4-02 - Divrej Tora - Naso 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 32

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shmuel Rabinowitz Torah Bytes

Paršat Naso suprotstavlja dvije naizgled nepovezane teme: prva je o ženi osumnjičenoj za preljub (sota), iza čega slijedi rasprava o nazireju, nekome tko se zakune da će se suzdržavati od vina.

Talmud objašnjava poveznicu: Zloupotreba vina je dovela do problema sumnjičenja za preljub. Stoga je za onoga tko je svjedočio tom groznom prizoru ispravna reakcija suzdržavati se od vina.

Načelo koje iz ovog učimo je da se sve događa s razlogom. Svemogući nam neprestano šalje poruke skrojene za naše konkretne okolnosti.

Dakle, ako ugledamo nešto šokantno ili uznemirujuće, ili s druge strane lijepo i inspirativno, moramo se zapitati: "Koja je tu poruka za mene?"

Ponekad ta veza nije sasvim očita i moramo se dobrano potruditi da je shvatimo. No bez obzira na ishod, proces preispitivanja sigurno će nam pružiti korisna saznanja.

Nadahnuće prepušteno sferi emocija vremenom će izblijedjeti. Tek onda kad ga se konkretizira činom, pouka će se učvrstiti u našoj svijesti.■

Zagreb, šabat 15. lipnja 2024. - 9. sivana 5784.

Paraša Naso

divrejtora@gmail.com

(Bamidbar 4,21-7,89)

Dovršetkom brojanja prisutne djece Izraelove u Sinajskoj pustinji, 8.580 muškaraca u dobi od 30 do 50 godina iz plemena Levi, ubrajalo se u one koji će biti zaduženi za prenošenje Svetišta. B-g priopćava Mošeu zakon o soti, ženi osumnjičenoj za bračnu nevjeru, kao i zakon o naziru koji/a se zakletvom odriče pijenja vina, ne skraćuje kosu i zabranjeno mu/joj je dolaziti u

doticaj s mrtvim tijelom (da ne postane nečist/a). Aron i njegovi potomci (kohanim) dobivaju uputu kako blagoslivljati izraelski narod.

Vođe dvanaest izraelskih plemena prinose žrtve, što je dio proslave postavljanja žrtvenika. Budući da su njihovi pokloni jednaki, svaki je prinesen u različiti dan i zasebno je opisan u Tori.■

Prevela Dolores Bettini

B’’H

Alija po alija

Kohen – prva alija – 17 p’sukim (4,21-37)

Drugo brojanje Levita nastavlja se s Geršonovom granom obitelji. Prvo brojanje bilo je brojanje muškaraca od 30 dana starosti naviše. Ovo brojanje obuhvaća samo muškarce između 30 i 50 godina starosti, i ono predstavlja radnu snagu za Miškan Zapazite: Početna dob za službu Levijevaca je 30 godina starosti. U Bet HaMikdašu nema najviše dobne granice. Međutim, u Miškanu je, budući da je posao Levijevaca pored pjevanja i čuvanja zahtijevao i nošenje dijelova Miškana, postojala obavezna dob umirovljenja - 50 godina starosti. Također primijetite da je K’hatova grana obitelji bila prebrojana, a njihovi zadaci navedeni na kraju Bamidbara.

U Geršonove zadatke pripadaju: tri pokrova Miškana – Miškan (zamršeno istkani, višebojni, prvi sloj), Ohel (kozja dlaka, istkani srednji pokrov), i Mihse (vanjski pokrov od koža); zavjesa na ulazu u Ohel Moed (isto tkanje kao i Miškan), laneni materijal za zavjese koji je opasavao dvorište i zavjesa na ulazu u dvorište; kolci za pričvršćivanje i drugi sličan pribor. Levi’im su trebali raditi samo onako kako ih kohanim upute. Nadzornik Geršonove obitelji bio je Aharonov sin Itamar. Merarijeva grana obitelji također je izbrojana – muškarci između 30 i 50 godina starosti. Oni su bili zaduženi za zidne oplate Miškana, grede (za njihovo učvršćivanje), stupove i

podloge za njih. Isto tako, i za stupove u dvorištu, kolje, njihove podloge i sličan pribor. Itamar je bio i njihov nadglednik.

Broj Levijeve radne snage popeo se do: 2.750 za K'hata...

Levi – druga alija – 12 p’sukim (4,38-49)

…2.630 za Geršona, i 3.200 za Merarija. Ukupan broj radne snage Levijevaca u Miškanu iznosio je 8.580. (Mjesto alije "Šeni" može varirati u različitim izdanjima Humaša.)

la’avod avodat avoda va’avodat masa… Zapazite četiri riječi koje dolaze jedna za drugom, a od istog su korijena. Raši kaže da se avodat avoda (dosta neobičan izraz) odnosi na sviranje muzičkih instrumenata. Što se tiče avodat masa –Gemara u Hulim komentira da se jedino tamo gdje je uključen težak fizički rad postavlja dobna granica za Levi’im. (To smo bili već prethodno spomenuli.)

Šliši – treća alija – 10 p’sukim (5,110)

Ljude koji su obredno nečisti zbog bilo kojeg od tri konkretna uzroka, treba isključiti iz tabora dok čekaju očišćenje. Učili smo da ima tri različita ograničenja: "M'cora" je isključen iz čitavog Izraelskog tabora i u izolaciji mora ostati sve do očišćenja. Za "zav" i "zava" dopušteno je da borave u taboru Izraela, ali im je zabranjen tabor Levita (i, naravno, područje Hrama). [Har Ha-Bajit u da-

našnje vrijeme, izvan područja gdje je stajao Hram i njegovo dvorište, ima svetost Levitskog tabora.] Osobi koja je došla u kontakt s mrtvim tijelom zabranjen je samo "tabor božanske Prisutnosti" (Hram i njegovo dvorište).

Osoba koja sagriješi mora (kada se kaje) usmeno izreći priznanje. On/ ona također mora izvršiti povrat (ukoliko se radilo o novcu) i platiti globu žrtvi.

Pažljivo pogledajte dio sedre koji se bavi pokajanjem. On govori o muškarcu ili ženi koji počine grijeh, te o zahtjevu da oni (a ne on/ona) to priznaju i učine t’šuva. Često je slučaj da kada neka osoba sagriješi, dio odgovornost za to leži i na drugima. Recimo, roditeljima koji grešnika nisu dobro podučili. Ili nekome tko je (na primjer) omogućio krađu i/ili doveo drugoga u iskušenje da je počini. Snosi li društvo dio odgovornosti za postupke grešnika zbog stavljanja naglaska na pogrešne vrednote? Svaka osoba je prvenstveno sama odgovorna za svoje postupke. No, budući da Tora na ovom mjestu upotrebljava množinu, ona nas podsjeća na našu dužnost da stvorimo okruženje vrijednosnog sustava Tore koji će dopri-

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

nijeti da svi članovi društva s entuzijazmom idu putem života kako ga propisuje Tora.

Prema Rambamu (i drugima), kad neka osoba sagriješi i pokaje se, uz različite elemente t’šuve (žaljenja zbog prošlosti, prihvaćanje budućnosti, promjene načina života), osoba koja se kaje mora usmeno ispovijediti svoj grijeh pred B-gom. Čini se da Rambam podrazumijeva da t’šuva sama po sebi nije jedna od 613 micvot, već prirodna posljedica kod Židova koji se koristi B-žjim darom – mogućnošću da dobije drugu priliku. Micva je ispovijediti se (kada se kaje), te ne dopustiti da se taj proces odvija isključivo u srcu ili umu čovjeka. Ostali koji izlistavaju micve ubrajaju t’šuva među 613 micvot

R’vi’i – četvrta alija – 48 p’sukim (5,11-6,27)

Ovaj dugački odlomak prvenstveno se bavi pitanjima o sota (ženi koju se sumnjiči za nevjeru i koja je na to primjereno upozorena)

i naziru (onome koji se zavjetuje na određeni tip apstinencije), te o Birkat kohanim

Ukoliko je žena nevjerna svom suprugu, a nema dokaza njenog preljuba, ili ako muškarac neutemeljeno sumnjiči svoju ženu za nevjeru, on je može formalno upozoriti, pred svjedocima, da se više ne smije naći u društvu dotičnog muškarca. To upozorenje je preduvjet za čitavu temu o sota. Sama sumnja, pa čak ni preljub sam po sebi, ne stvaraju uvjete za sota bez formalnog upozorenja muža. Jednom kada je upozorenje izrečeno, micva (zahtjev) je da se krene u proces sota. Muž mora svoju ženu dovesti kohenu u Hram. Prinosi se obrok-žrtva od ječma. Uz nju se ne upotrebljava ni ulje niti začini, jer je aktualni problem toliko ozbiljan i neugodan pred B-gom.

Kohen spravlja napitak koji se sastoji od vode iz kijora (umivaonice ispred Hrama), zemlje s tla i rastopljenog teksta ovog dijela Tore.

Kohen zaprisegne ženu tražeći od nje da se zakune u svoju nedužnost, ili ako je takva stvar, da prizna svoju krivicu. Žena bude upozorena na ozbiljne štetne posljedice napitka koji će joj biti dan da popije, ako je uistinu bila nevjerna svom mužu, odnosno na pozitivne posljedice uzimanja napitka ukoliko je nedužna.

Ozbiljnost kojom se Tora bavi pitanjem o sota motivirana je željom da donese sklad između muža i žene (kada je to izvedivo) i stanovištem da je sumnja iznimno štetna po odnos. B-g, recimo to tako, dopušta da Njegovo Ime bude napisano i izbrisano kako bi se unaprijedila bračna harmonija.

Muškarac ili žena može učiniti nazirejski zavjet B-gu. To se obično čini, ali ne i uvijek, na razdoblje od mjesec dana. Naziru je zabranjeno da pije vina, jede grožđe, grožđice, sjemenke grožđa i opnu grožđa. Nazir ne smije šišati svoju kosu, već je treba pustiti da raste. Nazir ne smije doći u doticaj s mrtvim tijelom, niti postati obredno nečist čak niti od tijela svojih bliskih srodnika.

Hinuh objašnjava da budući da je kohen već rođen s ograničenjima obredne čistoće, bilo bi nepravedno zabraniti mu da ne dotiče tijelo njegovog bliskog srodnika. Njegovo tugovanje moglo bi biti preveliko da bude u stanju izdržati tu razinu zabrane. No, nazir, svojevoljno prihvaća ovo ograničenje, znajući u što se upušta (kao što to zna i kandidat za Kohen gadola), i zbog toga mu može

s 3.

biti onemogućen dodir čak i s tijelom njegova oca.

Ukoliko nazir postane nečist, on se mora očistiti (nakon 7 dana nečistoće), obrijati glavu, prinijeti dvije golubice i janje kao korbanot, i iznova započeti period nazira. Kada nazir uspješno završi razdoblje svog zavjeta, on prinosi dva janjeta i ovna, te uz to različite vrste prinosa od brašna i ulja, te ljevanicu od vina. U te korbanot uključena je i žrtva za grijeh. (To ukazuje da nije potpuno ispravno na sebe prihvatiti nazirejski zavjet. Tora često omogućava ekstremne mjere onome koji smatra da mora živjeti na stroži način kako bi ispravio određene nedostatke, ali nas i dalje podsjeća da to nije poželjan način života.) Dio te micve je da

nazir obrije svoju kosu, koja se polaže na vatru ispod korbana. Nakon toga on može piti vina.

Zanimljivo je primijetiti da su brojne zabrane za nazira zabilježene pojedinačno u micvot Tore. Na primjer, ne djeluje li čudno da se zabrana naziru da jede grožđe, grožđice, opne od grožđa i sjemenke treba brojati svaka za sebe? Nasuprot tome, pogledajte na brojne primjere u Tori gdje se velik broj detalja spominje pod jednom micvom – izgradnja Miškana, melahot u vezi šabata, da navedemo samo dva. Možda odgovor leži u okolnostima koje obično prate nazira. Ovdje imamo osobu kojoj je možda teže kontrolirati njezine tjelesne porive nego li što je to uobičajeno. Tora joj dopušta da

na sebe uzme zavjet apstinencije (što bi se inače držalo neprihvatljivim) kako bi joj pomogao da "se dovede u red". Tora dalje "bombardira" nazira, i njegovu uznemirenu dušu, iznoseći micvu za micvom koje se mora strogo pridržavati. Ovaj će proces, nadamo se, dovesti nazira natrag "u ispravnu ravnotežu". (Ovo je očito vrlo pojednostavljeni prikaz nazirskog pitanja, ali nadamo se da će vam dati materijala za razmišljanje.)

Potom Tora predstavlja "trostruki blagoslov" koji čini tekst "Birkat kohanim". (Mi ove p’sukim govorimo također i svakog jutra u sklopu Birhot HaTora, a taj blagoslov "posuđujemo" i za našu djecu na Lel šabat, makar nismo svi kohanim.) Kada ko-

Divrej Tora

(nastavak

stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

hanim izgovore taj blagoslov, B-g će blagosloviti njih i narod Izraela. Birkat kohanim je svakodnevna micva za kohanim

Hamiši – peta alija – 41 p’sukim (7,1-41)

Čitanje od ovoga mjesta pa do kraja sedre, te početak sljedećeg dijela čini čitanje za osam dana Hanuke. (Neki počinju od odlomka Birkat kohanim na kraju R’vi’i.) Neke općine također čitaju "darove plemenskih vođa" u prvih 12 dana nisana.

Na dan kada je Miškan dovršen, on i njegovo pokućstvo, žrtvenik i njegov pribor, bili su pomazani i posvećeni. Plemenske su vođe dale za Miškan 6 kola s 12 volova, po dva da vuku svaka kola. Kola je trebalo rasporediti Levi’im primjereno zadacima različitih obitelji. Geršon je dobio dvoja kola i četiri vola. Merari je dobio četiri kola i osam volova (jer su dijelovi koje su oni prenosili bili teži i glomazniji). Niti jedna kola nisu bila dana K’hatu, budući da su oni bili zaduženi za svete predmete koji su se morali nositi na rameni-

ma. To da se aron imao nositi na ramenima Levi’im iz obitelji K’hata je micva

Dalje slijedi 12 odlomaka po 6 redaka koji su praktički identični. Svaki odlomak sadrži ime plemenskog vođe i opis dara u zlatu i srebru, te životinja za žrtve koje su bile prinošene na jedan od dvanaest dana posvećenja Miškana. Nahšon ben Aminadav iz plemena Jehuda prvi je iznio svoje darove. Vođe Jisahara, Zevuluna, Reuvena, i Šimona predstavile su svoje darove u naredna 4 dana. Iako su darovi bili međusobno identični, postoje izvori koji uče da je svaki od vođa donio svoje darove s posebnim kavanot i simbolima koji su bili svojstveni njegovom plemenu.

Šiši – šesta alija – 30 p’sukim (7,42-

71)

Vođe Gada, Efraima, Menašea, Binjamina, i Dana donijeli su svoje darove od 6. do 10. dana, navedenim redoslijedom.

Zamršena simbolika vezana je uz svaki element darova, i različita je za svako pleme, makar su darovi po vanjštini bili identični. Jedna od tema koja se ponavlja kod darova je lista životinjskih žrtava. Par (bik) se povezuje s Avrahamom Avinu, kao što je rečeno kada je potrčao u susret anđelima – I k govedima, potrča Avraham Ajil (ovan) se povezuje s Jichakom, kao kod ovna koji je bio prinesen umjesto njega na Mizbe’ahu na kraju Akeda Keves (janje) se povezuje s Jaakovom, kao pri čitavom zbivanju s ovcama kod Lavana. Jarac koji se prinosi kao žrtva za grijeh predstavlja Josefa, kao kod koze kojom su braća prevarila Jaakova. Zapazite da je upravo jarac hatat Druge životinje nisu povezane s grijehom.

Š’vi’i – sedma alija – 18 p’sukim (7,72-89)

Bamidbar 7 je najduži perek u Tori.

Vođe Ašera i Naftalija donijele su svoje darove na 11. i 12. dan. Tora iznosi ukupne zbrojeve i sažetke "Posvećenja".

Od ovog mjesta nadalje, B-žji kontakt s Mošeom dolazio je s mjesta između dva keruba na vrhu (kaporeta) arona

Posljednja 3 p’sukim čitaju se ponovo za Maftir.■

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag - 613

Unutarnja crta dobrote

362. Izlazi!: Obveza da se nečiste ljude pošalje van iz Hrama

... oni će poslati iz tabora ... (Brojevi 5,2)

363. I ostanite tamo! Zabrana nečistim ljudima da uđu u Hram ... oni neće onečistiti ... (Brojevi 5,3)

364. Pokajte se!: Obaveza priznavanja naših prijestupa B-gu ... oni će priznati grijeh koji su počinili ... (Brojevi 5,7)

365. Izvorište sote: Obaveza da se postupi po proceduri za osumnjičenu ženu ... kohen će obaviti cijeli ovaj zakon ... (Brojevi 5,30)

366. Nema se zbog čega biti sretan: Zabrana stavljanja ulja na prinos sote ... on neće izliti ulje na nju ... (Brojevi 5,15)

367. Ne žuri!: Zabrana stavljanja tamjana na prinos sote ... i neće staviti tamjan na nju ... (Brojevi 5,15)

368. Vino ne? Zabrana naziru da pije vino ... od vina i jakog pića, on će se suzdržavati ... (Brojevi 6,3)

369. Ni grožđe: Zabrana naziru da jede grožđe ... svježeg grožđa ... (Brojevi 6,3)

370. Džumbus s grožđicama: Zabrana naziru da jede grožđice

... ni grožđice neće jesti. (Brojevi 6,3)

371. Bez koštica: Zabrana naziru da jede koštice grožđa

Sefer Hamicvot Hakacar

... od koštica ... (Brojevi 6,4)

372. Opna i neuspjeh: Zabrana naziru da jede opnu grožđa

... opnu on neće jesti. (Brojevi 6,4)

373. Samsone, jesi li to ti?: Zabrana naziru da šiša kosu

... britva neće prijeći preko njegove glave ... (Brojevi 6,5)

374. Daj mi glavu s kosom: Obaveza nazira da pusti kosu da raste

... on će pustiti da mu kosa na glavi raste. (Brojevi 6,5)

375. Ne smucaj se: Zabrana nazireju da bude pod istim krovom s mrtvim tijelom

... neće se približiti mrtvoj osobi. (Brojevi 6,6)

376. Ne možeš se samo tako provući: Zabrana naziru da dolazi u doticaj s mrtvima

... on se neće onečistiti zbog njih ... (Brojevi 6,7)

377. Skini sve: Obaveza da nazir obrije svoju glavu ... on će obrijati svoju glavu na dan svog čišćenja ... (Br 6,9)

378. Blago tebi! Obaveza za kohanim da svakodnevno blagosilju ljude

... ovako ćete blagosloviti sinove Izraelove ... (Brojevi 6,23)

379. O-drži!: Obaveza Levita da Kovčeg prenose na svojim ramenima ... na svojim ramenima oni će ga nositi. (Brojevi 7,9)■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

114. Negativna je zapovijed ne biti spolno prisan s bratom vlastita oca u homoseksualnoj prisnosti

kao što Pismo kaže, Golotinje brata oca svojega nećeš otkrivati (Va-jikra 18,14). Ovo je dodatna zabrana na opću zabranu homoseksualnosti (vidi §116). Ukoliko je netko bio spolno prisan s bratom svoga oca, uz svjedoke i [prethodno] upozorenje, obojica bi zaslužili smrt kamenovanjem. Ako nije bilo upozorenja, a počinjeno je svjesno oni će zaslužiti karet; a ukoliko je bilo nehotice, on će morati prinijeti dvije žrtve za grijeh (za ovu zabranu, i zbog homoseksualnosti).

Ovo je na snazi posvuda i uvijek.

115. Negativna je zapovijed ne biti spolno prisan sa svojom snahom, što znači ženom svoga sina

kao što Pismo kaže, Golotinje svoje snahe nećeš otkrivati (Vajikra 18,15). [Ovo se odnosi] kako za vrijeme sinovljeva života, pa makar se i razvede od nje, tako i nakon smrti njegova sina. Kazna koja se ovime zaslužuje je, ukoliko je bilo svjedoka i postojalo je [prethodno] upozorenje, smrt kamenovanjem. Ako je počinjeno namjerno ali bez upozorenja, kazna je karet; a ako je bilo nehotice, traži se hatat (žrtva za grijeh). Odnosi među srodnicima u drugom koljenu, prema odredbama učenjaka su: snaha od vlastitog sina – i nema ograničenja ovome koliko daleko

Ovo je na snazi posvuda i uvijek.■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta

dobrote

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 29. - Ograničenja u privatnom području; spajanje privatnih područja

Rabinski je zabranjeno premještati stvari za više od četiri lakta u nenatkrivenom privatnom prostoru koji je dulji od 100 lakata ili ima više od 5.000 četvornih lakata u području koje se ne koristi u stambene svrhe (vidi 358,1-14; 359,1; 360,1-3; 362,1.4; 372,2); a dopušteno je premještati stvari između takvog područja i karmelisa (vidi 346,3).

Rabinski je zabranjeno premještati stvari za više od četiri lakta u dvorištu ili uličici koja je okružena pregradama na samo tri strane; kako bi se to omogućilo, običaj je da se na otvorenoj strani sagradi "forma ulaza" (vidi 363,26). Za ostale načine na koje se može urediti otvorena strana vidi 363,1-35 i 365,7-8. Ove metode funkcioniraju čak i za dvorište ili uličicu koji su otvoreni na oba kraja (vidi 364,1); ali pretvaranje javnog područja u privatni prostor zahtijeva vrata koja se daju zatvoriti (364, 2). Za uličice složenih oblika vidi 364,3-5, a u vezi ulica koje imaju druge vrste procjepa u zidovima vidi 365,1-3

Ako neki privatni prostor, poput dvorišta, dijele ljudi koji jedu odvojeno (vidi 370,4-6) u stalnim domovima (vidi 366,2, 370,8), stvari se slobodno mogu premještati unutar tog zajedničkog prostora, no rabin-

ski je zabranjeno premještati stvari među domovima, ili između domova i zajedničkog područja, osim ako se ljudi ne "udruže" doprinosom zajedničkog prikupljanja hrane, nazvanom eruv haceros (vidi 366,1; 372,1. 6,8-19; 375,2-4; 376,1-4). U vezi prirode, količine, prikupljanja i skladištenja eruva vidi 366,3-12; 367,1, 368,1-5, 369,1, 394,2-3. U vezi toga koji ljudi mogu ili moraju sudjelovati u eruvu, vidi 353,1-2; 355,5; 363,31; 365,3; 370,1-8; 371,1-6; 389,1; 391,2. Dvije grupe ljudi mogu napraviti zajednički eruv ako su njihovi prostori povezani; vidi 372, 3-19; 373,1; 374,1-4; 375,1; 378,1-5; 379,1-2

Slično tome, kada se nekoliko dvorišta nalazi uz istu uličicu, rabinski je zabranjeno premještati

stvari između dvorišta i uličice, osim ako stanovnici u dvorištima ne formiraju "partnerstvo" doprinosom zajedničkom prikupljanju hrane (386,1). U vezi prirode i skladištenja ove hrane vidi 386,1.3-9; o tome koje skupine mogu ili moraju činiti partnerstvo, vidi 386,2-9; o premještanju stvari u uličici ako nije uspostavljeno partnerstvo vidi 388,1. Kada uličica formira partnerstvo, pojedina dvorišta se ne moraju udruživati; vidi 387,1. U vezi osnivanja partnerstva za čitav [zidom opasani] grad ili dio grada vidi 391,1 i 392,1-8

Ako netko tko mora sudjelovati u eruvu ili partnerstvu to nije učinio, on umjesto toga može verbalno poništiti svoj zahtjev da sudjeluje u zajedničkom prostoru (vidi 380,1-4; 381,1-7; 391,1; 392,8 ); ali ukoliko je on ne-Židov, ostali moraju od njega unajmiti svoj dio za simboličan iznos prije nego što mogu napraviti eruv (vidi 382,1-20; 383,1; 384,1-2; 385,2; 389, 1; 390,1-2; 391,1; 392,8; u vezi ne religioznih Židova vidi 385, 1.3-4).

Kada se sakupi hrana koja se koristi za eruv ili partnerstvo, kaže se blagoslov "... Koji nam je zapovjedio u vezi eruva"; vidi 366,13-15 i 395,1 Prilikom skupljanja na blagdan koji prethodi šabatu, ili u sumrak u petak navečer vidi 393,1-3; u slučajevima nedoumice vidi 394,1.■

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

1. U paraši Naso nalazimo poznate psukim "birkat kohanim" (svećenički blagoslov, vidi 6,22-27) ‘stisnute u sendvič’ između zakona o naziru (poglavlje 6) i posvećenja Miškana (7. poglavlje).

Možete li predložiti tematske razloge zašto su ove tri paršijot smještene jedna do druge? [Nakon što sami pokušate], pogledajte Ibn Ezra, Ramban i Chizkuni na 6,23! [Vidite također Rašija i Rašbama za važne halahot koje oni uče iz tih psukima.]

Koju ulogu imaju svećenici pri blagosiljanju naroda? Ne bi li Hašem, osobno trebao biti taj koji blagosilje naciju?

2. Sada kada ste se "zagrijali" sa "smihutparšijot" možete li ukazati u čemu se sastoji tematska povezanost između zakona o "sota" (5,1131) i zakona o "naziru" (6, 1-21)?

(Rabbi Dr. Darrell Ginsberg upućuje kako Ibn Ezra na Bamidbar 6,2 piše da kada osoba odluči postati nazir, ona, u suštini, sebe odvaja od normalnog ponašanja kakvo vlada na svijetu, na kojem se ljudi povode za svojim nagonima i žudnjama) Koji važan "musar"

možemo naučiti iz ovog teksta Ibn Ezre?!]

Koji kriteriji moraju biti ispunjeni da bi se žena mogla ispitati kao osumnjičena preljubnica (הטוס)?

3. Sjetite se da je Humaš već zabilježio priču o posvećivanju Miškana u Šemot 40 i Vajikra poglavljima 8-9.

Što mislite da je razlog da se još jedan aspekt tog događaja zabilježi ovdje u Sefer Bamidbar?

Kada odgovarate povežite 7,3-9 s općom temom u poglavljima 1-4! [Povežite to također i s temom "vodstva" u Sefer Bamidbar.]

4. Što se tiče "nedarima" [zavjeta vezanih uz zakone "nazira" u 6. poglavlju], hazal su dali vrlo zanimljivu izjavu:

"Onaj tko se zavjetuje – on je kao da gradi bama [žrtvenik na uzvisini], a kada ispunjava taj zavjet - to je kao da prinosi žrtvu na toj bama ..." [Pogledajte Mesehet Jevamot 109a]. Prema vašem mišljenju, je li to pozitivna ili negativna izjava o onome tko se zavjetuje [ili možda oboje]?

[Sjetite se da je bama žrtvenik sagrađen za B-ga, no bama je dopušteno podizati samo kada ne postoji stalni Mikdaš. Međutim, kad je Šlomo HaMeleh izgradio stalni Mikdaš u Jerušalajimu, bamot su postale trajno zabranjene. Vidi Rambam Hilchot Beit Ha'bechira 1,1 do 1,4.]

Što mislite zašto su hazal posebno odabrali ovu usporedbu s bama umjesto da jednostavno kažu da "nedarim" nisu preporučljivi? Postoji li doba kada se "nedarim" preporučljivi? Kako je ovo u usporedbi s vremenima kada je bama bila dopuštena?! [Povežite to s Rambamovim Hilchot Day'ot 1. poglavlje]

Zašto nazir mora prinijeti žrtvu nakon što završi njegov/njezin zavjet? Da li ovo sugerira da ima nešto loše u tome da se postane nazir?

5. Sefer Bamidbar počinje 1. ijara kada B-g zapovijeda Mošeu da popiše stanovništvo.

Zapazite red po kojem su plemena organizirana u taborima u poglavlju 2. Sada, se prisjetite poretka n'si'ima plemena dok prinose svoj korbanot tijekom dvanaestodnevne ceremonije posvećenja u 7. poglavlju. Je li redoslijed isti ili drugačiji? Možete li objasniti zašto?

Primjetite da je datum kada su prinesene te korbanot mjesec dana prije nego što je obavljen popis! Što vam ovo govori o razlozima redoslijeda kojim su n'si'im prinijeli svoje korbanot? [Vidite Ramban 7,12]■

Prevela Tamar Buchwald

* hazal je kratica od Hahmenu zihronam livraha (naši mudraci, blagosloveno bilo sjećanje na njih)

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Osobni mir

Ovotjedna paraša započinje dužnostima levita u pustinji. Zatim se prelazi na fascinantni dio o mužu koji sumnja da je njegova supruga nevjerna. On je odvodi u Hram i nakon složene ceremonije ona se zakune da je nevina. Ako laže, onda ... ali ne želim vam odati kraj zapletapročitajte sami. Dalje se prelazi na koncept nazira - nekoga tko se zavjetuje da neće piti vino, šišati se ili postati duhovno nečist. Potom se iznosi svećenički blagoslov koji izgovaramo u sinagogi. On završava molitvom da nam B-g dâ mir.

Ovaj je blagoslov sročen u jednini, što bi značilo da je to blagoslov za svakog pojedinca, a ne nacionalni blagoslov. Ne bi li imalo više smisla blagosloviti narod mirom? Vjerojatno ne postoji ništa bitnije za narod od toga. Nadalje, mada je mir važan u međuljudskim odnosima, svakako postoje više, ili barem jednako značajna pitanja u životu pojedincakao što su to zdravlje, ljubav, osobno zadovoljstvo ... Što je zapravo taj osobni mir, i zbog čega je izdvojen?

Svako ljudsko biće sastoji se od tijela i duše. Duša žudi da bude pobožna, dok tijelo želi spavati. To je prava dihotomija. Probudiš se ujutro, a bitka već bjesni. Duša želi ustati i činiti bogobojazne stvari tijelo se svom snagom drži za jastuk. Pretpostavimo da ste ipak uspjeli izaći iz kreveta, duša se sada želi baviti smislenim stvarima, dok tijelo hitno želi pobjeći u novine, TV ili bilo što što može naći – što manje smisla ima, to bolje.

Na putu do posla, duša se želi nasmiješiti drugim dušama. Tijelo želi da izgledate što jadnije možete drugim tijelima - napokon, jutros ste ga nasilu izvukli iz kreveta. Duša želi da budete puni života i energije za dan pred vama. Tijelo želi da se utučeni povlačite uokolo.

Duša želi imati duboke, smislene odnose s drugim ljudima, tijelo želi da ih žvačete dok ih trebate, a onda samo ispljunete kosti. Duša se želi

uključiti u stvarnost, tijelo želi drogu i druge stimulanse da mu pomognu da pobjegne od stvarnosti.

Ova bitka između tijela i duše traje neprestano. Teško da postoji ijedna situacija u životu u kojoj njihove sklonosti nisu dijametralno suprotne. Mi smo suočeni sa stalnim nemirom. Upravo na mir od ovog stalnog nemira odnosi se svećenički blagoslov.

Duša se nikada neće pomiriti s tijelom. Njezin poriv prema B-gu isuviše je dubok.

Učenjaci kažu da postoji samo jedan način da se postigne taj "vlastiti mir." Duša se nikada neće pomiriti s tijelom. Njezin poriv prema B-gu isuviše je dubok za to. No, s vremenom, tijelo može naučiti uživati u zadovoljstvima duše.

Ako podlegnete željama i strastima tijela, kažu naši učenjaci, vama

će zauvijek vladati nemir. Međutim, borite se da živite kao duša, i mir postaje realna mogućnost. Ovaj osjećaj unutarnjeg sklada i punine je ono za čime svi mi ljudi u konačnici težimo. I stoga je to tema koja najviše pristaje svećeničkom blagoslovu.

Prije toga, na samom početku raspravlja se o supružniku za kojeg se sumnja da je imao vanbračnu vezu, što se obično naziva "aferom".

Afera je čin izdaje i za nju nikada nema opravdanja. Prema židovskom zakonu, supružnici koji su imali aferu nikada se ne smiju vjenčati, čak iako se bračni partner naknadno razveo. Površinski, ovo ima smisla. Značajno se obeshrabruju afere ako se zna da se nikada ne možete vjenčati s osobom s kojom ste imali aferu. Međutim, mislim da ovdje postoji i dublja poanta.

Posljednjih mi godina sve više ljudi koji su imali afere dolazi na savjetovanja.

Ono što sam otkrio, gotovo jednoobrazno, jest da u konačnici ljudi u aferi ne pronalaze dugoročno zadovoljstvo. Prema mom iskustvu, afera se vrlo rijetko pretvori u uspješan brak. I još nisam vidio nekoga tko se s nostalgijom osvrće na aferu i prisjeća je se s lijepim uspomenama. Jer to je samo prolazni flert; uzbudljiva, ali u konačnici lažna, romansa za općenito nezadovoljne ljude srednjih godina. Privlačno je uzbuđenje zbog nečeg novog i drugačijeg od onog starog i dosadnog; užitak zbog osjećaja novootkrivene slobode od prividnog robovanja dugoročnoj vezi. Drugim riječima, sama ideja afere privlači mnogo više od osobe s kojom imate aferu.

Mudrost Tore u vezi ljudske psihologije i danas je jednako točna kao i prije 3500 godina. Afera ne dolazi zbog problema koje imate sa supružnikom, ona dolazi zbog problema s predanošću svom braku, samom po sebi.■

Rabbi Yissocher Frand:

Osobna keduša čovjeka smanjuje se kada svjedoči preljubu

Odmah nakon poglavlja o "nevjernoj ženi" – koja, ukoliko je zaista bila nevjerna, prima ponižavajuću kaznu – Tora spominje zakone o nazirejstvu. Raši citira poznati odjeljak iz Talmuda koji objašnjava taj redoslijed: "Zašto je odjeljak o nazirejstvu povezan sa odjeljkom o preljubnici? Kako bi nas upozorio da bi se svatko tko vidi preljubnicu u njenoj sramoti trebao suzdržati od vina jer vino vodi do preljuba." (Sota 2a)

Rav Weinberg, zt "l, je jednom postavio pitanje vezano uz tu tvrdnju Talmuda: Razumijem da bi onaj tko vidi muke u kojima se našla 'sota' (preljubnica) iz svog uma izbacio svaku pomisao na to da počini preljub – jer pogledaj što se događa takvoj osobi! To je jednako slučaju u kojem netko svjedoči strašnoj prometnoj nesreći u kojoj je putnik izletio kroz staklo i poginuo jer nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Osoba koja bi vidjela takvu nesreću istog bi trena odlučila da više nikada neće voziti auto bez da se veže sigurnosnim pojasom. No ipak, zašto čovjek mora ići korak dalje i zavjetovati se

da će se suzdržavati od vina (tako da se proglasi nazirejem)? Ne bi li bilo dovoljno to što je svjedočio toj sceni pa da nikad ne poželi počiniti preljub?

Rav Weinberg kaže da je razlog tome to što kada nam se neki grijeh čini neshvatljivim, samim time što smo vidjeli nekoga da ga vrši čini ga u našim očima više mogućim. Unatoč strašnim posljedicama tog grijeha, on nam postaje sve manje nezamisliv. To je prirodna posljedica kada grijeh vidimo svojim očima. Mogućnost da sami počinimo taj isti grijeh, u našim umovima postaje prihvatljivija. Izvršen je utjecaj na osobnu razinu svetosti čovjeka koji je bio svjedok grijeha. Došlo je do proboja u njegovu osobnu razinu 'keduše'

Svetost židovskog naroda temelji se na vjernosti u židovskom domu. Temelji se na vjernosti židovskog muža svojoj ženi i vjernosti židovske žene svom mužu. Kada netko primijeti da je došlo do povrede te vjernosti, njegova osobna svetost

biva zagađena. Postaje neophodno da on poduzme nešto po tom pitanju. Iz tog razloga mora učiniti "sljedeći korak" i zavjetovati se da će se uzdržavati od vina.

Chofetz Chaim živio je u Radinu, malenom zaselku u Poljskoj. U Radinu nije bilo onih koji su kršili šabat. Chofetz Chaim za čitavog svog života u Radinu nijednom nije svjedočio hilulu šabosa. Tijekom prvog svjetskog rata, kada se ratna fronta premjestila i Radin se našao u opasnosti, cijelo se selo preselilo u unutrašnjost Rusije. Prvog šabosa kojeg je Chofetz Chaim proveo u "izgnanstvu", po prvi puta u svom životu svjedočio je kršenju šabata. Bio je potpuno slomljen i dugo je plakao.

Sljedećeg tjedna, Chofetz Chaim je ponovno bio svjedok kršenja šabata. Plakao je još duže nego prethodnog šabata. Ljudi koji su bili s njim zatražili su od njega da im objasni svoje ponašanje. "Razumijemo da si prošlog tjedna po prvi puta svjedočio hilulu šabosa. To je za tebe bilo šokantno pa si plakao. Ali, ovog tjedna si trebao očekivati da će se to ponoviti. Zašto si ponovno plakao –i to još duže i jače nego prošlog tjedna?"

Chofetz Chaim je odgovorio: "Kada sam prvi puta vidio hilul šabosa, plakao sam jer sam vidio drugog Židova kako krši sveti šabat. Ovog tjedna me to zaista i nije toliko zasmetalo. Ovoga puta nisam plakao zbog šabosa. Plakao sam zbog sebe jer je na mene, na duhovnoj razini, izvršen negativan utjecaj. Shvatio sam što mi se dogodilo – postao sam pomalo neosjetljiv na uvredu koju sam osjećao prema časti šabata kada ga se krši."

Zbog toga bi se onaj koji vidi 'sota'

Strana 10

Divrej Tora

trebao zavjetovati na uzdržavanje od vina. Svetost čovjeka koji je svojim očima vidio nemoralnu ženu koja je počinila preljub, smanjila se. On mora poduzeti pozitivne korake kako bi obnovio svoju prvotnu razinu 'keduše'. Zato, neka on postane nazirej.

I najveći su ranjivi kada je riječ o zlom nagonu prema časti i oholosti

Parša Naso sadrži žrtve 12 poglavara kao dio službe posvećenja žrtvenika. Iako su sve žrtve jednake, Tora njihov opis navodi 12 puta, po jednom za svaku žrtvu svakog pojedinog poglavara.

Prvi čovjek koji je prinio žrtvu bio je Nahšon, sin Aminadava. Pri opisu Nahšonove žrtve stih započinje pomalo iznenađujuće, s veznikom 'vav' (v'korbano) – I njegova je žrtva bila (…). Neočekivano je da prvi popis žrtava dvanaest poglavara započinje riječju 'I'.

Daas Zekenim m'Baalei haTosofos primjećuju tu nepravilnost. Oni pišu da je razlog zašto je upotrijebljen uvodni 'I' taj da Nahšon ne bi 'podigao nos' zbog činjenice što je on išao prvi. Tora piše "I njegova žrtva" kao da želi reći "Nemoj misliti da si ti nešto posebno; smatraj to kao da ti NISI bio prvi koji prinosi žrtvu!"

Trebamo li brinuti o tome da će se netko poput Nahšona umisliti zato što ide prvi? Nahšon, Aminadavov sin, bio je poglavar najbrojnijeg plemena. On je bio šogor Aharona, velikog svećenika. On je bio onaj koji je prvi ušao u Jam suf – ušao je u vodu doslovno do brade, dok se more nije razdvojilo. Taj čovjek je bio pravedan – duhovni stup svijeta!

Lekcija je da svatko može pasti u zamku oholosti (geva). Nije tu bilo ničega čime bi se trebalo hvalisati. Netko je morao biti prvi. To nije nu-

Keduša se smanjuje kada se svjedoči preljubu

žno bilo zato što je on toliko poseban – možda je bio prvi jer je putovao na čelu tabora. Ali ljudska je priroda takva – mi volimo 'kavod'. (čast).

To započinje vrlo rano. Već mala djeca uživaju u 'kavodu'. Čast i oholost toliko su sastavni dio ljudske psihe da nije važno tko je čovjek i u kojoj je fazi života, on uvijek lako pada u zamku hvalisavosti. Ovo započinje u djetinjstvu i traje sve do smrtne postelje.

Kod čovjeka koji je bio svjedok grijeha dolazi do utjecaja na njegovu osobnu razinu svetosti. Dolazi do proboja u njegovu osobnu razinu 'keduše'.

I postaje neophodno da poduzme nešto po tom pitanju.

Kada je mojoj unuci bilo 8 godina, bila je sa svojom je majkom u židovskoj trgovini i netko je moju kćer upitao kako joj je ime. Moja je kći odgovorila "gospođa ta i ta'' koristeći prezime koje je dobila po mužu. Moja mala unuka prišapnula je mojoj kćeri, "Mama, reci joj da ti je djevojačko prezime Frand."

Vrlo je teško nadvladati nešto što je toliko sastavni dio ljudske osobnosti - kao što je poriv da tražimo osobnu čast.

Sefer Ikvei Erev na to ima vrlo zanimljiv pogled, kojeg nisam prije vidio. Postoje molitve Tane Rava

Nehunje ben haKanea (Brahos 28b) koje osoba treba izgovarati svakog dana prije ulaska u prostoriju u kojoj se uči i nakon izlaska iz nje. Molitva prije ulaska glasi ovako: "Neka bi bila tvoja volja, Vječni, da ne posrnem u zakonu pa da se radi toga moji prijatelji raduju, da ne kažem za nešto što je tame da je tahor ili za ono što je tahor da je tame; i neka moji prijatelji ne posrnu u zakonu kako se ja ne bih radovao zbog toga."

U osnovi, mi molimo da ne učinimo pogrešku jer, ako ju učinimo, naši će se prijatelji zbog toga radovati; i molimo da naši prijatelji ne učine pogrešku jer ćemo mi biti sretni ako ju učine. To je napisao Rav Nehunja ben haKane. On i njegovi prijatelji su tanaim. Čini se da ni oni nisu bili imuni na taj zluradi osjećaj koji se javlja kada čujemo drugoga da kaže nešto glupo jer "Ja mogu učiti mnogo bolje od njega"! To je grijeh uzdizanja sebe uslijed sramote svog prijatelja (miskabed b'klon havero) – uživanje u tuđem padu.

To su strašne mane osobnosti koje svoj začetak imaju u oholosti i časti. Kao pobožni tana, Rav Nehunja ben haKane poznaje ljudska bića i ljudske mane. Ljudi uživaju u časti. Oni vole čast. Mi mnogo puta primimo čast uslijed pada naših prijatelja i uzdižemo se na račun njihove slabosti. Ljudi su ljudi.

Čak je i Rav Nehunja ben haKane trebao moliti da ne upadne u zamku zvanu "moji prijatelji će pogriješiti i ja ću se radovati nad njima." Isto tako je i za Nahšona, Aminadavova sina, Tora morala napisati "I njegova žrtva," kako si ne bi umislio da je on "broj 1". Takva je naša zla sklonost prema ponosu i časti.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Yissocher Frand:

duše

Ljudski poriv da se bude jedinstven i poseban, da se izdvajamo u gomili, da sebe identificiramo kao one drugačijeg statusa od drugih, zajednički je svima nama. Mnogo puta u životu sebe ne mjerimo prema svom vlastitom životu već po tome kako se razlikujemo od svih ljudi koji nas okružuju. To je istina u uobičajenim i svjetovnim stvarima u životu koje nam se svakodnevno nameću. Ali to je istina i kod svetog poriva za vječnošću i smislom koji se očituje u duši koja postoji unutar svakoga od nas.

Zbog toga tražimo izuzetnost u onim područjima života koje smatramo područjima duše i potencijalne svetosti. Tora daje takav primjer ovog unutarnjeg poriva prema iznimnim i smislenim osjećajima svetosti u ovotjednom čitanju Tore. Čitava tema osobe koja postaje nazir, osoba naročite svetosti, s dodatnim ograničenjima za osobni život i vlastito ponašanje, primjer je ove žudnje. To je poriv da vlastita duša postigne iznimnu svetost koja će tu osobu učiniti različitom od okoline i drugih ljudskih bića.

Prema stajalištu Tore ovdje, kao i u mnogim drugim slučajevima u vjerskom životu, ključan je motiv. Koje su istinske sile i motivi koji potiču ovu odluku? Jesu li ti motivi sveti i plemeniti, upravljani čistim altruizmom i vjerskim zanosom ili su samo izraz poigravanja ega, arogancije i osobnog nadmetanja na podlozi vjerskog rituala?

Zbog tog pitanja i stoga što je gotovo nemoguće odgovoriti na njega, rabini Talmuda su zauzeli negativno gledište prema cjelokupnom konceptu proglašenja sebe za nazireja. Postoji nešto suštinski opasno i pogrešno u korištenju vjerskog rituala kao načina uzvisivanja samog sebe. U brojnim primjerima, ima tek jedan slučaj, gdje se prema jednom mišljenju, stvaranje statusa nazira smatralo potpuno opravdanim.

Poriv za osobnom svetošću i uzdizanjem sebe na višu duhovnu razinu, osobito u doba dekadencije i moralne iskvarenosti, sasvim je opravdan. Međutim, izraziti taj poriv na iskren i nenametljiv način vrlo je zahtjevan zadatak i u tome većina

ljudi podbaci. Druge odbija javno pokazivanje svete revnosnosti i navodnog vjerskog zanosa.

Umjesto da u društvo unese više svetosti, ovo traganje za osobnom svetošću na račun drugih služi samo da umanji udio i silu svetosti u tom društvu. Ta činjenica, općenito govoreći, leži u srcu rabinskog negodovanja prema onima koji se pozivaju na postajanje nazirom kao sredstvom za vlastita duhovna postignuća i savršenstvo.

Kroz cijelu povijest židovskih vjerskih običaja zabilježenih u Talmudu i kasnijim djelima velikih hasidskih učitelja i svetih ljudi musara u potrazi za svetošću, skromnost i samozatajnost bili su poticani više od bilo čega drugoga. Ova lekcija o naziru vrijedi i u naše vrijeme i na našem mjestu.

Tu i tamo

Jedan moj vrlo dragi prijatelj intenzivno putuje, nekoliko puta godišnje, između njegove obitelji u Europi i njegova stalnog doma u Izraelu. Često mi govori da kada je

Rabbi Berel Wein:

Strana 12

Divrej Tora

tamo onda želi biti ovdje, a kad je ovdje, često poželi biti tamo. Ja sam otprilike u istoj situaciji, pa se lako mogu poistovjetiti s takvom vrstom osjećaja. Ali samog sebe promatram kroz spoznaju da je to pravi odraz ljudskog stanja.

Mi smo vječno nezadovoljna vrsta koja uvijek želi biti ondje gdje nije i imati sve što poželi. Trava je uvijek zeleniji negdje drugdje. Neminovno smo frustrirani svojom nemogućnošću da budemo na dva mjesta u isto vrijeme. Ponavljam, kad smo ovdje, želimo biti tamo, a kada smo konačno tamo, želimo ponovno biti ovdje. Smatram da je to jedan od čovječjih osjećaja koji najviše frustrira, te izvor dobrog dijela depresije i stalne tjeskobe.

Ova vrsta emocionalnog sindroma na različite se načine odražava u našem suvremenom kako židovskom tako i općem društvu. Uvjeren sam da se ključ razumijevanja velikog dijela onoga što se danas zbiva u židovskom i društvu općenito, nalazi u shvaćanju utjecaja prisutnosti ovdje i tamo u isto vrijeme. I u tuzi i depresiji koja prožima naš svijet.

Jedno od izuzetno šokantnih i iznenađujućih događaja, nakon uspostavljanja Države Izrael prije sedamdesetak godina, je kontinuirano sla

bo useljavanja Židova iz zapadnih zemalja u našu drevnu domovinu. Zamislite, nakon toliko stoljeća molitvi i čežnje, stvar za koju su se molili i sanjali je konačno je postala stvarnost, a nitko, zapravo, tu priliku nije iskoristio. Većina Židova jednostavno se nije mogla zamisliti tamo nakon što je toliko stoljeća bila ovdje.

Možemo čeznuti da budemo tamo, a iznimno je teško otići odavdje. Chaim Weitzman, koji će biti prvi predsjednik nove države, potišteno se žalio dvadesetih godina prošlog stoljeća: "Gdje li su Židovi?" Pa, uglavnom su bili ovdje u dijaspori, a ne tamo gdje su njihove molitve i nade već stoljećima boravile.

Postoji mnogo legitimnih objašnjenja zašto se to dogodilo i zašto se nastavlja sedamdeset godina kasnije. Inercija pobjeđuje pobude, i uspjesi na koje smo naviknuti one još nam nepoznate. A opet, želja mnogih u židovskom svijetu jest da su tamo, a ne ovdje na Zapadu. Ovo je dio kontinuiranog poremećaja u židovskom svijetu u vezi sa trajnim postojanjem i uspjehom Zemlje Izrael.

Bilo se puno lakše suočavati s time dok je to bio samo san nego sada kada je to postalo stvarnost. Ovdje

je bilo opipljivo a ono tamo prolazno. Ali sada kada je tamo postalo stvarnost, želimo biti i ovdje i tamo u istom trenutku.

Dok se pred našim očima i dalje odvija smanjenje židovske dijaspore, morat ćemo donijeti teške nacionalne i osobne odluke. U svijetu ograničenih resursa postavlja se pitanje gdje bi se te resurse trebalo usmjeravati i trošiti. Da li zahtjevi od tamo automatski prevladaju očite potrebe ovdje? I ako je tako, u kojoj mjeri? Ovo su teška pitanja s kojima se treba nositi. No, nakon sedamdesetak godina postojanja Države Izrael, očito je da je ovo pitanje veće nego ikada prije u židovskom životu.

Židovski svijet stalno je u stanju procjenjivanja prioriteta. A to vrijedi i na osobnoj razini. Gdje će moja unučad imati veće šanse da istinski budu Židovi - ovdje ili tamo? Gdje će biti sigurnije za Židove u budućnosti? To pitanje nije bilo dovoljno istraženo na početku prethodnog stoljeća, i s tako strašnim posljedicama.

Očigledno, mnogi su mislili da je izbor između ovdje i ondje nevažan - nije postojalo niti ovdje ni tamo. No, nažalost, povijest je pokazala drugačije. Tijekom većeg dijela naše povijesti imali smo vrlo malo mogućnosti da izaberemo mjesto na kojem smo se nalazili i na kojem bismo željeli biti. Zbog toga imamo vrlo ograničeno iskustvo u mudrom odabiru. Ali sada je mudro odabrati nužnost.

Šabat šalom■

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Berel Wein: Poriv duše

Rabbi Ephraim Buchwald:

B-žji dar druge prilike

Ovotjedna parša, parša Naso, najduža je od svih parši u Tori. Prikladno je što se najčešće čita na šabat koji slijedi odmah nakon Šavuota, jer pokazuje veliku ljubav židovskog naroda prema Tori. Zanimljivo je primijetiti da 176 stihova parše Naso odgovara broju stihova najdužeg poglavlja Psalama, poglavlja 119. Broj 176 također je i broj stranica najdužeg traktata u Talmudu, Baba Batra.

Jedna od raznovrsnih tema koje nalazimo u parši Naso je zapovijed u Brojevima 5, da se očisti izraelski tabor.

Nahmanides objašnjava da su Izraelci, kako bi učinili tabor dostojnim novopostavljenog Šatora sastanka i B-žje prisutnosti koja je prebivala među njima, morali očistiti tabor od svake ritualne nečistoće.

U Brojevima 5,2, B-g govori Mojsiju i kaže mu, "Zapovijedi Izraelcima da iz svog tabora isključe svakog tko je zahvaćen caraatom, svakoga tko ima zav, izljev, i sve one koji su onečišćeni doticajem s mrtvim tijelom."

Raši objašnjava da su u to vrijeme postojala tri koncentrična tabora. Tabor "B-žje prisutnosti" bio je u središtu, u najcentralnijem četverokutu, a sastojao se od Šatora sastanka i dvorišta koje je okruživalo Šator. Leviti, Mojsije i Aron bili su utaboreni u srednjem četverokutu, sa četiri strane Šatora i dvorišta. Izraelci su bili utaboreni u vanjskom četverokutu, sa četiri strane Levita.

Nema ljudskog bića kojemu nije dana druga prilika. Te prilike za nove početke istinski su darovi Svemogućeg.

Raši kaže da su oni koji su bili zahvaćeni caraatom bili isključeni iz sva tri tabora. Oni koji su imali izljev mogli su ostati u taboru Izraelaca, ali su bili isključeni iz tabora

Levita i tabora B-žje prisutnosti. Onima koji su bili onečišćeni kontaktom s mrtvim tijelom, bilo je zabranjeno ući jedino u tabor B-žje prisutnosti.

Jalkut Me'am Lo'ez sugerira da Tora bilježi micvu o očišćenju tabora baš na ovom mjestu, kako bi dokazala Izraelcima da se i njihov tabor također smatra svetim. Me'am Lo'ez smatra da kada su Izraelci vidjeli da je B-žja prisutnost sišla u novosagrađeni Šator sastanka, i kada su se

Leviti utaborili oko njega kako bi štitili Šator, oni su se osjećali isprazno, misleći da je njihov tabor bez svetosti. Sada kad su vidjeli da ljudi zahvaćeni caraatom ne smiju ući u tabor Izraelaca, oni su shvatili da su sva tri tabora posvećena i da se B-žja prisutnost nalazi također i u njihovom taboru.

Midraš u Bamidbar Raba 7,1, bilježi razlog za isključivanje nečistih Izraelaca iz njihovih tabora. Midraš kaže da kao što nečistoća mora biti uklonjena iz srebra kako bi se vidjela njegova ljepota, tako je i izraelski tabor morao biti očišćen kako bi se vidjela ljepota naroda.

Midraš objašnjava da kada su Izraelci izašli iz Egipta, oni su bili prebijeni i slomljeni ljudi. Zbog njihovog teškog rada sa ciglama i žbukom, i prisilnog penjanja na visine, većina ljudi bila je bolesna i nesposobna. Neki su bili ozlijeđeni padom kamena, drugi su izgubili ruke ili vid kao rezultat ozljeda na radu.

Kada su stigli u pustinju, Svemogući je rekao, "Je li to način na koji će Tora biti poštovana? Zar da Toru dam generaciji bogalja? Mogao bih čekati novu generaciju da

(nastavak

bude dovoljno zrela da bi prihvatila Toru, no to bi trajalo predugo!"

B-g je zatim dao upute Svojim anđelima da brzo izliječe ljude. Rabini potvrđuju to izlječenje opisom koji Tora daje o objavi na Sinaju. Dokaz da nitko nije bio hrom izvlači se iz Izlaska 19,17, koji kaže da su ljudi stajali pod planinom. Nikome nisu nedostajali udovi, jer je rečeno u Izlasku 24,7 da su Izraelci odgovorili, "Sve što B-g kaže, činit ćemo." Nitko nije bio gluh, jer Izlazak 24,7 kaže, "Slušat ćemo." Nitko od ljudi nije bio slijep, jer Izlazak 20,15 kaže, "I sav je narod vidio glasove." Nitko nije bio nijem, jer kaže u Izlasku 19,8, "I sav je narod odgovorio." Očigledno, Tora opisuje narod koji je bio potpuno iscijeljen.

Međutim, kada je narod kasnije štovao zlatno tele, ponovo ih je to zadesilo. Postali su zavim, mecoraim i nečisti zbog kontakta s mrtvima. Kako bi postigli čistoću, oni koji su bili pogođeni time, bili su isključeni iz tabora.

Taj izazovni midraš zapravo kaže da kad su Izraelci izašli iz Egipta, oni su bili jadna gomila. Mnogi od njih bili su fizički osakaćeni i brutalno ozlijeđeni nehumanim radom. No oni su opet čudesno iscijeljeni na Sinaju, i integritet njihovih duša bio je povezan s njihovim fizičkim savršenstvom. Međutim, dok su hodali pustinjom i udaljavali se od Sinaja, efekti čuda sa Sinaja počeli su blijediti. Oni su počeli gunđati zbog teškoća na putu. Uskoro su se njihove, sada okaljane duše, počele odražavati u njihovim fizički okaljanim tijelima.

Obični promatrači mogli bi pitati kako netko tko je nekad bio hrom, slijep ili nijem, ili mu je nedostajao

žji dar druge prilike

neki ud, te je svjedočio svom čudesnom potpunom iscjeljenju, može propustiti izraziti zahvalnost za takvo čudesno iscjeljenje?

Nažalost, mnogi se od nas slično ponašaju u svom životu. Blizak prijatelj se preseli, no uskoro steknemo novog prijatelja. Dragocjeni komad nakita je izgubljen, ali uskoro ga zamijenimo novim, još skupljim komadom nakita. Kućni ljubimac ugine, a mi ubrzo prihvatimo novog. B-g često daje ljudima druge prilike, ali oni zaborave izraziti zahvalnost za te druge prilike. Oni koji to propuste učiniti i oni koji propuste obznaniti milostivost Svemogućeg, često će se naći izolirani – okruženi nezahvalnim ljudima poput njih samih.

U ovoj paraši čitamo i o ženi na koju se posumnja da je nevjerna mužu, ali nije uhvaćena na djelu. Njen je ljubomorni suprug dovodi kohenu, svećeniku, u Svetište. Za nju se prinosi posebna žrtva, simbol njenog zastranjenja, i prisiljena je popiti svetu vodu. Ako je kriva za preljub, umrla bi od pića. A ako je nevina, živjela bi. Sve to izgleda vrlo slično barbarskim kušnjama drevnih civilizacija.

No, istina je da testiranje sote uopće nije barbarski čin. Baš naprotiv, prilično je prosvijetljen kada ga se prouči u svjetlu talmudskih komentara i pravnih propisa. Talmud ističe da stihovi iz Tore ukazuju na to da muževe optužbe za nevjeru njegove supruge nisu neutemeljene ili izmišljene. Stihovi impliciraju, a Talmud osnažuje, da je žena bila uhvaćena u kompromitirajućem položaju od svjedoka, čak i nakon što je njezin suprug poduzeo zakonsku mjeru da svoju suprugu upozori da ne bude u vezi s osumnjičenim lju-

bavnikom. Ovo govori da nije nužno u pitanju ženina krivnja, već da je brak u krizi, da je uistinu na kušnjama i da supruga daje mužu u najmanju ruku opravdane povode za sumnju. Pravo je pitanje može li se ovaj brak spasiti?

U svjetlu moderne psihologije znamo da je sumnja na nevjeru jedan od najrazornijih elemenata koji nagriza brak. Zapravo, jednom kad sumnja uđe u bračnu jednadžbu, teško je se ikada može prevladati. Mada ljudi mogu oprostiti avanturu supružnika, sumnja obično ostaje, i često se razbuktava, tako da bilo kakav smisleni odnos postaje gotovo nemoguć.

Tora, kroz ritual sote, daje od B-ga propisanu metodu koja će izliječiti sumnju i pružiti paru koji želi oživjeti svoju vezu, mogućnost da započne iznova bez mrlje sumnje, budući da i sam B-g svjedoči da je žena nevina.

Danas živimo u vrlo nezdravom seksualnom okruženju, s previše nemoralnog i neprimjerenog ponašanja. Jednom kad se pojavi sumnja, nema postupka da se obnovi uništeno povjerenje.

B-žja najveća želja je da izraelski tabor bude ispunjen svetošću, radošću, srećom, i da ljudi imaju obilje razloga za izražavanje zahvalnosti.

Nema ljudskog bića kojemu nije dana druga prilika. Te prilike za nove početke su istinski darovi od Svemogućeg i treba ih cijeniti, a ne odbacivati zbog nekog sjajnog teleta koje nas privlači i iskušava svojim zlatnim tijelom.

Neka biste bili blagoslovljeni.■

Prevela Anja Grabar

s 14. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: B-

Rabbi David Stav:

Knezovi Izraela, glave domova svojih otaca

Ovog šabata čitat ćemo paršu Naso. Ona ima 176 stihova, što ju čini najdužom paršom u Tori (slučajno, to je isti broj kao i broj stihova najdužeg poglavlja Tehilima, a najduži traktat Babilonskog Talmuda sastoji se od 176 stranica). Mnogi od tih stihova opisuju žrtve koje su knezovi plemena prinosili na dan posvećenja Miškana u pustinji.

Evo kratke kronologije: Narod Izraela napustio je Egipat sredinom mjeseca nisana. Sedam tjedana kasnije, tijekom mjeseca sivana, Tora je dana na Sinaju – događaj kojeg smo obilježili prošlog tjedna, na Šavuot. Četrdeset dana kasnije, Moše silazi sa Sinaja sa pločama Saveza, koje je razbio zbog grijeha koji je narod počinio sa zlatnim teletom. Nakon osamdeset dana molitve, na Jom kipur te godine, Moše se vraća sa drugim pločama i nekim novostima: Hašem je naredio izgradnju Miškana

Narod entuzijastično sakuplja sve potrebne materijale i posvećenje Miškana događa se prvog dana mjeseca nisana, druge godine nakon što je narod izašao iz Egipta. Detaljan opis posvećenja Miškana nalazi se u knjizi Vajikra

Biti vođa plemena nije lak posao. Ta je uloga namijenjena onima koji smatraju da se na taj način mogu brinuti za svoje pleme.

Knjiga Bamidbar, koju smo počeli čitati prošloga tjedna, otvara se popisom stanovništva koji Moše provodi prvog dana mjeseca ijara. Ti događaji prethode masovnoj migra-

ciji stotina tisuća ljudi prema zemlji Izrael. Samo putovanje započinje dvanaestog dana mjeseca ijara (događaj o kojem ćemo čitati sljedećeg tjedna).

U vidu te kronologije, pitamo se zašto Tora treba spominjati žrtve koje su knezovi plemena prinijeli prethodnog mjeseca. To nije samo stvar anakronizma. Semantički, ima više smisla da se poglavlje o žrtvama nalazi negdje uz opis drugih aktivnosti vezanih uz posvećenje Miškana, a ne uz početak putovanja naroda pustinjom. Osim ako Tora nije smatrala prikladnim da nam na ovom mjestu čitanja, dok se narod priprema za putovanje u zemlju Izrael, nešto poruči.

Volio bih da razmislimo o vrlo posebnom stihu koji opisuje knezove koji su prinijeli žrtve. Tora kaže sljedeće: "Knezovi Izraela, glave domova svojih otaca, prinijeli su (svoje žrtve). Oni su bili vođe plemena. Oni su bili ti koji su bili prisutni prilikom prebrojavanja." Tora koristi ne manje od četiri izraza kako bi ih opisala: knezovi, glave domova svojih otaca, vođe plemena i oni koji su bili prisutni prilikom prebrojavanja. Neke od tih titula čine se kontradiktornima budući da je knez glava plemena, dok je glava očeve kuće tobožnji vođa šire obitelji unutar plemena. Zašto onda Tora daje toliko titula ovoj skupini ljudi?

Zapeo mi je za oko Rašijev briljan-

Prijeđite preko Crvenog mora, skrenite desno kod gore Sinaj. Stižete na odredište: Obećana zemlja. Procijenjeno vrijeme dolaska: 40 godina.

tan komentar. On odlučuje prinčeve povezati sa egipatskim nadzornicima: "Oni su bili zapovjednici postavljeni nad njima u Egiptu, i oni su zbog njih pretučeni." Ti knezovi nisu bili plemići i nisu svoje poslove dugovali obiteljskoj lozi ili nepotizmu. Ti su ljudi bili u Egiptu, među svojom braćom koja su patila, i oni su bili pretučeni kada su pokušali obraniti robove koji nisu uspjevali izvršiti svoju dnevnu kvotu rada. Oni su na svojim ramenima nosili bol cijelog naroda i tako su zaslužili pravo da svoj narod vode kroz pustinju. To tumačenje daje još jednu konotaciju riječi nasi (knez). Dvije riječi mogu označavati vođu – roš (glava) i nasi (knez). Roš je vođa koji vodi svojim umom i duhom. Nasi je, međutim, nešto drugo. Nasi nosi ljude na svojim ramenima, osjeća njihovu bol, nalazi lijek za njihove boli i prepoznaje njihove potrebe. Izraelski narod spremao se na putovanje u zemlju Izrael i Tora nam želi pokazati tko su bili ovi knezovi. Na dan kada je posvećen Miškan, svaki od njih želio je prinijeti žrtvu za oproštenje grijeha svog plemena, zato da bi se pleme sačuvalo. Oni su bili potpuno zaokupljeni svojom brigom za pleme, i oni su bili ti koji su ih mogli voditi na putovanju. Možda se zato nazivaju "glavama domova svojih otaca." Oni su na svakog člana plemena gledali kao na vlastito dijete.

Jednom sam od rabi Singera, roš ješive iz Ješivat Mekor Hajim (ješive u kojoj su studirala dva tinejdžera

koja su oteta prije pet godina) čuo sljedeću priču: Kasno jedne noći, on je posjetio školu u Gush Etzionu u kojoj su njegovi studenti učili, i tamo je vidio savjetnika koji je gledao u papir s napisanim imenima svojih učenika, i molio. Kada ga je upitao što radi s tim listom papira, savjetnik mu je rekao da je imao želju moliti za uspjeh svakog svog učenika u njegovom učenju, te u drugim važnim aspektima života. Rabi je bio zadivljen odgovorom. Ako je taj čovjek osjećao bol svojih učenika i molio za njihov uspjeh, uz sav drugi edukativni dio posla koji je radio, on je zaslužio biti savjetnik.

Biti knez plemena nije lak posao. To je uloga za one koji osjećaju da je

taj posao način na koji oni mogu živjeti u odgovornosti prema svom plemenu. Ta su plemena putovala prema zemlji Izrael, gdje će se suočiti s nimalo jednostavnim kušnjama. Od životne je važnosti za nas da možemo vjerovati svojim vođama, i odmarati sigurno, znajući da su oni naše brige postavili za svoj prvi prioritet. Oni moraju biti spremni da budu pretučeni zbog nas, i žrtvovati životinje u naše ime, i ako je sve to istina, tada će nas oni zasigurno povesti sigurnim putem prema našoj domovini.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 16. stranice) Rabbi David Stav: Knezovi Izraela, glave domova svojih otaca

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

se ne događa u vakuumu

Oni će priznati svoje grijehe koje su počinili (5,7)

U Tori ne postoji niti jedno suvišno slovo. Pa ipak, riječi "koje su počinili" čini se da ništa ne pridodaju ovoj rečenici.

Tora nam govori da se grijesi ne pojavljuju u vakuumu. Osoba mora da je imala način razmišljanja koji je poticao grijeh kako bi se grijeh dogodio. Mora da je učinila nešto neprimjereno, što ju je dovelo do izmijenjenog stanja duhovnosti koje joj je omogućilo grijeh.

R. Mendel iz Kotzka je rekao da razlog zbog kojeg čovjek ne bi trebao griješiti nije to što je grijeh zabranjen, već to što čovjek ne bi smio imati slobodnog vremena za grijeh. Ako se osoba bavi proučavanjem Tore, vršenjem micvos i ponašajući se u svojim svakodnevnim aktivnostima u skladu s učenjima Tore, ona jednostavno neće imati slobodnog vremena da počini grijeh. Stoga, ako je netko sagriješio, nije dovoljno da zažali zbog svog grijeha i odluči ga ne ponoviti. Istinska tešuva zahtijeva da on preispita svoje ponašanje i vidi u čemu je bio lijen pri vođenju cjelokupnog života u skladu s Torom, što je omogućilo da dođe do grijeha. Potom on mora ispraviti svoj način života tako da se prilika za grijeh ponovo ne pojavi.

To je ono što nam govori Tora. "Oni će priznati svoj grijeh", ali to nije dovoljno. Oni također moraju ozbiljno preispitati svoju dušu i otkriti "ono što su učinili", što je omogućilo grešno postupanje. To također, moraju priznati i ispraviti.

Liječeni alkoholičar koji je bio trezven dvadeset godina, rekao je: "Čovjek kakav sam nekada bio, pio je. I čovjek kakav sam nekada bio,

ponovno će piti." Ovo je važna spoznaja. Karakterne osobine koje je nekoć posjedovao dovele su do njegovog opijanja. U procesu oporavku on je doživio značajne promjene osobnosti koje su ga osposobile da se suzdrži od alkohola. Kada bi se njegova osobnost ponovo vratila u stanje u kakvom je bio prije opijanja, on bi zasigurno opet pio.

U mojoj knjizi "Ovisničko razmišljanje" opisao sam prirodu razmišljanja koje omogućava da dođe do ovisničkog ponašanja. Trajni opora-

Tora kaže da nije dovoljno priznati grijeh. Grijeh se ne događa u vakuumu. Grijeh se pojavljuje u načinu života koji omogućava grijeh.

vak zahtijeva promjenu načina na koji čovjek razmišlja. Isto vrijedi i za bilo koji neprimjereni čin. Jedini način na koji čovjek može spriječiti da se grijeh ne ponovi je stvaranje spasonosnih promjena u vlastitom karakteru, stvarajući tako osobu koja ne može počiniti taj čin. Rambam kaže da je to razlog zašto tešuva funkcionira. Reuvena se ne može smatrati krivim za nešto što je Šimon učinio. Niti se tu novu osobu, čija je prijašnja osobnost odbačena, može kriviti za ono što je prijašnja osobnost učinila.

Shvaćanje da "ono što su učinili", tj. da je tip karaktera koja je postojao bio odgovoran za grešno djelo, omogućuje osobi da se odrekne tih karakternih osobina i razvije ovu novu osobnost.

Ludilo grijeha

Svatko čija žena zabludi i iznevjeri ga (5,12)

Hebrejska riječ za zabludjeti je siste. Kako u Tori nema oznaka za čitanje, riječ bi se također mogla pročitati i kao sište, što znači "poludjeti." To je dovelo do talmudske tvrdnje: "Nitko ne počini grijeh osim ako ga ne obuzme duh ludila" (Sota 3a). Grijeh je uvijek rezultat osobe koja se prepusti iskušenju. S obzirom da je to pogrešno, na koji način je osoba luda.

Tvrditi da je 2 + 2 = 5 ludo je. Vjerovati da ste kineski car, ludo je. Ludilo je prekid sa stvarnošću.

Židov je dužan vjerovati da se čovjek uvijek nalazi u B-žjoj prisutnosti i da se od B-ga ništa ne može sakriti. Početni odlomak Šulhan Aruha (Kodeksa Židovskog zakona) kaže da svjesnost čovjeka da se nalazi u B-žjoj nazočnosti odvraća osobu od neispravnog ponašanja. Čovjek se ne bi nepristojno ponašao čak niti u prisustvu smrtnog kralja. Počiniti grijeh znači izjaviti da se on/ona ne nalazi u B-žjoj prisutnosti. Osim ukoliko taj/ta negira postojanje B-ga, takva tvrdnja je poricanje stvarnosti, stoga ona predstavlja ludost.

Jaz između smrtnog čovjeka i beskonačnog B-ga toliko je ogroman da ga ne može premostiti ništa drugo osim metode koju je B-g dao: ispunjavanje Njegovih zapovijedi. Kršenje Njegove volje raskida odnos između čovjeka i B-ga. R. Shneur Zalman navodi da nijedna razumna osoba ne bi poželjela da se taj odnos raskine, a onaj tko počini grijeh ima dojam da njegov odnos s B-gom može ostati netaknut čak i ako griješi. Ovo je zabluda, stoga to predstavlja ludilo.

Naravno, čovjek bi se uvrijedio kad bi ga netko nazvao ludim. Kada odstupamo od B-žjih zapovijedi, mi u suštini sebe nazivamo ludima. Nijedna racionalna osoba ne bi željela sebe na takav način degradirati.■

Biseri hasidske mudrosti

atlan*

Reb Dov Ber, čuveni Magid iz Mezriča običavao je svakoga jutra moliti u tišini, sam. Ipak, kada bi došao do završne molitve "Ein kaEloheinu" pozvao bi nekoga od svojih hasida da sakupi minjan, kako bi, u suglasju s tradicijom, molitvu podijelio s drugima.

Jednoga je jutra u minjan bio pozvan i reb Jaakov Jichak Horovic, mladić koji će jednoga dana postati čuveni rebe iz Lublina. Kada je shvatio s kime će podijeliti molitvu, Magid se pobunio: "Niste li mogli naći nekoga boljeg od ovog batlana*. On će nam samo smetati!"

Mladići su bili zapanjeni uvredljivim tonom i rječnikom koji koristi njihov učitelj, ali nitko se nije usudio suprotstaviti, a zamjene nije bilo.

a što mislimo kada kažemo da smo u potrazi za "smislom"? Ono za čim mi zaista čeznemo je sređivanje nereda, spoznavanje skrivenih snaga koje odlučuju o našem kretanju i ponašanju. Ali zašto nas toliko privlači jedinstvo, a isto toliko uznemiruje kaos?

Zato što je svu raznolikost stvorenja i energija u svemiru stvorio jedan B-g. Stoga je bit koja leži u pozadini našeg svijeta neprekinuto jedinstvo, sveobuhvatna smirenost. Upravo zbog toga, čak i kada na površini vidimo raznolikost, mi osjećamo unutrašnje jedinstvo i naša duša teži tom jedinstvu. Premda list, grana i kora drveta nisu previše slični, nećemo se nikada pitati jesu li to dijelovi istog drveta. I zaista, njihovo je postojanje moguće sve dok su ujedinjeni u istom drvetu.

I sam život je potraga za jedinstvom. Znanstvenici su u potrazi za sveobuhvatnim zakonima koji upravljaju naizgled različitim snagama prirode. Psiholog pokušava slijediti bezbrojne vidljive uzorke ljudskog ponašanja do nekoliko osnovnih potreba koje tvore ljudsku psihu. Inženjer kombinira tisuće pojedinačnih dijelova da bi stvorio jedan stroj. Ali svi ti načini potrage za jedinstvom zapravo su sredstva da dođemo do višeg cilja: potrage za B-gom i prvobitnim jedinstvom.■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

"Izgleda da tako mora biti," uzdahnuo je Magid i započeo molitvu. Jedva što je uspio izgovoriti prve riječi, reb Jaakov Jichak se onesvijestio i tresnuo o pod. Dok su hasidi prizivali svijesti nesretnog kolegu, Magid je komentirao: "Jesam li vam rekao da će nam on samo smetati. Kako sam izgovorio prve riječi, on se u istom trenu povezao sa dubokim smislom koji prožima te riječi. Osjećaj odvojenosti se jednostavno izgubio u osjećaju povezanosti, a njegovo krhko tijelo to nije moglo izdržati. Da ste doveli bilo koga drugoga, on ne bi tako snažno reagirao na dubinu poruke, i mi bismo već odavno završili našu molitvu."■

*Batlan: na jidišu "osoba koja ne koristi ničemu praktičnom."

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Baš kao sota

Čim smo završili proslavu Šavuota shvatio sam da je to jedan zanimljiv praznik. S jedne strane slavimo primanje Tore iz samih B-žjih usta. To bi trebalo pokazivati da je naš odnos s B-gom bio apsolutno odan i snažan. Ipak, samo malo kasnije, Židovski je narod prekršio jednu od najvažnijih odredbi Tore izrađujući Zlatno tele.

Nismo se udaljili od slavljenja Šavuota, iako je radost glavnog događaja bila okaljana. Očekuje se da ljudska djela budu daleko od savršenstva i mnoge od najvažnijih lekcija Tore uče se iz naših nedostataka. Naš je glavni izazov kroz te pouke napredovati i ne dozvoliti im da nas zakopaju.

Na sličan način, paraša ovog tjedna raspravlja o sota. Ako muž postane sumnjičav prema svojoj ženi i upozori ju da se ne nalazi nasamo s određenim muškarcem, no ona svejedno odluči da to učini, nju se dovede pred kohena da je se "preispita". Ova svećenička istraga uključuje prinošenje ječmenog obroka žrtve, a ona mora popiti "gorke vode". Njezina se krivnja ili nevinost dokazuje ispijanjem te vode (vidi Brojevi 5,1131).

Čak i ako se utvrdi da je nedužna u vezi glavne optužbe njenog muža, nju se ipak smatra krivom zbog toga što se nalazila nasamo s drugim muškarcem. Opis sote započinje ovako: "Bilo koji čovjek čija žena zastrani - skrene s pravog puta" (isto, 5,12). Riječ tiSTe(H) (zalutati) ima ista slova kao ŠoTa(H) (idiot). Raši objašnjava da čovjek ne griješi, osim ako prethodno duh bezumlja ne uđe u njega ili nju. Tora ovime daje naslutiti da je u sotu ušao duh bezumlja, te je nastavila dalje i sagriješila izdvajajući se nasamo s drugim muškarcem.

Budući da je sota učinila nešto što se izrodilo iz čiste ludosti, ona mora donijeti prinos koji se sastoji od životinjske hrane. Baš kao što životinje postupaju samo prema svojim nagonima, bez ikakvog rasuđivanja, tako je postupila i sota

Zohar (Raya Mehemna, Emor) dodatno objašnjava da, kao što se sota provjerava putem ječma, tako se i Židovski narod testira kroz ječam u prinosu omera

Prinošenjem žrtve omera u tjednima između Pesaha i Šavuota, mi se identificiramo sa sota i nedostacima u našem vlastitom odnosu s B-gom.

Kažemo: "I mi smo se izdvojili s iskušenjima i bezumljem; mi smo, također, potonuli do nemoralnih mjesta. Međutim, mahanjem prinosom omera u svim smjerovima, mi pokazujemo da nas B-g još uvijek okružuje i ponovo potvrđujemo da naš odnos ostaje odan i snažan. "

Zanimljivo, iako je sota kriva zato što se izdvojila, nakon što je dokazano da je nevina, ona dobija nagradu. Naši rabini poučavaju da će kod svakog problema koji je prethodno imala u trudnoći sada biti obrnuto. Na primjer, ako je prethodno rađala djecu uz teške boli, sada će biti blagoslovljena laganom trudnoćom (vidi Sota 26a). Velika sramota kroz koju je prošla dok je bila provjeravana, služi kao iskupljenje za njeno neispravno ponašanje, a njezin je pogrešan čin pretvoren u njezinu zaslugu.

Mi sve zabrljamo. Činiti pogreške dio je ljudske prirode i omogućava nam da imamo slobodnu volju. Samo naše duše, koje su prisiljene živjeti unutar zidova ljudskog tijela sa svim njegovim željama i fizičkim potrebama, mogu dati B-gu najveći nahas (posebno zadovoljstvo). Ako živimo iskreno i ponizno priznajemo naše brojne pogreške i izazove, naš sram i neugoda mogu se pretvoriti u katalizator blagoslova i naš konačni uspjeh. Da, B-g razumije našu ljudsku prirodu.

Ali On čeka da Mu se vratimo, ma koliko puta se udaljili od Njega. Ponizno prihvaćajući našu krivnju i pogreške, mi možemo shvatiti našu sramotu na pozitivan način. Isti sram koji je nastao našim "duhom ludosti" sada se može pretvoriti u veliki duh tešuve (pokajanja, povratak) i nahas. Amen.

A gutn Shabbos!

Šabat šalom!■

Prevela

Tamar Buchwald

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

TJEDNI ZOHAR: NASO

Paraša (priča) Naso, nas podučava tajni ostvarivanja ciljeva i ispunjenja, kako pojedinaca tako i društva.

Paraša Naso (podići, uzdići) obično se čita nakon blagdana Šavuota. Ona se bavi se s nekoliko različitih tema, i dojam je da među njima ne postoji povezanost. Paraša započinje opisom plemena Levi, plemena koje je potpuno posvećeno radu u Hramu i podučavanju Tore. Neke od glavnih tema su:

Način na koji lopov okajava svoja nedjela: "Svaki muškarac ili žena koji na bilo koji način počini nepravdu drugome i time je nevjeran Vječnome, kriv je " (Brojevi 5,6). Tora daje načine za priznavanje i obeštećenje kako bi se okajali nečiji grijesi.

Čistoća izraelskog tabora: Kako ljude s bolestima nečistoće držati izvan tabora do njihovog ozdravljenja?

Sota: Kako sprati sumnju s udane žene da je prevarila svoga muža.

Nazir: osoba koja se posvetila B-gu (redovnik) izbjegavanjem grožđa, alkohola i šišanja.

Svećenički blagoslov

Prinosi koje su vođe dvanaest plemena prinijeli za gradnju Miškana (Šatora, prijenosnog Hrama kojeg su Izraelci nosili u pustinji).

Naša paraša opisuje situacije u kojima smo u jednom trenutku uzvišeni, a u sljedećem uniženi, i time podrazumijeva mogućnost koju nam je dao Šavuot - mogućnost da u našim životima učinimo promjenu kakvu su Izraelci učinili kada su napustili Egipat. Odjednom su se prebacili iz svijesti robovakoja podrazumjeva strah, bijes, frustracije, zavist, ogorčenost, itd, - u

svijest slobode i vječnog života, koja nam je dana na gori Sinaj. Ova vrsta svijesti opisana je u Midrašu kao život bez smrti חצנל תוומה עליב )" ") pa nismo mogli shvatiti kako je takva stvarnost prije doživljavana.

Mi takvu vrstu promjene nazivamo veliki iskorak ili kvantni skok, što nam je poznato iz fizike, i govori o elektronima koji skaču s jedne razine na drugu. Takav skok zahtijeva ulaganje velike količine energije, a to je poruka naše parašemi imamo moć da učinimo takav skok i promijenimo našu stvarnost.

Kao što smo rekli u gornjem tekstu, Tora nam pripovijeda o supruzi koja je iznevjerila svog supruga. Kad njezin suprug posumnja da je ona tako postupila, on ju dovodi pred Velikog svećenika koji joj daje posebnu vodu. Ako voda postane gorka tada "... će joj trbuh naoteći i njezina će utroba pobaciti, i ona će postati prokletstvo ... Ako se, međutim, žena nije okaljala, već je čista, ona će biti oslobođena krivnje, i moći će imati djece".

Pitanje "gorke vode" je već prije spomenuto, kada su se Izraelci spasili od Egipćana, te iscrpljeni i žedni dospjeli u mjesto koje se zove Mara, no voda je tamo bila gorka. I kad Moše zazove B-ga i zatraži pomoć,

B-g mu pokazuje stablo koje Midraš identificira kao Drvo života, te Moše baca drvo u vodu i time ona prestaje biti gorka. Namjena je te priče da nas nauči da kad god nam se učini da je život loš i gorak, mi moramo okusiti Drvo života i onog časa kad osjetimo njegov okus znat ćemo da smo uspjeli napraviti kvantni skok.

Zohar objašnjava da smo mi ta žena koja je iznevjerila svog muža i da se nalazimo u završnoj fazi procesa izbavljenja koji uključuje ispijanje vode o kojoj smo govorili. I Zohar spominje izreku koju se pripisuje Rabi Šimonu, da je biti u našoj generaciji i prokletstvo i blagoslov ("

"). Kako to može biti? Blagoslov i prokletstvo zajedno su u toj svetoj vodi - da od te vode jedna žena može pobaciti, a druga će imati dijete. Za nas je upravo sada vrijeme da odlučimo koju vrstu vode želimo okusiti, kakvu vrstu stvarnost želimo za sebe - gorku ili slatku. Šavuot nam omogućuje da napravimo taj kvantni skok i odaberemo stvarnost ljubavi, radosti i povezanosti sa svjetlom Stvoritelja.■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Rabbi Menachem Leibtag:

Naso: Nesi'im - Zašto se ponavljaju?

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Od malih nogu su nas učili da Tora nije 'rasipna s riječima'. Ipak, ponavljanje 'korbanot' Nesiim [kneževa (svakog plemena)] u Paršat Naso svakako ostavlja čitatelja pod dojmom da Tora [ponekad] može biti vrlo 'blagoglagoljiva'.

U sljedećem šiuru, dok budemo proučavali 7. poglavlje, pokušat ćemo objasniti tematski značaj tog ponavljanjada pokažemo kako u svojoj 'elokventnosti' Tora nimalo ne 'rasipa' riječi.

Uvod

Rijetko tko obraća pažnju na drugu polovicu Paršat Naso i to iz vrlo jednostavnog razloga. U tih posljednjih osamdesetak pesukim (vidi 7:12-83), Tora dvanaest puta ponavlja potpuno iste pojedinosti sasvim istog korbana kojeg donosi svaki "nasi"! Zatim, 'povrh svega', u posljednjih pet pesukim (vidi 7:84-88) Tora nam ih još i zbraja.

Iz tog razloga vjerojatno nikada niste obratili pozornost na posljednji pasuk Parše - ali ako jeste, sigurno vas je morao zasmetati!

Objasnimo zašto:

Gotovo savršeno finale

Na kraju Torine evidencije svih prinosa donesenih tijekom tih dvanaest dana nalazimo nešto što se čini kao 'savršen' sažetak pasuka:

"zot hanukat haMizbeah... " - 'ovo je bila žrtva posvećenja za žrtvenik na dan kad je posvećen.' (vidi 7:88)

Jasno je da je 7:88 mogao (i trebao) biti zaključni pasuk čitave ove cjeline. Da biste to potvrdili, jednostavno primijetite kako 7:88 daje savršeni 'završetak' za 7:84, kao i za 7:1 (kojim je započela ova cjelina)!

[Toplo se preporuča da pogledate u svoj Humaš kako biste se sami u to uvjerili!]

Ali na naše iznenađenje, nakon što ovaj sažetak dođe do kraja, Tora 'dodaje' dodatni pasuk koji se čini potpuno nepovezanim. Pogledajmo:

"...I kada bi Moše došao u OHEL MOED da razgovara s Njim, čuo bi B-žji glas kako mu govori iznad KAPORETA iznad ARONA između dva keruva, i tada bi mu On govorio." (Vidi 7:89, tj. kraj parašat Naso)

Podaci u ovom pasuku možda i jesu važni, ali nemaju baš nikakve veze s upravo prinesenim 'korbanot'. Uostalom, kakva veza može postojati između 'kako je B-g govorio Mošeu iz Ohel Moeda' i 'dvanaest dana korbanot' koje su upravo prinijeli Nesiim?

Ništa novo

Da to još malo zakompliciramo, ne samo da se ovaj pasuk tu 'ne uklapa', već se čini i potpuno suvišnim - jer ne sadrži nikakve podatke koje već nismo prije saznali. Objasnimo zašto.

Što se tiče toga kako je B-g razgovarao s Mošeom iznad KAPORETA itd. (vidi 7:89) - imajte na umu kako je ovaj isti detalj već zabilježen u Paršat Teruma - u B-žjoj zapovijedi Mošeu u vezi sa izgradnjom Miškana:

"i u ARON stavi EDUT... I ja ću se susresti s tobom tamo i govoriti ti iznad KAPORETA između dva KERUVA koja su na ARON HA'EDUTU..." (vidi Šemot 25:21-22)

Nakon toga, već smo u prvom pasuku Sefera Vajikra, bili obaviješteni da je B-g doista razgovarao s Mošeom Rabeinu iz Ohel Moeda (vidi Vajkra 1:1).

Dakle, sve informacije koje donosi 7:89 već su poznate, pa izgleda da se ovaj pasuk 'ne uklapa' i da je suvišan.

Da bismo otkrili važnost ovog 'dodatnog' pasuka, moramo se vratiti našem proučavanju onoga što se dogodilo

Divrej Tora

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Naso: Nesi'im - Zašto se ponavljaju?

na ovaj poseban dan u Bibliji - dan kada je Miškan prvi put posvećen - budući da su događaji koji su se zbili na taj dan opisani ne samo ovdje u Sefer Bamidbar, već i u Šemot i Vajkra!

Jom HaŠemini

Podsjetimo se da uz Paršat Naso, postoje još dva odjeljka u Humašu koji opisuju priču o posvećenju Miškana:

• Pri kraju Paršat Pekudei, Tora je opisala kako je Miškan sastavljen, i nakon toga kako je šehina prebivala nad njime (vidi Šemot poglavlje 40);

• U Paršat Šmini, Tora je detaljno opisala posebne korbanot koje su Aharon i narod prinijeli tog dana, a što je omogućilo da se B-žja slava pojavi (vidi Vajkra 9, posebno 9:1-6).

Iako svaka od priča opisuje drugačiji aspekt onoga što se dogodilo toga dana, obje se fokusiraju na to kako se B-žja "šehina" vratila k Am Jisrael tog dana (vidi Šemot 40:3438 i Vajkra 9:5-6,24) .

Sada ćemo pokazati kako se možda i završni pasuk Paršat Naso odnosi na taj isti događaj, i to iz važnog tematskog razloga!

Povratak na Het HaEgel

Prisjetite se da je nakon het haEgel [grijeha zlatnog teleta /vidi Šemot 32], B-g zaključio da Bnei Izrael ne bi bili u stanju opstati kad bi Njegova božanska Prisutnost"šehina" - ostala u njihovoj sredini. Stoga je B-g obavijestio Mošea da će On povući svoju "šehinu" iz tabora Bnei Jisrael (vidi Šemot 33:1-4). Kao posljedicu ove kazne, B-g je Mošeu dao nalog da premjesti svoj vlastiti šator iz tabora VAN njega:

"I Moše uze šator i postavi ga IZVAN tabora, DALEKO od tabora, i nazva ga OHEL MOED, onda bi svatko tko bi tražio B-ga trebao otići u šator IZVAN tabora" (vidi Šemot 33:7).

Iz ove perspektive, samo postavljanje Mošeovog šatora IZVAN tabora, i činjenica da će B-g sada s njim razgovarati samo na ovom mjestu, služilo je kao stalni podsjetnik da je status Bnei Jisrael sada 'snižen'.

[Imajte također na umu da se Mošeov šator izvan tabora sada zove OHEL MOED - šator sastanka (između B-ga i Mošea) -

ime koje će se kasnije upotrebljavati za opis samog Miškana!]

Poznavajući ovo, sada možemo bolje razumjeti tematsku važnost riječi u B-žjoj uvodnoj zapovijedi Bnei Jisrael da izgradi Miškan (u Sefer Šemot):

"I sagradit će Mi MIKDAŠ, tako da mogu prebivati u njihovoj sredini..." (vidi Šemot 25:8)

Izgradnja Miškana omogućila bi šehini da se vrati u tabor Bnei Jisrael.

[U vezi s tim je li ova zapovijed dana prije [Rambana] ili nakon [Raši] het haEgel - vidi šiur na Paršat Teruma. Ova tematska veza između Miškana i priče o het haEgel svakako podupire Rašijev (i hazala) pristup.]

Prisjetite se također da iako je B-g na molbu Mošea Rabeinu da im oprosti grijeh (vidi Šemot 33:12-19) odgovorio pozivajući se na Njegovih trinaest svojstava milosrđa (vidi 34:1-7) - "šehina" se nije odmah vratila. Umjesto toga, kako bi ponovno uspostavili svoj poseban zavjetni odnos s B-gom, Bnei Jisrael su dobili nalog da prvo sagrade Miškan (vidi 35:1-6).

Stoga, tijekom cijelog tog prijelaznog razdoblja, dakle, tokom šest mjeseci između Mošeovog silaska s Har Sinaja na Jom Kipur i posvećenja Miškana na Roš hodeš Nisan, svaki razgovor između B-ga i Mošea odvijao se u OHEL MOEDU koji se nalazio IZVAN tabora.

[Pogledaj Ibn Ezra, Ramban i Chizkuni na 33:7!]

Sve dok Miškan nije bio podignut, postojanje Mošeovog posebnog OHEL MOEDA izvan tabora služilo je kao stalni podsjetnik Bnei Jisrael da još uvijek nisu bili dostojni

(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Naso: Nesi'im - Zašto se

da B-g prebiva u njihovoj sredini.

Prema tome, smještaj Miškana u središtu tabora i B-g koji govori Mošeu iz njegovog najskrovitijeg svetišta (vidi Šemot 25:21-22) zasigurno bi služili kao znak Bnei Jisrael da im je B-g oprostio grijeh i da su se vratili u status koji su imali prije "het haEgel".

Veliki dan!

S ovim na umu, postaje jasno zašto bi vrhunac dana posvećenja Miškana bio povratak B-žje "šehine" u tabor, znak ne samo božanskog oprosta, već i pokazatelj da sada mogu nastaviti svoje putovanje u Erec Kanaan.

Stoga, kada će B-g PRVI put razgovarati s Mošeom iz Miškana (za razliku od njegovog OHEL MOEDA izvan tabora) to će zasigurno biti veliki događaj u očima naroda - jer to će pokazati da je njihova izgradnja Miškana postigla svoju primarnu svrhu!

Iz ove perspektive, završni pasuk Paršat Naso postaje najvažniji pasuk cijele Parše! To više nije pogrešno postavljeni 'dodatak'; prije bi ga trebalo shvatiti kao vrhunac cijelog poglavlja - jer on opisuje kako je B-g razgovarao s Mošeom s KAPORETA u OHEL MOEDU (vidi 7:89)ključni događaj koji su svi čekali!

Obratite pažnju na to kako se ovo tumačenje potpuno podudara s druga dva opisa svečanosti posvećenja Miškana u Šemot i Vajkra:

• U Sefer Šemot, Tora opisuje povratak šehine (tj. KAVOD i ANAN /vidi 40:34) nakon što je MOŠE RABEINU sastavio Miškan. Tu se Tora usredotočuje na ulogu vođe Mošea Rabeinu te kako je B-g odgovorio na njegovu molitvu (vidi 34:8-9!) ["b'zhut" Moše]

• U Sefer Vajkra, Tora opisuje kako se riječ "šehina" vraća prinošenjem posebnih korbanot (vidi 9:5-6 & 9:24). Ovdje se Tora usredotočuje na funkciju Aharona i kohanim, koji služe kao veza između B-ga i Njegovog naroda. ["b'zhut" Aharon]

• Sada, u Sefer Bamidbar, Tora opisuje kako se šehina vratila zahvaljujući vodstvu Nesiim. ["b'zhut" haNesiim]

Ali zašto su ove korbanot prinesene od strane Nesiim bili

toliko ključne za povratak B-žje šehine?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo se vratiti našoj analizi Sefera Bamidbar (kao što je objašnjeno u uvodnom šiuru).

Prikaz jedinstva

Prisjetite se kako prvih deset poglavlja Sefera Bamidbar opisuju pripreme Bnei Jisrael za njihovo putovanje od Har Sinaja do Erec Kanaana. Tijekom ovog putovanja posao Levija je bio transport Miškana, dok se dvanaest plemena taborilo i putovalo s Miškanom u svom 'središtu' (vidi Bamidbar 10:11-24).

Na dan posvećenja Miškana, vođe dvanaest plemena - tj. Nesiim - poduzeli su zajedničku inicijativu da doniraju šest transportnih kola - koja bi pomogla Leviim prenositi Miškan tijekom njihova putovanja (vidi 7:1-9). Uz predstavljanje ovih šest kola, svaki "nasi" prinio je i poseban korban - u čast posvećenja Miškana (vidi 7:10).

Umjesto da svaki vođa pokuša nadmašiti drugoga [jeste li ikad čuli za tako nešto?], na naše iznenađenje - svaki NASI je prinio potpuno isti korban, i svi su zajedno iznijeli svoje korbanot Mošeu Rabeinu tog prvog dana.

Iz nekog razloga, B-g je dao uputu Mošeu da ih ne prihvati sve istog dana; umjesto toga je Mošeu bilo zapovijeđeno da odredi poseban dan za svakog NASIJA (vidi 7:11!). Nadalje, Tora posvećuje sljedećih osamdeset pesukim kako bi detaljno opisala točan korban koji je prinio svaki vođa svakog uzastopnog dana!

Moglo bi se reći da je ovaj prikaz 'jedinstva' bio toliko važan, da je Tora smatrala vrijednim do utančina navesti

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Naso: Nesi'im - Zašto se ponavljaju?

svaki pojedini korban, mada su svi bili identični!

Povratak na prvi dan!

Bilo bi već dovoljno značajno da je Tora samo opetovala

svaki korban; ali kao 'vrhunac', Tora nastavlja sa 7:84-88 dajući nam zbroj svih prinosa koji su bili prineseni tijekom tih dvanaest dana (kao da ne znamo sami množiti!).

Ali pažljivo promotrite kako započinje taj dio sažetka:

"Ovo je bila posveta MIZBEAHA, na DAN kada je bio pomazan, od strane Izraelovih NESIIM... (7:84)

Tora se vratila na 'Prvi dan' svečanosti posvećenja, podsjećajući nas da su sve ove korbanot prvi put zajednički iznesene od strane svih Nesiim - prvog dana (tj. kada je Miškan prvi put posvećen):

To bi nam moglo dati razlog za ovaj sažetak. Tora nas ne treba učiti množenju; umjesto toga ona još jednom naglašava kako su sve ove korbanot bile predstavljene Mošeu Rabeinu od strane SVIH NESIIM već prvog dana - kao znak nacionalnog jedinstva!

Dok ovi pesukimi opisuju što se dogodilo prvog dana posvećenja Miškana - Tora radi zaključak (u 7:89) govoreći nam kako je ovaj zajednički prinos omogućio da se dogodi najznačajniji događaj tog dana. Od sada će B-g razgovarati s Mošeom iz Ohel Moeda unutar tabora Bnei Jisrael! Možda je upravo ovaj iskaz jedinstva potaknuo B-ga da dopusti Svojoj "šehini" da se vrati da prebiva među njima.

Narod je, preko svojih vođa, pokazao da je dostojan da mu se povrati njegov status posebnog B-žjeg narodaodabranog da Ga predstavlja pred očima cijelog čovječanstva.

Ujedinjeni u namjeri, Bnei Jisrael su sada bili spreman napustiti Har Sinaj s B-gom u svojoj sredini, prihvatiti izazov uspostavljanja B-žje uzorne nacije u Obećanoj zemlji.

[Vidi također Raši o Šemot 19:2 "va'jihan" svi kao jedna osoba s jednim srcem...", opisujući kako su se Bnei Jisrael prvi put utaborili na Har Sinaju.]

Moguće je da je to bilo zbog ovog zajedničkog truda, pri kojem su svi djelovali zajedno prema zajedničkom cilju, a zadržavajući svoj vlastiti identitet; da je B-g smatrao važnim svakom Nasiju dati njegov poseban dan. Postupajući jedinstveno, sada je svaki Nasi mogao zasjati kao pojedinac. Možda je upravo to razumijevanje važne ravnoteže između nacije i pojedinca stvorilo prostor B-gu da se 'pridruži' Svom narodu, dok su se pripremali za svoju sljedeću fazu Izbavljenja!

Taj prikaz jedinstva bio je kratkog vijeka u Sefer Bamidbar, jer se narod vratio u podjele čim su napustili Har Sinaj (vidi poglavlja od 11 do 25 u Sefer Bamidbar). Ipak, taj kratki trenutak zajedništva može ostati kao nadahnuće budućim generacijama, posebice njihovim vođama, a naročito u vremenima povijesnog potencijala.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Dobročinstvo (nastavak)

Davanjeiprimanje

Dobročinstvo koje je darežljivo i koje podupire način je na koji Rabbi Eliyahu Dessler shvaća osobinu heseda (koju smatra glavnim korijenom duhovnog života). Na početku svoje Rasprave o srdačnoj ljubaznosti on piše:

Kad je B-g stvorio čovjeka, učinio ga je davateljem i uzimateljem. Sila davanja viša je sila osobina Stvoritelja svega, da je blagoslovljen, koji iskazuje milosrđe, čini dobro i daje ne primajući ništa zauzvrat. . . . Tako je stvorio čovjeka, kao što je napisano: "Na sliku B-žju On je stvorio čovjeka", jer on [čovjek] može pokazati milosrđe, činiti dobro i davati.

Ali sila uzimanja je čovjekova želja da privuče k sebi svaku stvar koja uđe u njegovu domenu. Ovu silu ljudi nazivaju "sebičnom ljubavlju" i ona je izvor svakog zla.

U ovih nekoliko redaka ima mnogo toga za istražiti, no fokus želim zadržati na trajnoj dobrohotnosti za koju nam Rabbi Dessler pomaže da uvidimo da dolazi iz duševne osobine darežljivosti. Čovjek je stvoren na B-žju sliku, što znači da svi imamo moć da budemo davatelji jer B-g, naš predložak, je davatelj. Prakticirati hesed znači biti davatelj. Kad god se jednadžba izračunava tako da ide nama u korist, ili čak i

radi korisnu razliku. Svi mi imamo dvostruki potencijal da budemo davatelji, kao i da budemo oni na suprotnom kraju davanja, no on ukazuje na veliku razliku između onih koji uzimaju darove u svoje ruke kao "primatelji" i onih koji su "uzimatelji".

ako izađe izjednačeno, to ne može biti heseda zahtijeva da prijeđemo granice koje su nam poznate i komotne. Moramo posegnuti dalje u inače to nije hesed

Jednom sam čuo kako Rabbi Abraham Yachnes pojašnjava opseg posezanja koji je potreban da bi se čin okvalificirao kao . Rekao je da ako idete ulicom, a netko hoda pored vas i nosi veliku kutiju, i vi se ponudite toj osobi da joj pomognete nositi kutiju, to nije hesed. Jednostavno biste bili grozan čovjek da ne pomognete onome tko je u takvoj situaciji. Ono što se računa kao hesed je kada idete u suprotnom smjeru od nekoga tko nosi teret i okrenete se da biste mu pomogli nositi taj teret u smjeru u kojem on ili ona ide. To je hesed

Naravno da je istina da nitko ne bi mogao na ovaj način dati kada ondje ne bi bilo nekoga tko je spreman to davanje primiti. Nisu li svi oni "uzimatelji"? Ovdje Rabbi Dessler

Uzimatelji na sve što drugi čine za njih gledaju kao da imaju pravo na to i zato nemaju nikakvih nedoumica da budu primatelji tuđeg davanja. Za razliku od njih, primatelji ne očekuju ništa i ispunjeni su zahvalnošću za i najmanju korist koja se učini za njih. Nešto dođe u ruke jednima i drugima, no njihovi su stavovi toliko različiti da se na primanje i uzimanje mora gledati kao na potpuno različite postupke.

Djela srdačne dobrote i hesed osobnost

Nisu svi ljudi koji neprestano čine djela velikodušne dobrote i koje isti. Musarska tradicija ističe da su neki ljudi potaknuti na djela heseda kad god se pred njima nađe netko kome je potrebna njihova pomoć. Drugi, pak, ne čekaju da im se takva prilike pojavi na kućnom pragu, već sami traže svaku priliku da postupe velikodušno na načine koji podržavaju druge. Na to su mislili učenjaci kad su napisali da je način onih koji čine hesed da trče za siromašnima.

Abraham je bio uzor toga što znači juriti za hesedom jer nam Tora kaže da je stvarno trčao da učini dobra djela za druge. Kad su se kraj njego-

(nastavak s 26. stranice)

Alan Morinis: Svakidašnja svetost

vog šatora pojavila trojica neznanaca, pozvao ih je da ostanu. Ponudio ih je kruhom, vodom i s malo odmora, a zatim

Abraham je pohitao do Sarina šatora i rekao: "Brzo! Tri mjere najboljeg brašna! Umijesi ga i napravi peciva."

Abraham je potrčao do stoke i izabrao mlado, probrano tele. Dao ga je mladiću koji ga je požurio pripremiti.

Tora iznoseći ove kratke priče koristi glagole "trčati" i "požuriti" ukupno četiri puta. Abraham nije pasivno sjedio čekajući priliku da učini dobro, već je grabio priliku da učini dobro drugima.

Abraham nije bio onaj koji je samo činio djela heseda, već je bio duša koja je bila toliko prožeta duhom heseda da je ta osobina definirala njegov pogled na svijet. Ova nam razlika pomaže shvatiti duboko značenje citata proroka Miheja:

Rekao ti je, čovječe, što je dobro! Što traži od vas Vječni, B-g vaš, osim da činite pravdu, volite hesed i ponizno koračate s Vječnim, svojim B-gom.

To je sve što trebamo znati da bismo ispunili Stvoriteljevu viziju našeg života na zemlji i da ono što ona govori o hesedu nije ono na što bismo uobičajeno mogli pomisliti. Nije nam rečeno da svoju duhovnu sudbinu ostvarujemo tako što ćemo svoju bodovnu karticu napuniti djelima dobročinstva koje je darežljivo i koje podupire, već nam je rečeno da moramo voljeti ta djela. Naravno, ako ih volimo, svakako ćemo ih i činiti, tako da je time obuhvaćeno i vršenje, ali zapravo tek kao nusprodukt. Fokus nije na činjenju, već na osobini srca koja živi u nama. Voli srdačnu ljubaznost: kakvog li dubokoumnog zahtjeva.

Ovdje doznajemo da je glavna stvar u opisu našeg duhovnog posla posegnuti dalje kako bismo podržali jedni druge, a najvažnija je dimenzija tog ponašanja probuditi svoje srce da zavoli sam čin brige za drugoga. Ako se to učini zbog bilo kojeg drugog razloga taj čin nije hesed. On ne održava svijet, što je vanjska zadaća heseda, niti nas približava ostvarenju svrhe naše duše, što je njegova unutarnja zadaća. Ali kad to napravimo kako treba, naš usavršeni hesed podržava drugoga i čini nas pobožnim i pravednim

ljudima. Hebrejski izraz za "pobožnost" je hasidut, od istog korijena kao hesed

Imajući na umu ovo gledište studenti u musarskoj ješivi Rabbi Eliyahu Lopiana obavezali su se da će izvršiti tri djela srdačne ljubaznosti svakog dana. Usvajanje takvog cilja poslalo ih je u potragu za djelima ljubaznosti koja mogu učiniti i pomoglo im da prevladaju uobičajeno ponašanje i otpor koji im je stajao na putu. Rabbi Lopian pridružio im se u toj praksi.

SlijediVječnogsvogB-ga

Naš instinkt za samoodržanjem duboko je ukorijenjen u nama, kao i naše strepnje oko toga hoćemo li imati dovoljno za sebe, pa zato svoja srca trebamo uvježbavati u hesedu kako bi naš život jače odražavao naše više ja od našeg nižeg ja. Rabini su shvaćali naš otpor i stoga nam nude praktične smjernice kako činiti djela heseda. Kao polazi-šte uzeli su biblijsku uputu "Slijedi Vječnog, B-ga svoga." Tada su postavili pitanje, kako bismo uopće mogli "slijediti B-ga?" Njihov zaključak čitamo u Talmudu:

Strana

Godina

(nastavak s 27. stranice)

Alan Morinis:

Rabi Hama, sin Rabi Hanine, nadalje je rekao: "Što znači tekst: 'Slijedi Vječnog, B-ga svojega'? [Značenje je] slijediti odlike Svetog, Blagoslovenog. Baš kao što B-g odijeva gole, tako biste i vi trebali odijevati gole, kao što piše [Postanak/Berešit 3,21]: I vječni B-g načinio je odjeću od koža za Adama i njegovu ženu i odjenuo ih. Kao što je Sveti Blagosloveni posjetio bolesnoga, tako biste i vi trebali posjećivati bolesne, kao što piše [Postanak/Berešit 18,1]: I Vječni mu se ukazao kraj hrasta Mamre. Baš kao što je Sveti Blagosloveni utješio ožalošćene, tako biste trebali i vi tješiti ožalošćene, kao što piše [Postanak/Berešit 25,11]: Nakon Abrahamove smrti B-g je blagoslovio njegovog sina Izaka. Kao što je Sveti Blagosloveni pokopao mrtvaca, tako biste i vi trebali sahranjivati mrtve, kao što piše [Ponovljeni zakon/Devarim 34,6]: B-g ga [Mojsija] je pokopao u dolini."

Rabi Hama smatra da B-ga slijedimo oponašajući B-žja djela srdačne dobrote iz našeg vlastitog života. Ono što ovdje imamo je osnovna

Svakidašnja svetost

smjernica za duhovni život, koja se ponekad naziva imitatio dei, što znači da poduzimamo određene vrlo konkretne postupke srdačne dobrote svjesno oponašajući putove b-žanskog.

Kad oponašamo B-žje velike osobine u vlastitom životu, to nas ne čini više b-žanskima, već samo podiže ono što već jesmo na najvišu moguću mjeru. Iako nam Tora govori da smo stvoreni na sliku B-žju, neki rabini to ne vide kao izjavu o našem trenutnom stanju nevezano na naš potencijal. Na primjer, Rabbi Shlomo Wolbe pomaže nam prepoznati gdje možemo pronaći onu B-žju sliku na koju smo stvoreni: "Slika B-žja su njegove karakterne osobine. Kad volite dobrotu, postajete slika B-žja."

Hasidska misao također nas navodi da u svom životu usvojimo B-žje osobine. Hasidizam traga za doživljajem izravne i osobne eksperimentalne povezanosti s B-gom, a problem s kojim se Rebbe Menachem Nachum iz Černobila suočava je poteškoća u odgonetanju kako možemo prionuti uz B-ga kad nam je korijen u ovom materijalnom svijetu, dok je B-g u konačnici bezobli-

čan, bezgraničan i beskrajan:

Bezgranični B-g zaogrnut je osobinama. Kad se osoba drži HaŠemovih osobina, "Kao što je On milosrdan ..." i tako dalje, time ona prione za Bezgraničnog B-ga, neka je blagosloven, Njega samoga, jer Bezgranični B-g, neka je blagosloven, prebiva u osobinama. Stoga su učenjaci rekli: "Držite se Njegovih osobina", i stoga je to kao držati se samog B-ga.

To znači da kada u svom vlastitom životu prikažete božansku osobinu poput heseda, to je prianjanje uz Samog B-ga, jer B-g prebiva u našim duševnim osobinama. I tako, kada činimo djelo heseda, mi nalazimo put do B-ga i približavamo Mu se.

Putokazizasrdačnudobrotu

Moramo znati na koji način B-g čini hesed kako bismo otkrili putokaze koje trebamo slijediti u svom životu. U Tori, gdje je navedeno trinaest svojstava B-žjeg suosjećanja, među njima se nalazi i "obiluje dobrotom." Srednjovjekovni komentator Raši objašnjava da nam izraz "obiluje dobrotom" govori da B-g pokazuje dobrotu prema svima onima kojima su potrebna sredstva za život, čak i onima koji tu pomoć ne zaslužuju. Ovdje nalazimo naš model za hesed Kad se ponašamo darežljivo podupirući druge, ne zato što oni to zaslužuju, već zato što smo mi dobri, mimo bilo kakve kalkulacije o tome što su oni od nas zaradili ili onoga što možemo dobiti zauzvrat, mi činimo dobrotu oponašajući B-žji

(nastavak s 28. stranice) Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

način srdačne dobrote.

Ne brinite se o ljubavi prema siromašnima; vaš je posao odjenuti ih.

Ako su ljudi koje poznajete na bilo koji način bolesni, nemojte samo razmišljati o njima ili se čak moliti –uzmite si vremena da ih posjetite.

Pružite svoju utjehu ucviljenima u kući žalosti.

A pokapanje mrtvih primjer je aktivne srdačne dobrote bez premca: budući da mrtvo tijelo nema mogućnosti uzvratiti, briga za njegove potrebe je čista velikodušna dobrota.

Ista tema istražena je u kabalističkom musarskom tekstu iz šesnaestog stoljeća Tomer Devorah (Deborina palma). Piscu, Rabbi Mosheu Cordoveru, također je stalo da nam pokaže kako unijeti osobine božanskog u naš život, pa za svoje polazište uzima drugi biblijski tekst. U Knjizi o Miheju nalazimo još jedan stih u kojem su navedene božanske

osobine, a među njima je i opis B-ga "On je onaj koji želi hesed".

Rabbi Cordovero spušta ovo uzvišeno učenje na našu razinu dajući nam upute kako ga primijeniti. Kaže nam da gledamo preko onoga što netko zaslužuje tako da se naša dobrota proširi na područje heseda:

Treba oponašati ovu osobinu [hesed] u svom vlastitom ponašanju. Čak i ako je netko svjestan da mu druga osoba čini zlo, i to ga ljuti, ukoliko ta osoba ima neku pozitivnu osobinu, na primjer, ljubazna je prema drugima ili posjeduje neku drugu vrlinu, to bi trebalo biti dovoljan razlog da rastjerate svoj bijes i počnete smatrati drugu osobu ugodnom, odnosno oduševiti se dobrim što ga čini. Trebalo bi reći: "Dovoljno mi je što on ima ovu dobru osobinu." . . . Svatko bi trebao reći sebi u vezi svakog čovjeka: "Dovoljno je što je bio dobar prema meni ili prema nekome drugome na takav i takav način

ili što ima tu i tu pozitivnu osobinu." Na taj se način treba oduševljavati dobrotom.

Rabbi Cordovero nam daje ekstremnu situaciju u kojoj treba činiti hesed kada nam netko stvarno čini zlo. No, čak i u tom slučaju, ne dobivamo izuzeće da se uzdržimo od podupiranja drugoga, već upute kako da prevladamo svoj predvidivi otpor. Rabini su razumjeli da hesed predstavlja toliko elementarnu silu duše da je treba razvijati bez obzira na logiku i okolnosti.

Čak i u uobičajenijim situacijama vjerojatno ćemo naići na otpor prema djelima velikodušne dobrohotnosti koja podržavaju druge. Ako popustite tom otporu, prestat ćete postupati po srdačnoj dobroti, s negativnim rezultatima kako po unutarnji tako i po vanjski život. Ako ga prevladate, za nekoga ćete svijet učiniti boljim, istovremeno jačajući svoje više ja u svom vlastitom životu.■

REVIZIJA POVIJESTI Goldstein: Termin ‘Holokaust’ u Jasenovcu nedopustivo je zamijenjen eufemizmom ‘masovni zločin’

Nacional,5.6.2024.

Od prvog izdanja knjige

”Holokaust u Zagrebu” Slavka i Ive Goldsteina prošle su 23 godine, sjećanja na strahote Holokausta danas ima sve manje, a termin ”Holokaust” u Jasenovcu je zamijenjen terminom ”masovni zločin”, istaknuto je u utorak na predstavljanju drugog izdanja knjige.

”Došlo je novo vrijeme s još manje sjećanja. Godine 2001., nakon što smo podvukli crtu pod ratove i režim iz ’90ih, smatrali smo da je revizionizam otišao u povijest. Mislili smo da stvari idu k svom smirenju i da će se Holokaust moći u Zagrebu etablirati kao činjenica”, rekao je na predstavljanju autor Ivo Goldstein.

Time je odgovorio na pitanje zašto se nakon četvrt stoljeća od izlaska knjige ”Holokaust u Zagrebu”, odlučio na drugo izdanje.

“Kad je knjiga prvi put izašla, bilo je puno pohvala ali i negiranja, ružnih i neumjesnih komentara, priča da se Holokaust nije događao u Zagrebu, nego negdje drugdje”, kazao je Goldstein.

Unatoč tome, autor knjige napominje da nije vjerovao da će se u budućnosti termin “Holokaust”

zamijeniti nekim drugim, no do toga je ipak došlo.

“Međutim, od prošle Jasenovcu, na tabli koju je netko instalirao za vrijeme predsjeda nja Međunarodnim savezom za sjećanje na Holokaust, še termina ‘Holokaust ve, nego samo istaknuo je Goldstein, dodavši da je to eufemizam koji je apso lutno neprihvatljiv.

Ispričane sudbine donose povijest ‘iznutra

Knjiga ”Holokaust u Zagrebu” donosi povijest ‘iznutra’, napominje autor, pričajući priče preživjelih sudionika toga vremena, koje tako najbolje dočaravaju strahote Holokausta.

Istražujući povijesnu građu u Hrvatskom državnom arhivu naišao je na brojne dokumente, kazao je, kao što su molbe za izuzeće od nošenja židovskog znaka, molbe za dobivanje arijskih prava i molbe za prelazak preko Tomislavovog trga.

“Kad sam dao gotov rukopis na čitanje profesorici Mirjani Gross, koja je na čudesan način preživjela logor, rekla mi je da o tome što je pročitala ništa nije znala. Nije bila ovdje, dok je ono malo preživjelih šutjelo jer im je bilo muka, jer su pokušavali živjeti novi život, bez da se toga

Kraus: Italijom

marširaju

Europi. Zabrinut sam

Index,9.6.2024.

TRADICIONALNA komemoracija za žrtve Holokausta održana je na Židovskom groblju gdje je odana počast stradalima u sabirnom logoru za Židove koji je u Đakovu postojao od 1941. do 1942. godine, kada je kroz njega prošlo oko 2000 židovskih žena, djece i staraca, većinom iz BiH.

Od 2000 logoraša, stradalo ih je oko 560. Sahranjeni su na Židovskom groblju u Đakovu, i to uz sačuvane osnovne identifikacijske, osobne podatke koje je kriomice sačuvao tadašnji grobar Stjepan Kolb. Stoga je Židovsko groblje u Đakovu jedinstveno u svijetu, prvotne

jecaju velikih historiografija iz

Europe i svijeta, u vremenima je hrvatska historiografiizgubila korak sa stranim uzorima”.

Holokaust se ne može usporediti s drugim dijelima masovnih ubojstava

Profesor na zagrebačkom Filozofskom fakultetu Kotel Dadon istaknuo je da se pojam Holokaust nikako ne može usporediti s drugim djelima masovnih ubojstava, niti s ubojstvima koja su počinili pripadnici Hamasa.

moraju prisjećati”, otkrio je Goldstein.

Priče preživjelih pričale su se uglavnom u užem krugu obitelji, da bi tek kasnije, kad su postali djedovi i bake, počeli otvorenije pričati o progonima i zločinima za vrijeme Holokausta, kazao je povjesničar Goran Hutinec. “Knjiga danas može poslužiti kao spomenik. Ne toliko zbog velikog broja riječi, nego zbog svih tih ispričanih sudbina s ruba anonimnosti, malih ljudi, djece koja kroz ovu knjigu pružaju svoj glas i opominju nas da se ono što je bilo možda neće na isti način ponoviti, ali je moguće nešto vrlo slično”, ističe Hutinec.

Važnost knjige čije je prvo izdanje objavljeno prije gotovo četvrt stoljeća, Hutinec vidi u tome što je ona “odškrinula vrata ut-

Nakon onoga što se dogodilo u Izraelu, u listopadu prošle godine, nemali broj ljudi krenulo je koristiti pojam ‘Holokaust’ za taj događaj, a Hamasovci su nazvani novim nacistima.

“No, čak je i bivši glavni rabin u Izraelu bio protiv korištenja te riječi za bilo koju drugu tragediju“, rekao je.

Predsjednik židovske vjerske zajednice “Bet Israel” Danijel Benko naglasio je da će knjiga ostati za generacije koje dolaze, što je vrlo važno jer ćemo uskoro ostati bez živog sjećanja.

“Holokaust je najintenzivniji oblik antisemitizma koji se dogodio u modernoj povijesti. Kako se vremenski udaljavamo od Holokausta, sjećanje postaje bljeđe i apstraktnije“, kazao je Benko.■

fašisti, desnica raste u čitavoj

limene nadgrobne ploče prije 15-ak godina zamijenjene su kamenim nadgrobnim pločama.

Dijelu logoraša, logor u Đakovu bio je samo postaja za dalje, za Jasenovac, Auschwitz i druge logore smrti.

Molitvu na Židovskom groblju izrekao je glavni rabin za Hrvatsku Luciano Moše Prelević. Uz predstavnike Židovske općine Osijek, komemorirali su i predstavnici Koordinacije židovskih općina iz Hrvatske, Srbije te BiH, predstavnici židovskih općina iz Zagreba, Rijeke, Slavonskog Broda, Novog Sada, Beograda.

Pozdravne riječi uputio je i đakovački gradonačelnik Marin

Mandarić (HDZ) koji je položio vijenac kod spomen-obilježja.

Kraus: Italijom marširaju fašisti u tamnim košuljama

Među onima koji su odali počast žrtvama Holokausta u Đakovu bio je i predsjednik Židovske općine Zagreb te koordinator Židovskih općina Hrvatske dr. Ognjen Kraus. Dok ga, kako je rekao, s jedne strane veseli zajedničko okupljanje svake godine, čime sjećanje na žrtve Holokausta ne blijedi, s druge je strane zabrinut za ono što se događa u svijetu.

"Italijom marširaju fašisti u tamnim košuljama, u Njemačkoj isto tako desnica raste, desnica raste u čitavoj Europi", rekao

je Kraus te podsjetio da je u NDH, u 50 logora, pogubljeno 36 tisuća Židova.

"Zabrinut sam. Upravo sam ovdje i iz toga razloga, da se sjetimo", zaključio je Kraus.

U ime Đakovačko-osječke nadbiskupije pozdravio je dr. sc. Grgo Grbešić koji priprema knjigu o logoru u Đakovu i koja će biti završena u jesen ove godine.

"Radim to kao katolik jer čistim memoriju svog naroda. Tražiti oproštenje nije slabost, nego snaga, iako osobno nemam ništa s tim, no, kako sam rekao, čistim memoriju svog naroda", rekao je Grbešić.■ Strana

ANTISEMITIZAM

Dramatičan porast antisemitizma u Njemačkoj. "Skrivamo se"

DeutscheWelle,11.6.2024.

OD TERORISTIČKOG napada

Hamasa u Izraelu 7. listopada 2023., Židovi u Njemačkoj su ugroženiji nego ikad. Mnogi paze da u javnosti ničim ne odaju svoj židovski identitet, kako ne bi bili izloženi napadima, piše DW.

"Od 7. listopada više se ne predstavljamo niti otkrivamo da smo Židovi", kaže Ariel Elbert iz udruge Keshet Deutschland. "Skrivamo svoje simbole i pažljivi smo kada ulazimo u javni prostor." U ovoj udruzi organizirani su queer-Židovi, koji traže dijalog s civilnim društvom.

"Skrivamo svoje simbole"

Niz godina je to i funkcioniralo, no od napada islamističkog Hamasa u Izraelu od toga nije puno ostalo. "Osobe s kojima smo surađivali sada iznose antisemitske i huškačke stavove i poruke." Elbert opisuje kakve posljedice za pripadnike udruge ima značajno porasla mržnja prema Židovima. Policijska zaštita je minimalna razina sigurnosti kako bi se uopće moglo ući u neki prostor. Događaji se otkazuju ili se uopće ni ne planiraju.

Ariel Elbert je Židovka, koja govori iz perspektive pogođenih i svojim primjerom upotpunjava "Civilni izvještaj o antisemitizmu", koji je predstavljen u Berlinu.

Felix Klein se ovom temom bavi svakodnevno. Njegova službena titula je: povjerenik savezne vlade za život Židova u Njemačkoj i borbu protiv antisemitizma. On kaže: "Da bi se antisemitizmu oduzelo plodno tlo, većina nas se mora jasno i glasno suprotstaviti mržnji prema Židovima."

Antisemitski napadi potaknuti mržnjom udvostručeni

Ariel Klein navodi brojke koje ilustriraju razmjere antisemitizma. One dolaze iz aktualnog izvješća Saveznog ureda za borbu protiv kriminala (BKA) o politički motiviranom kriminalu. U kategoriji zločina odnosno napada iz mržnje, u 2023. godini zabilježeno je oko 17.000 delikata. Od toga je preko 5100 motivirano antisemitizmom, što je skoro dvostruko u odnosu na prethodnu godinu.

Povjerenik za antisemitizam stavlja ove brojke u proporciju s udjelom Židova u odnosu na ukupan broj stanovnika u Njemačkoj, koji iznosi 84 milijuna. Oko 30 posto kaznenih djela iz mržnje otpada na "neznatno malu židovsku zajednicu koja čini samo 0.25 posto ukupnog stanovništva".

Uspješno procesuiranje

Ariel Klein je zadovoljna reakcijom države na rastući antisemitizam u Njemačkoj. Procesuiranje kaznenih djela je uspješno u međunarodnoj usporedbi: "Tko huška protiv Židova na demonstracijama ili skandira antisemitske slogane 'From the River to the Sea', mora se suočiti s policijskim mjerama ili podizanjem optužbe."

Parola "From the River to the Sea, Palestine will be free" ("Od

rijeke do mora, Palestina će biti slobodna") često se čuje na antiizraelskim demonstracijama i dio je repertoara propalestinskih grupa. Time se misli na područje između rijeke Jordan i Sredozemnog mora. To uključuje, pored teritorija Izraela, i Zapadnu obalu i Pojas Gaze. U Njemačkoj je slogan zabranjen nakon napada Hamasa na Izrael. Obrazloženje: time se osporava pravo Izraela na postojanje.

Zagovaranje odlučnog djelovanja

Odlučno djelovanje podržava i Tahera Ameer iz upravnog odbora Zaklade Amadeu Antonio, koja se bori protiv antisemitizma, rasizma i desničarskog ekstremizma. "Onaj tko bagatelizira i veliča zločine Hamasa od 7. listopada - odrubljivanje glava, silovanja, otmice - taj također veliča i slavi nedjela islamističkih terorista", kaže Tahera Ameer. Dodaje i kako je stalno naglašavanje toga vrlo važno.

Od civilnog društva Tahera Ameer očekuje jasnije znakove podrške. "Pozivam sve demokratske aktere u Njemačkoj da dosljedno i pravim imenom nazivaju antisemitizam i pokažu solidarnost s pogođenima!"

I zaključuje: "Činjenica da Židovi skrivaju svoj identitet iz straha za svoju sigurnost, moralo bi sve alarmirati.".■

Vođa “Hamasa” poručio: “Imamo Izrael tačno gdje ga želimo”

Face.ba,11.6.2024.

Sinwar je rat u Gazi izjednačio s bitkom kodKarbele u Iraku, koja se dogodila u 7. stoljeću i u kojoj je poginuo unuk poslanika Muhameda.

Izvještaj Wall Street Journala otkrio je poruke koje je napisao vođa Hamasa u Pojasu Gaze, Yahya Sinwar, različitim dužnosnicima Hamasa i posrednicima u dogovoru s taocima.

Prema izvještaju, govoreći o ratu, Sinwar je nedavno napisao dužnosnicima Hamasa koji su pregovarali o dogovoru o taocima: “Imamo Izraelce tačno tamo gdje ih želimo.”

U poruci vođama Hamasa u Kataru, Sinwar je kao primjer predstavio civilne žrtve tokom rata u Alžiru, potvrđujući da su takve žrtve “nužne žrtve”.

Na sličan način, kada su trojica sinova lidera Hamasa Ismaila Haniyeha ubijena u napadu izraelskih zračnih snaga (IAF) u Gazi u travnju, Sinwar je potvrdio da će njihova smrt i smrt ostalih Palestinaca “uliti život u vene ove nacije , potičući ga da se uzdigne do svoje slave i časti.”

■

Što se tiče civilnih žena i djece koje su palestinske grupe uzele za taoce 7. oktobra, izvještaj WSJ-a citira njegove poruke pregovaračima: “Stvari su iz-

makle kontroli. Ljudi su se upetljali u ovo, a to se nije smjelo dogoditi.”

Sinwar je također navodno bio nezadovoljan time što su se dužnosnici Hamasa sastali s drugim frakcijama u decembru kako bi raspravljali o pomirenju nakon rata, što je nazvao “sramotnim i nečuvenim”.

“Sve dok borci još postoje i nismo izgubili rat, takve kontakte treba odmah prekinuti. Imamo sposobnosti da se nastavimo boriti mjesecima”, poručio je Sinwar.

Govoreći o kopnenoj operaciji u Rafi, Sinwar je liderima Hamasa u Kataru napisao da “izraelski ulazak u Rafah neće biti

šetnja po parku”.

Sinwar je rat u Gazi izjednačio s bitkom kod Karbele u Iraku, koja se dogodila u 7. stoljeću i u kojoj je poginuo unuk poslanika Muhameda.

“Moramo ići naprijed istim putem kojim smo krenuli. Ili neka to bude nova Kerbela”, pisao je Sinwar.■

Strana

Izrael oslobodio taoce uz pomoć američkih operativaca, pogledajte kako je izgledala akcija spašavanja

Jutarnjilist,8.6.2024.

Spašena je i Noa Argamani, koja je postala svojevrsni simbol za brutalnost hamasovaca

Četvero talaca, od njih približno 250 koji su oteti s glazbenog festivala na dan strašnog Hamasova masakra 7. listopada 2023., jutros su spasile izraelske snage tijekom racije u središnjoj Gazi, javili su brojni svjetski mediji. O akciji, iz minute u minutu, izlazi sve više detalja.

Izraelski mediji javljaju kako su u "složenoj operaciji" izraelske vojske (IDF), obavještajne agencije (Shin Bet) i izraelske policije (Yamam) jutros spašena četiri izraelska taoca. Objavili su i njihove identitete - na slobodi su Noa Argamani (26), Almog Meir Jan (22), Andrey Kozlov (27) i Shlomi Ziv (41).

Taoce su spasili borci Shin Beta i Yamama s dvije različite lokacije u operaciji u srcu Nuseirata. Njihovo zdravstveno stanje je stabilno, te su prebačeni na dodatne pretrage u Medicinski centar Sheba u Tel HaShomeru, navodi Jerusalem Post. Stanovnici Nuseirata prijavili su intenzivno bombardiranje tijekom jutra. Khalil Daqran iz lokalne bolnice rekao je novinarima kako su deseci Palestinaca ubijeni i da su svi odjeli te hodnici bolnice prekrcani ranjenima, javlja The New York Times (NYT).

Daniel Hagari, glasnogovornik izraelske vojske, novinarima je otkrio kako je misija spašavanja izvedena oko 11 sati u subotu, kad je IDF locirao četiri taoca u dvije zgrade u Nuseiratu, gdje su se nalazili pod stražom Hamasovih militanata. Dodao je da su se snage IDF-a našle pod neprijateljskom paljbom, ali da su

uspjele prevesti oslobođene taoce na siguran teritorij uz pomoć dva helikoptera.

Tim američkih stručnjaka za spašavanje zarobljenika koji je stacioniran u Izraelu asistirao je izraelskoj vojsci u ovoj operaciji, ponajprije pružajući im vitalne obavještajne podatke i "drugu logističku potporu", rekao je NYT-u neimenovani američki dužnosnik.

Nakon izlaska vijest o spašavanju zatočenika nakon dugih osam mjeseci dočekana je općim oduševljenjem i slavljem u Izraelu. Današnja operacija najveće je spašavanje talaca od izbijanja rata, čime je ukupni broj Izraelaca oslobođenih iz Gaze porastao na sedam, javlja AP. Među uspješnim misijama spašavanja bila je i operacija specijalnih snaga IDF-a u veljači u gradu Rafahu, kada su spasili dva taoca iz ruku militanata.

Hamas je, podsjetimo, oteo oko 250 talaca tijekom svog napada na južni Izrael prije točno osam mjeseci. Ukupno 105 talaca oslobođeno je tijekom primirja u studenome 2023., koje je trajalo tjedan dana. Izrael je ranije ovog tjedna objavio kako vjeruje da je trećina talaca preostalih u Gazi mrtva, a dio dužnosnika smatra da je taj broj još veći, navodi Hina.

Vlada je objavila da je u Hamasovim rukama još 120 ljudi, od kojih je 43 proglašeno mrtvima na temelju raznih izvora informacija, uključujući obavještajne podatke, snimke s kamera i forenzičku analizu. Na nekim tijelima pronađeni su tragovi nasilne smrti. Hamas je na početku izraelske ofenzive prijetio da će ubijati taoce kao osvetu za izraelske zračne napade. U ponedje-

ljak je još četvero talaca dodano na listu ubijenih.

Izraelske trupe dosad su kućama dovezle tijela 19 mrtvih talaca, uključujući i najmanje troje koje je nenamjerno ubila izraelska vojska tijekom vojnih operacija. Unatoč osmomjesečnoj vojnoj kampanji u pojasu Gaze, Izrael nije imao mnogo uspjeha u oslobađanju zatočenih građana, unatoč brojnim pokušajima.

Izraelski ministar obrane Yoav Gallant čestitao je akterima na "kompleksnoj operaciji naših vojnika, specijalnih snaga i obavještajne zajednice" te je naglasio kako su "djelovali s izvanrednom hrabrošću pod teškom neprijateljskom paljbom".

Od oslobođene četvorke svakako je najpoznatija Noa Argamani, izraelska državljanka kineskog podrijetla koja je postala svojevrsni simbol za brutalnost hamasovaca. Na videosnimci koja je objavljena u izraelskim medijima nakon Hamasova masakra prikazano je kako je teroristi voze na motociklu dok 25-godišnjakinja viče: "Nemojte me ubiti!" i gleda kako militanti odvode u nepoznato njezina dečka Avinatana Ora.

Andrey Kozlov radio je kao zaštitar na muzičkom festivalu Nova i tek je netom prije emigrirao iz Rusije u Izrael. Rusi su od Hamasa zahtijevali da se ubrza puštanje Kozlova i još dva taoca s ruskim državljanstvom. Shlomi Ziv također je radio kao zaštitar na festivalu i živio je u Elkoshu, zajednici u sjevernom Izraelu, sa suprugom Miran.

Almog Meir Jan otet je samo dan prije nego što je trebao početi novi posao u IT kompaniji. Njegova majka za Sky News je u prosincu rekla kako ju je sin na-

zvao u 7.45 na dan masakra i opisao joj kaotične scene pred sobom.

U međuvremenu izraelska vojska nastavlja s vojnim operacijama širom pojasa Gaze. U subotu su priopćili da gađaju infrastrukturu militanata na području izbjegličkog kampa Nuseirata u Gazi, a ministarstvo zdravstva te enklave izvijestilo je o desecima mrtvih i ozlijeđenih. Dosad je inače bilo neuobičajeno da izraelska vojska izvještava o svojim akcijama dok su te operacije još u tijeku.

Ministarstvo zdravstva Gaze priopćilo je da mnoge žrtve, mrtvi i ranjeni, pristižu u bolnicu Al-Aksa, uključujući i djecu. Deseci ozlijeđenih leže na tlu i liječnički timovi ih pokušavaju spasiti, objavilo je ministarstvo na Facebooku, prenosi Hina.

Nastavljaju se i previranja u kabinetu izraelske Vlade. Ministar izraelskoga ratnog kabineta Benny Gantz odgodio je izjavu koju je trebao dati kasnije u subotu. Politički komentatori vodećih izraelskih listova kažu kako se očekuje Gantzova vijest o ostavci na funkciju u Vladi premijera Benjamina Netanyahua, prenijela je Hina.

Prošli mjesec Gantz je zaprijetio Netanyahuu napuštanjem Vlade ne iznese li premijer postratni plan za Gazu do 8. lipnja. Uz njega bi, u tom slučaju, i ostali članovi njegove stranke desnog centra, Nacionalne unije, vjerojatno napustili Vladu. Međutim, nakon vijesti da su izraelske snage spasile četvero izraelskih talaca, ministrovi glasnogovornici kazali su kako je njegova izjava odgođena, ali nisu naveli za kada.■

Izrael objavio stravične informacije o taocima u Gazi: Učinili su im to iz osvete

Dnevnik.hr,4.6.2024.

Izrael vjeruje da je trećina taoca preostalih u Gazi poginula, pokazuju podaci vlade u utorak, a dio dužnosnika smatra kako je taj broj još viši.

Od oko 250 ljudi koje je Hamas oteo u Izraelu i odveo u pojas Gaze tijekom napada 7. list-

opada pedesetak njih oslobođeno je u studenom u sklopu dogovora između dviju strana. Izraelska vojska oslobodila je još dio njih, a neke je pronašla mrtve.

■

Vlada je objavila da je u Hamasovim rukama još 120 osoba, od kojih su 43 proglašene mrtvima na temelju raznih izvora informacija, uključujući obavje-

štajne podatke, snimke s kamera i forenzičku analizu. Dio dužnosnika privatno smatra kako je broj poginulih viši, piše agencija Reuters.

Hamas je na početku izraelske ofenzive prijetio da će ubijati taoce kao osvetu za izraelske zračne napade, a u međuvremenu je militantna skupina ob-

javila da je dio njih poginuo u napadima Izraela. Izrael nije odbacio da je to moguće u pojedinačnim slučajevima, no i objavio je da pronađena tijela taoca pokazuju znakove egzekucije.

U ponedjeljak je još četvero taoca dodano na listu ubijenih.■