitelj ne želi odvojiti učenika od sebe, već doći do jedinstva koje neće kompromitirati ni jednu stranu. Što se tiče učitelja, premda ju je izrazio jednostavnijom metaforom, složenost samog koncepta ostaje u njegovom umu netaknuta; on je promatra "iznutra prema van." U isto vrijeme, učenik se približava novom konceptu kroz jezik koji može razumjeti; njegovo razumijevanje kreće "od vanjskog prema unutrašnjem." "Unutrašnje" putovanje od metafore do koncepta je počelo. Koncept se širi i integrira u umu učenika sve dok učenik ne razumije originalni koncept onako kako to čini učitelj.

Taj odnos između učenika i učitelja možemo koristiti kao metaforu pri razumijevanju našeg osobnog odnosa s B-gom. On je mogao odlučiti da od nas sakrije sve, da nam nikada ne podastre lepezu metafora pomoću kojih Ga možemo upoznati. On nam je mogao dozvoliti da koegzistiramo kao neovisna bića, odvojena od Njegove sveprisutnosti. Ali kamo bi nas to odvelo? Da, mi bismo postojali, ali ne bismo razumjeli smisao našeg postojanja. Još gore od toga, mi ne bismo željeli istraživati smisao našeg postojanja; ostali bismo zaključani u naše ograničeno postojanje, bez potrebe da se ujedinimo s nečim što je više od nas samih.■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

Isto se može primijeniti i na molitvu. Za neke je privremena smrt našega "ja" u molitvi poput povlačenja brodskog užeta. Za druge je to božanski poljubac kojim se tijelo i um jednostavno pretoče u mir i tišinu. Vi ste, dragi prijatelji, poput brodskog užeta, a ja sam jednostavna vlas kose."■

Inajsvjetlija noć, još uvijek je samo - noć.

~ R. Šalom Dov Ber iz Lubaviča ■

Bisere

sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Strana

Godina

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Nastavi dalje, vojniče!

Čovjek se osjeća poprilično osamljeno dok od Jeruzalema nizbrdo vozi prema zračnoj luci Ben Gurion. Nakon što smo imali priliku otputovati u zemlju Izrael i nekoliko dana uživati u njenoj svetosti, nije ju baš lako napustiti i vratiti se u "normalan život". Srećom, sjetio sam se da sam imao prethodnika u tome. Reb Noson je nekoć putovao da bude s Rebe Nahmanom, no zbog toga što se njegova obitelj u to vrijeme protivila tome, Rebe mu je rekao: "Tebi moramo reći: 'Šalom aleihem! Ceis'hem l'šalom!' (zdravo i doviđenja) kako bi suprotstavljanje sveli na najmanju moguću mjeru." Rebe je zatim Reb Nosona podučio pouku, te je Reb Noson bio prisiljen napustiti svog voljenog Rebea i mentora.

Ovo je priča o našim životima. S vremena na vrijeme osjetimo ogromnu čežnju za B-gom i njegovom blizinom. Kadri smo puno učiti i moliti se sa snažnom koncentracijom i osjećajima. No najčešće se vratimo natrag u našu uobičajenu rutinu i osjećamo se udaljenima od B-ga. Molimo se, ali naš um putuje

na druga mjesta, imamo tek malo vremena ili duševnog mira za istinsko učenje Tore i za duhovne aktivnosti.

Rebe Nahman uči da, da bi stekao sposobnost da se uvijek vrati B-gu, čovjek mora biti stručnjak kako u "bježanju" tako i u "vraćanju. Biti stručnjak u "bježanju" znači da kada doživite veliko duhovno uzdizanje, morate shvatiti da je B-g velik i da zasigurno još niste došli do najviše razine duhovnosti - tako da sebe potaknete da nastavite stremiti još višoj razini. Biti stručnjak za "vraćanje" znači da kad se osjećate udaljenima i odvojenima, morate se sjetiti da je B-g posvuda, čak i na mjestima najniže razine – te pružite ruku i povežete se s B-gom čak i na takvim mjestima.

Paraša od ovog tjedna broji Židove, za ono što se naziva "ići u vojsku" (Brojevi 1,3). "Ići u vojsku" znači da smo mi, svatko od nas, vojnici u B-žjoj vojsci. Naša je misija nastojati se povezati s Njim na svakom mjestu - na našem poslu, u odnosi-

ma s našim prijateljima i obitelji, i u našim učionicama i sinagogama. Ali mnogo puta stvari jednostavno ne idu kako bismo htjeli. Stoga nas Tora bodri: "Budi vojnik!" Nauči kako "izaći" iz svojih predrasuda radi duhovnog rasta i uzdigni svaki aspekt života.

Što nas sprječava da učinimo ono što izgleda toliko očito i neophodno? Tora nam govori: "I Židovski narod bi se trebao utaboriti, svaki čovjek u skladu sa svojim taborom i svaki čovjek u skladu sa svojom zastavom" (isto, 1,52). Kasnije, Tora pohvaljuje Židove zato što tako čine: "Tako su se oni utaborili u skladu sa svojim zastavama i tako su putovali" (isto, 2,34). Što to znači za nas?

Kada se Moše uspeo na goru Sinaj B-g je ostale Židove upozorio da se ne pokušavaju popeti na goru. Bila je određena granica - Židovskom narodu je bilo zapovjeđeno da ostane tamo gdje je. U našem svakodnevnom životu, dok proživljavamo trenutke razdvojenosti od B-ga i trenutke uzdizanja, moramo se "utaboriti" i živjeti u skladu s našim vlastitim okolnostima. Naše posebne i jedinstvene živote i iskustva B-g je kreirao prema nama, tako da utru put do postizanja konačnog povezivanja s našim Stvoriteljem. Ako pazimo da ne prestupimo svoje granice uspoređujući sebe sa životima drugih ljudi ili s "viđenjem" kako bi naši životi trebali izgledati, mi ćemo zaslužiti da budemo priključeni B-žjoj vojsci.

A gutn Shabbos!

Šabat šalom!■

Prevela Tamar Buchwald

Paraša Bamidbar nas poučava kako ostvariti ciljeve i ispunjenje kao pojedinci i kao društvo.

Parašom BaMidbar započinje knjiga Brojeva (BaMidbar). U ovotjednoj paraši nema priče, uglavnom zbog toga što ona iznosi samo statistiku koja se odnosi na Izraelce dok putuju pustinjom (Midbarom).

Paraša započinje riječima: "G-spod reče Mojsiju ... obavite popis cijele izraelske zajednice po njihovim rodovima i obiteljima, navodeći svakoga po imenu, jednog po jednog ... Ti i Aron ćete ih brojati... sve muškarce u Izraelu ..." a komentatori odmah pitaju zašto B-g treba Mojsija da za njega prebroji Izraelce? I osim toga, ako je B-g beskonačan zašto je Njemu važno koliko ima Izraelaca?

Zohar objašnjava da kada je Stvoritelj stvorio Adama On ga je stvorio u obliku gornjih i donjih svjetova i svi su oni bili uključeni u njemu (".

" ). Znači da je Adam, prije nego što je sagriješio, bio sačinjen od čitavog Stvaranja. Grijeh je prouzročio da Adam bude raščlanjen na tisuće djelića, koji su zapravo ono što mi jesmo. Svi smo mi, naime, dijelovi njega. Ako mi združeni činimo jednu cjelinu koja je svrha i dalje nastavljati s podjelom na plemena? Zašto Moše nije odmah čim su napustili Egipat integrirao plemena? A Zohar objašnjava da bilo koje društvo ili ljudska zajednica mora biti izgrađeno

■ od dijelova koji se razlikuju jedni od drugih i da samo tako sakupljeni dijelovi mogu biti spojeni u jedinstvenu cijelinu.

Mi moramo živjeti u zajednici budući da svoje potrebe ne možemo sami namiriti, i zajednica u kojoj živimo treba biti raznovrsna tako da svaki njen dio ima drugačiju ulogu u skladu sa svojim jedinstvenim talentom. Stoga Zohar objašnjava da je svijet bio stvoren takvim da su svi njegovi dijelovi toliko međusobno različiti, kako bismo jedni druge trebali pa ćemo iz tog sebičnog interesa ponovo naučiti živjeti u jedinstvu i uspjeti postati jedinstvena cijelina.

Problem je u tome što smo mi skloni pobrkati jedinstvo s jednolikosti. Uglavnom, želimo da svi budu poput nas, da imaju ista uvjerenja kao mi, da razmišljaju na isti način kao i mi. Rabin Ashlag objašnjava da društvo mora postojati kako bi procvjetala mudrost, jer mudrost se stvara kroz diskusije i rasprave. Kompromis i ustupci ja-

mče ljutnju i gušenje, a u društvu u kojem nema rasprave, i ljudi se boje reći ono što misle i do čega drže, mudrost će isušiti. Moramo shvatiti da je ključ našeg postojanja da dopustimo sebi i svojim bližnjima da se u potpunosti izrazimo, dok ostali slušaju bez zamjeranja ili zavisti, i da budemo u tome milosrdni.

Paraša BaMidbar se uvijek čita prije Šavuota, dana koji je, prema Zoharu, najveći dan u povijesti čovječanstva, jer smo uspjeli preobraziti stanje odvojenosti u stanje "... i Izrael se utabori tamo u pustinji pred gorom" (Izlazak 19,2), da smo bili kao jedan, i to je prema kabalistima dovelo do objave na gori Sinaj. U trenutku kada smo shvatili da je naš cilj bio postići savršenu jedinstvenost bez gubitka našeg individualizma mi smo bili spremni za objavu na gori Sinaj. I od tog dana se svi mi nadamo da ćemo ponovo doživjeti taj trenutak.■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Zašto "Blizanci" (taumim na hebrejskom)?

Postoji nekoliko mjesta u Bibliji na kojima se spominju "Blizanci". Jedno od njih je u Šir Ha'Širim (Pjesmi nad pjesmama), koja kaže: "Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima" (4,5). Koja je veza između grudi i Blizanaca? Zohar objašnjava da ti pojmovi predstavljaju suštinu dvoje, koji su jedno. To je veza između desne kolone (želje za dijeljenjem) i lijeve kolone (želje za primanjem).

Desna ruka u ljudskom tijelu predstavlja sefiru "Hesed" – desnu kolonu, a lijeva ruka predstavlja sefiru "Gevura" – lijevu kolonu. Grudi predstavljaju centralnu kolonu koja stvara krugove, ravnotežu i cjelovitost, te sposobnost da spoji i lijevu i desnu kolonu u harmoniji, dvije različite jedinke u jedno.

Blizanci su treći znak zodijaka u hebrejskom kalendaru. Time, on simbolizira moć centralne kolone koja je uvijek zastupljena brojem tri. Snaga centralne kolone je u tome što omogućuje protok života; ona je tajna prave ljubavi i društvene ravnoteže.

Kabalisti raspravljaju o postojanju sustava tri kolone (desne, lijeve i centralne) onako kako je to predstavljeno u fizičkom svijetu, u tjelesnim tekućinama žene. Krv koja teče kroz njeno tijelo je crvene boje, i simbolizira lijevu kolonu (sefirat Gevura), energiju želje za primanjem.

Mlijeko koje se proizvodi u grudima bijele je boje, i simbolizira energiju davanja i ljubavi, energiju

desne kolone (sefirat Hesed) koja je moć dijeljenja. Snaga Blizanaca leži u njihovoj sposobnosti da uzmu pozitivno i negativno, povežu ih zajedno, pretvarajući sebičnost u davanje.

To je također razlog zašto prema tradiciji na Šavuot jedemo mliječne proizvode, jer suština ovog blagdana je u povezivanju sa snagom Tore, sposobnost transformiranja i uravnoteženja.

Dakle, napustili smo Egipat u vrijeme punog mjeseca Ovna – u mjesecu nisanu. Kao usputna napomena, prema astrologiji, Ovan simbolizira egocentričnost malog djeteta. Čim smo izašli iz Egipta mi smo počeli proces brojanja omera, 49 dana između Pesaha i Šavuota. To nas je sve trebalo pripremiti da primimo Toru (dvije kamene ploče na kojima su bile uklesane 'Deset Izjava', koje su pogrešno poznate kao Zapovijedi) na gori Sinaj u mjesecu Blizanaca. Nije onda slučajno da su

postojale dvije ploče, dane u mjesecu dualnosti (Blizanci), kojeg simbolizira energija dvoje koji postaju jedno (kao što smo naučili u prethodnom odlomku). Rabi Akiva najrječitije je to objasnio kada je rekao da je cijela Tora ukratko : "... ali ti ćeš ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe ..." (Lev 19,18). Nadalje, da bismo živjeli tu stvarnost jedinstva, svijest da dvoje postaju jedno mora prevladavati, a to je moć koju primamo u mjesecu sivanu (Blizanaca).

Planet Merkur

Merkur, koji se na hebrejskom naziva "zvijezda" (kohav), planet je koji vlada mjesecom Blizanaca. U grčkoj mitologiji, Merkur je bio glasnik, što znači da se on nalazio na obje strane, na strani davanja i na strani primanja.

To je moć centralne kolone. Kabala sugerira drugačiju interpretaciju "kohava" (zvijezde). Ako podijelimo riječ "kohav" בכוכ) ) brojčana vrijednost prva dva slova ו"כ) ) je 26 što je i brojčana vrijednost jednog od Imena B-ga - Tetragrama (nebeska snaga davanja). Brojčana vrijednost posljednja dva slova riječi "kohav" je 22 i to simbolizira 22 slova u hebrejskom jeziku, koja su temelj za osnivanje svemira (svaki od njih predstavlja energetske frekvencije i oni također predstavljaju Šehinu, našu zemaljska sposobnost za primanjem). Dakle, "kohav" simbolizira vezu između B-ga – aspekta dijeljenja stvaranja i Šehine – aspekta primanja stvaranja, veze između lijeve i desne kolone, između neba i zemlje, između duhovnog i materijalnog, i zbog toga smo dobili Toru na gori

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

(nastavak sa 24. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Mjesečni

Sinaj. Prema tradiciji ovaj monumentalni događaj simbolizira vjenčanje između naroda Izraela i B-ga.

To je zapravo veza između gornjih i donjih svijetova, muškog i ženskog, tijela i duše, i to ih pretvara u jedno, sjedinjenu i potpunu jezgru.

Moć Roš hodeš sivana (mjeseca Blizanaca)

U Sefer Jecira (prvoj knjizi koju je napisao praotac Abraham), rečeno je da je sedmo slovo u hebrejskom alefbetu stvorilo Blizance (mjesec sivan), a dvadeseto slovo ר) ) kontrolira planet Merkur. Kombinirajući ih zajedno nastaje riječ raz (זר) što znači - tajna. Kabalisti podučavaju da je tajna života kodirana u energiji Blizanaca i planeti Merkur, sposobnost balansiranja različitih želja, nagona, zahtjeva i ljudi u cjelinu, u jednu potpunu suštinu - to je tajna ljubavi. Element koji vlada Blizancem je zrak, koji je također energija centralne kolone. Šest stotina tisuća ljudi su primili Toru na Sinajskoj gori u mjesecu Blizanaca (sivanu). Prema Zoharu, svaki od njih je to doživio drugačije i čuo nešto drugo, a ipak su to svi oni primili ispravno. Blizanci nam omogućuju da vidimo i razumjemo sve različite uglova i da ih spojimo u jednu višedimenzionalnu sliku, i to je tajna Tore i centralne kolone.

Ljudi rođeni u znaku Blizanaca

Kao što je gore spomenuto, hebrejska slova mjeseca tvore riječ raz (tajna), i to je razlog zašto Blizance jako privlače povjerljivi podaci.

Također, brojčana vrijednost (gematrija) riječi raz (207) jednaka je ge-

matriji riječi or (svjetlo), što ukazuje na ogromnu količinu skrivenog svjetla u ovom znaku.

Posebna veza između dominacije elementa zraka u Blizancima, i planete Merkur, karakterizirana je brzinom, fleksibilnošću mišljenja, te hitrim razmišljanjem. Metal živa (merkurij) je simbol brzine, a godina planete Merkur traje samo 88 dana. Sve to daje Blizancima sposobnost da budu brzi poput munje.

Blizanci su simbol suvremene komunikacije - brze i detaljne. Brzina Blizanaca je energična, zarazna i sjajna. Međutim, s druge strane, ako se ta energija ne upregne ispravno, Blizanci se mogu činiti površnima, plitkima i kao da uskaču u stvari na temelju trenutačnog zapažanja, bez da dobro promisle o svemu.

Za blizance njihova brzina predstavlja i snagu i slabost. Njihova sposobnost da razumiju situaciju, da provare ono što se dogodilo i da trenutačno brzo reagiraju je ono u čemu su sjajni. Snaga Blizanaca leži u njihovoj dvostrukoj naravi - sposobnosti da vide stvari kroz dva ili više "para očiju" i da se promijene, prilagode promjenjenoj situaciji. Brzina misli Blizanaca daje im moć uvjeravanja i oni mogu komunicirati s ljudima na neobično uspješan način. Stoga je njihov najveći talent

Zohar: Sivan - Blizanci

prodaja. Uz to, oni imaju sposobnost da smjesta promijene svoj pogled i odmah prihvate novi pristup i prezentiraju ga kao da njihov prethodni pristup nikada prije nije postojao. Oni su također velike medijske ličnosti i dobro uspijevaju kao novinari. Blizanci obično nisu materijalisti, jer za njih je ideja i informacija imovina koju oni gotovo religiozno sakupljaju i čuvaju.

Tikun (ispravak) Blizanci

Osim što su prijateljski, šarmantni i zabavni, Blizanci imaju i dublju stranu. Njihov brz i fleksibilan misaoni proces proizlazi iz dubokog, unutarnjeg izvora oskudice. To je ono što ih tjera da se kreću tako brzo, jer oni su zapravo u potrazi za dubokim i unutarnjim zadovoljstvom.

Dvadeseto hebrejsko slovo (ר = reš), koji je stvorilo planet Merkur, predstavlja nedostatak. Reš na hebrejskom znači siromaštvo. Snaga proljeća je astrološki element vatre, koja simbolizira ego i sebičnost. Stoga, kad Blizancu nedostaje duhovnosti, koja se iskazuje kao predanost drugima i istinska ljubav, oni će zapasti u površnost, sebičnost i prazninu, koju će pokušati ispuniti beskrajnim lutanjima po područjima informacija i veza. Oni će imati istinsko zadovoljstvo na dubokom nivou i razini duše jedino onda kada će imati duboku predanost vrijednostima, kao što su: povezivanje s duhovnim svijetom, povezivanje s drugima, povezivanje sa sobom, formiranje veza između fizičkih i ne fizičkih svjetova, te povezivanje svoga tijela i duše.■

Prevela Tamar Buchwald

Uvod u Sefer Bamidbar

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Paršat Naso sadrži nešto što se izgleda kao vrlo čudan razvoj tema. Uostalom, kakva logična veza postoji između:

• Dužnosti Levija u 4. poglavlju

• Zakona koji se tiču "korban ašama" u 5. poglavlju

• Zakona koji se odnose na "sota" u 5. poglavlju

• Zakona o "naziru" u 6. poglavlju

• "Birkat Kohanim" u 6. poglavlju

• Svečanosti posvećenja Miškana u 7. poglavlju

Dakako, ako upotrijebimo maštu, mogli bismo predložiti neke neizravne poveznice; ali ostaje činjenica - na prvi pogled, sve ove različite 'paršijot' izgledaju vrlo nepovezano.

Pa zašto ih Tora zapisuje zajedno?

Na vaše iznenađenje, ovotjedni šiur NEĆE objasniti zašto su doista povezane. Umjesto toga, učinit ćemo upravo suprotno - predložit ćemo razlog zašto ove paršijot NE idu logičnim slijedom!

Kako bismo objasnili zašto, proučit ćemo ukupnu strukturu Sefera Bamidbar - u potrazi za njegovom ujedinjujućom temom. Dok to činimo, otkrit ćemo prilično fascinantan obrazac - koji će objasniti zašto postaje tako teško pronaći ujedinjujuću temu za Sefer Bamidbar.

Uvod

U našoj dosadašnjoj seriji Parša, naš se pristup proučavanju Humaša temeljio na pretpostavci da svaki "sefer" nosi jedinstvenu temu. Da bismo otkrili te teme, proučavali smo razvoj 'paršiot' svakog Sefera.

[Za brzu rekapitulaciju, mogli bismo 'suviše pojednostaviti' i sažeti kako slijedi: Breišit se usredotočio na BEHIRA, Šmot na GEULA, a Vajikra na KEDUŠA.]

Slijedeći ovu metodologiju, očekivali bismo da bi se također mogla pronaći i objedinjujuća tema za Sefer Bamidbar. Međutim, kao što ćemo vidjeti, pronalaženje takve

teme za Sefer Bamidbar bit će mnogo teže, jer se čini da je kretanje njegovih mnogobrojnih 'paršijot' prilično proizvoljno.

Da bismo demonstrirali ovu poteškoću, već smo citirali (u našem uvodnom odlomku) primjer iz Paršat Naso. Uzmimo još jedan primjer iz Paršat Šelah, gdje nakon priče o 'uhodama' (vidi poglavlja 13-14) slijedi nekoliko potpuno nepovezanih micvot (vidi poglavlje 15):

• Zakoni o "nesahim" za korbanot

• Zakoni o odvajanju "hale" od tijesta

• Zakoni koji se odnose na korbanot "hatat" naroda

• Priča o onome koji je javno oskvrnuo šabat

• Micva u vezi cicita

[Sličan fenomen javlja se u 28. i 29. poglavlju, u Paršat Pinhas, također u vezi sa zakonima o "musafim".]

Da još malo zakompliciramo, nalazimo i da su neki od zakona koji su zabilježeni u Sefer Bamidbar već spomenuti u Sefer Vajikra! [npr. 5:5-7 usporedi s Vajikra 5:2025]

Dakle, što se događa u Sefer Bamidbar?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo poduzeti sveobuhvatnu analizu knjige.

Podijeli i zavladaj

Za početak naše analize, moramo napraviti razliku između dvije osnovne vrste 'paršijot' koje susrećemo kada proučavamo Humaš općenito, a posebno Sefer Bamidbar:

1. Narativ - tj. PRIČA iz Humaša koja je u tijeku

2. Zapovijedi - tj. MICVOT koje B-g zapovijeda Bnei Jisrael da ih drže za sve generacije.

U našim dosadašnjim serijalima pokazali smo kako je svaki "sefer" Humaša bio (prvenstveno) jedne, ili druge vrste.

Na primjer:

• Sefer Breišit je prvenstveno bio NARATIV - tj. PRIČA o stvaranju i B-žjem savezu s Avot.

Divrej Tora

Rabbi Menachem Leibtag:

(nastavak s 26. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Uvod u Sefer Bamidbar

• Sefer Šmot je također primarno bio NARATIVAN (priča o Izlasku, itd.), iako je uključivao brojne micvot koje su bile predstavljene kao sastavni dio tog narativa. [Na primjer, Deset zapovijedi su zabilježene kao sastavni dio priče o Ma'amad Har Sinai.]

• Sefer Vajikra prvenstveno je bio MICVOT - predstavljene tematskim redom (iako je uključivao dvije vrlo kratke priče).

A kod Sefera Bamidbar?

Kao što ćemo vidjeti, on definitivno sadrži OBOJE narativ i micvot. Međutim, odnos između njegovog narativa i tih micvot prilično je zbunjujuć.

Da bude još kompliciranije, Sefer Bamidbar također sadrži dvije vrste micvot:

• "Micvot LeŠa’a" – zapovijedi koje se odnose samo na naraštaj pustinje (ali ne i na buduće generacije)

• "Micvot LeDorot" - zapovijedi koje se odnose i na buduće naraštaje

Da bismo pojasnili ovu razliku, evo nekoliko primjera:

Micvot LeŠa’a:

• Organiziranje tabora oko Miškana (poglavlja 1->4)

• Posvećenje Levita (8. poglavlje)

• Provođenje popisa u 26. poglavlju.

Micvot LeDorot:

• Zakoni o "sota" (5. poglavlje)

• Zakoni o "naziru" (6. poglavlje)

• Zakoni o "korbanot temidim u'musafim" (poglavlja 28 ->29).]

Kako su "micvot l'ša'a" u biti sastavni dio narativa koji je u tijeku, u našoj ćemo ih analizi jednostavno tretirati kao dio tekućeg narativa Sefera.

Nasuprot tome, čini se da većina "micvot l'dorot" u Sefer Bamidbar nemaju nikakve veze s pričom koja je u tijeku!

Zapravo, više se čini kao da se 'upliću'.

Da bismo objasnili kako, sljedeći prikaz prati razvoj tema Sefera Bamidbar, i naglašava ovaj kontrast tako što MICVOT L'DOROT označava velikim slovima.

Dok proučavate ovaj prikaz, obratite pozornost na logičan tijek teme unutar njegovog narativa, za razliku od 'nasumičnog' kretanja njegovih micvot.

TEMA POGLAVLJA

1 4

Organiziranje tabora

5 KORBAN AŠAM

6 ZAKON O 'NAZIRU' BIRKAT KOHANIM

7 Posvećenje Miškana

8 Postavljanje Levijim

9 Prinos Korban Pesaha u pustinji / Putovanje slijedeći "anan"

10 Okupljanje tabora uz trubu / "hacocrot" Odlazak s Har Sinaja (20. ijara)

11 Prigovori tijekom putovanja ("mitoninim", "mitavim" itd.)

12 pritužbe protiv Mošea (Miriamin grijeh)

13 Grijeh 'uhoda' ("het ha'meraglim")

14 Kazna: 40 godina lutanja

15 ZAKONI O 'NESAHIM' (prinos vina i brašna)

ZAKONI O: 'HALI' ZAKONI O: KORBAN IZ 'EJDA' ZAKONI O: SKRNAVLJENJU ŠABATA ZAKONI O CICITU

16-17 Korahova pobuna

18 ZAKONI O: KOHENOVOJ NAKNADI

19 ZAKONI O: TUMA UZROKOVANOJ MRTVIM TIJELOM

20-21 Događaji u 40. godini: Mirjamina smrt; Incident "mei meriva"; (Mošeov grijeh) Aharonova smrt; Osvajanje Transjordanije itd.

21-24 Priča o Bileamu i Balaku

25 Grijeh Baal Peora i Pinhasov čin

26 Popis za naslijeđivanje Zemlje

27 Prijenos vodstva s Mošea->Jehošuu

28-29 ZAKONI O KORBAN TAMID & MUSAF

30 ZAKONI O 'NEDARIM' [ZAVJETIMA]

s

31 Rat protiv Midjana

32 Nasljedstvo Reuvena i Gada te polovice Menašea

33 Sažetak putovanja kroz pustinju

34 Smjernice za nadolazeće osvajanje Zemlje

35 Levitski gradovi i gradovi utočišta

36 Pitanja nasljedstva u vezi s Celafhadovim kćerima

Prije nego što nastavite, pregledajte još jednom ovu tablicu, no ovaj put zanemarite sve teme napisane VELIKIM SLOVIMA - a primijetite kako narativi (koji ostaju) sačinjavaju jednu podudarnu priču; tj. putovanje Bnei Jisrael od Har Sinaja (kroz pustinju) do dolaska u Arvot Moav (četrdesetak godina kasnije).

Stoga, ako jednostavno 'isfiltriramo' "micvot l'dorot" iz

Sefera Bamidbar, ta priča (o onome što se dogodilo dok su putovali četrdeset godina kroz pustinju) pojavljuje se kao njegova primarna tema.

Skoro kao Sefer Šemot

Tako, čini se da je stil Sefera Bamidbar najsličniji Seferu Šmot. Baš kao što Sefer Šmot opisuje putovanje Bnei Jisrael od Egipta do Har Sinaja - plus različite MICVOT; tako i Sefer Bamidbar opisuje putovanje Bnei Jisrael od Har Sinaja prema Erec Kanaanu - plus različite MICVOT.

Međutim, još uvijek postoji velika razlika u stilu između ove dvije knjige, s obzirom na odnos između MICVOT i PRIČE u svakoj knjizi. Dok "micvot l'dorot" u Sefer Šmot čine sastavni dio njezinog narativa, većina "micvot l'dorot" u Seferu Bamidbar čini se da su potpuno nepovezane (ili u najboljem slučaju neizravno povezane) s njegovim trenutnim narativom.

Drugim riječima, micvot se u Sefer Šmot 'uklapaju' - dok se micvot u Sefer Bamidbar ne uklapaju!

Nadalje, kada pažljivo pogledate različite micvot l’dorot u Sefer Bamidbar (pogledajte gornji prikaz), primijetit ćete kako bi se većina njih vrlo lijepo uklopila u Sefer Vajikra!

Namjerni 'prekidi'

Da biste razumjeli ova zapažanja, još jednom pregledajte

gornji prikaz, i ovaj put zapazite kako se priča koja je u tijeku u Seferu Bamidbar povremeno PREKIDA određenim MICVOT, dok je tema tih micvot obično potpuno nepovezana s pričom koja je u tijeku.

Da bismo ilustrirali jedinstvenost ovog stila za Sefer Bamidbar, usporedimo ga s odgovarajućim strukturama Sefera Šmot i Sefera Vajikra.

Sefer Šmot bilježi priču o izbavljenju Bnei Jisrael iz Egipta (poglavlja 1->13), njihovom putovanju na Har Sinaj koje je uslijedilo (poglavlja 14->17) i događajima koji su se dogodili na Har Sinaju (poglavlja 18->40 / Matan Tora, het ha'egel i izgradnja Miškana). Kao sastavni dio te priče, Sefer Šmot bilježi i određene micvot koje su dane u to vrijeme. Na primjer, dok Bnei Jisrael napuštaju Egipat, zapovjeđeno im je da drže micvot Pesaha i Hag Ha'macota (koje obilježavaju taj događaj). U Ma'amad Har Sinai, Tora bilježi Deset zapovijedi i zakone Paršat Mišpatim, jer su oni dio tog saveza (vidi 24:3-7). Kao reakcija na "het ha'egel" (ili da ovjekovječi Ma'amad Har Sinai), Bnei Jisrael su dobili zakone o Miškanu.

Stoga zaključujemo da MICVOT u Sefer Šmot čine sastavni dio tijeka njegovog narativa!

Sefer Vajikra je sušta suprotnost jer prvenstveno sadrži "micvot l'dorot" organizirane po temama. Zapravo, jedini narativ koji nalazimo u Seferu Vajikra - posvećenje Miškana (8:1-10:10) – konkretno se odnosi na temu micve o kojoj se raspravlja (tj. različite korbanot).

Za razliku od te dvije knjige, Sefer Bamidbar sadrži stalni narativ, koji povremeno bude 'prekinut' s "micvot l'dorot" za koje se čini da imaju vrlo slabe tematske poveznice.

Rambanov uvod

Ova nam analiza može pomoći da razumijemo čudnu Rambanovu izjavu u njegovom uvodu na Sefer Bamidbar:

"... a ova se knjiga u potpunosti bavi s "MICVOT ŠA'A" koje su se primjenjivale samo tijekom boravka Bnei Jisrael u pustinji...";

Zatim, samo tri retka kasnije, Ramban daje vrlo hrabru, ali zbunjujuću izjavu:

"Ova knjiga NE SADRŽI nijednu MICVOT L'DOROT

(nastavak

27. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Uvod u Sefer Bamidbar

(nastavak

s

28. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Uvod u Sefer Bamidbar

(zapovijedi za sve generacije) OSIM NEKOLIKO MICVOT KOJE SE BAVE S KORBANOT o kojima je Tora počela raspravljati u SEFER VAJIKRA, ali tamo nije završila njihovo objašnjavanje, već je ono završeno ovdje." [vidi Ramban 1:1]

Obratite pažnju na to kako Ramban pravi razliku između te dvije vrste micvot koje se nalaze u Sefer Bamidbar, jedne vrste - "micvot l'ša'a" koja DOISTA pripada u ovaj sefer, dok druga vrsta - "micvot l'dorot" NE pripada!

Ova razlika između 'paršijot' koje DOISTA pripadaju i onih koje NE pripadaju – podrazumijeva da Sefer Bamidbar doista nosi jednu primarnu temu, tj. priču o četrdesetogodišnjem putovanju Bnei Jisrael od Har Sinaja do Arvot Moav. Priče i "micvot ša'a" koje se odnose na tu temu - 'pripadaju' u ovaj sefer, dok one micvot koje nisu vezane (za tu temu) ne pripadaju!

Ova razlika između 'paršijot' koje DOISTA pripadaju i onih koje NE pripadaju – podrazumijeva da Sefer Bamidbar doista nosi jednu primarnu temu, tj. priču o četrdesetogodišnjem putovanju Bnei Jisrael od Har Sinaja do Arvot Moav. Priče i "micvot ša'a" koje se odnose na tu temu - 'pripadaju' u ovaj sefer, dok one micvot koje nisu vezane (za tu temu) ne pripadaju!

[Zapazite da iako Ramban nije kao predgovor svom uvodu u Sefer Bamidbar stavio 'pitanja za pripremu i samostalno

proučavanje', očito je očekivao da je čitatelj svjestan ove općenite strukture!]

[Također imajte na umu da Ramban nikada eksplicitno ne definira primarnu temu Sefera Bamidbar, međutim on spominje da: Ova knjiga sadrži:... čuda koja su izvedena za Bnei Jisrael i kako je On počeo predavati njihove neprijatelje ispred njih... i zapovjedio im kako Zemlju treba podijeliti među plemenima...]

Kako bismo razjasnili tu tematsku vezu između različitih narativa u Sefer Bamidbar, korisno je podijeliti knjigu u tri odvojena dijela:

Poglavlja 1-10: Kako se Bnei Jisrael pripremaju za svoje putovanje u Kanaan;

Poglavlja 11-25: Zašto ne uspijevaju stići do Kanaana (tj. njihovi grijesi); i

Poglavlja 26-35: Kako se nova generacija priprema za ulazak u zemlju.

U osnovi, ova je knjiga trebala biti priča o tome kako su Bnei Jisrael putovali od Har Sinaja do Izraela. Umjesto toga, ona postaje knjiga koja objašnjava kako i zašto nisu uspjeli stići do tamo.

A što je s MICVOT L'DOROT u Seferu Bamidbar?

Jesu li one jednostavno nasumične ili dijele zajedničku

temu? Na prvi pogled čini se da većina ovih micvot nemaju nikakve veze s putovanjem Bnei Jisrael kroz pustinju.

Gdje sve one pripadaju?

Prije nego predložimo odgovor na ovo pitanje, pregledajmo ovaj popis micvot u Sefer Bamidbar i pokušajmo odrediti gdje one PRIPADAJU.

Uzmimo na primjer:

Paršat "Sota" (5:11-31) i Paršat "Nazir" (6:1-21): Obje ove 'paršijot' sadrže skup zakona koje Humaš naziva "torot" (ritualni 'postupci' /vidi 5:29 & 6:21), i usredotočuje se na to koje korbanot treba prinijeti. Stoga se čini da ove paršijot pripadaju među druge "torot" koje nalazimo u prvoj polovici Sefera Vajikra.

Paršat "Para Aduma" (19. poglavlje): Ovi zakoni očigledno 'pripadaju' u Paršijot Tazria/Mecora, zajedno sa svim ostalim zakonima o tome kako čovjek postaje "tamei" i potrebnim postupcima da postane "tahor".

Zakoni o "korbanot temidim u'musafim" (poglavlje 28 ->29): Ovi zakoni također jasno pripadaju u Sefer Vajikra, zajedno sa zakonima o praznicima u Paršat Emor (vidi Vajikra 23 / zapazite da na svaki praznik spomenut u Emor moramo prinijeti "išei reiah nihoah l'hašem", dok 28. i 29. poglavlje Bamidbara detaljno opisuje konkretnu "iše" (korban) koji se mora prinijeti za svaki praznik (vidi Vajikra 23:37).

Stoga se čini kao da je Humaš namjerno uzeo brojne paršijot o micvot, koje su mogle biti zapisane u Sefer Vajikra, i nasumično ih 'ubacio' širom narativa Sefera Bamidbar! Ali – zašto bi Tora uzela micvu koja 'pripada' u jedan sefer i premjestila ga u drugi?

Moglo bi se tvrditi da su te 'nesrodne paršijot' zabilježene u Seferu Bamidbar jednostavno iz 'tehničkih' razloga jer su slučajno bile predane Mošeu Rabeinu u to vrijeme (tj. tijekom ovog putovanja od Har Sinaja kroz pustinju). Na primjer, micva "šiluah temei'im" (5:1-4) - slanje nečistih osoba izvan tabora - najvjerojatnije je zapovijeđena tek nakon što je tabor organiziran (vidi poglavlja 1-4).

Međutim, taj bi pristup objasnio samo neke od ovih paršijot, jer većina "micvot l'dorot" koje su zabilježene u Se-

feru Bamidbar izgleda da je dana u neko ranije doba (najvjerojatnije na Har Sinaju ili nakon "hakamat ha' Miškan"). Na primjer, zakoni o "tumat meit" (u 19. poglavlju) morali su biti dati prije nego što je Miškan podignut, inače bi za Kohanim bilo nemoguće vršiti "avoda". Nadalje, određene micvot zapisane u Bamidbar već su ranije spomenute u Humašu (npr. vidi 5:5-8 / usporedi s Vajikra 5:20-26).

Stoga se čini da je ovaj obrazac nalik na 'pauzu za reklame' u Sefer Bamidbar namjeran! I zato, naše pitanje mora biti preformulirano u: zašto Tora koristi ovu jedinstvena strukturu u Seferu Bamidbar?

'Pešat' 'Draša'!

Ako je ova posebna struktura Bamidbara namjerna, onda je očito iskušenje pronaći vezu, čak i ako samo neizravnu, između ovih 'nepovezanih micvot' i usporedno postavljenog narativa u Sefer Bamidbar.

Drugim riječima, čini se da Tora namjerno usporedno postavlja određene skupove zakona uz narativ koji je u tijeku, IAKO oni nisu povezani - kako bismo tražili tematsku vezu među njima! Dakle, kroz ovu posebnu strukturu, Tora nam u biti govori da napravimo "draš" kako bismo objasnili razlog za ovo usporedno postavljanje. [To bismo mogli nazvati "pešat" "draša".]

Na ovaj nas način, jedinstveni stil Sefera Bamidbar poziva da pronađemo TEMATSKU vezu između ovih "micvot l'dorot" i tekuće priče. I to je upravo ono što hazal rade u svojim raznim Midrašim.

[Ovo također objašnjava zašto tako često komentari postavljaju poznato pitanje: "lama nismeha..." (zašto su određene paršijot postavljene usporedno...?)]

Stoga, kada proučavamo Sefer Bamidbar, ne bismo se trebali iznenaditi ako nađemo određene paršijot o micvot koji izgledaju kao da ne pripadaju tamo. Unatoč tome, 'dužni smo' pokušati otkriti suptilniju poruku koju Tora možda prenosi putem namjernog usporednog postavljanja ovih micvot uz te narative.

Poznavajući ovo, sada ćemo predložiti neke moguće razloge za uključivanje ovih specifičnih paršijot o micvot u Paršat Naso, iako su mogli biti zabilježeni i u Sefer Vajikra.

(nastavak s 29. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Uvod u Sefer Bamidbar

Šehina u taboru

(nastavak s 30. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Uvod u Sefer Bamidbar 8:1-30).

Prva tema Sefera Bamidbar je organizacija tabora ("sidur ha'mahanot") koji okružuje Miškan (od prvog do četvrtog poglavlja). Kao što smo objasnili prošli tjedan, ova reorganizacija tabora naglašava važnost međuovisnog odnosa između tabora ["mahine"] i Miškana, tj. između naroda i kohanim & leviim.

Ovo može objasniti razlog zašto je Sefer Bamidbar odabrao uključiti paršijot koje slijede:

"Šiluah Temeiim" (5:1-4) Budući da je tabor bio organiziran tako da je prebivalište "šehine" u njegovom središtu, prva micva je ukloniti svakoga tko je "tamei" iz tabora.

"Gezel HaGer" (5:5-10) Ovdje nalazimo zakone koji odražavaju poseban odnos između naroda i kohanim. Ova micva započinje standardnim zakonom o "korban ašam" kako je objašnjeno u Paršat Vajikra (5:20-26). Halaha zahtijeva da prije prinošenja Korbana, prijestupnik mora prvo vratiti dug osobi ("keren v'homeš"). Ova 'paršija' također se odnosi na slučaj kada se isplata vrši kohenu, kada je osoba kojoj se duguje novac preminula i nije ostavila nasljednike (vidi Raši 5:8). 'Paršija' nastavlja općom izjavom o zakonskom vlasništvu nad desetinom koju nacija mora davati kohanim (vidi 5:9-10).

Paršat Sota (5:11-31) Ovdje ponovno nalazimo poseban odnos između Miškana i naroda, budući da je Kohen ključan u rješavanju problema u bračnom odnosu. Iako je ovo "korban minha", njegova priroda je sasvim drugačija od one korbanot spomenutih u Sefer Vajikra (vidi Ramban 5:9) - jer se prinosi samo kao dio ovih posebnih okolnosti, gdje kohen pokušava riješiti bračni problem u taboru.

Paršat Nazir (6:1-21) Ovdje nalazimo slučaj kada pripadnik naroda na sebe preuzme zakone slične onima za Kohena (vidi 6:6-8), kao i 'kedušu' Kohena. Obratite pažnju i na sličnost između Korbana kojeg "nazir" mora prinijeti (6:13-21) i posebnih Korbanot koje prinose Kohanim tijekom sedmodnevne ceremonije "miluim" (vidi Vajikra

Birkat Kohanim (6:22-27) Blagoslov koji kohanim daje narodu još je jedan primjer veze između kohanim i tabora. Kohanim služe kao sredstvo preko kojeg B-g može blagosloviti Svoj narod.

Putovanje sa "Šehinom"

Dakle, zašto su upravo paršijot iz Sefer Vajikra utkane u Sefer Bamidbar? Netko bi mogao ponuditi odgovor koji je povezan s osnovnom temom svake knjige.

Prisjetite se našeg objašnjenja kako zakoni iz Sefer Vajikra odražavaju činjenicu da B-žja "šehina" sada prebiva u Miškanu. Stoga smo pronašli brojne zakone koji se odnose na posebnu razinu keduše u samom Miškanu u prvoj polovici Vajikra (npr. korbanot, tuma & tahara, itd.), kao i zakone koji se odnose na posljedičnu "kedušu" na cijelom taboru u drugoj polovici knjige (npr. zakoni "kedošim tihiju" [adam], praznici [zman], šemita [makom] itd.).

Sefer Bamidbar, s druge strane, raspravlja o tome kako Bnei Jisrael putuju kroz pustinju na svom putu u Obećanu zemlju. Uzimajući u obzir da će Bnei Jisrael sada putovati s Miškanom u središtu njihovog tabora (kao što je objašnjeno u uvodna četiri poglavlja), postaje tematski značajno da Tora povremeno prekida detalje tog putovanja s micvot iz Sefera Vajikra, posebno onih koji se bave posebnom vezom između Kohanim i naroda.

Kako Bnei Jisrael napuštaju Har Sinaj, sada se moraju baviti svjetovnim zadacima poput pripreme za osvajanje i naseljavanje Zemlje. Dok to čine, stalno se moraju podsjećati na svoje duhovne ciljeve, koje simbolizira Miškan u središtu tabora - i koji se primjenjuju u raznim zakonima koji se odnose na "kedušu" Am Jisraelajer oni su B-žji narod.■

Rabbi Menachem Leibtag:

Bamidbar: 4 'Behorim': Redoslijed švatim

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Dvanaest plemena mnogo su puta navedena u Humašu, no iz nekog razloga, svaki put kada su navedena u Paršat Bamidbar - čini se da se mijenja njihov poredak!

U ovotjednom šiuru pokušavamo objasniti zašto.

I Dio - RedoslijedŠevatim

U Paršat Bamidbar, "ševatim" [plemena] su navedena u tri različita slučaja - kada Tora raspravlja o:

(A) VOĐAMA (vidi 1:5-15); (B) Stvarnom POPISU švatim (1:20-43); (C) Njihovom SMJEŠTAJU oko Miškana (vidi 2:1-31).

Na temelju ova tri izvora, sljedeća tablica uspoređuje redoslijed švatim na svakom pojedinom popisu.

[Zvjezdica* - pored imena plemena naznačit će značajnu promjenu s jednog popisa na drugi:]

(A) (B) (C)

1) Reuven Reuven *Jehuda

2) Šimon Šimon *Jisahar

3) Jehuda *Gad *Zevulun

4) Jisahar Jehuda Reuven

5) Zevulun Jisahar Šimon

6) Efraim Zevulun Gad

7) Menaše Efraim Efraim

8) Binjamin Menaše Menaše

9) Dan Binjamin Binjamin

10) Ašer Dan Dan

11) Gad Ašer Ašer

12) Naftali Naftali Naftali

Razmotrite svaki od ovih popisa, i zapazite kako (i gdje) se poredak mijenja od popisa do popisa. Prije nego što predložimo razlog za ove promjene, počnimo s objašnjenjem o čemu se radi na svakom popisu.

Usporedba

Prvi popis – stupac (A) – čini se najlogičnijim. Zapazite kako su predstavljeni vođe svakog plemena:

• Prvo - Leina djeca (prvo najstariji),

• Potom - Rahelina djeca,

• Zatim - djeca 'šefahot' (sluškinja - Bilhe & Zilpe).

Drugi popis (kada je izvršen popis stanovništva) - stupac (B) - gotovo je identičan, ali s jednom vrlo neobičnom promjenom: GAD se 'pomaknuo prema gore' s 11. mjesta na 3. mjesto!

Bez očitog razloga, čini se kao da su Gada 'usvojila' Leina djeca.

U trećem popisu (kada su švatim raspoređeni oko Miškana) - stupac (C) - još jednom nalazimo da je Gad stavljen uz "bnei Lea". Međutim, ovoga puta nalazimo još jednu vrlo neobičnu promjenu: plemena Jehuda, Jisahar i Zevulun - NAJMLAĐA Leina djeca - 'skočila' su na vrh popisa (znači, ispred svoje starije braće Reuvena i Šimona)! Iako nema očitog razloga za ovu promjenu, trebali bismo očekivati da će biti značajna, jer ovaj posljednji popis odražava stvarnu formaciju u kojoj Bnei Jisrael putuju pustinjom na svom putu u Erec Kanaan (vidi Bamidbar 10:13-28) .

Imajući to na umu, sada ćemo pokušati objasniti logiku ove 'reorganizacije' uzimajući u obzir svrhu Miškana i njegov strateški položaj unutar tabora Bnei Jisrael.

B-žanska podjela

Prisjetite se izvorne B-žje zapovijedi Bnei Jisrael o svrsi Miškana:

"v'asu li MIKDAŠ v'šahanti b'TOHAM" "Oni će načiniti svetište da mogu prebivati MEĐU NJIMA..." (vidi Šemot 25:8)

Obratite pažnju na to kako se ovaj pasuk može shvatiti i kao zapovijed - zapovijed da se podigne Miškan u SREDIŠTU tabora.

Stoga, kako bi se omogućio ovakav raspored, dvanaest plemena je podijeljeno u ČETIRI ZONE. Na taj će način Miškan biti jednako okružen sa sve četiri strane svijeta (istoka, juga, zapada i sjevera) skupinama od po tri plemena. Drugim riječima, da bi se stvorile četiri 'zone' od dvanaest plemena, švatim se moraju podijeliti u četiri grupe od po TRI plemena.

Međutim, svaka grupa od tri također treba i vođu - stoga se moraju izabrati četiri vodeća plemena, po jedno za svaki sektor.

Sada moramo objasniti koja su plemena odabrana da vo-

Divrej Tora

(nastavak s 32. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Bamidbar: 4

de ove četiri skupine (i zašto)?

Budući da je vodstvo obitelji odgovornost "behora" - prvorođenog sina - nalazimo da su četiri vodeća "švatim" jednostavno četiri Jaakovljeva sina koji posjeduju određeni aspekt 'prvorođenca' - odnosno: Reuven, Jehuda, Efrajim i Dan. Objasnimo zašto.

Reuven

Reuven je bio prvi sin kojeg je Lea rodila, stoga njegovo pleme očito postaje jedan od vođa.

Jehuda

Prisjetite se Sefer Breišita, kako je zbog Reuvenova grijeha (uzeo je sluškinju svoga oca/vidi Br. 35:22), Jaakov odlučio dodijeliti obiteljsko vodstvo drugom sinu. Budući da su Šimon i Levi također razljutili svog oca (zbog incidenta u Šehemu / vidi Br. 34:30), Jehuda je izabran kao vođa obitelji za Leinu djecu.

[Vidi također Jaakovljev blagoslov svojoj djeci u 49:3-12 & Divrei Hajamim I 5:1-2!]

Efrajim

Iako je Lea bila prva Jaakovljeva žena koja je rodila djecu, on je i dalje Rahel smatrao svojom 'glavnom' ženom. Stoga se Rahelino prvo dijete - Josef - također smatra "behorom". Zapravo, u svom blagoslovu Josefu na samrtnoj postelji, Jaakov ga nagrađuje 'dvostrukim dijelom' (vidi Breišit 48:5), onim dijelom koji je odvojen za prvorođenog sina. Međutim, zbog ovog 'dvostrukog dijela', oba se Josefova sina - Efrajim i Menaše - smatraju plemenima. Čak i mada smo možda očekivali da će "behora" biti dodijeljena Menašeu, budući da je on bio stariji Josefov sin, Jaakov je umjesto toga "behora" Raheline djece dodijelio Efrajimu, kao što je objašnjeno u Breišit 48:17-19.

Dan

Djeca "šefahot" [sluškinja] također su postala sastavni dio Jaakovljeve obitelji, pa stoga prvorođeni te djece također dobiva status "behora". Dan postaje očiti izbor, budući da je prvorođenac Bilhe, Raheline "šifha", prve sluškinje koja je Jaakovu rodila dijete.

[Imajte na umu da su četiri vodeće pozicije jednako podijeljene između Jaakovljevih dviju žena: Rahel -2 i Lee -2.]

Tko pripada kojem vođi

Nakon što su određena ova četiri vodeća plemena, svakom od njih moraju se pridružiti po dva dodatna plemena kako bi se formirale potrebne četiri grupe od po tri.

'Behorim': Redoslijed švatim

S obzirom da se vođe biraju na temelju prvorođene djece Jaakovljevih žena, sasvim je logično da se svakom vođi pridruže i njegova najbliža braća.

Stoga:

• Reuvenu bi se trebali pridružiti Šimon i Levi, njegova dva mlađa brata. Međutim, Levi ima 'novi posao' i mora se utaboriti bliže Miškanu (vidi Bamidbar, poglavlje 3). Dakle, Reuvenu se pridružuje samo Šimon te on ostaje 'uskraćen' za jedno pleme.

• Kako bi Jehudina skupina bila potpuna, pridružuju mu se njegova dva mlađa brata: Jisahar i Zevulun.

• Efrajimu, "behoru" "Rahelinog doma", pridružuju se njegov brat Menaše i njegov stric Binjamin (Rahelin najmlađi sin). Time je i grupa "bnei Rahel" - također potpuna.

• Dan bi trebao biti vođa za svu djecu šefahot, tj. njegovog brata Naftalija i dvoje Zilpine djece: Gada i Ašera. No, kad bi bilo tako, njegova bi grupa imala previše plemena jer ih je ukupno četiri! Dakle, Danova grupa ima jedno 'ekstra' pleme.

S obzirom da je Reuven 'kraći' za jedno pleme, a da Dan ima jedno previše, sasvim je logično da jedno od Danovih 'prekobrojnih' prijeđe u Reuvenovu grupu. Iz tog razloga, Gad 'seli' iz svog 'domaćeg tabora' u Reuvenov tabor.

Ali zašto je odabran baš Gad?

Naftali ostaje s Danom, jer je Danov rođeni brat. Stoga nam ostaje da biramo između Gada i Ašera, dvoje Zilpine djece. Moglo bi se sugerirati da je Gad izabran jer je on najstariji sin.

Kako su putovali

Sada kada smo objasnili kako i zašto su plemena organizirana u četiri skupine, moramo objasniti smjer u kojem putuju (kao što je detaljno opisano u Bamidbar 2:3,10,18,25):

ISTOK - Jehuda, Jisahar i Zevulun [Bnei Lea]

JUG - Reuven, Šimon i Gad [Bnei Lea +Gad]

ZAPAD - Efrajim, Menaše i Binjamin [Bnei Rahel]

SJEVER - Dan, Naftali i Ašer [Bnei haŠefahot]

Kako Bnei Jisrael sada moraju putovati od Har Sinaja (kroz pustinju) prema Erec Kanaanu, osnovni smjer pu-

(nastavak s 27. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Bamidbar: 4 'Behorim': Redoslijed švatim

tovanja je prema istoku. Stoga tabor na Istoku putuje prvi.

Čini se da je Jehuda izabran za ovaj smjer zbog svojih liderskih osobina. Podsjetimo se da ga je izvorno Jaakov izabrao zbog njegovih liderskih kvaliteta (on je preuzeo odgovornost za Binjamina), a oni su kasnije postali poznati po svojoj snažnoj vojsci (vidi Jehošua poglavlja 14>15).

Slijedi skupina Reuvena (na jugu), budući da su to ostala plemena od Lee. Efrajim ga slijedi (prema zapadu), dok vodi Rahelinu djecu. Kao što bismo i očekivali, djeca "šefahot" (koje vodi Dan) putuju posljednja.

S ovom pozadinom, sada se možemo vratiti našem izvornom pitanju i objasniti logiku iza tri proturječna redoslijeda švatim:

Lista A: Lideri

Predstavljanje plemenskih vođa (A) slijedi najlogičniji redoslijed: po majci/po rođenju, tj. Leina djeca - zatim Rahelina djeca - potom djeca šefahot.

[Iz nekog razloga, djeca šefahot nisu navedena po redoslijedu rođenja. Čini se da Naftali uvijek mora biti posljednji, a Ašer prethodi Gadu jer će ostati u taboru "bnei ha'šefahot."]

Lista B: Popis stanovništva

Popis (B) u osnovi slijedi isti redoslijed kao (A), ali već odražava 'transfer' ševet Gad u Reuvenov tabor, stavljajući ga na mjesto Levija (#3). Najvjerojatnije je to stoga što će ovaj popis biti osnova za organiziranje plemena u skupine od po tri.

Lista C: Raspored oko Miškana

Organizacija švatim oko Miškana (C) odražava ne samo Gadov novi položaj unutar Reuvenovog tabora, već i Jehudinu ulogu vođe u putnoj formaciji, jer on je predodređen da bude vođa svih švatim. [Vidi Breišit 49:10 - "lo jasur ševet m'juda..."] Stoga, ovaj popis počinje s Jehudom, nakon čega slijede plemena njegovog tabora, zatim Reuven i njegov tabor, itd.

Do ove točke, naša je rasprava bila uglavnom tehničke prirode. U drugom dijelu raspravljamo o značaju ovog posebnog načina na koji su se plemena utaborila oko Miškana.

II dio - Kada i zašto

Početni pasuk Paršat Bamidbar nas obavještava da se ova organizacija švatim i popis stanovništva dogodilo

prvog dana mjeseca ijara (u drugoj godini, vidi 1:1). Međutim, u pojedinostima svečanosti posvećenja Miškana, kako je zabilježeno u Paršat Naso, nalazimo prividnu kontradikciju. Objasnimo to.

Prisjetite se kako Paršat Naso opisuje posvećenje Miškana s posebnim korbanot koje su prinosili "nesi'im" [plemenski vođe], što se događalo tijekom prvih dvanaest dana nisana (vidi 7:12-83). Međutim, kada pogledate popis "nesi'im", primijetit ćete da je njihov redoslijed potpuno isti kao redoslijed na listi (C)!

Drugim riječima, redoslijed po kojem su "nsiim" prinosili svoje korbanot (prvog nisana), bio je potpuno isti kao redoslijed po kojem su se plemena utaborila oko Miškana, kako je utvrđeno na prvog ijara.

Ovo dokazuje da je poseban poredak plemena (C) postojao već prvog nisana, mjesec dana prije popisa stanovništva prvog ijara! Ovo pak sugerira da je ova naredba već bila važeća, čak prije nego što su se Bnei Jisrael spremili za putovanje u Erec Kanaan!

Da bismo objasnili zašto, moramo shvatiti da je ova posebna organizacija švatim služila dvostrukoj svrsi - i vojnoj i duhovnoj:

• VOJNA – Da se tabor pripremi za putovanje vojničkim redom, u iščekivanju njihovog osvajanja Erec Kanaana.

• DUHOVNA – Da se cijelom narodu naglasi da se Miškan nalazi u SREDIŠTU tabora, kako bi prepoznali da B-žja ŠEHINA boravi među njima.

Objasnimo zašto:

(1) Popis u Paršat Bamidbar je vojne prirode, jer je pobrojao sve muškarce starije od dvadeset godina - "kol joce cava b'Jisrael" - jer oni će vojevati bitku za osvajanje Erec Kanaana (vidi 1:3 ).

Nadalje, kasnija organizacija dvanaest plemena u četiri sektora također je bila vojne prirode. Naposljetku, popis se provodi prvog ijara, jer će samo 20 dana kasnije Bnei Jisrael zapravo napustiti Har Sinaj (vidi 10:11) i započeti svoje putovanje u osvajanje Erec Kanaana.

(2) Mjesec dana ranije, kada je Miškan bio posvećen, nalazimo da taj isti redoslijed švatim već postoji. To znači da je i prije popisa tabor Bnei Jisrael već bio organiziran na način da se Miškan nalazio u njegovom središtu. Da bi se to postiglo, bilo je potrebno podijeliti dvanaest plemena u četiri skupine po tri, pri čemu je svaka skupina

(nastavak s 34. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Bamidbar: 4 'Behorim': Redoslijed

bila postavljena uz Miškan na različitoj strani.

To bi značilo da čak i dok su još Bnei Jisrael bili utaboreni kod Har Sinaja, već je bilo važno podsjetiti ih (postavljanjem Miškana u središte) da je B-žja prisutnost u njihovoj sredini, i da postupaju u skladu s tim. Šehina se vraća

Da shvatimo dodatnu važnost smještaja Miškana u središte tabora, trebali bismo također uzeti u obzir događaje koji su se dogodili nakon "Het haEgel" - grijeha zlatnog teleta.

Prisjetite se da je kao odgovor na "Het HaEgel", B-g dao upute Bnei Jisrael da skinu svoje 'krune' koje su primili na Har Sinaju (vidi Šemot 33:5-6), kao znak da On uklanja svoju Šehinu iz njihove sredine. Iz istog razloga, B-g je tada dao uputu Mošeu da premjesti svoj šator (mjesto gdje B-g razgovara s Mošeom) IZVAN tabora:

"I Moše je uzeo Šator, i razapeo ga IZVAN tabora, na VEĆOJ UDALJENOSTI od tabora, i nazvao ga 'OHEL MOED', tada tko god bi tražio B-ga morao je otići u 'Ohel Moed' koji se nalazio IZVAN tabora." (Šemot 33:7)

Sama lokacija ovog "ohel moeda" [šatora sastanka] IZVAN tabora služila je kao stalni podsjetnik Bnei Jisrael da je B-g uklonio svoju Šehinu iz njihove sredine. Da bi se Njegova Šehina vratila, bilo je nužno da Bnei Jisrael

izgrade Miškan:

"I oni će mi sagraditi Miškan, i JA ću BORAVITI U NJIHOVOJ SREDINI [v'šahanti b'TOHAM]" (vidi Šemot 25:8)

Stoga, reorganizacija tabora Bnei Jisrael na takav način da se Miškan nalazi u njegovom središtu služi kao znak narodu da je B-g doista vratio svoju Šehinu u tabor.

Zbog svog značaja, 'ostatak' ovog rasporeda plemena u taboru 'oko Miškana' nastavio se čak i nakon četrdeset godina u pustinji, kada su Bnei Jisrael konačno osvojili i naselili zemlju.

Da bismo objasnili kako i zašto, moramo razmotriti blagoslov Mošea Rabeinu plemenu Binjamin u Paršat v'Zot ha'Braha:

"A Binjaminu je rekao: "jedid Hašem - jiškon l'vetah alav..." [drago pleme B-žje - na čijem će području boraviti Njegova Prisutnost... ] (vidi Devarim 33:12).

Iz tog razloga, hazal smatraju pleme Binjamin "nahlat šhina" [B-žjim teritorijem], jer ono je određeno da udomi Beit HaMikdaš.

švatim

Ako je tako, onda se nameće sljedeća paralela.

Prisjetimo se iz Sefer Jehošua, da kada plemena primaju svoje "nahalot" (kako je opisano u poglavljima 13->19), nalazimo vrlo sličnu strukturu!

Imajte na umu kako je u obje strukture mjesto ŠEHINEbio to Miškan u pustinji ili Mikdaš u "nahalat Binjamin"okruženo s ista četiri plemena 'vođa'! [Smjerovi su jednostavno rotirani za 90 stupnjeva (i obrnuti).]

Moglo bi se sugerirati da Tora posvećuje tako sitne detalje ovom načinu putovanja da bi naglasila kako Miškan služi ovoj dvostrukoj svrsi:

1.Djeluje kao simbol B-žje prisutnosti unutar izraelskog tabora (vidi Šemot 25:8 i gore), i...

2.Djeluje kao stalni podsjetnik za Bnei Jisrael, dok putuju, na njihovu božansku svrhu.

Dok se Bnei Jisrael pripremaju za svoj odlazak s Har Sinaja prema osvajanju Zemlje Izraela, suočit će se s novim izazovima. Na primjer:

Mogu li pretočiti ono što su naučili na Har Sinaju u norme svakodnevnog života nacije?

Hoće li biti u stanju ispuniti svjetovne zadatke vođenja bitaka, uspostavljanja nacije i obrađivanja zemlje itd., a da u isto vrijeme ostanu na duhovnoj razini Har Sinaja?

Ovaj tjedan, dok slavimo Jom Jerušalajim, ovaj izazov poprima poseban značaj. Možemo li mi, narod Izraela, nastaviti našu bitku za Jerušalajim i svjetovni posao održavanja sigurne i prosperitetne države, bez kompromisa po pitanju duhovnih ideala Har Sinaja?

Možemo li zadržati Jerušalajim ne samo kao jedinstveni glavni grad, već i kao grad kojeg karakterizira "cedek u'mišpat" (pravda i pravednost)?

Iako je Bet-Mikdaš, simbol ovog izazova, uništen prije otprilike dvije tisuće godina - i Paršat Bamidbar i Jom Jerušalajim mogu poslužiti kao godišnji podsjetnik na ovaj vječni izazov.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Umjerenost

Put želja (nastavak)

Na kraju, misao ili želja prelaze iz mentalnog područja u govor ili čin. Ako prođu kroz filtere mudrosti i odabira, vjerojatno će se ispoljiti na način koji se podudara s vašim vrednotama i ciljevima. No ako ne prođu, po svoj prilici ćete se iznenada osvijestiti i otkriti da je misao koja je uzela maha omotala uže oko vašeg života i sada vas odvlači na neko nepoznato i ne previše privlačno mjesto. Prečesto postanemo svjesni svojih želja tek kad otkrijemo da već živimo u okolnostima koje smo bez ikakve sumnje sami stvorili i s kojima se moramo nositi, mada ih nismo svjesno odabrali.

Kad stvari odu tako daleko, gotovo je sigurno da ćemo patiti. Iz svog osobnog teškog iskustva mogu potvrditi da sam nanio veliku bol sebi i drugima dopuštajući si da upadnem u nesretne i neizbježne životne okolnosti.

Jedan učenik priča sličnu priču. Studirao je preddiplomski i diplomski studij s ciljem da služi općem dobru u području zdravstvene skrbi, ali posao koji je dobio bio je u privatnom sektoru. "U konačnici sam se našao kao partner laik u grupi liječnika." To je bio prvi korak na dugom putu prema dolje. Uzgred, kaže on: "S velikim sam žarom radio svoj posao, usavršavajući isporuku 'proizvoda', šireći 'tržište' za te usluge, te koliko je god bilo moguće bio aktivan." Kako su prolazile godine, "zatekao sam se kako posvećujem ogroman broj sati poduzeću. Financijska naknada bila je pozamašna, no to je imalo svoju cijenu koju

Kakvu god želju da imate – za hranom, seksom, imetkom, zadovoljavanjem ega, stanja svijesti i tako dalje - neumjerenost je gotovo uvijek stubište koje se u konačnici spušta do neslućenog stupnja boli i gubitka.

sam propustio uočiti ili što je vjerojatnije, koju sam odlučio ignorirati. Zanemario sam svoju obitelj. Donosio sam odluke koje su, u najboljem slučaju, počele ličiti na laž. Duhovni život? Nisam imao vremena ni interesa."

Kad stojimo van tijeka ovih događaja, nije nam teško zamisliti u kojem bi smjeru ova priča mogla krenuti: "U konačnici moja vlastita pohlepa, koliko god bila velika, nije mogla nadmašiti pohlepu mojih partnera. Ukratko, sve je prsnulo i raspalo se, i kad se prašina slegla, ostao sam bez ičega u materijalnom smislu, a s još manje u svom emocionalnom životu."

Gledajući unatrag, i ovaj je čovjek bio to u stanju uvidjeti: "Moj doprinos krizi nije bio beznačajan. Zamagljujući istinu, tretirajući druge kao bezlične konkurente ili zavidne pretendente na moj tron, a posebno ignorirajući obitelj, sve me to dovelo do ovoga."

Ovo je slika kako to izgleda kada želje preuzmu uzde u svoje ruke.

Nevolja koja dolazi zbog neumjerenosti sadrži poruku koja čeka da je dešifriramo. Ovaj je student rekao, "Glasni 'tresak' u mom životu za mene je zapravo bio zvonjava budilice." Bol može biti paljenje lampice koja daje signal o kojoj se vrsti neravnoteže radi u našem životu, govoreći nam da smo se previše udaljili od srednjeg puta. Ako ne obratimo pažnju na ove signale kad nam se prvi puta pojave i ne nametnemo svojim mislima dovoljno usmjeravanja, mogli bismo se odmaknuti od umjerenosti i platiti visoku cijenu za svoju prekomjernost.

Želim naglasiti da ovdje ne govorimo o samim željama. One su prirodne i ugrađene u sve nas. Čak i udovoljavanje našim željama ima svoje mjesto, poput uživanja koja trebaju biti dio šabata, pića koje se odobrava za Purim i jela koja su namijenjena za razne blagdane. Glavno je pitanje tko ima vlast: imate li je vi ili ste je prepustili željama. Učenjaci iz Talmuda prenose ovu poruku igrom riječi. Onaj tko pije s pravom mjerom postaje vođa (roš), dok onaj koji se opija postaje siromah (raš).

Samoodricanje

Kao što su neki od nas dobro upoznati s pretjeranim uživanjem, dru-

gi poznaju njegovu suprotnost, a to je samoodricanje. Židovska tradicija je bila vrlo dosljedna u protivljenju askezi jednako koliko i prepuštanju užicima. Nijedno se ne smatra pozitivnom vrijednošću niti duhovnom praksom. Stoga otkrivamo da u židovskom svijetu ne postoji tradicija redovništva ili celibata.

Najbliža tome je tradicija nazira, što je naziv koji se daje ljudima koji se privremeno zavjetuju na suzdržavanje od vina, šišanja kose i doticaja s mrtvima (najpoznatiji primjer je Samson). Ali apstinencija nazira je prije dopuštena nego odobrena, kako saznajemo iz činjenice da Tora zahtijeva žrtvu pomirenja za onoga koji je na sebe uzeo ponašanje nazira: "I učini pomirenje za njega, jer je sagriješio u pogledu duše."

Talmudski učenjak Rabi Elazar Ha'Kapar proširuje ono što učimo iz ovog zahtjeva za pomirenjem: "Ako se onoga tko muči sebe samo zbog vina naziva grešnikom, koliko se više smatra grešnikom onoga koji se asketski suzdržava od svega!" Slično, zakon kaže da se onoga koji pretjerano posti naziva grešnikom, a jeruzalemski Talmud pita: "Zar nije dovoljno ono što ti je Tora zabranila pa sebi želiš zabraniti i druge stvari?"

Iako ne odobravaju askezu, učitelji musara govore o vrsti apstinencije koja je dobra i vrijedna. Sposobnost suzdržavanja je nužna osobina duše i upravo nju se često poziva da vodi osobu koja se pokušava suprotstaviti tendenciji prekomjernog prepuštanja. Ali ta sposobnost suzdržavanja razlikuje se od askeze. Apstinencija može zadržati ili obnoviti srednji put, dok ga askeza odbacuje.

Rambam, koji je propovijedao zlatnu sredinu, upozorava: "Čovjek

može reći: 'Budući da su zavist, želja, [težnja za] časti i slično zli put i tjeraju osobu sa svijeta, trebao bih se odvojiti od toga i potpuno se pomaknuti u drugu krajnost 'pa kao rezultat toga neće jesti meso, piti vino, ženiti se, živjeti u lijepom domu ili nositi prikladnu odjeću, već nosi kostrijet, grubu vunu i slično, kao što to čine poganski svećenici. I ovo je loš put i zabranjeno je ići takvim putem. Tkogod ide tim putem, naziva ga se grešnikom."

Rambam zaključuje: "Čovjek ne bi smio sebi zabranom i zakletvom zabraniti upotrebu dopuštenih stvari. . . . Naši su rabini zabranili da čovjek muči sebe postom. U vezi tih i sličnih stvari, Salomon nam je zapovijedio (Propovjednik/Kohelet 7,16): 'Ne budite pretjerano pravedni niti pretjerano mudri. Zašto biste bili tako pusti?'"

U čemu je problem s askezom? Jedan je da asketik (svjesno ili nesvjesno) odbacuje darove koje je on ili ona primio u životu, a koji u konačnici dolaze od B-ga. Judaizam ne odobrava krajnje odbacivanje želje i užitka, jer on ovo fizičko-materijalno područje u kojem se nalazimo gleda kao istinsko, vrijedno i duhovno - a ne kao iluziju koju treba nadići, kako sugeriraju neke druge vjerske tradicije. Učitelji musara nam govore da svoju duhovnu narav možemo uzdići unutar ovog svijeta, a ne odbacujući ga.

Ova je predodžba unutar židovstva toliko snažna da nam se u Jeruzalemskom Talmudu kaže da ćemo u zagrobnom životu odgovarati za svaki užitak svijeta kojeg nismo uživali tijekom svog boravka na zemlji: "Rabi Hezkia i rabi Kohen rekli su u ime Rava: 'U budućnosti svaka će osoba morati položiti ra-

čun za sve što je vidjela okom, a nije pojela.'"

Drugi problem askeze je taj što se odbacivanje fizičkog može reflektirati u ili izazvati zaokupljenost upravo onim područjem koje se odbacuje. Potiskivanje tjelesnih potreba lako se pretvara u zaokupljenost tijelom. Poricanje senzualnog potiče opsjednutost senzualnim. U nastojanju da se duhovno uzdigne, osoba podlegne pretjeranoj zabrinutosti nad materijalnim.

Iako je cilj možda uzvišen, manje nije uvijek bolje. Razmotrite motiv. Ako se osoba odriče želja i užitaka kao način da zaradi nešto za sebe, tada je to možda samo još jedan oblik služenja sebi. Sasvim je moguće da ljudi budu zavedeni da služe svojoj nižoj prirodi pod krinkom svoje više naravi.

Uloga sklonosti zlu

Jedna osoba odustaje od umjerenosti u korist pretjerane popustljivosti, dok druga sebi uskraćuje bilo kakva zadovoljstva. Ova ljudska stvarnost prikladno je opisana u klasiku musara iz šesnaestog stoljeća Orchot Tzaddikim:

Jedan je čovjek pohotan, njegova se požuda nikad ne zasiti, a drugi je izuzetno čista srca i ne želi niti ono malo što je tijelu potrebno. Jedan je čovjek širokog temperamenta, ne može ga zadovoljiti ni sve bogatstvo ovog svijeta, dok je drugi skučenog duha, kojemu je i malo dovoljno i ne žuri zadovoljiti sve svoje potrebe. Jedan čovjek muči sebe glađu i ide poput prosjaka, ne trošeći ni centa ako nije u teškoj nevolji, a drugi namjerno rasipa svoj novac.

(nastavak s 36. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

(nastavak s 37. stranice) Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

U oba slučaja, krivac koji vas nastoji odvesti od umjerene sredine (u bilo kojem smjeru) je jecer ha'ra, taj usađeni protivnik koji vas izaziva time što čini tako teškim činiti dobro i djelovati u interesu duše. Ono što Amos Oz tako dobro opisuje, što sam citirao ranije u ovom poglavlju, nije ništa drugo doli glas jecera ha'ra, jer vas podstiče da učinite nešto za što i sami znate da ne biste trebali.

Budući da je jecer ha'ra majstor krinke, on pametno isplanira svoje zahtjeve precizno ih uklapajući u jedinstvene (stvarne ili potencijalne) neravnoteže vaših duševnih osobina. Dok biste vi mogli čuti kako vas taj glas u vama dovodi u iskušenje šapćući: "Hajde, zašto ne bi?" netko drugi će čuti, "Ne, nemoj, ti to ne možeš. Nećeš uspjeti. Nemoj ni pokušavati." Obmanjujući i zavodljivi argumenti bit će različiti, ali postupak je za sve nas jednak. Taj glas šapuće primamljiva, obećavajuća ispunjenja koja se nikada ne ostvare, kako ne bismo bili umjereni. Kad poslušamo njegov poziv, nastaju nevolje.

Osoba koja se prepušta pokazuje slabu volju, dok ona koja apstinira ima pretjerano razvijenu tu istu osobinu. Kao rezultat toga, život koji se ravna prema zlatnoj sredini mogao bi izgledati kao da život pretvara u opasan čin hodanja po užetu, s kobnim posljedicama s obje strane. Ali ta je slika previše uska i život umjerenosti ni približno nije toliko nesiguran. Čak i na srednjem putu ima mjesta da se malo protegnemo s jedne na drugu stranu bez ikakve štete, i zapravo nam taj stupanj fleksibilnosti pomaže da izbjegnemo stvaranje opsesivne navike rigidno dosljednog ponašanja.

Dobročinstvo HESED

Čini što je pravo, voli dobročinstvo, koračaj ponizno s B-gom.

Kamen temeljac službe B-gu Rabbi Nossona Zvija bio je hesed. Za njega je to značilo paziti na tuđu čast i dostojanstvo, pomagati drugima, imati srce preplavljeno ljubavlju i dobrotom, iskoristiti svaku priliku da se učini nešto na dobrobit drugih. To je značilo da bi stariji učenici trebali učiti s mlađima .... Iznad svega, to je značilo da bližnjeg treba pozdraviti s ljubaznim izrazom lica, jer to čini da se drugi osjeća dobro i to povezuje ljude prijateljstvom.

Rabbi Chaim Zaitchik, Iskrice musara

JAVNI PRAVOBRANITELJ na američkom saveznom sudu bio je također i student musara. Došao je trenutak kada se njegova praksa musara usredotočila na njegovanje duševne osobine heseda (što privremeno možemo prevesti kao "srdačna ljubaznost"). Na kraju jednog izuzetno dugog i zahtjevnog dana, sigurno si možete zamisliti kako može izgledati dan javnog pravobranitelja, primio je telefonski poziv od klijentice koja je zvala iz zatvora. Trebalo joj je da porazgovara s njim i, štoviše, zaista joj je trebalo da se nađu. Njegova prva reakcija (u njegovim mislima) bila je da joj kaže, "Zaboravi! Imam ja i svoj privatni život!"

No, u sljedećem trenutku pojavila mu se druga misao: "Hesed," podsjetio je sam sebe. Prisjetio se zadatka koji si je postavio, a to je bilo da ostvari psalam, "Svakako će me dobrota i hesed pratiti u sve dane moga života."

Otišao je kući, večerao, a zatim otišao u zatvor susresti se sa svojom

klijenticom.

"Kakva je bila tvoja komunikacija s njom?" pitao sam.

"Vrlo dobra", odgovorio je.

Ovaj svijet je dolina suza, u to nema sumnje. I kratkim "Kako si?" svatko može otvoriti svoju knjigu gubitaka, razočaranja i boli. To vrijedi za sve nas, iako moramo priznati da za neke to vrijedi više od drugih. Ipak, crne niti utkane su u samo tkivo svakog života.

Stoga nije ni čudo što židovska tradicija uzdiže djela srdačne ljubaznosti na najviši mogući rang među osobinama duše. Samo za neke probleme postoji rješenje, ali svi bivaju ublaženi odazivom punim ljubavi onih oko nas.

U Pirkei Avot saznajemo da "svijet stoji na trima stvarima: na Tori, na službi B-gu i na srdačnoj ljubaznosti". Činjenica da je ljubaznost jedan od tri stupa na kojima svijet stoji, naglašava koliko mora biti važna ta osobina duše. Hesed je također jedna od deset kabalističkih sefirot (emanacija) koje su primarne niti, međusobno isprepletene da bi stvorile naš svemir.

Međutim, moramo, biti oprezni u vezi gotovo univerzalnog prijevoda riječi hesed kao "srdačne ljubaznosti". Mojim ušima, a možda i vašim, srdačna ljubaznost znači biti fin Možda je upravo to ono na čemu svijet stoji, a sama jednostavnost i nevinost bivanja finim snaga je koju možemo naći u hesedu. Većina nas je podložna tome da bude zavedena vizijom sebe i svog potencijala koji su zaodjenuti dramatiziranjem i važnošću, mada je nepobitno da bi se čitav ovaj svijet preobrazio do neprepoznatljivosti kad bismo odjednom samo bili finiji jedni prema drugima.

Ipak, moguće je da su židovska tradicija i njeni mudri učitelji imali na umu nešto drugo, a ne samo ljubaznu finoću, kod pojma heseda. Za sada, dok ne smislimo drugi, možda

točniji, prijevod držat ćemo se hebrejskog naziva, hesed

Definicija heseda

Sliku heseda počinjemo graditi promatrajući na koji je način ova osobina povezana s B-gom. Hesed je jedan od primarnih božanskih atributa, pa se stoga često spominje. Zapravo, od nevjerojatnih 245 puta koliko se ova riječ pojavljuje u Tori (već vam to nešto govori), oko dvije trećine tih slučajeva govori o B-žjem karakteru i djelima. Na primjer:

• "Svijet je sazdan sa hesedom" kaže Psalam 89,3.

• U psalmu 136, koji se također kazuje kao molitva, zajednica odgovara na svaki opis čudesnih božanskih djela glasno izgovarajući: "Ki l'olam hasdo" - Njegov hesed traje dovijeka.

• Kad se Mojsije spusti s gore Sinaj s pločama, B-g objavljuje trideset i dvije riječi koje su u židovskoj tradiciji postale poznate kao Trinaest svojstava B-žjeg suosjećanja. Jedno od tih svojstava je "v'rav hesed" - obilan hesedom

• Jeremija bilježi: "'Ja sam B-g koji čini hesed, pravdu i pravednost na zemlji, jer u njima uživam,' kaže B-g."

I tako dalje. Zapravo, B-g je gospodar heseda, jer, kako kaže psalam, "Svijet je sazdan sa hesedom". Samo stvaranje svijeta za B-ga nije ništa drugo do čin heseda. Zatim, na naše još veće zaprepaštenje, B-g neprestano sudjeluje u održavanju svega stvorenog kroz djela heseda.

Mogli bismo se zapitati, ako je ovaj svijet zaista toliko prožet božanskim hesedom, gdje možemo naći tu osobinu u patnji i suzama koje pogađaju naš život? Tradicija odgovara da u svakom trenutku primamo veliki hesed, iako je to možda teško vidjeti. Slabi smo, svi se spetljamo, posrnemo i padnemo. Griješimo jedni protiv drugih, protiv nas samih

i protiv B-ga. Pa ipak, kako to da se ne ugasimo poput slabašne svijeće, kako bismo mogli? Mi i dalje dišemo i naše srce nastavlja kucati jer nas B-g podržava. To je B-žji hesed

Na površinu počinje izbijati jedan vid heseda koji već nadilazi puko lijepo ponašanje. Hesed uključuje djela koja podržavaju drugoga. Ovo je dimenzija ovog pojma koja se ne probija tako jasno kada o njemu mislimo samo kao o ljubaznosti. Prema židovskom stanovištu, nije dovoljno u svojim srcima gajiti srdačne misli ili poželjeti dobro jedni drugima. Trebamo jedni drugima pružati stvarnu podršku, a načina na koje to možemo učiniti ima nebrojeno: možemo ponuditi novac, vrijeme, ljubav, empatiju, uslugu, otvoreno uho, pomoć naših ruku, napisati pismo, uputiti poziv, i tako dalje i dalje.

Musar nam kaže da je čin ključ za otvaranje srca. Previše je lako misliti dobre misli i govoriti prave stvari, ali onda jednostavno i dalje ostati zaglavljen kao i prije. Previše lako se damo zavarati, posebno samozavarati. Potreban je čin. A potom, kroz iskustvo, srce uči i otvara se, pokreće lančanu reakciju otvaranja i povezivanja srca, koja vodi sve do otvorenosti i povezanosti s B-gom.

Ipak, nije svaki čin podrške hesed Neke stvari možemo učiniti jer su nam obaveza - poput plaćanja poreza, koji podržava vladu, a time podržava i programe koji podržavaju ljude. Ali bilo bi malo previše nategnuto plaćanje poreza nazvati činom heseda

Mogli bismo također činiti kako bismo uzvratili za dobro koje nam je učinjeno ili ponuditi podršku s planom da dobijemo nešto zauzvrat. Ni te pobude nisu odraz heseda Ovdje pojam ljubaznosti ponovno stupa na scenu. Hesed mora biti neka vrsta čina podržavanja, ali da bi se nešto smatralo hesedom, ti postupci moraju proizaći iz dobrote i ničega drugog. To znači da pri činu

heseda, naše podržavanje motivira duh darežljivosti. Niste dužni učiniti to, ne uzvraćate za nešto što je vama učinjeno, ne nadate se da ćete bilo što dobiti zauzvrat - velikodušno prelazite granice onih ograničenih postupaka kako biste davali od sebe u duhu iskrene i nesebične velikodušnosti. Istinski hesed uključuje žrtvu bez ikakvog očekivanja nečega zauzvrat, makar to bila i zahvalnost. Svaki nagovještaj uzvraćanja potkopava samu bit heseda

Mogu čuti kako netko kaže, da, ali što je s onim unutarnjim osjećajem koji ljudi imaju kad znaju da čine nešto dobro? Nije li to neka vrsta "nagrade"? Majstori musara nam kažu da, osim ako ne vršite taj čin zato da biste stekli taj osjećaj, radovati se pri hesedu ne poništava taj čin, ako ste pri tom davanju morali iskoračiti izvan okvira uobičajenog i ugodnog kako biste drugome ponudili dobronamjernu podršku. Učinite to i sigurno ste stupili na teritorij heseda.

Osobina velikodušnosti kod heseda je ono što čini razumnim to što židovska tradicija uslugu učinjenu mrtvima naziva hesed šel emet, što u prijevodu znači "istinski hesed". Samo kod mrtvog tijela ne možemo imati apsolutno nikakve nade ili šanse dobiti uzvrat za svoju velikodušnost. Dodao bih, također, iz mog vlastitog iskustva, da je srdačna ljubaznost prema neljudskim stvorenjima slična. Ljudi koji oslobađaju kitove koji su se zapleli u ribarske mreže, oni koji njeguju ozlijeđene ptice dok ne ozdrave ili rade na zaštiti prava životinja ne čine to jer će im medvjedi i dabrovi poslati košaricu s kolačima i pismom zahvale.

Imajući na umu ove dodatne aspekte, sada bih se odvažio da iznova prevedem hesed kao "velikodušno i potpomažuće dobročinstvo". Ovo je zasigurno nespretniji od već nespretnog izraza "srdačna ljubaznost", no ono prenosi puno više od toga da se bude samo fin i da se u svom srcu želi dobro.■

(nastavak s 38. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

KRIVA PORUKA

Profesor Boris Havel: ‘Priznanje palestinske države duboko je pogrešno,

reći ću vam što će

uslijediti poslije‘

Globus,3.6.2024.

Priznanje palestinske države u ovome trenutku nije ništa drugo doli nagrađivanje antisemitskog, džihadističkog nasilja državnošću

Prošlotjednim priznanjem države “Palestine”, Irska, Norveška i Španjolska pridružile su se 143ma od 193 države članice Ujedinjenih naroda koje su već povukle taj kontroverzni potez. Najavljuje ga i Slovenija. Priznanje države važan je čimbenik na putu prema državnosti, ali ne i najvažniji. Prema običajnom međunarodnom pravu i teoriji državnosti, kako su obrazloženi na Montevidejskoj konvenciji iz 1933., četiri je kriterija nužno ispuniti da bi se ostvarila državnost: 1) stalno stanovništvo, 2) određen teritorij, 3) vlada i 4) sposobnost uspostave odnosa s drugim državama. Palestina je na putu da postane prva država u povijesti koja će ispuniti četvrti kriterij prije prva tri. To je kao da netko gradi kuću, pa posloži krovni crijep prije nego što iskopa temelje. U građevinarstvu bi se takav potez smatrao budalastim, a susjedi bi se okupili i grohotom smijali. I u politologiji je slično: potez Irske, Španjolske i Norveške vrlo je nerazuman. No za razliku od susjeda iz prethodne rečenice, palestinskim susjedima nije smiješno. Teško je nekoga nasmijati činom koji mu ugrožava život.

Palestinska država, za razliku od izraelske, nikad u povijesti nije postojala. Nisu postojali ni palestinska nacija, zastava, vlada, jezik, kultura, književnost, glavni grad, mjesna zajednica, vatrogasna postaja pa čak ni športski klub ili planinarsko društvo. Sve su to tek nakon Prvoga svjetskog rata počele osmišljavati kolonijalne sile predvođene Velikom Britanijom. Arapima koji su u to vrijeme živjeli na području Palestine nije se sviđalo da im Europljani kreiraju identitet, ali što je bila alternativa? Stanje pod kojim su živjeli u vrijeme prethodne kolonijalne vlasti, one osmanske, bilo je daleko gore. Potkraj prve polovice prošlog stoljeća razmjerno se jasno pro-

filirala ideja stvaranja jedne arapske i jedne židovske države u Palestini. Ime te arapske države (kao ni ime židovske) isprva nitko nije znao. Nije se, dakako, nazivala Palestina jer je to bilo ime područja, a ne nacije, koja će biti izumljena tek 1960-ih.

Međunarodni plan o stvaranju arapske države u Palestini došao je u vidu UN-ove Rezolucije o podjeli Palestine na jednu arapsku i jednu židovsku državu koncem 1947. Židovi su već sljedeće godine stvorili svoju državu i nazvali je Izrael, prema kraljevstvima koja su postojala u dalekoj prošlosti. Arapi su tu podjelu odbili, zahtijevajući da im se isporuči sva zemlja između rijeke Jordana i Sredozemnog mora. Tražili su, kako bi to danas podviknuli revolucionarno osviješteni studenti s Columbije, područje “from the river to the sea”, s tom razlikom što Arapima nije bilo nepoznato da rijeka nije

Ganges a more nije Baltičko. Umjesto sporazumnog, međunarodno priznatog i miroljubivog ostvarenja legitimnih državotvornih ambicija, palestinski i drugi Arapi opredijelili su se za krvoproliće. S nakanom da Židove “pobacaju u more” pokrenuli su protiv Izraela ratove 1948., 1967. i 1973. i sve ih izgubili. Prekid obrasca arapske agresije i poraza prekinuo je egipatski predsjednik Anvar el-Sadat, koji je 1978. priznao Izrael, a Izrael je zauzvrat Egiptu vratio Sinajski poluotok. Normalizacija izraelsko-egipatskih odnosa koju je donio Sporazum iz Camp Davida bila je najveći dotadašnji diplomatski i mirotvorni uspjeh u arapsko-izraelskim odnosima. U tom je prvom sporazumu vidljiv i

ključ učinkovitog mirotvorstva: vojno nepobjediv Izrael. “Mir kroz snagu”, kako bi rekao premijer Netanjahu, do danas je jedini mir na koji Izrael može računati.

Da se optimizam, mir i normalizacija odnosa s Izraelom nakon Camp Davida ne bi proširili pobrinule su se palestinske terorističke skupine. Okupljene oko Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) koju je od 1969. predvodio Egipćanin Jaser Arafat, izvodile su terorističke napade, otmice zrakoplova i ubojstva. Pomagale su im europske marksističko-lenjinističke terorističke skupine, poput BaaderMeinhofa i Crvenih brigada. Izdašnu potporu pružao im je i Pokret nesvrstanih, a osobito Jugoslavija predvođena drugom Titom.

Usprkos terorističkom djelovanju, zapadne su države 1970-ih počele prihvaćati Arafata i njegov PLO kao potencijalne suradnike u potrazi za političkim rješenjem palestinskog pitanja. Važnu ulogu u promjeni Arafatova imidža i statusa od terorista s međunarodnih tjeralica do uvaženog sugovornika o budućem bliskoistočnom miru odigrao je Olof Palme, vođa švedskih socijaldemokrata i kasniji premijer. Ti razgovori nikad ni do čega nisu doveli, osim što su Palestincima otvarali prostore za propagandno i terorističko djelovanje, a zapadnjacima džepove za financiranje palestinskih vođa i pokreta. Sa svakim ustupkom PLO-u mir je bio dalje a mač

nad glavom Izraelaca bliže. Do vrhunca te apsurdne igre doveli su sami Izraelci, čiju sposobnost da povuku glup potez nipošto ne treba podcijeniti.

Početkom 1990-ih jedan sitni izraelski diplomat, radikalni ljevičar Josi Beilin, prekršio je izraelski zakon, stupio u kontakt s PLO-om, započeo s njima razgovore o “miru” te uvjerio svog šefa, tadašnjega ministra vanjskih poslova, laburista Šimona Peresa, da ih nastavi. Umjesto da Beilina pospremi u zatvor, Peres je nagovorio premijera Jichaka Rabina da Arafatu pruži ruku i s njime 1993. potpiše takozvani Mirovni sporazum iz Osla. Izrael je Palestincima predao pojas Gaze i grad Jerihon, kao prvi korak prema izgradnji samostalnog palestinskog društva, a s vremenom i države. Pola godine kasnije Arafat je taj mir nazvao hudejbijskim. Izraelci u to vrijeme nisu znali što je Hudejbijski mir, ali će uskoro saznati. U sljedeće dvije godine (1993. – 1995.), kao posljedica izraelske procjene da se teroriste može odobrovoljiti političkim ustupcima, u palestinskim je terorističkim napadima stradalo više od 30 posto svih izraelskih civilnih žrtava terorizma otkako je osnovana Država Izrael.

Prvo izraelsko koketiranje s idejom palestinske države završilo je potpunim fijaskom. Suicidalni, utopistički pacifizam izraelskih ljevičara životom su platile stotine Izraelaca. Laburistička straka pak, koja je najzaslužnija za osnutak Izraela i njegov razvoj u

Strana 40 Divrej Tora

(nastavak)

Hiljade ljudi marširalo Londonom tražeći oslobađanje talaca koje drži Hamas

prvih 30 godina, sljedeće je izbore tijesno izgubila, a potom nastavila tonuti prema političkom dnu. U Knesetu koji ima 120 zastupnika Laburisti danas imaju četiri bezlična parlamentarca i sretni su što su uopće prešli izborni prag.

Sljedeći suicidalni pacifistički korak u smjeru stvaranja palestinske države Izraelci su poduzeli 2005. Tadašnji premijer Ariel Šaron, ratni junak, general, politički jastreb i desničar opterećen optužbama za korupciju i kriminal, donio je odluku o izraelskom unilateralnom povlačenju iz pojasa Gaze. Izrael je preplavio val optimističnog oduševljenja. Izraelci sa skoro čitave lepeze političkih uvjerenja pomislili su kako će njihova ispružena ruka uvjeriti Palestince da im Židovi nisu neprijatelji. Ponadali su se da će se u Gazi, nakon kraja okupacije, uspostaviti demokratska palestinska vlast, koja će prionuti izgradnji modernoga palestinskog društva. S obzirom na milijarde koje je međunarodna zajednica preko UNRWA-e i drugih organizacija upumpavala u Gazu, te struju, vodu, internet i drugo čime je tu enklavu opskrbljivao Izrael, vizija prosperitetne Palestine na tom se području doista doimala ostvarivom; gotovo nadohvat ruke. Samo najtrjezniji realisti među Izraelcima upozoravali su na sigurnosnu katastrofu koju Izrael priprema sam sebi.

Nije lako razumjeti što je potaknulo Ariela Šarona, parlamentarnu većinu, medije i javnost da realističnu sliku stvarnosti poklope idealiziranom vizijom budućnosti. Već je tada bilo jasno tko će ovladati Gazom ako se izraelska vojska povuče. Popularnost Hamasa među Palestincima godinama je rasla, a s najavom kraja okupacije dosegnula je vrhunac. Muslimansko bratstvo, čiji je Hamas ogranak, desetljećima je među Palestincima djelovalo humanitarno, obrazovno, zdravstveno i religijski. Za razliku od korumpirane PLO-ove uprave, Hamasovi su čelnici u to vrijeme živjeli skromno, a pozive na džihad protiv Židova upućivali su otvoreno, uvjerljivo i dosljedno. Hamasovi su ključni teoretičari bili šeici, hodže i imami, koji se nisu pozivali na vrijednosti nacionalizma, nego na načela

vjere. Neukoj, primitivnoj palestinskoj mladeži obećavali su slavu ratnih pobjednika, pljačku cionističkih naselja i silovanje židovskih žena na ovome svijetu, a na onome celestijalne užitke u naručju podatnih perpetualnih djevica, koje se ne opiru ni najkrezavijem i najbubuljičavijem među njima. Hamasova se političko-religijska poruka duboko ukorijenila u srca i umove Palestinaca. Hamas je kroz islam popunio identitetski prostor koji nacionalno palestinstvo, kao recentni zapadnjački izum, nikad nije mogao popuniti u zajednici svjesnoj i osjetljivoj na povijest. Kroz dotad nezabilježen val nasilja, osobito samoubilačke napade na izraelske civilne ciljeve tijekom Druge intifade (2000. –2005.), Hamas se nametnuo kao najdosljedniji i najorganiziraniji nositelj ideje uništenja Izraela i “oslobođenja Kudsa”. Diskreditirani PLO se, istina, pokušavao nadmetati u radikalizmu ali, pokazat će izbori 2006., razmjerno neuspješno. Hamas je na demokratskim izborima u pojasu Gaze osvojio parlamentarnu većinu, a potom progonom i ubijanjem političkih suparnika u potpunosti zaposjeo vlast.

Tijekom sljedećih skoro dvadeset godina, palestinsko društvo pod Hamasovom upravom ne samo da nije iskoristilo blagodati samouprave, ne samo da nije izgradilo gospodarstvo, potaknulo obrazovanje, poboljšalo zdravstvo, osnažilo institucije i uvelo vladavinu prava, nego je Hamas, riječima Mahmuda Abasa, čelnika PLO-a čija kleptokratska vlada još uvijek stoluje u Ramallahu, Gazu pretvorio u “emirat mraka”. Na izraelska su naselja i gradove iz Gaze ispaljene tisuće projektila, koji su sa svakim sljedećim masovnim napadom na Izrael bili sve sofisticiraniji i dalekometniji.

Pogibao koja se iz slobodne, neokupirane i judenfrei Gaze nakon 2006. nadvila nad čitavim Izraelom dovela je do šokantnog otrježnjenja goleme većine Izraelaca. Još i prije pokolja što ga je Hamas počinio 7. listopada 2023. u Izraelu, koji je bio pod stalnom prijetnjom nasumično ispaljenih raketa iz Gaze, bilo je sve manje onih kojima nije bilo jasno da sličnim prometanjem Judeje i Samarije odnosno Zapa-

dne obale u Hamastan ni jedan četvorni milimetar zemlje ne bi bio siguran za život. Izraelske stranke ekstremne ljevice koje su ustrajavale na priznanju Palestine izgubile su sve izborne bitke pa danas Kneset mogu vidjeti samo na televiziji. U Izraelu još samo najokorjeliji, najnapušeniji ostarjeli hipici i mladež obrazovana na odsjecima za rodne i identitetske studije, vjeruju kako je u predvidljivoj budućnosti moguće pokraj izraelske stvoriti i miroljubivu palestinsku državu. Većina Izraelaca u posljednjih 20 godina glasuje za sigurnost i preživljavanje, a ne za utopije koje su njihovi sunarodnjaci platili glavom. Zapadnjake lako zbuni šarolikost i bučna svadljivost izraelskih političkih aktera, pa misle da se svađaju oko priznanja Palestine. Ne. Izraelci se svađaju oko svega, osim oko priznanja Palestine.

U taj kaotični, egzotični i nasilni bliskoistočni svijet sad su se s

umišljenih moralnih visina, poput anđeoskih navjestitelja mesijanske nirvane, poželjeli spustiti europski ljevičari. Priznali bi Palestinu, radi pravednosti i mira. Ma stvarno?

Usprkos prizivanju načela humanosti, zaštite civila, zaustavljanja rata i prestanka okupacije, priznanje palestinske države u ovome trenutku nije ništa drugo doli nagrađivanje antisemitskog, džihadističkog nasilja državnošću. Nakon što je 1200 Izraelaca ubijeno a 250 oteto, nakon što su izraelske djevojke i žene podvrgnute najgorem seksualnom mučenju a izraelska djeca spaljena u naručju roditelja, zadnje što društvo koje je takve zvijeri iznjedrilo treba jest priznanje državnosti. Treba mu međunarodni patronat i vojna uprava pod kojom će se temeljito suzbiti kult smrti koji je doveo do listopadskog pokolja. Nešto poput onoga što je nametnuto Njemačkoj ili Japanu 1945. Politički nagraditi džihadiste nakon što su po-

činili najveći pokolj Židova nakon Holokausta kako bi se sačuvao Rafah bilo bi isto što i politički nagraditi naciste nakon što je otkriven Auschwitz, kako bi se sačuvao Berlin.

Europljani koji podržavaju ideju palestinske države mišljenja su kako je ona ostvariva, ako se u njezinu izgradnju uključi međunarodna zajednica, kroz financiranje, te izgradnju institucija, gospodarstva i obrazovanja. No međunarodna zajednica nije uspjela postići čak ni da UNRWA, organizacija koju je sama osnovala, koju u potpunosti financira, nadzire i kojom upravlja, ne postane uporište terorizma. Uposlenici te UN-ove “humanitarne organizacije”, s godišnjim proračunom od dvije milijarde eura, zahvaljujući vozilima i iskaznicama UNRWA-a neometano su raznosili pelene, flastere, falafele i pite, a uz njih i raketne bacače, jurišne puške, ručne bombe i protutenkovske mine. Djecu su učili da riješgalice, izrade herbarij, objasne klimatske zone i osvoje nogometni kup, ali i da pjevaju pjesmice o ubijanju Židova, pucaju iz kalašnjikova i prizivaju mučeništvo. Najnapredniji studenti UNRWA-inih škola na njemačkom recitiraju Mein Kampf. Kako, dakle, međunarodna zajednica, koja nije uspjela spriječiti teroriste da se infiltriraju u palestinsku organizaciju koja je njezino vlasništvo, misli spriječiti teroriste da djeluju kroz palestinsku državu, koja će biti njihovo vlasništvo?

Priznanje palestinske države nakon brutalnog terorističkog napada 7. listopada može polučiti samo jedan cilj: više terorizma. Poruka koju šalju Irska, Norveška, Španjolska, a iz zapećka i Slovenija, možda jest “imamo dobre namjere”, “brinemo za djecu i civile” i “dajmo priliku miru”, ali to nije poruka koju čuje Hamas. Hamas je izraelsko povlačenje iz Gaze protumačio kao plod svoje borbe, te zaključio da će se, ako tu borbu intenzivira, Izrael s vremenom povući i iz Jeruzalema. Jednako će i ovo priznanje shvatiti kao plod svojega listopadskog terorističkog napada. Ništa iz povijesti, iskustva, logike i Hamasove političke teorije ne upućuje da plod nagrade za taj terorizam može biti išta drugo osim više terorizma.■

LONDON

Hiljade ljudi marširalo Londonom tražeći oslobađanje talaca koje drži Hamas

GlasSrpske,3.6.2024.

Hiljade ljudi marširalo je u nedjelju ulicama Londona tražeći oslobađanje talaca koje drži Hamas, javio je Bi-Bi-Si.

Na maršu pod nazivom "'United We Bring Them Home " učestvovale su i porodice izraelskih talaca koje su pozvale sve strane u izraelsko-palestinskom sukobu da se angažuju kako bi taoci uskoro bili oslobođeni.

Izrael

Događaj je organizovao Forum porodica talaca i nestalih osoba, a prisustvovao je i glavni rabin u Velikoj Britaniji Efraim Mirvis.

Na maršu su učestvovali i ljudi koji su doputovali iz SAD i Australije.

Hamas je 7. oktobra napao jug Izraela kada je ubio 1.200 ljudi i uzeo oko 250 talaca.■

potvrdio smrt još četvero talaca: Trojica su bila starija od 80 godina, na videu su molili za slobodu

Jutarnjilist,3.6.2024.

Hamas je u svibnju tvrdio da je jedan od talaca preminuo nakon ranjavanja u izraelskom zračnom napadu sjećanja na holokaust.

Izraelska vojska potvrdila je danas smrt još četiri taoca koji su u Hamasovom zatočeništvu bili od 7. listopada prošle godine, javlja Associated Press.

Među ubijenim taocima su i trojica muškaraca starije životne dobi koji su bili na snimci Hamasa na kojoj su molili za

oslobođenje.

Amiram Cooper, Yoram Metzger i Haim Peri, svi redom stariji od 80 godina, na videu su molili za oslobođenje, a Hamas je video nazvao ‘Ne dopustite nam da ovdje starimo‘.

Četvrti ubijeni talac je Nadav Popplewell.

Uzrok smrti nije poznat, a glasnogovornik izraelske vojske Daniel Hagari potvrdio je da su umrli zajedno u Khan Younisu.

Hamas je u svibnju tvrdio da je Popplewell preminuo nakon ra-

njavanja u izraelskom zračnom napadu, ali nije pružio dokaze.

Cooper, Metzger i Peri prikazani su u propagandnom videu Hamasa u kojem je Peri, očito

pod prisilom, rekao da sva trojica imaju kronične bolesti i optužio Izrael da ih je napustio, zaključuje AP.■

Michael Douglas: Prosvjednicima protiv Izraela je ispran mozak

Index,3.6.2024.

GLUMAC Michael Douglas sastao se s izraelskim predsjednikom Isaacom Herzogom i sugerirao da su mnogi pro-palestinski prosvjednici u američkim sveučilišnim kampusima bili podvrgnuti "ispiranju mozga", piše Euronews.

Oscarom nagrađeni glumac i producent Michael Douglas posjetio je izraelski kibuc koji je 7. listopada pogođen u napadu Hamasa koji je pokrenuo krvavi rat izraelske države protiv islamske militantne skupine. Douglas se sastao s članovima kibuca Be'eri i posjetio spaljene kuće uništene u napadu 7. listopada. Be'eri je bio među najteže pogođenim zajednicama, s otprilike 100 ubijenih lju-

di, a 30 ih je uzeto kao taoci.

Douglas je rekao da je upo znao obitelji talaca, te je posje tio mjesto glazbenog festivala na kojem je ubijeno preko 300 ljudi. Susreo se i s izraelskim predsjednikom Isaacom Herzo gom koji je glumcu poklonio izraelsku ogrlicu s pločicom i broš žute vrpce simbole soli darnosti s taocima koji su ostali u Hamasovom zatočeništvu.

Šokiran je prosvjedima protiv Izraela

“Vrlo je teško vrijeme. Osjeća te dubok šok cijelog ovog isku stva", rekao je Douglas, izrazi vši nadu da će taoci uskoro biti oslobođeni. "Samo smo sretni što smo ovdje u znak podrške Izraelu i što možemo s vama

■

propalestinske prosvjednike u kampusima, sugerirajući da su mnogi bili podvrgnuti "ispiranju mozga".

"Kada pokušate razgovarati s mnogima od njih, nema obrazovanja, nema znanja", rekao je Douglas.

Douglas je posljednji u nizu američkih slavnih osoba i političara koji su posjetili Izrael i obišli južno područje u blizini granice s Gazom od 7. listopada. Komičar Jerry Seinfeld nedavno je opisao svoje putovanje kao "najsnažnije iskustvo u svom životu", dok je komičarka Amy Schumer također je bila uključena u kampanje na društvenim mrežama kako bi potaknula oslobađanje talaca koji su još uvijek u zatočeništvu.■