Tri svećenička blagoslova

reza, izgradnji lokalnih cesta i sl. A ako bi se načela tema iz Tore, Rav Kook je postao izvorom znanja i kreativnosti i često bi o toj temi govorio satima.

U Rehovotu, Rav Kook je odsjedao u skromnom domu obitelji Lipkovitz. Abraham Izak Lipkovitz koji je radio u graditeljstvu i poljoprivredi, prethodno je učio Toru u europskim ješivama prije nego što se sa svojom obitelji uselio u Izrael kada mu je bilo 18 godina. On je na sebe preuzeo odgovornost za smještaj i odmor svog uvaženog gosta. Lipkovitz je svoju dužnost doživljavao vrlo ozbiljno te je provodio detaljan plan. Nadgledao je Rav Kookove obroke i odmor te sprječavao svakoga tko je htio smetati Ravu za vrijeme njegova odmora, neovisno o prigodi.

No uskoro je postalo očigledno da se u domu Lipkovitza i u sinagogi, gdje je Rav stalno bio zatrpan pitanjima i molbama, Rav nije mogao dobro odmoriti.

Lipkovitzi su imali vinograd koji je davao neke od najboljih plodova u zemlji. Lipkovitz je sagradio jednostavnu kolibu u vinogradu za osobnu upotrebu Rav Kooka. Svakog dana on bi vodio Rav Kooka na magarcu do vinograda, a zatim bi Rav tamo u kolibi odmarao dva sata.

Lipkovitz je vjerojatno pretpostavljao da Rav tamo provodi vrijeme odmarajući, jedući grožđe i čitajući neko lagano štivo. Međutim, Rav Kookove misli bile su daleko od Rehovota i njegovih plodnih vinograda. Njegove su misli bile usmjerene ka visinama litvanskih učenja- ka Tore. On je te dragocjene sate mira i tišine koristio za istraživanje i pisanje opširnih komentara na tekstove poznatog rabina Elijahua, Gaona iz Vilne, na Šulhan Aruh. To učeno djelo, Be'er Elijahu (Elijahuov izvor), daje uvid u Gaonove zanimljive ideje vezane uz Halahu i Talmud.

Mnogo godina kasnije, tijekom svoje posljednje bolesti, Rav Kook je opisao svoj osjećaj velike privilegije kojeg je osjećao dok je radio na tom projektu. "Kada sam pisao Be'er Elijahu, osjećao sam se kao da stojim u prisutnosti samog Gaona iz Vilne. Bilo je to kao da mu predstavljam knjige – Babilonski i Jeruzalemski Talmud, djela Majmonidesa i drugih Rišonima (rabinskih autoriteta od 11-og do 15-og stoljeća)." Rav Kookove oči ispunile su se suzama. "Zahvalan sam B-gu za veliku čast da služim velikog Gaona barem u tako malenoj mjeri."

Posjetitelji bi često dolazili iz Jaffe ili Jeruzalema kako bi se savjetovali sa Rav Kookom. Bilo im je dozvoljeno pratiti ga na putu do vinograda, ali jednom kada bi stigli tamo, nije im bilo dozvoljeno ući. Lipkovitz je dao stroge naredbe svom arapskom čuvaru da ne dopušta posjetiteljima da ometaju rabija.

Rav Kookov blagoslov

Lipkovitz je bio radostan zbog privilegije da služi Rav Kooku. On je također imao skromnu molbu za rabija, no trebalo mu je mnogo vremena dok ju nije iznio svom uvaženom gostu. Lipkovitz je rekao:

Rav Kook je ostajao u mojoj kući i ja sam jako želio primiti blagoslov od njega. No Rav je uvijek bio zadu- bljen u učenje Tore, ili je imao posjetitelje, pa sam se trudio da ga ne ometam.

Jednog sam dana primijetio da je Rav podigao svoje oči sa teksta Tore koji je učio. U tom trenutku držao sam neke kokoši u svojim rukama. Istog sam ih trena ispustio i požurio prema Ravu kako bih mu iznio svoju molbu.

"Trebaš blagoslov?" Rav je upitao iznenađeno. "Pa ti si već zaslužio da dođeš u zemlju Izrael i da živiš u Svetoj Zemlji u financijskoj sigurnosti."

Rav je zastao na trenutak. "No, svejedno, ja sam kohen i za mene je micva da blagoslivljam židovski narod u svako doba."

Rav Kook me zatim blagoslovio blagoslovom dugog života – arihut jamim – sve do vremena Izbavljenja.

"Od tog dana", rekao je Lipkovitz, "živio sam u miru, stavljajući svoje povjerenje u blagoslov tog učenjaka."

Nakon Šestodnevnog rata 1967. godine, kada je Stari Grad Jeruzalem oslobođen i kada su proširene granice Izraela, Lipkovitz je počeo brinuti. Možda se Ravov blagoslov već ispunio? Možda je njegov čas došao?

No, zapravo, Abraham Izak Lipkovitz živio je još mnogo godina. Preminuo je u dubokoj starosti sa 108 godina. Sve do svoje smrti bio je poznat kao zekan hajišuv, "starac zajednice". Tokom godina, ljudi su ga znali pitali kako je zaslužio tako dug život, a on bi im odgovarao, "Imam blagoslov Rav Kooka!"

■

Prevela Anja Grabar