4 minute read

Podsjetnici

Rekao je Sari: "Dajem tvome bratu tisuću srebrnjaka. Neka to bude kesut einajim za vas i za sve koji su s vama, za sve što je učinjeno" (Berešit 20,16)

Komentatori traže kako bi pronašli razumno objašnjenje za izraz kesut einajim (doslovno "pokrivalo za oči"). Neki tumače da upotrebljavanje ovog izraza upućuje na činjenicu da je Avraham dokazao da je Sara uistinu bila njegova sestra. Avimelehov stav prema tome bio je da je Avraham mogao opravdati što je o Sari govorio kao o svojoj sestri pred ljudima koji su ih poznavali, jer njima bi bilo jasno da mu je Sara ujedno i supruga. Međutim, posavjetovao je Avrahama da ako ljudima koji ih ne poznaju kaže kako mu je ona sestra, to će im zasigurno stvoriti probleme (kao što je to bilo u Geraru, gdje je Avimeleh bio kralj). Stoga je Avimeleh dao Sari tako velik dar da ona nikad ne bi zaboravila što se dogodilo u njegovoj zemlji. Njegov dar služit će kao stalni podsjetnik na komplikacije koje mogu proizaći iz zavaravanja drugih.

Advertisement

U našoj svakodnevici, vrlo je lako zaboraviti na zabranu Tore da şe držimo podalje od laži. Stoga se preporučuje da načinimo vlastite znakove koji će nam pomoći da se uvijek sjetimo govoriti istinu. Na primjer, možemo si napraviti zabilješku i pogledati je prije nego li se upustimo u bilo koju poslovnu transakciju. Onaj tko je zauzet učenjem Tore tijekom cijelog dana može takve natpise držati na svom stolu ili na zidovima Beit medraša kako bi ga podsjetili da govori samo istinu.

Osim podsjetnika koje možemo sami napraviti, Tora nam je dala brojne znakove u obliku micvot. To je rječito izraženo u pijutu Jam l'ja- baša (kojeg se obično kaže nakon brit mila), u kojem kažemo da je B-g stavio znake istine na tijelo i odjeću Židova, putem zapovijedi o brit mila i cicitu. Samoispitivanje i razmišljanje o svim tim znakovima pomoći će nam da prepoznamo ključnu važnost istine u našim životima.

Govoreći vrlo uzvišenim tonom, razmišljanje o smrti može biti snažan podsjetnik na to što je prava svrha i cilj čovjeka na svijetu. Povezanost između smrti i istine može se vidjeti u riječi emet - koja je kratica za aron (lijes), mita (nosilo na kojem se pokojnika vozi u pogrebnoj povorci) i tahrihim (mrtvački pokrov). Sve ovo troje su fizički podsjetnici da je vrijeme koje čovjek ima na ovom svijetu ograničeno i da sebe treba uposliti da pronađe istinu.

Prevela Tamar Buchwald

Live Kabbalah: TJEDNI ZOHAR: NASO

Paraša (priča) Naso, nas podučava tajni ostvarivanja ciljeva i ispunjenja, kako pojedinaca tako i društva.

Paraša Naso (podići, uzdići) obično se čita nakon blagdana Šavuota. Ona se bavi s nekoliko različitih tema, i dojam je da među njima ne postoji povezanost. Paraša započinje opisom plemena Levi, plemena koje je potpuno posvećeno radu u Hramu i podučavanju Tore. Neke od glavnih tema su:

Način na koji lopov okajava svoja nedjela: "Svaki muškarac ili žena koji na bilo koji način počini nepravdu drugome i time je nevjeran Vječnome, kriv je" (Brojevi 5,6). Tora daje načine za priznavanje i obeštećenje kako bi se okajali nečiji grijesi.

Čistoća izraelskog tabora: Kako ljude s bolestima nečistoće držati izvan tabora do njihovog ozdravljenja?

Sota: Kako sprati sumnju s udane žene da je prevarila svoga muža.

Nazir: osoba koja se posvetila B-gu izbjegavanjem grožđa, alkohola i šišanja.

Svećenički blagoslov

Prinosi koje su vođe dvanaest plemena prinijeli za gradnju Miškana (Šatora, prijenosnog Hrama kojeg su Izraelci nosili u pustinji).

Naša paraša opisuje situacije u kojima smo u jednom trenutku uzvišeni, a u sljedećem uniženi, i time podrazumijeva mogućnost koju nam je dao Šavuot - mogućnost da u svojim životima učinimo promjenu kakvu su Izraelci učinili kada su napustili Egipat. Odjednom su se prebacili iz svijesti robova - koja podrazumjeva strah, bijes, frustracije, zavist, ogorčenost, itd. - u svijest slobode i vječnog života, koja nam je dana na gori Sinaj. Ova vrsta svijesti opisana je u Midrašu kao život bez smrti חצנל״ עע ד״ למב )" ") pa nismo mogli shvatiti kako je takva stvarnost prije doživljavana.

Mi takvu vrstu promjene nazivamo veliki iskorak ili kvantni skok, što nam je poznato iz fizike, i govori o elektronima koji skaču s jedne razine na drugu. Takav skok zahtijeva ulaganje velike količine energije, i to je poruka naše paraše - mi imamo moć da učinimo takav skok i promijenimo svoju stvarnost.

Kao što smo rekli u gornjem tekstu, Tora nam pripovijeda o supruzi koja je prevarila svog supruga. Kad njezin suprug posumnja da je ona to učinila, on ju dovodi pred Velikog svećenika koji joj daje posebnu vodu. Ako voda postane gorka tada "... će joj trbuh naoteći i njezina će utroba pobaciti, i ona će postati prokletstvo ... Ako se, međutim, žena nije okaljala, već je čista, ona će biti oslobođena krivnje, i moći će imati djece".

Pitanje "gorke vode" je već prije spomenuto, kada su se Izraelci spasili od Egipćana, te iscrpljeni i žedni dospjeli u mjesto koje se zove Mara. No voda tamo je bila gorka. I kad Moše zazove B-ga i zatraži pomoć,

B-g mu pokazuje drvo koje Midraš identificira kao Drvo života, te Moše baca drvo u vodu i time ona prestaje biti gorka. Namjena je te priče da nas nauči da kad god nam se učini da je život loš i gorak, mi moramo okusiti Drvo života i onog časa kad osjetimo njegov okus znat ćemo da smo uspjeli napraviti kvantni skok.

Zohar objašnjava da smo mi ta žena koja je iznevjerila svog muža i da se nalazimo u završnoj fazi procesa izbavljenja koji uključuje ispijanje vode o kojoj smo govorili. I Zohar spominje izreku koju se pripisuje Rabi Šimonu, da je biti u našoj generaciji i prokletstvo i blagoslov (" מעא״ה אע״ד ב״עמ מ״אשנ״ ע ש״'ה ״מ ל ״ל עמע״דהקמש״מ ״מהשאע״דזד״הע ב״דמדמש דזד״הע ב״אצ מדל"). Kako to može biti? Blagoslov i prokletstvo zajedno su u toj svetoj vodi - da od te vode jedna žena može pobaciti, a druga će imati dijete. Za nas je upravo sada vrijeme da odlučimo koju vrstu vode želimo okusiti, kakvu vrstu stvarnosti želimo za sebe - gorku ili slatku. Šavuot nam omogućuje da napravimo taj kvantni skok i odaberemo stvarnost ljubavi, radosti i povezanosti sa svjetlom Stvoritelja.

Prevela Tamar Buchwald

This article is from: