4-03 - Divrej Tora - Behaalotha 5781 by Bet Israel

Divrej Tora Godina 14 Broj 33

Zagreb, šabat 29. svibnja 2021. - 18. sivana 5781.

Broj 33

http://twitter.com/DivrejTora B’’H Šabat Beha’alotha Jeruzalem 19:02

20:19

Zagreb

20:16

21:33

Rijeka

20:21

21:37

Split

20:07

21:19

Dubrovnik 19:57

21:08

Vinkovci 20:03

21:19

Sarajevo 20:00

21:13

Doboj

20:00

21:12

B. Luka

20:08

21:22

Beograd 19:55

21:08

Novi Sad 19:59

21:13

Subotica 20:03

21:19

Zrenjanin 19:57

21:12

Niš

19:44

20:55

Beč

20:24

21:45

Frankfurt 21:04

22:29

Edison, NJ 20:01

21:12

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb na dan, utorak 1.6.2021. Alot Hašahar

3:04

Najranije Talit

4:00

Nec Hahama Najkasnije Š’ma Zman Tefila Hacot Minha Ketana Plag Haminha Šekia Cet Ha-kohavim

divrejtora@gmail.com

Paraša Beha’alotha

Mojsije se moli za Mirjam da bude izliječena, Hesdin iz Amiensa, ilustracija, 1450-1455, iz Biblia pauperum, izloženo u Museum Meermanno Westreenianum, Haag

(Bamidbar 8,1-12,6) Aronu je zapovijeđeno da upali ulja-

nice na menori, a pleme Levi je uvedeno u službu u Svetištu.

skog brda na kojem su proboravili skoro godinu dana. Narod je nezadovoljan sa svojim "kruhom s nebesa" (mana) i traži da ih Moše opskrbi s mesom. Moše određuje

5:10

Kao odgovor na molbu ("Zašto je na-

70 starješina kojima "daje od svoga du-

9:02

ma uskraćeno?") jedne grupe koja nije

ha" kako bi mu pomogli nositi breme

10:19

mogla prinjeti žrtvu za Pesah u dogo-

upravljanja narodom. Mirjam ružno

12:54

voreno vrijeme jer su bili obredno ne-

govori o Mošeu i kažnjena je leprom;

17:25

čisti, uveden je "Drugi Pesah". B-g daje

Moše moli za njeno izliječenje i čitava

19:02

Mojsiju upute o putovanjima i podiza-

zajednica sedam dana čeka njezin opo-

20:39

nju tabora u pustinji i o formaciji u ko-

ravak.■

21:21

joj će narod napustiti podnožje Sinaj-

Prevela Dolores Bettini

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija – 14 p’sukim

bnim osvrtom na stijenj (plameno-

(8,1-8)

ve) svjetiljki koji stoji prema "licu

Aharon dobiva uputu da vodi brigu o svjetiljkama Menore. Raši objašnjava vezu između ovog odjeljka i onog o darovima n’si’im s kraja paršat Naso. Aharon se, kao

Menore" (tj. središnjoj grani Menore). G’matrija bazirana na l’ora šel Tora Rabi Yaakova Auerbacha, z”l: Divrei hatora hazot (riječi ove

vođa plemena Levi osjećao posra-

Tore)

mljeno što nije poput ostalih vođa

5+400+6+200+5 (616) + 5+7+1+400

prinio dar za posvećenje Miškana.

(413) = 1245.

B-g mu kaže da je njegov dar – svakodnevna služba u Miškanu – mnogo veći od svih ostalih darova. Njihovi su darovi materijalne i prolazne

prirode,

njegov

duhovan i trajan. Micva o održavanju i paljenju Menore zabilježena je na drugom mjestu u Tori. Zbog toga se utoliko više ističu drašot koje objašnjavaju veze s paršat HaN’si’im, budući da je p’šat na neki način zakazao (no ne sasvim). Ramban u ovom odjeljku vidi alu-

4+2+200+10

(216)

8,15-26

Nakon malo prije navedenih postupaka, Levijim su osposobljeni da vrše svoje svete zadaće u Mikdašu,

l’ha’alot ner tamid (upaliti vječni

kao pomoćnici kohanim. Oni će, um-

plamen) = 30+5+70+30+6+400 (541)

jesto prvorođenaca Izraela, vršiti

+ 50+200 (250) + 400+40+10+4 (454)

■ dužnost u Mikdašu. Tora objašnjava

= 1245.

da su prvobitno svete dužnosti tre-

Prva se fraza odnosi na Toru, a druga na svjetlost. One su numerički ekvivalentne. Svjetlo se također poistovjećuje s Torom, kao u pasu-

ku iz Mišlei: Ki ner micva v’Tora or (jer micva je svijeća, a Tora svjetlost)

bali vršiti prvorođenci koji su bili posvećeni

kao

rezultat

njihove

poštede u Egiptu. (Naročita uloga prvorođenih zapravo je starija od egipatskog iskustva.) Kao posljedica grijeha sa zlatnim teletom, On je uzeo Levijim, koji su kao jedan stali

20+10 (30) + 50+200 (250) +

u obranu B-žje časti, umjesto prvo-

40+90+ 6+5 (141) + 6+400+6+200+5

rođenaca. Moše, Aharon i narod

(617) + 1+6+200 (207) = 1245

Izraela učinili su Levijim kao što ih

ziju na jednu kasniju generaciju

Jedno, pa drugo, a potom i

je Moše uputio. Nakon očišćenja,

kada su Aharonovi potomci (Ha-

zajedno – sve s istim zbrojem (1245).

Levijim su trebali doći u Miškan da

šmonejci) (ponovo) posvetili Mikdaš

A evo još jednog zbroja 1245:

paljenjem svjetla na Menori. Pogledamo li dvije teme koje se nalaze u 7. poglavlju, nalazimo dva postupka u Hramu koja su opstala do dana današnjega (za razliku od kratkoročne prirode darova opisanih u poglavlju 7) – Birkat kohanim, koji se još uvijek svakodnevno vrši onako kako je naloženo u Tori, i menora, koja se obilježava godišnjim štovanjem Hanuke. To je vjerojatno dio B-žje poruke Aharonu. Menora se ponovo opisuje, s poseStrana 2

se "jave na dužnost".

T’hilim 96,3 kaže: Objavite slavu

Od 25. godine života pa do 50-te,

Njegovu među narodima, čudesa

Levi je bio kvalificiran za službu u

Njegova svim ljudima.

Miškanu. (Od 25-30. Levi je učio i

Promislite or lagojim i pirsumei nisa.

uvježbavao se za hramsku službu, a s 30 godina počeo je služiti u Hramu. Dob od 50 godina bila je dob za

Zatim B-g zapovijeda Mošeu da

umirovljenje od "zadaće nošenja",

odvoji Levijim iz naroda i da ih

no levitske službe pjevanja i čuva-

očisti. Ritualne vode, brijanje njiho-

nja nastavljale su se i nakon te do-

vih vlasi, čišćenje njihove odjeće, i

bi).

različite žrtve i ceremonije provode to "odvajanje". Levi – druga alija – 12 p’sukim –

Budući da Tora kod Levijim naglašava dob, Gemara nas uči da ih njihove mane nisu diskvalificirale Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

za rad kao što što je to bio slučaj kod kohena. Sasvim suprotno, nedostaci kohena mogu učiniti nesposobnim za služenje, ali dob nije presudna. Očito, mladi kohen može služiti, ali mladi levit ne. Š’liši – treća alija – 14 p’sukim – 9,1-14

Alija po alija

Moše zazove B-ga da odgovori na njihovu "pritužbu". [Važno je razumjeti da su zakoni o Pesah šeni dio izvorne Tore miSinaj. Međutim, oni nisu bili otkriveni narodu sve do ovog trenutka.] Osoba koja je "tame" ili daleko od Mikdaša, te nije u mogućnosti pri-

čica koji dođu u doba za micvot poslije Pesaha, a prije Pesah šeni, ne bi trebali sudjelovati u prvom Pesahu (kao dijete), nego prinijeti Pesah šeni (kao odrasle osobe po halahi). Međutim, ukoliko su jeli Pesah rišon, onda ne prinose Pesah šeni. Nežidovu koji konvertira između dva Pesaha, neće biti dopušteno da

B-g je govorio s Mošeom u

nijeti korban Pesah, prinijet će svoj

Sinajskoj pustinji tijekom mjeseca

korban Pesah poslijepodne 14. ijara, i

nisana druge godine od Izlaska. Za-

pojesti ga te noći s macesom i

povijedio mu je (podsjetio ga) da

marorom. Ništa od njega ne smije

Žena je obavezna imati korban

kaže narodu da prinese korban

preostati do jutra, i niti jedna kost

Pesah (prvi, na 14. nisana), jednako

Pesah. Tora bilježi da je poslijepodne

ne smije biti slomljena. Svi propisi

kao i muškarac. Makar je on vre-

14. nisana uistinu po prvi puta bio

korban Pesaha primjenjuju se na

menski određen, on je dio paketa

prinesen godišnji korban Pesah, kao

Pesah šeni (zapravo postoje razlike u

micvot

što je bilo zapovijeđeno.

vezi perifernih detalja, no same

zabranu hameca, i ovdje se radi o

korbanot su jednake). Namjerno ne

skupu micvot koji se nalazi u

prinijeti korban Pesah kažnjava se

središtu Židovskog života – "sve" je

"karetom" (ekskomunikacijom).

povezano s J’ci’at Micrajim – i žene

[Ova epizoda s Pesah šeni dogodila se prije brojanja naroda, kao što je zapisano u prvom odlomku Bamid-

jede od prvog Pesaha. On će donijeti Pesah šeni kao (novi) Židov.

Pesaha,

koji

uključuje

su obavezne.

bara. Ovo nije smješteno na početak

Zapazite: Iako Tora spominje dva

knjige jer je sramota za Izraelski

konkretna "izgovora" za ne prino-

Pesah šeni je drugačiji. On je više

narod što su (što smo) prinijeli

šenje korban Pesaha, svatko tko nije

"klasična" vremenski vezana poziti-

svega jedan korban Pesah za čitavo

prinio korban Pesah iz bilo kojeg

vna micva, te su je žene oslobođene.

vrijeme boravka u Pustinji.]

razloga – uključujući i onoga koji ga

Međutim, žena koja želi prinijeti

namjerno nije prinio – ispunjava

Pesah šeni (naravno, ukoliko postoje

uvjete i obavezan je prinijeti Pesah

okolnosti za Pesah šeni), može to

šeni.

učiniti,

Potom nam Tora kaže da je bilo ljudi koji su bili nečisti, te tako nisu mogli uzeti udjela u korban Pesahu. Oni su pristupili Mošeu i požalili se

Tora još jednom naglašava da je

da nije u redu da se oni ne mogu

jedan zakon za onoga koji je rođen

pridružiti ovoj micvi s ostatkom

kao Židov i za konvertita.

naroda.

Godina 14 3 Broj 33 Strana

Rambam kaže da dječak ili djevoj-

će

kohanim

Bet

HaMikdašu učiniti Pesah šeni za ženu ili žene. Ali ne na šabat. Tada, ona mora biti dio habure koja uključuje muškarca. To je stoga što neobavezni korban ne može staviti po

Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

strani šabat, jedino obavezni to može učiniti.

Gore važile

R’vi’i – četvrta alija – 19 p’sukim – 9,15-10,10 Od dana kada je Miškan bio podignut, pokrivao ga je nebeski Oblak tijekom dana i Oblak od vatre noću. Jedino kada bi se Oblak podigao narod bi putovao. A kada je Oblak počivao, narod bi se utaborio. Do-

Alija po alija spomenute su

pustinji,

svrhe

samo za no

micva

truba

naraštaj za

buduće

generacije u vezi trubljenja kaže ovako:

s običnim čitanjem teksta i jednim od talmudskih mišljenja o ovoj temi.) Moše obavještava svog tasta Jitroa o planu putovanja Izraela, te ga po-

Kada narod uđe u Zemlju Izrael, trube će se upotrebljavati u vrijeme nevolje i u svečanim prigodama tijekom hramske službe.

ziva da se pridruži. Jitro otklanja taj poziv i vraća se u svoju postojbinu. Narod putuje od Sinaja 3 dana, a pred njime ide aron koji je tražio,

auto-

recimo to tako, mjesto na kojem će

godilo bi se ponekad da bi narod

ritetima da li se ova micva (ili neki

se odmoriti. B-žji je Oblak pratio i

krenuo na putovanje nekoliko sati

njen dio) danas primjenjuje. Naime,

štitio narod.

nakon što se utaborio, a ponekad su

srebrne

ostajali danima, mjesecima pa i

povremeno se koriste i u naše

godinama.

zapovijedi

vrijeme (u kriznim trenucima) – u

narod bi se utaborio i po B-žjoj

skladu s mišljenjem koje se slaže s

zapovijedi narod bi putovao.

time – i spremne su da budu u

B-žjoj

Pasuk (9,18) kaže: "Al pi Hašem (po riječi B-žjoj) izraelski će narod putovati, i po riječi B-žjoj oni će se

Postoji

rasprava

trube

među

načinjene,

potpunosti aktivirane za treći Bejs HaMikdaš. Neka bismo uskoro čuli njihov radosni zvuk.

U ovom trenutku u Tori, mi smo 13 mjeseci izvan Egipta i ni ■narod niti Moše Rabeinu nisu još učinili ono što je kasnije prouzročilo da im bude zabranjen ulazak u Erec Jisrael. Nakon što Moše razgovara s Jitroom, trebalo je uslijediti trodnevno putovanje (sabijeno u jedan dan) da

utaboriti." Šla”h Hakadoš piše da je

Hamiši – peta alija – 24 p’sukim –

nas zajedno s Mošeom dovede u

to ishodište ideje da čovjek treba

10,11-34

zemlju Izrael.

koristiti fraze Im jirce HaŠem, Baruh HaŠem, B’ezrat HaŠem, i slične kada god govori o tome da će nešto učiniti. Naša putovanja i svaka aktivnost također trebaju biti Al pi Hašem.

Dvadesetog ijara godine nakon Izlaska, Oblak se podigao s Miškana. Narod Izraela putovao je Sinajskom pustinjom i Oblak je počinuo u pustinji Paran. Prvi je na redu da krene

Tada smo mi krenuli upropaštavati stvar. Šiši – šesta alija – 31 p’sukim – 10,35-11,29

na putovanje bio "zastavni tabor"

Dva naročita p’sukim o kretanju i

B-g je zapovijedio Mošeu da

Jehude kojeg su sačinjavala pleme-

počivanju arona citiraju se u našoj

načini dvije srebrne trube koje će se

na Jehuda, Jisahar i Zevulun. Miškan

molitvi kada se Tora vadi i vraća u

koristiti za sazivanje naroda (ili

je bio rastavljen i levijevske obitelji

Sveti ormar. U svitku Tore ovaj

njihovih vođa), i za davanje znaka

Geršona i M’rarija išle su za njime u

odlomak od 2 retka je okružen

za pokret. T’kija oglašavanje s dvije

svojim prekrivenim, natovarenim

slovima "nun" pisanim

trube bio je poziv da se svi okupe

kolima. Zatim je išla skupina koju

Ovo služi da "podijeli knjigu Ba-

pred Mošeom. T’kija jednom tru-

su činili Reuven, Šimon i Gad. Po-

midbar u zasebne knjige". Raši

bom je bio poziv vođama naroda.

tom je slijedila levijevska obitelj

ukazuje da ovaj odlomak zapravo

T’ru’a oglašavanje označavalo je da

K’hata noseći sveto posuđe. Iza njih

ne pripada ovdje, te neobične "pi-

treba krenuti na putovanje – jedna

su došli Efraim, Menaše, Binjamin

sarske zagrade" naznačuju njegov

t’ru’a za svaki tabor (od po tri

za kojima su slijedili Dan, Ašer i

neprirodni smještaj.

plemena). Kohanim su zaduženi za

Naftali koji su "zaokruživali tabor".

micvu oglašavanja trubom kada je to predviđeno. Strana 4

(Ovaj opis putovanja podudara se

naopako.

Iza toga slijedi naredni "mračni period" u ranoj povijesti naroda – prigovaranje. Narod se žali, te biva Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

kažnjen. Žale se na manu i traže meso. S velikom hucpom sjećaju se riba i druge "fine hrane" koju su jeli u Egiptu. I omalovažili predivnu, čudesnu prehranu od B-ga. Čak se i Moše Rabeinu požalio na B-žji gnjev na narod, te iznio svoje poteškoće u samostalnom upravljanju narodom. Moše također pita

gdje bi mogao nabaviti dovoljno mesa da zadovolji zahtjeve naroda. B-g kaže Mošeu da sakupi 70 starješina koji će mu pomoći olakšati breme vodstva. B-g će u njih udahnuti božansku spoznaju tako da ih Moše neće morati voditi potpuno sam. Narodu B-g obećaje meso (prepelice) koje će sletjeti u jako velikom broju tijekom duljeg vremenskog

narod žalio na manu, itd. Tora kaže

To je mjesto postalo poznato pod

razdoblja (mjesec dana) sve dok

Vajihar af HaŠem m’od, B-g se jako

nazivom kivrot ha’ta’ava, jer tamo su

ljudima ne "pozli od njih". Moše

razgnjevi. Zašto? Kedushat Levi

"oni koji su se žalili" bili pokopani.

izrazi sumnju u to kako se toliko

objašnjava da obično, kada bi se B-g

brojno mnoštvo može ovako na-

razljutio na narod, Moše bi stao u

hraniti. B-g kori Mošea zbog nje-

njegovu obranu i uvjerio B-ga, na-

gove sumnje. Moše govori narodu i

zovimo to tako, da ga ne kazni.

okuplja starješine koji primaju dar

Ovaj puta, Tora kaže da je "u Moše-

proricanja od B-ga.

ovim očima ovo bilo loše". Mošea

Dvojica od ovih "novih proroka".(Eldad i Medad) ostali su u taboru i proricali među narodom.

Rabeinu narod je uzrujao više nego obično. To je B-ga "razgnjevilo" još više.

Miriam

kritički

govori

protiv

Mošea i Aharona, omalovažavajući Mošeov jedinstveni status među prorocima i narodom. B-g ih kori i jasno kaže koliko je Moše jedinstven među svim prorocima, iz prošlosti i budućnosti.

Miriam

udari

cora’at. Moše iznosi kratku ali rječitu molitvu za svoju sestru. Narod od-

(Komentari nam kažu da su oni

Š’vi’i – sedma alija – 23 p’sukim –

godi svoje putovanja na tjedan dana

proricali Mošeovu smrt i Jehošuin

11,30-12,16

zbog Miriamine izolacije. (81 godi-

uspon na čelno mjesto.) Jehošua,

Moše i starješine okupile su narod.

koji štiti svog mentora Mošea, traži

B-g šalje prepelice, kao što je i obe-

ga da ih kazni. Moše uvjerava

ćao, nošene božanskim vjetrom.

Jehošuu da je B-žja volja da oni

Namaklo ih se ogroman broj. Narod

prorokuju.

provodi dan i noć sakupljajući pre-

Otprilike 18 puta u Tanahu piše "I

pelice. Tek što su počeli jesti očito-

B-g se razljuti na…" Jisrael ili Bnei

vao se B-žji gnjev u vidu pogubne

Jisrael, ili Njegov narod. Kada se

nevolje koja je udarila na narod.

nu ranije, Miriam je stajala uz Nil pazeći i štiteći svog malog brata Mošea u košarici. "Uzvraćanje na njenu dobrotu" je ova sedmodnevna odgoda. Mišna ističe da se dobra djela tako nagrađuju.) Narod potom ide prema Paranskoj pustinji. Tri završna p’sukim ponovo se čitaju za Maftir. ■

Godina 14 5 Broj 33 Strana

Strana 5

Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 380. Alternativni datum: Obaveza da se prinese Pesah šeini U drugom mjesecu, četrnaestoga dana ... učinit će to... (Brojevi 9,11) Kao što smo vidjeli u Micvi #5, prinošenje korban Pesaha (pashalne žrtve) bila je micva za svakog pripadnika naroda. Nažalost, okolnosti bi povremeno onemogućile osobi da u njoj uzme udjela u previđeno vrijeme. U ono što bi moglo spriječiti osobu da prinese korban Pesah na previđeni dan ubraja se (ali nije ograničeno time): ako se netko nalazi u stanju ritualne nečistoće, ili fizički nije u stanju da na vrijeme stigne u Jeruzalem. Stoga je onima koji iz bilo kojeg razloga nisu prinijeli žrtvu za Pesah 14. nisana dan "nadomjesni datum" 14. ijara. To se naziva "Pesah šeini", "drugi Pesah". Ako nežidov konvertira na judaizam ili dječak postane bar micva između 14. nisana i 14. ijara, on će prinijeti Pesah šeini, iako nisu imali obvezu korban Pesaha na previđeni dan. (Vidi Talmud Pesahim 93a.)

toliko žurno da im se kruh nije imao vremena dignuti; maror simbolizira kako su nam Egipćani zagorčali naše živote porobljavanjem. Ova se micva primjenjuje samo na muškarce u vrijeme kada je na snazi hramska služba. U Talmudu se o njoj raspravlja u devetom poglavlju traktata Pesahim; kodificirana je u Mišne Tora, u petom i šestom poglavlju Hilchos Korban Pesach, te je 58. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu.

382. Sve ovo zvuči vrlo poznato ...: Zabrana da preostane nešto od Pesaha šeini preko noći Od njega ne smije ništa preostati do jutra ... (Brojevi 9,12) 383. Krc-krc: Zabrana lomljenja kostiju Pesaha šeini ... oni neće slomiti niti jednu njezinu kost ... (Brojevi 9,12) 384. Zatrubi: Obaveza da se oglase trube u Hramu i za ratno stanje ... oglasit ćete zvucima trube ... (Brojevi 10,9)

Postoje brojne razlike između prvog i drugog Pesaha, od kojih je jedna da se na jom tov ne jede Pesah šeini ili druga da nije vezan uz praznik od tjedan dana (vidi Talmud Pesahim 95a). S druge strane, ima i mnogo sličnosti između Pesah šeini i propisanog korban Pesaha, kao što ćemo vidjeti u sljedećim micvos.

Bila je micva da se svakog dana u Hramu oglase trube kad su se prinosile dnevne žrtve; bila je također micva da se oglase u kriznim vremenima za zajednicu, poput kretanja u rat. (Tora također kaže da treba oglašavati na blagdane i na Roš hodeš, no to znači ponad musaf žrtava u te dane, jednako kao kod redovnih dnevnih žrtava.)

Razlog tome je to što B-g želi Svom narodu omogućiti da prinese korban Pesah, a neizbježno je da neki neće to moći učiniti na predviđeni dan. Jeste li ikada pokušali okupiti zajedno makar i neku manju grupu ljudi? To nije jednostavno. Jednostavno je realno prepoznati da kada cijeli narod mora biti na određenom mjestu na određeni dan, neki se neće moći pojaviti.) S B-žje strane, velikodušno je pružiti Njegovom narodu drugu priliku da uzmu udjela u ovoj važnoj micvi.

Talmud nam kaže (Menahos 28a) da su jedino trube od srebra bile prihvatljive za tu svrhu. U Hramu je trebalo držati najmanje dvije trube, a broj nije smio prijeći 120 (Arahin 13b). Najmanji broj zvukova trube u Hramu na bilo koji dan bio je 21, a maksimum je bio 48 (Arahin 10a). Čini se da su puhanje u trubu izvodili kohanim (svećenici), a ne leviti (prema Brojevi 10,8), mada se na to može različito gledati.

Ova se micva primjenjuje samo kada je na snazi hramska služba. Ona je obavezna za muškarce, a za žene je stvar izbora. U Talmudu se o njoj raspravlja u devetom poglavlju traktata Pesahim, i započinje na stranici 92b. Kodificirana je u Mišne Tora, u petom i šestom poglavlju Hilchos Korban Pesah, te je 57. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu. 381. Bolje ikad nego nikad: Obaveza da se jede Pesah šeini ... s macos i gorkim biljem, pojest će je. (Brojevi 9,11) Kao i redoviti (propisani) korban Pesah, Pesah šeini se jeo s macesom i marorom (gorkim biljem, usporedite s Micvom #6). Razlog je jednak onome za redoviti korban Pesah, kao što opisujemo na našim Sederima za Pesah: maces nas podsjeća na to kako su naši preci žurno napustili Egipat, Strana 6

Razlog za ovu micvu bio je da se pažnja kohanim upravi na žrtve. Kao što smo raspravljali u Micvi #144, određene neprimjerene pomisli, kao naprimjer da se žrtvu jede na pogrešnom mjestu ili u krivo vrijeme, poništavale bi službu. Trube su jedan veliki, "Hej, ti!", za kohanim, usmjeravajući njihovu koncentraciju na službu kako bi je ispravno izvršili. Kao što je namjena šofara na Roš hašana da privuče naša srca k tešuvi (pokajanju), svakodnevna oglašavanja truba u Hramu imala su za cilj da obrate umove kohanim duhovnoj važnosti njihovih dužnosti. Ova se micva primjenjuje na kohanim u vrijeme kada je na snazi hramska služba. O ovome se u Talmudu raspravlja na različitim mjestima, uključujući traktat Roš Hašana (s početkom na stranici 26b). Ova je micva kodificirana u Mišne Tora, u prvom poglavlju Hilchos Taaniyos. Ona je 59. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu. ■ Divrej Tora

Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook:

Šulhan Aruh

Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi. Dio I: Orah hajim Poglavlje 30. - Šabatne međe Osoba koja se nalazi u nenastanjenom području kada započne šabat može od svog početnog položaja hodati u bilo kojem smjeru unutar polumjera od 2004 lakata, ali ne smije izaći izvan tog područja (397, 1-2;401,1;405,3). Ako se nalazi u privatnom području koje je površine od najviše 5000 kvadratnih lakata ili ako je ono načinjeno u svrhu stanovanja, a postojalo je prije početka šabata (vidi 403,1), njegov polumjer od 2000 lakata počinje izvan njega (396,2). Imovina osobe ne smije se premještati van područja gdje joj je dopušteno hodati; vidi 397,3-18. U izgrađenom području, kuće međusobno udaljene do 70-2/3 lakata tretiraju se kao jedna jedinica; pravokutnik orijentiran prema četiri strane svijeta (osim ako je samo naseljeno područje pravokutnog oblika, vidi 398,1) iscrtan je 70-2/3 lakata iza njih (vidi 398,5) i šabatna granica od 2000 lakata mjeri se od ovog pravokutnika (398,1-8), pod uvjetom da pravokutnik nigdje nije dalje od 2000 lakata od kuća (vidi 398,4). Što se tiče definicije kuće u vezi s tim, vidjeti 398,6.10.; o tretiranju vodenih površina kao dijela izgrađenog područja vidi 398,9 i 402,1; u vezi mjerenje od gradskog zida vidi 398,11. O postupku mjerenja šabatne granice, osobito kada tlo nije ravno, vidi 399,1-11; o tome primjenjuje li se šabatna granica deset ili više pesti iznad tla ili u vodenoj površini, vidi 404,1.

Godina 14 7 Broj 33 Strana

Osoba koja se nalazi unutar šabatne granice nekog izgrađenog područja kada počne šabat, tretira se kao stanovnik tog područja, pod uvjetom da je imala namjeru tamo ići (400,1; 405, 2-3). Osoba u sklopu čije šabatne granice se nalazi izgrađeno područje može svoju granicu mjeriti izvan tog područja, a ako se ona preklapa s takvim područjem, u njegovu granicu je uključeno čitavo područje; vidi 408,1. Čovjek (ili predmet, vidi 401,1) koji nepropisno ode van svoje šabatne granice, čak i nehotice ili protiv svoje volje, biva ograničen na radijus od četiri lakta (vidi 396,1; 405,12); no ako je u privatnom prostoru, može hodati bilo gdje unutar njega, te do četiri lakta izvan njega (vidi 404,1; 405,6.8.), i ako je nehotice izašao van svoje granice, u nekim okolnostima može se vratite u nju (vidi 405,4-5; 406,1). Ako izađe van nje

kako je dopušteno (npr. u hitnim slučajevima, vidi 401,1; 407,1.3.), on ima radijus od 2004 lakata odakle mu je dopušteno da se kreće (vidi 407,1-3), a ako to mu omogućava da se vrati unutra, on time ponovo ima svoju izvornu granicu (vidi 407,2-3). Predmet koji je preuzet izvan šabatne granice i vraćen u nju ponovo stječe svoju svoju izvornu granicu; vidi 405,9. U vezi osobe koja ode iz■ van svoje šabatne granice brodom vidi 404,1 i 405,7. Osoba koja ima vjerski ili hitni razlog da to učini (vidi 415,1) može ostaviti hranu na jednom mjestu unutar svoje šabatne granice (vidi 408,4; 409,5-6; 411,1) prije nego li šabat (ili blagdan, vidi 416,1-5) započne (vidi 415,2-3) i proglasiti to mjesto središtem svoje šabatne granice; on tada može slobodno hodati bilo gdje unutar radijusa od 2004 lakata od tog mjesta, čak i ako nije bio tamo kada je šabat započeo (408, 1; 409,7-10; 412,1; 413,1; 414,1-2); a ako se to mjesto nalazi u privatnom području, njegov radijus započinje izvan njega (vidi 408,2-3). Hrana se naziva eruv tehumin i mora se ostaviti na mjestu na kojem osoba može imati pristup u sumrak (vidi 409,16; 416,2-3). Kada je hrana položena, kaže se blagoslov "... Koji nam je zapovjedio u vezi eruva" (415,4). Osoba koja je na putovanju (vidi 409,13; 410,1-3) može odrediti znano joj ■ gramjesto kao centar svoje šabatne nice, pod uvjetom da se nalazi unutar 2000 lakata od te točke i mogla je stići do njega prije početka šabata (vidi 409,11-12). ■

Strana 7

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Druga šansa i Pesah šeni U Bemidbaru 9, grupa ljudi obredno nečistih zbog kontakta s mrtvim tijelom traže Mošea da im ipak dopusti da sudjeluju u Pashalnom obredu.

• Priroda njihovog zahtjeva – S obzirom da su ritualno nečisti uglavnom isključeni od uzimanja udjela kod žrtava, na temelju čega ovi ljudi od Mošea očekuju da im dopusti da uzmu udjela? Je li njihov zahtjev zasnovan na striktnim pravnim argumentima da se zabrana ne bi trebala odnositi na njih, ili od Mošea traže da zaobiđe zakon kao humanitarni oprost? Ili, možda, oni jednostavno žele prinijeti žrtvu u neko drugo vrijeme, kao što se na kraju i dogodilo? Koju od ovih mogućnosti stihovi najbolje podržavaju? Ima li Moše ovlaštenje da ukine zabranu Tore? • Druge šanse - zašto Hašem dopušta "drugu šansu" posebno u odnosu na korban Pesah, za razliku od drugih zapovijedi? Treba li ljudima uvijek dati drugu priliku ili postoje slučajevi kad to nije zajamčeno? Što nam priča sugerira, tko zaslužuje drugu šansu, a tko možda ne? Čuda u pustinji: Selav Nakon što se narod žalio zbog toga što im je prehrana manom bila dosadna, Hašem ih opskbljuje sa "‫" ְשלָּ ו‬. Narod ih proždrljivo skuplja i ždere, a B-g ih odmah kažnjava.

•

Iako većina identificira "‫" ְשלָּ ו‬ kao prepelicu, manjina tvrdi da se naziv odnosi na ribu.

Strana 8

Na koji način bi svaka od ovih identifikacija mogla rasvijetliti biblijski prikaz?

•

Prigovor naroda ‫" ֵאין כֹּל בִּ לְ ִּתי‬ "‫ ֶאל הַ מָּ ן עֵ ינֵינּו‬sugerira da je mana bila njihov jedini izvor prehrane. Hoil Moše se ne slaže, sugerirajući da je mana služila samo kao dodatak hrani i da je često bilo drugačijih mogućnosti prehrane. Što bi moglo inicirati ovo mišljenje? Što to sugerira o čudesnoj (ili ne tako čudesnoj) prirodi lutanja Izraela po pustinji?

Dokono ogovaranje ili osporavanje autoriteta? Kako razumjeti Miriaminu i Aharonovu kritiku Mošea? Je li to bilo tek dokono i pogrešno lupetanje, ili je njihovo neslaganje s njegovim ponašanjem imalo konkretnije osnove, pa ih je navelo da dovedu u pitanje njegove ovlasti kao vođe?

• Gledište Sifre na Miriam i

Aharona je da oni ne misle ništa loše, te zapravo nastoje pripomoći Mošeovom obiteljskom životu, potičući obnovu normalnih odnosa između Mošea i Cipore. Suprotno tome, neki moderni učenjaci, prikazuju Miriam i Aharona u negativnom svjetlu, sugerirajući da su oni osporavali Mošea kao vođu i tvrdili da su ravnopravni s njime. S kim se slažete? Koje su prednosti i nedostatci svakog gledišta?

• R"Y Bekhor Shor Mošeovog brata i sestru predstavlja uznemirenima onime što je njima izgledalo kao drskost u Mošeovoj odluci da se oženi ženom koja nije Izraelka. Da li su u tom trenutku povijesti mješoviti brakovi bili zabranjeni? Je li to biblijski zabranjeno? Ako nije, da li se ipak preferira stupanje u brak s Izraelkom i time se donekle pruža opravdanje prigovoru

Miram i Aharona?

• Pod kojim okolnostima je dopušteno govoriti o drugoj osobi? Što ako netko ima konstruktivnu namjeru? Ako vam se postupci druge osobe čine problematičnima, je li problem ako se konzultirate s trećom stranom u vezi ponašanju te osobe prije nego li joj pristupite? Tko je Hovav? Hovav je čitateljima predstavljen kao: "Hovav, sin Reuela Midjanca, hoten (tast/a) Mošea". Iz stiha nije jasno tko je od njih dvojice bio Mošeov hoten (tast): Reuel ili Hovav, iako Šofetim 4,11 jasno identificira Hovava kao hotena. Istodobno, u Šemot 2, Reuel je, a ne Hovav, opisan kao otac Mošeove žene Cipore. Da stvari budu još složenije, u Sefer Šemot Jitro je opisan kao Mošeov tast. U kakvom su međusobnom odnosu Hovav, Reuel i Jitro? Kako svi oni mogu biti Mošeov hoten (tast)?

• Pitanje u velikoj mjeri ovisi o značenju riječi hoten? Da li se ona odnosi samo na nečijeg svekra, ili se ona može odnositi i na nečijeg šogora, a posebno ako je odigrao ulogu pri sklapanju njihovog braka? • Mekhilta tvrdi da su Hovav, Reuel i Jitro samo različita imena jedne te iste osobe. Ovo je u skladu s općom tendencijom rabinskih midraša da učvrste (biblijske) ličnosti time što pronalaze različita ■ imena za istu osobu. Koje su prednosti i nedostaci takvog pristupa? • Ako su Jitro i Hovav ista osoba, zašto je on još uvijek u taboru Izraelaca u knjizi Bemidbar, unatoč Šemot 18, koji završava odlaskom Jitroa u svoju zemlju? Da li se Jitro / Hovav vratio? Ako jeste, zašto? ■ Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Osobni mir

Ovotjedni odjeljak govori o mističnoj moći Kovčega saveza da rasprši i uništi neprijatelje židovskog naroda. Talmud nam kaže da je taj Kovčeg sakrio kralj Jošija prije babilonskog izgnanstva i od tada nije viđen. Mnoštvo pećina i tunela ispod Brda Hrama mogli bi biti mjesto na kojem valja tražiti.

može. "Kad bi barem cijeli narod bio nadahnut takvim proroštvom," glasi njegov nevjerojatan i neočekivan odgovor. Moše shvaća ono što samo malobrojni vođe shvaćaju, a to je da ne samo da je uspjeh naroda njegov vlastiti uspjeh, već i da je uspjeh svakog pojedinca koji je dio tog naroda, također njegov vlastiti uspjeh. Pravi vođa nikako ne može biti ljubomoran. Jer pravi vođa zainteresiran je za uspjeh onih koje vodi. Ljubomora je u suprotnosti sa vodstvom.

Ostatak parše je mnogo gunđanja – židovski narod žali se zbog mane, zbog nedostatka mesa, nedostatka vode i kada više nema razloga za gunđanje – oni gunđaju oko ničeg posebno. Da, ljudsko gunđanje, a iz nekog razloga osobito gunđanje Židova, nije novi fenomen. ‘Sjećamo se ribe i luka koje smo jeli u Egiptu’, kažu Izraelci. Izgleda da je nostalgija dio ljudske prirode. Period dok smo išli u školu bio je tako idiličan. Fakultet je bilo tako posebno iskustvo. Kako je lijepo bilo kad sam prvi put počeo raditi, bio sam tako mlad i pun entuzijazma. Evo što je smiješno u tome: koliko god prekrasno to izgledalo sada kad gledamo unatrag, nikada nije tako dok prolazimo kroz to. I to zato što kad se sjećamo prošlosti, obično se sjećamo samo onog dobrog. Gotovo uvijek smatramo da je u prošlosti bilo bolje samo zato što se ne sjećamo koliko je bilo teško u to vrijeme. Nostalgični pogled na prošlost ne pridonosi uživanju u sadašnjosti. Izraelci su skrenuli pogled s duhovne istine života i svoje zadovoljstvo potražili u materijalnom, u prolaznom. U takvom će svijetu prošlost uvijek izgledati bolje od sadašnjosti, a budućnost, jednom kad se dogodi, nema šanse da odgovara snovima koje smo za nju sanjali. Kad tako postanemo nezadovoljni životom, uvijek izgleda kao da su problem okolnosti, a ne perspektiva.

Godina 14 9 Broj 33 Strana

Život se živi samo u sadašnjem trenutku. Snovi o divnoj prošlosti selektivna su sjećanja. Snovi o nevjerojatnoj budućnosti su nerealne fantazije. Sada, upravo sada je bolje da ne može bolje biti. I to je jako dobro.

Sjajno je kad ljudi oko nas napreduju i ■ uspijevaju. Njihov uspjeh također je i naš uspjeh. Pred kraj ovotjedne parše čitamo još jednu nevjerojatnu epizodu. Dvojica od sedamdeset starješina, Eldad i Meidad, odjednom počinju prorokovati usred tabora. Proroštvo je magnetski medij i mnoštvo se sakuplja kako bi ih čulo. Jošua trči do Mošea i kaže mu da ih mora zaustaviti jer oni potkopavaju njegov autoritet. A Moše odgovara na način na koji samo on to

Vođa koji želi moć bit će ljubomo■ ran ako drugi postanu prijetnja toj moći. Vođa kojemu je iskreno stalo do njegovih ljudi, neće se bojati toga da drugi također postignu veličinu. Dobar vođa ohrabrivat će i njegovati uspjeh svojih bližnjih – čak i ako to znači da će ga oni jednog dana nadmašiti. S druge strane, vođa kojemu je najviše stalo do vlastitih interesa, ugušit će težnje onih koji se uzdignu previsoko. Isto vrijedi i za nas kao pojedince. Kada naši bližnji uspiju, naš svijet postaje bolji. Kada su oni sretni, naš svijet je sretniji. Poput Mošea, daleko od toga da se osjećamo ugroženima zbog uspjeha ljudi oko nas, bilo bi nam bolje da u njemu uživamo. To može samo poboljšati naše živote. Kada brinemo o tuđem uspjehu i ulažemo u njega, mi ulažemo i u našu vlastitu budućnost. Moše, najponizniji od svih ljudi, preplavljen je radošću što postoje drugi židovski proroci. Njegov narod duhovno raste, a pojedinci se uzdižu do razine nadahnuća. Kao vođa naroda, što bi više mogao tražiti? Sjajno je kada ljudi oko nas rastu i uspijevaju. Njihov uspjeh također je i naš uspjeh.■ Prevela Anja Grabar

Strana 9

Rabbi David Stav:

Trube sjećanja Nakon što su gotovo godinu dana proveli kod Sinaja, Izraelci se pripremaju za polazak dalje prema zemlji Izrael, te su zauzeti posljednjim pripremama za naporno putovanje. Napokon stiže veliki dan kad narod Izrael kreće u zemlju Izrael. Ovaj povijesni datum bio je 20. ijara, druge godine nakon što je narod izašao iz Egipta. Putovanje koje je trebalo potrajati samo nekoliko dana, a pretvorilo se u četrdesetogodišnje iskušenje. Što je pošlo po zlu? Prvi problem opisan je na sljedeći način u našoj parši: Narod je bio poput "mit'onenim", zlih u ušima G-spodnjim. (Bamidbar/Brojevi 11,1) Jednostavna definicija riječi "mit'onenim" je "žaliti se". Na ovom mjestu tekst ne precizira na što su se ljudi žalili, te su brojni komentatori pokušali otkriti što ih je to mučilo.

Možda nam jedno slovo može pružiti potpuno novo razumijevanje ove priče. Tora koristi riječi "kemit’onenim" [grubo prevedeno: tražili su na što bi se žalili], a ne tek "mit’onenim" [iznošenje pritužbi]. Da je Tora željela navesti žalbe ljudi, mogla je prividno reći na što su se ljudi žalili, kao što to čini u bezbroj drugih prilika. Međutim, Tora želi ovaj inci-

dent prikazati u drugačijem svjetlu. Izraelci se uistinu nisu imali na što požaliti. U odnosu na standarde svog vremena, bilo im je prilično dobro. Izvor vode ih je pratio gdje god da su išli. Svoju hranu, manu, dobivali su iz dana u dan. Narod je bio organizirana po plemenima, a u srcu kampa stajao je zadivljujući Miškan. Noću ih je vodio stup od vatre, a danju stup od oblaka, koji su ih također i branili od bilo kakvih protivnika. Pa, što je bilo tako loše? Što je nedostajalo? Mi smo samo ljudi i lakše nam je žaliti se na ono što nemamo nego se radovati onome što imamo. Lakše je izražavati svoju bol i patnju nego sa zahvalnošću primati sve ono dobro koje imamo u životu. Te dobre stvari uzimamo zdravo za gotovo i uživamo prigovarati zbog loših. Zbog toga se u retku koristi riječ "kemit’onenim". Bilo je "kao da" se žalimo i nema smisla pokušavati otkriti temeljni problem, jer nije postojao nijedan valjani razlog za žaljenje. Raši objašnjava da su "tražili izgovor da se okrenu od Sveprisutnog". Ljudi traže izgovore za pritužbe kako bi opravdali neprimjereno ponašanje ili okretanje od B-ga, ali za te

želje nema opravdanja. Tora ne poriče da postoji vrijeme za kritiziranje i ispravljanje, ali uvijek se moramo pitati izražavamo li konstruktivnu kritiku ili se jednostavno žalimo samo da bismo se žalili. Nadajmo se da će nas žalbe Izraelaca na početku njihovog putovanja pustinjom navesti da razmotrimo kako se mi žalimo u vezi različitih aspekata svog života. Bit je da žaljenje ne bismo trebali učiniti svojim načinom života. Prije polaska Hašem zove Mošea i kaže mu: "Napravi sebi dvije trube, napravi ih od kovana srebra. Neka ■ i za ti služe za sazivanje zajednice pokretanje tabora." (Brojevi 10,2) U tim danima, mnogo prije izuma zvučnika, bio je potreban efektivan jezik kojim će se narod okupiti prije polaska na put, ili kada dođe vrijeme postavljanja tabora – jezik truba. Tora opisuje kako su se te trube trebale koristiti i što su značili njihovi različiti zvukovi: signal za prednji dio tabora da krene, signal za stražnji dio tabora da se zaustavi, itd. No, trube su bile efektivne samo kada je narod bio u pustinji i kada se okupljao na relativno malom području. To je bila privremena micva, budući da su trube postale beskorisne jednom kada je narod došao u zemlju Izrael i raspršio se diljem nje, te se svatko naselio na području određenom za njegovo pleme i nasljeđe.

Međutim, Tora spominje još dvije svrhe truba. Prva je vojne naravi: "Kad pođete na vojsku u zemlji svojoj protiv neprijatelja koji vas napada, onda trubite terua u trube. Tada će vas se spomenuti G-spod, B-g vaš, i spasit će vas od neprijatelja vaših." (Brojevi 10,9) Mogli bismo razumjeti da su se trube koristile kako bi se narod okupio, ili da su se mogle koristiti kao bojni poklik za polazak u bitku (sliStrana 10

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi David Stav:

čno kao što se sustav ozvučenja koristi na košarkaškim utakmicama). Ali Tora naglašava sasvim drugačiju svrhu trube: "…i spomenut će vas se G-spod, vaš B-g." Treba li Hašemu truba da bi nas se sjetio? Ne bi li bilo bolje moliti ili učiniti dobro djelo kako bismo bili primijećeni? Kako puhanje u trubu potiče Hašema da nas se sjeti s naklonošću?

U sljedećem stihu, Tora nam kaže da se truba treba oglasiti i na blagdane: "Trubite na trube i u dane veselja svojega, na blagdane i mjesece mlađake, kod svojih žrtava paljenica i žrtava mirotvornih. Tako će vam to biti za spomen milostiv kod B-ga vašega." (Brojevi 10,10) Još jednom, truba je povezana sa sjećanjem. Na što to truba podsjeća Hašema, a što mi još ne znamo? Mnogi su ponudili odgovor na to pitanje. Neki, poput rabi Avrahama Ibn Ezre, učenjaka koji je živio u 12. stoljeću u Španjolskoj, sugeriraju da se sjećanje događa kada smo poslušni Hašemovim zapovijedima i kada napravimo trubu. Međutim, ako je to slučaj, što trubu odvaja od drugih zapovijedi? Drugi učenjaci smatrali su da zvuk trube izražava čisti vapaj (poput puhanja u šofar na Roš hašanu), i tako čini čovjeka poniznim pred njegovim Stvoriteljem. No, čak i da prihvatimo taj argument, bilo bi onda bolje jednostavno koristiti šofar. Te hipoteze mogu ili ne moraju objasniti upotrebu trube u ratu, ali još uvijek moramo razumjeti zašto se truba koristila u Beit Hamikdašu, i zašto se koristila u sretnim prigodama i blagdanima. Mora postojati neka poveznica između tih događaja i korištenja trube u pustinji. Ja smatram da nas Tora upućuje na važan princip društvenog vodstva, koji je jednostavan za shvatiti, pa ipak težak za primijeniti. Kada velik narod kreće na put, svaki pojedinac razumije da ako nema reda u

Godina 14 11Broj 33 Strana

Trube sjećanja taboru, ako ne postoje jasna pravila o tome kako će tabor marširati, tko će ići na čelu, a tko na začelju, kada treba krenuti, a kada stati, taj će se nered proširiti i ništa neće biti učinjeno kako treba.

više truba i nema nikoga tko bi nas ometao! Možemo činiti što hoćemo! Nakon svega, nije li to ono zbog čega smo došli u ovu zemlju, tako da bi svatko mogao živjeti u svom 'slatkom domu'?"

Svatko tko je vodio turističku grupu od 500 putnika sigurno je svjestan složenosti logistike koja je za to potrebna, čak i danas kada imamo mobitele i laptope. Sada, zamislite milijun ljudi koji su utaboreni u pustinji, a koji trebaju proći pustinjom, bez ikakve elektronske opreme. Očigledno je da je to gotovo "nemoguća misija".

No, to je ono u čemu su pogriješili. Naši neprijatelji uvijek spavaju s jednim okom otvorenim, i oni mogu zamijetiti takve slabosti. Oni će pokušati pronaći pukotine u našoj nacionalnoj odlučnosti i kada budemo prisiljeni ići u rat, neki će reći da su stvari mogle biti učinjene na drugačiji način, ili da smo trebali popustiti tu ili tamo, dok će drugi kriviti nesreću naroda zbog činjenice da neprijatelji nisu bili u potpunosti uništeni u prethodnoj bitci.

Kada truba zatrubi, mi podsjećamo sebe ■ i našeg Stvoritelja da smo još uvijek isti onaj narod koji je putovao kroz pustinju – jedan ujedinjeni narod, čak i ako je sačinjen od različitih plemena

Truba je sredstvo kojim možemo preskočiti te prepreke. Kada se ona oglasi, svatko dobiva svoje upute i zna što mu je činiti. Od iznimne je važnosti osigurati da cijela skupina djeluje usklađeno kako bi se izbjegao vrtlog ljudi koji nitko ne bi mogao kontrolirati, a koji bi mogao završiti tragedijom. Kada je narod bio u pustinji, lako je pretpostaviti da su svi to razumjeli, čak i ako nisu bili presretni što se tome trebaju pokoriti – osobito oni individualisti kojima je teško funkcionirati u velikim skupinama. Onog trena kad su prešli preko rijeke Jordan, oni su ispustili uzdah olakšanja, kao da kažu "Gotovo je! Ova vojna obuka je završena! Nema

Svatko će pronaći neku ispriku kako bi se odijelio od židovskog kolektiva i izbjegao odgovornosti koje bismo svi trebali prihvatiti u takvim kritičnim trenucima. Ljudi će sa sobom u bitku ponijeti listu pritužbi, osim ako imamo trubu. Jer kada ona zatrubi, mi podsjećamo sami sebe i našeg Stvoritelja da smo unatoč mnogim podjelama, još uvijek isti onaj narod koji je putovao kroz pustinju – jedan ujedinjen narod, čak i ako je sačinjen od raznih plemena i čak i ako nas mnoga mišljenja razdvajaju. Tijekom naših blagdana, kad stojimo pred Hašemom i kad svatko od nas moli u skladu sa svojom različitom tradicijom, neki mogu posumnjati u to da je to narod koji je napustio Egipat. Nakon svega – ovi ljudi su toliko različiti, oni izgledaju toliko drugačije jedni od drugih, čak se i odijevaju drugačije. Zvuk trube podsjeća nas da smo, unatoč vanjskim razlikama koje među nama stvaraju barijere, mi i dalje ostali jedan narod koji ide prema zajedničkom cilju. To sjećanje će se pojaviti i pred Hašemom te će nas se On tada zasigurno ■sjetiti sa naklonošću. ■ Prevela Anja Grabar

Strana 11

Rabbi Ephraim Buchwald:

Obraćenik i drugi Pesah U ovotjednoj parši, parši Behaalotha, mi učimo o fascinantnom zakonu Pesah šeni, "dodatnog datuma" za one koji nisu mogli proslaviti Pesah na njegov pravi datum, 15-og dana mjeseca Nisana. Tora kaže u Brojevima 9,10-11: "Naloži sinovima Izraelovim: Ako

se netko između vas ili vaših potomaka oskvrni o mrtvaca ili je na dalekom putovanju, neka ipak slavi Pesah u čast G-spodu. Neka ga slavi u suton četrnaestog dana drugoga mjeseca. Neka ga blaguje s neukva-

■

sanim kruhom i gorkim zeljem." Budući da je proslava Pesaha i vri-

Pesaha jednako odnosi.

obraćeniku zabilježen u odjeljku ko-

jednost slobode toliko esencijalna za

Rabi Samson Raphael Hirsch to

ji se bavi drugim Pesahom, jer bi

židovski identitet, držanje Pesaha

lijepo izražava kada kaže da ta mi-

netko mogao pomisliti da obraće-

ne smije se preskočiti. Isto tako, s

cva ističe potpunu jednakost svakog

nik, kao dio Izraela, mora sudjelo-

obzirom na to da je Pesah pozitivna

obraćenika na judaizam u očima

vati sa ostatkom izraelske zajednice

zapovijed za čije neizvršenje je ka-

Tore, "Jer njegovom (obraćeniko-

na službeni dan, petnaestoga nisa-

zna – karet, isključenje, čovjek koji

vom) proslavom janjeta Pesaha, ci-

na. Međutim, obraćenik koji je pre-

propusti proslavu Pesaha jer je u

šao na judaizam nakon proslave Pe-

stanju obredne nečistoće ili ne može

saha možda ne mora slaviti Pesah te

doći u Jeruzalem na vrijeme, mora

godine. Tora kaže da se samo jedan

proslaviti Pesah mjesec dana kasnije. Taj je zakon sam po sebi fascinantan. No, jednako fascinantan je i završni stih koji govori o drugom Pesahu, a koji nalazimo u Brojevima 9,14: "Ako li boravi kod vas stranac i

Pretjerano držanje zapovijedi ■odraz je sumnje i neznanja. Potrebno je biti čovjek s više znanja i mudrosti kako bi se izabralo blaži put.

zakon odnosi jednako na Židove i na obraćenike. Obraćenik je jednako obvezan slaviti drugi Pesah, kao i svi Židovi rođeni u judaizmu. ArtScrollov Humaš u komentarima objašnjava da su svi Židovi sveti jer imaju svete duše. Prema

želi da slavi Pesah G-spodnji, neka

Midrašu, iskvarenost u Egiptu je

ga obavi po propisima i odredba-

bila toliko velika da su Židovi u

ma, što vrijede za Pesah. Isti zakon

Egiptu dosegli 49. razinu nečistoće.

neka vam bude za stranca i za onoga, koji se rodio u zemlji." Ramban kaže da nas taj zakon uči da nisu samo obraćenici u vrijeme izlaska iz Egipta trebali slaviti Pesah, već da se i na sve buduće obraćenike, čak i one koji nisu osobno iskusili izlazak, zapovijed držanja Strana 12

jela židovska povijest također postaje njegova… i svaka razlika u odnosu na njega, društvena ili pravna, koja bi mogla biti potaknuta zbog toga odakle on dolazi, u potpunosti je eliminirana." Rabi Hirsch ističe da je zakon o

Da je iskvarenost otišla još korak dalje, njihove svete duše bile bi uništene ili izgubljene. Stoga je izlazak iz Egipta, kojim su židovske duše spašene od krajnjeg zagađenja i uništenja, od posebnog značaja i moraju ga obilježavati kako oni koji su rođeni kao Židovi, tako i oni koji Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald:

su prešli na judaizam. Talmud u P'sahim raspravlja o fascinantnim zakonima vezanima uz Pesah. Zakon zahtijeva da svatko tko sudjeluje u proslavi Pesaha, tko jede od pashalne žrtve, mora biti dio zajednice. Bilo da sudjeluje kao dio jedne od nekoliko obitelji, svaki sudionik mora biti osobno pozvan i potvrđen kao član te skupine. Talmud u P'sahim 91b kaže da ta skupina ne smije biti sastavljena isključivo od obraćenika. Razlog koji Talmud navodi za to jest da su obraćenici toliko marljivi i pažljivi u činjenju micvot, da bi na sebe sigurno preuzeli nepotrebne zahtjeve, a što bi moglo rezultirati kršenjem pravilne proslave blagdana. To je nevjerojatno sociološko proučavanje ne samo obraćenika na

judaizam, već i Židova koji su se vratili držanju zapovijedi, a koji su često mnogo gorljiviji oko toga od onih koji su odgojeni tako da drže zapovijedi. Pitanje strogosti u judaizmu je samo po sebi nevjerojatna tema. Često, čovjek koji je u sumnji, izabire strožu praksu. Zato se često kaže da pretjerano držanje zapovijedi odražava sumnju i neznanje. Ako je netko ispravno podučen i ima do-

Obraćenik i drugi Pesah

"Sedamdeset starješina: židovskog vodstva"

izazov

Među mnogim zanimljivim temama u ovotjednoj paraši nalazi se imenovanje sedamdeset starješina. Kao odgovor na Mojsijevu žalbu (Brojevi 11,14), da ne može sam nositi teret vođenja naroda, pozvano je sedamdeset starješina da pomognu Mojsiju u vođenju naroda. U Brojevima 11,16 B-g kaže Mojsiju: ‫ָד ְע ָת‬ ַ ‫ ֲא ֶׁשר י‬,‫בשים ִּאיש ִּמ ִּז ְקנֵי יִּ ְש ָר ֵאל‬ ִּ ‫ִּלי ִּש‬ ‫ וְ ָל ַק ְח ָת א ָֹׁתם ֶׁאל‬,‫ִּכי ֵהם זִּ ְקנֵי ָה ָעם וְ ש ְֹׁט ָריו‬ ‫ַצבּו‬ ְ ‫תשםי‬ ָ ‫ וְ ִּה‬,‫מֹועד‬ ֵ ‫א ֶֹׁׁהל‬, Okupi mi sedamdeset muškaraca od starješina Izraela za koje znaš da su starješine naroda i njegovi službenici; odvedi ih u Šator sastanka i neka tamo ostanu s tobom." B-g zatim objašnjava Mojsiju da namjerava nadahnuti ovih sedamdeset ljudi svojim duhom, tako da će oni nositi teret naroda zajedno s Mojsijem, kako on ne bi morao sam nositi terete zajednice. Iako se židovske vođe često suočavaju s teškim izazovima, izazovi židovskog vodstva nisu uvijek vanjskog karaktera. Vrlo često su i unutarnjeg. Biti židovski vođa bilo kada i u bilo koje doba nije lak zadatak, pogotovo jer se vodi ljude koji su skloni

žalbama i rijetko su zadovoljni. Vodstvo, općenito, teško da ikad pruža zadovoljstvo ili ispunjenje. Zapravo, ideja o ograničenju broja mandata za političke vođe temelji se na pretpostavci da će lideri koji ostaju na vlasti predugo, izgubiti naklonost, čak i u očima svojih najvatrenijih pristaša. Jedan moj dobar prijatelj, koji je uz veliku osobnu žrtvu radio na povezivanju s članovima zajednice i izvršio utjecaj na stotine, ako ne i tisuće Židova da žive više židovskim životom, rekao mi je da mu je jedna osoba, čijoj je obitelji prethodno pomogao, nedavno prišla i ljutito ga izgrdila: "A što ti imaš za pokazati, što si sam napravio? Nemaš ženu, djecu, obitelj. Gubiš vrijeme!" Okrutnost te primjedbe potresla me do srži. I, mada sam i sam bio izložen vrijeđanju u svojoj dugoj karijeri, na sreću, nikada nisam doživio ovu razinu otrova. Nažalost, često puta je to cijena koju netko plaća kada služi na mjestu Židovskog vođe. Iako je biti vođa uvijek izazov, biti Židovski vođa često je posebno izazovno. Neka biste bili blagoslovljeni. ■ Prevela Anja Grabar

voljno informacija, on neće imati sumnje. Potrebno je biti čovjek s više znanja i mudrosti kako bi izabrao blaži put. Čovjek sa manje znanja uvijek se boji pogrešaka i često bira ozbiljniju i strožu praksu. Zakoni o drugom Pesahu, ne samo da nas informiraju o pravim razlozima držanja Pesaha, već nam

■

daju uvide u važne prakse u određivanju židovskih zakona. Godina 14 13Broj 33 Strana

Strana 13

Rabbi Berel Wein:

Mudar čovjek pazi Stvari su, nekako,

za Mošea i

izuzetnih

istaknutih

preobra-

Židovski narod krenule nizbrdo u

ćenika na judaizam, smatrao da

vezi njihova boravka u Sinajskoj

boravak u Zemlji Izraela nije baš za

pustinji, na putu ka Obećanoj Zemlji

njega, onda će biti i mnogih drugih

Izraelovoj. Odlazak Jitroa, mada iz

u mnoštvu Izraela koji će opravda-

časnih

plemenitih

vati svoje odbijanje da uđu u Ze-

razloga, oslabio je odlučnost ostatka

naizgled

mlju Izraela, jednostavno povodeći

Izraela da nekako uđe i osvoji

se za njegovim primjerom.

njihovu bogomdanu domovinu.

I tako, zbog toga što velika vizija

Rabini su nas upozoravali da mu-

o Židovskoj domovini obećanoj nji-

dri ljudi i vođe trebaju biti vrlo pa-

hovim praocima više nije bila stvar

žljivi prema onome što izjavljuju

od najvećeg značaja u njihovom

javno i u privatnosti. To se svakako

životu, neki od naroda počeli su

odnosi i na ono što čine i kako će

kukati i žaliti se za svakojake oso-

ljudi gledati na njihovo ponašanje i

bne besmislice. To je na kraju dove-

odluke koje donose u životu.

lo do otvorene pobune protiv B-ga i

Mi uvijek smatramo kako i vođe imaju pravo na privatni život, život koji je odvojen od njih kao javnih

protiv

Mošea

što

zapečatilo

sudbinu tog naraštaja, i odvelo ga u uništenje i smrt u Sinajskoj pustinji.

Je li moguće da oni ne shvaćaju izravnu i neizravnu štetu koju nanose našoj stvari i našoj budućnosti? Mora biti da je tako, jer ja si ne mogu zamisliti da oni takvim svojim ponašanjem stvarno imaju zle namjere. Oni žele dobro i imaju legitimne razloge za iznošenje svojih mišljenja i tvrdnji. Ali zaboravili su onu rabinsku poslovicu koju sam gore spomenuo – mudar čovjek treba brižno paziti na svoje riječi i djela. Drugi narodi slušaju i na njih to utječe – i netko ■ može sasvim nehotice potpomoći i osnažiti one koji žele uništiti nas i naš narod. U današnjem svijetu ne treba puno da ljudi počnu mrmljati zbog nezadovoljstva protiv Židova, judaizma, Tore, pa čak i B-ga, da tako kažemo.

ličnosti. Međutim, mi također zna-

Bez da ulazim u pojedinosti ili

mo da to u stvari nije istina, i da

spominjem imena, uvijek me zapre-

privatne odluke javnih osoba imaju

pasti kako bivši politički vođe ovdje

Čovjek uvijek mora gledati širu

velik utjecaj, čak i kada su podsvje-

u Izraelu, čak i oni koji su bili na

sne, na sveopću javnost kojoj služe.

visokim položajima, sada pišu i dr-

sliku, i ne dopustiti da ga preplave nesavršenosti i teška pitanja koji su dio našeg postojanja, i zapravo, samog života. Zadržimo li vjeru u našu stvar i našu religiju, i dobro procijenimo što ćemo reći ili kako

Unutar Židovskog naroda postojali su elementi koji su rezonirali da ako je Jitro, Mošeov tast i jedan od

Strana 14

že predavanja po svijetu, i uzimaju si za pravo da otvoreno kritiziraju – i često puta nepravedno – vladu, državu i narod Izraela.

Divrej Tora

(nastavak s 8. stranice)

Rabbi Berel Wein:

postupiti, to će nas svakako zadržati na dobroj poziciji. Kada je moj dragi prijatelj i partner u učenju iz mojih dana u ješivi u Chicagu, Rabi Chaim Zelig Fasman, preminuo, njegova ne smrt zaista teško pogodila. Iako nas je dijelilo sedamdeset godina i velika udaljenost među kontinentima, čovjek nikada ne zaboravlja, niti se udaljuje od svog partnera u učenju – mi smo svakodnevno zajedno učili devet godina u vrijeme naših dana u ješivi. Kada sam, tek oženjen napustio ješivu, i tražio svoje mjesto u životu, počeo sam se baviti pravom i trgovinom. Moj partner u učenju, Rabi Fasman, nastavio je studije u jednom od velikih mislilišta Tore američkog židovskog života toga vremena, Beit Hatalmudu, tada

smještenom u četvrti Bensonhurst u Brooklynu. Ta je institucija bila bastion vrlo intenzivne i analitičke studije Talmuda, kombiniranog s idejama i filozofijom litvanskog Židovskog musara. Osnivači i voditelji te ustanove, nakon što su nekako preživjeli holokaust i godine egzila u Šangaju, ušli su izmučeni, ali neustrašiva duha, u poslijeratni američki židovski život. Rabi Fasman postao je pravi učenik tih velikih ličnosti te njegov odlazak u velikoj mjeri označava kraj tog razdoblja i filozofije. On je bio velikodušan i osjetljiv prema drugima, mnogo puta na vlastitu štetu. Blag u postupanju i govoru, on je bio čelične volje, duha i odlučnosti. Posjedovao je u sebi pionirski pogled na izgradnju generacije učenjaka i vođa Tore. I on je izabrao Los Angeles za mjesto Godina 14 15Broj 33 Strana

Mudar čovjek pazi institucije koju je on osnovao, brinuo se o njoj i širio je desetljećima, te je ona doslovno promijenila lice ortodoksne židovske zajednice u Los Angelesu. On sam je bio sin velike rabinske ličnosti, rabina Oscar Z. Fasmana. Njegova majka, Jeanette Fasman, bila je izuzetna utjecajna i poštovana žena. Dakle, on je imao dobro nasljeđe na kojem je mogao graditi svoj život, obitelj i instituciju. I učinio je to na vrlo uspješan način, usprkos brojnih slabih izgleda i svijeta pesimista. Sjećam losanđeleske židovske zajednice od prije gotovo sedamdeset godina. Što se tradicionalnog židovskog života tiče smatralo je se pustoši. Dakako, nitko nikada nije zamišljao da će losanđeleska židovska zajednica biti nositelj i podrža-

vatelj intenzivnog kolela koji bi širio Toru u svojoj sredini. Nije manjkalo onih koji su bili protiv tog projekta, pa i samog postojanje takve institucije u Los Angelesu. To je bila generacija koja je očajavala zbog tradicionalnog židovskog života i govorila da se to ne može izvesti u Americi. Nakon toga je uslijedila generacije koji je rekla da se to ne može vršiti izvan zajednica koje su imale čvrstu jezgru ortodoksnih Židova - poput New Yorka, Chicaga, itd. Dakle, Los Angeles je potpadao u ovu kategoriju - sa svojom fizičkom, moralnom i društvenom klimom koja je zabranjivala uspjeh takve institucije. Moj dragi prijatelj, rabin Fasman, pokazao je svima njima da nisu u pravu. I zbog institucije koju je osnovao i vodio tih mnogih proteklih desetljeća, losanđeleska

židovska zajednica postala je društvo u kojem cvjeta izučavanje Tore i intenzivni židovski život. Uvjeren sam da će biti drugih iz njegove obitelji i zajednice, koji će nastaviti njegovo veliko djelo. Institucija losanđeleskog kolela nastavit će se razvijati, ali za mene je njegov odlazak ostavio nezamjenjivu prazninu u mom srcu i duši. Imali smo toliko zajedničkog iskustva dok smo bili partneri, i nikada nisam pomislio da će me nekako ostaviti. No, život je neumoljiv i ne postoje iznimke od smrtnosti. Ja sam pomiren sa sudbinom i prihvaćam stvari, no tugujem zbog gubitka tako plemenite osobe koja mi je uvijek primjerom pokazivala našto su rabini mislili u Avot da dobar prijatelj može biti glavno žarište

snage i sigurnosti u nečijem životu. Njegova odanost uvijek je bila bezuvjetna i nepokolebljiva. Kritizirao je ono što je trebalo biti kritizirano i ohrabrivao kada su riječi ohrabrenja bile potrebne. Dobar prijatelj zna i čuva tajne, oprašta pogreške i nikada nije zavidan ili uskogrudan. Zato je u ovom svijetu stvarno teško imati dobrog prijatelja u punom smislu riječi. To je razlog zašto se u cijeloj literaturi Tore na dobrog prijatelja gleda i opisuje ga se kao brata po krvi. Ja nikada nisam imao biološku braću, ali rabin Chaim Zelig Fasman meni je ispunjavao tu ulogu tijekom svog života. Spomen na njega će biti blagoslov ne samo za njegovu užu obitelj, već i za sav Izrael. Šabat šalom ■

Strana 15

Rabbi Yissocher Frand:

Dvije lekcije o Hakaras HaTov Ova parša sadrži stih: "Narod se počeo žaliti i govoriti zlo pred B-gom i B-g se razgnjevio te je Njegov oganj planuo protiv njih i progutao neke na rubu tabora." (Bamidbar 11,1). U ovoj parši vidimo početak tog nesretnog pada židovskog naroda koji se dogodio tijekom njihova boravka u pustinji. Raši objašnjava taj "prekid" između ljudi i Svemogućeg. Oni su se žalili: "Koliko smo propatili na ovom putovanju! Već tri dana nismo stali i odmorili se od puta!" B-g se ljutio na njih govoreći: "Ja sam to planirao za vaše dobro, kako biste što prije ušli u Zemlju." Ramban naglašava specifičnu frazu koja u ovom stihu opisuje te pritužbe: "I narod je bio 'k-misonenim'. (bili su POPUT gunđala)". Neobično, Tora ne kaže da su se ljudi žalili, gunđali. Kaže da su bili "poput gunđala". Što to znači? Ramban objašnjava da su ti ljudi govorili iz svoje boli i svojih povreda. Drugim riječima, imali su određenu dozu opravdanja za svoje

gunđanje. Kada su ljudi u boli, prirodno je za njih da se žale. Ako je netko u bolnici, prikovan uz krevet i u bolovima, on ponekad izjavljuje stvari koje ne bi trebao govoriti: "Zašto mi B-g ovo čini? Ne zaslužujem ovakve patnje!" Ljudi se uzrujaju kada su u boli i tada gunđaju. To je neka vrsta ublažujućeg faktora. Oni su samo "POPUT" gunđala. Ne možemo ih za to okrivljavati. Ono što čine je prirodna posljedica boli. U tom slučaju, pita Ramban, zašto je Hašema uzrujalo takvo njihovo ponašanje? Ramban odgovara da su, zbog mnoštva dobra koje im je B-g proviđao, oni trebali imati vedar duh i pozitivan stav. Kada stvari idu tako dobro i kad netko ima toliko sreće, naprosto je neprikladno da se žali! To je jedan od velikih izazova života. Većina od nas je neizmjerno sretna. Primamo nenadmašne darove od Svemogućeg. Većina od nas je dobrog zdravlja i ima obitelj. Toliko dobra imamo! Ali kada stvari nisu 100% onakve kakve bi trebale

biti, mi se žalimo. Ramban kaže da to nije u redu. Trebali bismo pogledati cijelu sliku prije no što se počnemo žaliti. Cijela slika jest da postoji mnoštvo blagoslova koje uživamo bez obzira na neravnine, jame i jarke na cesti u koje ponekad upadamo. Ne bismo se trebali žaliti jer zbroj našeg života mnogo više naginje na stranu radosti i obilja onoga što je dobro. Postoji jedna tema koji se često ponavlja u Tori – tema "Hakaras haTov" (prepoznavanje naklonosti; ■ iskazivanje zahvalnosti). Apter Rav govorio je da u svakoj pojedinoj parši Tore postoji nagovještaj (remez) važnosti Ahavas Jisraela (micve da volimo drugog Židova). Jednom su upitali Apter Rava da im pokaže "remez" Ahavas Jisraela u parši Balak. On je odgovorio "To je jednostavno. Naziv parše – Balak – je akronim za riječi V'ahavta L'reaha Kamoha (Voli svog bližnjeg kao samog sebe)". Hasidim su iskušavali svog učitelja: "Rebbe, V'ahavta počinje sa Vav, a Balak sa Bet. Nadalje, Kamoha počinje sa Kaf, a ne sa Kuf koji je posljednje slovo u riječi Balak!" Apter Rav im je nato rekao, "Ako toliko držite do svakog slova, nikad nećete pronaći Ahavas Jisrael!" Koristim tu priču kako bih naveo ljude da primijete da u gotovo svakoj parši u Tori možemo pronaći neku vrstu nagovještaja koncepta Hakaras HaTov. Upravo smo spomenuli jedan takav 'remez'. Postoji jedno objašnjenje incidenta sa kraja ove parše koje je iznio Moshav Zekenim, a koje također rasvjetljava koncept zahvalnosti. "Mirjam i Aron su ružno govorili o Mošeu zbog žene iz Husa kojom

Strana 16

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

se oženio, jer je žena kojom se bijaše oženio bila iz Husa." (Bamidbar 12,1) Tora nam ne kaže izravno koji su problem oni imali u odnosu na tu ženu iz Husa. Raši i većina komentara kažu da se njihov problem sastojao u činjenici da je njihov brat Moše zanemarivao svoju ženu. Zbog svog jedinstvenog statusa u kojem je uvijek trebao biti spreman razgovarati sa Svemogućim, on nije mogao živjeti normalan život muža i žene i morao se fizički odvojiti od žene te ju na taj način zanemariti. Mirjam i Aron gunđali su protiv Mošea, "Zar je B-g govorio samo Mošeu? Nije li govorio i nama?" To je klasična, standardna interpretacija njihovog gunđanja. Moshav Zekenim ima drugačiju interpretaciju. On kaže da je njihovo gunđanje zapravo bilo usmjereno prema tome da bi se Moše Rabeinu trebao razvesti od te žene. Oni su smatrali da je ta žena bila prikladna za Mošea kada je bio pastir, no sada, kad je on vođa židovskog naroda, trebao je "nadogradnju". Zaslužio je ženu koja bi bolje pristajala njegovoj trenutnoj poziciji. Prema tom pristupu, Mošeov odgovor njegovim bližnjima bio je da bi razvod od te žene bio kršenje principa ''Hakaras HaTov". "Ova žena udala se za mene kad sam bio siromašni pastir. Bježao sam od pravde, od faraonova mača, a ova žena je sve to prošla sa mnom. Odbaciti ju sada kad sam malo uspješniji u životu, za mene bi predstavljalo ogromno kršenje ispravnog stava zahvalnosti (Hakaras haTov). Gdje bi tada bila vjernost prema ženi koja je bila sa mnom sve ove godine?" Ta se interpretacija, smatra Moshav Zekenim, dobro uklapa u priGodina 14 17Broj 33 Strana

Dvije lekcije o Hakaras HaTov

jekor koji je Svemogući uputio Mirjam i Aronu: "B'hol Beisi Ne'eman Hu" (On je najvjerniji u cijelom mom Domu). Mošeova pouzdanost, njegova vjernost i odanost, nisu se očitovale samo u odnosu na B-ga, već i u odnosu na njegovu ženu! On nije napuštao ljude koji su ga okruživali. Faktor koji povezuje Mirjamin grijeh i grijeh uhoda Početak sljedeće parše sadrži poznat Rašijev komentar u kojem on objašnjava odnos između priče o uhodama i kazne koja je dopala Mirjam. Raši objašnjava da je Mirjam bila pogođena caraasom zbog toga što je govorila lašon hara (klevetu) protiv svog brata, Mošea. Uhode su znale za taj događaj. Trebali su tu lekciju uzeti k srcu i ne klevetati Zemlju Izrael, ali nisu učinili tako.

Rabi Berel Weinberger kaže da postoje dvije parše u Tori (Tazria i Mecora) koje se bave posljedicama klevetničkog govora. Ako uhode nisu bile dobro informirane o zabrani govorenja lašon hara, krivnja je u tome što nisu proučili parše Tazria i Mecora. Svakako nam nije potreban incident koji se dogodio sa Mirjam i Aronom kako bismo naučili da ne smijemo govoriti lašon hara. Rabi Weinberger sugerira jednu zanimljivu ideju. Mirjam je učinila dvije stvari pogrešno. Govorila je zlo o Mošeu, ali učinila je i nešto drugo pogrešno: izjednačila je Mošeov proročki status sa statusom drugih proroka. Svatko od nas mora razumjeti da postoje razlike u životu. Moše Rabeinu nije bio samo još jedan prorok. "Nije takav moj sluga Moše. On je najvjerniji u cijelom mom Domu. S njim razgovaram licem u lice, a ne u zagonetkama…" (Bamidbar 12,7-8) Nemojte uspo-

ređivati ono za što nema usporedbe. Isti prigovor B-g je imao u odnosu na uhode. Erec Jisrael je poseban. Drugačiji je od svih drugih zemalja. "Vidjeli su (rezultat incidenta sa Mirjam) i nisu izvukli pouku" znači da su upali u zamku da sude Zemlju Izrael standardnim mjerilima. Erec Jisrael je drugačiji! Lekcija koju su propustili naučiti od Mirjam jest da moraju praviti ispravna razlikovanja, a ne izjednačavati stvari koje su nemjerljive. Rabi Weinberger govori da je zgrožen upotrebom riječi 'holokaust' za opis bilo čega drugog osim onoga što se dogodilo Židovima u Europi. Korištenje tog termina u drugom kontekstu jest nepravda kojom se obeščašćuju žrtve i izjednačava se ono što se ne bi trebalo izjednačavati. Taj termin trebao bi biti rezerviran isključivo za sistematsko istrebljivanje 6 milijuna ljudi. Uspoređivati to sa bilo čim drugim degradira i vrijeđa ljude kojima se to zaista dogodilo. Rav Meir Shapiro jednom je komentirao da je razlika između američkih i europskih Židova u tome što američki Židovi znaju kako napraviti kiduš, a europski Židovi znaju i kako napraviti 'havdala' (razliku). Ovdje u Americi propuštamo napraviti 'havdala'. Nije sve jednako. Neprestano smo bombardirani moralnim izjednačavanjem koje je potpuno apsurdno i uvredljivo. Moše Rabeinu se ne može uspoređivati s drugim ljudima, a Erec Jisrael ne može se uspoređivati s drugim zemljama. Moramo znati kada su stvari jednake, a kada su radikalno drugačije. ■ Prevela Anja Grabar Strana 17

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Čovjekova potraga za smislom Tora kaže da su ljudi (ha'am) bili kao u žalosti (Brojevi 11, 1), ali ne kaže što ih je to oneraspoložilo. Komentari kažu da su ti ljudi (ha'am) bili Egipćani koji su se pridružili Izraelcima pri Izlasku. Oni su izazivali nevolje čitavo vrijeme. Oni su bili ti koji su napravili Zlatno tele, izazvali B-ga da načini vodu u pustinji i zagovarali povratak u Egipat. Sada su se samo žalili, bez ikakvog očitog razloga. Bili su nezadovoljni Torom i nisu imali krajnji cilj u životu. Ako čovjek ne zna za što živi, on će biti kronično nezadovoljan i tražit će nešto što može okriviti za svoje nezadovoljstvo. Takvi će se ljudi vjerojatno okrenuti nekoj od ovisnosti, što im može kratkotrajno dati da se osjećaju "dobro", no dugoročno to će samo još pridodati njihovom jadu. Sindrom nedostatka duhovnosti

svoje "(Brojevi 11,4-15). Možemo li prepoznati ovoga Mošea? Kada su Izraelci sagriješili sa Zlatnim teletu, Moše je riskirao svoj život, rekavši Hašemu: "Ako im ne oprostiš, izbriši me iz knjige koju Si napisao." Kasnije, kad su izgubili vjeru u Hašema i htjeli se vratiti u Egipat, umjesto da osvoje Kanaan, Moše se ponovno molio za njih. Na svakom koraku, Moše je bio predani odvjetnik za narod, dok ovdje, kada traže meso, on kaže: "Zar sam ja začeo čitav ovaj narod ili sam ga ja rodio?" i "Ako tako postupaš sa mnom, onda me ubij sada." Ovo je potpuno netipično za Mošea.

Izraelci možda nisu bili svjesni ■ stvarnog razloga njihovog nezadovoljstva

Ovo je jedna od najupečatljivijih pripovijesti u Tori. Izraelci su gunđali. Bili su nezadovoljni manom i čeznuli za "dobrim starim vremenima" u Egiptu kada su imali razne hrane. "Želimo meso!" rekli su. Kako je Moše odgovorio? Poslušajte ovo. "A Moše reče Hašemu:" Zašto Si učinio zlo svome sluzi? Zašto nisam našao naklonost u Tvojim očima, pa si mi natovario teret čitavog ovoga naroda? Zar sam ja začeo čitav ovaj narod ili sam ga ja rodio, pa da mi kažeš: "Nosi ih u svom krilu, kao što dojilja nosi dijete koje sisa, u Zemlju za koju Si se zakleo njegovim praocima". Gdje ću nabaviti meso da ga dam ovom cijelom narodu kada mi plaču, govoreći: "Daj nam mesa da možemo jesti?" Ja ne mogu sam nositi čitav ovaj narod, jer je pretežak za mene! I ako tako postupaš sa mnom, onda me ubij sada, ako sam našao milost u Tvojim očima, i ne daj da vidim zlo Strana 18

Raši daje odgovor. Kada Tora kaže, "Moše je čuo ljude koji plaču u svojem obiteljskom krugu" (isto, 11, 10), Raši kaže da su plakali jer Tora zabranjuje brakove između članova obitelji. Zbog toga su bili nezadovoljni, ali to nije ono što su rekli. Oni su svoje nezadovoljstvo pripisali mani. Mošeov stav je bio: "Neka budu iskreni i kažu mi što zapravo žele, ja se mogu nositi s time. Ali ako je ono što oni stvarno žele uklanjanje ograničenja vezanih uz brakove unutar obitelji, ali to ne priznaju, kako mogu izići na kraj s time? Ako im dam sve meso svijeta i sve ribe morâ, oni još uvijek neće biti zadovoljni, jer to nije ono što oni žele." Doista, Izraelci sami možda nisu bili svjesni stvarnog razloga njihovog nezadovoljstva. Prilično je uobičajeno da zavaravamo sami sebe, možda zbog toga što ne želimo pri-

znati ono što nas uistinu muči. Možemo reći: "Bio bih sretan kada bih imao bolji posao, bolju kuću, bolji automobil itd." Bez izuzetka, kada dobijemo ono što smo kazali da želimo, naše je olakšanje vrlo kratkotrajno. Ponovno postajemo nesretni i pripisujemo to nečem drugom. Držim da su mnogi ljudi nesretni jer ne ispunjavaju sami sebe. U knjizi "Happiness and the Human Spirit" (Sreća i ljudski duh) opsežno sam to obrazložio, ističući da mnogi ljudi pate od "sindroma pomanjkanja duhovnosti", ali umjesto da to prepoznaju i žive duhovnijim životom, oni svoje nezadovoljstvo pripisuju različitim drugim uzrocima. Razlog za to može biti što bi živjeti duhovnijim životom zahtijevalo puno ozbiljnije obraćanje pažnje na Toru, a posebice na mijenjanje naših midos. A to nije jednostavno. Rebe Yisrael iz Salanta rekao je: "Lakše je naučiti cijeli Talmud nego li promijeniti jednu karakternu osobinu." Gaon iz Vilne kaže da je čovjek stvoren sa svrhom da prevlada svoja prirodna nagnuća. Ako to ne učini, dolazi do "sindroma pomanjkanja duhovnosti", koji je jednako stvaran kao i nedostatak željeza ili nedostatak vitamina. Ovo dvoje rezultira tjelesnim simptomima, dok ono prvo uzrokuje kronično nezadovoljstvo. Budući da ne želimo uložiti trud da promjenimo svoje prirođene karakterne osobine, mi svoje nezadovoljstvo projiciramo na druge stvari.

Zbog toga je Moše drugačije reagirao na pritužbe ljudi. "Nemoguće mi ih je zadovoljiti. Oni ne priznaju ono što zaista žele, a možda čak nisu niti svjesni toga." Ova epizoda u Tori iznosi nam važnu pouku. Možemo zavaravati sami sebe, misleći da znamo što nam je potrebno, dok je istina da nam nedostaje samoostvarenja. Nijedan psihijatrijski lijek ne može ukloniti nesreću "Sindroma nedostatka duhovnosti." ■ Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti J edinstvo Na povratku od svoga učitelja iz Mezriča, upravo kad je sunce već bilo na zalasku, jedan se hasid zatekne u Karlinu. Odluči on navratiti do svoga prijatelja Aarona i kod njega prenoćiti. Kada je pokucao na vrata, javi se glas s druge strane i upita: "Tko je?" Očekujući da će prijatelj prepoznati njegov glas, hasid se kratko oglasi: "Ja". Premda je pokušao još nekoliko puta, odgovora nije bilo, a

vrata se nisu otvarala. Shvativši da je u pitanju ozbiljan problem, hasid se nevoljko vrati u Mezrič. Čitavu godinu dana nije imao mira, polako ga je nagrizao osjećaj napuštenosti i izdaje, pa se on opet odluči zaputiti u Karlin. I ovoga puta dočeka ga isto pitanje, i opet on kratko odgovori, ali ovoga puta: "Ti!" I vrata se istoga trena otvoriše - jer tamo gdje

Naša osobna potraga za jedinstvom us-

mjerena je prema tom istom višem cilju. Naša je odgovornost da sakupimo sve te elemente materijalnog svijeta – naše obitelji, posao, svakodnevne brige – i usmjerimo ih prema B-gu, jedinom istinskom ujedinjujućem elementu u nama i izvan nas. Da bismo otkrili jedinstvo i smisao u našim životima, prvo moramo razumjeti cjelovitost B-ga; a potragom za B-gom i za dušom unutar naših fizičkih tijela počinjemo razumijevati milijune niti koje čine predivnu tapiseriju života. To razumijevanje neizmjerno obogaćuje naše živote jer ono unosi duboki smisao u svaki naš postupak i misao. I zato žudimo za jedinstvom, i zato ga moramo tražiti. Mi smo predodređeni da ujedinimo naše tijelo s dušom, naše misli i djela, našu vjeru i um. Živjeti cjelovit život znači živjeti u harmoniji, živjeti život koji B-g ispunjava svakog trenutka. ■

nema mjesta za dvojicu, ima mjesta za Jednoga. ■

Č ovjek i kamen K meni dolaze raznoliki ljudi, ali ja ne mogu na sve podjednako utjecati svojim savjetom da se poprave. Ako čovjeka pokrijete dekom, njegova će se toplina uskoro povisiti. Ako na isti način pokrijete kamen, neće biti baš nikakve promjene. ~ R. Israel iz Rižina

■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Godina 14 19Broj 33 Strana

Strana 19

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Učinite to s ogledalima Rebe Nahman je ispričao priču o

zasjalo, i sve one izvanredne slike u

kralju koji je gradio palaču, te zatra-

potpunosti su se pojavile u njego-

žio od dva čovjeka da ju dekoriraju.

vom dijelu, zbog pakista, koji je zrca-

Kralj je palaču razdijelio na dva di-

lio sve poput ogledala. Ovo je naišlo

jela i svakome dodijelio jedan od

na kraljevu naklonost. (Cijelu priču

njih. On je također odredio vremen-

možete naći u Tzaddik #224.)

ski rok za završetak radova. Prvi se čovjek trudio da nauči umjetnost

slikanja i žbukanja pa je mogao oslikati svoj dio palače lijepim i neobičnim muralima. No, drugi čovjek nije obraćao pažnju na zadatak i nije

od Mošea! "Jer je svijeća micva, i Tora je svjetlost" (Izreke 6,23). Svjetlost menore simbolizira Toru i duhovni rast. Mada imamo mogućnost da donesemo duhovno pozitivne odluke da

Iako se čini da se drugi čovjek u

bismo mogli rasti i poboljšavati se-

ovoj priči dosjetio domišljatog rješe-

be, to je iznimno teško učiniti zbog

nja, nije li on zapravo tek varao? Za-

strašne moći našeg jecer hara (sklo-

što je kralj bio zadovoljan njegovim

nosti zlu, zlog nagona). Naši mu-

radom?

draci tako objašnjavaju: "Kada se ne bi sam B-g osobno umiješao da nam

napravio ama baš ništa. Kad se rok

Sličnu ideju nalazimo u našoj pa-

završetka radova primakao, shvatio

raši. Mošeu je bilo zapovjeđeno da

je da mu je ostalo malo vremena.

izradi menoru iz jednog komada

Zato je cijeli svoj dio ožbukao cr-

zlata. Od gornjih cvjetnih ukrasa do

Paradoks zapovijedi Mošeu da

nom tvari pod nazivom pakist, ne-

njegove baze, cijela je menora tre-

osobno izradi menoru iz jednog

kom vrstom sjajne smole. Pakist je

bala biti isklesana iz jednog komada

komada zlata predstavlja izazov

djelovao poput zrcala, zrcaleći sve

zlata. Vještina potrebna za to izmi-

našeg života. Zapravo, mi nemamo

oko sebe.

cala je Mošeu. Stoga je on uzeo ve-

snage da sebe motiviramo i potpu-

liki komad zlata, bacio ga u vatru, a

no nadvladamo naš jecer hara. Ali

vatra je sama proizvela menoru (Ba-

pri tome, baš kao što je Moše učinio

midbar Raba 15,4). No ipak, ako je to

ono što je mogao - bacio zlato u va-

priča o izradi menore, ne kaže li To-

tru i molio se B-gu, od nas se tako-

ra: "Prema obliku koji je B-g poka-

đer traži da uložimo napor i da se

zao Mošeu, on je tako izradio meno-

obratimo B-gu za pomoć.

Kralj je došao i divio se dijelu prvog čovjeka, njegovim čudesnim i lijepim slikama, izvedenim izvanrednom vještinom. Drugi je dio bio prekriven zavjesom. Kad se kralj približio, drugi je čovjek ustao i odmaknuo zavjesu u stranu. Sunce je

ru" (Brojevi 8,4)? Čini se da je vatra imala više udjela u izradi menore

pomogne, podlegli bismo" (Kidušin 30b).

Naša generacija je posljednja koja prethodi dolasku Mašijaha. Posljednja od sedam sefirot je Malhut (kraljevstvo) i njezina je boja crna. Baš kao u priči Rebe Nahmana, naša snaga je nedostatna i osjećamo se lijeno. Ali, mi imamo i drugu mo-

gućnost: možemo načiniti crno ogledalo i zrcaliti snagu koja je postojala prije nas. Moleći se B-gu i oponašajući pravi put ulaganjem napora za koje smo sposobni, mi možemo zrcaliti viziju svih pravih cadikim koji su živjeli prije nas. I stvarni će Kralj doživjeti puno nahasa (posebnog zadovoljstva). Amen! ■ Prevela Tamar Buchwald Strana 20

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: BEHA'ALOTHA Paraša (priča) Behaloteha nas podučava tajne o utiskivanju Svjetla i smisla u svaki vid našega života. Ona se bavi dosizanjem vrhunca, a istovremeno i opasnošću da ostanemo bez njega. A test je: kako se podići nakon što ste to izgubili. U ovo doba godine, nakon Šavuota, sve je vezano uz to da sebe duhovno uzdignemo, i stoga se i paraše Naso i BeHa'alotha nalaze jedna do druge. Paraša BeHa'alotha otpočinje odlomkom: "Reče B-g Mojsiju: "Govori Aronu i kaži mu: 'Kad pripremaš (beha'alotha) svjetiljke, pazi da svih sedam osvjetljavaju prostor ispred svjećnjaka'". Komentatori pitaju zašto Tora kaže "beha'alotha" (na hebrejskom podizati), umjesto "kad pališ svijeće"? Zohar, nakon duge rasprave, u kojoj se spominje priča o Izlasku i deseta pošast u Egiptu smrt svih prvorođenaca, postavlja pitanje: 'Zašto su Izraelci trebali označiti svoje dovratnike krvlju? Je li Stvoritelju stvarno bilo potrebno da oni označe koja kuće njima pripadaju? Zohar daje i odgovor, da bismo probudili nešto u gornjim, duhovnim svjetovima, moramo napraviti neko djelo u fizičkom svijetu. Zohar objašnjava da je svijet u kojem živimo podijeljen na dva dijela onaj koji je nama vidljiv i onaj koji nije. Ova dva svijeta postoje istodobno. Međutim, problem je u tome što većina od nas nije svjesna te činjenice i toga da mi posjedujemo dvije dimenzije - tijelo i dušu. Čovjek je duhovno biće i bit njegova života je da poveže te svjetove: svijet istine (duh) i svijet iluzije (fizički). Do povezivanja dolazi kada povežemo djelo s njegovom namje-

Godina 14 21Broj 33 Strana

rom, tijelo s dušom. To je ono po čemu se Zohar razlikuje, i što nije slično nekim drugim duhovnim metodama, jer se prema kabali duhovni svijet ne nalazi u nebesima nego ovdje na Zemlji. I da bismo to osjetili mi moramo stvoriti duhovnu dimenziju u svakom fizičkom predmetu kojeg koristimo i u svakoj radnji koju poduzmemo. Svrha stvaranja micvot je da povežu te svjetove. Prema Zoharu riječ "micva" (na hebrejskom ‫ )מצוה‬ima isti korijen kao "ekipirati, okupiti" (na hebrejskom ‫ )צוות‬i micvot su stvorene zato da nam pomognu povezati i udružiti naš fizički svijet s gorjim duhovnim svjetovima, nebo sa zemljom, tijelo s dušom, inače će se čovjek smatrati bezbožnom osobom (na hebrejskom ‫)בן בליעל‬, što znači da nije u stanju uzdići se i povezati s višim svjetovima. U Židovstvu nas se ocjenjuje prema namjeri koja prati naša djela, inače su ta djela poput tijela bez duše. I to je suština duhovnog uzdizanja samih sebe. Zohar i Talmud podučavaju da Tora ima samo jednu svrhu – ona je lijek protiv nagona prema zlu. Kada učimo Toru i slijedimo tradiciju mi također mora-

mo imati ispravnu namjeru kako ■ bismo se mogli uzdići iz dimenzije egoizma i sebičnosti - mjesta smrti na dimenziju povezanu s ljubavlju, radošću, srećom i beskonačnosti Svjetlom stvaranja. Rabi Ashlag je rekao da je glavna svrha Tore da nas nauči kako da primamo u svrhu dijeljenja. Rabi Akiva je podučavao: da bi netko dosegao tu razini treba ga uvježbavati u načelu "ljubit ćeš bližnjega svoga", jer kada uspijemo voljeti svog bližnjega kao sebe same, mi se zapravo uspijevamo povezati sa suštinom beskonačnosti i to se naziva uzdizanjem. Zbog toga Zohar podučava da je Tora dana na dvije ploče u mjesecu sivanu, astrološkom znaku taumim (blizanaca) - dvoje koji su jedno, ti i ja, tijelo i duša. Ovo izdizanje iznad sebičnosti, razdvojenosti, strahova i boli svrha je života. I to je razlog zašto je rečeno: "Kada pripremaš (beha'alotha) svjetiljke ...", a ne "kada upališ svjetiljke" - da bi nam se pokazalo da svaki običan čin može postati čaroban i b-žanski. ■ Prevela Tamar Buchwald Strana 21

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost Židovski duhovni put musara maže pri suočavanju s tim otporom

Dobročinstvo (nastavak)

dajući nam smjernice za tješenje

Test srdačne ljubaznosti

ožalošćenih. Jedna od njih je tiho ući

Prevladavanje otpora prema vršenju

u kuću žalosti. Ožalošćeni nisu do-

djela darežljivog uzdržavanja pri-

maćini koji primaju goste pa se od

marni je duhovni ispit. Kako bih

njih ne očekuje da će pozdraviti po-

vam pomogao da uvidite stvarnost

sjetitelje, ustati zbog njih, biti gosto-

truda da u prvi plan stavite svoje

ljubivi (ponuditi im hranu ili piće)

više ja, razmotrimo četiri situacije u

ili ih ispratiti. Najvažnije je da bi

kojima bismo trebali činiti hesed, a

onaj tko je došao utješiti ožalošćene,

koje nam Talmud navodi. Razmo-

trebao sjediti blizu njih bez da sam

trite što vam pada na pamet kad si

prvi progovori. Naša nervoza ili

zamislite da činite ono što nam je

vlastite potrebe mogu nas navesti

rečeno da činimo u tim slučajevima.

na blebetanje, ali imamo smjernicu

■

da pustimo ožalošćene da prvi proOdijevanje golih

Možda su vam poznate neke (ili

govore, ako žele. I na taj način oni

sve)

biraju temu o kojoj žele govoriti.

sljedećih

racionalizacija

Kad biste na ulici ugledali nagu

zbog kojih ne pružate podršku

osobu, biste li potrčali da je odjenete

onima koji su bolesni:

ili je vjerojatnije da biste zazirali od nje, misleći si, "luđak"? Možda ima-

• "Jednostavno mrzim bolnice."

siromašnima i potrebitima. Što vas

• "Kakve bi koristi bilo od toga?"

trenutno (ako vas išta) sprečava da

• "Nisam tako blizak prijatelj."

prekopate po svojim ladicama i or-

• "Vjerojatno imaju stotine posjetitelja pa ću im samo smetati."

te druge načine na koje se opirete

marima i iz njih izvadite svu staru odjeću koju više ne nosite kako biste

Žalovanje proizlazi iz gubitka, a tješenje je sjajno sredstvo za različite

vrste gubitaka, ne samo za smrt. Znate li nekoga tko je izgubio posao ili se morao preseliti u novu kuću, ili mu je ljubimac uginuo ili je pretrpio kakav drugi gubitak, i možete li pronaći način da mu pružite utjehu?

je poklonili? Odjenuti nagoga može značiti brinuti se o materijalnim potrebama

Ili imate nekog svog posebnog favorita?

ljudi kakve god njihove potrebe

bile.

Posjećivati bolesne znači starati se i praviti društvo svima koji se ne osjećaju dobro, bilo u tijelu, u duši ili mentalno. Postoji li nešto što vas priječi da podignete slušalicu i ponudite nešto svog vremena obližnjoj bolnici ili domu za starije? Strana 22

Svega nekolicina nas ima neku odgovornost za pokapanje tijela jer taj

Tješenje ožalošćenih Znate li nekoga tko je nedavno iz-

Posjeta bolesnima

Pokapanje mrtvih

gubio osobu koja mu je bila draga? Možete li ga/ju posjetiti ili barem telefonirati? Mnogi ljudi osjećaju otpor prema posjećivanju kuće u kojoj se žaluje jer doći u doticaj sa smrću, čak i neizravno, može ljude učiniti nervoznima pa čak i prestrašenima. Židovska tradicija nam po-

je zadatak povjeren pogrebnicima i organizatorima sahrana. Živimo odsječeni od stvarnosti smrti, nadajući se da ćemo utišati njen utjecaj usmjeravajući pogled u drugu stranu. To ne pomaže. Ljudi umiru i s tijelima treba učiniti što je potrebno. U židovskoj zajednici odbori dobrovoljaca brinu o tijelima mrtvih. Biste li pristali da malo radite u takvoj grupi? Divrej Tora

(nastavak s 22. stranice)

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Koje mrtve morate pokopati? Koje

Ova je poruka posebno važna za

veze konačno treba prekinuti? Koje

pripadnike naše generacije, genera-

zadatke treba obaviti i zaključiti?

cije sedamdesetih godina prošlog

Koji nedovršeni posao treba zavr-

stoljeća, bazirane na antitezi heseda,

šiti?

koje pjesnikinja Adrienne Rich tako bolno točno prepoznaje:

Odgovornost AHRAJUT Ja sam tvoj jamac; ti si moj jamac. Ovaj

svijet

poput

predvečerja šabata, Ako sam samo za sebe, što sam ja? Vi možete učiniti svako od tih djela i sva ta djela, i učinit ćete ih ako uspijete svladati svaki unutarnji otpor koji vas možda sputava. Morate za-

Tih godina, reći će ljudi, izgubili smo trag značenja mi, i ti našli smo se svedeni na ja

ljubav prema darežljivom uzdrža-

i sve je postalo

je tipično da vas usrdno potiče da zakoračite upravo u one situacije za koje su vam osjećaji oguglali, gdje je vaše ponašanje postalo navikom, gdje ste podignuli obrambene zidove, gdje vas vrebaju strahovi. Kada se aktivirate, navike i strahovi vjero-

jatno će isplivati na površinu, gdje im se može suprotstaviti i raspršiti ih. Čak i sama pomisao na poduzi-

glupo, ironično, strašno Tradicija odjekuje ovim podsjetnikom da cilj života nije da se svatko brine za sebe. Hilel kaže: "Ako sam samo za sebe, što sam ja?" Biti netko znači biti i za drugoga, a izraz te

vrline je hesed. Hilelova tvrdnja završava izazovom: "Ako ne sada, kada?" Ne bi smio proći niti jedan

na vidjelo, može ih se vidjeti, prepo-

dan bez da činite djela srda-

znati i u konačnici otjerati. Srce i

čne dobrote,

svijetu, i biti će podržani vašom dobrotom, jednako kao i u vašem unutarnjem svijetu, u kojem će vaše

više ja steći više snage i vlasti. Tada ćete biti oslobođeni iz šaka vašeg otpora i napredovat ćete.

Godina 14 23Broj 33 Strana

poput šabata.

Onaj koji se priprema imat će što jesti na šabat. PRIJATELJEV SIN priznao je svom djedu da je osjećao krivicu jer nije baš često išao u sinagogu. "To je sasvim dovoljno!" rekao je njegov djed i time opalio ravno u nos nesretnu vezu koja se prečesto stvara između krivnje i vjerskih ili duhovnih pitanja. Na početku razmatranja o dušepotražiti način za prihvaćanje odgovornosti koja je zdrava, pozitivna i njeguje dušu — a ne prihvaćati je s

stare strahove, i jednom kad iziđu

zultati se registriraju u vanjskom

vnoj osobini odgovornosti, važno je

manje tih aktivnosti može probuditi

svijet tada su dovedeni u vezu. Re-

Svijet-koji-dolazi

uoči šabata

tražiti svoje srce da radosno stupi u vanju drugoga. Za musarsko učenje

bilo svojim tijelom, novcem ili dušom. —Rabbi Yeshayahu Segal Horowitz, ha'Brit

Sh'nei Luchot

krivnjom, jer krivnja to ne sadrži. Neupitno je da svi snosimo odgovornost i da nas se drži odgovornima. Opljačkajte banku, budite ravnodušni u vezi ili jednostavno utonite u lijenost i možete računati da će doći do posljedica jer ste odgovorni za taktičnost u životu. Čak i ako vam se dogodi da se "izvučete" s time, tu je vaša savjest s kojom se morate boriti. Neki od nas imaju vrlo živahnu savjest koja nas pecka za svaku pa i najmanju pogrešku, dok su drugi izgleda sasvim zadovoljni s izbjegavanjem, poricanjem i racionalizacijom. Ali ta su poricanja površna. Negdje dublje unutra, ustegnuta savjest radi svoj korozivni (i obnavljajući) posao. Hebrejski naziv Strana 23

(nastavak s 23. stranice)

Alan Morinis:

za savjest — macpun — potječe od istog korijena od kojeg i naziv za "sjever", nesumnjivo zbog toga što savjest postavlja kompas za navigaciju života. Hebrejski izraz koji se dosljedno prevodi kao "odgovornost" je ahrajut ili ahrajus. Istražujući korijen riječi možemo puno naučiti o suštinskom židovskom konceptu koji stoji iza neke osobine duše, a kod ahrajuta postoji neslaganje — i to neslaganje samo je po sebi poučno. Neki kažu da je korijen ahrajuta — ahar, što znači "nakon". Drugi kažu da je aher, što znači "drugi". Ova dva različita izvora otkrivaju različite aspekte duševne osobine odgovornosti. U konačnici, međutim, oba ukazuju na isti problem u životu.

Kada koncept odgovornosti uvedemo u sferu vremena — to jest pronalaženje korijena ove osobine duše u konceptu "nakon" — počinjemo prepoznavati da svaka misao, riječ ili djelo ima svoje "nakon" — svog prethodnika i svoj učinak, koji se povezuju u velikom lancu uzroka i posljedica koji se šire s vremenom. Mi, ljudi, jedinstveni smo među stvorenjima po tome što smo u stanju predvidjeti posljedice u onoj mjeri u kojoj možemo, i kao rezultat toga, snosimo odgovornost za svoje postupke.

Svakidašnja svetost govorni za posljedice svojih djela, bez obzira je li ono što se dogodilo rezultat svojevoljnog ili nesvojevoljnog djelovanja, namjernog ili nehotičnog. Uskoro ćemo preinačiti ovo široko gledište o našoj odgovornosti, ali poruka je ovdje jasna: svatko od nas pozvan je sada preuzeti odgovornost za ono što će prouzročiti da se kasnije dogodi. Židovska misao o budućnosti i našoj odgovornosti prema njoj povezana je s predodžbama o dva svijeta — ovom u kojem sada živimo i onom "koji dolazi". Usmjerava nas se da vodimo brigu o šteti koju bismo mogli prouzročiti u ovom svijetu, a također i u budućem svijetu u kojem se odvija duhovna vječnost. Ako imamo osjećaj da se trebamo brinuti za svijet u kojem živimo, koliko bismo se više trebali brinuti za eone vremena koji čine vječnost? Duhovna dimenzija zemaljske odgovornosti iznosi se u raspravi koja se odvija u Talmudu kao odgovor na pitanje što osoba treba učiniti da bi razvila osobnu pobožnost te da bi postala svetija. Jedno mišljenje kaže da bismo trebali proučavati Pirkei Avot, koji sadrži toliko mudrosti za život. Drugo je proučavanje zakona

o blagoslovima koji otkrivaju kako osoba treba izreći blagoslove u mnogobrojnim prilikama u kojima obavljate svakodnevne aktivnosti, poput buđenja ujutro, umivanja, odlaska u kupaonicu, jela, molitve, učenja i tako dalje. Treće mišljenje, koje se često smatra pobjedničkim, je mišljenje Rav Jehude, koji kaže: "Onaj tko želi biti svet trebao bi izvršiti sadržaj građanskih odšteta." To znači, onaj tko želi biti pobožniji treba znati i ispunjavati zakone o odštetnom pravu kako su navedeni u talmudskom traktatu Bava Kama. Izazovno je i na prvi pogled ■ vrlo iznenađujuće pomisliti da bi pravni traktat o novčanim gubicima bio idealan fokus za razvijanje osobnije pobožnosti, ali ovaj glas iz židovske tradicije nam kaže upravo to. Koja je poruka toga?

Prilično je lako uočiti da će preuzimanje odgovornosti za posljedice štetnih radnji pomoći u očuvanju građanskog mira i održavanju skladnih odnosa među ljudima. Ali podsjetimo se da se inicijalno pitanje odnosilo na korake koje treba poduzeti da se postane hasid, pobožan. Misteriozno je kako bi me učenje zakona, koji pokrivaju situacije

"Tko je mudar?" pita Pirkei Avot, a Rabi Šimon ben Netanel odgovara: "Onaj tko vidi što se rodilo [tj. ishod]." I budući da smo u stanju predvidjeti budućnost i dovoljno smo mudri da to činimo, u Mišni je uspostavljen princip da su ljudi uvijek odStrana 24

Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis:

poput kad moj bik probode tvoju kravu, moglo učiniti duhovnijom osobom, čak do te mjere da me se naziva pobožnim. Ali ovdje postoji vrlo posebna logika koja nam daje dragocjen uvid u to kako njegovati duševnu osobinu odgovornosti. Čini se da se Talmud u Bava Kami usredotočuje na građanske parnice, ali ono do čega mu je zapravo stalo su odnosi osobe s drugim ljudima. Sve što se tamo podučava ima implicitnu svrhu otkriti nam kako biti pažljiviji prema bližnjima, ne u nekom apstraktnom smislu, već na vrlo stvarnim i praktičnim područjima na kojima komuniciramo s njima, posebno u područjima koja su podložna sukobima. Kako možemo biti od koristi drugima čak i kad oni ne uzvraćaju istom mjerom? Kako možemo postupati tako da ne nanesemo štetu? Što možemo učiniti da popravimo štetu kad štetu nanesemo ? Uvijek moramo vidjeti da i druga osoba ima valjano stajalište. Ove brige odražavaju načelo musara da se naš osobni duhovni napredak ne odvija odvojeno nego upravo u jeku odnosa s drugim ljudima. Sam Rabbi Yisrael Salanter je izjavio da temelj duhovnog života počiva između osobe i njezina bližnjeg. Prema mojim saznanjima, među glavnim duhovnim putovima musar je jedinstven po tome što pred nas postavlja izazov da svoje međuljudske odnose učinimo primarnim fokusom svojih duhovnih napora. Znamo da je relativno lako osjećati se vrhunski duhovno u sinagogi ili na jastuku za meditaciju ili u špilji na planini, gdje smo se učinkovito izolirali od onih vrsta provokacija koje nas stvarno stav-

Godina 14 25Broj 33 Strana

Svakidašnja svetost ljaju na test, kao i od ljudi koji su nam bliski, koji nas mogu isprovocirati i staviti na kušnju, kao ništa drugo. Musar vas ne smiruje potičući transcendenciju, nadilaženje ovoga svijeta, već vas prima za ramena i okreće tako da se suočite sa svim (stvarnim ili potencijalnim) zbrkama, lomovima ili prekršajima koje ste možda izazvali. Preuzmi odgovornost, kaže on. Ako ste vi napravili taj nered, počistite ga. Još bolje, predvidite nered i preuzmite odgovornost prije nego što do njega

svojih postupaka i preuzimanju odgovornosti za detalje na svim područjima na kojima donosite odluke, čak i na najpraktičnije i najprizemnije načine - ili, točnije, konkretno u praktičnim i svakodnevnim stvarima koje biste mogli previdjeti ili smatrati da nisu duhovne. Rabbi Yissocher Frand, u svom govoru u čast pokojnog Rabbi Naftolija Neubergera iz Ner Israel Yeshive u Baltimoreu, rekao je: "Kad je jedna osoba osnivala novu sinagogu i zatražila Rav Neubergera za savjet,

dođe, tako da čak neće ni biti nereda koji biste nakon toga morali počistiti. Bilo što duhovno što poduzimate a što zaoblazi ili umanjuje važnost ove vrste odgovornosti je izmišljena fantazija ove ili one vrste.

Reb Naftoli je s njom otišao čak u banku da joj pomogne ispuniti formulare za otvaranje računa. Zar nije imao pametnijeg posla? Ali morao se pobrinuti da se to obavi, preuzeo je odgovornost."

Ovdje govorimo o predviđanju (i možda izbjegavanju) posljedica za koje ćemo biti odgovorni. Važno je to okarakterizirati na način da kažemo da se to odnosi samo na pitanja kod kojih imamo izbora. Smatramo sebe najodgovornijima kad smo imali slobodu i mogućnost da izaberemo i drugačije - a opet nismo. Rabbi Eliyahu Dessler nam kaže:

Stranica u novinama koja se bavi sudskim izvještajima otkriva koliko je to neuobičajeno uzvišen način života. Mi, ljudska bića, daleko više volimo navući rolete i prihvatiti sve vrste racionalizacija koje nam omogućuju da izbjegnemo preuzeti odgovornost pa čak i nanijeti svaku vrstu štete. Kad se suočimo sa štetom koju smo izazvali, skloni smo sakriti se iza poricanja. Ali kada uzdignemo odgovornost u osobnoj duhovnoj praksi čak i prema detaljima, time si uskraćujemo svaku priliku za samonametnuto sljepilo i racionalizaciju, i tako si činimo og-

Nikoga se ne drži odgovornim za zlo na koje je navikao od rođenja i kao rezultat njegove okoline, kada nikada nije naučio ništa bolje. U tom pogledu on ima halahički status "djeteta odvedenog u ropstvo i odgojenog među idolopoklonicima". Bit će odgovoran samo za ono što je mogao i trebao naučiti. Da biste svoju dušu uzdigli u smjeru svetosti, morate postati vještiji u predviđanju posljedica

romnu duhovnu uslugu. To je, dakle, način na koji možemo shvatiti odgovornost u smislu onoga što dolazi "nakon" ovoga svijeta. Odgovorni ste za činjenje dobra i smatrat ćete se odgovornim za loše postupke, pa je najbolje predvidjeti ishode i sada odlučiti činiti dobro. Duša će time prosperirati. ■

Strana 25

JASNE PORUKE

Njemačka: Nulta stopa tolerancije za napade na sinagoge Deutsche Welle, 14.5.2021. Nakon novih napada na sinagoge i židovske ustanove u Njemačkoj, savezni ministar vanjskih poslova Heiko Maas je zatražio bolju zaštitu sinagoga. Napade je osudio i predsjednik Frank-Walter Steinmeier. Savezni predsjednik Frank-Walter Steinmeier oštro je osudio antisemitske prosvjede i napade na sinagoge u Njemačkoj. „Mržnju prema Židovima, bez obzira od koga ona dolazila, mi ne želimo i nećemo tolerirati u našoj zemlji“, rekao je njemački predsjednik za današnje izdanja „Bild-Zeitunga“. On je dodao kako ništa ne opravdava prijetnje Židovkama i Židovima u Njemačkoj ili napade na sinagoge u njemačkim gradovima. „Naš Temeljni zakon jamči pravo na slobodu mišljenja i demonstracija. Ali oni koji na našim ulicama pale zastave s Davidovom zvijezdom i uzvikuju antisemitske parole, ti ne samo da zlorabe pravo na slobodu prosvjeda, već time čine kazneno djelo, koje se mora progoniti“, kazao je Steinmeier. Njemački šef diplomacije Heiko Maas uputio je apel svih gra-

đankama i građanima da ne prihvaćaju „da se ljude židovske vjere u Njemačkoj čini odgovornima za ono što se događa na Bliskom istoku – ni na ulici, a ni na društvenim mrežama“. Ministar je naglasio: „Za napade na sinagoge u našoj zemlji mora postojati nulta stopa tolerancije.“ U intervjuu za listove medijske nakladničke kuće Funke Gruppe, Maas je dodao: „Država bez ikakve iznimke mora jamčiti sigurnost sinagoga.“ ........ Napadi na sinagoge U noći sa srijede na četvrtak, jedna nepoznata osoba je napala sinagogu u njemačkom Mannheimu i razbila je jedan prozor. Policijska ophodnja je u blizini sinagoge privela jednog 20-godišnjeg mladića koji tvrdi da je bio svjedok napada. Istragu je preuzela služba koja se bavi politički motiviranim kriminalom, za sada se ispituje uloga tog mladića. Vlasti su povećala broj policajaca koji štite židovske ustanove u Mannheimu. Gradonačelnik Christian Specht obišao je sinagogu i na licu mjesta osudio taj napad, te izrazio solidarnost sa židovskom zajednicom.

U srijedu navečer je policija u Hannoveru prekinula antiizraelski protest – i to zbog kršenja epidemioloških mjera. Po policijskim navodima na skupu je sudjelovalo oko 550 osoba, dvoje ljudi je pokušalo spaliti zastavu Izraela. U Gelsenkirchenu je policija spriječila održavanje antiizraelskog prosvjeda koji nije bio prijavljen lokalnim vlastima. Oko 18 osoba se okupilo ispred željezničkog kolodvora i krenuli su prema sinagogi i pritom skandirali antisemitske poruke, potvrdila je policija. Središnje vijeće Židova u Njemačkoj na Twitteru je objavilo jedna video na kojem se može čuti te povike. U međuvremenu je identificiran jedan osumnjičenik. Kako je priopćila policija, radi se o 26-godišnjem muškarcu njemačkolibanonskog podrijetla iz Gelsenkirchena. Istraga je u tijeku. Policija iz Würzburga je potvrdila da je jedna nepoznata osoba u noći sa srijede na četvrtak skinula izraelsku zastavu koja je bila obješena ispred zgrade okružne uprave, te je oštetila. U Berlinu su nepoznate osobe pokušale ukrasti izraelsku zastavu ispred centrale CDU-a, a

ispred gradske vijećnice u berlinskom Pankowu nepoznati počinitelji su pokušali spaliti izraelsku zastavu koja je tamo bila podignuta u znak solidarnost s Izraelom........ Seehofer upozorava Nakon eskalacije konflikta između Izraela i Palestinaca, u noći s utorka na srijedu zapaljene su izraelske zastave ispred sinagoga u Münsteru i Bonnu. U Bonnu je oštećen i ulaz u sinagogu – počinitelji su prema sinagogi bacali kamenje, a tri osumnjičene osobe su uhićene. Savezni ministar unutarnjih poslova Horst Seehofer je rekao kako se neće tolerirati „da na njemačkom tlu gore izraelske zastave ili da se napada židovske ustanove“. Političar CSU-a je dodao: „Svim sredstvima pravne države ćemo se boriti protiv antisemitske mržnje.“ Zeleni su od ministra zatražili da pred Odborom za unutarnja pitanja u Bundestagu detaljnije objasni trenutnu situaciju: „Moramo učiniti sve da Židovke i Židovi kod nas mogu živjeti sigurno“, rekla je stručnjakinja Zelenih za unutarnjopolitička pitanja Irene Mihalić..........■

Domaš: “Bez židovskih arhitekata nemoguće je govoriti o urbanom izgledu Zagreba” Nacional, 19.5.2021. Spisateljica Jasminka Domaš održala je u srijedu u Zagrebu predavanje o doprinosu Židova hrvatskoj kulturi i njihovoj trajnoj ostavštini, te predstavila svoju knjigu “Kadišl i nebeski zločini” inspiriranu sudbinama hrvatskih Židova za vrijeme NDH. Tribina pod nazivom “Doprinos Židova hrvatskoj kulturi” u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust dio je kulturnoobrazovnog projekta “Razumijem te, čujem te” učenja o holokaustu, društvenom značaju Židova i drugih nacionalnih manjina te njihovom doprinosu kulturnoj i inoj ostavštini u Hrvatskoj. “To je bitno jer nije dovoljno da živimo jedni pored drugih, nego da živimo zajedno i učimo jedni od drugih”, rekla je Domaš na tribini u Kulturno-informativnom centru. Nadalje, poručila je,o holokaustu treba uporno govoriti, pisati i ponavljati, sve dok bude i jedne osobe koja negira ili sumnja u

Page 26 Strana 26

strašne nacifašističke zločine.

čilišta.......

“Želimo li biti graditelji a ne rušitelji, moramo sebi bez obzira na vjeru i nacionalnost, jesmo li vjernici ili ateisti, postaviti pitanje – tko sam to ja, u svojoj obitelji, zajednici, u svojem društvu?”, kazala je autorica. Također bi sebi trebali češće postavljati i pitanje – tko je to stranac, i je li stranac netko tko tu živi desetljećima, čija je obitelj tu nekoliko stotina godina, i pridonosi kulturnom i gospodarskom razvoju ne samo grada Zagreba i Hrvatske, dodala je......

Za bolju novu stvarnost nužni su istina i pravda

Jasminka Domaš hrvatska je spisateljica, novinarka i znanstvenica židovskog podrijetla. Specijalizirala se za problematiku nacionalnih manjina i međureligijske odnose, a gotovo cijeli svoj stvaralački opus posvetila je istraživanju izvora, uzroka, razloga i posljedica fenomenologije holokausta i semitizma. Objavila je nekoliko zbirki poezije, pet romana te više stručnih knjiga s područja judaizma, kao i kratkih priča. Predaje judaizam na teološkim fakultetima zagrebačkog Sveu-

Kadišl je čovjek koji moli molitvu za mrtve, kazala je autorica, koja je kroz priče u knjizi pokušala pokazati što se događalo s hrvatskim Židovima, ponuditi analizu njihovog duhovnog stanja i straha od neizvjesne budućnosti pred uhićenja i deportacije u nacističke logore smrti.

Autorica u knjizi kreira široku paletu likova, od naivnih dječaka i djevojčica, mladih djevojaka i mladića koji se traže, snažnih i emancipiranih žena, uspješnih profesora, umjetnika, liječnika i zanatlija, uhvaćenih u kovitlac neželjenih i mračnih zbivanja. “U Zagrebu danas živi oko 1.500 Židova, u cijeloj Hrvatskoj dvije tisuće. Prema podacima, u Zagrebu je 1941. živjelo oko 12 tisuća Židova, na području NDH 39.500 – dakle, rat je preživjelo nekih pet tisuća ljudi”, napomenula je Domaš, koja je istražujući došla

Divrej Tora

do “zaprepašćujućeg podatka: nakon 1938. godine Zagrebom je prošlo 50 tisuća izbjeglica iz Njemačke i Austrije, no nitko nije vjerovao onome što su oni govorili o tome što se tamo događa, i to je tolike ljude koštalo života”. Svoju knjigu, kako je rekla, napisala je kako bi ljude potaknula na razmišljanje, “jer pred svima nama je jedno pitanje na koje nema odgovora i nikada ga neće biti, a to je, kako je bilo moguće da se, nakon zlatnog doba integracije, u tako kratkom vremenu mogao dogoditi Holokaust, potpuno uništenje, užas, i to u srcu kršćanske Europe? Na to nema odgovora”. Stoga neprekidno moramo raditi “protiv zaborava o holokaustu”, smatra autorica, “zato što smo željni dobra, istine, pravde, pravičnosti i humanosti”. “Zašto smo ovdje? Ovdje smo jer želimo graditi jednu novu stvarnost, bolju nego onu koja je bila i, ja bih rekla, bolju od ove koja sada jest”, poručila je.■

Godina 14

Broj 33