Divrej Tora Godina 13 Broj 34
Zagreb, šabat 14. lipnja 2020. - 21. sivana 5780.
Broj 34
http://twitter.com/DivrejTora B’’H
Šabat Beha’aloteha Jeruzalem 19:10
20:28
Zagreb
20:28
21:29
Rijeka
20:33
21:34
Split
20:17
21:18
Dubrovnik 20:08
21:09
Vinkovci 20:15
21:16
Sarajevo 20:11
21:12
Doboj
20:15
21:16
B. Luka
20:19
21:20
Beograd 20:02
21:21
Novi Sad 20:06
21:27
Subotica 20:10
21:32
Zrenjanin 20:04
21:25
Niš
19:51
21:08
Beč
20:37
21:38
Frankfurt 21:17
22:18
Edison, NJ 20:10
21:11
Dnevni Zmanim za Grad Zagreb utorak,
16.6.2020.
Alot Hašahar
2:52
Najranije Talit
3:53
Nec Hahama Najkasnije Š’ma Zman Tefila Hacot
Paraša Beha’aloteha
Mojsije se moli za Mirjam da bude izliječena, Hesdin iz Amiensa, ilustracija, 1450-1455, iz Biblia pauperum, izloženo u Museum Meermanno Westreenianum, Haag
(Bamidbar 8,1-12,6) Aronu je zapovijeđeno da upali ulja-
nice na menori, a pleme Levi je uvedeno u službu u Svetištu.
skog brda na kojem su proboravili skoro godinu dana. Narod je nezadovoljan sa svojim "kruhom s nebesa" (mana) i traži da ih Moše opskrbi s mesom. Moše određuje
5:06
Kao odgovor na molbu ("Zašto je na-
70 starješina kojima "daje od svoga du-
9:01
ma uskraćeno?") jedne grupe koja nije
ha" kako bi mu pomogli nositi breme
10:20
mogla prinjeti žrtvu za Pesah u dogo-
upravljanja narodom. Mirjam ružno
12:57
voreno vrijeme jer su bili obredno ne-
govori o Mošeu i kažnjena je leprom;
čisti, uveden je "Drugi Pesah". B-g daje
Moše moli za njeno izliječenje i čitava
Mojsiju upute o putovanjima i podiza-
zajednica sedam dana čeka njezin opo-
nju tabora u pustinji i o formaciji u ko-
ravak. ■
Minha Ketana
17:32
Plag Haminha
19:10
Šekia
20:48
Cet Ha-kohavim
21:30
divrejtora@gmail.com
joj će narod napustiti podnožje Sinaj-
Prevela Dolores Bettini
D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״מ״ ״ ״ע״ה״ד״ ״ ״ ״מ״ ״״״ע״ ״ע״ה״ ״
OU Israel's Torah Tidbits
Alija po Alija
Kohen – prva alija – 14 p’sukim
odvoji Levijim iz naroda i da ih
(8,1-8)
očisti. Ritualne vode, brijanje njihovih vlasi, čišćenje njihove odjeće, i
Aharon dobiva uputu da vodi
različite žrtve i ceremonije provode
brigu o svjetiljkama Menore.
to "odvajanje".
Raši objašnjava vezu između ovog odjeljka i onog o darovima n’si’im s kraja paršat Naso. Aharon se, kao
vođa plemena Levi osjećao posramljeno što nije poput ostalih vođa prinio dar za posvećenje Miškana. B-g mu kaže da je njegov dar – svakodnevna služba u Miškanu – mnogo veći od svih ostalih darova.
bnim osvrtom na stijenj (plamenove) svjetiljki koji stoji prema "licu
Menore" (tj. središnjoj grani Menore). G’matrija bazirana na l’ora šel Tora Rabi Yaakova Auerbacha, z”l: Divrei hatora hazot (riječi ove
Levi – druga alija – 12 p’sukim – 8,15-26
Nakon malo prije navedenih postupaka, Levijim su osposobljeni da vrše svoje svete zadaće u Mikdašu, kao pomoćnici kohanim. Oni će, umjesto prvorođenaca Izraela, vršiti dužnost u Mikdašu. Tora objašnjava ■
Njihovi su darovi materijalne i
Tore)
+
da su prvobitno svete dužnosti tre-
prolazne
5+400+6+200+5 (616) + 5+7+1+400
bali vršiti prvorođenci koji su bili
(413) = 1245.
posvećeni
prirode,
a
njegov
je
duhovan i trajan.
=
4+2+200+10
(216)
Micva o održavanju i paljenju Me-
l’ha’alot ner tamid (upaliti vječni
nore zabilježena je na drugom mje-
plamen) = 30+5+70+30+6+400 (541)
stu u Tori. Zbog toga se utoliko više
+ 50+200 (250) + 400+40+10+4 (454)
ističu drašot koje objašnjavaju veze
= 1245.
s paršat HaN’si’im, budući da je p’šat
kao
rezultat
njihove
poštede u Egiptu. (Naročita uloga prvorođenih zapravo je starija od egipatskog iskustva.) Kao posljedica
grijeha sa zlatnim teletom, On je uzeo Levijim, koji su kao jedan stali
Prva se fraza odnosi na Toru, a
u obranu B-žje časti, umjesto prvo-
druga na svjetlost. One su numeri-
rođenaca. Moše, Aharon i narod
čki ekvivalentne. Svjetlo se također
Izraela učinili su Levijim kao što ih
Ramban u ovom odjeljku vidi alu-
poistovjećuje s Torom, kao u pasu-
je Moše uputio. Nakon očišćenja,
ziju na jednu kasniju generaciju
ku iz Mišlei: Ki ner micva v’Tora or
Levijim su trebali doći u Miškan da
kada su Aharonovi potomci (Ha-
(jer micva je svijeća, a Tora svjetlost)
se "jave na dužnost".
na neki način zakazao (no ne sasvim).
šmonejci) (ponovo) posvetili Mikdaš paljenjem svjetla na Menori. Pogledamo li dvije teme koje se nalaze u 7. poglavlju, nalazimo dva postupka u Hramu koja su opstala do dana današnjega (za razliku od
20+10 (30) + 50+200 (250) +
Od 25. godine života pa do 50-te,
40+90+ 6+5 (141) + 6+400+6+200+5
Levi je bio kvalificiran za službu u
(617) + 1+6+200 (207) = 1245
Miškanu. (Od 25-30. Levi je učio i
Jedno, pa drugo, a potom i zajedno – sve s istim zbrojem (1245).
kratkoročne prirode darova opi-
A evo još jednog zbroja 1245:
sanih u poglavlju 7) – Birkat koha-
T’hilim 96,3 kaže: Objavite slavu
nim, koji se još uvijek svakodnevno
Njegovu među narodima, čudesa
vrši onako kako je naloženo u Tori, i
Njegova svim ljudima.
menora, koja se obilježava godišnjim štovanjem Hanuke. To je vjerojatno dio B-žje poruke Aharonu. Menora se ponovo opisuje, s poseStrana 2
Promislite or lagojim i pirsumei nisa. Zatim B-g zapovijeda Mošeu da
uvježbavao se za hramsku službu, a s 30 godina počeo je služiti u Hramu. Dob od 50 godina bila je dob za umirovljenje od "zadaće nošenja", no levitske službe pjevanja i čuvanja nastavljale su se i nakon te dobi). Budući da Tora kod Levijim naglašava dob, Gemara nas uči da ih njihove mane nisu diskvalificirale za rad kao što što je to bio slučaj Divrej Tora
(nastavak s 2. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits:
kod kohena. Sasvim suprotno, nedostaci kohena mogu učiniti nesposobnim za služenje, ali dob nije presudna. Očito, mladi kohen može služiti, ali mladi levit ne. Š’liši – treća alija – 14 p’sukim – 9,1-14
Alija po Alija
njihovu "pritužbu". [Važno je razumjeti da su zakoni o Pesah šeni dio izvorne Tore miSinaj. Međutim, oni nisu bili otkriveni narodu sve do ovog trenutka.] Osoba koja je "tame" ili daleko od Mikdaša, te nije u mogućnosti pri-
slije Pesaha, a prije Pesah šeni, ne bi trebali sudjelovati u prvom Pesahu (kao dijete), nego prinijeti Pesah šeni (kao odrasle osobe po halahi). Međutim, ukoliko su jeli Pesah rišon, onda ne prinose Pesah šeni. Nežidovu koji konvertira između dva Pesaha, neće biti dopušteno da
B-g je govorio s Mošeom u
nijeti korban Pesah, prinijet će svoj
Sinajskoj pustinji tijekom mjeseca
korban Pesah poslijepodne 14. ijara, i
nisana druge godine od Izlaska. Za-
pojesti ga te noći s macesom i
povijedio mu je (podsjetio ga) da
marorom. Ništa od njega ne smije
Žena je obavezna imati korban
kaže narodu da prinese korban
preostati do jutra, i niti jedna kost
Pesah (prvi, na 14. nisana), jednako
Pesah. Tora bilježi da je poslijepodne
ne smije biti slomljena. Svi propisi
kao i muškarac. Makar je on vre-
14. nisana uistinu po prvi puta bio
korban Pesaha primjenjuju se na
menski određen, on je dio paketa
prinesen godišnji korban Pesah, kao
Pesah šeni (zapravo postoje razlike u
micvot
što je bilo zapovijeđeno.
vezi perifernih detalja, no same
zabranu hameca, i ovdje se radi o
korbanot su jednake). Namjerno ne
skupu micvot koji se nalazi u
prinijeti korban Pesah kažnjava se
središtu Židovskog života – "sve" je
"karetom" (ekskomunikacijom).
povezano s J’ci’at Micrajim – i žene
[Ova epizoda s Pesah šeni dogodila se prije brojanja naroda, kao što je zapisano u prvom odlomku Bamid-
jede od prvog Pesaha. On će doni-
jeti Pesah šeni kao (novi) Židov.
Pesaha,
koji
uključuje
su obavezne.
bara. Ovo nije smješteno na početak
Zapazite: Iako Tora spominje dva
knjige jer je sramota za Izraelski
konkretna "izgovora" za ne prino-
Pesah šeni je drugačiji. On je više
narod što su (što smo) prinijeli
šenje korban Pesaha, svatko tko nije
"klasična" vremenski vezana poziti-
svega jedan korban Pesah za čitavo
prinio korban Pesah iz bilo kojeg
vna micva, te su je žene oslobođene.
vrijeme boravka u Pustinji.]
razloga – uključujući i onoga koji ga
Međutim, žena koja želi prinijeti
namjerno nije prinio – ispunjava
Pesah šeni (naravno, ukoliko postoje
uvjete i obavezan je prinijeti Pesah
okolnosti za Pesah šeni), može to
šeni.
učiniti,
Potom nam Tora kaže da je bilo ljudi koji su bili nečisti, te tako nisu mogli uzeti udjela u korban Pesahu. Oni su pristupili Mošeu i požalili se
Tora još jednom naglašava da je
da nije u redu da se oni ne mogu
jedan zakon za onoga koji je rođen
pridružiti ovoj micvi s ostatkom
kao Židov i za konvertita.
naroda.
Moše zazove B-ga da odgovori na
Godina 13 3 Broj 34 Strana
pa
će
kohanim
u
Bet
HaMikdašu učiniti Pesah šeni za ženu ili žene. Ali ne na šabat. Tada, ona mora biti dio habure koja uključuje muškarca. To je stoga što neoba-
Rambam kaže da dječak ili djevoj-
vezni korban ne može staviti po
čica koji dođu u doba za micvot po-
strani šabat, jedino obavezni to
Strana 3
(nastavak s 3. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits:
može učiniti.
Alija po alija
Gore
R’vi’i – četvrta alija – 19 p’sukim – 9,15-10,10 Od dana kada je Miškan bio podignut, pokrivao ga je nebeski Oblak tijekom dana i Oblak od vatre noću. Jedino kada bi se Oblak podigao narod bi putovao. A kada je Oblak počivao, narod bi se utaborio. Dogodilo bi se ponekad da bi narod
važile
spomenute su
pustinji,
svrhe
samo za no
micva
truba
naraštaj za
u
buduće
generacije u vezi trubljenja kaže ovako:
s običnim čitanjem teksta i jednim od talmudskih mišljenja o ovoj temi.) Moše obavještava svog tasta Jitroa o planu putovanja Izraela, te ga po-
Kada narod uđe u Zemlju Izrael, trube će se upotrebljavati u vrijeme nevolje i u svečanim prigodama tijekom hramske službe.
ziva da se pridruži. Jitro otklanja taj poziv i vraća se u svoju postojbinu. Narod putuje od Sinaja 3 dana, a pred njime ide aron koji je tražio,
auto-
recimo to tako, mjesto na kojem će
krenuo na putovanje nekoliko sati
ritetima da li se ova micva (ili neki
se odmoriti. B-žji je Oblak pratio i
nakon što se utaborio, a ponekad su
njen dio) danas primjenjuje. Naime,
štitio narod.
ostajali danima, mjesecima pa i
srebrne
godinama.
zapovijedi
povremeno se koriste i u naše
narod bi se utaborio i po B-žjoj
vrijeme (u kriznim trenucima) – u
zapovijedi narod bi putovao.
skladu s mišljenjem koje se slaže s
Po
B-žjoj
Pasuk (9,18) kaže: "Al pi Hašem (po riječi B-žjoj) izraelski će narod putovati, i po riječi B-žjoj oni će se utaboriti." Šla”h Hakadoš piše da je
Postoji
rasprava
trube
su
među
načinjene,
i
time – i spremne su da budu u potpunosti aktivirane za treći Bejs HaMikdaš. Neka bismo uskoro čuli njihov radosni zvuk.
U ovom trenutku u Tori, mi smo 13 mjeseci izvan Egipta i ni ■narod niti Moše Rabeinu nisu još učinili ono što je kasnije prouzročilo da im bude zabranjen ulazak u Erec Jisrael. Nakon što Moše razgovara s Jitrom, trebalo je uslijediti trodnevno putovanje (sabijeno u jedan dan) da
to ishodište ideje da čovjek treba
Hamiši – peta alija – 24 p’sukim –
nas zajedno s Mošeom dovede u
koristiti fraze Im jirce HaŠem, Baruh
10,11-34
zemlju Izrael.
HaŠem, B’ezrat HaŠem, i slične kada god govori o tome da će nešto učiniti. Naša putovanja i svaka aktivnost također trebaju biti Al pi Hašem.
Dvadesetog ijara godine nakon Izlaska, Oblak se podigao s Miškana. Narod Izraela putovao je Sinajskom pustinjom i Oblak je počinuo u pustinji Paran. Prvi je na redu da krene
Tada
smo
mi
krenuli
upropaštavati stvar. Šiši – šesta alija – 31 p’sukim – 10,35-11,29
B-g je zapovijedio Mošeu da
na putovanje bio "zastavni tabor"
Dva naročita p’sukim o kretanju i
načini dvije srebrne trube koje će se
Jehude kojeg su sačinjavala pleme-
počivanju arona citiraju se u našoj
koristiti za sazivanje naroda (ili
na Jehuda, Jisahar i Zevulun. Miškan
molitvi kada se Tora vadi i vraća u
njihovih vođa), i za davanje znaka
je bio rastavljen i levijevske obitelji
Sveti ormar. U svitku Tore ovaj
za pokret. T’kija oglašavanje s dvije
Geršona i M’rarija išle su za njime u
odlomak od 2 retka je okružen
trube bio je poziv da se svi okupe
svojim prekrivenim, natovarenim
slovima "nun" pisanim
pred Mošeom. T’kija jednom tru-
kolima. Zatim je išla skupina koju
Ovo služi da "podijeli knjigu Ba-
bom je bio poziv vođama naroda.
su činili Reuven, Šimon i Gad. Po-
Midbar u zasebne knjige". Raši
T’ru’a oglašavanje označavalo je da
tom je slijedila levijevska obitelj
ukazuje da ovaj odlomak zapravo
treba krenuti na putovanje – jedna
K’hata noseći sveto posuđe. Iza njih
ne pripada ovdje, te neobične “pi-
t’ru’a za svaki tabor (od po tri
su došli Efraim, Menaše, Binjamin
sarske zagrade” naznačuju njegov
plemena). Kohanim su zaduženi za
za kojima su slijedili Dan, Ašer i
neprirodni smještaj.
micvu oglašavanja trubom kada je to
Naftali koji su "zaokruživali tabor".
predviđeno.
(Ovaj opis putovanja podudara se
naopako.
Iza toga slijedi naredni "mračni period" u ranoj povijesti naroda – prigovaranje. Narod se žali, te biva
Strana 4
Divrej Tora
(nastavak s 4. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits:
Alija po alija
kažnjen. Žale se na manu i traže meso. S velikom hucpom sjećaju se riba i druge "fine hrane" koju su jeli u Egiptu. I omalovažili predivnu, čudesnu prehranu od B-ga. Čak se i Moše Rabeinu požalio na B-žji gnjev na narod, te iznio svoje poteškoće u samostalnom upravljanju narodom. Moše također pita
gdje bi mogao nabaviti dovoljno mesa da zadovolji zahtjeve naroda. B-g kaže Mošeu da sakupi 70 starješina koji će mu pomoći olakšati breme vodstva. B-g će u njih udahnuti božansku spoznaju tako da ih Moše neće morati voditi potpuno sam. Narodu B-g obećaje meso (prepelice) koje će sletjeti u jako velikom broju tijekom duljeg vremenskog
narod žalio na manu, itd. Tora kaže
nazivom kivrot ha’ta’ava, jer tamo su
razdoblja (mjesec dana) sve dok
Vajihar af HaŠem m’od, B-g se jako
"oni koji su se žalili" bili pokopani.
ljudima ne "pozli od njih". Moše
razgnjevi. Zašto? Kedushat Levi
izrazi sumnju u to kako se toliko
objašnjava da obično, kada bi se B-g
brojno mnoštvo može ovako na-
razljutio na narod, Moše bi stao u
hraniti. B-g kori Mošea zbog nje-
njihovu obranu i uvjerio B-ga, na-
gove sumnje. Moše govori narodu i
zovimo to tako, da ih ne kazni. Ovaj
okuplja starješine koji primaju dar
puta, Tora kaže da je "u Mošeovim
proricanja od B-ga.
očima ovo bilo loše". Mošea Rabe-
Dvojica od ovih "novih proroka".(Eldad i Medad) ostali su u
inu narod je uzrujao više nego obično. To je B-ga "razgnjevilo" još više.
Miriam
kritički
govori
protiv
Mošea i Aharona, omalovažavajući Mošeov jedinstveni status među prorocima i narodom. B-g ih kori i jasno kaže koliko je Moše jedinstven među svim prorocima, iz prošlosti i budućnosti.
Na
Miriam
udari
cora’at. Moše iznosi kratku ali rječitu molitvu za svoju sestru. Narod od-
taboru i proricali među narodom.
Š’vi’i – sedma alija – 23 p’sukim –
godi svoje putovanja na tjedan dana
(Komentari nam kažu da su oni
11,30-12,16
zbog Miriamine izolacije. (81 godi-
proricali Mošeovu smrt i Jehošuin
Moše i starješine okupile su narod.
uspon na čelno mjesto.) Jehošua,
B-g šalje prepelice, kao što je i obe-
koji štiti svog mentora Mošea, traži
ćao, nošene božanskim vjetrom.
ga da ih kazni. Moše uvjerava
Namaklo ih se ogroman broj. Narod
Jehošuu da je B-žja volja da oni
provodi dan i noć sakupljajući pre-
prorokuju.
pelice. Tek što su počeli jesti očito-
Otprilike 18 puta u Tanahu piše "I B-g se razljuti na…" Jisrael ili Bnei Jisrael, ili Njegov narod. Kada se
Godina 13 5 Broj 34 Strana
vao se B-žji gnjev u vidu pogubne nevolje koja je udarila na narod. To je mjesto postalo poznato pod
nu ranije, Miriam je stajala uz Nil pazeći i štiteći svog malog brata Mošea u košarici. "Uzvraćanje na njenu dobrotu" je ova sedmodnevna odgoda. Mišna ističe da se dobra djela tako nagrađuju.) Narod potom ide prema Paranskoj pustinji. Tri završna p’sukim ponovo se čitaju za Maftir. ■
Strana 5
Rabbi Jack Abramowitz:
Tarjag - 613 zapovijedi 380. Alternativni datum: Obaveza da se prinese Pesah šeini U drugom mjesecu, četrnaestoga dana ... učinit će to... (Brojevi 9,11) Kao što smo vidjeli u Micvi #5, prinošenje korban Pesaha (pashalne žrtve) bila je micva za svakog pripadnika naroda. Nažalost, okolnosti bi povremeno onemogućile osobi da u njoj uzme udjela u previđeno vrijeme. U ono što bi moglo sprečavati osobu da prinese korban Pesah na previđeni dan ubraja se (ali nije ograničeno time): ako se netko nalazi u stanju ritualne nečistoće, ili fizički nije u stanju da na vrijeme stigne u Jeruzalem. Stoga je onima koji iz bilo kojeg razloga nisu prinijeli žrtvu za Pesah 14. nisana dan "nadomjesni datum" 14. ijara. Ovo se zove "Pesah šeini", "drugi Pesah". Ako nežidov konvertira na judaizam ili dječak postane bar micva između 14. nisana i 14. ijara, on će prinijeti Pesah šeini, iako nisu imali obvezu korban Pesaha na previđeni dan. (Vidi Talmud Pesahim 93a.)
toliko žurno da im se kruh nije imao vremena podići; maror je simbol kako su nam Egipćani zagorčili naše živote porobljavanjem. Ova se micva primjenjuje samo na muškarce u vrijeme kada je na snazi hramska služba. U Talmudu se o njoj raspravlja u devetom poglavlju traktata Pesahim; kodificirana je u Mišne Tora, u petom i šestom poglavlju Hilchos Korban Pesach, te je 58. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu.
382. Sve ovo zvuči vrlo poznato ...: Zabrana da preostane nešto od Pesaha šeini preko noći Od njega ne smije ništa preostati do jutra ... (Brojevi 9,12) 383. Krc-krc: Zabrana lomljenja kostiju Pesaha šeini ... oni neće slomiti niti jednu njezinu kost ... (Brojevi 9,12) 384. Zatrubi: Obaveza da se oglase trube u Hramu i za ratno stanje ... oglasit ćete zvucima trube ... (Brojevi 10,9)
Ima mnogo razlika između prvog i drugog Pesaha, a jedna od njih je da se Pesah šeini ne jede na jom tov niti je vezan uz jednotjedni praznik (vidi Talmud Pesahim 95a). S druge strane, ima i mnogo sličnosti između Pesah šeini i propisanog korban Pesaha, kao što ćemo vidjeti u sljedećim micvos.
Bila je micva da se svakog dana u Hramu oglase trube kad su se prinosile dnevne žrtve; bila je također micva da se oglase u kriznim vremenima za zajednicu, poput kretanja u rat. (Tora također kaže da treba oglašavati na blagdane i na Roš hodeš, no to znači ponad musaf žrtava u te dane, jednako kao kod redovnih dnevnih žrtava.)
Razlog tome je to što B-g želi Svom narodu omogućiti da prinese korban Pesah, a neizbježno je da neki neće to moći učiniti na predviđeni dan. Jeste li ikada pokušali okupiti zajedno makar i neku manju grupu ljudi? To nije jednostavno. Jednostavno je realno prepoznati da kada cijeli narod mora biti na određenom mjestu na određeni dan, neki se neće moći pojaviti.) S B-žje strane, velikodušno je pružiti Njegovom narodu drugu priliku da uzmu udjela u ovoj važnoj micvi.
Talmud nam kaže (Menahos 28a) da su jedino trube od srebra bile prihvatljive za tu svrhu. U Hramu je trebalo držati najmanje dvije trube, a broj nije smio prijeći 120 (Arahin 13b). Najmanji broj zvukova trube u Hramu na bilo koji dan bio je 21, a maksimum je bio 48 (Arahin 10a). Čini se da su puhanje u trubu izvodili kohanim (svećenici), a ne leviti (prema Brojevi 10,8), mada se na to može različito gledati.
Ova se micva primjenjuje samo kada je na snazi hramska služba. Ona je obavezna za muškarce, a za žene je stvar izbora. U Talmudu se o njoj raspravlja u devetom poglavlju traktata Pesahim, i započinje na stranici 92b. Kodificirana je u Mišne Tora, u petom i šestom poglavlju Hilchos Korban Pesah, te je 57. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu. 381. Bolje ikad nego nikad: Obaveza da se jede Pesah šeini ... s macos i gorkim biljem, pojest će je. (Brojevi 9,11) Kao i redoviti (propisani) korban Pesah, Pesah šeini se jeo s macesom i marorom (gorkim biljem, usporedite s Micvom #6). Razlog je jednak onome za redoviti korban Pesah, kao što opisujemo na našim Sederima za Pesah: maces nas podsjeća na to kako su naši preci žurno napustili Egipat, Strana 6
Razlog je za ovu micvu bio da se pažnju kohanim upravi na žrtve. Kao što smo raspravljali u Micvi #144, određene neprimjerene pomisli, kao naprimjer da se žrtvu jede na pogrešnom mjestu ili u krivo vrijeme, poništavale bi službu. Trube su jedan veliki, "Hej, ti!", za kohanim, usmjeravajući njihovu koncentraciju na službu kako bi je ispravno izvršili. Kao što je namjena šofara na Roš hašana da privuče naša srca k tešuvi (pokajanju), svakodnevna oglašavanja truba u Hramu imala su za cilj da obrate umove kohanim duhovnoj važnosti njihovih dužnosti. Ova se micva primjenjuje na kohanim u vrijeme kada je na snazi hramska služba. O ovome se u Talmudu raspravlja na različitim mjestima, uključujući traktat Roš Hašana (s početkom na stranici 26b). Ova je micva kodificirana u Mišne Tora, u prvom poglavlju Hilchos Taaniyos. Ona je 59. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu. ■ Divrej Tora
AlHaTorah.org:
Teme za razmatranje uz šabatni stol Druga šansa i Pesah šeni U Bemidbaru 9, grupa obredno nečistih ljudi zbog kontakta s mrtvim tijelom traže Mošea da im ipak dopusti da sudjeluju u Pashalnom obredu.
• Priroda njihovog zahtjeva – S obzirom da su ritualno nečisti uglavnom isključeni od uzimanja udjela kod žrtava, na temelju čega ovi ljudi od Mošea očekuju da im dopusti da uzmu udjela? Je li njihov zahtjev zasnovan na striktnim pravnim argumentima da se zabrana ne bi trebala odnositi na njih, ili od Mošea traže da zaobiđe zakon kao humanitarni oprost? Ili, možda, oni jednostavno žele prinijeti žrtvu u neko drugo vrijeme, kao što se na kraju i dogodilo? Koju od ovih mogućnosti stihovi najbolje podržavaju? Ima li Moše ovlaštenje da ukine zabranu Tore? • Druge šanse - zašto Hašem dopušta "drugu šansu" posebno u odnosu na korban Pesah, za razliku od drugih zapovijedi? Treba li ljudima uvijek dati drugu priliku ili postoje slučajevi kada to nije zajamčeno? Što nam o tome sugerira priča, tko zaslužuje drugu šansu, a tko možda ne? Čuda u pustinji: Selav Nakon što se narod žalio zbog toga što im je prehrana manom bila dosadna, Hašem ih opskbljuje sa "" ְשלָּו. Narod ih proždrljivo skuplja i ždere, a B-g ih odmah kažnjava.
•
Iako većina identificira "" ְשלָּ ו kao prepelicu, manjina tvrdi da se naziv odnosi na ribu.
Godina 13 7 Broj 34 Strana
Na koji način bi svaka od ovih identifikacija mogla rasvijetliti biblijski prikaz?
•
Prigovor naroda " ֵאין כֹּל בִּ לְ ִּתי " ֶאל הַ מָּ ן עֵ ינֵינּוsugerira da je mana bila njihov jedini izvor prehrane. Hoil Moše se ne slaže, sugerirajući da je mana služila samo kao dodatak hrani i da je često bilo drugačijih prehrambenih mogućnosti. Što bi moglo inicirati ovo mišljenje? Što to sugerira o čudesnoj (ili ne tako čudesnoj) prirodi lutanja Izraela po pustinji?
Dokono ogovaranje ili osporavanje autoriteta? Kako razumjeti Miriaminu i Aharonovu kritiku Mošea? Je li to bilo tek dokono i pogrešno lupetanje, ili je njihovo neslaganje s njegovim ponašanjem imalo konkretnije osnove, pa ih je navelo da dovedu u pitanje njegove ovlasti kao vođe?
• Gledište Sifre na Miriam i
Aharona je da oni ne misle ništa loše, te zapravo nastoje pripomoći Mošeovom obiteljskom životu, potičući obnovu normalnih odnosa između Mošea i Cipore. Suprotno tome, neki moderni učenjaci, prikazuju Miriam i Aharona u negativnom svjetlu, sugerirajući da su oni osporavali Mošea kao vođu i tvrdili da su ravnopravni s njime. S kim se slažete? Koje su prednosti i nedostatci svakog gledišta?
• R"Y Bekhor Shor Mošeovog brata i sestru predstavlja uznemirenima onime što je njima izgledalo kao drskost u Mošeovoj odluci da se oženi ženom koja nije Izraelka. Da li su u tom trenutku povijesti mješoviti brakovi bili zabranjeni? Je li to biblijski zabranjeno? Ako nije, da li se ipak preferira stupanje u brak s Izraelkom i time se donekle pruža opravdanje prigovoru
Miram i Aharona?
• Pod kojim okolnostima je dopušteno govoriti o drugoj osobi? Što ako netko ima konstruktivnu namjeru? Ako vam se postupci druge osobe čine problematičnima, je li problem ako se konzultirate s trećom stranom u vezi ponašanju te osobe prije nego li joj pristupite? Tko je Hovav? Hovav je čitateljima predstavljen kao: "Hovav, sin Reuela Midjanca, hoten (tast/a) Mošea". Iz stiha nije jasno tko je od njih dvojice bio Mošeov hoten (tast): Reuel ili Hovav, iako Šofetim 4,11 jasno identificira Hovava kao hotena. Istodobno, u Šemot 2, Reuel je, a ne Hovav, opisan kao otac Mošeove žene Cipore. Da stvari budu još složenije, u Sefer Šemot Jitro je opisan kao Mošeov tast. U kakvom su međusobnom odnosu Hovav, Reuel i Jitro? Kako svi oni mogu biti Mošeov hoten (tast)?
• Pitanje u velikoj mjeri ovisi o značenju riječi hoten? Da li se ona odnosi samo na nečijeg svekra, ili se ona može odnositi i na nečijeg šogora, a posebno ako je odigrao ulogu pri sklapanju njihovog braka? • Mekhilta tvrdi da su Hovav, Reuel i Jitro samo različita imena jedne te iste osobe. Ovo je u skladu s općom tendencijom rabinskih midraša da učvrste (biblijske) ličnosti time što pronalaze različita imena za istu osobu. Koje su prednosti i nedostaci takvog pristupa? • Ako su Jitro i Hovav ista osoba, zašto je on još uvijek u taboru Izraelaca u knjizi Bemidbar, unatoč Šemot 18, koji završava odlaskom Jitroa u svoju zemlju? Da li se Jitro / Hovav vratio? Ako jeste, zašto? ■ Prevela Tamar Buchwald Strana 7
Rav Kook:
Jedinstvenost Mošeova proroštva Odvajanje od Cipore "Mirjam i Aron govorili su protiv Mošea zbog tamnopute žene kojom se oženio." (Brojevi 12,1) Koja je bila njihova žalba protiv Mošea? Rabinski komentari objašnjavaju da su oni bili uzrujani zbog činjenice da se Moše odvojio od svoje tamnopute žene Cipore, Jitrove kćeri. Mirjam i Aron bili su sposobni primiti proroštvo i bez celibata. Zašto je Moše osjećao da se treba odvojiti od svoje žene?
je B-g odobrio njegovu odluku. Kao
ja koji proroku pozornost odvlače
dokaz za to uzimaju stihove u koji-
na privatni krug njegove obitelji.
ma B-g, nakon objave na Sinaju kaže Izraelcima, "Vratite se u svoje šatore" (možemo čitati i kao: vratite se svojim obiteljima). No, Mošeu kaže: "Ti,
međutim,
ostani
ovdje
sa
Mnom" (Pnz 5,27-28).
Zašto je to odvajanje nešto do čega je Moše sam trebao doći? I zašto je Moše jedini prorok koji se trebao odvojiti od svoje žene? Božanska perspektiva
To odvajanje bilo je zapravo Mo-
Unatoč veličini ljudske duše, mi
šeova ideja, B-g mu to nije zapovje-
smo ograničeni svojim vlastitim
dio. Talmud objašnjava da je tu od-
brigama i problemima. U usporedbi
luku Moše donio nakon što je svje-
sa svjetlom Šehine – sjajnim svjetlom
dočio B-žjem otkrivenju židovskom
koje obasjava sve svjetove i sve što
narodu na brdu Sinaj. Moše je raz-
se u njima nalazi – naši privatni ži-
mišljao:
voti su kao plamićak svijeće na jar-
"Šehina se obratila cijelom Izraelu u samo jednoj prigodi i u točno određeno vrijeme. Pa ipak, Tora je upozorila Izraelce na Sinaju, "Ne približavajte se ženi." Svakako da tada ja, kome se Šehina obraća čitavo vrijeme, moram učiniti to isto." (Šabat 87a) Mudraci primjećuju da je Mošeovo razmišljanje bilo ispravno te da
Strana 8
kom suncu. Svemir odiše svetošću – u svoj svojoj transformaciji i napretku, u svim svojim fizičkim i duhovnim putevima. Sve njegove visine i dubine su svete, sve je to B-žje blago. Kako bi postigao tu višu perspek-
Moše, vjerni pastir, ne može ni na trenutak biti posvećen ograničenom okviru svog privatnog života. Njegov cijeli svijet je B-žji svemir u kojem je sve sveto. Moše je shvatio da se mora odvojiti od stvari koje se tiču njegovog privatnog postojanja. Iz B-žje perspektive sve je sveto pa nema potrebe za takvim mjerama. Međutim, za Mošea, to je bilo temeljno. To mu je ■ više omogućilo da se uzdigne do
perspektive. Odvajanje od njegove obitelji dozvolilo je njegovoj duši neprestano zajedništvo sa Dušom svih svjetova te mu je omogućilo da postigne svoju jedinstvenu proročku viziju. Neprekidno svjetlo Mošeove vizije Što je to bilo toliko posebno u Mošeovom proroštvu da se on, za razliku od ostalih proroka, morao odvojiti od svog privatnog života? Možemo upotrijebiti usporedbu sa svjetlošću
kako
bismo
objasnili
tivu, prorok se mora osloboditi svog
kvalitativnu razliku između Moše-
uskog vidokruga. Uzvišeno znanje
ovog proroštva i proroštva svih
mora biti pažljivo čuvano od utjeca-
drugih proroka.
Divrej Tora
(nastavak s 8. stranice)
Rav Kook:
Jedinstvenost Mošeova proroštva
Zamislite da živite u mračnom
kih
vizionara
boljeg
svijetu gdje je jedini izvor svjetla
svijeta, postoje i nacio-
onaj
proizvede
nalni snovi o izbavljenju
munja. Bilo bi nemoguće u takvom
– "Kada B-g bude vraćao
mračnom svijetu identificirati svoje
zarobljenike Ciona, bit će
okruženje. Čak i kada bi se munje
nam kao da sanjamo" (Ps.
ponavljale, nedostatak konstantne
126,1).
koji
povremeno
svjetlosti tu bi vrstu svjetlosti učinio nedovoljnom.
Međutim,
ako
bi
munje sijevale izuzetno često – poput jarkog svjetla koje blješti u vrlo kratkim razmacima – ta bi svjetlost postala neprekidan izvor svjetlosti. Ovu usporedbu možemo primijeniti na duhovno prosvjetljenje. Nitko ne može istinski shvatiti uzvišenu stvarnost, njenu svetost i vječnu moralnost, vladavinu pravde i utjecaj onog uzvišenog, bez svjetlosti neprekidnog proroštva.
Obično proroštvo je poput povremene svjetlosti munje. Jedino Tora, Mošeovo proroštvo, je svjetlost koja neprestano zrači. Kroz to konstantno svjetlo možemo spoznati istinu o unutarnjoj srži svijeta te svoje živote uskladiti s time. Veliki snovi
Naravno, ne spadaju svi snovi u kategoriju
velikih snova. Većina je snova beskorisna, kao što je
rečeno,
"Snovi govore lažno"
(Zaharija 10,2). Što određuje je li san beznačajan ili proročki? Pravi snovi i lažni snovi Oni koji su istinski B-žji sluge, svoje težnje usmjeravaju ka poboljšanju svijeta. Kada su nečije misli i djela posvećeni usavršavanju svega stvorenog, tada će i njegova mašta biti stimulirana stvarima koje se tiču univerzalne realnosti. Snovi takvih pojedinaca često će biti od velike važnosti. Njihovi su snovi povezani sa unutarnjom istinom stvarnosti, sa njenom prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. No, ljudi koji su zaokupljeni svojim privatnim brigama bit će ograni-
Za razliku od jasnoće Mošeovog
čeni – baš kao i njihove misli i djela
proroštva, ostala proroštva dolaze
– na osobne potrebe. Kakva velika
kroz vizije i snove:
istina bi mogla biti otkrivena u mi-
„Ako se među vama pojavi B-žji prorok, Ja ću mu se obznaniti u viziji, govorit ću mu u snu.“ (Brojevi 12,6) Zašto snovi? Rav Kook piše da snovi imaju važnu funkciju u svijetu. Veliki snovi su temelj svemira. Snovi postoje na mnogim razinama. Postoje proročki snovi proroka i svjesni snovi pjesnika. Postoje idealistički snovi veliGodina 13 9 Broj 34 Strana
slima onog tko nikako ne uspijeva uzdići svoje misli i želje sa sebe samoga? Mudraci tu ideju objašnjavaju tumačeći da anđeli donose proročke snove, a demoni donose lažne snove (Berahot 55b). Što to znači? Anđeli su konstantne sile u svemiru, određene da usavršavaju svijet. Pravi snovi povezani su sa tim pozitivnim
silama. S druge strane, demoni su sile ukorijenjene u osobnim željama pa su tako i lažni snovi rezultati fantazija o takvim osobnim željama. Prava stvarnost snova Kako bi izgledao svijet bez snova? Život koji je uronjen samo u materijalizam je prazan i grub. Nedostaje mu inspiracija širokih horizonata,
poput ptice sputanih krila, takav se život ne može uzdignuti iznad gorke stvarnosti sadašnjeg trenutka. Jedino kroz snagu snova mi se možemo osloboditi tih ograničenja. Neki se suludo ponose time što su 'realisti.' Oni inzistiraju na tome da u obzir uzimamo samo sadašnje stanje svijeta – samo djelić pogleda na stvarnost. Zapravo, naši snovi nas oslobađaju tih ograničenja trenutne realnosti. Naši snovi otkrivaju unutarnju istinu svemira. Kada se ta buduća stvarnost otkriva, mi stječemo jasniju viziju. Naša percepcija se počinje približavati jasnoj viziji Mošea s kojim je B-g govorio "licem u lice, u viziji bez zagonetki, tako da je mogao vidjeti B-ž■
ju priliku" (Brojevi 12,8). ■ Prevela Anja Grabar
Strana 9
Rabbi Berel Wein:
Vraćanje na staro U ovotjednom čitanju Tore čujemo često ponavljani refren mnogih iz naraštaja koji se našao u Sinajskoj pustinji. Oni su rekli mi se želimo vratiti u Egipat. Sadašnjost je preteška, a budućnost suviše neizvjesna, pa hajd’mo se vratiti kući u Egipat kojeg smo dobro poznavali i gdje smo znali što nas očekuje. Sva ljudska bića strahuju od neizvjesnosti. Budućnost je uvijek pomalo zastrašujuća zbog njene karakteristike da je nepoznata. Nedostaje nam samopouzdanje da znamo da nekako možemo prevladati sve poteškoće, pa i one koje trenutno nisu očite. Uvijek postoji taj unutarnji glas koji nas tjera da se pokušamo vratiti u poznatu prošlost, umjesto da krenemo u neizvjesnu budućnost. Ta psihološka slabost prožima čitav niz događaja koji se odražavaju u Humašu Bamidbar. Postoji sigurnost u prošlosti, čak i u prošlosti koja nije bila ni ugodna niti blagonaklona. Vidimo to danas u židovskom svijetu, kada se ljudi žele vratiti u istočnoeuropsku prošlost koja se nikada više ne može obnoviti, umjesto da pokušaju stvoriti veličanstvenu budućnost koja će biti relevantna za svoje vrijeme. Stoga je ova izjava da se vratimo u
Strana 10
Egipat primjer ne samo za naraštaja iz pustinje, već i nečega što često čujemo kako se ponavlja u čitavoj židovskoj povijesti, pa i u naše vrijeme. Ta je izjava primamljiva, ali opasna. Čak i da smo to željeli učiniti, nikad nije postojala mogućnost da se vratimo u Egipat i preinačimo svijet iz onoga što je sada u ono što je nekada bio.
Kako izlazimo iz pošasti epidemije korone, ponovno u sebi čujemo refren da se vratimo onome što je bilo - svijetu kojeg smo poznavali prije samo nekoliko mjeseci. Međutim, to je lažna nada i nerealno viđenje stvari. Bez obzira kako ćemo suditi o trenutnim događajima, ne može biti sumnje da se svijet promijenio i da sigurnosti koje smo prije imali možda više nisu prisutne. Neizvjesnost budućnosti koja se sada na nas spušta čini nas anksioznima i pomalo uplašenima. Ljudska bića, a posebno židovski, izuzetno su prilagodljivi i sposobni suočiti se sa izazovima nepoznate budućnosti. U našoj je moći obnoviti samopouzdanje i izjaviti da smo spremni i sposobni primiti se izgradnje novog, moralno zdravog i ljudski korisnog društva. Zbog toga ćemo imati priliku koja nije pružena previše puta da formiramo i uobli-
čimo židovsku budućnost na produktivan i svet način. Trebali bismo cijeniti to što imamo takvu priliku i pobrinuti se da je ne potratimo na nostalgiju i, što je još gore, na ponavljanje pogrešaka iz prošlosti. Povratak u Egipat nikad nije bilo pozitivno rješenje. Prigovaranje
Stalno nešto prigovarati je užasna karakterna osobina. S onima koji stalno nešto prigovaraju je teško živjeti kod kuće, na radnom mjestu i u zajednici. U ovotjednoj parši upoznajemo se sa zlokobnim posljedicama prigovaranja. Raši ističe da oni koji su prigovarali u pustinji ■ nisu imali stvarne osnove za taj prigovor. Oni su jednostavno nečime bili nezadovoljni pa su se žalili na Mošea i na kraju na B-ga. Moše će se u svojem posljednjem obraćanju židovskom narodu u knjizi Dvarim sam požaliti na Izraelski narod, da su bespotrebno svadljivi i da su hrpa gunđala. Postoji židovski vic, više ironičan nego smiješan: tri židovske gospođe ručaju u nekom restoranu u New Yorku, kad li im usred ručka prilazi konobar i pita ih: "Ima li što da je u redu?" Rašijeva interpretacija nepostojanja opravdanja za one koji su prigo-
Divrej Tora
(nastavak s 10. stranice)
Rabbi Berel Wein:
varali u pustinji prikaz je vrlo ozbiljne karakterne mane kod židovskog naroda. Oni su kronična gunđala i veliku većinu vremena njihove su pritužbe zapravo neutemeljene. Mnoge pritužbe u pustinji slijede uobičajeni obrazac - hrana, Mošeovo vodstvo, život nije pravedan i poteškoće u ispunjavanju uloge izabranog naroda. Tijekom čitavog perioda Prvog hrama nalazimo da su izraelski proroci bili zasuti prigovorima u vezi njihove zadaće i njihovih riječi. Proroci su bili rješenje za probleme Izraela. Ljudi su se žalili kako su oni bili problem. I tako su uništenje i progonstvo došli uslijed neopravdanih pritužbi. Nisam ni na koji način stručnjak za mentalno zdravlje. Ipak moj mi instinkt govori da oni koji se kronično žale zapravo nisu zadovoljni sami sa sobom i to nezadovoljstvo projiciraju prema van na događaje i ljude koji nisu uzrok njihovog izvornog nezadovoljstva. Duboko u nama postoji nešto što traži samoopravdanje i osnaživanje samog sebe. Kad se ta potreba ispuni, mi smo općenito sretni, zadovoljni i optimistični. Kad je taj sastojak odsutan iz naše duše i psihe, mi se žalimo, durimo se, tužni smo i ponekad smo destruktivni. U svakodnevnoj jutarnjoj molitvi iznosimo tvrdnju koliko smo sretni što smo naročiti narod koji je B-g odabrao da predvodi svijet u službi Njemu. Vjerojatno svi govorimo tu molitvu, no koliko nas smo zaista u svom srcu uvjereni da je to istina? Rabini iz Talmuda oštro su prezirali kroničnog prigovarača - "Zar vam nije dovoljno da ste živi?" U životu ništa nije savršeno, ali to nije opravdanje za prigovore. Pozvani smo da se s problemima pozabavimo u onoj mjeri u kojoj možemo, a ne da prekomjerno mislimo o njima i neprestano se na njih žalimo. MoGodina 13 11Broj 34 Strana
Vraćanje na staro ramo tražiti unutarnji mir koji će nam omogućiti optimističan stav i izbjegavanje prigovaranja. Naši roditelji, škole i društvo trebali bi se na neki način usredotočiti na postizanje tog cilja u budućim naraštajima. Prilike Čitanje iz Tore za ovaj tjedan naglašava i životno pravilo o iskorištavanju prilike koja se ukaže. Moše kaže židovskom narodu da "sada putujemo u mjesto koje je G-spod obećao" da će nam ga dati kao domovinu našem narodu. Ali ovaj se namjeravani pobjednički marš nekako izjalovio. Dogodio se incident s Jitroom, Mošeovim tastom, koji se ne pristaje pridružiti njegovom novoprihvaćenom narodu do njegovog konačnog odredišta, Zemlje Izraela. Molbe koje mu Moše upućuje uzaludne su. On ima, ono što za njega predstavlja, opravdan, pa možda čak i svet razlog, da se vrati svom domu i napusti Izrael. Njegovo ponašanje ostavlja utisak, iako samo podsvjesno, na psihu židovskog naroda u pustinji. Njihov optimizam i ponos su oslabili. I oni se zbog toga počinju u pustinji žaliti na svoje trenutačne uvjete. Kad su digli ruke od svoje budućnosti, oni su u stanju misliti samo na svoju sadašnjost. Sadašnjost je uvijek frustrirajuća i preplavljena problemima. Sada mana, koja svakodnevno pada s neba, više nije prihvatljiv jelovnik. Kad ste loše raspoloženi, nijedna hrana vam ne može u ustima biti ukusna. Supruga je možda pripremila najukusniji gurmanski obrok za večeru svom mužu, ali ako on dođe loše raspoložen, donoseći kući sa sobom svoje poslovne probleme, tada nekako neće biti zadovoljan obrokom. Pritužbe u vezi mane izravno će dovesti do katastrofe sa uhodama što će se pojaviti u čitanju iz Tore od sljedećeg tjedna. A rezultat tog debakla je da se Mošeov veliki marš prema zemlji Izrael nikada neće
dogoditi naraštaju koji se oslobodio egipatskog ropstva i preživljavao u čudesnim okolnostima u golemoj pustinji. Za svako ljudsko biće, pa i za narode, postoje momenti prilike koju treba ugrabiti. Niti jedna prilika u životu nije trajna, osim uvijek prisutne mogućnosti pokajanja i popravljanja. Prilike kojima dopuštamo da prođu pored nas, uglavnom se nikad ne vraćaju. To vrijedi i u ekonomiji, u osobnom zdravlju, obiteljskim odnosima i svim drugim područjima života. Rabini su nas u Avot naučili da svaka osoba ima "svoj moment" - svoju posebnu priliku za napredovanje i uspjeh. Mudra i sveta osoba prepoznaje takve momente i prilike i odmah djeluje. Oni ludi i lijeni puštaju ove prilike da im pobjegnu. Rabi Akiva je rekao da nikada ne treba otezati s učenjem Tore ili ostavljati ga za kasnije, jer se prilika možda više neće ponoviti. Judaizam je akcija, optimizam i entuzijazam. Nacionalne tragedije kojima se Tora bavi u ovotjednom čitanju, a i u parši od sljedećeg tjedna, proizilaze iz vlastite slabosti i malodušnosti. Ako ne vjerujemo u sebe, onda ništa ne može biti dobro, čak ni mana s neba. Naraštaj prigovarača i negativaca na kraju postaje naraštajem tragedije i propalih nada. Naša je generacija bila blagoslovljena mnogim velikim prilikama, od kojih nije najmanja ona da imamo mogućnost da učimo Toru i živimo u zemlji Izraelovoj. Te bi se prilike trebale uhvatiti i cijeniti. Šabat šalom ■ Strana 11
Rabbi Yissocher Frand:
Previše slobode prijetnja je miru Šuva Hašem: Molitva za mir Nekoliko stihova iz ovotjedne parše dobro su nam poznati: "Kada bi Kovčeg putovao, Moše bi rekao, 'Ustani, Hašem, neka se Tvoji neprijatelji rasprše i neka oni koji Te mrze pobjegnu pred Tobom.' A kada bi se Kovčeg zaustavio, on bi rekao 'Prebivaj u miru, Hašem, među nebrojenim tisućama Izraelaca." (Ba-
17,8-13). Mnogi narodi mrzili su
šuva kao riječ koja izražava mir, kao
Svemogućeg i mrzili su Njegov
u stihu "b'šuva v'nahas tivašajun" (U
narod. Kada god bi oni putovali, to
miru i spokoju bit ćeš spašen) (Ješaja
je bilo neprijateljsko okruženje i
30,15).
stoga je molitva 'Ustani, Hašem, i neka Tvoji neprijatelji budu raspršeni' bila prikladna molitva svaki puta kada bi tabor Izraelaca krenuo
na put.
Bez ovog Rašija, kada bih postavio pitanje, "Što znači šuva Hašem?" vjerojatno bi većina ljudi odgovorila da to znači "Vrati se, Hašem". To znači, do sada smo putovali, a sada
Kada je Klal Jisrael stigao do mje-
Hašem, vrati se. Takvo tumačenje
Kada bi židovski
sta na kojem će se utaboriti i odmo-
daje Targum Onkelos (tuv Hašem) i
narod krenuo na put i kada bi Kov-
riti, Moše Rabeinu izgovarao je dru-
isto takvo tumačenje daje Targum
čeg Saveza – centralni dio Miškana –
gu molitvu: Šuva Hašem rivevos alfei
Jonatan ben Uziel (tuv k'don meimre ■
krenuo na putovanje, ljudi bi izgo-
Jisrael. Jednostavni prijevod ove mo-
d'Hašem…). Jednostavni prijevod
varali molitvu u kojoj traže od B-ga
litve glasi "Vrati se, Hašem, nebro-
izvlači riječ šuva iz riječi šuv što
da ih zaštiti i rasprši njihove nepri-
jenim tisućama Izraelaca." Prvo pi-
znači povratak. Međutim, Raši daje
jatelje.
tanje koje se postavlja jest zbog čega
drugačije tumačenje koje se temelji
je ova molitva bila potrebna? Oni su
na španjolskom stručnjaku za gra-
se utaborili. Stigli su do sigurnog
matiku iz 10. stoljeća kojeg Raši
mjesta. Kakve potrebe ima za moli-
nekoliko puta citira. On riječ šuva
tvom Šuva Hašem rivevos alfei Jisrael?
prevodi kao riječ koja ima konota-
Vezano uz Šuva Hašem, Raši piše
ciju mirgoah što znači mir i spokoj.
sljedeće:
Raši citira stih iz Ješaje koji ima tu
midbar 10,35-36)
To je iznimno prikladna i logična
molitva za takva vremena. Ponekad, kad bi Klal Jisrael putovao pustinjom, njihovi bi ih neprijatelji napali. Prvi takav slučaj bio je napad Amalečana u Refidimu (Šemot
Menahem
(ben
Saruk)
(Španjolska, 920-980) preveo je riječ
istu konotaciju. Pogledao
sam
dva
autentična
engleska prijevoda Humaša i vidio dva različita tumačenja. Samson Raphael Hirsch u svom prijevodu Humaša prevodi molitvu Šuva kao
"Vrati se kući ponovo, Hašem". To je u skladu sa Targum Onkelosom i Targum Jonatanom i to je vjerojatno najuobičajeniji prijevod. Međutim, ArtScrollov Humaš slijedi Rašijev prijevod koji glasi "Prebivaj u miru, Hašem.“ Zašto Raši uzima taj pristup pri prevođenju ovog izraza i koje je pravo značenje tog "u miru i spoStrana 12
Divrej Tora
(nastavak s 12. stranice)
Rabbi Yissocher Frand:
Previše slobode prijetnja je miru to nije nimalo idilična situacija. To se odnosi na godišnje odmore, a koliko se tek onda više to odnosi na umirovljenje. Baruh Hašem, mi smo zajednica koja ima što činiti nakon umirovljenja. Vrijeme kojeg nismo imali dok smo bili zaposleni sada možemo koristiti kako bismo svakodnevno učili daf jomi, halahu, tjedne parše – mnogo je toga što možemo činiti. Međutim, prosječni zaposleni čovjek većinu svog života samo radi. Kada se umirovi, on izluđuje svoju ženu. Nema ništa za ra-
koju"? Vidio sam zanimljivo tumačenje u sefer Ikvei Erev: Kada su ljudi zauzeti važnim stvarima, oni su većinu vremena previše zauzeti da bi ulazi-
li u rasprave i svađe. Toliko su zauzeti onim što trebaju učiniti da nemaju vremena za rasprave i
U takvom scenariju – kada ljudi ne moraju raditi apsolutno ništa – oni postaju nespokojni i počinju biti čangrizavi jedni prema drugima. Zato je Moše, kada je Kovčeg Save-
za počinuo, molio molitvu Šuva Hašem – sa konotacijom mirgo-aha, mira.
diti. Koliko puta čovjek može pročitati jedne novine? To je fenomen. Svi pišu o tome. Muškarci koji se umirove nađu se u situaciji u kojoj ne znaju što bi radili pa počnu izluđivati svoje žene. Zapravo, Avos D'Rabi Nassan spominje taj koncept: "Ako čovjek nema ništa za činiti, već samo do-
svađe. Kada su Židovi putovali,
Tu sam istinu naučio prije neko-
jedina stvar o kojoj su brinuli bili su
liko godina i bio mi je potreban
njihovi neprijatelji. Stoga je u to vri-
velik dio mog života kao odrasle
jeme prikladna molitva bila "Neka
osobe kako bih ju razumio: Možda
Tvoji neprijatelji budu raspršeni“.
ta ideja zvuči nelogično i protivno
Budući da su Izraelci bili u pusti-
Međutim, kada bi se ulogorili, imali
intuiciji, ali godišnji odmori su gro-
nji, oni nisu trebali ići na posao. Na-
su idiličnu situaciju koju nitko od
zna stvar. Ne znam koliko ljudi to
ravno, oni su tek primili Toru pa su
nas vjerojatno nije doživio: Nisu
primjećuje, ali kada čovjek ima ras-
svoje vrijeme mogli koristiti za
morali zarađivati za život! Što su
pored – mora ustati u određeno
učenje Tore, no ne vjerujem da bi
onda trebali raditi? Njihova se odje-
vrijeme i mora biti negdje u određe-
svi izdržali puno radno vrijeme
ća nije trošila, svakog jutra čekala ih
no vrijeme, kada je većinu dana
učenja. Stoga je ustaljena posebna
je mana koju su samo trebali saku-
okupiran onime što mora učiniti –
molitva: Kada se utaborimo, Šuva
piti; bili su u potpunosti zbrinuti.
sve je u redu. Međutim, kada čovjek
Hašem, rivevos alfei Jisrael: Podari
Nisu trebali raditi ništa. To je bila
ujutro ustane i naizgled nema što
mir, Hašem, nebrojenim tisućama
naizgled utopijski mirna situacija.
činiti, on postaje nemiran, svadljiv,
Izraelaca. ■
Nema poreza, nema prometa, nema
čangrizav i iritantan. Zašto? Upravo
stresa, ništa od toga! Što bi moglo
zato što nema što raditi. Kada čov-
biti bolje od takve situacije?
jek ima previše slobodnog vremena,
Godina 13 13Broj 34 Strana
kono sjedi, on postaje depresivan, zdravlje mu opada i na kraju on napušta ovaj svijet."
Prevela Anja Grabar
Strana 13
Rabbi Shaul Rosenblatt:
Zašto bismo trebali biti vegetarijanci Ovotjedna parša govori o mističnim moćima Kovčega Saveza da rasprši i uništi neprijatelje židovskog naroda. Talmud kaže da je Kovčeg sakrio kralj Jošija prije babilonskog ropstva te da od tada nije viđen. Mnoštvo pećina i tunela ispod Brda Hrama možda su pravo mjesto za traženje. Ostatak parše bavi se pretežno mrmljanjem – židovski narod mrmlja zbog mane, zbog nedostatka mesa, vode itd. a kada se više nemaju zašto žaliti – tada mrmljaju bez određenog razloga. Da, bojim se da Židovi koji mrmljaju nisu nov fenomen. Mana koju je židovski narod jeo u
pustinji imala je okus bilo čega što je čovjek zamislio u tom trenu. Odrezak i krumpir, jaja sa slaninom, kavijar i šampanjac. Štogod ste poželjeli, to ste i okusili. Međutim, to nije bilo dovoljno dobro Židovima koji su htjeli jesti meso. Željeli su pravu stvar i žestoko su se žalili oko toga. Na kraju, B-g je poslao oluju prepelica kako bi ih nahranio. I jeli su. Izgleda da bi se ovdje moglo postaviti pitanje ideala vegatarijanstva. B-g originalno nije zamislio da Židovi jedu mesu. Popustio je tek nakon što su oni to zatražili. Isto vidimo i u knjizi Postanka. Adamu i Evi nije bilo dozvoljeno jesti meso. Bili su vegetarijanci.
Zapravo, meso je dozvoljeno za hranu ljudima tek nakon Potopa, 1500 godina kasnije. Ne želim da moj tast ostane bez posla (on je ritualni koljač), no kako god okrenuli, izgleda da se jedenje mesa u judaizmu ne smatra idealom.
Razumijem da, iako ljudska bića na neki način imaju moralno 'pravo' jesti životinje jer su ih spasili od potopa, još uvijek u tome postoji barbarski element koji ne priliči uzvišenoj duši. Meso, na nekoj razini, nije hrana za čovjeka. Međutim, stvar je u ovome. Ja osobno jedem meso i uživam u tome. Evo zašto. Kada su ljudska bića prvotno stvorena, B-g je za njih imao visoke ambicije – ambicije koje mi ljudi nismo ostvarili. B-g je ponovno imao ideale kada je židovski narod izašao iz Egipta i primio Toru, no mi ponovno nismo uspjeli živjeti po tim idealima. Žalili smo se zbog mane jer su se naši niži instinkti još jednom pokazali nezadrživima. I tako nam je B-g rekao da možemo jesti i meso. Drugim riječima, nema svrhe zavaravati se da smo na nekom duhovnom nivou kada to zapravo nismo. Tako, iz perspektive Tore, čovjek može izabrati da bude vegetarijanac. Ali to ne znači da je postigao višu duhovnu razinu od nekoga tko jede meso. Vegetarijanstvo može biti odraz više duhovne razine, ali ono nije put do te razine. U ovom razdoblju razvoja čovječanstva, to je jednostavno osobni izbor. Nestrpljivo iščekujem vrijeme u kojem će ljudi doći do takve duhovne razine da će vegetarijanstvo postati obavezno. Do tada, nastavit ću uživati u svojim odrescima i šniclima. Šabat šalom ■ Prevela Anja Grabar
Strana 14
Divrej Tora
Rabbi Shlomo Riskin:
Tora ljubavi "Kadgod je polazio kovčeg, govorio bi Mojsije: "Ustani, o B-že, neprijatelji tvoji neka se rasprše! Koji tebe mrze nek` bježe pred tobom." Kadgod se je ustavio, on bi govorio: "Vrati se, o B-že, desecima tisuća obitelji Izraela." (Brojevi 10,35–36) Želio bih vas pozvati da mi se pridružite u fascinantnoj detektivskoj potrazi, intelektualnom putovanju čije je odredište razumijevanje čudnog tipografskog biblijskog umetka u ovu parašu Behaloteha, što izaziva još čudniju rabinsku tvrdnju. Tradicija nalaže da se dva gore navedena stiha stave u zagradu, kao što i jesu stavljeni, od dva obrnuta slova nun, četrnaestog slova hebrejske abecede. Ta je biblijska tradicija toliko snažna da čak i tiskani biblijski tekstovi ukrašavaju ove stihove s dva obrnuta slova nun. Talmud postavlja pitanje o ovom neobičnom načinu organiziranja teksta, objašnjavajući - u ime R. Jude Kneza, izvornog prenositelja Mišne - da "u svitku Tore prije i poslije ovog odlomka stoji obrnuto slovo nun… jer on slovi za zasebnu biblijsku knjigu" (Šabat 116).
Rekao bih da naši mudraci ovim stihovima daju status zasebne knjige jer je u njima obuhvaćena istinska moć naše Tore; doista, ovi stihovi nas uče da je istinski izvor naše snage, trajnosti i vječnosti kao nacije naša Tora i jedino naša Tora! Da ne bismo napravili pogrešku koja bi se činila ispravnom, da fizička snaga osigurava opstanak, moramo biti svjesni činjenice da su egipatske piramide, babilonske zigurate, olimpijske idole, rimske koloseume, nacističke svastike i boljševički srp i čekić doista raspršili vjetrovi povijesti, dok su stranice našeg svitka Tore – koje bi u stvarnosti mogao oboriti jak vjetar – ipak omogućile našem napaćenom i naizgled nemoćnom narodu (barem tijekom dvije tisuće godina progonstva) da izađe snažan i utjecajan; doista, upravo smo se zbog te Tore uspjeli podići iz pepela Auschwitza, vratiti se kao suvereni narod u našu domovinu, i izvršiti sakupljanje prognanika iz Etiopije, Indije, Bosne i Rusije. Ali zašto koristiti hebrejsko slovo nun da izrazimo istinu o moći naše knjige? U Berahot (4b) učimo da molitva Ašrej, koja se sastoji uglavnom od psalma 145, koji svakodnevno kazujemo tri puta, slijedi redoslijed slova hebrejske abecede tako što Godina 13 15Broj 34 Strana
svaki od njegovih stihova započinje sljedećim slovom abecede pravilnim redoslijedom od početnog slova alef do zadnjeg slova taf. Međutim, upada u oči da je jedno slovo odsutno: "Zašto u Ašrej nema slova nun? Zbog toga što pad Izraela započinje njime, kako je napisano: "Pade, [nifla], ona više neće ustati, djevica Izraelska [Amos 5,2].'" Ovaj Talmudski odlomak kaže da je slovo nun posljednje slovo koje bismo mogli očekivati da bude uključeno u "knjigu" koja potvrđuje vječnost Izraela. Međutim, moramo se sjetiti da su slova nun koja okružuju naše stihove preokrenuta! Ako se okrenemo Nahmanidesovom objašnjenju u vezi duge koju je B-g stavio na nebo kao znak svog saveza s Noaĥom, otkrit ćemo da je za ovog velikog mudraca simbolika duge simbol preokrenutog luka [kao kod luka i strijele]: On [B-g] nije načinio dugu tako da su joj krajevi savijeni prema gore jer bi to moglo izgledati kao da su strijele bile odapete s neba... Umjesto toga On je učinio suprotno od toga kako bi pokazao da one nisu odapete na zemlju s neba. To je uistinu način na koji ratnici okreću oružje koje drže u rukama kad traže mir (Nahmanides, na Postanak 9,13) Ako preokrenuti luk, ili duga, saveza s Noaĥom simbolizira suštu suprotnost ratu, preokretanje koje kaže ne rat već mir, onda je logično ustvrditi da preokrenuto slovo nun u ovoj paraši simbolizira uspon Izraela, a ne njegovu propast. Doista, talmudski odlomak koji smo prethodno naveli nastavlja se s reinterpretacijom stiha iz Psalma tako da samo izmijeni interpunkciju: "Pade [kćer Izraelova], ona neće više nikada [pasti]; Ustani, o djevice Izraelska." (Amos 5,2). Zapravo, naša dva obrnuta slova nun su tihi savez između B-ga i Židovskog naroda da Tora, vječni izvor snage naše nacije, ima moć rastjerati sve naše neprijatelje sve dok mi, narod Izraelov, uvijek idemo zajedno s Kovčegom! Zapravo, naša je Toru prijenosna, i uvijek je moramo nositi sa sobom. Dopustite mi da razradim ovu ideju jedan korak dalje – i pokušam razjasniti najdublje značenje riječi ovih stihova. "Kad je Kovčeg kretao dalje" upozorava nas na značaj potrebe za Kovčegom i da Tora koju sadrži putuje zajedno s narodom,
mada malo ispred – ali nikad toliko naprijed da ljude ostavi za sobom. Možda je to stvarno značenje Rašijevog komentara: "Budući da je Kovčeg bio tri dana ispred mjesta gdje su se Židovi nalazili kada su putovali, Mojsije je rekao:" Stanite i čekajte nas; ne idite dalje"(Raši na Brojevi 10,35). Raši nas podučava da je Mojsije bio vrlo pažljivo vodio brigu da Kovčeg nikad ne bude više od tri dana ispred. Sjetite se dobro poznate izreke narodne mudrosti: Ako ste jedan korak ispred ovog naraštaja, vi ste genij. Ako ste dva koraka ispred, onda ste čudak! Očito nam je potrebno pravo vodstvo u vjerskom smislu da osigura da narod ide u korak s Torom - ali i Tora mora ići ukorak s narodom. Stoga je našim mudracima zabranjeno donositi zakonodavne uredbe kojih se glavnina posvećenog Izraela ne može pridržavati. Nadalje, paraša kaže: "I kada se ustavio, on bi rekao:" Vrati se, o B-že, bezbrojnim [doslovno desecima tisuća] porodica izraelskih." Korijen riječi "kada se ustavio" nuĥo, potječe od istog korijena kao slatkoća, blagost (noaĥ na hebrejskom), izražavajući ideju da naša Tora mora biti slatka, da blago prihvaća i uključiva je. Gledamo li ga u ovom svjetlu, stih nam nalaže ne samo da nastojimo Toru učiniti relevantnom, već i da se pobrinemo za to da ona bude Tora koja privija uz sebe i prihvaća, Tora ljubavi i priključivanja. Napokon, zar Talmud ne podučava: Tri godine su škole Hilela i Šamaja raspravljale o zakonu, sve dok nebeski glas nije proglasio ... "I jedno i drugo su riječi živoga B-ga, a zakon je prema Beit Hilelu." Ako je tako [ako oba viđenja dolaze od B-ga], zašto je onda zakon donesen u skladu sa Hilelovom školom? Zato što su oni ugodni i prihvaćaju [noĥin], uvijek podučavaju svoje gledište zajedno s gledištem škole Šamajeve, čak i iznose Šamajevo gledište prije svog vlastitog gledišta. (Eruvin 13b) Ako je naša Tora zakon o prihvaćanju ljubavi, a ne fanatične mržnje, svjetla koje grije, a ne razornog plamena, onda će se bezbrojne obitelji Izraela zaista vratiti B-žjim riječima dobrodošlice. Šabat šalom ■ Prevela Tamar Buchwald Strana 15
R. Yossi Katz, Breslov Research Institute:
Tko će prvi?
Jeste li kad čuli da netko kaže: "Nitko ne ide u taj restoran; previše je gužve." Ili, "Nemojte se približavati vodi dok ne naučite plivati". Iako ovo mogu biti zgodne krilatice, što biste rekli nakon što usporedite slje-deća dva stiha? B-g kaže: "Vratite se k meni i Ja ću se vratit k vama" (Malahija 3,7). Mi odgovaramo: "Vrati se k nama i mi ćemo se vratiti tebi" (Tužaljke 5,21). Čini se da se nismo baš razumjeli o tome tko ide prvi. To čak može biti i problematično, s obzirom da mi želimo biti ponovno zajedno s našim Stvoriteljem. Ovo nije samo teološki problem. To je zapravo naše stalno iskustvo, i nešto što će zauvijek zaustaviti naš duhovni rast ako se s tim ne pomirimo. Slično tome naša paraša opisuje izradu i paljenje Menore. B-g kaže Mojsiju da bi Menora trebala biti "iskovana od zlata, od svoje baze do cvijeta" (Brojevi 8,4). To je značilo da se Menora morala isklesati iz jed-
nog komada zlata. Ovaj je cijeli proces za Mojsija bio vrlo zbunjujuć, pa se obratio B-gu. B-g je rekao: "Bacite zlato u vatru i pojaviti će se Menora" (Bamidbar Raba 15,4). Kad je u Svetom Hramu došlo vrijeme da se upali Menora, svjetlo na zapadnoj strani bi čudom još gorjelo od prošle noći. Kohanim bi se koristili svjetlom sa zapadne strane da njime upale ostale svjetiljke, i tek potom bi ugasili i ponovo zapalili zapadno svjetlo (Menahot 86b). Cijelu epizodu o Menori je vrlo teško razumjeti. B-g traži da je se izradi na nadljudski način i Mojsije je načelno prisiljen tražiti od B-ga da ju stvori. Zatim, Menora se pali na čudesan način. Pa zašto nas je Bg uopće uključio u to? Zašto jednostavno nije čudom stvorio i zapalio Menoru? Isto nam se pitanje postavlja i o samom životu. Mi želimo služiti B-gu, želimo stvoriti s Njim čvrsti
odnos, ali imamo probleme i u mnogočemu se nalazimo uhvaćeni u škripac. Želimo vrištati: "Ako je ionako sve od Tebe onda me molim Te izvuci iz ovoga!" Ali B-g na to odgovara: "Vratite se k meni, i Ja ću se vratiti vama". Evo nas, zaglavljenih, u škripcu. Potrebna nam je Njegova pomoć. Bez Njega to nismo u stanju učiniti, pa što On očekuje od nas? On od nas očekuje da dohvatimo zapadno svjetlo koje je on zapalio i upotrijebimo ga da njime upalimo ostale svjetiljke. On želi da bacimo zlato u vatru i gledamo kako ■se pojavljuje Menora. Istina je da On stoji iza stvaranja i svakog našeg iskustva, ali On nam je podario zadaću da dohvatimo plamen i širimo svjetlost, da zgrabimo svoje najdublje, najskrivenije želje i izreknemo riječi koje će prenijeti da je svaki aspekt našega života odraz Njegove želje. Nema proturječja između ovih stihova. Poput zapadnog svjetla B-g je uvijek taj koji započinje, i B-g je taj koji završava. Nama nedostaje unutarnje snage i sile da sami učinimo nešto ili da se stvarno izvučemo iz svojih nevolja, ali to nije ono što B-g očekuje. Njegova jedina želja je da shvatimo svoje nedostatke, poteškoće i probleme, te da ih povežemo s Njime. Da živimo sa sviješću da je sve što doživljavamo prilika da se obratimo Njemu i da iskažemo svoju najdublju žudnju za Njim. I dok se vraćamo Njemu, mi Ga postajemo svjesni, tako da se On istodobno vraća nama. Vratili smo se u jedinstvo s našim Stvoriteljem. Amen. A gutn Shabbos! Šabat šalom! ■ Prevela Tamar Buchwald
Strana 16
Divrej Tora
Rabbi Daniel Travis:
Mira radi
B-g reče Avrahamu: "Zašto se Sara nasmijala i rekla:" Mogu li stvarno imati dijete kada sam tako stara?"(Berešit 18,13) Zapravo, ovo uopće nisu bile Sarine riječi. Ono što je ona stvarno rekla bilo je: "Moj muž je star", ali kada je B-g Avrahamu "citirao" njezine riječi On mu je kazao da je Sara rekla kako je ona stara. Raši objašnjava da nas to uči da je dopušteno donekle odstupiti od činjenica kako bismo izbjegli da naštetimo odnosima. Međutim, u ovom slučaju je teško razumjeti zašto ove okolnosti predstavljaju bilo kakvu prijetnju dobrom odnosu Avrahama i Sare. Avraham je bio jedan od najpravednijih pojedinaca za koje je svijet znao. Da li bi ga stvarno moglo toliko smetati kad bi saznao da sada, kada mu je devedeset devet godina, njegova supruga misli kako je pomalo star? Mogućnost donošenja djece na svijet vrlo je osoban aspekt odnosa muža i supruge. Iako Sara nikada nije namjeravala izreći uvredljivu izjavu, pitanje je toliko osjetljivo da se njezin komentar zapravo mogao pokazati vrlo štetnim za bračni sklad. U takvom slučaju B-g je smatrao prikladnim da prikrije stvarne Sarine riječi od Avrahama. Važno je napomenuti da je ovo jedini slučaj u Tori gdje nalazimo da je B-g odstupio od činjenica. B-žji pečat je istina, a pečat podrazumijeva apsolutnu dosljednost, bez izuzetaka. Zašto onda ova jedna izjava koja osigurava Saru čini izuzetak od načela istine? Kod slične teme, mir je od tolikog
Godina 13 17Broj 34 Strana
Marc Chagall , Ilustracije za Bibliju, Abraham i Sara, litografija, 37.5 x 26.5 cm
značaja da je u slučaju sote (jedan naročiti skup okolnosti koji zahti-
B-gom. Ako između muža i žene postoji sklad onda s njima uistinu
jeva da se žena podvrgne "testu" bračne vjernosti), ime B-ga izbrisano kako bi se dokazala ženina nedužnost. Budući da se uništenje B-žanskog imena obično smatra ozbiljnim prijestupom, zašto je to opravdano u slučaju sote?
prebiva B-žanska Prisutnost. To je razlog zbog kojeg je B-g spreman uništiti Svoj pečat i Ime zbog mira između bračnog para. Iako čovjek može doći vrlo blizu B-gu kroz Njegova imena, sklad u bračnom životu je u najmanju ruku jednako djeltvorno sredstvo kojim se uspostavlja odnos s Njime. ■
Sva su B-žja imena opisi njegovih svojstava. Ona omogućuju čovjeku da uoči Njegovo djelovanje i na taj način se približi B-gu. Ipak, postoji još jedan način razvijanja odnosa s
Prevela Tamar Buchwald
Strana 17
Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:
TJEDNI ZOHAR: BEHA'ALOTHA Paraša (priča) Behaloteha nas podučava tajne o utiskivanju Svjetla i smisla u svaki vid našega života. Ona se bavi dosizanjem vrhunca, a u istovremeno i opasnošću da ostanemo bez njega. A test je: kako se podići nakon što ste to izgubili. U ovo doba godine, nakon Šavuota, sve je vezano uz to da sebe duhovno uzdignemo, i stoga se i paraše Naso i BeHa'alotha nalaze jedna do druge. Paraša BeHa'alotha otpočinje s odlomkom: "Reče B-g Mojsiju: "Govori Aronu i kaži mu: 'Kad pripremaš (beha'alotha) svjetiljke, pazi da svih sedam osvjetljavaju prostor ispred svjećnjaka'". Komentatori pitaju zašto Tora kaže "beha'alotha" (na hebrejskom podizati), umjesto "kad pališ svijeće"? Zohar, nakon duge rasprave, u kojoj se spominje priča o Izlasku i deseta pošast u Egiptu smrt svih prvorođenaca, postavlja pitanje: 'Zašto su Izraelci trebali označiti svoje dovratnike krvlju? Je li Stvoritelju stvarno bilo potrebno da oni označe koja kuće njima pripadaju? Zohar daje i odgovor, da bismo probudili nešto u gornjim, duhovnim svjetovima, moramo napraviti neko djelo u fizičkom svijetu. Zohar objašnjava da je svijet u kojem živimo podijeljen na dva dijela onaj koji je nama vidljiv i onaj koji nije. Ova dva svijeta postoje istodobno. Međutim, problem je u tome što većina od nas nije svjesna te činjenice i toga da mi posjedujemo dvije dimenzije - tijelo i dušu. Čovjek je duhovno biće i bit njegova života je da poveže te svjetove: svijet istine (duh) i svijet iluzije (fizički). Do povezivanja dolazi kada povežemo djelo s njegovom namjeStrana 18
rom, tijelo s dušom. To je ono po čemu se Zohar razlikuje, i što nije slično nekim drugim duhovnim metodama, jer se prema kabali duhovni svijet ne malazi u nebesima nego ovdje na Zemlji. I da bismo to osjetili mi moramo stvoriti duhovnu dimenziju u svakom fizičkom predmetu kojeg koristimo i u svakoj radnji koju poduzmemo. Svrha stvaranja micvot je da povežu te svjetove. Prema Zoharu riječ "micva" (na hebrejskom ) צעדima isti korijen kao "ekipirati, okupiti" (na hebrejskom )צעעi micvot su stvorene zato da nam pomognu povezati i udružiti naš fizički svijet s gorjim duhovnim svjetovima, nebo sa zemljom, tijelo s dušom, inače će se čovjek smatrati bezbožnom osobom (na hebrejskom )ב ״בלמ ל, što znači da nije u stanju uzdići se i povezati s višim svjetovima. U Židovstvu nas se ocjenjuje prema namjeri koja prati naša djela, inače su ta djela poput tijela bez duše. I to je suština duhovnog uzdizanja samih sebe. Zohar i Talmud podučavaju da Tora ima samo jednu svrhu – ona je lijek protiv nagona prema zlu. Kada učimo Toru i slijedimo tradiciju mi također mora-
mo imati ispravnu namjeru kako ■ bismo se mogli uzdići iz dimenzije egoizma i sebičnosti - mjesta smrti na dimenziju povezanu s ljubavlju, radošću, srećom i beskonačnosti Svjetlom stvaranja. Rabi Ashlag je rekao da je glavna svrha Tore da nas nauči kako da primamo u svrhu dijeljenja. Rabi Akiva je podučavao: da bi netko dosegao tu razini treba ga uvježbavati u načelu "ljubit ćeš bližnjega svoga", jer kada uspijemo voljeti svog bližnjega kao sebe same, mi se zapravo uspijevamo povezati sa suštinom beskonačnosti i to se naziva uzdizanjem. Zbog toga Zohar podučava da je Tora dana na dvije ploče u mjesecu sivanu, astrološkom znaku taumim (blizanaca) - dvoje koji su jedno, ti i ja, tijelo i duša. Ovo izdizanje iznad sebičnosti, razdvojenosti, strahova i boli svrha je života. I to je razlog zašto je rečeno: "Kada pripremaš (beha'alotha) svjetiljke ...", a ne "kada upališ svjetiljke" - da bi nam se pokazalo da svaki običan čin može postati čaroban i b-žanski. ■ Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora
Biseri hasidske mudrosti S ramežljivi pokajnik Čovjek koji se želio pokajati došao je rebeu iz Ropšica da od njega čuje što mu je činiti. Premda mu je bilo neugodno priznati kako je sve griješio, morao je to učiniti, jer u protivnom rebe mu nije mogao pomoći. Zato je smislio kako će mu ispričati da nije on taj koji je zgriješio, već jedan njegov prijatelj. Međutim, taj je prijatelj toliko sramežljiv, da on sada dolazi da pita za savjet u njegovo ime. Rebe ga strpljivo sasluša, a onda se uz smiješak zagleda u lice čovjeka koje se silno trudio da izgleda opušteno: "Tvoj se prijatelj nije baš najbolje snašao; lakše bi
U burno vrijeme, kada izgleda da se urušavaju temelji
svijeta oko nas, teško je izbjeći preplavljenost strahom i osjećajem nesigurnosti. Mi se pitamo: što se to događa? Hoće li se svijet ikada vratiti u normalno stanje? Kako se pripremiti za nepoznatu, nepredvidivu budućnost? Možemo li povratiti uravnoteženo stanje i prevladati osjećaj otuđenosti. Pitanja nadiru brže od odgovora koji mogu u potpunosti izostati, a strah i osjećaj izgubljenosti rastu. U nemogućnosti da razumijemo situaciju i ponovno kontroliramo naše sudbine, možemo se u potpunosti paralizirati. Što možemo učiniti kada se nađemo u tako teškoj situaciji? Da bismo živjeli život ispunjen smislom, svakoj promjeni moramo pogledati "ravno u oči", a ne povlačiti se u strah i poricanje. I najstrašnije iskustvo je samo dio smisla života i naše misije u njemu i zato se moramo boriti da ih prihvatimo kao takve. Mi ne prizivamo nevolje i možemo čak propitkivati B-ga koji ih dozvoljava, ali dio našeg životnog izazova je da se uzdignemo iznad našeg gnjeva, straha i boli kako bismo oslobodili mogućnosti za rast. Čak i onda kada izgleda da je u opasnosti naš način života, moramo se naučiti razaznati klice preobrazbe koje se nalaze u svakom prevratu. ■
mu bilo da je jednostavno sam došao do mene i rekao kako je došao u ime prijatelja koji jako sramežljiv." ■
O d trenutka kada sam istinski počeo služiti
svom Stvoritelju, nisam pokušao steći ništa do onoga što bi mi On sam dao.
Upravo zato što je zjenica oka tamna, ono tako dobro upija sve zrake svjetla koje na nju padnu. ■ R. Pinhas iz Koreca
R. Menachem Mendel Schneerson
Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević Godina 13 19Broj 34 Strana
Strana 19
Rabbi dr. Abraham J Twerski:
Učinkovit život Beskompromisni emes
može podići optužbu protiv čovjeka za sve "nijeme" grijehe koje je on
S obzirom da iskrenost čovjeka
počinio. Tako, čovjek koji je počinio
približava B-gu, ne čudi da je nagra-
mnogo grijeha, ali je bio pažljiv da
da za emes tako velika. Ali emes ne
ne laže ili da ne govori lašon hara,
može biti kompromitiran. Kao što
može imati mnogo blažu presudu
smo primijetili, mala količina laži
od čovjeka koji je imao manje grije-
može uništiti čak i veliku količinu
ha, ali je lagao ili govorio lašon hara.
emesa.
Tora ne zabranjuje samo govore-
Kralj David je rekao, "B-g je blizu
nje laži, već i slušanje laži. Zapovi-
svih koji Ga zazivlju – onih koji Ga
jed, "Udalji se od lažne riječi," znači
zazivlju sa emesom" (Psalam 145,18).
da bi čovjek trebao izbjegavati slu-
To se ponekad prevodi kao, "onih
šanje laži (Sefer HaChinuch Mitzvah
koji Ga zazivlju iskreno." Međutim, postoje ljudi koji se mole iskreno, ali njihove želje se ne ispunjavaju. Ono što je kralj David rekao jest da je čovjek koji živi život emesa blizak B-gu i da će njegove molitve biti odgovorene. B-g prezire laž, kao što je rečeno, "Čovjek koji je varalica neće prebivati u mojoj kući; čovjek koji go-
Nažalost, mi podcjenjujemo težinu neprikladnog govora. Chofetz Chaim je posvetio svoj život brisanju lašon hara (ponižavajućeg govora; ogovaranja), ističući da je to na mnogo načina ozbiljniji grijeh od
mnogih grijeha koje čovjek nikada
74). Netko bi mogao pitati, Kako ■ da čovjek zna da li druga osoba laže? Odgovor je da čak iako čovjek možda nije u mogućnosti reći da li druga osoba laže, slušanje laži spada u kategoriju šogega, nesmotrenih grijeha.
ne bi počinio. Jednako vrijedi i za
Mi smo eksperti u racionaliziranju
laž. Chida daje šokantnu izjavu da
i pravdanju svega što želimo činiti.
se čovjek koji laže isključuje iz Klal
Iako znamo da je pogrešno lagati,
Laž nosi sa sobom svoju vlastitu
Jisraela (izraelske zajednice)! On ci-
mi možemo pronaći razloge da
kaznu. Rebbe, R' Pinchas iz Koretza,
tira Sefaniju 3,13, "Ostatak Izraelov
opravdamo određenu laž. Da je to
bio je šampion istine. On je rekao da
neće činiti bezakonje, oni neće go-
pogrešno, istaknuto je u eseju Rav
je patrijarh Jakov trpio dvadeset i
voriti laž" (Lev David 16).
Chaima Shmulewitza:
vori laž neće biti pred mojim očima" (Psalam 101,7).
dvije godine boli zbog nestanka
Chofetz Chaim citira Etiku otaca
Tora kaže da su na dan posve-
4,13, koja kaže da za svaku micvu
ćenja Miškana, Nadav i Avihu,
koju čovjek ispuni, on dobiva an-
dvojica sinova Velikog sveće-
đela koji ga zastupa, a za svaki gri-
nika Arona, izvršili nedozvo-
jeh, on dobiva anđela koji ga optu-
ljenu službu u Miškanu i umrli.
žuje. Anđeli koji optužuju kao re-
Njihova preživjela braća, Ela-
zultat grijeha imaju narav grijeha.
zar i Itamar, su tako bili onenim
Tako, ako čovjek, has v'šalom (ne
(oni koji tuguju na dan smrti
dalo Nebo), jede terefa hranu, on
bliskog rođaka). Halaha je da
stvara optužujućeg anđela, no bu-
onein ne može imati udjela u
dući da grijeh nije uključivao govor,
svetim prinosima. Međutim,
Rebbe je također rekao da je isti-
taj anđeo je nijem i ne može podići
Mojsije ih je uputio da je B-g
noljubivost sjajna segula (duhovno
nikakve optužbe protiv čovjeka.
rekao da bez obzira na to što
sredstvo) za parnasa.
Međutim, ako čovjek laže ili govori
su onenim, oni trebaju jesti od
lašon hara, taj anđeo može govoriti i
posebnih prinosa za posve-
svog sina Josefa jer je, kada ga je Izak pitao, "Tko si ti, sine moj?" Jakov odgovorio, "To sam ja, Ezav,
tvoj prvorođenac." Raši objašnjava da je on zapravo mislio, "Ja sam onaj koji ti donosi hranu, a Ezav je tvoj najstariji sin," no bez obzira na to, na površini to nije istina i ta je laž sa sobom donijela tako strogu kaznu (Postanak 27,18-19).
Strana 20
Divrej Tora
(nastavak s 20. stranice)
Rabbi dr. Abraham J Twerski:
ćenje. Posvećenje se odvijalo na Roš Hodeš, na koji postoji redovni prinos za grijeh. Elazar i Itamar nisu jeli od tog prinosa jer su bili onenim, već su ga spalili. Kada je Mojsije to saznao, ukorio ih je rekavši, "Rekao sam vam da je B-g rekao da trebate
jesti od današnjeg prinosa unatoč tome što ste onenim." Aron je proturiječio Mojsiju, rekavši, "B-g je mislio na prinose koji su
Učinkovit život
zauvijek. Mojsije je bio jedini kanal
koliko je više on imao pravo izbjeći
Njegovih riječi i mi pretpostavljamo
da se autentičnost Tore dovede u
da je njegov prijenos tih riječi točan.
opasnost. On je mogao jednostavno
Ako bismo priznali da je on pogri-
reći, "B-g sigurno želi da sačuvam
ješio, ljudi bi s pravom mogli reći,
autentičnost Tore". Ali Mojsije je
"Kako možemo biti sigurni da je
znao što je B-g uistinu htio: da on
Mojsijevo prenošenje B-žjih riječi
kaže istinu. Nema opravdanja za
točno? Ako je on pogriješio u ovom
laž, kakve god da bile posljedice.
slučaju, možda je pogriješio također
Halaha kaže da je šalom bajis jedina
i u prenošenju drugih stvari." Mojsi-
iznimka.
je je imao legitiman razlog da misli, Moram sačuvati autentičnost Tore, te da zadrži svoj stav.
Izvor za iznimku o šalom bajisu je to što je pramajka Sara kada joj je bilo rečeno da će roditi dijete sa de-
specifični za posvećenje Miška-
Ali Mojsije je donio odluku, "Oču-
vedeset godina, rekla, "Mogu li se
na. Je li On rekao da oni tako-
vanje autentičnosti Tore nije moja
zaista vratiti u svoju mladost, a i
đer mogu jesti i od redovnih
osobna obveza. B-g s time može
moj gospodar (Abraham) je star".
prinosa?" Mojsije je rekao, "U
činiti ono što On želi. Moja osobna
(Postanak 18,12-13). Kada je B-g re-
pravu si. On je mislio samo na
obveza je reći istinu i priznati da
kao Abrahamu Sarin komentar, On
prinose posvećenja. Zaboravio
sam bio u krivu, i koje god posljedi-
nije citirao njene riječi, "Moj gospo-
sam ono što mi je On rekao."
ce toga bile, neka budu."
dar je star," već radije, "Ja sam star."
Rav Shmulewitz ističe da se Mojsi-
Mislim da će se svatko složiti da je
je našao u teškoj neprilici. Priznati
Mojsije imao legitimno pravo reći
da je Aron bio u pravu i da je on za-
da je njegovo tumačenje bilo ispra-
boravio što mu je B-g rekao stavilo
vno. Ako je dozvoljeno iskriviti
bi autentičnost Tore pod sumnju
istinu kako bi sačuvao šalom bajis,
Neki komentari primjećuju da je B-g
interpretirao Sarine riječi, "Moj gospodar je star," kako bi se odnosile na Njega, a ne na njenog muža, upućujući na to da ona dovodi u pitanje B-žju sposobnost da napravi takvo čudo. Tako, u svrhu šalom bajisa, On je interpretirao Sarine riječi na način da ne budu uvredljive za Abrahama. Ti komentari kažu da čak i u slučaju šalom bajisa, čovjek može nategnuti istinu, ali izravna laž nikad nije dozvoljena.
Sposobnost da dođemo do krivih zaključaka jer racionaliziramo kako bismo činili sve što želimo primjenjuje se na mnoge druge stvari kao i na nalaženje opravdanja za laganje. Trebali bismo shvatiti da je sam čin racionalizacije laž. Kako je glupo lagati sam sebi! ■ Prevela Anja Grabar
Godina 13 21Broj 34 Strana
Strana 21
Alan Morinis:
Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život sve dok vaše duše ne budu povezane tako da tvore jedan jedinstveni entitet.
Biti omiljen Ahuv
Kao dokaz, on ukazuje na biblijski redak koji opisuje ljubav između Davida i Jonatana:
Tri stvari čine čovjeka omiljenim kod drugih: darežljivost, postavljen stol i veselo raspoloženje. —Avot D'Rabbi Natan 31
POTREBA DA budemo voljeni duboko je usađena u ljudsku psihu, i biti voljen je samo po sebi doživljaj koji nas ispunjava. Ne samo to, kad vas ljudi vole, oni će vam i pomagati. Dat će vam dobar savjet i štiti vas od zla. Voljen čovjek se nalazi visoko na popisima uzvanika i ima prednosti u poslovanju. Sva područja života imaju koristi od toga. Ova činjenica vodi do važnog pitanja: Što čini nekoga dopadljivim? Još konkretnije, što vas čini dopadljivima? Ali prije nego budemo u mogućnosti odgovoriti na ovo pitanje, moramo postaviti jedno drugo pitanje: Što je ljubav? Postoji toliko definicija ljubavi, od psihologije do pjesama, i čini se da ni jedna od njih nije zadovoljavajuća jer ono što je ljubav nije opipljivo. Gledište musara tu je od pomoći jer on zauzima jedan vrlo različit pristup, ni ne pokušavajući definirati ljubav, već fokusirajući se na osvještavanje onoga u nama što stvara te osjećaje, obvezivanje i spone koje nazivamo ljubavlju. Za učitelje musara polazište je shvaćanje da naša primarna unutarnja priroda je priroda duše. Postoje
Strana 22
razine ili dimenzije duše, ali samo nas jedna zanima u vezi ljubavi, a to je nefeš-duša, koja je vid unutarnjeg života satkan od emocija, karakternih osobina i vrednota koje su karakteristične za pojedinca. Ono što nazivamo ljubavlju cvjeta kada se dva ljudska bića toliko približe jedno drugom da im se njihove nefešduše stope. Taj je fenomen dobro objašnjen u musarskom kabalističkom tekstu iz šesnaestog stoljeća pod nazivom Reishit Chochmah, djelo Rabbi Eliyahu de Vidasa (1518-1592.). On piše da ono što mi nazivamo "ljubavlju" u stvarnosti je ujedinjenje dviju zasebnih duša kako bi tvorile veću cjelinu:
Mada vas materijalna građa vašeg tijela odvaja od vašeg bližnjeg, nefeš-duša vas oboje duhovni je entitet, a tendencija duha je da vas tjera da prionete svom bližnjem nepodjeljivim jedinstvom. Kada vaša nefešduša bude pobuđena na ljubav prema bližnjem, nefeš-duša vašeg bližnjeg jednako će biti pobuđena da vas zavoli zauzvrat
I dogodi se da nefeš-duša Jonatana bješe povezana s nefešdušom Davida, i Jonatan ga je volio kao svoju vlastitu nefešdušu. Tada Jonatan sklopi savez s Davidom, jer ga je volio kao svoju nefeš-dušu. ■
Ova dvojica prijatelja nisu se voljeli zato što su im duše bile povezane, niti su njhove duše prionule jedna uz drugu zbog njihove ljubavi; u stvari, ljubav je pojam koji koristimo kako bismo dali naziv duhovnoj stvarnosti dviju duša koje se spajaju i prianjaju u jednu cjelinu, isprepliću se. Ljubav je emocionalni doživljaj/iskustvo ahdut ha'ohev veha'ahuv – jedinstva onoga koji voli s onim koga voli. Na više od dvije stotine mjesta u Tori pojavljuje se riječ ahava da opiše jedinstvo muškarca i žene, gospodara i sluge, obitelji, susjeda i stranca, i svakako, onoga koji Ga traži i B-ga. Doživljaj "zaljubljenosti" u Židovskoj misli svoj korijen ima u usudu. Kada se dvije duše koje su namijenjene jedna drugoj susretnu, one se istog časa prepoznaju i u trenutku se povežu. U Talmudu je citiran Rav Jehuda kako kaže u ime (drugog) Rava: "Četrdeset dana prije nego nastane dijete, začuje se nebeski glas i objavi, 'Kćer ovoga je za onoga.'" B-žanski predodređeni suprug/a je istinski srodna duša, koja
Divrej Tora
(nastavak s 22. stranice)
Alan Morinis:
se na jidišu naziva bašerte (ženska) ili bašerter (muška). Ljubav koja je suđena može dovesti do trenutnog međusobnog prepoznavanja, onog poslovičnog trenutka kad se pogledi susretnu. Ili može izbiti na površinu dugotrajnom izloženosti i napornim radom koji se može ulagati u izgradnju odnosa. U kulturama gdje su brakovi dogovoreni postoji očekivanje da će se ljubav razviti s vremenom, pothranjena odanošću i dijeljenjem iskustva. Sada kada znamo da je stapanje duša ono što stvara ljubav, što mi možemo učiniti da budemo voljeni? Kralj Salamon daje odgovor time što kaže: "Kao što voda daje odraz lica, tako čini i srce čovjeka." To znači da što god projicirate iz svog vlastitog srca to možete očekivati da ćete pri-
miti zauzvrat. Ako ne marite za druge, oni neće mariti za vas. S druge strane, ako ste srdačni i brižni, možete očekivati da ćete privući srdačnost. Ja sam vidio taj princip na djelu. Studentima koji rade na razvijanju odlike časti (kavoda) dajem zadatak da imitiraju ponašanje talmudskog učenjaka Rabi Johanana ben Zakaia. Zabilježeno je da je Rav Johanan bio hitar da svakoga koga susretne prvi
Srce smješteno u umu pozdravi, prije nego li ovaj pozdravi njega. Kada studenti počnu vršiti tu praksu pozdravljanja, otkrivaju da na njihove prijateljske pozdrave gotovo uvijek bude uzvraćeno na isti način, da se na smješak uvijek uzvrati smješkom. Odjednom se obično hladan i neprijazan svijet rastopi u mjesto na kojem vlada srdačnost i prijateljstvo. I sve to zato što su nešto drugo projicirali iz svojih srca. Ono što ovdje vidimo odražava pronicljivo učenje Rabbi Eliyahu Desslera o ljubavi. On zamjećuje povezanost između ljubavi i darežljivosti i pita se što dolazi prvo. Dajemo li osobi koju volimo ili volimo osobu kojoj dajemo? On zaključuje da ljubav slijedi iza davanja. Kada nekome nešto date, bio to smješak, pomoć, vrijeme, novac, dobra (u skladu s njihovim potrebama), to priprema teren ljubavi da može rasti. Ključ da se bude voljen stoga je biti darežljiv, imati otvorenu ruku. Tekst koji je citiran na početku ovog poglavlja spominje "postavljen stol," što je također vrsta darežljivosti. Prečesto tražimo ljubav zbog potrebe ili želje. Možda još nismo shvatili da postajemo voljeni dajući drugima i hraneći ih (doslovno i
metaforički). Ali kako nam to što smo voljeni pomaže da radimo na preobrazbi koja se naziva stjecanje Tore? Maharal navodi zanimljiv odgovor na to pitanje: Samo onaj koji sebe čini djelom zajednice zavređuje mudrost Tore, jer Tora je dana i nastavlja se davati čitavoj zajednici, ne pojedincu. U vrlo poznatom komentaru Raši piše da kada se narod utaborio kod gore Sinaj da bi primio Toru, zajednica je bilo toliko povezana da je bila "poput jedne osobe s jednim srcem." Jedino u kontekstu ljubav poput ove – u kojoj su srca ujedinjena – može se steći Tora, sa svime što to podrazumijeva. PRAKSA Trenutni fokus govori nam da sve proistječe iz bivanja voljenim. Naučili smo da je najbolji način da postanemo voljeni da pružimo svoju ljubav drugim ljudima. Vaš zadatak je da odredite jedno ili dvoje ljudi s kojima ćete se proaktivno nastojati povezati. Razgovarajte ili dogovorite posjetu i kada budete s tom osobom, stvarno budite tamo zbog nje, a ne zbog vlastitog zadovoljstva. Nastojte ih razumjeti i cijeniti bez da ih strogo prosuđujete, kako biste im pružili ono što oni trebaju i žele, fizički i duhovno. Tako se pruža ljubav. Tako se postaje voljenim. Rabi Hanina ben Dosa (iz prvog stoljeća n.e.) znao je reći: "Svatko tko se ljudima sviđa, sviđa se i B-gu. Ali onaj tko se ljudima ne sviđa, ni B-gu se ne sviđa." Pažljivo pratite kakav odziv donosi vaš trud i vidite što ste naučili. ■
Godina 13 23Broj 34 Strana
Strana 23
NIJE GOTOVO
Zbog novih slučajeva zaraze koronavirusom Izrael opet zatvara škole tportal, 7.6.2020. Tri tjedna nakon što je Izrael ponovno otvorio vrata svih svojih škola, sve više ih se opet zatvara zbog porasta slučajeva zaraze koronavirusom među učenicima i nastavnicima.
Nakon što je na testiranju na koronavirus bilo pozitivno 347 učenika i učitelja, 127 škola nije otvoreno u nedjelju, prvog dana radnog tjedna u Izraelu, priopćilo je ministarstvo obrazovanja. Oko 17.500 učenika i nastavnika je u kućnoj izolaciji. Osim njih, još su četiri izraelska parlamentarna zastupnika morala otići u izolaciju jer su
bili u kontaktu s arapskim zastupnikom koji je prošlog tjedna dobio pozitivan rezultat testa na koronavirus. Sami Abu Šehadeh, član Zajedničke liste arapskih stranaka, pozvao je prošli tjedan na Twitteru na pridržavanje uputa ministarstva zdravstva i upozorio je: "Svi mi moramo shvatiti da borba još nije gotova." Izrael je brzo uveo strogu karantenu u zemlji sredinom ožujka, tako da je epidemija bila relativno blaga. Međutim, brzo ju je i ukinuo. Škole su ponovno otvorene 17. svibnja, a zatim hoteli, bazeni i restorani desetak dana kasnije. U subotu su izraelske plaže bile
prepune i mnogi su ignorirali obvezujuću uputu ministarstva zdravstva o nošenju zaštitnih maski. U Izraelu je dosad potvrđeno 17.783 slučaja oboljelih od covida-19, od kojih se 15.064
oporavilo. Samo 29 je u teškom stanju, od kojih je 23 na respiratoru. Ministarstvo zdravstva je priopćilo da je od početka epidemije u Izraelu umrlo 297 ljudi.■
Pogledajte kako je izgledao Dubrovnik u filmu iz 1938. godine Seebiz.eu, 3.6.2020. Jugoslovenska kinoteka ovih je dana na svom YouTube kanalu objavila dokumentarni film Maksa Кalmića o Dubrovniku. Film se desetljećima vodio kao izgubljen, a pronađen je 2009. godine u zapaljivom fondu Arhiva Jugoslovenske kinoteke. Snimljen je 1938. i bio jedan od filmova koji su predstavljali
Kraljevinu Jugoslaviju na Svjetskoj izložbi u New Yorku 1939. godine. Mnogi lijepi kadrovi i u suštini dobro osmišljena koncepcija kinematografskog viđenja Dubrovnika, dokazuju nesporni dar Kalmića, poznatog po fimu Priča jednog dana.
dokumentarna filma: Dubrovnik (1938), kulturnoturistički film rađen po narudžbi, i Nedovršena simfonija jednoga grada (1941, u proizvodnji Artistik filma), dokumentarni film o Beogradu, jedno od najboljih ostvarenja te vrste u nas prije rata. Odmah po ulasku njemačkog okupatora u
Kalmić se za film zainteresirao još za boravka u Parizu, gdje je kao volonter surađivao na nekim filmskim projektima. U Beogradu na filmu radi povremeno. Značajna su dva njegova
Beograd Kalmić je kao Židov uhapšen i ubrzo potom strijeljan. ■
Lisinski, igrani film, drama, Hrvatska, 1944 Kino Tuškanac, 3.6.2020. Vatroslav Lisinski svojim skladateljskim radom uključuje se u hrvatski narodni preporod sredinom 19. stoljeća. Uz skladateljski rad Lisinskog, u filmu se opisuju otpor reakcionarne okoline prema njegovom djelovanju, njegova ljubav prema zaručnici Hedvigi Ban, prijateljstvo s mecenom Ognjenom
Page 24 Strana 24
Štrigom i rana smrt. Prvi sačuvani hrvatski dugometražni igrani film Lisinski vrhunac je hrvatske kinematografije u doba Nezavisne države Hrvatske. Režirao ga je pionir hrvatskog autorskog filma i kasniji vrsni snimatelj Oktavijan Miletić, a ostatak autorske ekipe čine najbolji hrvatski filmski profesionalci toga doba. Iako
danas izgleda zastarjelo, obilježen ukočenom glumom i scenarističkim rupama, emocionalni zanos fabule i dalje je prisutan, a režijsko-snimateljska kvaliteta posebice se vide u sceni pokolja srpanjskih žrtava na Markovom trgu i sceni smrti Lisinskog. Političkom vodstvu NDH, koje je poduprlo film, promakla je
Divrej Tora
činjenica da je Lisinski porijeklom bio Židov. ■
Godina 13
Broj 34