4-03 - Divrej Tora - Behaalotha 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 16 Broj 34 Broj 34 http://twitter.com/DivrejTora

Torah Bytes

"Aharon je učinio kako je bilo naloženo" (Brojevi 8,3). Komentatori ističu da je ovo bila posebna pohvala Aharonu, jer nije odstupio od propisanemetodepaljenjamenore.

Razmislite o svom vlastitom životu. Svi mi imamo zadatke koje svakodnevno obavljamo: sastanke s klijentima, večere s obitelji, čak i kazivanje Š’ma. Pitanje je: Da li zapadnemo u naviku mehaničkog postupanja, u kojem su se radost i smisao nekako izgubili u vrtlogu nepromišljenihgesti?

Evo kako da prekinete s ovommonotonijom:

Otkrijte što vas prirodno oduševljava. Popišite trenutke najvećeg entuzijazma u svom životu. Zatim, tjedan dana, vodite listu svakog trenutka ushita kojeg doživite.

Ove će vam vježbe pomoći da postanete svjesniji svog entuzijazma. Time ćete ga moći njegovati i učiniti sastavnim dijelom onoga što jeste.

Mirno to prakticirajući, na kraju ćete biti u stanju svjesno odabrati stanje entuzijazma i privući njegovu pozitivnu energiju. Baš kao što je to učinio Aharon s menorom!

divrejtora@gmail.com

Mojsije se moli za Mirjam da bude izliječena, Hesdin iz Amiensa, ilustracija, 1450-1455, iz Biblia pauperum, izloženo u Museum Meermanno Westreenianum, Haag

skog brda na kojem su proboravili

Narod je nezadovoljan sa svojim ) i traži da ih Moše opskrbi s mesom. Moše određuje

ha" kako bi mu pomogli nositi breme upravljanja narodom. Mirjam ružno govori o Mošeu i kažnjena je leprom; Moše moli za njeno izliječenje i čitava zajednica sedam dana čeka njezin opo ravak.

nju tabora u pustinji i o formaciji u kojoj će narod napustiti podnožje Sinaj■

Prevela Dolores Bettini

Rabbi Shraga Simmons

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija – 14 p’sukim (8,1-8)

Aharon dobiva uputu da vodi brigu o svjetiljkama Menore.

Raši objašnjava vezu između ovog odjeljka i onog o darovima n’si’im s kraja paršat Naso. Aharon se, kao vođa plemena Levi osjećao posramljenim jer nije poput ostalih vođa prinio dar za posvećenje Miškana. B-g mu kaže da je njegov dar – svakodnevna služba u Miškanu – mnogo veći od svih ostalih darova. Njihovi su darovi materijalne i prolazne prirode, a njegov je duhovan i trajan.

Micva o održavanju i paljenju Menore zabilježena je na drugom mjestu u Tori. Zbog toga se utoliko više ističu drašot koje objašnjavaju veze s paršat HaN’si’im, budući da je p’šat na neki način zakazao (no ne sasvim).

Ramban u ovom odjeljku vidi aluziju na jednu kasniju generaciju kada su Aharonovi potomci (Hašmonejci) bili (ponovo) posvetili Mikdaš paljenjem svjetla na Menori

Pogledamo li dvije teme koje se nalaze u 7. poglavlju, nalazimo dva postupka u Hramu koja su opstala do dana današnjega (za razliku od kratkoročne prirode darova opisanih u poglavlju 7) – Birkat kohanim, koji se još uvijek svakodnevno vrši onako kako je naloženo u Tori, i paljenje menore, što se obilježava godišnjim štovanjem Hanuke. To je vjerojatno dio B-žje poruke Aharonu.

Menora se ponovo opisuje, s posebnim osvrtom na stijenj (plamenove) svjetiljki koji stoji prema "licu menore" (tj. središnjoj grani menore).

G’matrija bazirana na l’ora šel Tora Rabi Yaakova Auerbacha, z”l:

Divrei hatora hazot (riječi ove Tore) = 4+2+200+10 (216) + 5+400+6+200+5 (616) + 5+7+1+400 (413) = 1245.

l’ha’alot ner tamid (upaliti vječni plamen) = 30+5+70+30+6+400 (541) + 50+200 (250) + 400+40+10+4 (454) = 1245.

Prva se fraza odnosi na Toru, a druga na svjetlost. One su numerički ekvivalentne. Svjetlo se također poistovjećuje s Torom, kao u pasuku iz Mišlei: Ki ner micva v’Tora or (jer je micva svijeća, a Tora svjetlost)

20+10 (30) + 50+200 (250) + 40+90+ 6+5 (141) + 6+400+6+200+5 (617) + 1+6+200 (207) = 1245

Jedno, pa drugo, a potom i zajedno – sve s istim zbrojem (1245).

A evo još jednog zbroja 1245: T’hilim 96,3 kaže: Objavite slavu Njegovu među narodima, čudesa Njegova svim ljudima.

Promislite or lagojim i pirsumei nisa

Zatim B-g zapovijeda Mošeu da odvoji Levijim iz naroda i da ih očisti. Ritualne vode, brijanje njihovih vlasi, čišćenje njihove odjeće, i različite žrtve i ceremonije provode to "odvajanje"

Levi – druga alija – 12 p’sukim –8,15-26

Nakon malo prije navedenih postupaka, Levijim su osposobljeni da vrše svoje svete zadaće u Mikdašu, kao pomoćnici kohanim. Oni će, umjesto prvorođenaca Izraela, vršiti dužnost u Mikdašu. Tora objašnjava da su prvobitno svete dužnosti trebali vršiti prvorođenci koji su bili posvećeni kao rezultat njihove poštede u Egiptu. (Naročita uloga prvorođenih zapravo je starija od egipatskih zbivanja.) Kao posljedica grijeha sa zlatnim teletom, On je uzeo Levijim, koji su kao jedan stali u obranu B-žje časti, umjesto prvorođenaca. Moše, Aharon i narod Izraela učinili su Levijim kao što ih je Moše uputio. Nakon očišćenja, Levijim su trebali doći u Miškan da se "jave na dužnost"

Od 25. godine života pa do 50-te, Levi je bio kvalificiran za službu u Miškanu. (Od 25-30. Levi je učio i uvježbavao se za hramsku službu, a s 30 godina počeo je služiti u Hramu. Dob od 50 godina bila je dob za umirovljenje od "zadaće nošenja" , no levitske službe pjevanja i čuvanja nastavljale su se i nakon te dobi).

Budući da Tora kod Levijim naglašava dob, Gemara nas uči da ih njihove mane nisu onesposobljavale

za rad kao što što je to bio slučaj kod kohena. Sasvim suprotno, nedostaci kohena mogu učiniti nesposobnim za služenje, ali dob nije presudna. Očito, mladi kohen može služiti, ali mladi levit ne.

Š’liši – treća alija – 14 p’sukim –9,1-14

B-g je govorio s Mošeom u Sinajskoj pustinji tijekom mjeseca nisana druge godine od Izlaska. Zapovijedio mu je (podsjetio ga) da kaže narodu da prinese korban Pesah. Tora bilježi da je poslijepodne 14. nisana uistinu po prvi puta bio prinesen godišnji korban Pesah, kao što je bilo zapovijeđeno.

[Ova epizoda s Pesah šeni dogodila se prije brojanja naroda, kao što je zapisano u prvom odlomku Bamidbara. To nije smješteno na početak knjige jer je sramota za Izraelski narod što su (što smo) prinijeli svega jedan korban Pesah za čitavo vrijeme boravka u Pustinji.]

Potom nam Tora kaže da je bilo ljudi koji su bili nečisti, te tako nisu mogli uzeti udjela u korban Pesahu. Oni su pristupili Mošeu i požalili se kako nije u redu da se oni ne mogu pridružiti ovoj micvi s ostatkom naroda.

Moše zazove B-ga da odgovori na njihovu "pritužbu"

[Važno je razumjeti da su zakoni o Pesah šeni dio izvorne Tore miSinaj Međutim, oni nisu bili otkriveni narodu sve do ovog trenutka.]

Osoba koja je "tame" ili daleko od Mikdaša, te nije u mogućnosti prinijeti korban Pesah, prinijet će svoj korban Pesah poslijepodne 14. ijara, i pojesti ga te noći s macesom i marorom. Ništa od njega ne smije preostati do jutra, i niti jedna kost se ne smije slomiti. Svi propisi korban Pesaha primjenjuju se na Pesah šeni (zapravo postoje razlike u vezi perifernih detalja, no same korbanot su jednake). Namjerno ne prinijeti korban Pesah kažnjava se "karetom" (ekskomunikacijom).

Zapazite: Iako Tora spominje dva konkretna "izgovora" za ne prinošenje korban Pesaha, svatko tko nije prinio korban Pesah iz bilo kojeg razloga – uključujući i onoga koji ga namjerno nije prinio – ispunjava uvjete i obavezan je prinijeti Pesah šeni.

Tora još jednom naglašava da je jedan zakon za onoga koji je rođen kao Židov i za konvertita.

Rambam kaže da dječak ili djevojčica koji dođu u doba za micvot po-

slije Pesaha, a prije Pesah šeni, ne bi trebali sudjelovati u prvom Pesahu (kao dijete), nego prinijeti Pesah šeni (kao odrasle osobe po halahi). Međutim, ukoliko su jeli Pesah rišon, onda ne prinose Pesah šeni

Nežidovu koji konvertira između dva Pesaha, neće biti dopušteno da jede od prvog Pesaha. On će donijeti Pesah šeni kao (novi) Židov.

Žena je obavezna imati korban Pesah (prvi, na 14. nisana), jednako kao i muškarac. Makar je on vremenski određen, on je dio paketa micvot Pesaha, koji uključuje zabranu hameca, i ovdje se radi o skupu micvot koji se nalazi u središtu Židovskog života – "sve" je povezano s J’ci’at Micrajim – i žene su obavezne.

Pesah šeni je drugačiji. On je više "klasična" vremenski vezana pozitivna micva, te su je žene oslobođene. Međutim, žena koja želi prinijeti Pesah šeni (naravno, ukoliko postoje okolnosti za Pesah šeni), može to učiniti, pa će kohanim u Bet HaMikdašu učiniti Pesah šeni za ženu ili žene. Ali ne na šabat. Tada ona mora biti dio habure koja uključuje muškarca. To je stoga što neobavezni korban ne može staviti po strani šabat, jedino obavezni to može učiniti.

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

R’vi’i – četvrta alija – 19 p’sukim –9,15-10,10

Od dana kada je Miškan bio podignut, tijekom dana ga je pokrivao nebeski Oblak, a noću Oblak od vatre. Jedino kada bi se Oblak podigao narod bi putovao. A kada je Oblak počivao, narod bi se utaborio. Dogodilo bi se ponekad da bi narod krenuo na putovanje nekoliko sati nakon što se utaborio, a ponekad su ostajali danima, mjesecima pa i godinama. Po B-žjoj zapovijedi narod bi se utaborio i po B-žjoj zapovijedi narod bi putovao.

Pasuk (9,18) kaže: "Al pi Hašem (po riječi B-žjoj) izraelski će narod putovati, i po riječi B-žjoj oni će se utaboriti." Šla”h Hakadoš piše da je to ishodište ideje da čovjek treba koristiti fraze Im jirce HaŠem, Baruh HaŠem, B’ezrat HaŠem, i slične kada god govori o tome da će nešto učiniti. Naša putovanja i svaka aktivnost također trebaju biti Al pi

Hašem

B-g je zapovijedio Mošeu da načini dvije srebrne trube koje će se koristiti za sazivanje naroda (ili njihovih vođa), i za davanje znaka za pokret. T’kija oglašavanje s dvije trube bio je poziv da se svi okupe pred Mošeom. T’kija jednom trubom bio je poziv vođama naroda. T’ru’a oglašavanje označavalo je da treba krenuti na putovanje – jedna t’ru’a za svaki tabor (od po tri plemena). Kohanim su zaduženi za micvu oglašavanja trubom kada je to predviđeno.

Gore spomenute svrhe truba važile su samo za naraštaj u pustinji,

no micva za buduće generacije u vezi trubljenja kaže ovako:

Kad narod uđe u Zemlju Izrael, trube će se upotrebljavati u vrijeme nevolje i u svečanim prigodama tijekom hramske službe.

Postoji rasprava među autoritetima da li se ova micva (ili neki njen dio) primjenjuje u današnje vrijeme. Naime, srebrne trube su načinjene i povremeno se koriste i u naše vrijeme (u kriznim trenucima) – u skladu s mišljenjem koje se slaže s time – i spremne su da budu u potpunosti aktivirane za treći Bejs HaMikdaš. Neka bismo uskoro čuli njihov radosni zvuk.

Hamiši – peta alija – 24 p’sukim –10,11-34

Dvadesetog ijara godine nakon Izlaska, Oblak se podigao s Miškana. Narod Izraela putovao je Sinajskom pustinjom i Oblak je počinuo u pustinji Paran. Prvi na redu da krene na putovanje bio je "zastavni tabor"

Jehude kojeg su sačinjavala plemena Jehuda, Jisahar i Zevulun. Miškan je bio rastavljen i levijevske obitelji Geršona i M’rarija išle su za njime u svojim prekrivenim, natovarenim kolima. Zatim je išla skupina koju su činili Reuven, Šimon i Gad. Potom je slijedila levijevska obitelj K’hata noseći sveto posuđe. Iza njih su došli Efraim, Menaše, Binjamin za kojima su slijedili Dan, Ašer i Naftali koji su "zaokruživali tabor" .

(Ovaj opis putovanja podudara se s običnim čitanjem teksta i jednim od talmudskih mišljenja o ovoj temi.)

Moše obavještava svog tasta Jitroa o planu putovanja Izraela, te ga poziva da se pridruži. Jitro otklanja taj poziv i vraća se u svoju postojbinu.

Narod putuje od Sinaja 3 dana, a pred njime ide aron koji je tražio, recimo to tako, mjesto na kojem će se odmoriti. B-žji je Oblak pratio i štitio narod.

U ovom trenutku Tore, mi se 13 mjeseci nalazimo izvan Egipta i ni narod niti Moše Rabeinu nisu još učinili ono što je kasnije prouzročilo da im bude zabranjen ulazak u Erec Jisrael. Nakon što Moše razgovara s Jitrom, trebalo je uslijediti trodnevno putovanje (sabijeno u jedan dan) da nas zajedno s Mošeom dovede u zemlju Izrael.

Tada smo mi krenuli upropaštavati stvar.

Šiši – šesta alija – 31 p’sukim –10,35-11,29

Dva naročita p’sukim o kretanju i počivanju arona citiraju se u našoj molitvi kada se Tora vadi i vraća u Sveti ormar. U svitku Tore ovaj odlomak od 2 retka okružen je slovima "nun" pisanim naopako. Ovo služi da "podijeli knjigu Ba-Midbar u zasebne knjige". Raši ukazuje da ovaj odlomak zapravo ne pripada ovdje, te neobične "pisarske zagrade" naznačuju njegov neprirodni smještaj.

Iza toga slijedi naredni "mračni period" u ranoj povijesti naroda –prigovaranje. Narod se žali, te biva

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

kažnjen. Žale se na manu i traže meso. S velikom hucpom sjećaju se riba i druge "fine hrane" koju su jeli u Egiptu. A omalovažili su predivnu, čudesnu prehranu od B-ga.

Čak se i Moše Rabeinu požalio na B-žji gnjev prema narodu, te iznio svoje poteškoće u samostalnom upravljanju narodom. Moše također pita gdje bi mogao nabaviti dovoljno mesa da zadovolji zahtjeve naroda.

B-g kaže Mošeu da sakupi 70 starješina koji će mu pomoći olakšati breme vodstva. B-g će u njih udahnuti božansku spoznaju tako da ih Moše neće morati voditi potpuno sam.

Narodu B-g obećaje meso (prepelice) koje će sletjeti u jako velikom broju tijekom duljeg vremenskog razdoblja (mjesec dana) sve dok ljudima ne "pozli od njih". Moše izrazi sumnju u to kako se toliko brojno mnoštvo može ovako nahraniti. B-g kori Mošea zbog njegove sumnje. Moše govori narodu i okuplja starješine koji primaju dar proricanja od B-ga.

Dvojica od ovih "novih proroka" (Eldad i Medad) ostali su u taboru i proricali među narodom. (Komentari nam kažu da su oni proricali Mošeovu smrt i Jehošuin uspon na čelno mjesto.) Jehošua, koji štiti svog mentora Mošea, traži ga da ih kazni. Moše uvjerava Jehošuu da je B-žja volja da oni prorokuju.

Otprilike 18 puta u Tanahu piše "I B-g se razljuti na…" Jisrael ili Bnei Jisrael, ili Njegov narod. Kada se

narod žalio na manu, itd. Tora kaže Vajihar af HaŠem m’od, B-g se jako razgnjevi. Zašto? Kedushat Levi objašnjava da obično, kada bi se B-g razljutio na narod, Moše bi stao u njihovu obranu i uvjerio B-ga, nazovimo to tako, da ih ne kazni. Ovaj puta, Tora kaže da je "u Mošeovim očima ovo bilo loše". Mošea Rabeinu narod je uzrujao više nego obično. To je B-ga "razgnjevilo" još više.

Š’vi’i – sedma alija – 23 p’sukim –11,30-12,16

Moše i starješine okupile su narod. B-g šalje prepelice, kao što je i obećao, nošene božanskim vjetrom. Namaklo ih se ogroman broj. Narod provodi dan i noć sakupljajući prepelice. Tek što su počeli jesti očitovao se B-žji gnjev u vidu pogubne pošasti koja je udarila na narod.

To je mjesto postalo poznato pod

nazivom kivrot ha’ta’ava, jer tamo su "oni koji su se žalili" bili pokopani.

Miriam kritički govori protiv Mošea i Aharona, omalovažavajući Mošeov jedinstveni status među prorocima i narodom. B-g ih kori i jasno kaže koliko je Moše jedinstven među svim prorocima, kako iz prošlosti tako i budućnosti. Na Miriam udari cora’at. Moše iznosi kratku ali rječitu molitvu za svoju sestru. Narod odgodi svoje putovanja na tjedan dana zbog Miriamine izolacije. (81 godinu ranije, Miriam je stajala uz Nil pazeći i štiteći svog malog brata Mošea u košarici. "Uzvraćanje na njenu dobrotu" je ova sedmodnevna odgoda. Mišna ističe da se dobra djela tako nagrađuju.)

Narod potom ide prema Paranskoj pustinji. Tri završna p’sukim ponovo se čitaju za Maftir.

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Tarjag - 613 zapovijedi

380. Alternativni datum: Obaveza da se prinese Pesah šeini

U drugom mjesecu, četrnaestoga dana ... učinit će to... (Brojevi 9,11)

Kao što smo vidjeli u Micvi #5, prinošenje korban Pesaha (pashalne žrtve) bila je micva za svakog pripadnika naroda. Nažalost, okolnosti bi povremeno onemogućile osobu da uzme u njoj udjela u previđeno vrijeme. U ono što bi osobu moglo spriječiti da prinese korban Pesah na previđeni dan ubraja se (ali nije ograničeno time): ako se netko nalazi u stanju obredne nečistoće, ili fizički nije u stanju da na vrijeme stigne u Jeruzalem. Stoga je onima koji iz bilo kojeg razloga nisu prinijeli žrtvu za Pesah 14. nisana dan "nadomjesni datum" 14. ijara. Ovo se zove "Pesah šeini", "drugi Pesah".

Ako nežidov konvertira na judaizam ili dječak postane bar micva između 14. nisan i 14. ijara, on će prinijeti Pesah šeini, iako nisu imali obvezu korban Pesaha na previđeni dan. (Vidi Talmud Pesahim 93a.)

Ima mnogo razlika između prvog i drugog Pesaha, a jedna od njih je da se Pesah šeini ne jede na jom tov niti je vezan uz jednotjedni praznik (vidi Talmud Pesahim 95a). S druge strane, ima i mnogo sličnosti između Pesah šeini i propisanog korban Pesaha, kao što ćemo vidjeti u sljedećim micvos.

Razlog tome je to što B-g želi Svom narodu omogućiti da prinese korban Pesah, a neizbježno je da neki neće to moći učiniti na predviđeni dan. (Jeste li ikada pokušali okupiti zajedno makar i neku manju grupu ljudi? To nije jednostavno. Jednostavno je realno prepoznati da kada cijeli narod mora biti na određenom mjestu na određeni dan, neki se neće moći pojaviti.) Od strane B-ga, velikodušno je pružiti Njegovom narodu drugu priliku da uzme udjela u ovoj važnoj micvi

Ova se micva primjenjuje samo kada je na snazi hramska služba. Ona je obavezna za muškarce, a za žene je stvar izbora. U Talmudu se o njoj raspravlja u devetom poglavlju traktata Pesahim, i započinje na stranici 92b. Kodificirana je u Mišne Tora, u petom i šestom poglavlju Hilhos Korban Pesah, te je 57. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu.

381. Bolje ikad nego nikad: Obaveza da se jede Pesah šeini

... s macos i gorkim biljem, pojest će je. (Brojevi 9,11)

vremena dignuti; maror je simbol kako su nam Egipćani zagorčali naše živote porobljavanjem.

Ova se micva primjenjuje samo na muškarce u vrijeme kada je na snazi hramska služba. U Talmudu se o njoj raspravlja u devetom poglavlju traktata Pesahim; kodificirana je u Mišne Tora, u petom i šestom poglavlju Hilhos Korban Pesach, te je 58. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu.

382. Sve ovo zvuči vrlo poznato ...: Zabrana da preostane nešto od Pesaha šeini preko noći

Od njega ne smije ništa preostati do jutra ... (Brojevi 9,12)

383. Krc-krc: Zabrana lomljenja kostiju Pesaha šeini

... oni neće slomiti niti jednu njezinu kost ... (Brojevi 9,12)

384. Zatrubi: Obaveza da se oglase trube u Hramu i za ratno stanje

... oglasit ćete zvucima trube ... (Brojevi 10,9)

Bila je micva da se svakog dana u Hramu oglase trube kad su se prinosile dnevne žrtve; bila je također micva da se trube oglase u kriznim vremenima za zajednicu, poput kretanja u rat. (Tora također kaže da treba oglašavati na blagdane i na Roš hodeš, no to znači iznad musaf žrtava, jednako kao kod redovnih dnevnih žrtava.)

Talmud nam kaže (Menahos 28a) da su jedino trube od srebra bile prihvatljive za tu svrhu. U Hramu je trebalo držati najmanje dvije trube, a broj nije smio prijeći 120 (Arahin 13b). Najmanji broj oglašenih tonova trube u Hramu na bilo koji dan bio je 21, a maksimum je bio 48 (Arahin 10a). Čini se da su puhanje u trubu izvodili kohanim (svećenici), a ne leviti (prema Brojevi 10,8), mada se na to može različito gledati.

Razlog za ovu micvu bio je da se pažnju kohanima upravi na žrtve. Kao što smo raspravljali u Micvi #144, određene neprimjerene pomisli, kao naprimjer da se žrtvu jede na pogrešnom mjestu ili u krivo vrijeme, poništavale bi službu. Trube su jedan veliki, "Hej, ti!", za kohanim, usmjeravajući njihovu koncentraciju na službu kako bi je ispravno izvršili. Kao što je namjena šofara na Roš hašana da privuče naša srca k tešuvi (pokajanju), svakodnevna oglašavanja truba u Hramu imala su za cilj da obrate umove kohanim duhovnoj važnosti njihovih dužnosti.

Kao i redoviti (propisani) korban Pesah, Pesah šeini se jeo s macesom i marorom (gorkim biljem, usporedite s Micvom #6). Razlog je jednak onome za redoviti korban Pesah, kao što opisujemo na našim Sederima za Pesah: maces nas podsjeća na to kako su naši preci žurno napustili Egipat, toliko žurno da im se kruh nije imao ■

Ova se micva primjenjuje na kohanim u vrijeme kada je na snazi hramska služba. O ovome se u Talmudu raspravlja na različitim mjestima, uključujući traktat Roš Hašana (s početkom na stranici 26b). Ova je micva kodificirana u Mišne Tora, u prvom poglavlju Hilhos Taanijos. Ona je 59. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu.

Rabbi Jack Abramowitz:

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Druga šansa i Pesah šeni

U Bemidbaru 9, grupa ljudi koji su bili obredno nečisti zbog doticaja s mrtvim tijelom traže Mošea da im ipak dopusti da sudjeluju u Pashalnom obredu.

• Priroda njihovog zahtjeva – S obzirom da su ritualno nečisti uglavnom isključeni od uzimanja udjela kod žrtava, na temelju čega ovi ljudi od Mošea očekuju da im dopusti da uzmu udjela? Je li njihov zahtjev zasnovan na striktnim pravnim argumentima da se zabrana ne bi trebala odnositi na njih, ili od Mošea traže da zaobiđe zakon kao humanitarni oprost? Ili, možda, oni jednostavno žele prinijeti žrtvu u neko drugo vrijeme, kao što se na kraju i dogodilo? Koju od ovih mogućnosti stihovi najbolje podržavaju? Ima li Moše ovlaštenje da ukine zabranu Tore?

• Druge šanse - zašto Hašem dopušta "drugu šansu" posebno u odnosu na korban Pesah, za razliku od drugih zapovijedi? Treba li ljudima uvijek dati drugu priliku ili postoje slučajevi kada to nije zajamčeno? Što nam o tome sugerira priča, tko zaslužuje drugu šansu, a tko možda ne?

Čuda u pustinji: Selav

Nakon što se narod žalio zbog toga što im je prehrana manom bila dosadna, Hašem ih opskbljuje sa עָּלְש" ". Narod ih proždrljivo skuplja i ždere, a B-g ih odmah kažnjava.

• Iako većina עָּלְש" " identificira kao prepelicu, manjina tvrdi da se naziv odnosi na ribu.

Na koji način bi svaka od ovih identifikacija mogla rasvijetliti biblijski prikaz?

• Prigovor naroda " ״מִּתְלִּב״לֹּכ״ מֵא "וּנמֵנמֵ״ ָּמַד״לֶא sugerira da je mana bila njihov jedini izvor prehrane. Hoil Moše se ne slaže, sugerirajući da je mana služila samo kao dodatak prehrani i da je često bilo drugačijih prehrambenih mogućnosti. Što bi moglo inicirati ovo mišljenje? Što to sugerira o čudesnoj (ili ne tako čudesnoj) prirodi lutanja Izraela po pustinji?

Dokono ogovaranje ili osporavanje autoriteta?

Kako razumjeti Miriaminu i Aharonovu kritiku Mošea? Je li to bilo tek dokono i pogrešno lupetanje, ili je njihovo neslaganje s njegovim ponašanjem imalo konkretnije osnove, pa ih je navelo da dovedu u pitanje njegove ovlasti kao vođe?

• Gledište Sifre na Miriam i Aharona jest da oni ne misle ništa loše, te zapravo nastoje pomoći Mošeovom obiteljskom životu, potičući obnovu normalnih odnosa između Mošea i Cipore. Suprotno tome, neki moderni učenjaci, prikazuju Miriam i Aharona u negativnom svjetlu, sugerirajući da su oni osporavali Mošea kao vođu i tvrdili da su ravnopravni s njime. S kim se slažete? Koje su prednosti i nedostatci svakog gledišta?

• R"Y Bekhor Shor predstavlja Mošeove brata i sestru uznemirenima onime što je njima izgledalo kao drskost u Mošeovoj odluci da se oženi ženom koja nije Izraelka. Da li su u tom trenutku povijesti mješoviti brakovi bili zabranjeni? Je li to biblijski zabranjeno? Ako nije, da li se ipak preferira stupanje u brak s Izraelkom i time se donekle pruža opravdanje prigovoru

Miram i Aharona?

• Pod kojim okolnostima je dopušteno govoriti o drugoj osobi? Što ako netko ima konstruktivnu namjeru? Ako vam se postupci druge osobe čine problematičnima, je li problem ako se konzultirate s trećom stranom u vezi ponašanju te osobe prije nego li joj pristupite?

Tko je Hovav?

Hovav je čitateljima predstavljen kao: "Hovav, sin Reuela Midjanca, hoten (tast/a) Mošea". Iz stiha nije jasno tko je od njih dvojice bio Mošeov hoten (tast): Reuel ili Hovav, iako Šofetim 4,11 jasno identificira Hovava kao hotena. Istodobno, u Šemot 2, Reuel je, a ne Hovav, opisan kao otac Mošeove žene Cipore. Da stvari budu još složenije, u Sefer Šemot Jitro je opisan kao Mošeov tast. U kakvom su međusobnom odnosu Hovav, Reuel i Jitro? Kako svi oni mogu biti Mošeov hoten (tast)?

• Pitanje u velikoj mjeri ovisi o značenju riječi hoten? Da li se ona odnosi samo na nečijeg tasta, ili se ona može odnositi i na nečijeg šogora, a posebno ako je on odigrao ulogu pri sklapanju njihovog braka?

• Mekhilta tvrdi da su Hovav, Reuel i Jitro samo različita imena jedne te iste osobe. Ovo je u skladu s općom tendencijom rabinskih midraša da učvrste (biblijske) ličnosti time što pronalaze različita imena za istu osobu. Koje su prednosti i nedostaci takvog pristupa?

• Ako su Jitro i Hovav ista osoba, zašto je on još uvijek u taboru Izraelaca u knjizi Bemidbar, unatoč Šemot 18, koja završava odlaskom Jitroa u svoju zemlju? Da li se Jitro / Hovav vratio? Ako jeste, zašto?

Prevela Tamar Buchwald

Kook:

Jedinstvenost Mošeova proroštva

Odvajanje od Cipore

"Mirjam i Aron govorili su protiv Mošea zbog tamnopute žene kojom se oženio." (Brojevi 12,1)

Koja je bila njihova žalba protiv Mošea? Rabinski komentari objašnjavaju da su oni bili uzrujani zbog činjenice da se Moše odvojio od svoje tamnopute žene Cipore, Jitrove kćeri. Mirjam i Aron bili su sposobni primiti proroštvo i bez celibata. Zašto je Moše osjećao da se treba odvojiti od svoje žene?

To odvajanje bilo je zapravo Mošeova ideja, B-g mu to nije zapovjedio. Talmud objašnjava da je tu odluku Moše donio nakon što je svjedočio B-žjem otkrivenju židovskom narodu na brdu Sinaj. Moše je razmišljao:

"Šehina se obratila cijelom Izraelu u samo jednoj prigodi i u točno određeno vrijeme. Pa ipak, Tora je upozorila Izraelce na Sinaju, "Ne približavajte se ženi." Svakako da tada ja, kome se Šehina obraća čitavo vrijeme, moram učiniti to isto." (Šabat 87a)

Mudraci primjećuju da je Mošeovo razmišljanje bilo ispravno te da

je B-g odobrio njegovu odluku. Kao dokaz za to uzimaju stihove u kojima B-g, nakon objave na Sinaju kaže Izraelcima, "Vratite se u svoje šatore" (možemo čitati i kao: vratite se svojim obiteljima). No, Mošeu kaže: "Ti, međutim, ostani ovdje sa Mnom" (Pnz 5,27-28).

Zašto je to odvajanje nešto do čega je Moše sam trebao doći? I zašto je Moše jedini prorok koji se trebao odvojiti od svoje žene?

Božanska perspektiva

Unatoč veličini ljudske duše, mi smo ograničeni svojim vlastitim brigama i problemima. U usporedbi sa svjetlom Šehine – sjajnim svjetlom koje obasjava sve svjetove i sve što se u njima nalazi – naši privatni životi su kao plamićak svijeće na jarkom suncu. Svemir odiše svetošću –u svoj svojoj transformaciji i napretku, u svim svojim fizičkim i duhovnim putevima. Sve njegove visine i dubine su svete, sve je to B-žje blago.

Kako bi postigao tu višu perspektivu, prorok se mora osloboditi svog uskog vidokruga. Uzvišeno znanje mora biti pažljivo čuvano od utjeca-

ja koji proroku pozornost odvlače na privatni krug njegove obitelji.

Moše, vjerni pastir, ne može ni na trenutak biti posvećen ograničenom okviru svog privatnog života. Njegov cijeli svijet je B-žji svemir u kojem je sve sveto.

Moše je shvatio da se mora odvojiti od stvari koje se tiču njegovog privatnog postojanja. Iz B-žje perspektive sve je sveto pa nema potrebe za takvim mjerama. Međutim, za Mošea, to je bilo temeljno. To mu je omogućilo da se uzdigne do više perspektive. Odvajanje od njegove obitelji dozvolilo je njegovoj duši neprestano zajedništvo sa Dušom svih svjetova te mu je omogućilo da postigne svoju jedinstvenu proročku viziju.

Neprekidno svjetlo Mošeove vizije Što je to bilo toliko posebno u Mošeovom proroštvu da se on, za razliku od ostalih proroka, morao odvojiti od svog privatnog života? Možemo upotrijebiti usporedbu sa svjetlošću kako bismo objasnili kvalitativnu razliku između Mošeovog proroštva i proroštva svih drugih proroka.

Rav

(nastavak

s 8. stranice) Rav Kook: Jedinstvenost Mošeova proroštva

Zamislite da živite u mračnom svijetu gdje je jedini izvor svjetla onaj koji povremeno proizvede munja. Bilo bi nemoguće u takvom mračnom svijetu identificirati svoje okruženje. Čak i kada bi se munje ponavljale, nedostatak konstantne svjetlosti tu bi vrstu svjetlosti učinio nedovoljnom. Međutim, ako bi munje sijevale izuzetno često –poput jarkog svjetla koje blješti u vrlo kratkim razmacima – ta bi svjetlost postala neprekidan izvor svjetlosti.

Ovu usporedbu možemo primijeniti na duhovno prosvjetljenje. Nitko ne može istinski shvatiti uzvišenu stvarnost, njenu svetost i vječnu moralnost, vladavinu pravde i utjecaj onog uzvišenog, bez svjetlosti neprekidnog proroštva.

Obično proroštvo je poput povremene svjetlosti munje. Jedino Tora, Mošeovo proroštvo, je svjetlost koja neprestano zrači. Kroz to konstantno svjetlo možemo spoznati istinu o unutarnjoj srži svijeta te svoje živote uskladiti s time.

Veliki snovi

Za razliku od jasnoće Mošeovog proroštva, ostala proroštva dolaze kroz vizije i snove:

"Ako se među vama pojavi B-žji prorok, Ja ću mu se obznaniti u viziji, govorit ću mu u snu." (Brojevi 12,6)

Zašto snovi?

Rav Kook piše da snovi imaju važnu funkciju u svijetu. Veliki snovi su temelj svemira. Snovi postoje na mnogim razinama. Postoje proročki snovi proroka i svjesni snovi pjesnika. Postoje idealistički snovi veli-

kih vizionara boljeg svijeta, postoje i nacionalni snovi o izbavljenju –"Kada B-g bude vraćao zarobljenike Ciona, bit će nam kao da sanjamo" (Ps. 126,1).

Naravno, ne spadaju svi snovi u kategoriju velikih snova. Većina je snova beskorisna, kao što je rečeno, "Snovi govore lažno" (Zaharija 10,2). Što određuje je li san beznačajan ili proročki?

Pravi snovi i lažni snovi

Oni koji su istinski B-žji sluge, svoje težnje usmjeravaju ka poboljšanju svijeta. Kada su nečije misli i djela posvećeni usavršavanju svega stvorenog, tada će i njegova mašta biti stimulirana stvarima koje se tiču univerzalne realnosti. Snovi takvih pojedinaca često će biti od velike važnosti. Njihovi su snovi povezani sa unutarnjom istinom stvarnosti, sa njenom prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

No, ljudi koji su zaokupljeni svojim privatnim brigama bit će ograničeni – baš kao i njihove misli i djela – na osobne potrebe. Kakva velika istina bi mogla biti otkrivena u mislima onog tko nikako ne uspijeva uzdići svoje misli i želje sa sebe samoga?

Mudraci tu ideju objašnjavaju tumačeći da anđeli donose proročke snove, a demoni donose lažne snove (Berahot 55b). Što to znači? Anđeli su konstantne sile u svemiru, određene da usavršavaju svijet. Pravi snovi povezani su sa tim pozitivnim

silama. S druge strane, demoni su sile ukorijenjene u osobnim željama pa su tako i lažni snovi rezultati fantazija o takvim osobnim željama.

Prava stvarnost snova

Kako bi izgledao svijet bez snova? Život koji je uronjen samo u materijalizam je prazan i grub. Nedostaje mu inspiracija širokih horizonata, poput ptice sputanih krila, takav se život ne može uzdignuti iznad gorke stvarnosti sadašnjeg trenutka. Jedino kroz snagu snova mi se možemo osloboditi tih ograničenja.

Neki se suludo ponose time što su 'realisti.' Oni inzistiraju na tome da u obzir uzimamo samo sadašnje stanje svijeta – samo djelić pogleda na stvarnost. Zapravo, naši snovi nas oslobađaju tih ograničenja trenutne realnosti. Naši snovi otkrivaju unutarnju istinu svemira.

Kada se ta buduća stvarnost otkriva, mi stječemo jasniju viziju. Naša percepcija se počinje približavati jasnoj viziji Mošea s kojim je B-g govorio "licem u lice, u viziji bez zagonetki, tako da je mogao vidjeti B-žju priliku" (Brojevi 12,8).

■

Prevela Anja Grabar

Vraćanje na staro

U ovotjednom čitanju Tore čujemo često ponavljani refren mnogih iz naraštaja koji se našao u Sinajskoj pustinji. Govorili su: želimo se vratiti u Egipat. Sadašnjost je preteška, a budućnost suviše neizvjesna, pa hajd’mo se vratiti kući u Egipat kojeg smo dobro poznavali i gdje smo znali što nas očekuje.

Sva ljudska bića strahuju od neizvjesnosti. Budućnost je uvijek pomalo zastrašujuća zbog njene osobitosti da je nepoznata. Nedostaje nam samopouzdanja da znamo da nekako možemo prevladati sve poteškoće, pa i one koje trenutno nisu očite. Uvijek postoji taj unutarnji glas koji nas tjera da se pokušamo vratiti u poznatu prošlost, umjesto da krenemo u neizvjesnu budućnost.

Ta psihološka slabost prožima čitav niz događaja koji se iznose u Humašu Bamidbar. U prošlosti se nalazi sigurnost, čak i u prošlosti koja nije bila ni ugodna niti blagonaklona. To vidimo u židovskom svijetu današnjice, kada se ljudi žele vratiti u istočnoeuropsku prošlost koja se nikada više ne može obnoviti, umjesto da pokušaju stvoriti veličanstvenu budućnost koja će biti relevantna za svoje vrijeme.

Ova izjava da se vratimo u Egipat tako nije nešto što predstavlja samo naraštaj iz pustinje, već je i ono što često čujemo kako se ponavlja u čitavoj židovskoj povijesti, pa i u naše vrijeme. Ta je izjava primamljiva, ali opasna. Čak i da smo to željeli učiniti, nikad nije postojala mogućnost da se vratimo u Egipat i preinačimo svijet iz onoga što je sada u ono što je nekada bio.

Kako izlazimo iz pošasti epidemije korone, ponovno u sebi čujemo refren da se vratimo onome što je bilo - svijetu kojeg smo poznavali prije samo nekoliko mjeseci. Međutim, to je lažna nada i nerealno gledanje na stvari. Bez obzira kako ćemo suditi o trenutnim događajima, nema biti sumnje da se svijet promijenio i da sigurnosti koje smo nekada imali možda više nisu prisutne. Neizvjesnost budućnosti, koja se sada na nas spušta, čini nas anksioznima i pomalo uplašenima.

Ljudska bića, a posebno židovski narod, izuzetno su prilagodljiva i sposobna suočiti se s izazovima nepoznate budućnosti. U našoj moći je da obnovimo svoje samopouzdanje i da obznanimo da smo spremni i sposobni primiti se izgradnje novog, moralno zdravog i ljudski korisnog društva. Zbog toga ćemo imati

priliku koja nije bila dana previše puta, da formiramo i uobličimo židovsku budućnost na produktivan i svet način. Trebali bismo cijeniti to što imamo takvu priliku i pobrinuti se da je ne potratimo na nostalgiju i, što je još gore, na ponavljanje pogrešaka iz prošlosti. Povratak u Egipat nikad nije bilo pozitivno rješenje.

Prigovaranje

Stalno nešto prigovarati je užasna karakterna osobina. S onima koji stalno nešto prigovaraju teško je živjeti bilo kod kuće, na radnom mjestu ili u zajednici. U ovotjednoj parši upoznajemo se sa zlokobnim posljedicama prigovaranja. Raši ističe da oni koji su prigovarali u pustinji nisu imali stvarne osnove za svoj prigovor. Oni su jednostavno nečime bili nezadovoljni pa su se žalili na Mošea i na kraju na B-ga.

Moše će se u svojem posljednjem obraćanju židovskom narodu u knjizi Dvarim sam požaliti na Izraelski narod, da su bespotrebno svadljivi i da su hrpa gunđala. Postoji židovski vic, više ironičan nego smiješan: tri židovske gospođe ručaju u nekom restoranu u New Yorku, kad li im usred ručka prilazi konobar i pita: "Ima li što da je u redu?"

Rabbi Berel Wein:

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein:

Rašijeva interpretacija nepostojanja opravdanja za one koji su prigovarali u pustinji prikaz je vrlo ozbiljne karakterne mane kod židovskog naroda. Oni su kronična gunđala i veliku većinu vremena njihove su pritužbe zapravo neutemeljene. Mnoge pritužbe u pustinji slijede uobičajeni obrazac - hrana, Mošeovo vodstvo, život nije pravedan i poteškoće u ispunjavanju uloge izabranog naroda.

Tijekom čitavog perioda Prvog hrama nalazimo da su izraelski proroci bili zasuti prigovorima u vezi njihove zadaće i njihovih riječi. Proroci su bili rješenje za probleme Izraela. Narod je prigovarao da su oni problem. I tako su uništenje i progonstvo došli uslijed neopravdanih pritužbi.

Nisam ni na koji način stručnjak za mentalno zdravlje. Ipak moj mi instinkt govori da oni koji se kronično žale zapravo nisu zadovoljni sami sa sobom pa to nezadovoljstvo projiciraju prema van na događaje i ljude koji nisu uzrok njihovog izvornog nezadovoljstva. Duboko u nama postoji nešto što traži samoopravdanje i osnaživanje samog sebe.

Kad se ta potreba ispuni, mi smo općenito sretni, zadovoljni i optimistični. Kad je taj sastojak odsutan iz naše duše i psihe, mi se žalimo, durimo se, tužni smo i ponekad smo destruktivni. U svakodnevnoj jutarnjoj molitvi iznosimo tvrdnju koliko smo sretni što smo naročiti narod koji je B-g odabrao da predvodi svijet u službi Njemu. Vjerojatno svi govorimo tu molitvu, no koliko nas smo zaista u svom srcu uvjereni da je to istina?

Rabini iz Talmuda oštro su prezirali kroničnog prigovarača - "Zar vam nije dovoljno da ste živi?" U životu ništa nije savršeno, ali to nije opravdanje za prigovore. Pozvani smo da se s problemima pozabavimo u onoj mjeri u kojoj možemo, a

Vraćanje na staro

ne da prekomjerno razmišljamo o njima i neprestano se na njih žalimo. Moramo tražiti unutarnji mir koji će nam omogućiti optimističan stav i izbjegavanje prigovaranja. Naši roditelji, škole i društvo trebali bi se na neki način usredotočiti na postizanje tog cilja u budućim naraštajima.

Prilike

Čitanje iz Tore za ovaj tjedan naglašava i životno pravilo o iskorištavanju prilike koja se ukaže. Moše kaže židovskom narodu da "sada putujemo u mjesto koje je G-spod obećao" da će nam ga dati kao domovinu našem narodu. Ali ovaj se namjeravani pobjednički marš nekako izjalovio. Dogodio se incident s Jitroom, Mošeovim tastom, koji se ne pristaje pridružiti njegovom novoprihvaćenom narodu do njegovog konačnog odredišta, Zemlje Izraela. Molbe koje mu Moše upućuje uzaludne su. On ima, ono što za njega predstavlja, opravdan, pa možda čak i svet razlog, da se vrati svom domu i napusti Izrael. Njegovo ponašanje ostavlja utisak, iako samo podsvjesno, na psihu židovskog naroda u pustinji. Njihov optimizam i ponos su oslabili. I oni se zbog toga počinju u pustinji žaliti na svoje trenutačne uvjete. Kad su digli ruke od svoje budućnosti, oni su u stanju misliti samo na svoju sadašnjost.

Sadašnjost je uvijek frustrirajuća i preplavljena problemima. Sada mana, koja svakodnevno pada s neba, više nije prihvatljiv jelovnik. Kad ste loše raspoloženi, nijedna hrana vam na nepcu neće biti ukusna. Supruga je možda svom mužu za večeru pripremila najfiniji gurmanski obrok, ali ako on dođe loše raspoložen, donoseći kući sa sobom svoje poslovne probleme, tada nekako neće biti zadovoljan obrokom. Pritužbe u vezi mane izravno će dovesti do katastrofe sa uhodama što će se pokazati u čitanju iz Tore od sljedećeg tjedna. A rezultat tog debakla je da se Mo-

šeov veliki marš prema zemlji Izrael nikada neće dogoditi naraštaju koji se oslobodio egipatskog ropstva i u čudesnim okolnostima preživio u golemoj pustinji.

Za svako ljudsko biće, pa i za narode, postoje trenuci prilike koju treba ugrabiti. Niti jedna prilika u životu nije trajna, osim uvijek prisutne mogućnosti pokajanja i popravljanja. Prilike kojima dopustimo da prođu mimo nas, uglavnom se nikad ne vraćaju. To vrijedi i u ekonomiji, u osobnom zdravlju, obiteljskim odnosima i svim drugim područjima života. Rabini su nas u Avot naučili da svaka osoba ima "svoj čas" - svoju posebnu priliku za napredovanje i uspjeh. Mudra i sveta osoba prepoznaje takve trenutke i prilike i odmah djeluje. Oni ludi i lijeni puštaju ove prilike da im promaknu. Rabi Akiva je rekao da nikada ne treba otezati s učenjem Tore ili ga ostavljati za kasnije, jer se prilika možda više neće ponoviti.

Judaizam je akcija, optimizam i entuzijazam. Nacionalne tragedije kojima se Tora bavi u ovotjednom čitanju, a i u parši od sljedećeg tjedna, proizilaze iz vlastite slabosti i malodušnosti. Ako ne vjerujemo u sebe, onda ništa ne može biti dobro, čak ni mana s neba. Naraštaj prigovarača i negativaca na kraju postaje naraštajem tragedije i propalih nada. Naša je generacija bila blagoslovljena mnogim velikim prilikama, od kojih nije najmanja ona da imamo mogućnost da učimo Toru i živimo u zemlji Izraelovoj. Te bi se prilike trebale uhvatiti i cijeniti.

Šabat šalom

Rabbi Yissocher Frand:

Previše slobode prijetnja je miru

Šuva Hašem: Molitva za mir

Nekoliko stihova iz ovotjedne parše dobro su nam poznati: "Kada bi Kovčeg putovao, Moše bi rekao, 'Ustani, Hašem, neka se Tvoji neprijatelji rasprše i neka oni koji Te mrze pobjegnu pred Tobom.' A kada bi se Kovčeg zaustavio, on bi rekao 'Prebivaj u miru, Hašem, među nebrojenim tisućama Izraelaca." (Bamidbar 10,35-36) Kada bi židovski narod krenuo na put i kada bi Kovčeg Saveza – središte Miškana – krenuo na putovanje, ljudi bi izgovarali molitvu u kojoj traže od B-ga da ih zaštiti i rasprši njihove neprijatelje.

To je iznimno prikladna i logična molitva za takva vremena. Ponekad, kad bi Klal Jisrael putovao pustinjom, njihovi bi ih neprijatelji napali. Prvi takav slučaj bio je napad Amalečana u Refidimu (Šemot 17,8-13). Mnogi narodi mrzili su

Svemogućeg i mrzili su Njegov narod. Kada god bi oni putovali, to je bilo neprijateljsko okruženje i stoga je molitva 'Ustani, Hašem, i neka Tvoji neprijatelji budu raspršeni' bila prikladna molitva svaki puta kada bi tabor Izraelaca krenuo na put.

Kada je Klal Jisrael stigao do mjesta na kojem će se utaboriti i odmoriti, Moše Rabeinu izgovarao je drugu molitvu: Šuva Hašem rivevos alfei Jisrael. Jednostavni prijevod ove molitve glasi "Vrati se, Hašem, nebrojenim tisućama Izraelaca." Prvo pitanje koje se postavlja jest zbog čega je ova molitva bila potrebna? Oni su se utaborili. Stigli su do sigurnog mjesta. Kakve potrebe ima za molitvom Šuva Hašem rivevos alfei Jisrael?

Vezano uz Šuva Hašem, Raši piše sljedeće: Menahem (ben Saruk) (Španjolska, 920-980) preveo je riječ

šuva kao riječ koja izražava mir, kao u stihu "b'šuva v'nahas tivašajun" (U miru i spokoju bit ćeš spašen) (Ješaja 30,15).

Bez ovog Rašija, kada bih postavio pitanje, "Što znači šuva Hašem?" vjerojatno bi većina ljudi odgovorila da to znači "Vrati se, Hašem". To znači, do sada smo putovali, a sada Hašem, vrati se. Takvo tumačenje daje Targum Onkelos (tuv Hašem) i isto takvo tumačenje daje Targum Jonatan ben Uziel (tuv k'don meimre d'Hašem…). Jednostavni prijevod izvlači riječ šuva iz riječi šuv što znači povratak. Međutim, Raši daje drugačije tumačenje koje se temelji na španjolskom stručnjaku za gramatiku iz 10. stoljeća kojeg Raši nekoliko puta citira. On riječ šuva prevodi kao riječ koja ima konotaciju mirgoah što znači mir i spokoj. Raši citira stih iz Ješaje koji ima tu istu konotaciju.

Pogledao sam dva autentična engleska prijevoda Humaša i vidio dva različita tumačenja. Samson Raphael Hirsch u svom prijevodu Humaša prevodi molitvu Šuva kao "Vrati se kući ponovo, Hašem". To je u skladu sa Targum Onkelosom i Targum Jonatanom i to je vjerojatno najuobičajeniji prijevod. Međutim, ArtScrollov Humaš slijedi Rašijev prijevod koji glasi "Prebivaj u miru, Hašem."

Zašto Raši uzima taj pristup pri prevođenju ovog izraza i koje je

Vidio sam zanimljivo tumačenje u seferu Ikvei Erev: Kada ljudi budu zauzeti važnim stvarima, oni su većinu vremena suviše zauzeti da bi ulazili u rasprave i svađe. Toliko su zauzeti onim što trebaju učiniti da nemaju vremena za rasprave i svađe. Kada su Židovi putovali, jedina stvar o kojoj su brinuli bili su njihovi neprijatelji. Stoga je u to vrijeme prikladna molitva bila "Neka Tvoji neprijatelji budu raspršeni". Međutim, kada bi se ulogorili, imali su idiličnu situaciju koju nitko od nas vjerojatno nije doživio: Nisu morali zarađivati za život! Što su onda trebali raditi? Njihova se odjeća nije trošila, svakog jutra čekala ih je mana koju su samo trebali sakupiti; bili su u potpunosti zbrinuti. Nisu trebali raditi ništa. To je bila naizgled utopijski mirna situacija. Nema poreza, nema prometa, nema stresa, ništa od toga! Što bi moglo

Previše slobode prijetnja je miru

previše slobodnog vremena, to nije nimalo idilična situacija.

biti bolje od takve situacije?

U takvom scenariju – kada ljudi ne moraju raditi apsolutno ništa –oni postaju nespokojni i počinju biti čangrizavi jedni prema drugima. Zato je Moše, kada je Kovčeg Saveza počinuo, molio molitvu Šuva Hašem – sa konotacijom mirgoaha, mira.

Tu sam istinu naučio prije nekoliko godina i bio mi je potreban velik dio mog života kao odrasle osobe kako bih ju razumio: Možda ta ideja zvuči nelogično i protivno intuiciji, ali godišnji odmori su grozna stvar. Ne znam koliko ljudi to primjećuje, ali kada čovjek ima raspored – mora ustati u određeno vrijeme i mora biti negdje u određeno vrijeme, kada je većinu dana okupiran onime što mora učiniti – sve je u redu. Međutim, kada čovjek ujutro ustane i naizgled nema što činiti, on postaje nemiran, svadljiv, čangrizav i razdražljiv. Zašto? Upravo zato što nema što raditi. Kada čovjek ima

To se odnosi na godišnje odmore, a koliko se tek onda više to odnosi na umirovljenje. Baruh Hašem, mi smo zajednica koja ima što činiti nakon umirovljenja. Vrijeme kojeg nismo imali dok smo bili zaposleni sada možemo koristiti kako bismo svakodnevno učili daf jomi, halahu, tjedne parše – mnogo je toga što možemo činiti. Međutim, prosječni zaposleni čovjek većinu svog života samo radi. Kada se umirovi, on izluđuje svoju ženu. Nema ništa za raditi. Koliko puta čovjek može pročitati jedne novine? To je fenomen. Svi pišu o tome. Muškarci koji se umirove nađu se u situaciji u kojoj ne znaju što bi radili pa počnu izluđivati svoje žene.

Zapravo, Avos D'Rabi Nassan spominje taj koncept: "Ako čovjek nema ništa za činiti, već samo dokono sjedi, on postaje depresivan, zdravlje mu opada i na kraju on napušta ovaj svijet."

Budući da su Izraelci bili u pustinji, oni nisu trebali ići na posao. Naravno, oni su tek primili Toru pa su svoje vrijeme mogli koristiti za učenje Tore, no ne vjerujem da bi svi izdržali puno radno vrijeme učenja. Stoga je ustaljena posebna molitva: Kada se utaborimo, Šuva Hašem, rivevos alfei Jisrael: Podari mir, Hašem, nebrojenim tisućama Izraelaca.

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand:

pravo značenje tog "u miru i spokoju"?

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Zašto bismo trebali biti vegetarijanci

Ovotjedna parša govori o mističnim moćima Kovčega Saveza da rasprši i uništi neprijatelje židovskog naroda. Talmud kaže da je kralj Jošija sakrio Kovčeg prije babilonskog ropstva te da od tada nije viđen. Mnoštvo pećina i tunela ispod Brda Hrama možda su pravo mjesto za traženje.

Ostatak parše bavi se pretežno mrmljanjem – židovski narod mrmlja zbog mane, zbog nedostatka mesa, vode itd. a kada se više nemaju zašto žaliti – tada mrmljaju bez određenog razloga. Da, bojim se da Židovi koji mrmljaju nisu nov fenomen.

Mana koju je židovski narod jeo u

pustinji imala je okus bilo čega što je čovjek zamislio u tom trenu. Odrezak i krumpir, jaja sa slaninom, kavijar i šampanjac. Štogod ste poželjeli, to ste i okusili. Međutim, to nije bilo dovoljno dobro Židovima koji su htjeli jesti meso. Željeli su pravu stvar i žestoko su se žalili oko toga. Na kraju, B-g je poslao oluju prepelica kako bi ih nahranio. I jeli su.

Izgleda da bi se ovdje moglo postaviti pitanje ideala vegatarijanstva. B-g originalno nije zamislio da Židovi jedu mesu. Popustio je tek nakon što su oni to zatražili.

Isto vidimo i u knjizi Postanka. Adamu i Evi nije bilo dozvoljeno jesti meso. Bili su vegetarijanci. Za-

pravo, meso je dozvoljeno za hranu ljudima tek nakon Potopa, 1500 godina kasnije.

Ne želim da moj tast ostane bez posla (on je ritualni koljač), no kako god okrenuli, izgleda da se jedenje mesa u judaizmu ne smatra idealom.

Razumijem da, iako ljudska bića na neki način imaju moralno 'pravo' jesti životinje jer su ih spasili od potopa, još uvijek u tome postoji barbarski element koji ne priliči uzvišenoj duši. Meso, na nekoj razini, nije hrana za čovjeka.

Međutim, stvar je u ovome. Ja osobno jedem meso i uživam u tome. Evo zašto.

Kada su ljudska bića prvotno stvorena, B-g je za njih imao visoke ambicije – ambicije koje mi ljudi nismo ostvarili. B-g je ponovno imao ideale kada je židovski narod izašao iz Egipta i primio Toru, no mi ponovno nismo uspjeli živjeti po tim idealima. Žalili smo se zbog mane jer su se naši niži instinkti još jednom pokazali nezadrživima. I tako nam je B-g rekao da možemo jesti i meso. Drugim riječima, nema svrhe zavaravati se da smo na nekom duhovnom nivou kada to zapravo nismo.

Tako, iz perspektive Tore, čovjek može izabrati da bude vegetarijanac. Ali to ne znači da je postigao višu duhovnu razinu od nekoga tko jede meso. Vegetarijanstvo može biti odraz više duhovne razine, ali ono nije put do te razine. U ovom razdoblju razvoja čovječanstva, to je jednostavno osobni izbor. Nestrpljivo iščekujem vrijeme u kojem će ljudi doći do takve duhovne razine da će vegetarijanstvo postati obavezno. Do tada, nastavit ću uživati u svojim odrescima i šniclima.

Šabat šalom

Prevela Anja Grabar

Tora ljubavi

"Kadgod je polazio kovčeg, govorio bi Mojsije: "Ustani, o B-že, neprijatelji tvoji neka se rasprše! Koji tebe mrze nek` bježe pred tobom." Kadgod se je ustavio, on bi govorio: "Vrati se, o B-že, desecima tisuća obitelji Izraela." (Brojevi 10,35–36)

Želio bih vas pozvati da mi se pridružite u fascinantnoj detektivskoj potrazi, intelektualnom putovanju čije je odredište razumijevanje čudnog tipografskog biblijskog umetka u ovu parašu Behaloteha, što izaziva još čudniju rabinsku tvrdnju. Tradicija nalaže da se dva gore navedena stiha stave u zagradu, kao što i jesu stavljeni, od dva obrnuta slova nun, četrnaestog slova hebrejske abecede. Ta je biblijska tradicija toliko snažna da čak i tiskani biblijski tekstovi ukrašavaju ove stihove s dva obrnuta slova nun. Talmud postavlja pitanje o ovom neobičnom načinu organiziranja teksta, objašnjavajući - u ime R. Jude Kneza, izvornog prenositelja Mišne - da "u svitku Tore prije i poslije ovog odlomka stoji obrnuto slovo nun… jer on slovi za zasebnu biblijsku knjigu" (Šabat 116).

Rekao bih da naši mudraci ovim stihovima daju status zasebne knjige jer je u njima obuhvaćena istinska moć naše Tore; doista, ovi stihovi nas uče da je istinski izvor naše snage, trajnosti i vječnosti kao nacije naša Tora i jedino naša Tora!

Da ne bismo napravili pogrešku koja bi se činila ispravnom, da fizička snaga osigurava opstanak, moramo biti svjesni činjenice da su egipatske piramide, babilonske zigurate, olimpijske idole, rimske koloseume, nacističke svastike i boljševički srp i čekić doista raspršili vjetrovi povijesti, dok su stranice našeg svitka Tore – koje bi u stvarnosti mogao oboriti jak vjetar – ipak omogućile našem napaćenom i naizgled nemoćnom narodu (barem tijekom dvije tisuće godina progonstva) da izađe snažan i utjecajan; doista, upravo smo se zbog te Tore uspjeli podići iz pepela Auschwitza, vratiti se kao suvereni narod u našu domovinu, i izvršiti sakupljanje prognanika iz Etiopije, Indije, Bosne i Rusije.

Ali zašto koristiti hebrejsko slovo nun da izrazimo istinu o moći naše knjige? U Berahot (4b) učimo da molitva Ašrej, koja se sastoji uglavnom od psalma 145, koji svakodnevno kazujemo tri puta, slijedi redoslijed slova hebrejske abecede tako što

svaki od njegovih stihova započinje sljedećim slovom abecede pravilnim redoslijedom od početnog slova alef do zadnjeg slova taf. Međutim, upada u oči da je jedno slovo odsutno: "Zašto u Ašrej nema slova nun? Zbog toga što pad Izraela započinje njime, kako je napisano: "Pade, [nifla], ona više neće ustati, djevica Izraelska [Amos 5,2].'" Ovaj Talmudski odlomak kaže da je slovo nun posljednje slovo koje bismo mogli očekivati da bude uključeno u "knjigu" koja potvrđuje vječnost Izraela. Međutim, moramo se sjetiti da su slova nun koja okružuju naše stihove preokrenuta!

Ako se okrenemo Nahmanidesovom objašnjenju u vezi duge koju je B-g stavio na nebo kao znak svog saveza s Noaĥom, otkrit ćemo da je za ovog velikog mudraca simbolika duge simbol preokrenutog luka [kao kod luka i strijele]:

On [B-g] nije načinio dugu tako da su joj krajevi savijeni prema gore jer bi to moglo izgledati kao da su strijele bile odapete s neba... Umjesto toga On je učinio suprotno od toga kako bi pokazao da one nisu odapete na zemlju s neba. To je uistinu način na koji ratnici okreću oružje koje drže u rukama kad traže mir (Nahmanides, na Postanak 9,13)

Ako preokrenuti luk, ili duga, sa- veza s Noaĥom simbolizira suštu suprotnost ratu, preokretanje koje kaže ne rat već mir, onda je logično ustvrditi da preokrenuto slovo nun u ovoj paraši simbolizira uspon Izraela, a ne njegovu propast. Doista, talmudski odlomak koji smo prethodno naveli nastavlja se s reinterpretacijom stiha iz Psalma tako da samo izmijeni interpunkciju: "Pade [kćer Izraelova], ona neće više nikada [pasti]; Ustani, o djevice Izraelska." (Amos 5,2). Zapravo, naša dva obrnuta slova nun su tihi savez između B-ga i Židovskog naroda da Tora, vječni izvor snage naše nacije, ima moć rastjerati sve naše neprijatelje sve dok mi, narod Izraelov, uvijek idemo zajedno s Kovčegom! Zapravo, naša je Toru prijenosna, i uvijek je moramo nositi sa sobom.

Dopustite mi da razradim ovu ideju jedan korak dalje – i pokušam razjasniti najdublje značenje riječi ovih stihova. "Kad je Kovčeg kretao dalje" upozorava nas na značaj potrebe za Kovčegom i da Tora koju sadrži putuje zajedno s narodom,

mada malo ispred – ali nikad toliko naprijed da ljude ostavi za sobom. Možda je to stvarno značenje Rašijevog komentara: "Budući da je Kovčeg bio tri dana ispred mjesta gdje su se Židovi nalazili kada su putovali, Mojsije je rekao:" Stanite i čekajte nas; ne idite dalje"(Raši na Brojevi 10,35). Raši nas podučava da je Mojsije bio vrlo pažljivo vodio brigu da Kovčeg nikad ne bude više od tri dana ispred. Sjetite se dobro poznate izreke narodne mudrosti: Ako ste jedan korak ispred ovog naraštaja, vi ste genij. Ako ste dva koraka ispred, onda ste čudak! Očito nam je potrebno pravo vodstvo u vjerskom smislu da osigura da narod ide u korak s Torom - ali i Tora mora ići ukorak s narodom. Stoga je našim mudracima zabranjeno donositi zakonodavne uredbe kojih se glavnina posvećenog Izraela ne može pridržavati.

Nadalje, paraša kaže: "I kada se ustavio, on bi rekao:" Vrati se, o B-že, bezbrojnim [doslovno desecima tisuća] porodica izraelskih." Korijen riječi "kada se ustavio" nuĥo, potječe od istog korijena kao slatkoća, blagost (noaĥ na hebrejskom), izražavajući ideju da naša Tora mora biti slatka, da blago prihvaća i uključiva je. Gledamo li ga u ovom svjetlu, stih nam nalaže ne samo da nastojimo Toru učiniti relevantnom, već i da se pobrinemo za to da ona bude Tora koja privija uz sebe i prihvaća, Tora ljubavi i priključivanja. Napokon, zar Talmud ne podučava:

Tri godine su škole Hilela i Šamaja raspravljale o zakonu, sve dok nebeski glas nije proglasio ... "I jedno i drugo su riječi živoga B-ga, a zakon je prema Beit Hilelu." Ako je tako [ako oba viđenja dolaze od B-ga], zašto je onda zakon donesen u skladu sa Hilelovom školom? Zato što su oni ugodni i prihvaćaju [noĥin], uvijek podučavaju svoje gledište zajedno s gledištem škole Šamajeve, čak i iznose Šamajevo gledište prije svog vlastitog gledišta. (Eruvin 13b)

Ako je naša Tora zakon o prihvaćanju ljubavi, a ne fanatične mržnje, svjetla koje grije, a ne razornog plamena, onda će se bezbrojne obitelji Izraela zaista vratiti B-žjim riječima dobrodošlice.

Šabat šalom

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shlomo Riskin:

Jeste li kad čuli da netko kaže: "Nitko ne ide u taj restoran; previše je gužve." Ili, "Nemojte se približavati vodi dok ne naučite plivati". Iako ovo mogu biti zgodne krilatice, što biste rekli nakon što usporedite sljedeća dva stiha?

B-g kaže: "Vratite se k meni i Ja ću se vratiti k vama" (Malahija 3,7). Mi odgovaramo: "Vrati se k nama i mi ćemo se vratiti tebi" (Tužaljke 5,21). Čini se da se nismo baš razumjeli u vezi toga tko kreće prvi. To čak može biti i problematično, s obzirom da mi želimo biti ponovno zajedno s našim Stvoriteljem.

Ovo nije samo teološki problem. To je zapravo naše stalno iskustvo, i nešto što će zauvijek zaustaviti naš duhovni rast ako se s tim ne pomirimo. Slično tome naša paraša opisuje izradu i paljenje Menore. B-g kaže Mojsiju da bi Menora trebala biti "iskovana od zlata, od svoje baze do cvijeta" (Brojevi 8,4). To je značilo da se Menora morala isklesati iz jed-

nog komada zlata. Ovaj je cijeli proces za Mojsija bio vrlo zbunjujuć, pa se obratio B-gu. B-g je rekao: "Bacite zlato u vatru i pojaviti će se Menora" (Bamidbar Raba 15,4).

Kad je u Svetom Hramu došlo vrijeme da se upali Menora, svjetlo na zapadnoj strani bi čudom još gorjelo od prošle noći. Kohanim bi se koristili svjetlom sa zapadne strane da njime upale ostale svjetiljke, i tek potom bi ugasili i ponovo zapalili zapadno svjetlo (Menahot 86b).

Cijelu epizodu o Menori je vrlo teško razumjeti. B-g traži da je se izradi na nadljudski način i Mojsije je načelno prisiljen tražiti od B-ga da ju stvori. Zatim, Menora se pali na čudesan način. Pa zašto nas je B-g uopće uključio u to? Zašto jednostavno nije čudom stvorio i zapalio Menoru?

Isto nam se pitanje postavlja i o samom životu. Mi želimo služiti B-gu, želimo stvoriti s Njim čvrsti

odnos, ali imamo probleme i u mnogočemu se nalazimo uhvaćeni u škripac. Želimo vrištati: "Ako je ionako sve od Tebe onda me molim Te izvuci iz ovoga!" Ali B-g na to odgovara: "Vratite se k meni, i Ja ću se vratiti vama". Eto nas, zaglavljeni, u škripcu. Potrebna nam je Njegova pomoć. Bez Njega to nismo u stanju učiniti, pa što On očekuje od nas?

On od nas očekuje da dohvatimo zapadno svjetlo koje je on zapalio i upotrijebimo ga da njime upalimo ostale svjetiljke. On želi da bacimo zlato u vatru i gledamo kako se pojavljuje Menora. Istina je da On stoji iza stvaranja i svakog našeg iskustva, ali On nam je podario zadaću da dohvatimo plamen i širimo svjetlost, da zgrabimo svoje najdublje, najskrivenije želje i izreknemo riječi koje će prenijeti da je svaki aspekt našega života odraz Njegove želje.

Nema proturječja između ovih stihova. Poput zapadnog svjetla B-g je uvijek taj koji započinje, i B-g je taj koji završava. Nama nedostaje unutarnje snage i sile da sami učinimo nešto ili da se stvarno izvučemo iz svojih nevolja, ali to nije ono što B-g očekuje. Njegova jedina želja je da shvatimo svoje nedostatke, poteškoće i probleme, te da ih povežemo s Njime. Da živimo sa sviješću da je sve što doživljavamo prilika da se obratimo Njemu i da iskažemo svoju najdublju žudnju za Njim. I dok se vraćamo Njemu, mi Ga postajemo svjesni, tako da se On istodobno vraća nama. Vratili smo se u jedinstvo s našim Stvoriteljem.

Amen.

A gutn Shabbos!

Šabat šalom!

■

Prevela Tamar Buchwald

R. Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Mira radi

B-g reče Avrahamu: "Zašto se Sara nasmijala i rekla:" Mogu li stvarno imati dijete kada sam tako stara?"(Berešit 18,13)

Zapravo, ovo uopće nisu bile Sarine riječi. Ono što je ona stvarno rekla bilo je: "Moj muž je star", ali kada je B-g Avrahamu "citirao" njezine riječi On mu je kazao da je Sara rekla kako je ona stara. Raši objašnjava da nas to uči da je dopušteno donekle odstupiti od činjenica kako bismo izbjegli da naštetimo odnosima. Međutim, u ovom slučaju je teško razumjeti zašto ove okolnosti predstavljaju bilo kakvu prijetnju dobrom odnosu Avrahama i Sare. Avraham je bio jedan od najpravednijih pojedinaca za koje je svijet znao. Da li bi ga stvarno moglo toliko smetati kad bi saznao da sada, kada mu je devedeset devet godina, njegova supruga misli kako je pomalo star?

Mogućnost donošenja djece na svijet vrlo je osoban aspekt odnosa muža i supruge. Iako Sara nikada nije namjeravala izreći uvredljivu izjavu, pitanje je toliko osjetljivo da se njezin komentar zapravo mogao pokazati vrlo štetnim za bračni sklad. U takvom slučaju B-g je smatrao prikladnim da prikrije stvarne Sarine riječi od Avrahama.

Važno je napomenuti da je ovo jedini slučaj u Tori gdje nalazimo da je B-g odstupio od činjenica. B-žji pečat je istina, a pečat podrazumijeva apsolutnu dosljednost, bez izuzetaka. Zašto onda ova jedna izjava koja osigurava Saru čini izuzetak od načela istine?

Kod slične teme, mir je od tolikog

značaja da je u slučaju sote (jedan naročiti skup okolnosti koji zahtijeva da se žena podvrgne "testu" bračne vjernosti), ime B-ga izbrisano kako bi se dokazala ženina nedužnost. Budući da se uništenje B-žanskog imena obično smatra ozbiljnim prijestupom, zašto je to opravdano u slučaju sote?

Sva su B-žja imena opisi njegovih svojstava. Ona omogućuju čovjeku da uoči Njegovo djelovanje i na taj način se približi B-gu. Ipak, postoji još jedan način razvijanja odnosa s

može doći vrlo blizu B-gu kroz Njegova imena, sklad u bračnom životu je u najmanju ruku jednako djelotvorno sredstvo kojim se uspostavlja odnos s Njime.

Rabbi Daniel Travis:

B-gom. Ako između muža i žene vlada sklad onda s njima uistinu prebiva B-žanska Prisutnost. To je razlog zbog kojeg je B-g spreman uništiti Svoj pečat i Ime zbog mira između bračnog para. Iako čovjek

Prevela Tamar Buchwald

Marc Chagall , Ilustracije za Bibliju, Abraham i Sara, litografija, 37.5 x 26.5 cm

TJEDNI ZOHAR: BEHA'ALOTHA

Paraša (priča) Behaloteha nas podučava tajne o utkivanju Svjetla i smisla u svaki vid našega života. Ona se bavi dosizanjem vrhunca, a istovremeno i opasnošću da ostanemo bez njega. A test je: kako se podići nakon što ste to izgubili.

U ovo doba godine, nakon Šavuota, sve je vezano uz to da sebe duhovno uzdignemo, i stoga se i paraše Naso i BeHa'alotha nalaze jedna do druge.

Paraša BeHa'alotha otpočinje s odlomkom: "Reče B-g Mojsiju: "Govori Aronu i kaži mu: 'Kad pripremaš (beha'alotha) svjetiljke, pazi da svih sedam osvjetljavaju prostor ispred svjećnjaka'". Komentatori pitaju zašto Tora kaže "beha'alotha" (na hebrejskom podizati), umjesto "kad pališ svijeće"? Zohar, nakon duge rasprave, u kojoj se spominje priča o Izlasku i deseta pošast u Egiptusmrt svih prvorođenaca - postavlja pitanje: 'Zašto su Izraelci trebali označiti svoje dovratnike krvlju? Je li Stvoritelju stvarno bilo potrebno da oni označe koje kuće njima pripadaju? Zohar daje i odgovor: da bismo probudili nešto u gornjim, duhovnim svjetovima, moramo napraviti neko djelo u fizičkom svijetu.

Zohar objašnjava da je svijet u kojem živimo podijeljen na dva dijelaonaj koji je nama vidljiv i onaj koji nije. Ova dva svijeta postoje istodobno. Međutim, problem je u tome što većina od nas nije svjesna te činjenice, i toga da mi posjedujemo dvije dimenzije - tijelo i dušu.

Čovjek je duhovno biće i bit njegova života je da poveže te svjetove: svijet istine (duh) i svijet iluzije (fizički). Do povezivanja dolazi kada povežemo djelo s njegovom namje-

rom, tijelo s dušom. To je ono po čemu se Zohar razlikuje, i što nije slično nekim drugim duhovnim metodama, jer se prema kabali duhovni svijet ne nalazi u nebesima nego ovdje na Zemlji. I da bismo to osjetili mi moramo stvoriti duhovnu dimenziju u svakom fizičkom predmetu kojeg koristimo i u svakoj radnji koju poduzmemo.

Svrha stvaranja micvot je da povežu te svjetove. Prema Zoharu riječ "micva" (na hebrejskom דעצ ) ima isti korijen kao "ekipirati, okupiti" (na hebrejskom עעצ) i micvot su stvorene zato da nam pomognu povezati i udružiti naš fizički svijet s gornjim duhovnim svjetovima, nebo sa zemljom, tijelo s dušom, inače će se čovjek smatrati bezbožnom osobom (na hebrejskom ל מלב״ ב), što znači da nije u stanju uzdići se i povezati s višim svjetovima.

U Židovstvu nas se ocjenjuje prema namjeri koja prati naša djela, u protivnom su ta djela poput tijela bez duše. I to je suština duhovnog uzdizanja samih sebe. Zohar i Talmud podučavaju da Tora ima samo jednu svrhu – ona je lijek protiv nagona prema zlu. Kada učimo Toru i slijedimo tradiciju mi također mora-

mo imati ispravnu namjeru kako bismo se mogli uzdići iz dimenzije egoizma i sebičnosti - mjesta smrtina dimenziju povezanu s ljubavlju, radošću, srećom i beskonačnostiSvjetlom stvaranja.

Rabi Ashlag je rekao da je glavna svrha Tore da nas nauči kako da primamo u svrhu dijeljenja. Rabi Akiva je podučavao: da bi netko dosegao tu razini treba ga uvježbavati u načelu "ljubit ćeš bližnjega svoga", jer kada uspijemo voljeti svog bližnjega kao sebe same, mi se zapravo uspijevamo povezati sa suštinom beskonačnosti i to se naziva uzdizanjem.

Zbog toga Zohar podučava da je Tora dana na dvije ploče u mjesecu sivanu, astrološkom znaku taumim (blizanaca) - dvoje koji su jedno, ti i ja, tijelo i duša.

Ovo izdizanje iznad sebičnosti, razdvojenosti, strahova i boli svrha je života. I to je razlog zašto je rečeno: "Kada pripremaš (beha'alotha) svjetiljke ...", a ne "kada upališ svjetiljke" - da bi nam se pokazalo da svaki običan čin može postati čaroban i b-žanski.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Biseri hasidske mudrosti

Sramežljivi pokajnik

Čovjek koji se želio pokajati došao je rebeu iz Ropšica da od njega čuje što mu je činiti. Premda mu je bilo neugodno priznati kako je sve griješio, morao je to učiniti, jer u protivnom rebe mu nije mogao pomoći. Zato je smislio kako će mu ispričati da nije on taj koji je zgriješio, već jedan njegov prijatelj. Međutim, taj je prijatelj toliko sramežljiv, da on sada dolazi da pita za savjet u njegovo ime.

Rebe ga strpljivo sasluša, a onda se uz smiješak zagleda u lice čovjeka koje se silno trudio da izgleda opušteno:

burno vrijeme, kada izgleda da se urušavaju temelji svijeta oko nas, teško je izbjeći preplavljenost strahom i osjećajem nesigurnosti. Mi se pitamo: što se to događa? Hoće li se svijet ikada vratiti u normalno stanje? Kako se pripremiti za nepoznatu, nepredvidivu budućnost? Možemo li povratiti uravnoteženo stanje i prevladati osjećaj otuđenosti. Pitanja nadiru brže od odgovora koji mogu u potpunosti izostati, a strah i osjećaj izgubljenosti rastu. U nemogućnosti da razumijemo situaciju i ponovno kontroliramo naše sudbine, možemo se u potpunosti paralizirati. Što možemo učiniti kada se nađemo u tako teškoj situaciji?

Da bismo živjeli život ispunjen smislom, svakoj promjeni moramo pogledati "ravno u oči", a ne povlačiti se u strah i poricanje. I najstrašnije iskustvo je samo dio smisla života i naše misije u njemu i zato se moramo boriti da ih prihvatimo kao takve. Mi ne prizivamo nevolje i možemo čak propitkivati B-ga koji ih dozvoljava, ali dio našeg životnog izazova je da se uzdignemo iznad našeg gnjeva, straha i boli kako bismo oslobodili mogućnosti za rast. Čak i onda kada izgleda da je u opasnosti naš način života, moramo se naučiti razaznati klice preobrazbe koje se nalaze u svakom prevratu.

"Tvoj se prijatelj nije baš najbolje snašao; lakše bi mu bilo da je jednostavno sam došao do mene i rekao kako je došao u ime prijatelja koji jako sramežljiv." ■

d trenutka kada sam istinski počeo služiti svom Stvoritelju, nisam pokušao steći ništa do onoga što bi mi On sam dao.

Upravo zato što je zjenica oka tamna, ono tako dobro upija sve zrake svjetla koje na nju padnu.

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

R. Pinhas iz Koreca

R. Menachem Mendel Schneerson

Učinkovit život

Beskompromisni emes

S obzirom da iskrenost čovjeka približava B-gu, ne čudi da je nagrada za emes tako velika. Ali emes se ne smije kompromitirati. Kao što smo primijetili, mala količina laži može uništiti čak i veliku količinu emesa.

Kralj David je rekao, "B-g je blizu svih koji Ga zazivlju – onih koji Ga zazivlju sa emesom" (Psalam 145,18). To se ponekad prevodi kao, "onih koji Ga zazivlju iskreno." Međutim, postoje ljudi koji se mole iskreno, ali njihove želje se ne ispunjavaju. Ono što je kralj David rekao jest da je čovjek koji živi život emesa blizak B-gu i da će njegove molitve biti odgovorene. B-g prezire laž, kao što je rečeno, "Čovjek koji je varalica neće prebivati u mojoj kući; čovjek koji govori laž neće biti pred mojim očima" (Psalam 101,7).

Laž nosi sa sobom svoju vlastitu kaznu. Rebbe, R. Pinchas iz Koretza, bio je velikan istine. On je rekao da je patrijarh Jakov trpio dvadeset i dvije godine boli zbog nestanka svog sina Josefa jer je, kada ga je Izak pitao, "Tko si ti, sine moj?" Jakov odgovorio, "To sam ja, Ezav, tvoj prvorođenac." Raši objašnjava da je on zapravo mislio, "Ja sam onaj koji ti donosi hranu, a Ezav je tvoj najstariji sin," no bez obzira na to, na prvi pogled ovo nije istina i ta je laž sa sobom donijela tako strogu kaznu (Postanak 27,18-19).

Rebbe je također rekao da je istinoljubivost sjajna segula (duhovno sredstvo) za parnasa.

neprikladnog govora. Chofetz Chaim je posvetio svoj život uklanjanju lašon hara (ponižavajućeg govora; ogovaranja), ističući da je to na mnogo načina ozbiljniji grijeh od mnogih grijeha koje čovjek nikada ne bi počinio. Jednako vrijedi i za laž. Chida daje šokantnu izjavu da se čovjek koji laže isključuje iz Klal Jisraela (izraelske zajednice)! On citira , "Ostatak Izraelov neće činiti bezakonje, oni neće govoriti laž" (Lev David 16).

Chofetz Chaim citira Etiku otaca 4,13, koja kaže da za svaku micvu koju čovjek ispuni, on dobiva anđela koji ga zastupa, a za svaki grijeh, on dobiva anđela koji ga optužuje. Anđeli koji optužuju kao rezultat grijeha imaju narav grijeha. Tako, ako čovjek, has v'šalom (ne dopustila Nebesa), jede terefa hranu, on stvara optužujućeg anđela, no budući da grijeh nije uključivao govor, taj anđeo je nijem i ne može podići nikakve optužbe protiv čovjeka. Međutim, ako čovjek laže ili govori lašon hara, taj anđeo može govoriti i može podići optužbu protiv čovjeka

za sve "nijeme" grijehe koje je on počinio. Tako, čovjek koji je počinio mnogo grijeha, ali je bio pažljiv da ne laže ili da ne govori lašon hara, može imati mnogo blažu presudu od čovjeka koji je imao manje grijeha, ali je lagao ili govorio lašon hara.

Tora ne zabranjuje samo govorenje laži, već i slušanje laži. Zapovijed, "Udalji se od lažne riječi," znači da bi čovjek trebao izbjegavati slušanje laži (Sefer HaChinuch Mitzvah 74). Netko bi mogao pitati, Kako da čovjek zna da li druga osoba laže? Odgovor je, da čak iako čovjek možda nije u mogućnosti znati da li druga osoba laže, slušanje laži spada u kategoriju šogega, nesmotrenih grijeha.

Mi smo eksperti u racionaliziranju i pravdanju svega što želimo činiti. Iako znamo da je pogrešno lagati, mi ćemo pronaći razloge da opravdamo određenu laž. Da je to pogrešno, istaknuto je u eseju Rav Chaima Shmulewitza:

Tora kaže da su na dan posvećenja Miškana, Nadav i Avihu, dvojica sinova Velikog svećenika Arona, izvršili nedozvoljenu službu u Miškanu i umrli. Njihova preživjela braća, Elazar i Itamar, tako su bili onenim (oni koji tuguju na dan smrti bliskog rođaka). Halaha je da onein ne može imati udjela u svetim prinosima. Međutim, Mojsije ih je uputio da je B-g rekao da bez obzira na to što su onenim, oni trebaju jesti od posebnih prinosa za posvećenje.

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

Nažalost, mi podcjenjujemo težinu

Posvećenje se odvijalo na Roš Hodeš, na koji postoji redovni prinos za grijeh. Elazar i Itamar nisu jeli od tog prinosa jer su bili onenim, već su ga spalili. Kada je Mojsije to saznao, ukorio ih je rekavši, "Rekao sam vam da je B-g rekao da trebate jesti od današnjeg prinosa unatoč tome što ste onenim." Aron je proturiječio Mojsiju, rekavši, "B-g je mislio na prinose koji su specifični za posvećenje Miškana. Je li On rekao da oni također mogu jesti i od redovnih prinosa?" Mojsije je rekao, "U pravu si. On je mislio samo na prinose posvećenja. Zaboravio sam ono što mi je On rekao."

Rav Shmulewitz ističe da se Mojsije našao u teškoj neprilici. Priznati da je Aron bio u pravu i da je on zaboravio što mu je B-g rekao stavilo bi autentičnost Tore pod sumnju za sva vremena. Mojsije je bio jedini

kanal Njegovih riječi i mi pretpostavljamo da je njegov prijenos tih riječi točan. Ako bismo priznali da je on pogriješio, ljudi bi s pravom mogli reći, "Kako možemo biti sigurni da je Mojsijevo prenošenje B-žjih riječi točno? Ako je on pogriješio u ovom slučaju, možda je pogriješio također i u prenošenju drugih stvari." Mojsije je imao legitiman razlog da misli, Moram sačuvati autentičnost Tore, te da zadrži svoj stav.

Ali Mojsije je donio odluku, "Očuvanje autentičnosti Tore nije moja osobna obveza. B-g s time može činiti ono što On želi. Moja osobna obveza je reći istinu i priznati da sam bio u krivu, i kakve god posljedice toga bile, neka budu."

Mislim da će se svatko složiti da je Mojsije imao legitimno pravo reći da je njegovo tumačenje bilo ispravno. Ako je dozvoljeno iskriviti istinu kako bi sačuvao šalom bajis, koli-

ko je više on imao pravo izbjeći da se autentičnost Tore dovede u opasnost. On je mogao jednostavno reći, "B-g sigurno želi da sačuvam autentičnost Tore". Ali Mojsije je znao što je B-g uistinu htio: da on kaže istinu. Nema opravdanja za laž, kakve god bile posljedice. Halaha kaže da je šalom bajis jedina iznimka.

Podrijetlo iznimke o šalom bajisu je što je pramajka Sara, kada joj je bilo rečeno da će roditi dijete sa devedeset godina, rekla, "Mogu li se zaista vratiti u svoju mladost, a i moj gospodar (Abraham) je star". (Postanak 18,12-13). Kada je B-g prenio Abrahamu Sarin komentar, On nije naveo njene riječi, "Moj gospodar je star," već je umjesto toga rekao, "Ja sam stara." Neki komentari primjećuju da je B-g interpretirao Sarine riječi, "Moj gospodar je star," kako bi se odnosile na Njega, a ne na njenog muža, upućujući na to da ona dovodi u pitanje B-žju sposobnost da napravi takvo čudo. Tako, u svrhu šalom bajisa, On je interpretirao Sarine riječi na način da ne budu uvredljive za Abrahama. Ti komentari kažu da čak i u slučaju šalom bajisa, čovjek može rastegnuti istinu, ali izravna laž nikada nije dozvoljena.

Mogućnost da dođemo do krivih zaključaka jer racionaliziramo kako bismo činili sve što želimo, primjenjuje se na mnoge druge stvari kao i na nalaženje opravdanja za laganje. Trebali bismo shvatiti da je sam čin racionalizacije laž. Kako je glupo lagati sam sebi!

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski: Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu

musarsko učenje kako transformirati svoj život

Biti omiljen

Ahuv

Tri stvari čine čovjeka omiljenim kod drugih: darežljivost, postavljen stol i veselo raspoloženje.

Avot D'Rabbi Natan 31

POTREBA DA budemo voljeni duboko je usađena u ljudsku psihu, i biti voljen samo po sebi je doživljaj koji nas ispunjava. Ne samo to, kad vas ljudi vole, oni će vam i pomagati. Dat će vam dobar savjet i štiti vas od zla. Voljen čovjek se nalazi visoko na popisima uzvanika i ima prednosti u poslovanju. Sva područja života imaju koristi od toga.

Ova činjenica vodi do važnog pitanja: Što čini nekoga dopadljivim?

Još konkretnije, što vas čini dopadljivima? Ali prije nego budemo u mogućnosti odgovoriti na ovo pitanje, moramo postaviti jedno drugo pitanje: Što je ljubav?

Postoji toliko definicija ljubavi, od psihologije do pjesama, i čini se da ni jedna od njih nije zadovoljavajuća jer ono što ljubav jest nije opipljivo. Gledište musara tu je od pomoći jer on primjenjuje jedan vrlo različit pristup, ne pokušavajući definirati ljubav, već fokusirajući se na osvještavanje onoga u nama što stvara te osjećaje, obvezivanje i spone koje nazivamo ljubavlju.

Za učitelje musara polazište je shvaćanje da je naša primarna unutarnja priroda, priroda duše. Postoje

razine ili dimenzije duše, ali samo nas jedna zanima u vezi ljubavi, a to je nefeš duša, koja je vid unutarnjeg života satkan od emocija, karakternih osobina i vrednota koje su karakteristične za pojedinca. Ono što nazivamo ljubavlju cvjeta kada se dva ljudska bića toliko približe jedno drugom da im se njihove nefeš-duše stope.

Taj je fenomen dobro objašnjen u musarskom kabalističkom tekstu iz šesnaestog stoljeća pod nazivom Reishit Chochmah, djelo Rabbi Eliyahu de Vidasa (1518-1592.). On piše da ono što mi nazivamo "ljubavlju" u stvarnosti je ujedinjenje dviju zasebnih duša kako bi tvorile veću cjelinu:

Mada vas materijalna građa vašeg tijela odvaja od vašeg bližnjeg, nefeš-duša vas oboje duhovni je entitet, a tendencija duha je da vas tjera da prionete svom bližnjem nerazdvojnim jedinstvom. Kada vaša nefešduša bude pobuđena na ljubav prema bližnjem, nefeš-duša vašeg bližnjeg jednako će biti pobuđena da zauzvrat vas zavoli,

dok vaše duše ne budu povezane tako da tvore jedan jedinstveni entitet.

Kao dokaz, on ukazuje na biblijski redak koji opisuje ljubav između Davida i Jonatana:

I dogodi se da nefeš-duša Jonatana bješe povezana s nefešdušom Davida, i Jonatan ga je volio kao svoju vlastitu nefešdušu. Tada Jonatan sklopi savez s Davidom, jer ga je volio kao svoju nefeš-dušu.

Ova dvojica prijatelja nisu se voljeli zato što su im duše bile povezane, niti su njhove duše prionule jedna uz drugu zbog njihove ljubavi; u stvari, ljubav je pojam koji koristimo kako bismo dali naziv duhovnoj stvarnosti dviju duša koje se spajaju i prianjaju u jednu cjelinu, isprepliću se. Ljubav je emocionalni doživljaj/iskustvo ahdut ha'ohev veha'ahuv – jedinstva onoga koji voli s onim koga voli. Na više od dvije stotine mjesta u Tori pojavljuje se riječ ahava da opiše jedinstvo muškarca i žene, gospodara i sluge, obitelji, susjeda i stranca, i svakako, onoga koji Ga traži i B-ga.

Doživljaj "zaljubljenosti" u Židovskoj misli svoj korijen ima u usudu. Kada se dvije duše koje su namijenjene jedna drugoj susretnu, one se istog časa prepoznaju i u trenutku se povežu. U Talmudu je citiran Rav

Jehuda kako kaže u ime (drugog)

Rava: "Četrdeset dana prije nego nastane dijete, začuje se nebeski glas i objavi, 'Kćer ovoga je za onoga.'"

B-žanski predodređeni suprug/a je istinski srodna duša, koja se na jidi-

šu naziva bašerte (ženska) ili bašerter (muška).

Ljubav koja je suđena može dovesti do trenutnog međusobnog prepoznavanja, onog poslovičnog trenutka kad se pogledi susretnu. Ili može izbiti na površinu dugotrajnom izloženosti i napornim radom koji se može ulagati u izgradnju odnosa. U kulturama gdje su brakovi dogovoreni postoji očekivanje da će se ljubav razviti s vremenom, potkrijepljena odanošću i dijeljenjem iskustva.

Sada kada znamo da je stapanje duša ono što stvara ljubav, što mi možemo učiniti da budemo voljeni?

Kralj Salomon daje odgovor time

što kaže: "Kao što voda zrcali lice, tako čini i srce čovjeka." To znači, da što god projicirate iz svog vlastitog

srca to možete očekivati da ćete primiti zauzvrat. Ako ne marite za druge, oni neće mariti za vas. S druge strane, ako ste srdačni i brižni, možete očekivati da ćete privući srdačnost.

Ja sam vidio taj princip na djelu. Studentima koji rade na razvijanju odlike časti (kavoda) dajem zadatak da imitiraju ponašanje talmudskog učenjaka Rabi Johanana ben Zakaia. Zabilježeno je da je Rav Johanan bio hitar da svakoga koga susretne prvi

pozdravi, prije nego li ovaj pozdravi njega. Kada studenti počnu vršiti tu praksu pozdravljanja, otkrivaju da na njihove prijateljske pozdrave gotovo uvijek bude uzvraćeno na isti način, da se na smješak uvijek uzvrati smješkom. Odjednom se obično hladan i neprijazan svijet pretopi u mjesto na kojem vlada srdačnost i prijateljstvo. I sve to zato što su nešto drugo projicirali iz svojih srca.

Ono što ovdje vidimo odražava pronicljivo učenje Rabbi Eliyahu Desslera o ljubavi. On zamjećuje povezanost između ljubavi i darežljivosti i pita se što dolazi prvo. Dajemo li osobi koju volimo ili volimo osobu kojoj dajemo? On zaključuje da ljubav slijedi iza davanja. Kada nekome nešto date, bio to smješak, pomoć, vrijeme, novac, dobra (u skladu s njihovim potrebama), to priprema teren ljubavi da može rasti. Ključ da se bude voljen stoga je biti darežljiv, imati otvorenu ruku. Tekst koji je citiran na početku ovog poglavlja spominje "postavljen stol," što je također vrsta darežljivosti.

Prečesto tražimo ljubav zbog potrebe ili želje. Možda još nismo shvatili da postajemo voljeni dajući drugima i hraneći ih (doslovno i metaforički).

Ali kako nam to što smo voljeni pomaže da radimo na preobrazbi koja se naziva stjecanje Tore? Maharal navodi zanimljiv odgovor na to pitanje: Samo onaj koji sebe učini djelom zajednice zavređuje mudrost Tore, jer Tora je dana i nastavlja se davati čitavoj zajednici, ne pojedincu. U vrlo poznatom komentaru Raši piše da kada se narod utaborio kod gore Sinaj da bi primio Toru, zajednica je bilo toliko povezana da je bila "poput jedne osobe s jednim srcem." Jedino u kontekstu ljubavi poput ove – u kojoj su srca ujedinjena – može se steći Tora, zajedno sa svime onime što to podrazumijeva.

PRAKSA

Trenutni fokus govori nam da sve proistječe iz bivanja voljenim. Naučili smo da je najbolji način da postanemo voljeni da pružimo svoju ljubav drugim ljudima.

Vaš zadatak je da odredite jedno ili dvoje ljudi s kojima ćete se proaktivno nastojati povezati. Razgovarajte ili dogovorite posjetu i kada budete s tom osobom, budite tamo istinski zbog nje, a ne zbog vlastitog zadovoljstva. Nastojte je razumjeti i cijeniti bez strogog propitivanja i prosuđivanja, kako biste joj pružili ono što ona treba i želi, fizički i duhovno.

Tako se pruža ljubav. Tako se postaje voljenim. Rabi Hanina ben Dosa (iz prvog stoljeća n.e.) znao je reći: "Svatko tko se ljudima sviđa, sviđa se i B-gu. Ali onaj tko se ljudima ne sviđa, ni B-gu se ne sviđa."

Pažljivo pratite kakav odziv donosi vaš trud i vidite što ste naučili.

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

SLUŽBENI POSJET

Šef izraelske diplomacije u Hrvatskoj: Iran

nije samo regionalni problem

Nacional,29.5.2023.

Šef izraelske diplomacije

Eli Cohen pozvao je u ponedjeljak u Zagrebu “prijatelje u Hrvatskoj i Europskoj uniji” da zauzmu čvrst stav protiv iranskog režima koji “više nije samo regionalni problem”.

Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman primio je izraelskog kolegu na Zrinjevcu, a ministri su, uz pitanja jačanja suradnje u svim područjima, razgovarali o aktualnoj geopolitičkoj situaciji i ruskoj invaziji na Ukrajinu.

Izraelski ministar rekao je da podržava “suverenitet i integritet Ukrajine” i poručio da se u ratu u Ukrajini vide “otisci iranskog državnog terorizma”.

“Iranski režim više nije samo regionalni, već i europski i svjetski problem”, rekao je Cohen, koji je u veljači kao prvi ministar iz Izraela i s Bliskog istoka posjetio Kijev.

PrijateljiizHrvatskeiEU

Cohen je u Zagrebu pozvao “prijatelje u Hrvatskoj i Europskoj uniji” da “zauzmu čvrsti stav protiv iranskog opasnog ponašanja”.

Izraleski ministar u drugom je službenom posjetu Hrvatskoj, prvi put je bio prije pet godina kad je bio ministar gospodarstva.

“Izrael i Hrvatska dijele prijateljstvo, naše nacije razvile su snažno partnerstvo temeljeno na miru i stabilnosti u regiji”, rekao je Cohen.

Grlić Radman poručio je da se Hrvatska “kontinuirano zauzima za jačanje odnosa Europske unije i Izraela”.

“Na temelju i naših napora nakon dugo vremena održana je sjednica Vijeća za pridruživanje između Europske unije i Izraela u listopadu prošle godine”, dodao je domaćin.

Potpisanmemorandum

Grlić Radman i Cohen potpisali su u ponedjeljak Memorandum o suglasju na području razmjene i suradnje.

Grlić Radman opisao je memorandum kao “zajedničko pružanje pomoći državama u susjedstvu” čime će Hrvatska i Izrael “pridonijeti miru, sigurnosti i stabilnosti u širem susjedstvu”.

Izrael i Hrvatska osmislili su projekt razvojne pomoći Bosni i Hercegovini u području poljoprivrede 2021. godine.

Hrvatski ministar istaknuo je da je u 26 godina od uspostave diplomatskih odnosa “ostvaren napredak u svim područjima” i da Izrael u Hrvatskoj investira u obnovljive izvore energije i turistički sektor.

“

Hrvatska je jedna od omiljenih destinacija izraelskih turista”, rekao je Grlić Radman, dok je Cohen pozvao Izraelce da posjete Hrvatsku, “prekrasnu zemlju”, a Hrvate u Izrael.

Ministri su razgovarali još o energetici, uspostavi izravne zračne linije između zemalja te o pripremama za održavanje sastanka premijera Andreja Plenkovića i Benjamina Netanyahua.

Hrvatska predsjeda IHRAom Hrvatska je 1. ožujka od Švedske preuzela jednogodišnje predsjedanje Međunarodnim savezom za sjećanje na holokaust (IHRA), organizacijom kojoj je osnovna zadaća obrazovanje o holokaustu, istraživanje i sjećanje.

Izraelski ministar pozdravio je u ponedjeljak što je hrvatska vlada usvojila pravno neobvezujuće radne definicije antisemitizma, poricanja i iskrivljavanja istine o holokaustu i antiromskog rasizma i diskriminacije.

Među prioritetima prvog hrvatskog predsjedanja je obilježavanje 10. obljetnice radne definicije IHRA-e o poricanju i iskrivljavanju istine o holokaustu.

“Dajući prednost činjenicama bez njihova iskrivljavanja, štitimo ne samo znanstvenu istinu, već štitimo i budućnost”, rekao je Grlić Radman.

Prije sastanka na Zrinjevcu, ministri su položili vijenac ispred Spomenika Domovini, a poslijepodne će učiniti isto ispred Spomenika žrtvama holokausta i ustaškog režima.

Izraelski ministar u provokativnom obilasku Brda

hrama

GlasIstre,21.5.2023.

Desničarski izraelski ministar sigurnosti Itamar BenGvir u nedjelju je posjetio Brdo hrama, sveto mjesto muslimana i Židova u Jeruzalemu,i rekao daje Izrael tamo "glavni", što je palestinska strana osudila, nakon više mjeseci nasilja i povišenihnapetosti.

Ben-Gvir je to rekao tijekom ranojutarnjeg posjeta području koje Židovi nazivaju Brdo hrama, a Palestinci Plato džamija, nekoliko dana nakon što su se skupine židovske mladeži potukle s Palestincima i izvikivale rasističke slogane tijekom nacionalističkog marša kroz Stari grad u Jeruzalemu.

"Sretan sam što se uspinjem na Brdo hrama, najvažnije mjesto za narod Izraela", kazao je Ben-Gvir tijekom posjeta

mjestu, koje predstavlja najosjetljiviju dodirnu točku između muslimana i Židova u Jeruzalemu, koja je poprište neprestanih sukobljavanja.

Napetosti oko Brda hrama 2021. doprinijele su izbijanju 10-dnevnog rata s islamističkom skupinom Hamas koja upravlja Pojasom Gaze.

Hamas je u više navrata upozorio da će reagirati na ono što smatra židovskim upadima na mjesto, za koje, prema sporazumu radi obuzdavanja tenzija, skrbi Jordan.

"Sve prijetnje Hamasa neće pomoći, mi smo glavni ovdje u Jeruzalemu i u cijeloj zemlji Izrael", poručio je Ben-Gvir. Brdo hrama je najsvetije mjesto za Židove, gdje je biblijski kralj Salomon izgradio prvi hram prije 3000 godina i gdje

su drugi hram razorili Rimljani. Danas je to ujedno i treće najsvetije mjesto u islamu, a sadrži džamiju Al-Aqsa sa zlatnom kupolom, za koju muslimani vjeruju da je mjesto gdje je prorok Muhamed uzašao na nebo.

Prema sporazumu, nemuslimani mogu posjetiti mjesto u središtu Starog grada, no nije im dozvoljena molitva. Međutim, židovski posjetitelji sve češće tu zabranu ignoriraju.

Palestinci pak to smatraju provokacijom i boje se da Izrael namjerava preuzeti kontrolu nad svetištem.

Glasnogovornik palestinskog predsjednika Mahmuda Abasa je rekao da Ben-Gvirov "upad u dvorište džamije Al-Aqsa, rano ujutro, poput lopova, neće promijeniti stvarnost i neće name-

tnuti izraelski suverenitet nad njom".

Glasnogovornik Hamasa je kazao da će Izrael snositi posljedice zbog Ben-Gvirovog "divljačkog napada" na džamiju i pozvao je Palestince da povećaju broj svojih posjeta i "stoje kao bedem ususret svim pokušajima da ju se oskvrne i učini židovskom".

Izrael je osvojio Stari grad Jeruzalem, koji uključuje Al-Aqsu i okolni Zid plača, sveto mjesto za molitvu Židova, tijekom rata 1967.

Izrael je otada anektirao Istočni Jeruzalem, što međunarodna zajednica ne priznaje, i cijeli grad smatra svojom vječnom i nepodijeljenom prijestolnicom. Palestinci pak Istočni Jeruzalem žele za glavni grad svoje buduće države.