Pronicljiva mudrost

Odjeljak započinje dužnostima

Levita u pustinji. Zatim nastavlja sa fascinantnom pričom o mužu koji svoju ženu sumnjiči za nevjeru. Pa slijedi koncept nazirejstva – ljudi koji se zavjetuju da neće piti vino, šišati kosu ili postati na bilo koji način duhovno nečisti. To je neobična kombinacija zavjeta koja ima svoju logiku, ali o tome drugi put. Odjeljak završava opisom žrtava koje su prinijeli vođe plemena tijekom posvećenja Šatora sastanka. Ovotjedni odjeljak je najduži odjeljak u Tori.

Neki dan bio je Šavuot, blagdan u kojem slavimo primanje Tore na Sinaju.

Judaizam čvrsto vjeruje u unutarnju mudrost čovjeka. Već sam spomenuo rabinsku priču o tome da anđeo dolazi svakom djetetu dok je još u utrobi majke i poučava ga cijeloj Tori – svoj B-žjoj mudrosti. Poruka je jasna i glasna: svi mi znamo istinu ako pogledamo u sebe kako bismo ju pronašli. Naše su duše programirane tako da imaju sve uvide koji su potrebni za to da bismo živjeli dobar i uzvišen život.

Međutim, tu se postavlja jedno pitanje o blagdanu Šavuota. Ako ljudi imaju pristup mudrosti unutar sebe, zašto im je trebala Tora koja je dana na Sinaju?

Želio bih predložiti dva rješenja tog pitanja.

Prvo, recimo da svi mi imamo pristup mudrosti. Međutim, mi također imamo i pristup raznim besmislicama. Naši su mozgovi bismo lakše raspoznali istinu u nama samima. prepuni razmišljanja koja dolaze iz našeg ega – sebičnosti, nesigurnosti, brige… Da, postoji razlika između razmišljanja koja dolaze iz ega i razmišljanja koja dolaze iz duše – no ponekad je razlika toliko suptilna da ih je gotovo nemoguće razlikovati. A taj izazov postaje još teži kada živimo u društvu koje ima čvrsto usmjerene stavove.

Druga stvar je po mom mišljenju jednako važna. Postoje ideje za koje znam da su istinite ako pogledam u sebe – ali jednostavno im ne bih pridavao pažnju kada ih Tora ne bi naglasila. Važnost plaćanja radnika na vrijeme je dobar primjer. Oko toga sam vrlo strog jer vidim kolika je važnost te zapovijedi danas. Međutim, prije nego što sam to naučio iz Tore, nikada nisam o tome razmišljao. Tora ističe vrijednosti s kojima se, kada razmišljam o njima, svakako slažem – no bez instrukcija Tore, nikad ih ne bih zamijetio.

Svrha Tore je da nas usmjeri prema meti kako bismo mogli odapeti strijelu. Ona nam daje odgovor unaprijed kako bismo znali gdje tražiti.

Umjesto da moramo razlikovati istinitu ideju od one suprotne koja izgleda jednako istinito, Tora nam najprije kaže što je ispravno kako

Uistinu, to bi trebala biti svrha svakog obrazovanja. Ne da učitelj programira učenika s onim što on ili ona zna, već da radije vodi učenika do spoznaje onoga što učenik zna.

Ukratko, ja ne vidim Toru kao knjigu koju se treba slijepo slijediti. Vidim ju kao knjigu koja me vodi do moje vlastite unutarnje mudrosti – i to čini zaista sjajno.

Šabat šalom

■

Prevela Anja Grabar