Zastupnik Svemogućeg

Uloga Kohena je zastupnik Svemogućeg

Parša Naso sadrži odjeljak Tore koji govori o ženi osumnjičenoj za nevjeru svome mužu (sota). Neposredno prije parše o soti dat je poticaj da se daju prikladni svećenički darovi kohenu (matanos kehuna). Raši (Bamidbar 5,12) komentira taj slijed dvaju odjeljaka Tore: Ako uskratiš darove kohenu, (zaklinjem se), ti ćeš u svom životu morati doći pred njega dovodeći mu sotu.

Shemen HaTov (svezak 5 – Rav Dov Weinberger) daje zanimljiv uvid u to. On sugerira drugačije tumačenje povezanosti uskraćivanja darova kohenu sa paršom o soti. On analizira razlog koji osobu zadržava u davanju onoga što Tora kaže da pripada svećenicima. Među ljudima postoji sljedeća psihologija: "Želiš da doniram za izgradnju Hrama? U redu. Želiš da doniram za održavanje Hrama? I to mogu podnijeti. Ali zašto moram svoj novac davati nekome drugome?" To muči ljude. Dati "B-gu" je jedna stvar; ali dati svoj teško zarađen novac nekom drugom – koji će zbog toga profitirati –to je ljudima mnogo teže prihvatiti.

U rabinskom svijetu poznat je sljedeći fenomen: Reuven ode i kupi pile za jom tov. Pile ga košta 12 eura. Slučajno se prolije mlijeko u posudu u kojoj njegova žena kuha pile. Reuven ode Ravu i Rav želi čuti detalje nezgode, no na kraju kaže Reuvenu, "Žao mi je. Pile je postalo treife –prekršena je zabrana o tome da se meso i mlijeko ne smiju kuhati zajedno." Izgubljeno je 12 eura. Koja je Reuvenova reakcija? "U redu. Tako to ide." Nije sretan zbog toga, ali to je zakon. On je predan tome da živi po halahi. Međutim, ako se Reuven nađe u civilnom sporu (din Tora) sa Šimonom vezano uz jednaki iznos od 12 eura, i ako Rav presudi u Šimonovu korist i Reuven izgubi tih što? Koja je razlika? Iznos je isti i sud je isti!

Razlika je u tome što je Reuvenu krivo što mora platiti Šimonu. Kada je pile treif, Reuven je izgubio svoj novac, ali nitko od toga nije imao nikakve koristi. Kada netko drugi uzme njegov novac, to ga ostavlja neutješnim. Zato ljudi oklijevaju dati razne darove kohenima.

Kako educirati čovjeka koji uskraćuje matanos kehuna? On će u svojoj kući imati sotu. Ramban u svojim komentarima Tore kaže da je micva o soti jedinstvena među svim micvama Tore jer uključuje čudo. Nijedna druga zapovijed ne predviđa natprirodni događaj koji će se dogoditi tijekom micve Micva o soti, međutim, uključuje takvu pretpostavku. Ramban primjećuje da je šalom bajit (mir u kući) toliko uzvišen da Svemogući intervenira u slučaju sumnje na preljub kako bi nedvosmisleno razjasnio status žene.

Rav Jaakov Kamenetsky piše da kada čovjek sumnjiči svoju ženu za nevjeru, on se neće uvijek osjećati ugodno s njom. Stoga, kaže B-g, "Ja moram intervenirati." Ako je žena oslobođena optužbe nakon što popije mješavinu za sotu – to je božanski znak da je ona nevina i da njen suprug može pouzdano obnoviti zajedništvo sa njom.

Međutim, kako da se mi pobrinemo za to da se Ribono šel Olam umiješa u slučaj? Odgovor je da muškarac mora otići kohenu. Odjednom, mužu će sinuti: Zašto idem kohenu po B-žje razjašnjenje ovog slučaja? Zato što kohen predstavlja B-žju ru- ku. Kada dajem matanot kehuna tom čovjeku, ja taj novac ne dajem nekome drugome. Ja ga dajem onome tko je doslovno zastupnik Svemogućeg (šluha d'Rahmana).

Zato je kazna za uskraćivanje novca kohenu to da će u kući imati ženu osumnjičenu za nevjeru. Tada će muž morati otići kohenu pa će shvatiti ulogu koju kohen obavlja. Kohen je zastupnik Svemogućeg. Muž sote, koji je oklijevao dati novac drugome, konačno će shvatiti da ono što daje kohenu, zapravo daje Svemogućem.

Zbogom minha minjanu Baer Sternsa

Vezano uz matanot kehuna, ima jedan stih koji je naizgled suvišan: "Svete stvari koje čovjek prinosi bit će njegove i što čovjek daje kohenu, bit će njegovo." (Bamidbar 5,10).

Raši citira Gemaru (Berahos 63a) koja kaže da nas ponavljanje lo jihje (bit će njegovo) uči da će onaj tko daje kohenu, biti vrlo bogat. Međutim, jednom sam vidio drugačije tumačenje:

Taj nam stih govori da jedino što čovjek ima u ovom svijetu, a što je njegovo zauvijek, jesu micve koje čini i cedaka koju daje. Bez obzira na to što čovjek misli da sve posjeduje, to u stvarnosti nije njegovo. Sve to može danas biti ovdje, ali već sutra može nestati. Međutim, ono što daje kohenu – to će uistinu biti njegovo! To je ono što mu nitko ne može oduzeti.

Evo primjera. Postojala je u financijskom svijetu jedna stara bankovna institucija pod nazivom Baer

Sterns u kojoj je bilo zaposleno mnogo Židova. Jednog vikenda, Baer Sterns je bankrotirao. Cijela kompanija koja je vrijedila milijune i milijune dolara bila je prodana za 10 milijuna dolara, što je gotovo ništa u usporedbi s njenom prijašnjom vrijednosti!

Začuđujuće, ali u tom Baer Sternsu postojao je minha minjan koji je radnim danom okupljao oko 40 ljudi na minha, a na blagdanske dane našlo bi se tu i 100-tinjak ljudi.

Ja sam dvije godine radio u Baeru, no nakon toga sam odlučio napustiti galut i svijet materijalizma kako bih se uronio u duhovnost koju sam se nadao pronaći u ješivi Or Sameah u Jeruzalemu.

Baer minha minjan bio je zapravo moj prvi minjan koji me nevjerojatno inspirirao. Čitav taj koncept u to mi je vrijeme bio potpuno nepoznat. Ideja da se nekoliko desetaka muškaraca okupi u jednoj takvoj financijskoj ustanovi usred pretrpanog dnevnog rasporeda kako bi izrazili zahvalnost Hašemu – bila je za mene velika motivacija.

I, iako suosjećam sa svima koji su propašću tvrtke izgubili novac i posao, sve se događa s razlogom i sve se razvija na najbolji mogući način. Kolaps Baer Sternsa daje veliku moralnu lekciju svakome tko ju želi vidjeti.

U ovom svijetu ne postoje slučajnosti. Hašem drži sve pod kontrolom. Ponekad se nađemo u situacijama u kojima nam je teško zadržati jasnu perspektivu. U poslovnom svijetu, lako se uhvatiti u mrežu svakodnevne rutine i izgu- biti pojam o stvarnim vrijednostima. To iskustvo mi je uistinu pomoglo razjasniti ideju da su jedine bezvremenske stvari micve koje činimo i cedaka koju dajemo.

Baer Sterns je već sada samo uspomena, ali njegova će lekcija ostati uvijek uz nas.

Stih nam kaže "Iš et kodošav – lo jihje" (Svete stvari njemu će pripadati). Jedina stvar koju uistinu posjedujemo jesu micve koje činimo i cedaka koju dajemo. To je ono što će nam pripadati. Ono što dajemo kohenu, to će ostati naše.

Upravo smo iskusili Šavuot. Jom tov Šavuota posvećen je tome da cijenimo ono što imamo. "On nam je dao istinitu Toru; On nas je odvojio od onih koji griješe; On je zasadio vječni život u našu sredinu". Mi imamo nešto. Imamo Toru; imamo Ribono šel Olama; imamo micve. Imamo nešto. Nitko nam nikada to ne može oduzeti.

Međutim, ako je čovjekov cijeli život posvećen Baer Sternsu; ako je cijeli njegov život posvećen tvrtkama koje danas jesu, a sutra propadaju, tada će on ostati bez ičega. Zato moramo cijeniti blagdan Šavuota iskazujući zahvalnost Onome koji nas je izabrao od svih naroda i dao nam Svoju istinitu Toru i zasadio vječni život u našu sredinu. Sretan je narod kojemu je tako, sretan je narod kojem je Hašem B-g. Mi smo toliko sretni što nas je On odvojio od onih koji griješe. Napustimo blagdan Šavuota sa tom spoznajom.