4-03 - Divrej Tora - Behaalotha 5779 by Bet Israel

Divrej Tkra Godina 12 Broj 37

Zagreb, šabat 22. lipnja 2019. - 18. sivana 5779.

Broj 37

http://twitter.com/DivrejTora B’’H

Šabat Beha’aloteha Jeruzalem 19:07

20:30

Zagreb

20:31

21:32

Rijeka

20:36

21:36

Split

20:20

21:21

Dubrovnik 20:10

21:11

Vinkovci 20:18

21:18

Sarajevo 20:14

21:14

Doboj

20:18

21:19

B. Luka

20:22

21:23

Beograd 20:09

21:24

Novi Sad 20:13

21:30

Subotica 20:18

21:36

Zrenjanin 20:12

21:28

Niš

19:58

21:11

Beč

20:40

21:41

Frankfurt 21:20

21:20

Edison, NJ 20:13

21:22

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Na dan utorak 25.6.2019.

divrejtora@gmail.com

Paraša Beha’aloteha

Mojsije se moli za Mirjam da bude izliječena, Hesdin iz Amiensa, ilustracija, 1450-1455, iz Biblia pauperum, izloženo u Museum Meermanno Westreenianum, Haag

(Bamidbar 8,1-12,6) Aronu je zapovijeđeno da upali uljanice na menori, a pleme Levi je uve-

skog brda na kojem su proboravili skoro godinu dana. Narod je nezadovoljan sa svojim

Alot Hašahar

2:54

Najranije Talit

3:54

Nec Hahama

5:07

Kao odgovor na molbu ("Zašto je na-

70 starješina kojima "daje od svoga du-

9:03

ma uskraćeno?") jedne grupe koja nije

ha" kako bi mu pomogli nositi breme

10:22

mogla prinjeti ţrtvu za Pesah u dogo-

upravljanja narodom. Mirjam ruţno

12:59

voreno vrijeme jer su bili obredno ne-

govori o Mošeu i kaţnjena je leprom;

17:34

čisti, uveden je "Drugi Pesah". B-g daje

Moše moli za njeno izliječenje i čitava

19:12

Mojsiju upute o putovanjima i podiza-

zajednica sedam dana čeka njezin opo-

20:50

nju tabora u pustinji i o formaciji u ko-

ravak.

Najkasnije Š’ma Zman Tefila Hacot Minha Ketana Plag Haminha Šekia Cet Ha-kohavim



21:32

deno u sluţbu u Svetištu.

joj će narod napustiti podnoţje Sinaj-

"kruhom s nebesa" (mana) i traţi da ih Moše opskrbi s mesom. Moše određuje

■ Prevela Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ר״מ״ ״ת״ע״ר״ד״ ״מ״ ״מ״ן״״״ע״ע״ע״ר״ ״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen – prva alija – 14 p’sukim

Zatim B-g zapovijeda Mošeu da

(8,1-8)

odvoji Levijim iz naroda i da ih očisti. Ritualne vode, brijanje njiho-

Aharon dobiva uputu da vodi

vih vlasi, čišćenje njihove odjeće, i

brigu o svjetiljkama Menore.

različite ţrtve i ceremonije provode

Raši objašnjava vezu između ovog

to “odvajanje”.

odjeljka i onog o darovima n’si’im s kraja paršat Naso. Aharon se, kao vođa plemena Levi osjećao posramljeno što nije poput ostalih vođa prinio dar za posvećenje Miškana. B-g mu kaţe da je njegov dar – svakodnevna sluţba u Miškanu – mnogo veći od svih ostalih darova. Njihovi su darovi materijalne i prolazne

prirode,

njegov

duhovan i trajan. Micva o odrţavanju i paljenju Me-

bnim osvrtom na stijenj (plamenove) svjetiljki koji stoji prema “licu Menore” (tj. središnjoj grani Menore). G’matrija bazirana na l’ora šel Tora Rabi Yaakova Auerbacha, z”l: Divrei hatora hazot (riječi ove

8,15-26 Nakon malo prije navedenih postupaka, Levijim su osposobljeni da vrše svoje svete zadaće u Mikdašu, kao pomoćnici kohanim. Oni će, umjesto prvorođenaca Izraela, vršiti duţnost u Mikdašu. Tora objašnjava

da su prvobitno svete duţnosti tre-

5+400+6+200+5 (616) + 5+7+1+400

bali vršiti prvorođenci koji su bili

(413) = 1245.

posvećeni

Tore)

4+2+200+10

(216)

nore zabiljeţena je na drugom mje-

l’ha’alot ner tamid (upaliti vječni

stu u Tori. Zbog toga se utoliko više

plamen) = 30+5+70+30+6+400 (541)

ističu drašot koje objašnjavaju veze

+ 50+200 (250) + 400+40+10+4 (454)

s paršat HaN’si’im, budući da je p’šat

= 1245.

na neki način zakazao (no ne sa-

Levi – druga alija – 12 p’sukim –

kao

rezultat

njihove

poštede u Egiptu. (Naročita uloga prvorođenih zapravo je starija od egipatskog iskustva.) Kao posljedica grijeha sa zlatnim teletom, On je uzeo Levijim, koji su kao jedan stali

Prva se fraza odnosi na Toru, a

u obranu B-ţje časti, umjesto prvo-

druga na svjetlost. One su numeri-

rođenaca. Moše, Aharon i narod

Ramban u ovom odjeljku vidi alu-

čki ekvivalentne. Svjetlo se također

Izraela učinili su Levijim kao što ih

ziju na jednu kasniju generaciju

poistovjećuje s Torom, kao u pasu-

je Moše uputio. Nakon očišćenja,

kada su Aharonovi potomci (Ha-

ku iz Mišlei: Ki ner micva v’Tora or

Levijim su trebali doći u Miškan da

šmonejci) (ponovo) posvetili Mikdaš

(jer micva je svijeća, a Tora svjetlost)

se “jave na duţnost”.

svim).

paljenjem svjetla na Menori. Pogledamo li dvije teme koje se nalaze u 7. poglavlju, nalazimo dva postupka u Hramu koja su opstala do dana današnjega (za razliku od kratkoročne prirode darova opi-

20+10 (30) + 50+200 (250) +

Od 25. godine ţivota pa do 50-te,

40+90+ 6+5 (141) + 6+400+6+200+5

Levi je bio kvalificiran za sluţbu u

(617) + 1+6+200 (207) = 1245

Miškanu. (Od 25-30. Levi je učio i

Jedno, pa drugo, a potom i zajedno – sve s istim zbrojem (1245).

sanih u poglavlju 7) – Birkat koha-

A evo još jednog zbroja 1245:

nim, koji se još uvijek svakodnevno

T’hilim 96,3 kaţe: Objavite slavu

vrši onako kako je naloţeno u Tori, i

Njegovu među narodima, čudesa

menora, koja se obiljeţava godiš-

Njegova svim ljudima.

njim štovanjem Hanuke. To je vjerojatno dio B-ţje poruke Aharonu. Menora se ponovo opisuje, s poseStrana 2

Promislite or lagojim i pirsumei nisa.

uvjeţbavao se za hramsku sluţbu, a s 30 godina počeo je sluţiti u Hramu. Dob od 50 godina bila je dob za umirovljenje od “zadaće nošenja“, no levitske sluţbe pjevanja i čuvanja nastavljale su se i nakon te dobi). Budući da Tora kod Levijim naglašava dob, Gemara nas uči da ih njihove mane nisu onesposobljavale Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

za rad kao što što je to bio slučaj kod kohena. Sasvim suprotno, nedostaci kohena mogu učiniti nesposobnim za sluţenje, ali dob nije presudna. Očito, mladi kohen moţe sluţiti, ali mladi levit ne. Š’liši – treća alija – 14 p’sukim – 9,1-14

Alija po Alija

Moše zazove B-ga da odgovori na njihovu “prituţbu”. [Vaţno je razumjeti da su zakoni o Pesah šeni dio izvorne Tore miSinaj. Međutim, oni nisu bili otkriveni narodu sve do ovog trenutka.] Osoba koja je “tame” ili daleko od Mikdaša, te nije u mogućnosti pri-

čica koji dođu u doba za micvot poslije Pesaha, a prije Pesah šeni, ne bi trebali sudjelovati u prvom Pesahu (kao dijete), nego prinijeti Pesah šeni (kao odrasle osobe po halahi). Međutim, ukoliko su jeli Pesah rišon, onda ne prinose Pesah šeni. Neţidovu koji konvertira između dva Pesaha, neće biti dopušteno da

B-g je govorio s Mošeom u

nijeti korban Pesah, prinijet će svoj

Sinajskoj pustinji tijekom mjeseca

korban Pesah poslijepodne 14. ijara, i

nisana druge godine od Izlaska. Za-

pojesti ga te noći s macesom i

povijedio mu je (podsjetio ga) da

marorom. Ništa od njega ne smije

Ţena je obavezna imati korban

kaţe narodu da prinese korban

preostati do jutra, i niti jedna kost

Pesah (prvi, na 14. nisana), jednako

Pesah. Tora biljeţi da je poslijepodne

ne smije biti slomljena. Svi propisi

kao i muškarac. Makar je on vre-

14. nisana uistinu po prvi puta bio

korban Pesaha primjenjuju se na

menski određen, on je dio paketa

prinesen godišnji korban Pesah, kao

Pesah šeni (zapravo postoje razlike u

micvot

što je bilo zapovijeđeno.

vezi perifernih detalja, no same

zabranu hameca, i ovdje se radi o

korbanot su jednake). Namjerno ne

skupu micvot koji se nalazi u

prinijeti korban Pesah kaţnjava se

središtu Ţidovskog ţivota – “sve” je

“karetom” (ekskomunikacijom).

povezano s J’ci’at Micrajim – i ţene

[Ova epizoda s Pesah šeni dogodila se prije brojanja naroda, kao što je zapisano u prvom odlomku Bamid-

jede od prvog Pesaha. On će donijeti Pesah šeni kao (novi) Ţidov.

Pesaha,

koji

uključuje

su obavezne.

bara. Ovo nije smješteno na početak

Zapazite: Iako Tora spominje dva

knjige jer je sramota za Izraelski

konkretna “izgovora” za ne prino-

Pesah šeni je drugačiji. On je više

narod što su (što smo) prinijeli

šenje korban Pesaha, svatko tko nije

“klasična” vremenski vezana poziti-

svega jedan korban Pesah za čitavo

prinio korban Pesah iz bilo kojeg

vna micva, te su je ţene oslobođene.

vrijeme boravka u Pustinji.]

razloga – uključujući i onoga koji ga

Međutim, ţena koja ţeli prinijeti

namjerno nije prinio – ispunjava

Pesah šeni (naravno, ukoliko postoje

uvjete i obavezan je prinijeti Pesah

okolnosti za Pesah šeni), moţe to

šeni.

učiniti,

Potom nam Tora kaţe da je bilo ljudi koji su bili nečisti, te tako nisu mogli uzeti udjela u korban Pesahu. Oni su pristupili Mošeu i poţalili se

Tora još jednom naglašava da je

da nije u redu da se oni ne mogu

jedan zakon za onoga koji je rođen

pridruţiti ovoj micvi s ostatkom

kao Ţidov i za konvertita.

naroda.

Godina 12 3 Broj 37 Strana

Rambam kaţe da dječak ili djevoj-

će

kohanim

Bet

HaMikdašu učiniti Pesah šeni za ţenu ili ţene. Ali ne na šabat. Tada, ona mora biti dio habure koja uključuje muškarca. To je stoga što neobavezni korban ne moţe staviti po

Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

strani šabat, jedino obavezni to moţe učiniti.

Gore vaţile

R’vi’i – četvrta alija – 19 p’sukim – 9,15-10,10 Od dana kada je Miškan bio podignut, pokrivao ga je nebeski Oblak tijekom dana i Oblak od vatre noću. Jedino kada bi se Oblak podigao narod bi putovao. A kada je Oblak počivao, narod bi se utaborio. Do-

Alija po alija spomenute su

pustinji,

svrhe

samo za no

micva

truba

naraštaj za

buduće

generacije u vezi trubljenja kaţe ovako:

od talmudskih mišljenja o ovoj temi.) Moše obavještava svog tasta Jitroa o planu putovanja Izraela, te ga po-

Kada narod uđe u Zemlju Izrael, trube će se upotrebljavati u vrijeme nevolje i u svečanim prigodama tijekom hramske sluţbe.

Narod putuje od Sinaja 3 dana, a pred njime ide aron koji je traţio,

godilo bi se ponekad da bi narod

ritetima da li se ova micva (ili neki

se odmoriti. B-ţji je Oblak pratio i

krenuo na putovanje nekoliko sati

njen dio) danas primjenjuje. Naime,

štitio narod.

nakon što se utaborio, a ponekad su

srebrne

ostajali danima, mjesecima pa i

povremeno se koriste i u naše

godinama.

zapovijedi

vrijeme (u kriznim trenucima) – u

narod bi se utaborio i po B-ţjoj

skladu s mišljenjem koje se slaţe s

zapovijedi narod bi putovao.

time – i spremne su da budu u

Pasuk (9,18) kaţe: “Al pi Hašem (po riječi B-ţjoj) izraelski će narod putovati, i po riječi B-ţjoj oni će se

trube

među

poziv i vraća se u svoju postojbinu.

recimo to tako, mjesto na kojem će

B-ţjoj

rasprava

ziva da se pridruţi. Jitro otklanja taj

auto-

Postoji

s običnim čitanjem teksta i jednim

načinjene,

potpunosti aktivirane za treći Bejs HaMikdaš. Neka bismo uskoro čuli njihov radosni zvuk.

U ovom trenutku u Tori, mi smo 13 mjeseci izvan Egipta i ni ■narod niti Moše Rabeinu nisu još učinili ono što je kasnije prouzročilo da im bude zabranjen ulazak u Erec Jisrael. Nakon što Moše razgovara s Jitrom, trebalo je uslijediti trodnevno putovanje (sabijeno u jedan dan) da

utaboriti.” Šla”h Hakadoš piše da je

Hamiši – peta alija – 24 p’sukim –

nas zajedno s Mošeom dovede u

to ishodište ideje da čovjek treba

10,11-34

zemlju Izrael.

koristiti fraze Im jirce HaŠem, Baruh HaŠem, B’ezrat HaŠem, i slične kada god govori o tome da će nešto učiniti. Naša putovanja i svaka aktivnost također trebaju biti Al pi Hašem.

Dvadesetog ijara godine nakon Izlaska, Oblak se podigao s Miškana. Narod Izraela putovao je Sinajskom pustinjom i Oblak je počinuo u pustinji Paran. Prvi na redu da krene

Tada

smo

krenuli

upropaštavati stvar. Šiši – šesta alija – 31 p’sukim – 10,35-11,29

na putovanje bio je “zastavni tabor”

Dva naročita p’sukim o kretanju i

B-g je zapovijedio Mošeu da

Jehude kojeg su sačinjavala pleme-

počivanju arona citiraju se u našoj

načini dvije srebrne trube koje će se

na Jehuda, Jisahar i Zevulun. Miškan

molitvi kada se Tora vadi i vraća u

koristiti za sazivanje naroda (ili

je bio rastavljen i levijevske obitelji

Sveti ormar. U svitku Tore ovaj

njihovih vođa), i za davanje znaka

Geršona i M’rarija išle su za njime u

odlomak od 2 retka je okruţen

za pokret. T’kija oglašavanje s dvije

svojim prekrivenim, natovarenim

slovima “nun” pisanim

trube bio je poziv da se svi okupe

kolima. Zatim je išla skupina koju

Ovo sluţi da “podijeli knjigu Ba-

pred Mošeom. T’kija jednom tru-

su činili Reuven, Šimon i Gad. Po-

Midbar u zasebne knjige”. Raši

bom je bio poziv vođama naroda.

tom je slijedila levijevska obitelj

ukazuje da ovaj odlomak zapravo

T’ru’a oglašavanje označavalo je da

K’hata noseći sveto posuđe. Iza njih

ne pripada ovdje, te neobične “pi-

treba krenuti na putovanje – jedna

su došli Efraim, Menaše, Binjamin

sarske zagrade” naznačuju njegov

t’ru’a za svaki tabor (od po tri

za kojima su slijedili Dan, Ašer i

neprirodni smještaj.

plemena). Kohanim su zaduţeni za

Naftali koji su “zaokruţivali tabor”.

Iza toga slijedi naredni “mračni

(Ovaj opis putovanja podudara se

period” u ranoj povijesti naroda –

micvu oglašavanja trubom kada je to predviđeno. Strana 4

naopako.

prigovaranje. Narod se ţali, te biva Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

kaţnjen. Ţale se na manu i traţe meso. S velikom hucpom sjećaju se riba i druge “fine hrane” koju su jeli u Egiptu. I omalovaţili predivnu, čudesnu prehranu od B-ga. Čak se i Moše Rabeinu poţalio na B-ţji gnjev na narod, te iznio svoje poteškoće u samostalnom upravljanju narodom. Moše također pita gdje bi mogao nabaviti dovoljno mesa da zadovolji zahtjeve naroda. B-g kaţe Mošeu da sakupi 70 starješina koji će mu pomoći olakšati breme vodstva. B-g će u njih udahnuti boţansku spoznaju tako da ih Moše neće morati voditi potpuno sam. Narodu B-g obećaje meso (prepelice) koje će sletjeti u jako velikom broju tijekom duljeg vremenskog

narod ţalio na manu, itd. Tora kaţe

To je mjesto postalo poznato pod

razdoblja (mjesec dana) sve dok

Vajihar af HaŠem m’od, B-g se jako

nazivom kivrot ha’ta’ava, jer tamo su

ljudima ne “pozli od njih”. Moše

razgnjevi. Zašto? Kedushat Levi

“oni koji su se ţalili” bili pokopani.

izrazi sumnju u to kako se toliko

objašnjava da obično, kada bi se B-g

brojno mnoštvo moţe ovako na-

razljutio na narod, Moše bi stao u

hraniti. B-g kori Mošea zbog nje-

njihovu obranu i uvjerio B-ga, na-

gove sumnje. Moše govori narodu i

zovimo to tako, da ih ne kazni. Ovaj

okuplja starješine koji primaju dar

puta, Tora kaţe da je “u Mošeovim

proricanja od B-ga.

očima ovo bilo loše”. Mošea Rabe-

Dvojica od ovih “novih proroka”.(Eldad i Medad) ostali su u taboru i proricali među narodom.

inu narod je uzrujao više nego obično. To je B-ga “razgnjevilo” još više.

Miriam

kritički

govori

protiv

Mošea i Aharona, omalovaţavajući Mošeov jedinstveni status među prorocima i narodom. B-g ih kori i jasno kaţe koliko je Moše jedinstven među svim prorocima, iz prošlosti i budućnosti.

Miriam

udari

cora’at. Moše iznosi kratku ali rječitu molitvu za svoju sestru. Narod od-

(Komentari nam kaţu da su oni

Š’vi’i – sedma alija – 23 p’sukim –

godi svoje putovanja na tjedan dana

proricali Mošeovu smrt i Jehošuin

11,30-12,16

zbog Miriamine izolacije. (81 godi-

uspon na čelno mjesto.) Jehošua,

Moše i starješine okupile su narod.

koji štiti svog mentora Mošea, traţi

B-g šalje prepelice, kao što je i obe-

ga da ih kazni. Moše uvjerava

ćao, nošene boţanskim vjetrom.

Jehošuu da je B-ţja volja da oni

Namaklo ih se ogroman broj. Narod

prorokuju.

provodi dan i noć sakupljajući pre-

Otprilike 18 puta u Tanahu piše “I

pelice. Tek što su počeli jesti očito-

B-g se razljuti na…” Jisrael ili Bnei

vao se B-ţji gnjev u vidu pogubne

Jisrael, ili Njegov narod. Kada se

nevolje koja je udarila na narod.

nu ranije, Miriam je stajala uz Nil pazeći i štiteći svog malog brata Mošea u košarici. “Uzvraćanje na njenu dobrotu” je ova sedmodnevna odgoda. Mišna ističe da se dobra djela tako nagrađuju.) Narod potom ide prema Paranskoj pustinji. Tri završna p’sukim ponovo se čitaju za Maftir. ■

Godina 12 5 Broj 37 Strana

Strana 5

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi 380. Alternativni datum: Obaveza da se prinese Pesah šeini

na podići; maror je simbol kako su nam Egipćani zagorčili naše ţivote porobljavanjem.

U drugom mjesecu, četrnaestoga dana ... učinit će to... (Brojevi 9,11)

Ova se micva primjenjuje samo na muškarce u vrijeme kada je na snazi hramska sluţba. U Talmudu se o njoj raspravlja u devetom poglavlju traktata Pesahim; kodificirana je u Mišne Tora, u petom i šestom poglavlju Hilchos Korban Pesach, te je 58. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu.

Kao što smo vidjeli u Micvi #5, prinošenje korban Pesaha (pashalne ţrtve) bila je micva za svakog člana naroda. Naţalost, okolnosti bi povremeno onemogućile osobi da u njoj uzme udjela u previđeno vrijeme. U ono što bi moglo sprečavati osobu da prinese korban Pesah na previđeni dan ubraja se (ali nije ograničeno time): ako se netko nalazi u stanju ritualne nečistoće, ili fizički nije u stanju da na vrijeme stigne u Jeruzalem. Stoga je onima koji iz bilo kojeg razloga nisu prinijeli ţrtvu za Pesah 14. nisana dan "nadomjesni datum" 14. ijara. Ovo se zove "Pesah šeini", "drugi Pesah". Ako neţidov konvertira na judaizam ili dječak postane bar micva između 14. nisan i 14. ijara, on će prinijeti Pesah šeini, iako nisu imali obvezu korban Pesaha na previđeni dan. (Vidi Talmud Pesahim 93a.)

382. Sve ovo zvuči vrlo poznato ...: Zabrana da preostane nešto od Pesaha šeini preko noći Od njega ne smije ništa preostati do jutra ... (Brojevi 9,12) 383. Krc-krc: Zabrana lomljenja kostiju Pesaha šeini ... oni neće slomiti niti jednu njezinu kost ... (Brojevi 9,12) 384. Zatrubi: Obaveza da se oglase trube u Hramu i za ratno stanje ... oglasit ćete zvucima trube ... (Brojevi 10,9)

Ima mnogo razlika između prvog i drugog Pesaha, a jedna od njih je da se Pesah šeini ne jede na jom tov niti je vezan uz jednotjedni praznik (vidi Talmud Pesahim 95a). S druge strane, ima i mnogo sličnosti između Pesah šeini i propisanog korban Pesaha, kao što ćemo vidjeti u sljedećim micvos.

Bila je micva da se svakog dana u Hramu oglase trube kad su se prinosile dnevne ţrtve; bila je također micva da se oglase u kriznim vremenima za zajednicu, poput kretanja u rat. (Tora također kaţe da treba oglašavati na blagdane i na Roš hodeš, no to znači iznad musaf ţrtava u te dane, jednako kao kod redovnih dnevnih ţrtava.)

Razlog tome je to što B-g ţeli Svom narodu omogućiti da prinese korban Pesah, a neizbjeţno je da neki neće to moći učiniti na predviđeni dan. Jeste li ikada pokušali okupiti zajedno makar i neku manju grupu ljudi? To nije jednostavno. Jednostavno je realno prepoznati da kada cijeli narod mora biti na određenom mjestu na određeni dan, neki se neće moći pojaviti.) S B-ţje strane, velikodušno je pruţiti Njegovom narodu drugu priliku da uzmu udjela u ovoj vaţnoj micvi.

Talmud nam kaţe (Menahos 28a) da su jedino trube od srebra bile prihvatljive za tu svrhu. U Hramu je trebalo drţati najmanje dvije trube, a broj nije smio prijeći 120 (Arahin 13b). Najmanji broj zvukova trube u Hramu na bilo koji dan bio je 21, a maksimum je bio 48 (Arahin 10a). Čini se da su puhanje u trubu izvodili kohanim (svećenici), a ne leviti (prema Brojevi 10,8), mada se na to moţe različito gledati.

Ova se micva primjenjuje samo kada je na snazi hramska sluţba. Ona je obavezna za muškarce, a za ţene je stvar izbora. U Talmudu se o njoj raspravlja u devetom poglavlju traktata Pesahim, i započinje na stranici 92b. Kodificirana je u Mišne Tora, u petom i šestom poglavlju Hilchos Korban Pesah, te je 57. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu. 381. Bolje ikad nego nikad: Obaveza da se jede Pesah šeini ... s macos i gorkim biljem, pojest će je. (Brojevi 9,11) Kao i redoviti (propisani) korban Pesah, Pesah šeini se jeo s macesom i marorom (gorkim biljem, usporedite s Micvom #6). Razlog je jednak onome za redoviti korban Pesah, kao što opisujemo na našim Sederima za Pesah: maces nas podsjeća na to kako su naši preci ţurno napustili Egipat, toliko ţurno da im se kruh nije imao vremeStrana 6

Razlog je za ovu micvu bio da se paţnju kohanim upravi na ţrtve. Kao što smo raspravljali u Micvi #144, određene neprimjerene pomisli, kao naprimjer da se ţrtvu jede na pogrešnom mjestu ili u krivo vrijeme, poništavale bi sluţbu. Trube su jedan veliki, "Hej, ti!", za kohanim, usmjeravajući njihovu koncentraciju na sluţbu kako bi je ispravno izvršili. Kao što je namjena šofara na Roš hašana da privuče naša srca k tešuvi (pokajanju), svakodnevna oglašavanja truba u Hramu imala su za cilj da obrate umove kohanim duhovnoj vaţnosti njihovih duţnosti. Ova se micva primjenjuje na kohanim u vrijeme kada je na snazi hramska sluţba. O ovome se u Talmudu raspravlja na različitim mjestima, uključujući traktat Roš Hašana (s početkom na stranici 26b). Ova je micva kodificirana u Mišne Tora, u prvom poglavlju Hilchos Taaniyos. Ona je 59. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu. ■

Divrej Tora

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Druga šansa i Pesah šeni U Bemidbaru 9, grupa obredno nečistih ljudi zbog kontakta s mrtvim tijelom traţe Mošea da im ipak dopusti da sudjeluju u Pashalnom obredu.

 Priroda njihovog zahtjeva – S obzirom da su ritualno nečisti uglavnom isključeni od uzimanja udjela kod ţrtava, na temelju čega ovi ljudi od Mošea očekuju da im dopusti da uzmu udjela? Je li njihov zahtjev zasnovan na striktnim pravnim argumentima da se zabrana ne bi trebala odnositi na njih, ili od Mošea traţe da zaobiđe zakon kao humanitarni oprost? Ili, moţda, oni jednostavno ţele prinijeti ţrtvu u neko drugo vrijeme, kao što se na kraju i dogodilo? Koju od ovih mogućnosti stihovi najbolje podrţavaju? Ima li Moše ovlaštenje da ukine zabranu Tore?  Druge šanse - zašto Hašem dopušta "drugu šansu" posebno u odnosu na korban Pesah, za razliku od drugih zapovijedi? Treba li ljudima uvijek dati drugu priliku ili postoje slučajevi kada to nije zajamčeno? Što nam o tome sugerira priča, tko zasluţuje drugu šansu, a tko moţda ne? Čuda u pustinji: Selav Nakon što se narod ţalio zbog toga što im je prehrana manom bila dosadna, Hašem ih opskbljuje sa "‫" ְשלָו‬. Narod ih proţdrljivo skuplja i ţdere, a B-g ih odmah kaţnjava.



Iako većina identificira "‫" ְשלָו‬ kao prepelicu, manjina tvrdi da se naziv odnosi na ribu.

Godina 12 7 Broj 37 Strana

Na koji način bi svaka od ovih identifikacija mogla rasvijetliti biblijski prikaz?



Prigovor naroda ‫"אֵ ין כֹל ִּבלְ ִּתי‬ "‫ אֶ ל הַ מָ ן עֵ ינֵינּו‬sugerira da je mana bila njihov jedini izvor prehrane. Hoil Moše se ne slaţe, sugerirajući da je mana sluţila samo kao dodatak hrani i da je često bilo drugačijih prehrambenih mogućnosti. Što bi moglo inicirati ovo mišljenje? Što to sugerira o čudesnoj (ili ne tako čudesnoj) prirodi lutanja Izraela po pustinji?

Dokono ogovaranje ili osporavanje autoriteta? Kako razumjeti Miriaminu i Aharonovu kritiku Mošea? Je li to bilo tek dokono i pogrešno lupetanje, ili je njihovo neslaganje s njegovim ponašanjem imalo konkretnije osnove, pa ih je navelo da dovedu u pitanje njegove ovlasti kao vođe?

 Gledište Sifre na Miriam i Aharona je da oni ne misle ništa loše, te zapravo nastoje pripomoći Mošeovom obiteljskom ţivotu, potičući obnovu normalnih odnosa između Mošea i Cipore. Suprotno tome, neki moderni učenjaci, prikazuju Miriam i Aharona u negativnom svjetlu, sugerirajući da su oni osporavali Mošea kao vođu i tvrdili da su ravnopravni s njime. S kim se slaţete? Koje su prednosti i nedostatci svakog gledišta?  R"Y Bekhor Shor Mošeovog brata i sestru predstavlja uznemirenima onime što je njima izgledalo kao drskost u Mošeovoj odluci da se oţeni ţenom koja nije Izraelka. Da li su u tom trenutku povijesti mješoviti brakovi bili zabranjeni? Je li to biblijski zabranjeno? Ako nije, da li se ipak preferira stupanje u brak s Izraelkom i time se donekle pruţa opravdanje prigovoru

Miram i Aharona?

 Pod kojim okolnostima je dopušteno govoriti o drugoj osobi? Što ako netko ima konstruktivnu namjeru? Ako vam se postupci druge osobe čine problematičnima, je li problem ako se konzultirate s trećom stranom u vezi ponašanju te osobe prije nego li joj pristupite? Tko je Hovav? Hovav je čitateljima predstavljen kao: "Hovav, sin Reuela Midjanca, hoten (tast/a) Mošea". Iz stiha nije jasno tko je od njih dvojice bio Mošeov hoten (tast): Reuel ili Hovav, iako Šofetim 4,11 jasno identificira Hovava kao hotena. Istodobno, u Šemot 2, Reuel je, a ne Hovav, opisan kao otac Mošeove ţene Cipore. Da stvari budu još sloţenije, u Sefer Šemot Jitro je opisan kao Mošeov tast. U kakvom su međusobnom odnosu Hovav, Reuel i Jitro? Kako svi oni mogu biti Mošeov hoten (tast)?

 Pitanje u velikoj mjeri ovisi o značenju riječi hoten? Da li se ona odnosi samo na nečijeg svekra, ili se ona moţe odnositi i na nečijeg šogora, a posebno ako je odigrao ulogu pri sklapanju njihovog braka?  Mekhilta tvrdi da su Hovav, Reuel i Jitro samo različita imena jedne te iste osobe. Ovo je u skladu s općom tendencijom rabinskih midraša da učvrste (biblijske) ličnosti time što pronalaze različita imena za istu osobu. Koje su prednosti i nedostaci takvog pristupa?  Ako su Jitro i Hovav ista osoba, zašto je on još uvijek u taboru Izraelaca u knjizi Bemidbar, unatoč Šemot 18, koji završava odlaskom Jitroa u svoju zemlju? Da li se Jitro / Hovav vratio? Ako jeste, zašto? ■ Prevela Tamar Buchwald Strana 7

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

Šlemiel

nastao po njemu?

juhu po šlimazelu".

Postoji mnogo teorija o tome odakle porijeklo vuče riječ "šlemiel" – zlosretnik, čovjek koji nema sreće,

Prije svega, vaţno je razumjeti kako je riječ ušla engleski. Unatoč što

neke

Rabi Norman Lamm je 1974. na-

ski ekvivalent šelumiel ‫ )שלעממאל‬piše

pisao esej pod nazivom "The First

da je ona "vjerojatno zamjena za šelo

Schelmihl" (Prvi Šelmil). On tvrdi

mo'il =‫( שלא״מעעמל״‬niškoristi)."

da šlemiel nije "čovjek loše sreće,

No ovoj se teoriji suprotstavio

nespretna osoba.

tome

2) Klein (u svojoj blješci na hebrej-

rasprave

tvrde

suprotno, jasno je da je riječ je ušla iz jidiša u njemački, a ne obrnuto. U Njemačkoj je postala popularna kroz priču "Peter Schlemihls wundersame Geschichte" ("Nevjerojatna priča Petera Schlemihla") koju je

velik broj prigovora. Ja sam našao dva u arhivi stranice "Mendele: Yiddish literature and language". Jedan je da je, mada je fraza šelo mo'il prilično učestala u talmudskom hebrejskom (i kasnije), ona "pogodna za situacije, postupke, pokušaje ispravljanja – ali ne i ljude." Drugi pisac piše očekivali bismo da šelo mo'il da-

misso. Međutim, engleski je očigle-

je nešto poput *šlojml ili *šle-

dno riječ šlemiel prihvatio izravno iz

mojl (zvjezdica se koristi za oz-

jidiša, a ne putem njemačkog. (Ona

načavanje oblika koji ne posto-

se još uvijek koristi u njemačkom,

ji). Budući da to nije ono što

tako da čak i ime Leftya, lika iz

nalazimo u jidišu, etimologija

dječje

koja je u pitanju ne moţe se

Ulica

Sesame,

njemačkoj verziji glasi "Schlemihl").

prihvatiti.

ga", već je umjesto toga "zloban", "egoističan", i "neće dopustiti ničemu da mu stane na put". I dok je Lammova homiletska poruka vrlo snaţna, teško mi je povjerovati da bi prosječna osoba načinila taj pomak, i shvatila da je pravi šlemiel ■toliko zao. To se jednostavno ne uklapa u

S druge strane, ima onih koji kaţu da Zimri nije imao sreće, jer mada su se mnogi spetljali s midjankama, jedino su njega ulovili. Ali kao što je Lamm predočio, Zimri je očito bio višeg društvenog statusa od prosječne osobe, i kao što i sam Talmud to spominje, Zimrijev čin je u jednakoj

Hajd'mo sada na jidiške korijene.

3) Najpopularnije je objašnjenje

Ja ću odmah na početku priznati da

da šlemiel dolazi od biblijskog Šelu-

ne znam "pravo" porijeklo riječi, a

miel ben Curišadaj ‫שלעממאל״בן״צערמש מ״‬

sumnjam da će itko od nas ikada i

– knez plemena Šimonovog (Bamid-

saznati. Ali razmotrit ću različite

bar 1,6, 2,12, 7,36, 10,19).

teorije i reći vam što mi se čini više,

došlo do toga da se njega povezuje s

a što manje vjerojatnim.

tipičnim pehističkim nesretnikom?

1) Even-Shoshan navodi da je to

nosti koje su se zavjerile protiv nje-

to kako se ova riječ koristi.

1814. napisao Adelbert von Cha-

serije

zlosretnik, neprestana ţrtva okol-

Kako je

I o tome postoje brojne teorije:

mjeri bila pobuna protiv Mojsija, kao i prepuštanje strastima. Moţe se postaviti i drugo pitanje: ako je Zimri, iz kojeg god razloga, bio prototip šlemiela, zašto onda ljude ne nazivamo zimrijima? Jedna sugestija je da je to bila rabinska šala, kako bi se izbjeglo sjećanje na

iskvareni oblik istoznačne riječi na

a) Jedna se teorija zasniva na tal-

neprimjerni karakter Zimrijeva čina.

jidišu shlimazel (ili schlimazel). Schle-

mudskoj tvrdnji (Sanhedrin 82b) da

I ovdje mi je problem prihvatiti ide-

mazel je kombinacija njemačkog

je Šelumiel bilo jedno od pet imena

ju da bi ta vrsta "zavjere" uhvatila

schlim (= "loš, iskrivljen", povezanog

Zimrija, kneza Šimonova kojega je

dovoljno korijena da uđe u popular-

s engleskim "slim" ) i hebrejskog

Pinhas ubio zbog grijeha s midjan-

ni ţargon. Bilo kako bilo, Talmud

mazal "‫" =( מזל״‬sreća").

skom princezom. I ako zanemari-

uvijek o krivcu govori kao o Zim-

mo činjenicu da je Šelumiela i Zim-

riju, ne Šelumielu, pa postoje čak i

rija dijelila cijela jedna generacija,

takve narodske izreke poput "Nji-

Zimri ne djeluje kao "nesretnik" već

hova su djela poput Zimrijevih, a

je "pokvaren"! Zašto bi nadimak

svejedno traţe nagradu poput Pin-

Međutim, čini se da su te dvije riječi ipak različite, i često ih se moţe naći međusobno uparene, kao u poznatoj izreci, "šlemiel proljeva Strana 8

Divrej Tora

(nastavak s 8. stranice)

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

Šlemiel

hasove", tako da ne izgleda vjeroja-

zimska jutra radnog tjedna? Jasno,

tno da je Zimri naš šlemiel.

Šelumiel ben Curišadaj. Tko drugi?

Očito je, to nije ono što Tora opisuje, niti se to pojavljuje u bilo kojem midrašu. No, čini se da je to

b) Jedna druga teorija sugerira po-

Mada to djeluje pomalo komplici-

veznicu između neuspješne sudbine

rano, mogu si zamisliti kako je jed-

plemena Šimon (bili su jedno od

na prosječna osoba mogla zapaziti

najmanjih plemena, nisu uspjeli u

lošu sreću koju ima peta noć, godi-

osvajanju svoje zemlje) i "šlemiela".

nu za godinom. Međutim, Werner

4) Posljednju teoriju iznosi Leo-

No opet – to je zgodna teorija, ali

Weinberg piše u svom Die Reste des

pold Löw (otac Immanuela, kojega

zašto koristiti ime Šelumiel? (Rosten

Jüdischdeutschen da se prvi spomen

često citiram) u svojoj knjizi Die Le-

kaţe u The Joys of Yiddish da je Šelu-

ove teorije nalazi u Halozebichel

bensalter in der jüdischen Literatur

miel bio general u Šimonu koji je

(knjizi viceva) Rabi Meir Ohne-

(stranica 54). No umjesto da je po-

izgubio svoje bitke, ali potom sam

sorga, Prag 1864, str. 62. Nisam ni-

vezuje s pomalo opskurnim biblij-

sebe ispravlja u Hooray for Yiddish,

gdje uspio pronaći tu knjigu, ali čini

skim likom, on otkriva nešto mnogo

odlučivši da umjesto toga slijedi

se mogućim da je cijela ova etimolo-

bliţe dobu jidiša. U Maharilovoj

vezu sa Zimrijem.)

gija bila tek jedna šala.

responsi (1365 – 1427), on nailazi na

c) Moţda najvjerojatnija teorija o

d) Posljednja veza sa Šelumielom i

Šelumielu koju sam čuo (prvi puta

nije neka prava teorija, ali ipak ju je

od mog učitelja Mitcha Heifetza z"l)

vaţno spomenuti. Heinrich Heine u

spomenuta je ovdje:

svojoj pjesmi "Jehuda ben Halevy"

Jedan prijedlog odnosi se na kompliciranu permutaciju hebrejskog kalendara. Na Hanuku se svakodnevno čita po jedan, svaki puta drugačiji, odsječak iz Brojeva 7, koji opisuje darove plemenskih poglavara od kojih je svaki donosio dnevni prinos prilikom posvete Šatora

piše da je čuo sljedeću "verziju" te priče od svog prijatelja Juliusa Eduarda Hitziga (koji je, nekim slučajem, također prijateljevao s Chamissom):

izvršilo velik utjecaj, i moţda je i samo

povezivanje

Šelumiela

šlemiela započeo Heine (ili Hitzig).

spomen rabina po imenu Shlomil (ili moţda Shlomel, vjerojatno nadimku za Shlomo ili Shalom) iz Ennsa, u Austriji, čija je priča dosta neobična: ‫ע ן״דעמ ״שמד"ר״שלעממל״מעמר״ענש״דל ״פעם״‬ ‫״עמדמ״לתקעפת״מ"א״‬,‫אחת״ללמע ״למרחקמם‬ ‫ח שמם״למצמאתע״מל ד״אשתע״עד ל״מעמ מן״‬ .‫מרעב״חסמ עתד״ברער״שלא״זמנתד״תחתמע‬ "I tako posvjedoči Rabi Shlomil iz

No u narodu legenda se

grada Ennsa, da je jednom daleko

Prenosila od usta do usta

otputovao zbog učenja, a jedanaest mjeseci nakon njegova odlaska nje-

sastanka (Miškana). Na prvi dan Ha-

I ona poriče da je Zimri bio taj

nuke, na početku se pojavljuje ime

Koga je probolo Pinhasovo koplje.

svi znaju, zbog njene pravednosti,

Smatra se da je, zaslijepljen

da ga ona zasigurno nije varala [već

prvog poglavara, drugog dana ime drugog poglavara, i tako dalje. (Osmog dana, čitaju se prinosi 8-12. poglavara.) Izuzetak je šabat tijekom Hanuke, kada se iz Tore čita redovni tjedni odlomak, a dodatno čitanje maftira

provalom osjećaja, Pinhas ubio prijestupnika, no usmrtio je jednog drugog čovjeka, koji nije bio kriv Šlemila ben Curišadaja

gova mu je ţena rodila dijete. Ali

je imala neuobičajeno dugu trudnoću kao što je spomenuto u Talmudu, Jevamot 80b]" Dakle, mada je jasno da Maharil nije iznio tu pripovijest kako bi se narugao Rabi Shlomilu (on navodi

iz drugog svitka je čitanje za Hanu-

istog tog rabina kao svog učitelja u

ku koje započinje poglavarom toga

mnogo drugo slučajeva), no sasvim

dana. Samo jedan od osam dana

je moguće da ga drugi nisu proma-

Hanuke nikada ne pada na šabat:

trali s istom dozom poštovanja. Mo-

peti dan. I čiji poglavar nikada nije

ţda je on klasičan primjer nekoga

zvijezda šabata, onda kada je sina-

tko se našao "na krivom mjestu, u

goga mnogo bolje posjećena nego u

krivo vrijeme"... ■

Godina 12 9 Broj 37 Strana

Strana 9

Rabbi Lord Jonathan Sacks:

Vjera i prijateljstvo U ovotjednoj parši, Mojsije dosiţe svoju najniţu točku. To ne iznenađuje. Nakon svega što se dogodilo – čudesa, izlaska, razdvajanja mora, hrane s neba, vode iz stijene, objave na Sinaju i saveza koji je iz toga izašao – narod se ponovo ţali oko hrane. I to ne zato što su bili gladni; već zato što im je dosadilo. "Kad bismo samo imali mesa za jelo! Sjećamo se ribe koju smo u Egiptu jeli besplatno – i krastavaca, dinja, poriluka, luka i češnjaka." A kad je riječ o čudesnom 'kruhu s neba,' iako ih je on drţao na ţivotu, prestao ih je zadovoljavati: "Naš je apetit nestao; nema ništa za jelo osim ove mane!" Svaki vođa mogao bi očajavati u takvom trenutku. Ono što je začuđujuće jest dubina Mojsijevog očaja, otvorenost kojom ga izraţava i nevjerojatna iskrenost Tore u pričanju te priče. Ovo je ono što on kaţe B-gu: "Zašto si navalio ovu nevolju na slugu Svoga? Zašto nisam stekao milost u Tvojim očima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda? Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: `Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenče, u ze-

mlju što sam je pod zakletvom obećao njihovim očevima!` Ako ćeš ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim očima, da više ne gledam svoga jada." Svaki vođa, moţda i svako ljudsko biće, nekad u svom ţivotu suočava se sa padom, porazom i ponorom očaja koji se nazire. Ono što je fascinantno jest B-ţji odgovor. On ne kaţe Mojsiju, „Razvedri se, sredi se, ti si veći od toga.“ Umjesto toga, On mu daje da napravi nešto praktično: "Pozovi mi sedamdeset ljudi između starješina Izraelovih… Uzet ću nešto od duha koji je na tebi i stavit ću ga na njih. Tako će s tobom nositi teret naroda da ga ne nosiš sam." To je kao da B-g kaţe Mojsiju, "Sjeti se što ti je rekao tvoj tast Jitro. Ne pokušavaj voditi sam. Ne pokušavaj ţivjeti sam. Čak i ti, najveći od svih proroka, još si uvijek čovjek, a čovjek je društveno biće. Uključi druge. Izaberi suradnike. Okončaj svoju izolaciju. Imaj prijatelje." Ono što je dirljivo u ovoj epizodi jest to da B-g, u trenutku Mojsijeve

Jacob de Wit 1695. – 1754. Mojsije izabire 70 starješina (1739.) crtež olovkom i kistom (31 × 67 cm ),

najveće emocionalne slabosti, govori sa Mojsijem kao sa prijateljem. To je temelj judaizma u cjelini. Za nas B-g nije (samo) Stvoritelj svemira, Gospodar povijesti, Vladar, Zakonodavac i Otkupitelj, B-g imenica koje počinju velikim početnim slovom. On je također netko tko je blizak, njeţan, pun ljubavi: „On iscjeljuje one slomljenih srca i previja njihove rane“ (Ps.147,3). On je poput roditelja: "Kao što majka tješi svoje dijete, tako ću ja utješiti vas" (Iz.66,13). On je poput pastira: "Da mi je i dolinom sjena smrti proći, zla se neću ■ bojati jer Ti si sa mnom" (Ps.23,4). On je uvijek ovdje: "B-g je blizu svima koji Ga prizivaju – svima koji Ga prizivaju u istini" (Ps.145,18). Godine 2006., na londonskom trgu prikladnog imena – Trgu Nade, podignut je spomenik u sjećanje na Kindertransport, operaciju kojom je 10.000 ţidovske djece spašeno od njemačkih nacista neposredno prije no što je započeo rat. Na ceremoniji, jedan od govornika bila je ţena u svojim osamdesetima, koja je odrţala dirljiv govor o toplini koju osjeća prema zemlji koja je pruţila utočište njoj i drugoj ţidovskoj djeci. U svom govoru rekla je nešto što je na mene ostavilo neizbrisiv dojam. Rekla je, "Otkrila sam da u Engleskoj policajac može biti prijatelj." To je ono što je Englesku učinilo toliko drugačijom od Njemačke. I to je ono što su Ţidovi već davno otkrili i o samom B-gu. On nije samo vrhovna moć. On je također i prijatelj. To je ono što je Mojsije otkrio u ovotjednoj parši. Prijatelji su vaţni. Oni oblikuju naše ţivote. U kolikoj mjeri oni to čine, otkrila su dvojica sociologa,

Rijksmuseum, Amsterdam

Strana 10

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi Lord Jonathan Sacks: Vjera

Nicholas Christakis i James Fowler, koristeći podatke iz Framingham Heart studije. Taj projekt, započet 1948., pratio je više od 15.000 građana Framinghama (Massachusetts), ispitujući njihove otkucaje srca, teţinu, krvni tlak i druge indikatore zdravlja, u prosjeku svake četiri godine. Svrha je bila identificirati faktore rizika vezane uz srčane bolesti. Međutim, Christakis i Fowler bili su zainteresirani za nešto drugo, a to su efekti socijalizacije. Čini li razliku u našem zdravlju to imamo li prijatelje i ako da, kakvi su oni ljudi? Njihova otkrića bila su impresivna. Ne samo da je vaţno imati prijatelje; već je vaţno imati prave prijatelje. Ako su tvoji prijatelji u formi, aktivni, sretni i imaju zdrave navike, velika je vjerojatnost da ćeš ih imati i ti, a isto vrijedi i obratno. Još jedna studija, iz 2000.godine, pokazala je da ako za vrijeme studija imaš cimera koji marljivo radi i uči, vjerojatnost je da ćeš i ti raditi marljivije. Princeton studija iz 2006. pokazala je da ako netko od tvojih rođaka ima dijete, vjerojatnost je 15% veća da ćeš i ti imati dijete u naredne dvije godine. Navike su zarazne. One se šire putem društvenih mreţa. Čak i prijatelji tvojih prijatelja, i njihovi prijatelji, još uvijek mogu imati utjecaj na tvoje ponašanje. Jordan Peterson, u svom djelu 12 pravila za život, opisuje svoje vlastito iskustvo, i iskustvo svojih suvremenika, koje su imali odrastajući u izoliranom gradiću Fairviewu, u Alberti. Oni koji su za svoje prijatelje izabrali pojedince koji su teţili uspjehu, išli su prema uspjehu. Oni koji su upali u loše društvo prošli su loše, ponekad i katastrofalno. Mi moGodina 12 11 Broj 37 Strana

i prijateljstvo

ţemo izabrati krive prijatelje, kaţe on, upravo zato jer oni potiču našu sliku o sebi. Ako imamo neku manu i znamo da ju imamo, moţemo pronaći opravdanje u činjenici da ljudi s kojima se druţimo imaju istu manu. To umiruje naš nemiran um, ali pod cijenu toga da čini gotovo nemogućim da pobjegnemo našim nedostacima. Stoga je tu njegovo Pravilo br. 3: Budi prijatelj s ljudima koji ţele najbolje za tebe.

Judaizam je stvar veza koje nas povezuju jedne s drugima i s Autorom svega. Judaizam je stvar prijateljstva. Ništa od toga ne bi iznenadilo mudrace koji su, primjerice, istaknuli da su ključni likovi iz Korahove pobune bili utaboreni jedni blizu drugih. Iz toga su oni zaključili, "Jao zlome i jao njegovom susjedu." U suprotnom smjeru, plemena Jehude, Jisakara i Zevuluna bila su utaborena blizu Mojsija i Arona, i oni su postali istaknuti po svojoj stručnosti u Tori. Zato, "Sretan je pravednik i sretan je njegov susjed." Iz toga izlazi i Majmonidesova tvrdnja: Prirodno je biti pod utjecajem karaktera i ponašanja tvojih prijatelja i suradnika, te slijediti običaje tvojih bližnjih građana. Zato čovjek mora osigurati da su njegovi prijatelji čestiti te biti često u društvu mudrih kako bi učio iz načina na koji oni žive, te se držao podalje od lošeg društva. Ili, kako su to saţeto rekli mudraci: "Pronađi sebi mentora i steci sebi

prijatelja." Na kraju, to je ono što je B-g učinio za Mojsija i time završio njegovu depresiju. Rekao mu je da skupi oko sebe 70 starješina koji će nositi teret vodstva zajedno s njim. Nije bilo ničega što su oni mogli, a što Mojsije nije mogao: on nije trebao njihovu praktičnu ili duhovnu pomoć. Ali oni su olakšali njegovu izolaciju. Oni su dijelili njegov duh. Oni su mu dali dar prijateljstva. Svima nama je to potrebno. Mi smo društvena bića. "Nije dobro biti sam." Zbog dijela intelektualne povijesti Zapada i činjenice da je od vrlo ranog doba kršćanstvo postalo više helenističko nego hebrejsko, ljudi smatraju da je glavna svrha religije prenošenje informacija (o podrijetlu svemira, čudima, ţivotu nakon smrti, itd.). Zato postoji konflikt između religije i znanosti, otkrivenja i razuma, vjere i demonstracije. To su laţni konflikti. Judaizam svakako ima temeljna vjerovanja, ali njegov temelj je u nečem potpuno drugom. Za nas, vjera je otkupljenje od samoće. Vjera je stvar odnosa – između nas i B-ga, nas i naše obitelji, nas i naših susjeda, nas i našeg naroda, nas i cijelog čovječanstva. Judaizam nije stvar jedne usamljene duše. On je stvar veza koje nas povezuju jedne sa drugima i sa Autorom svega. U svom najvišem smislu, judaizam je stvar prijateljstva. Stoga je tu ideja koja mijenja ţivot: mi postajemo onakvima kakvi su naši prijatelji. Zato, biraj za prijatelje ljude poput kojih ţeliš biti. Šabat šalom ■ Prevela Anja Grabar Strana 11

Rabbi Berel Wein:

Mudar čovjek pazi Stvari su, nekako, krenule nizbrdo

ćenika na judaizam, smatrao da

nose našoj stvari i našoj budućnosti?

za Mošea i Ţidovski naroda u vezi

boravak u Zemlji Izraela nije baš za

Mora biti da je tako, jer ja si ne mo-

njihova boravka u Sinajskoj pustinji,

njega, onda će biti i mnogih drugih

gu zamisliti da oni stvarno imaju zle

na putu kao Obećanoj Zemlji Izra-

u mnoštvu Izraela koji će opravda-

namjere takvim svojim ponašanjem.

elovoj. Odlazak Jitroa, mada iz čas-

vati svoje odbijanje da uđu u Ze-

Oni ţele dobro i imaju legitimne

nih i naizgled plemenitih razloga,

mlju Izraela, jednostavno povodeći

razloge za iznošenje svojih mišljenja

oslabio je odlučnost ostatka Izraela

se njegovim primjerom.

i tvrdnji.

da nekako uđe i osvoji njihovu bogomdanu domovinu.

I tako, zbog toga što velika vizija

Ali zaboravili su onu rabinsku

o Ţidovskoj domovini obećanoj

poslovicu

Rabini su nas upozoravali da mu-

njihovim praocima više nije bila

spomenuo – mudar čovjek treba

dri ljudi i vođe trebaju biti vrlo

stvar od najvećeg značaja u njiho-

briţno paziti na svoje riječi i djela.

oprezni u vezi onoga što izjavljuju

vom ţivotu, neki od naroda počeli

Drugi narodi slušaju i na njih to

kako javno tako i u privatnosti. To

su kukati i ţaliti se na svakojake

utječe – i netko moţe sasvim

se svakako odnosi i na ono što čine i

osobne besmislice. To je na kraju

nehotice potpomoći i osnaţiti ■ one

kako će ljudi gledati na njihov

dovelo do otvorene pobune protiv

koji ţele uništiti nas i naš narod. U

ponašanje i odluke koje u ţivotu

B-ga i protiv Mošea što je zapečatilo

današnjem svijetu ne treba puno da

donose.

sudbinu tog naraštaja, i odvelo ga u

ljudi zbog nezadovoljstva počnu

uništenje i smrt u Sinajskoj pustinji.

mrmljati protiv Ţidova, judaizma,

Mi uvijek smatramo kako i vođe

koju

sam

prethodno

Tore, pa čak i B-ga, da tako kaţemo.

imaju pravo na privatni ţivot, ţivot

Bez da ulazim u pojedinosti ili

koji je odvojen od njih kao javne

spominjem imena, uvijek me zapre-

Čovjek uvijek mora gledati širu

ličnosti. Međutim, mi također zna-

pasti kako bivši politički vođe ovdje

sliku, i ne dopustiti da ga preplave

mo da to u stvari nije istina, i da

u Izraelu, čak i oni koji su bili na

nesavršenosti i teška pitanja koji su

privatne odluke javih osoba imaju

visokim poloţajima, sada pišu i

dio našeg postojanja, i zapravo, sa-

velik utjecaj na sveopću javnost ko-

drţe predavanja po svijetu, i uzi-

mog ţivota. Zadrţimo li vjeru u

joj sluţe, čak i kada su podsvjesne.

maju si za pravo da otvoreno kri-

našu stvar i našu religiju, i dobro

tiziraju – i često puta nepravedno –

procijenimo što ćemo reći ili kako

vladu, drţavu i narod Izraela.

postupiti, to će nas svakako zadrţati

Unutar Ţidovskog naroda postojali su elementi koji su rezonirali da ako je Jitro, Mošeov punac i jedan

Je li moguće da oni ne shvaćaju

od izuzetnih i istaknutih preobra-

izravnu i neizravnu štetu koju na-

Strana 12

na dobroj poziciji. Rabi Chaim Zelig Fasman, moj je

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Mudar čovjek pazi

dragi prijatelj i partner u učenju iz

ljećima, i koja je doslovno promije-

zajednica postala je društvo u kojem

mojih dana u ješivi u Chicagu, pre-

nila lice ortodoksne ţidovske zaje-

cvjeta izučavanje Tore i intenzivni

minuo. Njegova me smrt zaista te-

dnice u Los Angelesu.

ţidovski ţivot.

ško pogodila. Iako nas je dijelilo se-

On sam bio je sin velike rabinske

Uvjeren sam da će biti drugih iz

ličnosti, rabina Oscar Z. Fasmana.

njegove obitelji i zajednice, koji će

Njegova majka, Jeanette Fasman,

nastaviti njegovo veliko djelo. In-

bila je izuzetna utjecajna i poštova-

stitucija losanđeleskog kolela nasta-

na ţena. Dakle, on je imao dobro

vit će se razvijati, ali za mene njegov

nasljeđe na kojem je mogao graditi

odlazak ostavlja nezamjenjivu praz-

svoj ţivot, obitelj i instituciju. I uči-

ninu u mom srcu i duši. Imali smo

Kada sam napustio ješivu, tek oţe-

nio je to na vrlo uspješan način, us-

toliko zajedničkog iskustva dok smo

njen i traţio svoje mjesto u ţivotu,

prkos brojnih slabih izgleda i svijeta

bili partneri, i nikada nisam pomis-

počeo sam se baviti pravom i trgo-

pesimista.

lio da će me nekako ostaviti.

damdeset godina i velika razdaljina među kontinentima, čovjek nikada ne zaboravlja, niti se udaljuje od svog partnera u učenju – mi smo devet godina svakodnevno zajedno učili u vrijeme naših dana u ješivi.

vinom. Moj partner u učenju, Rabi Fasman, nastavio je studije u jednom od velikih mislilišta Tore američkog ţidovskog ţivota toga vremena, Beit Hatalmudu, tada smještenom u četvrti Bensonhurst u Brooklynu.

Sjećam se losanđeleske ţidovske

No, ţivot je neumoljiv i ne postoje

zajednice od prije gotovo sedamde-

iznimke od smrtnosti. Ja sam pomi-

set godina. Što se tradicionalnog ţi-

ren sa sudbinom i prihvaćam stvari,

dovskog ţivota tiče smatralo je se

no tugujem zbog gubitka tako ple-

pustoši. Dakako, nitko nikada nije

menite osobe koja mi je uvijek pri-

zamišljao da će losanđeleska ţidov-

mjerom pokazivala našto su rabini

ska zajednica biti nositelj i podrţa-

mislili u Avot da dobar prijatelj mo-

Ta je institucija bila bastion vrlo

vati intenzivni kolel koji bi širio Toru

ţe biti glavno ţarište snage i sigur-

intenzivne i analitičke studije Tal-

u svojoj sredini. Nije manjkalo onih

nosti u nečijem ţivotu. Njegova

muda, kombiniranog s idejama i

koji su bili protiv tog projekta, pa i

odanost uvijek bila bezuvjetna i ne-

filozofijom litvanskog Ţidovskog

samog postojanja takve institucije u

pokolebljiva. Kritizirao je ono što je

musara. Osnivači i voditelji te usta-

Los Angelesu.

trebalo kritizirati i ohrabrivao kada

nove, nakon što su nekako preţivjeli holokaust i godine egzila u Shanghaiu, ušli su izmučeni, ali neustrašiva duha u poslijeratni američki ţidovski ţivot. Rabi Fasman postao je pravi učenik tih velikih ličnosti te njegov odlazak u velikoj mjeri označava kraj tog razdoblja i filozofije. On je bio velikodušan i osjetljiv prema drugima, mnogo puta na vlastitu štetu. Blag u postupanju i govoru, on je bio čelične volje, duha i odlučnosti. Posjedovao je u sebi pionirsku

pogled

izgradnju

generacije učenjaka i vođa Tore. I on je izabrao Los Angeles za mjesto institucije koju je on osnovao, brinuo se za nju i širio je već deset-

Godina 12 13 Broj 37 Strana

To je bila generacija koja je očaja-

su riječi ohrabrenja bile potrebne.

vala zbog tradicionalnog ţidovskog

Dobar prijatelj zna i čuva tajne,

ţivota i govorila da se on ne moţe

oprašta pogreške i nikada nije za-

ţivjeti u Americi. Nakon toga je us-

vidan ili uskogrudan. Zato je u

lijedila generacije koji je rekla da ga

ovom svijetu teško stvarno imati

se ne moţe ţivjeti izvan zajednica

dobrog prijatelja u punom smislu

koje su imale čvrstu jezgru ortodok-

riječi. To je razlog zašto se u cijeloj

snih Ţidova - poput New Yorka,

literaturi Tori na dobrog prijatelja

Chicaga, itd.

gleda i opisuje ga se kao brata po

Dakle, Los Angeles je potpadao u ovu kategoriju - sa svojom fizičkom, moralnom i društvenom klimom koja je zabranjivala uspjeh takve institucije. Moj dragi prijatelj, rabin Fasman, svima im je pokazao da nisu u pravu. I zbog institucije koju je

krvi. Ja nikada nisam imao biološke braće, ali rabin Chaim Zelig Fasman meni je ispunjavao tu ulogu tijekom svog ţivota. Spomen na njega ostat će blagoslov ne samo za njegovu uţu obitelj, već i za sav Izrael. Šabat šalom ■

osnovao i vodio tih mnogih proteklih desetljeća, losanđeleska ţidovska Strana 13

Rabbi Dovid Goldwasser:

Nebeska intervencija Govori Aronu i reci mu: „Kad pališ svjetiljke … (Bamidbar, 8,2) Raši primjećuje da paraša o menori slijedi onu o Nesi'ima jer kad je Aron vidio njihovu svečanost posvećenja, bio je rastuţen što nije s njima. Međutim, Hašem ga je uvjeravao da će njegova uloga biti veća od njihove jer će on upaliti svijeće na menori. Ramban pita zašto je Aronu paljenje svijeća utješnije od posvećenja njegovog plemena sluţenju Hašemu kad prinose mirisne ţrtve i ţrtve

■

paljenice na ţrtvenik i jedinog pristupa Koena Gadola u Kodeš haKadašim na Jom haKipurim. Korabanot

vječnim

oni mogu vidjeti i potvrditi otkrive-

svjetlima Hanuke i čudu koje će se

nje Njegove časti. Za ostvarenje tog

ostvariti u budućnosti preko njego-

cilja Hašem dodjeljuje svakom po-

vog plemena, Aron je utješen. Kada

jedincu potencijal kako bi mogao

su Grci ušli u Hram, oskvrnuli su

otkriti Njegovu čast čineći ispravne

sve ulje potrebno za paljenje meno-

izbore, kao što se kaţe (Devarim

re. Nakon što su Hašmona'im pobi-

30,19): "i ti bi trebao izabrati život." To

jedili Grke, htjeli su zapaliti menoru

podrazumijeva ispunjenje Tore i

Midraš nam govori da paljenje

u Hramu, ali nekim čudom, ulje je

micvot, koje u ovaj svijet donosi Še-

svijeća aludira na svjetla Hanuke.

trajalo osam dana. Na taj način je

hina (boţanska prisutnost), odnosno

Hašem je rekao Aronu da je njegov

uspostavljena veza između sedam

otkrivenje Hašemove prisutnosti,

doprinos veći jer korbanot će se nas-

svjetala menore u Hramu i ulja koja

kao što se kaţe (Ješaja 6,3): "cijeli

taviti sve dok postoji Bait HaMik-

je trajalo dodatnih sedam dana u

svijet je ispunjen Njegovom slavom."

daš , a svjetla Hanuke će postojati

danima Hašmona'ima.

koje prinose kohanim su po kakvoći i količini veće od onih koje prinose nesi'im. Zašto je on (Aron) potišten? Čak i ako kaţemo da su ţrtve koje on prinosi obavezne, dok su one nesi'ima dobrovoljne, paljenje svjetiljki je također zapovijed Tore.

zauvijek.

Zapravo,

zahvaljujući

Aron je, u biti, ostvario jednu od

Hašem dodjeljuje svakom

Rabin Bencion Firer citira Megilat

najvećih mogućih povlastica – do-

Starim rabeinu Nisima: budući da

veo je do ostvarenja Hašemovog

su druga plemena prinijela ţrtve na

djela. Ramban raspravlja o tome

kako bi mogao otkriti

svečanosti posvećenja, Hašemovo

kako čuda stvaraju okruţenje koje

Njegovu čast donoseći

obećanje aludira na paljenje svijeća

potiče na promišljanje o Hašemo-

Hanuke u vrijeme Drugog hrama, a

vom

do kojeg je došlo preko čuda Haš-

smjeru svemira. Mihtav m'Elijahu

monaima, Aronovih potomaka.

kaţe da je Hašem stvorio ovaj svijet

Ima i onih koji kaţu da je malo

u korist onih koje je stvorio, tako da

toga otkriveno o Hašemu i sve je

Strana 14

mnogostrukom

vodstvu

po-jedincu potencijal

ispravne izbore

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Dovid Goldwasser:

Nebeska intervencija

skriveno. Tvrde da oni nikada nisu

da će to funkcionirati da sam po

vidjeli bilo kakva velika čuda i ne-

potvrdu o izuzeću došao odjeven

maju saznanja o Nebeskom svijetu.

kao i obično. Međutim, moje samo-

Da jesu vidjeli, tvrde, više bi bili u

pouzdanje je bilo pogrešno jer je

mogućnosti pravilno sluţiti Haše-

liječnik napravio strašnu pogrešku i

mu. Rav Dessler kaţe da su u za-

oslobodio drugog vojnika umjesto

bludi, jer čak i kad bi netko jasno

mene. Odveli su me u jedan od

vidio čuda i više razumio, on još

logora za obuku gdje sam proveo

uvijek ne bi doţivio nadahnuće. Ali

nekoliko tjedana. Ja sam jedini

ako je netko u mogućnosti pokazati

Ţidov među svim regrutima i bojim

Hašemovu B-ţansku providnost na

se da će moj dragocjeni zlatni

ovom svijetu, veća je mogućnost da

dţepni sat netko ukrasti. Uspio sam

će to dovesti ljude bliţe Hašemu.

na kratko napustiti logor i doći u

Učenici iz Voloţina su riješili očvrsnuti njihove midot (karakterne osobine) i svaka grupa se usmjerila na neku drugu osobinu. Jedna sku-

grad. Jedina svjetla koja sam vidio, upitati rava i zamoliti ga da čuva moj zlatni sat dok se ne vratim?"

pina studenata radila je na bitahonu i

Rabin Haim je saslušao vojnikovu

emuna, vjeri u Hašema. Jednog je

priču, pa mu rekao: „Trebaš znati

dana veliki roš ješiva, rabin Haim iz

da je moja kuća javna i jako prome-

Voloţina, ovoj grupi drţao preda-

tna. Nemoguće mi je prihvatiti od-

vanje. Zastao je u sredini izlaganja i

govornost i zajamčiti da će tvoj sat

pitao ih koliko je sati. U one dane,

tu biti siguran.“

mladići u ješivama jednostavno nisu imali satove, pa nitko nije znao vrijeme.

„Rabi,“ reče mu vojnik, „poklanjam ti ovaj sat. Draţe mi je da ga dam na poklon velikom rabinu,

Rabin Haim je primjetio: „Dragi

nego da mi ga neki lopov ukrade.“

moji učenici, čini se da nemamo

Zatim on izvadi sat iz dţepa, poloţi

odgovarajuću količinu bitahona. Kad

ga na stol pred rabina Haima i brzo

bismo imali, Nebesa bi nas opskr-

ode.

bila satom, čak i onim zlatnim.“ Onda je nastavio sa šiurom.

■

u ovoj su kući, u ješivi. Mogu li

Rabin Haim je krenuo za njim na ulicu da mu vrati sat, ali nije ga

Iznenada je neki ruski vojnik utr-

mogao naći. Vratio se svojim učeni-

čao u sobu, pogledao uokolo, a on-

cima i opet primijetio: „Da imamo

da prišao rabinu Haimu. „Ja sam

dovoljno povjerenja i vjere, Nebesa

Ţidov,“ reče „i dobio sam poziv za

bi nam poslala zlatne satove.“ ■

vojsku. Moj je otac jako bogat, pa mi ■

je dao puno novaca da potkupim doktora da me oslobodi sluţenja vojnog roka. Bio sam tako siguran

Godina 12 15 Broj 37 Strana

Prevela Dolores Bettini ■

Strana 15

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Sjećanje ukiseljene haringe uţivanje u sadašnjosti. Ţidovski narod je 'plakao pred B-gom' jer su ga 'odbacili'. Oni su stavili sa strane duhovnu istinu ţivota i traţili svoje zadovoljstvo u materijalnom, u prolaznom. U takvom svijetu, prošlost će uvijek izgledati bolje nego sadašnjost, a budućnost, kada se pojavi, nikada neće moći ispuniti snove koje smo za nju imali. Kada zaboravimo da smo mi duhovna bića koja ţive u fizičkom svijetu, na kraju ćemo plakati kao što je plakao ţidovski narod. Ne zato što ţivot koji imamo nije dovoljno dobar – nego zato što nijedan ţivot ne moţe biti dovoljno dobar. Čisto fizički i ■materijalni svijet je na kraju dosadan, depresivan i duboko nezadovoljavajući.

Ovotjedni odjeljak govori o mističnoj moći Kovčega saveza da rasprši i uništi neprijatelje ţidovskog naroda. Talmud nam kaţe da je Kovčeg sakrio kralj Jošija prije babilonskog izgnanstva i sve od tada nitko ga nije vidio. Mnoštvo pećina i tunela ispod Brda Hrama moglo bi biti dobro mjesto za traţenje. Ostatak odjeljka bavi se većinom mrmljanjem – ţidovski narod mrmlja zbog mane, zbog nedostatka mesa, zbog nedostatka vode, a kada više nemaju ništa zbog čega bi se ţalili – tada mrmljaju zbog ničeg određenog. Da, bojim se da mrmljanje i okrivljavanje drugih nije nov fenomen. Ţidovski narod nostalgično uzdiše: 'Sjećamo se riba i luka koji smo jeli u Egiptu,' kaţu oni. A sada je sve što dobivaju mana s neba! Međutim, njihovo je sjećanje nevjerojatno selektivno. U Egiptu su bili robovi i svakog dana su ih njihovi nadglednici tukli. O, moţda su bili robovi, ali barem su dobili ribu i luk za jelo… Čini mi se da je nostalgija dio ljudske prirode. Naši školski dani bili su tako idilični. Univerzitet je bio tako posebno iskustvo. Kako je to dobro vrijeme bilo kad sam po prvi puta počeo raditi, bio sam tako mlad i entuzijastičan. No, u ovome je smiješna stvar… koliko god da se sve predivno čini kada gledamo unazad, nikada, ali baš nikada to nije tako dok kroz to prolazimo. A to je zato što kada razmišljamo o prošlosti, obično se sjećamo samo dobrih dijelova: nakon svega, zašto bismo se izabrali sjećati bilo čega drugog?! Dok su, kada razmišljamo o sadašnjosti, teškoće i frustracije ţivota jako bliske i osobne – pa je teško vidjeti ponad njih. Školski dani i dani studija obično su ispunjeni nesigurnošću i stresom. A Strana 16

u vrijeme kada smo počeli raditi – nismo imali novaca, stabilnosti, moţda obitelji?? No, mi se sjećamo dobrog i stoga sve gledamo kroz ruţičasto obojene leće. Mi gotovo uvijek osjećamo da su stvari bile bolje u prošlosti jednostavno zato što se ne sjećamo koliko je bilo teško u to vrijeme.

Život se živi samo u sadašnjem trenutku. Snovi o predivnoj prošlosti samo su selektivna sjećanja B-g odgovara na prigovore o egipatskoj prvoklasnoj kuhinji na način da proviđa prepelice. Međutim, on kaţe da će ţidovski narod prepelice jesti sve dok im ne počnu izlaziti na nos i dok se ne razbole od njih jer su „odbacili B-ga i plakali pred njim…“ Drugim riječima, B-g kaţe, Ja ću providjeti neku vrstu raznolikosti uz vašu manu, ali nećete u tome dugo uţivati. Ne zato što bih vas kaţnjavao, već zato što nostalgičan pogled na prošlost nije pogodan za

Ali, ovo je ono što je zanimljivo. Kada postanemo nezadovoljni ţivotom na taj način, uvijek izgleda kao da je problem u okolnostima, a ne u perspektivi. Izgleda kao da su stvari doista mnogo gore nego što su bile u Egiptu. Da, bili smo robovi, ali imali smo ribe i luka! To je smiješno, ali upravo tako to izgleda u tom trenutku i nije lako vidjeti iza toga. . Ţivot se ţivi samo u sadašnjem trenutku. Snovi o predivnoj prošlosti su samo selektivna sjećanja. Snovi o nevjerojatnoj budućnosti su nerealistične fantazije. Sada, upravo sada, je onoliko dobro koliko moţe biti. I to je uglavnom dovoljno dobro. Dvadeset godina od sada, gledat ćemo na vremena koja prolazimo sada također sa velikom nostalgijom. Ali zašto čekati dvadeset godina kako bismo uţivali u njima retrospektivno – kada su ovdje zato da bismo ih uţivali u sadašnjem trenutku? Šabat šalom ■ Prevela Anja Grabar Divrej Tora

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Grijeh se ne događa u vakuumu Tora kaţe da su ljudi (ha'am) bili kao u ţalosti (Brojevi 11, 1), ali ne kaţe što ih je to oneraspoloţilo. Komentari kaţu da su ti ljudi (ha'am) bili Egipćani koji su se pridruţili Izraelcima pri Izlasku. Oni su izazivali nevolje čitavo vrijeme. Oni su bili ti koji su napravili Zlatno tele, izazvali B-ga da načini vodu u pustinji i zagovarali povratak u Egipat. Sada su samo ţalili, bez ikakvog očitog razloga. Bili su nezadovoljni Torom i nisu imali krajnji cilj u ţivotu. Ako čovjek ne zna za što ţivi, on će biti kronično nezadovoljan i traţit će nešto što moţe okriviti za svoje nezadovoljstva. Takvi će se ljudi vjerojatno okrenuti nekoj od ovisnosti, što im moţe kratkotrajno dati da se osjećaju "dobro", no to će samo još pri dodati njihovom dugotrajnom jadu. Sindrom nedostatka duhovnosti Ovo je jedna od najupečatljivijih pripovijesti u Tori. Izraelci su gunđali. Bili su nezadovoljni manom i čeznuli za "dobrim starim vremenima" u Egiptu kada su imali razne hrane. "Ţelimo meso!" rekli su. Kako je Moše odgovorio? Poslušajte ovo. "A Moše reče Hašemu:" Zašto Si učinio zlo svome sluzi? Zašto nisam našao naklonost u Tvojim očima, pa si mi natovario teret čitavog ovoga naroda? Zar sam ja začeo čitav ovaj narod ili sam ga ja rodio, pa da mi kaţeš: "Nosi ih u svom krilu, kao što dojilja nosi dijete koje sisa, u Zemlju za koju Si se zakleo njegovim praocima". Gdje ću nabaviti meso da ga dam ovom cijelom narodu kad mi plaču, govoreći: "Daj nam mesa da moţemo jesti?" Ja ne mogu sam nositi čitav ovaj narod, jer je preteţak za mene! I ako tako postupaš sa mnom, onda me ubij Godina 12 17 Broj 37 Strana

sada, ako sam našao milost u Tvojim očima, i ne daj da vidim zlo svoje" (Brojevi 11,4-15). Moţemo li prepoznati ovoga Mošea? Kada su Izraelci sagriješili sa Zlatnim teletom, Moše je riskirao svoj ţivot, rekavši Hašemu: "Ako im ne oprostiš, izbriši me iz knjige koju Si napisao." Kasnije, kad su izgubili vjeru u Hašema i htjeli se vratiti u Egipat, umjesto da osvoje Kanaan, Moše se ponovno molio za njih. Na svakom koraku, Moše je bio predani odvjetnik za narod, dok ovdje, kada traţe meso, on kaţe: "Zar sam ja začeo čitav ovaj narod ili sam ga ja rodio?" i "Ako tako postupaš sa mnom, onda me ubij sada." Ovo je potpuno netipično za Mošea.

Izraelci možda nisu bili svjesni stvarnog razloga njihovog nezadovoljstva Raši daje odgovor. Kada Tora kaţe, "Moše je čuo ljude koji plaču u svojem obiteljskom krugu" (isto, 11, 10), Raši kaţe da su plakali jer Tora zabranjuje brakove između članova obitelji. Zbog toga su bili nezadovoljni, ali to nije ono što su rekli. Oni su svoje nezadovoljstvo pripisali mani. Mošeov stav je bio: "Neka budu iskreni i kaţu mi što zapravo ţele, ja se mogu nositi s time. Ali ako je ono što oni stvarno ţele uklanjanje ograničenja vezanih uz brakove unutar obitelji, a to ne priznaju, kako mogu izići na kraj s time? Ako im dam sve meso svijeta i sve ribe morâ, oni još uvijek neće biti zadovoljni, jer to nije ono što oni ţele." Doista, Izraelci sami moţda nisu bili svjesni stvarnog razloga njihovog nezadovoljstva. Prilično je uobičajeno da zavaravamo sami sebe, moţda zbog toga što ne ţelimo priznati ono što nas uistinu muči. Moţemo reći: "Bio bih sretan kada bih

imao bolji posao, bolju kuću, bolji automobil itd." Bez izuzetka, kada dobijemo ono što smo kazali da ţelimo, naše je olakšanje vrlo kratkotrajno. Ponovno postajemo nesretni i pripisujemo to nečem drugom. Drţim da su mnogi ljudi nesretni jer ne ispunjavaju sami sebe. U knjizi "Happiness and the Human Spirit" (Sreća i ljudski duh) opseţno sam to obrazloţio, ističući da mnogi ljudi pate od "sindroma pomanjkanja duhovnosti", ali umjesto da to prepoznaju i ţive duhovnijim ţivotom, oni svoje nezadovoljstvo pripisuju različitim drugim uzrocima. ■ Razlog za to moţe biti što bi ţivjeti duhovnijim ţivotom zahtijevalo puno ozbiljnije obraćanje paţnje na Toru, a posebice na mijenjanje naših midos. A to nije jednostavno. Rebe Yisrael iz Salanta rekao je: "Lakše je naučiti cijeli Talmud nego li promijeniti jednu karakternu osobinu." Gaon iz Vilne kaţe da je čovjek stvoren sa svrhom da prevlada svoja prirodna nagnuća. Ako to ne učini, dolazi do "sindroma pomanjkanja duhovnosti", koji je jednako stvaran kao i nedostatak ţeljeza ili nedostatak vitamina. Ovo dvoje rezultira tjelesnim simptomima, dok ono prvo uzrokuje kronično nezadovoljstvo. Budući da ne ţelimo uloţiti trud da promjenimo svoje prirođene karakterne osobine, mi svoje nezadovoljstvo projiciramo na druge stvari. Zbog toga je Moše drugačije reagirao na prituţbe ljudi. "Nemoguće mi ih je zadovoljiti. Oni ne priznaju ono što zaista ţele, a moţda čak nisu niti svjesni toga." Ova epizoda u Tori iznosi nam vaţnu pouku. Moţemo zavaravati sami sebe, misleći da znamo što nam je potrebno, dok je istina da nam nedostaje samoostvarenja. Nijedan psihijatrijski lijek ne moţe ukloniti nesreću "Sindroma nedostatka duhovnosti". ■ Strana 17

Rabbi Shlomo Carlebach:

Svetost zemlje i njenog naroda (nastavak iz prošlog broja)

licajca je da traţi ono loše u ljudima. Posao rabina je da traţi ono dobro u ljudima.“ Taj policajac Talijan je jedan od mojih velikih rebea.

Da bi bio Ţidov trebaju ti tri stvari. Trebaš svjetlo. Trebaš osjetilo okusa. Konačno, trebaš osjetilo mirisa. Midraš kaţe da je svijet bio taman sve dok nije došao Avraham avinu. On je na razini svijetla: prosvjetljenje. Jichak je okus. On je rekao: "Napravi mi dobru hranu koju volim." Jichak je vidio da ako nemaš okus Ţidovstva, ono neće trajati. Nije dovoljno znati i činiti ga. Morate ga okusiti. Jaakov je vidio čak i više od toga. "Miris moga sina je poput mirisa polja." Jaakov je donio na svijet ideju da čak i Ţidov koji ne moţe kušati Ţidovstvo, koji je predaleko da ga kuša, moţe ga okusiti izdaleka - moţe ga namirisati. Moţe namirisati nešto sveto, miris Gan Edena (raja). Avraham je svjetlo. Avraham je znao da je B-g ţelio, on je poznavao istinsko Ţidovstvo. Generacija koja nasljeđuje od Avrahama, naša generacija, traţi ono najdublje.

Očito mi je da ćemo, dok ne napravimo ispravak grijeha uhoda, imati problema u Erec Jisraelu. Po čemu znam da doista volim neku osobu? Imam pravo reći o svakoj osobi da ima dobre strane i loše strane. Ali kad najviše volim nekoga, jednostavno ne mogu vidjeti niStrana 18

šta loše u njemu. Ako me netko pita o mojoj djeci, što se mene tiče, ona su potpuno dobra. Zašto se Jichak smijao? Kada se rodio? Većina roditelja, kad im se rodi beba, kaţe: “Sviđaju mi se tvoje uši. Ali nos ti je mogao bolje ispasti.“ Moţete li si zamisliti kako su Avraham i Sara gledali Jichaka? Zašto je Jichak bio ola temima, savršena ţrtva, posve sveta? Zato što su njegovi roditelji na njega gledali kao na posve svetog. Ţelim s vama podijeliti jednu priču. Jednom sam išao obaviti vjenčanje, i jedan sveti hipi me vozio. Hipija ne pitate ima li vozačku dozvolu. Kakvo glupo pitanje, kako te vlast moţe otkriti, zar ne? Kako god bilo, on vozi i vozi, i prolazi kroz svako crveno svjetlo. Naposljetku, na jednom je uglu bio policajac. Pa nas je zaustavio i rekao: »Prošli ste kroz tolika crvena svjetla. Pokaţite mi svoju dozvolu. ”Hipi, nazovimo ga Moishele, kaţe: “Zaboravio sam ju kod kuće.” Ipak, zamolio sam policajca, rekao sam mu: “Moram stići na vjenčanje. Ovaj hipi je brat mladoţenje. Molim vas, dajte mu kaznu. Obećavam da će platiti, ali pustite nas. "Policajac je rekao:" U redu. Parkirajte automobil negdje i ne vraćajte se bez vozačke dozvole. Onda mi je rekao: "Sviđaš mi se. Ti si dobar čovjek. Reći ću ti razliku između rabina i policajca. Posao po-

Znamo koliko na čovjeka utječe ako ga smatrate dobrim, svetim. Jichakovi roditelji su mislili da je on u potpunosti dobar. Moţete uzeti najbolje govornike na svijetu, i ako mislite da će oni početi zamuckivati, i oni znaju što mislite, vjerojatno će i početi zamuckivati. Tako se Jichak smijao jer su njegovi roditelji mislili da je on ola temima - savršen. To je također istina i za Erec Jisrael. B-g gleda na njega kao da je potpuno dobar. Što je toliko posebno u vezi Erec Jisraela? Praktički, nebo se nalazi iznad cijelog svijeta; voda je po cijelom svijetu. Tora kaţe: "I B-g vidje da je to dobro." Gdje se povezujemo s tim "dobrim?" Očito je. Ako B-g to kaţe u Tori, mi moramo biti povezani s time. Erec Jisrael je zemlja u kojoj ste, kada se u njoj nalazite, povezani s onim što je B-g vidio da je dobro. Moţete ţivjeti u svijetu u kojem ţivite, čak i ako vam ne izgleda dobro. U Erec Jisraelu, ako vam ne izgleda dobro, vi ne moţete biti tamo. Najviša B-ţja objava je vidjeti da je on potpuno dobar. B-g je rekao Avrahamu: Pokazat ću ti da je on potpuno dobar. "A Leine oči bile su njeţne." Lea je pravi, najveći popravljač Ţidova. Njeţnost. Ona je toliko mnogo plakala. Uhode su plakale bez razloga. Početak ispravka bila je Lea. Svojim je plakanjem popravljala grijeh uhoda. Kada je B-g rekao Mošeu da on ne moţe ući u Erec Jisrael? Onda kada

Divrej Tora

(nastavak s 18. stranice)

Rabbi Shlomo Carlebach: Svetost

je Moše rekao: "Slušajte me, vi buntovnici." Gevalt (strašno). Ako vidite nešto loše u Ţidovima, vi ne moţete ući u Erec Jisrael. Ako vidite nešto loše u Ţidovima, onda vidite nešto loše u Erec Jisraelu. Uhode su kod Mošea stvorile nešto krivo, i zato je on vidio loše stvari u Ţidovima. Moše je rekao B-gu: "A'abra na ve'are et ha'arec hazot" - "Molim te, dopusti mi da prijeđem i vidim tu zemlju." "A'abra" također znači "uber" fetus. Moše je traţio, dopusti mi da se ponovno rodim, učini me ponovo rođenim, i obećavam da ću Erec Jisrael i Ţidove gledati u novom svjetlu. Ispričat ću vam priču. Za vrijeme jomkipurskog rata mi smo svirali u bolnici Hadassah. Kada vojnika dovezu u invalidskim kolicima, znate da nešto, ne daj B-ţe, nije u redu s njegovim nogama. Kada vojnik uđe na nogama, pogledate mu ruke. Tako ja ugledam vojnika kako ulazi, sefardski dječak, star moţda osamnaest godina. U svom svakodnevnom ţivotu mora da je bio vrlo prostodušan dječak. Ja primijetim da, nebeh ( kako strašno) on nema ruke. Bez ruku je. Tijekom koncerta ne znam zašto, počeo sam govoriti o Avrahamu avinu. Odjednom me on zaustavi i kaţe: "Jeste li kada vidjeli Avrahama avinu?" Kaţem: "Ne, zašto pitaš?" Pa on kaţe: "Reći ću vam kasnije, nasamo.“

zemlje i njenog naroda

jim prijateljem, on sam je bio pogođen - Obje su mu ruke bile pogođene. Znate li što je on učinio? Rekao je da iako nije imao snage drţao je svog prijatelja na svojim ramenima. Baruh Hašem (Hvala B-gu) on je spasio ţivot svog prijatelja. Ali sada, on sam nema ruke. Rekao mi je: "Ţelim da znaš, Avraham avinu sjedi na mom krevetu svake noći, cijelu noć.“ Avraham avinu. Odakle ovom dječaku toliko svetosti? Predstavite si, da učim Toru dan i noć dvije tisuće godina, ne bih mogao doseći tu razinu svetosti. Ne bih mogao. To je svetost Avrahama avinu. Svi pitaju, kada je B-g prvi puta razgovarao s Avrahamom zašto mu nije rekao da drţi Šabos, da drţi kašrut? Zašto mu je odmah rekao: "Leh leha - Idi iz svoje zemlje i iz kuće svog oca ...?" B-g je Avrahamu avinu predao ono što je ovaj vojnik znao - ostaviti sve iza sebe za B-ga, za Izrael, za nekog drugog. Ova predivna svetost dolazi iz najveće dubine, iz nutrine. To je ono posebno kod Avrahama avinu.

Avraham je vidio sve, sve do Mašijaha. On je vdio i ovog vojnika. Pitao je B-ga: "Kako da znam da ću naslijediti ...?" Kako mogu naslijediti svetost ovog vojnika? Kada Mašijah dođe, tada će nam biti otkriveno koliko su naša djeca sveta. Nikad se ne zna, ponekad vidite nekoga i nemate ni najmanju predodţbu o tome koliko je on/a svet iznutra. Zbog toga je naša generacija toliko u vezi s mističnim dijelom Tore, s najdubljim tajnama. U ovoj generaciji ima ljudi koji izvana izgledaju kao da nisu ništa, a ipak, iznutra, oni su potpuno sveti. Ne moţemo imati izbavljenje ako nismo povezani s Erec Jisraelom. Erec Jisrael mora biti prvi, a nakon toga dolazi izbavljenje, Jaakov je prvo sreo Rahel, a onda je upoznao Leu. No, prvo se oţenio Leom, a zatim s Rahel. On nije mogao dobiti Rahel dok najprije nije dobio Leu. Rahel nas uči kako je to strašan osjećaj po prvi puta napustiti Erec Jisrael. Lea nas uči kako je dobar osjećaj vratiti se. Zajedno, one su obje izgradile Kuću B-ţju. ■ Prevela Tamar Buchwald

Nakon koncerta mi je rekao da ţeli da saznam njegovu priču. Tijekom rata, on i njegov prijatelj bili su usred bitke i morali su se malo povući. Odjednom je ugledao da mu je prijatelj pogođen. Njegov prijatelj se nije mogao pomaknuti, ali je još bio ţiv. Tako se ovaj dječak vratio i podigao ga, stavio ga na svoja ramena i potrčao s njim. Dok je trčao sa svoGodina 12 19 Broj 37 Strana

Strana 19

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: BEHA'ALOTHA Paraša (priča) Behaloteha nas podučava tajne o utiskivanju Svjetla i smisla u svaki vid našega ţivota. Ona se bavi dosizanjem vrhunca, a u istovremeno i opasnošću da ostanemo bez njega. A test je: kako se podići nakon što ste to izgubili. U ovo doba godine, nakon Šavuota, sve je vezano uz to da sebe duhovno uzdignemo, i stoga se i paraše Naso i BeHa'alotha nalaze jedna do druge. Paraša BeHa'alotha otpočinje s odlomkom: "Reče B-g Mojsiju: "Govori Aronu i kaţi mu: 'Kad pripremaš (beha'alotha) svjetiljke, pazi da svih sedam osvjetljavaju prostor ispred svjećnjaka'". Komentatori pitaju zašto Tora kaţe "beha'alotha" (na hebrejskom podizati), umjesto "kad pališ svijeće"? Zohar, nakon duge rasprave, u kojoj se spominje priča o Izlasku i deseta pošast u Egiptu smrt svih prvorođenaca, postavlja pitanje: 'Zašto su Izraelci trebali označiti svoje dovratnike krvlju? Je li Stvoritelju stvarno bilo potrebno da oni označe koja kuće njima pripadaju? Zohar daje i odgovor, da bismo probudili nešto u gornjim, duhovnim svjetovima, moramo napraviti neko djelo u fizičkom svijetu. Zohar objašnjava da je svijet u kojem ţivimo podijeljen na dva dijela onaj koji je nama vidljiv i onaj koji nije. Ova dva svijeta postoje istodobno. Međutim, problem je u tome što većina od nas nije svjesna te činjenice i toga da mi posjedujemo dvije dimenzije - tijelo i dušu. Čovjek je duhovno biće i bit njegova ţivota je da poveţe te svjetove: svijet istine (duh) i svijet iluzije (fizički). Do povezivanja dolazi kada poveţemo djelo s njegovom namjeStrana 20

rom, tijelo s dušom. To je ono po čemu se Zohar razlikuje, i što nije slično nekim drugim duhovnim metodama, jer se prema kabali duhovni svijet ne malazi u nebesima nego ovdje na Zemlji. I da bismo to osjetili mi moramo stvoriti duhovnu dimenziju u svakom fizičkom predmetu kojeg koristimo i u svakoj radnji koju poduzmemo. Svrha stvaranja micvot je da poveţu te svjetove. Prema Zoharu riječ "micva" (na hebrejskom ‫ )מצעד‬ima isti korijen kao "ekipirati, okupiti" (na hebrejskom ‫ )צעעת‬i micvot su stvorene zato da nam pomognu povezati i udruţiti naš fizički svijet s gornjim duhovnim svjetovima, nebo sa zemljom, tijelo s dušom, inače će se čovjek smatrati bezboţnom osobom (na hebrejskom ‫)בן ״בלמעל‬, što znači da nije u stanju uzdići se i povezati s višim svjetovima. U Ţidovstvu nas se ocjenjuje prema namjeri koja prati naša djela, inače su ta djela poput tijela bez duše. I to je suština duhovnog uzdizanja samih sebe. Zohar i Talmud podučavaju da Tora ima samo jednu svrhu – ona je lijek protiv nagona prema zlu. Kada učimo Toru i slijedimo tradiciju mi također mora-

mo imati ispravnu namjeru kako ■ bismo se mogli uzdići iz dimenzije egoizma i sebičnosti - mjesta smrti na dimenziju povezanu s ljubavlju, radošću, srećom i beskonačnosti Svjetlom stvaranja. Rabi Ashlag je rekao da je glavna svrha Tore da nas nauči kako da primamo u svrhu dijeljenja. Rabi Akiva je podučavao: da bi netko dosegao tu razini treba ga uvjeţbavati u načelu "ljubit ćeš bliţnjega svoga", jer kada uspijemo voljeti svog bliţnjega kao sebe same, mi se zapravo uspijevamo povezati sa suštinom beskonačnosti i to se naziva uzdizanjem. Zbog toga Zohar podučava da je Tora dana na dvije ploče u mjesecu sivanu, astrološkom znaku taumim (blizanaca) - dvoje koji su jedno, ti i ja, tijelo i duša. Ovo izdizanje iznad sebičnosti, razdvojenosti, strahova i boli svrha je ţivota. I to je razlog zašto je rečeno: "Kada pripremaš (beha'alotha) svjetiljke ...", a ne "kada upališ svjetiljke" - da bi nam se pokazalo da svaki običan čin moţe postati čaroban i b-ţanski. ■ Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora

Rabbi Eli Mansour

Situacija ne mora biti savršena Tora u Parashat Behaaloteha (9,15-

i u razdobljima nestabilnosti, pa čak

za Toru bez obzira na naše okolno-

23) naširoko opisuje sustav putova-

i kada je naša situacija daleko od

sti.

nja Bene Jisrael pustinjom. Čitamo

savršene. Ako su Bene Jisrael bili u

da je poseban oblak lebdio nad Miš-

stanju učiti i usredotočiti se na Toru

kanom (Šatorom) i kada bi se podi-

u takvim nestabilnim uvjetima, ka-

gao, to je signaliziralo Bene Israel da

da nikad nisu znali koliko će vreme-

moraju krenuti s trenutne lokacije.

na ostati na bilo kojem mjestu, onda

Putovali su sve dok se oblak pono-

svakako moţemo učiti Toru čak i u

vno ne bi spustio, i narod bi se tada

okolnostima koje nam stvaraju nela-

utaborio i ostao na tom mjestu sve

godu ili su neugodne.

dok se oblak ne bi sljedeći puta podigao.

Priča se da je Rav Chaim Soloveitchik iz Briska (1853-1918) pri kraju svog ţivota zajedno sa svojom obitelji morao pobjeći iz svoga doma kao posljedica Prvog svjetskog rata. Boravište je našao u gradu Minsku, i nedugo nakon njegova dolaska, posjetio ga je jedan istaknuti rabin.

Kako smo se navikli na udobnost i

Taj je rabin primijetio da se ta

pogodnosti 21. stoljeća, ljudi preče-

kućica nalazila u stanju krajnjeg

Ramban (rabin Moshe Nahmani-

sto pronalaze različite izgovore za-

nereda, jer obitelj još nije imala

des, Španjolska, 1194.-1270.) zapa-

što ne mogu učiti Toru. Moţda je

prilike sve urediti i smjestiti se. Pa

zio je da kad god su se Bene Jisrael

previše hladno ili previše vruće.

ipak, kad je ovaj rabin došao, našao

utaborili, oni nisu mogli znati koli-

Moţda je netko ujutro ţurio i nije

je Rav Chaima uronjenog u duboku

ko će se dugo zadrţati na tom mje-

popio kavu. Ili je dobio pogrešnu

raspravu o zamršenom talmudskom

stu. Kao što nam Tora kaţe, doga-

vrstu kave u kafiću. Neoţenjeni lju-

konceptu

đalo se da je oblak u svom spušte-

di smatraju da ne mogu učiti dok se

sinovima. Rav Chaim nije čekao da

nom poloţaju ostao samo preko no-

ne oţene i počnu se osjećati smire-

sve bude savršeno i uredno prije

ći, a bilo je razdoblja kada je u tom

no, dok ljudi u braku smatraju da

nego

poloţaju ostao nekoliko godina. Ta-

ne mogu učiti zbog pritiska podiza-

intenzivnu

ko Bene Jisrael kada su se smještali

nja obitelji. Poduzetnici se izgovara-

učenju Tore. Učenje Tore se za njega

nikada nisu unaprijed znali kad će

ju da ne mogu učiti jer im je njihov

nalazilo

trebati ponovno krenuti na put. Dok

dnevni raspored nepredvidiv, dok

prioriteta da bi ga ostavio po strani

su postavljali svoje šatore i raspaki-

se sluţbenici izgovaraju jer moraju

dok se ne skrasi.

ravali torbe, nisu imali pojma hoće

biti na raspolaganju svom šefu.

li sljedećeg dana ponovno krenuti

Svatko ima svoj izgovor. Iskustva

na put ili će na tom mjestu ostati

Bene Jisrael u pustinji uče nas da je

nekoliko tjedana ili mjeseci.

moguće posvetiti vrijeme Tori čak i

Rav Eliyahu Dessler (1892-1953) piše da je upravo to razlog zašto je Tora smatrala prikladnim detaljno razraditi ovu točku. Tora je htjela da

u sloţenim i neizvjesnim okolnostima, i stoga moramo izbjegavati izgovore i umjesto toga učiniti istinski napor kako bismo izdvojili vrijeme

■

zajedno

što

posveti

njegovim

energiju

koncentraciju

previsoko

svom ljestvici

Lekcija koju učimo iz iskustva naših predaka u pustinji je da uvjeti ne moraju biti idealni ili u savršenom redu da bismo provodili vrijeme učeći. Učenje Tore je obaveza koja se primjenjuje u svakoj ţivotnoj fazi, pa čak i u okolnostima koje nisu idealne. ■

shvatimo koliko su bili nestabilni i nepredvidivi ţivoti naših predaka u pustinji, i da su unatoč tom stalnom stanju nestabilnosti, oni ipak provodili svoje vrijeme uronjeni u učenje Tore, učeći od Mošea Rabenu cijeli dan, svaki dan. Pouka koja nam se ovime prenosi je da moramo biti potpuno posvećeni učenju Tore čak

Godina 12 21 Broj 37 Strana

Strana 21

Biseri hasidske mudrosti LJ udi kojima nije strana intuicija bez problema razgovaraju o duši, odakle su

došli, kamo idu, o smrti, anđelima, demonima, raju i paklu. Onima koje više privlači racionalna, analitička potka stvarnosti, ovakve su ideje puno izazovnije. Ali ne postoji pravilan ili nepravilan način za ispitivanje misterija ţivota i smrti. Ako je holistički model ispravan, svatko je od nas na svoj način povezan s Izvorom. Jednostavno, moramo otkriti svoj unutarnji jezik koji nam pomaţe da komuniciramo sa skrivenim dijelovima duše. R. David A. Cooper ■

E ntuzijazam mladih ne smije biti korišten samo

za građenje karijera, već za građenje domova i

zajednica na temeljima ljubavi i davanja. Nada za istinsku promjenu u ovoj zemlji i u cijelom svijetu

spuni svoje srce ţeljom i

čeţnjom za Stvoriteljem.

leţi na našim mladima i suvremeni lideri moraju prepoznati tu činjenicu. Ali isto tako moramo prihvatiti činjenicu da je mlada osoba po svojoj prirodi

Pokušaj sluţiti iskreno i ispravno.

nemirna i neiskusna. To znači da je odgovornost i

Jer u stvarnosti, obzirom na

privilegija odraslih da sluţe mladima kao model,

Njegovu veličinu, ničija sluţba nije odgovarajuća. Jednostavno, učini najbolje što moţeš. R Nahman iz Breslova ■

duhovni vodič kroz ţivot. Došlo je vrijeme za pokretanje sveobuhvatne ofenzive protiv bilo kakve samodopadnosti i ravnodušnosti. Nije dovoljno čekati da se problemi pojave, zato što, bez obzira koliko se snaţno suprotstavili, samo ćemo napasti simptome problema, a ne njegov uzrok. Ključ je u pokretanju ofenzive, duhovne revolucije protiv općeg trenda trke za materijalnim dobitkom, za vraćanje B-ga u našu svakodnevnicu. R. Simon Jacobson ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Strana 22

Divrej Tora

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - ţidovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drţe aškenaski Ţidovi. Dio II: Jore De'a Poglavlje 23 - Svitak na dovratku (mezuza) Zapovijeđeno nam je da napišemo stihove iz Pnz. 6, 4-9 i 11,13-21 te ih pričvrstimo na naše dovratnike (285,1; 291,3); taj pričvršćeni svitak se naziva mezuza. Stihovi moraju biti napisani na jednom listu (288, 1.4.), po mogućnosti u jednom stupcu (288,1-2) i u retcima jednake duljine (288,9). Materijal i tinta moraju biti jednaki onima koji se koriste za svitak Tore (288,5-7), a list mora imati linije (288,8). Na vrhu i na dnu moraju se ostaviti male margine (vidi 288,1.14.). Tekst mora biti pisan redom (288,3) i desnom rukom (288, 12). Uobičajeno je koristiti 22 retka (288,11) s time da se na početku posljednjeg retka nalaze posljednje dvije riječi (288,10) i da drugi odlomak počne (nakon razmaka) u posljednjem retku prvog odlomka (288,13) te da se B-ţansko Ime Š-D-J

Svitak se namata od kraja prema početku i umeće u tubu (s razmakom da bi se vidjelo B-ţansko Ime), a tuba se pričvršćuje na okomiti dovratak vrata (289,5), poţeljno na njegovoj

■

vanjskoj

strani (285,2; 289,2) i na dnu njegove gornje trećine (ali najmanje pedalj ispod nadvoja; vidi

natkriven (286,14); razlikuju se mi-

289,2-3); mora se nalaziti s desne

šljenja o tome mora li imati vrata

strane osobe koja ulazi (289,2). Pri-

(286,15). Ako prostor ima više vrata,

čvršćena je na površinu dovratka ili

na svaka od njih mora se postaviti

je umetnuta u udubljenje koje nije

mezuzu (vidi 286,8-9.16-18.20-21); u

dublje od pedlja (289,4). Tuba se po-

vezi podnih vrata vidi 286,19. Oso-

stavlja poprečno s time da početak

ba koja unajmljuje kuću duţna je

teksta bude na vrhu i najbliţe unu-

postaviti mezuzu (izvan zemlje Iz-

trašnjosti ulaza (289, 6). Osoba koja

raela: nakon 30 dana; 286,22) i ne

ju pričvršćuje najprije izgovara bla-

smije je ponijeti sa sobom kada od-

goslov “… koji nam je zapovjedio

lazi, osim ako kuća ne pripada ne-

da postavimo mezuzu” (289,1).

Ţidovu ili će sljedeći stanar biti ne-

Svaka ulazna vrata ili veţa moraju

Ţidov; vidi 286,23 i 291,2. ■

imati mezuzu pod uvjetom da postoji nadvoj i dva dovratnika koji su najmanje 10 pedalja visine (287,1-2) i pod uvjetom da je to ulaz u prostor ţidovskog vlasništva koje se koristi u svrhu dostojanstvenog ţivnapiše na suprotnoj strani lista na-

ljenja (vidi 286,1-7.10-12). Prostor bi

suprot tom mjestu (vidi 288,15). Me-

trebao imati površinu od najmanje

zuzu treba provjeravati svakih ne-

16 kvadratnih lakata (oko 3,5 m2,

koliko godina (vidi 291,1).

op.pr., vidi 286,13) i trebao bi biti

Godina 12 23 Broj 37 Strana

Strana 23

Alan Morinis

Program musara Silno ţeliš jedan ugovor (ili posao,

ili

pozivnicu,

ili

uslugu...) pa ti usne uzlepršaju u laskanju. Istina – Emet

Nisi siguran da ćeš

proći na

Izvrtanje istine podgriza naše me-

ispitu, pa se pobrineš da

đusobno povjerenje, i podgriza

sjedneš do najboljeg stu-

našu dušu.

denta na godini, kako bi za

Istina je pečat B-žji. (Midr aš

–

Pjes ma n ad

pjesmama 1,9)

pogled k njemu za vrijeme testa kao pomoć pri odgovoru.

Još od vremena Talmuda (200-500 n.e.) u Ţidovskom folkloru nalazimo nagovještaje o umjetno stvorenim ljudima, nazvanima golemima. Golem izgleda i ponaša se poput čovjeka, i ima mnogo ljudskih osobina. No golem nastaje na čisto umjetan način. Tijelo se

svaki slučaj mogao baciti

oblikuje od

zemlje i vode, sve dok ne poprimi izgled ljudskog bića. Stvorenje se potom dovede u ţivot, obično upotrebom čarobnih riječi.

gućnosti. Hilel i Šamaj Fokus musara nije na istini kao da je to nešto čvrsto, objektivno i izvanjsko. Umjesto toga, Ţidovska tradicija razumije da istina ovisi o situaciji, i da smo mi sami dio te situacije. Hajde da odmah ubacimo jedan varljivi primjer. Mogu si zamisliti da ste bili u vrlo sličnoj situaciji, u kojoj su duţnost i istina u međusobnoj koliziji. Micva je razveseliti

Imate li primjera sitnih manipulacija

■ mlamladenku i mladoţenju. I evo,

s istinom poput ovih koje i vi činite?

da stoji pred nama: neprivlačna,

Ako ste paţljivi i nitko vas ne pri-

zguţvana, raščupana... Što uopće

mijeti, one nemaju nikakvih negati-

moţete reći a da zvuči kao pohvala?

vnih posljedica, zar ne? Ali ova vr-

Ne moţete pronaći niti jednu oso-

sta ponašanja vaţna je za one na

binu koja bi vam omogućila da is-

putu musara, ne zbog njihovih po-

punite zapovijed. U svakom slučaju,

sljedica, već zbog onoga što ih po-

ne uz istinu. Onda, da li slaţete ili

kreće. Odstranite ponašanje i goto-

kaţete ogoljelu istinu o onome što

vo sigurno je da ćete otkriti da je

vidite pred svojim očima?

uzrok laţi strah od nečega. Mi laţemo zbog straha da se ne bismo

Kaţe se da je najčuvenijeg golema

morali suočiti s razočaranjem druge

načinio Rabi Yehudah Loew, Ma-

osobe ili da razočaramo sebe same,

haral iz Praga u 16. stoljeću. On je

ili iz straha od sramote, ili gubitka,

sačinio tijelo od gline, i onda pjevao

ili bilo koje od brojnih drugih mo-

Ovo pitanje je predmet rasprave dvojice velikih učenjaka koji se više puta ponavlja u Talmudu. Jedan učenjak, Šamaj, zauzima stav da mladenku treba pohvaliti prema

moćne molitve nad tijelom koje je leţalo. Na kraju je na čelo stvorenju napisao jednu riječ: emet, „istina“. Tolika je ţivotodavna sila istine. A mi? Netko te upita jesi li slobodan neke večeri u tjednu. Ti nisi zauzet, ali ne ţeliš biti s tom osobom. Pa izmisliš da si zauzet i ispričaš se.

Strana 24

Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis

Program musara

dobrim osobinama koje ona sama

laţi nikada se ne mogu opravdati.

posjeduje. Drugim riječima, morate

Izvrtanje istine kako bi nam bolje

gledati sve dok ne uspijete pronaći

posluţila nagriza osnovu svijeta, jer

barem jednu hvalevrijednu osobinu,

podriva jedinu normu koje nam

koliko god to teško bilo, i onda joj

omogućava

opjevati pohvalu za ono što ste pro-

drugima.

našli.

vjerujemo

jedni

Laţući na ovaj način mi podrivamo

Šamajev supranik Hilel iznosi dru-

i dušu. Kad smo osjetljivi i paţljivi

gačije mišljenje. On kaţe da se sve

prema istini, duša je otvorena i ak-

mladenke treba pohvaliti da su

tivna u našem ţivotu. Ali kada iz

„lijepe i elegantne.“

navike laţemo, podilazimo, prsimo

Na to Šamaj uzvraća: „Što ako mla-

vidjeti – ali da li je naše pravo da

da šepa ili je slijepa, treba li je i onda

kaţemo tu istinu? Njegov odgovor

pohvaliti kao 'lijepu i elegantnu'?

glasi ne, ne ako će osoba ostati po-

Nije li nam Tora rekla 'Drţ se poda-

vrijeđena zbog naših riječi.

lje od laţi' (Izlazak 23,7)?“ Šamaj je iznio dobru poantu, pozivajući se na vrlo jasno načelo navedeno u Tori: Nemojte lagati. Hilel ne odgovara Šamaju izravno na navod iz Tore. Umjesto toga, on odgovara usporedbom: „Kada netko kupuje manje vrijedan predmet na sajmu, treba li ga hvaliti u njegovom prisustvu, ili mu u njegovom prisustvu treba naći manu? Čini se da ga treba hvaliti.“ Ova usporedba nije ona koju bih osobno pokušao braniti – izjednačiti mladu s robom koja se prodaje! – no pokušajmo to zanemariti i usmjeriti se na suštinu onoga što Hilel govori o istini. Hilel nam kaţe da nam prva briga ne bi trebala biti briga za samu istinu, već na učinak koji će naša izjava ostaviti na drugu osobu. Predmet (ili mlada) mogu biti vrlo nagrđeni – svatko tko ima oči će to

Godina 12 25 Broj 37 Strana

se, varamo i na druge načine niječemo istinu, djelovanje toga bude upisano na našoj najdubljoj untarnjoj razini. Na kraju kontakt s dušom bude potpuno izgubljen. Kao

U laži su kratke noge (ili ih nema

što Talmud (Sota 42a) uči: Onaj koji

uopće)

po navici laţe nije u stanju primi-

Pa što ćemo onda? Trebamo li gle-

jetiti Šehinu, B-ţansku Prisutnost.

dati na istinu u našim riječima kao

Ima poslovica na hebrejskom koja

apsolutnu, kao što izgleda da Šamaj

se prevodi kao „laţ nema nogu.“ To

preporuča? Ili postoje okolnosti u

moţe značiti ili da laţ „nema noge

kojima je opravdano – ili moţda

na kojima bi stajala,“ znači nema os-

bolje, u kojima je micva – ne reći

nove ili temelja, nije zasnovana na

istinu, kao onda kada je cilj poslu-

ničemu stvarnom. Ili moţe značiti

ţiti višoj svrsi?

da laţ „nema nogu kojima bi trčala“

To je problem s kojim se suočavamo

– tj. da ne moţe izdrţati test vreme-

svaki puta kada biramo što reći, a

na. Na kraju, laţ se ispuše i sruši.

što ne reći, u svakom našem konta-

Ovaj komentar o neistini se slaţe s

ktu. Koje smjernice slijedimo? Tre-

činjenicom da sva slova hebrejske

bamo li reći čistu istinu svaki puta,

riječi za laţ – šeker – imaju samo je-

bez obzira na sve; ili je bolje prihva-

dnu „nogu“. Nasuprot tome, svako

titi relativistički pristup,

korigi-

slovo od emet (istine) čvrsto stoji na

rajući ono što govorimo u skladu s

dvije noge. Nadalje, sva tri slova

okolnostima i sagledavanjem stvari?

koja tvore riječ šeker stoje jedno do

Kada samo na trenutak razmislimo,

drugog u hebrejskom alfabetu, dok

postaje jasno da je većina laţi izrečena kako bi se zaštitilo sebe ili povrijedilo nekoga drugog, i te vrste

su slova za emet prvo, srednje i posljednje slovo alfabeta. Jasno je koji raspored stavlja riječ na čvršće uporište. ■ Strana 25

iska

ćeg t doma

EGIPATSKI ŽIDOVI:

Omaž izgubljenoj povijesti

The Bosnian Times, 14.6.2019. Mjesec dana nakon bakine smrti, Jeremie Dres bio je prisiljen smjestiti svog djeda u dom za stare i iznemogle. Tada je autor stripova i multimedijalni umjetnik shvatio koliko je vaţno zabiljeţiti ţivotnu priču njegovih djeda i bake.

vidjeti Auschwitz”, kaţe on o svom dosadašnjem radu, u kojem on i njegov brat pokušavaju shvatiti što znači biti ţidov i Poljak. “Moji djed i baka uvijek su mi bili veza za svijet. Kad su umrli, shvatio sam da će u ta veza otići s njima i plašio sam se za svoje korijene.

prošlosti njegove porodice, dovelo ga je do otkrivanja zaboravljene baštine ţidovske zajednice u Egiptu – i poslalo ga u izvanrednu avanturu, te susreta s brojnim znamenitim ličnostima. Kada je stigao u Kairo, Dres se odmah susreo s nekoliko preostalih predstavnika egipatske ţidovske zajednice, uključujući Magdu Haroun, advokaticu i vođu zajednice sa sjedištem u Kairu, i Amara Ramzesa, filmaša čija djela uključuju dokumentarni film o posljednjim ţidovima u zemlji. “Htio sam ih upoznati jer su svi mogli ispričati priču o prošlom periodu”, kazao je. “Pa ipak, danas se ti ljudi, koji su dio povijesti Egipta, naţalost vide kao predmeti fascinacije.” Ţidovska zajednica u Kairu sada je spala na manje od desetak ljudi, ali posjeduje zbirku jedinstvenih kulturnih artefakata koje su preostali članovi odlučili sačuvati.

Dres, koji ţivi u Parizu, krenuo je na dvosedmično putovanje u Egipat, slijedivši trag svojih djeda i bake, ţidova rođenih u Aleksandriji.

Njegovi napori da sačuva obiteljsko naslijeđe doveli su do Sjećanja na Aleksandriju, snaţnog grafičkog romana koji biljeţi vrhunac kozmopolitske prošlosti Egipta.

“Već sam se isprobao u ţanru obiteljske povijesti, sa Nećemo

Ali ono što je počelo kao istraga o oţivljavanju i očuvanju

Sjećanje na Aleksandriju govori o tome kako se ţidovske neprofitne skupine širom svijeta bore za komade: dok neki vjeruju da bi relikvije trebale ostati u Egiptu, drugi kaţu da ih treba povjeriti zemljama u kojima sada ţive njihovi zakoniti nasljednici. “Sve što je ostalo, nekada je pripadalo pojedincima, a danas svi namjeravaju vratiti svoju imovinu”, kaţe Dres. “Ali ako se ništa ne učini, povijest jev-

rejske zajednice u Egiptu bit će rasuta.” Odim budućnosti egipatske ţidovske baštine, Sjećanje na Aleksandriju je također putovanje u srce multikulturalnog Egipta gdje su stranci svih nacionalnosti – uključujući Talijane, Grke, Francuze i Engleze – nekada ţivjeli jedni uz druge. Autorov detaljni dnevnik putovanja i intervjui predstavljaju i pregled ţidovske zajednice u Egiptu danas i detaljni pogled na povijesna razdoblja koja će obiljeţiti zajednicu, od stvaranja drţave Izrael do nacionalizacije Sueckog kanala i Šestodnevni rat iz 1967. Knjiga ne upire prstom u nikoga, već istraţuje srodne i proturječne istine ţidova Karaima, Sefarda i Aškenaza koji su činili egipatsku višeslojnu etničku, vjersku i političku zajednicu. Rad također pokriva različita razdoblja ţidovskog egzodusa. Neki su pobjegli tokom političkih i ekonomskih previranja u zemlji, dok bi drugi ostali, bez obzira na sve, čak i nakon stvaranja Izraela. Posljednje poglavlje daje perspektivu na ovu sloţenu povijest, jer Dres susreće dva historičara, i izraelskog i palestinskog. Rad je stoga duboko pronicljiv i gleda u kontroverznu i gotovo zaboravljenu stranicu povijesti. ■

U Zagreb je došao prije 50 godina. Sljepoća ga nije zaustavila da postane jedan od naših najvažnijih prevoditelja ISJEČAK IZ INTERVJUA SA SEADOM MUHAMEDAGIĆEM

Jutarnji list, 17.6.2019. .... Među pjesnicima koje ste prevodili, fascinira me Theodor Kramer, tko je, zapravo, on? - Taj Theodor, austrijski pjesnik ţidovskog podrijetla, pose-

Page 26 Strana 26

ban je fenomen u poeziji jer je napisao više tisuća pjesama, zacijelo ih ima više od deset tisuća, a među tim pjesmama je teško naći lošu. Napisao ih je toliko jer je u svojem teškom ţivotu, a bio je u egzilu kao Ţidov, u Britaniji, mogao se osloniti jedino na pjesmu. Pjesma je za njega bila egzis-

tencija, ono što mu je omogućivalo da preţivi. I nastao je taj opus koji je tek manjim dijelom publiciran. Stjecajem okolnosti, potaknuo me kolega Marijan Bobinac, naš ugledni germanist, ušao sam u tu Kramerovu “kolotečinu” i dosad sam prepjevao kakvih šezdesetak njegovih pjesmama. Neke sam

Divrej Tora

sabrao u knjizi “Drugo svjetlo”, naklada Disputa, a nedavno sam u časopisu Knjiţevna smotra objavio izbor iz njegovim pjesmama u posebnom broju posvećenom austrijskoj knjiţevnosti od Prvoga svjetskog rata do danas. ....... ■

Godina 12

Broj 37