4-04 - Divrej Tora - Šelah 5779 by Bet Israel

Divrej Tkra Godina 12 Broj 38

Zagreb, šabat 29. lipnja 2019. - 25. sivana 5779.

Broj 38

http://twitter.com/DivrejTora B’’H

Šabat Š’lah leha Jeruzalem 19:08

20:31

Zagreb

20:31

21:32

Rijeka

20:36

21:36

Split

20:21

21:21

Dubrovnik 20:11

21:12

Vinkovci 20:18

21:19

Sarajevo 20:14

21:15

Doboj

20:19

21:19

B. Luka

20:23

21:23

Beograd 20:10

21:25

Novi Sad 20:14

21:30

Subotica 20:18

21:35

Zrenjanin 20:12

21:28

Niš

19:58

21:11

Beč

20:41

21:41

Frankfurt 21:21

22:21

Edison, NJ 20:14

21:23

divrejtora@gmail.com

Paraša Š’lah leha

(Bamidbar 13,1-15,41) Moše šalje dvanaest špijuna u Ka-

generacija umrijeti u pustinji. Skupina razočaranih Ţidova jurne na brdo na granici Zemlje i okruţe ih Amalekiti i

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb

na'an. Četrdeset dana kasnije oni se

Na dan utorak 2.7.2019.

smokvu kojima će potkrijepiti izvještaj

Zatim dobivaju zakone o menahot (je-

Alot Hašahar

2:59

o bujnoj zemlji, zemlji obilja. Ali onda

lu, vinu i ulju koje se prinosi kao ţrtvu)

Najranije Talit

3:58

jedan od špijuna sve upozorava da su

i micvu posvećivanja dijela tijesta za

Nec Hahama

5:11

stanovnici te zemlje divovi i ratnici

kruh (hale) B-gu. Jedan je čovjek sku-

Najkasnije Š’ma

9:05

"moćniji od nas"; samo Kaleb i Jošua

pljao šiblje i tako prekršio šabat, pa je

Zman Tefila

10:24

tvrde da je moguće pobijediti ih, kao

osuđen na smrt. B-g daje uputu o sta-

Hacot

13:00

što je B-g zapovijedio.

vljanju resa (cicita) na četiri ugla odjeće

Minha Ketana

17:34

Narod zakuka da će se radije vratiti u

Plag Haminha

19:12

Egipat. B-g donosi odluku da se ula-

Šekia

20:49

zak Izraela u zemlju odgađa za četrde-

21:31

set godina. Za to vrijeme će čitava ta

Cet Ha-kohavim



vraćaju noseći ogroman grozd, šipak i

Kana'aniti.

što će ih podsjećati na izvršavanje micvot (B-ţjih zapovijedi). ■ Prevela Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ה״ ״ד״ב״ה״י״ ״ ״ו״ה״ה״ ״מ״כ״י״ן״״״ו״ע״ו״ה״ך״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen – prva alija – 20 p’sukim

će) koji je obeshrabrio narod u vezi

(13,1-20)

ulaska u Erec Jisrael. Raši kaţe da su oni ljudima rekli, “Vidite li ovo ču-

B-g kaţe Mošeu da pošalje izvid-

dno, ogromno voće? Sada si zamis-

nike da “izvide” Zemlju. Naglasak

lite koliko su čudni i teški ljudi u toj

je u tekstu ovog pasuka stavljen na

zemlji”. Raši razjašnjava da su deset

to da je Moše taj koji šalje meraglim, ne na B-ţju zapovijed, niti po njegovoj “ţelji”. L’ha u Leh l’ha znači, “za svoje dobro”. Ne ideš samo zato što ja to zapovijedam, nego je za tebe korisno da odeš. Kli Yakar sugerira slično značenje za L’ha u Š’lah l’ha. Kako moţemo reći da je slanje meraglim bilo kome bilo na korist? Kao ishod meraglima Mošeov je ţivot bio produljen za 40 godina.

meraglim donijeli sa sobom voće, ali šah – Zašto Moše nije na isti način

ne i Kalev i Jehošua. Kakva uţasna

blagoslovio i ostale? I zašto bi Jeho-

zloupotreba plodova Erec Jisraela!

šui blagoslov bio potreban dok

Ono što čovjek treba napraviti s

Kalevu očito nije bio potreban?

voćkama je uzeti najbolje od prvog

Hoće li se izviđač vratiti s isprav-

uroda, staviti to u košaru, donijeti u

nim gledištem ili neće temeljilo se

Jerušalajim, te s veseljem pred B-g-

na osobnosti, moći opaţanja i zak-

om proglasiti zahvalnost što nas je

ljučivanja svakog pojedinca. To je

doveo u Zemlju.

ovisilo o svakome od 12 individualaca. I to nije bio razlog zašto je Moše dao poseban blagoslov Jeho-

Predstavnik svakog plemena na-

šui. Moše je imao jednu drugu bo-

veden je poimence i Tora svjedoči

jazan u vezi Jehošue. On si je mogao

visoki renome svakoga od njih.

zamisliti Jehošuu kako se pridru-

U paraši Bamidbar koju smo čitali prije nekoliko tjedana, kada su imenovane plemenske vođe, Efrajim i Menaše bili su opisani kao sinovi Josefa – obojica u istom pasuku. Ovdje se samo Menaše poistovjećuje s Josefom, dok je Efrajimov izvidnik – Jehošua – naveden 3 p’sukim ranije. Komentari biljeţe da se Josef bavio

ţuje obeshrabrivanju naroda od ulaska u zemlju da bi se Mošeov ţivot produljio. Eldad i Medad prorokovali su da će Moše umrijeti, a Jehošua će voditi narod u Zemlju. Mošeova braha Jehošui bila je da Jehošuu očuva poštenim, recimo to tako, tako da se ne pridruţi “zlom savjetu” iz bilo kojeg razloga.

“negativnim izvještajima” o svojoj

Moše izviđačima daje upute i plan

braći, kao što je to činio i Menašeov

puta, nadajući se da će se vratiti s

izviđač, Gadi ben Susi. Jehošua, je

poticajnim izvještajem za Bnej Jis-

naravno ostao čist od mrlje diba

rael. Bilo je to vrijeme dozrijevanja

ra’a i zbog toga se ne spominje zaje-

groţđa, bikurei anavim.

dno s Josefom. A Moše prozva Hošeu bin Nuna, Jehošua. Raši kaţe da je dodavanjem slova jud Hošeinom imenu, on mu dao braha da bude spašen od grupne odluke ostalih meraglim. Mima NafStrana 2

Ari z”l je rekao kako je micva o bikurim tikun za grijeh uhoda. Prva poveznica među njima je navođenje da je vrijeme posjetu zemlji bilo vrijeme bikurei anavim. No veza je mnogo dublja. Meraglim su donijeli jedan ogroman grozd (uz ostalo vo-

Rabi Menachem Zemba, hj”d, iz Varšavskog geta, načinio je predivnu opservaciju da bi to pojasnio. Mišna u Bikurim pita: Na koji način čovjek označava plodove kao bikurim? On odgovara trima primjerima. Čovjek ode u polje i ugleda smokvu kako dozrijeva, grozd groţđa kako dozrijeva, nar kako dozrijeva. On ih veţe s gemi (prirodnom vrpcom)… Kaţe Rav Zemba, to je isto ono voće koje su meraglim uzeli i odnijeli narodu. Od svih micvot koje se odnose na Zemlju, upravo bikurim imaju element izgovorene riječi. Glavna osobitost grijeha uhoda bilo je njihovo ogovaranje Erec Jisraela. Bikurim je naprikladniji da popravi štetu koju su oni nanijeli. Uzmite iste plodove, ali recite o njima ispravne stvari. Levi – druga alija – 20 p’sukim – 13,21-14,7 Tora opisuje 40-dnevni “obilazak” izvidnika. Kada su se vratili, iznijeli su izvještaj narodu o istinski predivnoj zemlji u koju su bili poslani. Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

Pokazali su primjerke plodova koje

ment kojim se koristi je da će drugi

su sa sobom donijeli. Opisali su

narodi reći da B-g nije bio u

očiglednu snagu stanovnika (poku-

mogućnosti dove-sti Bnei Jisrael u

šavajući uplašiti narod). A spome-

Kanaan,

nuli su i Amaleka (jer su znali da će

pustinji. To bi bilo hilul HaŠem.

to izazvati obeshrabrenje). Kalev je

Moše potom priziva modifi-ciranu

utišao narod i rekao im da trebaju

verziju boţanskih svojstava i moli

otići u Zemlju, “mi to moţemo os-

za oproštenje narodu. (Dio ov-dje

tvariti!”. Ostalih deset izviđača pri-

navedenih Mošeovih riječi ugra-đen

govarali su i govorili protiv Zemlje,

je u našu molitvu.) B-g prihvati

što je izazvalo opću paniku među

Mošeove molbe. (B-ţji odgovor Mo-

narodom. Moše, Aharon, Kalev, i

šeu također je postao dijelom molit-

zbog počeli paničariti, također su

Jehošua jako su uznemireni riječima

ve na Jom kipur.) B-g objavljuje da

bili krivi. I kao što znamo, bili su

meraglim i reakcijom naroda. Kalev i

je ovo deseti put kako narod “sta-

kaţnjeni.

Jehošua iznosili su koliko je Zemlja

vlja na kušnju” Njegovo strpljenje

dobra.

(nazovimo to tako). On obećava da

…i u svojim smo si očima izgledali poput skakavaca (u usporedbi s

ih je

po-ubijao u

muškarci tog naraštaja neće ući u Zemlju – osim Kaleva (i Jehošue).

No, prevedimo ovo u današnje vrijeme. Nije dovoljno da se suzdrţite od ogovaranja Erec Jisraela, ne moţete odsutno stajati dok to drugi

divovima Kanaana), a takvima smo

Narodu je rečeno da su Amalek i

čine. Kalev je poskočio čim je čuo

se činili njima. Kotzker Rebe i drugi

Kanaanci zauzeli dolinu, te da će

što su meraglim rekli. Dograbio je

definiraju

oni (Narod Izraela) morati skrenuti

mikrofon (figurativno rečeno) i uči-

prema Midbaru.

nio sve što je mogao da porekne

dva

elementa

grijeha

uhoda iz ovog dijela pasuka. Prvi, da smo sebe gledali kao male i beznačajne. Drugi, da smo bili zaokup-

Usporedite i saznajte

ljeni time kako nas drugi doţivlja-

Pred kraj prošlotjedne sedre, imali

vaju. S obzirom da je B-g očigledno

smo epizodu o Miriam koja govori

bio na našoj strani (znamo što se

o Mošeu i njezinu kaznu za njen re-

dogodilo Egiptu, i bili smo svjedoci

lativno blag prijestup s lašon hara.

tolikih čuda koja su se desila za na-

Komentari ističu kako se to nalazi

še dobro), nismo smjeli sebe gledati

odmah pored epizode s uhodama.

riječi meraglim, te izvršio svoje vlastito strastveno reklamiranje alije. Mi ne smijemo “degradirati” Izrael, njegov narod, ovdašnji ţivot, itd. Moramo prigovoriti kada drugi to čine. A ja bih rekao da je reći nešto negativno u šali ili vicu također problematično.

na takav način. A to kako nas drugi

Ima u tome nešto više od “jedno-

doţivljavaju, to je njihov problem,

stavno” dva primjera lašon hara,

ne naš.

jedan u vezi osobe i jedan o Erec

Š’liši – treća alija – 18 p’sukim –

Jisraelu. Ima vaţnih elemenata i

Tora detaljno objašnjava strašnu

14,8-25

pojedinosti koje jedno od drugoga

B-ţju odluku. Narod će se potucati

mogu naučiti.

Midbarom (pustinjom) onoliko go-

Ako B-g ţeli da idemo, tada ćemo očito biti u stanju savladati ih. Samo

Na primjer, prekršaj ne čini jedino

se nemojte pobuniti protiv Njega.

onaj koji govori lašon hara. Oni koji

Narod je htio kamenovati Kaleva i

lašon hara pasivno slušaju, bez pri-

Jehošuu zbog tih riječi. Time je na-

govora, oni koji lašon hara prihvate

rod “razgnjevio” B-ga, te je On

kao istinu – i oni čine prijestup. Gri-

“predloţio” Mošeu da ih uništi.

jeh uhoda nije bio ograničen na 10

Moše se zaloţio za narod. Argu-

ljudi. Tisuće onih koji su čuli što je bilo rečeno i koji su to prihvatili, te

Godina 12 3 Broj 38 Strana

R’vi’i – četvrta alija – 27 p’sukim – 14,26-15,7

dina koliko je dana trajalo putovanje izvidnika. Pojašnjenje: Grijeh izvidnika dogodio se na Tiš’a b’av 2449. godine, više od godinu dana nakon Egipta. Ukupna duljina vremena u Midbaru, od IzStrana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

laska do ulaska u Erec Jisrael bila je

Aronove zaštite – pa su ih porazili

40 godina. Stoga je kazna zapravo

Amalek i Kanaan.

manja od 39 godina, a ne 40. Odgovor je da je grijeh izvidnika kulminacija “razljućivanja” B-ga. Moţemo reći da je ono započelo još grijehom

Drugi, činjenica da trebamo dati halu kohenu – posebno nakon što je

Tora potom iznosi detalje o ţrtvama od brašna i ulja, te ljevanicu vina koja ide uz većinu korbanot.

najveći dio posla napravljen, to znači da dajemo halu od smjese za kruh koja je spremna za pećnicu, a ne od sirovina kao kod drugih darova

sa zlatnim teletom. Kazna od 40

Vaţno je zapaziti kontekst ovih

koje dajemo kohenu – što pokazuje

godina je retroaktivna kazna za het

zakona. Odmah nakon što je bilo re-

da ovdje značaj nije samo u daru,

haegel.

čeno da starija generacija (muškara-

već je i usluga koju činimo kohenu

ca) neće ući u zemlju, B-g ih tješi

isto tako vaţna.

Zapazite ponavljanje broja 40. Prema svim pokazateljima, broj 40 predstavlja završetak nekog postupka, bio on pozitivan ili negativan. U 40 dana embrij se razvija u fetus. Čak i prije toga postoje određene stvari povezane s “40 dana”, prije formiranja bebe. Proces Mošeovog primanja Tore trajao je 40 dana i 40 noći. Kao i dobivanje oprosta za narod – 40 dana na Har Sinaju, na-

poučavanjem procedura koje će se primjenjivati u Erec Jisraelu, konkretno, micvot

koje trebaju biti

“ugodne B-gu”. To je kao da B-g kaţe, “Nemoj biti previše zaprepašten; tvoja će djeca ţivjeti u Erec Jisraelu i sluţiti Mi u Beit HaMikdašu”. Hamiši– peta alija – 9 p’sukim – 15,8-16

kon zlatnog teleta i 40 godina nakon

Pojedinosti o minha i nesehu dovr-

grijeha izvidnika. Sve ţivo (izuzev

šene su u ovom odjeljku. Jednak za-

No’aha i onih s njime u arci) bilo je

kon Tore za sve Ţidove je ponovno

pobijeno tijekom 40 dana potopa.

naglašen i istaknut.

Mikve moraju sadrţavati minimalno 40 mjera vode. Jedno drugačije čišćenje – pomoću kazne makot – ostvaruje se s 40 (manje 1) udaraca bičem. Cjelokupno određenje stvaralačkog rada, u odnosu na zabranjene kategorije melaha na šabat također je 40 (manje 1). Četerdeset godina je dob kojoj Pirkei Avot pri-

ponašanja i planira ući u Zemlju

■

Često puta su izgovaranje i učenje prikladnih odlomaka Tore dovoljni da se sjetimo “obustavljene” micve. No ovdje nije tako. Zatim Tora donosi detalje o hatatu (ţrtvi za grijeh) zajednice (u slučajevima kada su vođe naroda nehotice odveli narod na krivi put.) I ovdje se čini očiglednim da se tema

mjerom, nakon grijeha izvidnika.

ovom mjestu, no ona svakako pre-

Ima najmanje još dva mjesta u Tori

nosi B-ţji stav (nazovimo to tako) u

gdje je ova tema prikazana, i gdje se

vezi het haMeraglim. Mi shvaćamo

ona dobro uklapa u kontekst. Ovdje

da ponekad naše vođe moraju sno-

ona izgleda izlišna, osim kao poru-

siti odgovornost što su nas odveli

ka za poslijemeraglimsko razdoblje.

krivim putem (ali ne uvijek – često

Predstavljena je micva o hali. S gledišta micve Dva glavna aspekta ove dragocjene micve su:

odmah. Moše ih upozorava da to ne

Ona se vrši s osnovnom ljudskom

čine, jer B-g više ne ţeli da oni to

hranom – kruh je ţiveţna namir-

učine (u ovom trenutku). Neki od

nica. Ovo uzdiţe zemaljske fizičke

naroda su svejedno otišli – bez

potrebe na duhovni nivo.

Strana 4

pouke ne budu za nas izgubljene.

vidnika. Ova se micva ne ubraja na

15,17-26

Narod iz dubine ţali zvog svog

HaMikdaša, tako da njezina praksa i

dručje micve ovdje stavljeno s na-

jevanja. Postoji nekoliko 40 godiš-

kralja… 40 je jedan naročiti broj.

skim popisima od uništenja Beit

pojavila zbog konteksta grijeha iz-

Šiši– šesta alija – 10 p’sukim –

ra, perioda rata, trajanja vladavine

učenjaci odrţali aktivnima rabin-

Djeluje sasvim očito da je ovo po-

druţuju stjecanje dubokog razuminjih perioda u Tanahu, perioda mi-

Hala je jedna od micvot koje su

puta mi moramo preuzeti odgovornost, a ne tvrditi da samo slušamo naredbe.) Ideje (i tekst) ovog odlomka čine dio naše sluţbe za Jom kipur. Š’vi’i – sedma alija – 15 p’sukim – 15,27-41 S druge strane, često puta se svakog pojedinca treba drţati odgovornim za njegove vlastite postupke, ne moţemo uvijek kriviti naše vođe. Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

Tora u ovom odjeljku razmatra hatat za pojedinca. Te su ţrtve primjerene samo za nehotični prekršaj – hotimični prekršaj (u kontekstu se misli na idolopoklonstvo) se kaţnjava karetom (odsjecanjem…), i pomirenje se moţe postići na druge načine. Nakon grijeha sa uhodama, a prije grijeha sakupljača šiblja, Tora nam predstavlja obje vrste ţrtava za grijeh – za zajednicu i za pojedinca. Posebno stoga što se ovim temama bavi (i ubraja ih se u tarjag) na drugom mjestu, sasvim je razborito uzeti ih za “kontekstualne micvot” (sjetite se da su mnoge micvot predstavljene sasvim odvojene od bilo kakve “priče” u Tori, a mnoge su priče ispripovijedane bez da su uz njih pridruţene micvot. Kontekstualne micvot nisu uobičajene, no kombinacija priče i micve, čini snaţnu poantu.) Tora nam zatim govori o sakupljaču šiblja (po tradiciji se identificira kao Zelafhad) koji je stavljen u pritvor dok se od B-ga čekaju detalji o tome kako tog javnog skvrnitelja šabata treba kazniti. B-ţja je zapovijed da se prekršitelj kamenuje. I tako je i učinjeno. Skupljanje drva na šabat inače ne bi bio prekršaj za smrtnu kaznu, posebno u midbaru, gdje bi nošenje bilo rabniska zabrana. Međutim, mnoštvo Bnei Jisrael u Midbaru u ovom trenutku, stvorilo je uvjete za r’šut harabim. Završni dio sedre je treći odlomak Š’ma – odlomak o cicitu. U njemu se nalazi micva da se stavi cicit na odjeću koja ima četiri kraja i da jedna od tih niti na svakom kraju bude Godina 12 5 Broj 38 Strana

obojena u t’helet, posebnim plavim bojilom. Da pojasnimo… Zapovijed Tore u vezi cicita je da ih se stavi na odjeću koju nosimo a koja ima četiri kraja. Ako ne nosimo takav odjevni predmet, onda nema micve koju treba ispuniti. Naši su učenjaci postavili zahtjev da se ciljano nosi odjevni predmet koji ima četiri kraja, dakle talit (koji se naziva talit gadol) i arba kanfot (tj. talit katan). Značajno je napomenuti da rabini ne zahtijevaju često od nas da stvorimo okolnosti koje bi nas potom obavezivale na vršenje micve. Oni su to učinili s cicitom jer to nije tek micva koju mi vršimo, već je to micva koju odijevamo. Ona je integralni dio našeg svakodnevnog svjetovnog ţivota, i bilo bi sramota da se odreknemo ove stimulativne micve zato što se promijenio način odijevanja, pa više ne nosimo odjeću s četiri kraja. Tora povezuje micvu o cicitu sa svim micvot Tore. Cicit sluţi kao

podsjetnik na sveobuhvatnu privrţenost Ţidova B-gu. Nakon toga slijedi upozorenje da se ne ide za zlim napastima očiju (uma) ili srca (osjećaja). Tora potom ponovno naglašava vaţnost općenitog vjerovanja u B-ga, a osobito u to da nas je On izbavio iz Egipta. Tako dva puta dnevno izgovaranje Š’ma čini ispunjenje micve da se sjećamo Izlaska “svih dana svog ţivota”, uz njenu vlastitu micvu, govorenja Š’ma. Primijetite da se dvije pozitivne micve iz Paršat Šlah bave s dvije glavne, temeljne ljudske potrebe – hranom i odjećom, fizičkim nuţnostima koje imaju i značajnu duhovnu dimenziju. (Hala i cicit primjeri su mnogih drugih micvot koje se odnose na hranu i odjeću, tj. brahot, kašrut, čednost.) Šlah također sadrţi različite aspekte korbanot (makar ih se ne ubraja iz ove sedre) prijašnji su bazični, a kasniji duhovni i uzvišeni. To je kao da se narod ponovo izgrađuje iz samog početka nakon razornog grijeha izvidnika. ■ Strana 5

Rabbi Jack Abramowitz:

Tarjag - 613 zapovijedi 385. Nikad još niste jeli halu: Obavezu odvajanja dijela tijesta za kohena

387. Zabranjeno približavanje: Zabrana da se potucamo za svojim porivima

Od prvog od vašeg miješenja stavit ćete na stranu ... (Brojevi 15,20)

... i nećete lutati za vašim srcima i očima, za kojima bludite. (Brojevi 15,39)

Mnogi misle kako na šabes jedu halu, no zapravo je ne jedu. Oni jedu "kruh od kojeg je uzeta hala." Hala je zapravo naziv za dio tijesta koji se odvoji i daje kao dar kohenu. Količina tijesta koja obavezuje na halu je omer, čiji volumen iznosi 43,2 jaja. (U našim mjerama, to bi bila količina tijesta napravljena od malo više od 1,1 kilograma brašna.)… ...Tora jedino traţi da se hala uzima u Izraelu, no učenjaci su načinili pravilo da se hala uzima i van zemlje Izraela, kako se ta praksa ne bi zaboravila... 386. Objesite ih, momci!: Obveza stavljanja cicisa na odjeću koja ima četiri ugla ... oni će napraviti cicis na uglovima njihovih haljina ... (Brojevi 15,38) Dio je micve o cicisu (cicitu) da jednu nit treba obojiti u posebnu nijansu plave boje zvane teheles. Ona se proizvodi od posebnog pigmenta koji se vadi iz školjaka zvanih hilazon. Mi smo izgubili tradiciju o tome što je, konkretno, bio hilazon tako da danas većina ljudi ne nosi plavu nit kao dio svog cicisa. To što nema tehelesa ne isključuje odjeću od obaveze cicisa; micva se primjenjuje i nadalje čak i ako nemamo mogućnosti nositi plavu nit. (Postoje oni koji smatraju da je hilazon identificiran kao puţ koji se zove murex trunculus. Oni su nastavili s praksom nošenja tehelesa u svom cicisu, no to mišljenje teško da je univerzalna prihvaćeno, a postoje i oni koji se aktivno ne slaţu s njime.) Cicis je obveza za pojedinca, a ne za odjeću. Dopušteno je imati puno skladište odjeće koja ima četiri ugla i time se ne bi kršilo ni slova ni duha zapovijedi. Ako čovjek poţeli nositi jedan od svojih tisuću vunenih ponča, morat će staviti cicis na uglove. Ova micva vrijedi za muškarce u sva vremena i na svim mjestima. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktu Menahos, počevši od stranice 37b. Ovaj je micva kodificirana u Šulhan Aruhu u Orah hajim 8. Ona je 14. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu, i 10. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu vršiti kako su navedene u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

Strana 6

Ova je micva nastavak načina razmišljanja o razlozima za cicis, iz prethodne micve. Zapovjeđeno nam je da odijevamo cicis, tako da kad ih vidimo, sjetimo se B-ţjih zapovijedi i vršimo ih, za razliku od tumaranja za ţeljama naših srca i očiju. "Vršite sve B-ţje zapovijedi" jedna je od onih općih fraza koje se ne smatraju zasebnom micvom, ali "Ne bludite za ţeljama vaših srca i očiju" vrlo je konkretna zabrana. Suština "ići za svojim srcem" se sastoji u tome da ne slijedimo filozofije koje su protivne Tori, jer ako tako činimo završit ćemo uma smetenog heretičkim idejama. Ako se nekome na umu pojavi ideja koja je suprotna Tori (na primjer, Što ako je taj i taj stvarno“bog“?), njome se ne bi trebalo baviti. Umjesto toga, primjeren način postupanja je da je se sasiječe u korjenu i svoje napore usredotoči na Toru. Ne slijediti ţelje naših očiju još je očiglednije: ono se odnosi na prepuštanje svim našim fizičkim porivima, a posebice onima seksualne prirode. Kako bi naglasio ovu ideju, Talmud u Brahos (12b) povezuje naš redak s retkom u Sucima 14,3, u kojem Samson svoju ţelju za određenom ţenom iskazuje na taj način. (On također citira i Psalam 14,1 kako bi pruţio potporu uporabi srca za izraţavanje heretičkih misli.) Razlog za tu micvu je očit: ukoliko se prepustimo neprimjerenim mislima ili porivima, to će nas navesti na grijeh. Ova je micva prva crta obrane koja nas čuva da ne zapadnemo u još veće nevolje. Sefer HaChinuch uspoređuje misli i porive s očevima, a postupke koji iz njih proizlaze djecom. Naš je zadatak da spriječimo očeve da dobiju potomstvo. Mišna u Pirkei Avos (4,2) nam govori da, grijeh, ako ga se ne kontrolira, samo vodi daljnjem grijehu, pa slijedećem, i slijedećem, i tako u beskraj. Ova se micva odnosi na muškarce i ţene u svim vremenima i na svim mjestima. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktatu Brahos, na stranici 12b. Ova je micva kodificirana u Mišne Tora u drugom poglavlju Hilchos Avodas Kochavim. Ona je 47. od 365 negativnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 156. od 194 negativnih micvos koje se danas moţe vršiti kako su navedene u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima. ■

Divrej Tora

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Put kojim su špijuni išli i klevetanje Jesu li špijuni stvarno putovali iz pustinje Zin sve do sjeverne granice Izraela, analizirajući glavne gradove, utvrde i izvore vode na putu, i potom se vratili Mošeu, sve u manje od četrdeset dana?

 Dok Raši tvrdi da su uhode imale B-žansku pomoć koja je ubrzala njihov hod i omogućila im da istraţe cijelu zemlju, Netziv tvrdi da su uhode izviđale u parovima, podijelivši između sebe zemlju. Nasuprot tome, neki suvremeni znanstvenici sugeriraju da su uhode izvidjele samo južno područje zemlje, budući da će to biti prvo mjesto na koje će doći tijekom osvajanja.  Koji stihovi podržavaju svako od gledišta? Koja su od njih teška?  Kako različita gledišta bacaju svjetlo na prirodu grijeha uhoda u cjelini? Kako bi se naša procjena uhoda mogla razlikovati da je Hebron bio jedini grad koji su posjetili, umjesto da je bio jedno od

brojnih mjesta na kojima su se zaustavili? Kakve bi posljedice moglo imati da su samo jedan ili dvojica špijuna susreli divove, ili da su ih svi susreli? Grijesi otaca Kada se molio za narod nakon grijeha špijuna, Moše spominje vrline Hašema, uključujući i da je on "‫"פֹ ֵקד ״עֲ וֹן ״ָאב ֹו ״עַ ל ״בָ נִ ים‬. Čini se da stih sugerira da pod barem određenim okolnostima, Hašem dopušta nevinoj djeci da budu kažnjeni dok njihovi grešni roditelji prolaze nekažnjeno.

 Kako takva kazna manifesttira B-žansku pravdu? Štoviše, zašto bi Moše spomenuo takvu osobinu kao dio molbe za oprost? Postoji li neki način da se taj izraz rastumači kao atribut milosti?  Kada je, ako uopće jest, opravdana kolektivna kazna? Može li se isto obrazloženje primijeniti i kada se nekoga kažnjava za primjer drugima? Ima li kakvog utjecaja činjenica da stih govori o kazni unutar obitelji?

Proturječni izvještaji. Nekoliko epizoda koje se nalaze u Tori, u jednom od prva četiri humašim Moše prepričava i u knjizi Devarim. Često se ti opisi razlikuju u ključnim točkama, a u nekim slučajevima čak i izgledaju da si međusobno proturječe. Kako možemo razumjeti te razlike?

 Usporedite kako su ispričane priče o uhodama u paraši Šelah i paraši Devarim. Koje razlike zapažate? Koje su najviše uznemirujuće? Kako biste ih mogli objasniti?  Neki komentatori sugeriraju da Moše ponekad namjerno preinačuje prethodne događaje kada ih četrdesete godine priopćava narodu, kako bi na odlasku najbolje prenio svoje poruke. Što mislite da je bio glavni Mošeov interes u prepričavanju priče o uhodama novoj generaciji? Kako bi to moglo objasniti odstupanja?  Drugi sugeriraju da dvije knjige jednostavno pričaju istu priču iz različitih perspektiva. Dakle, u našem slučaju, R. Medan sugerira da špijuni imaju dvostruku misiju, vojnu izvidničku misiju, kao i misiju za određivanje plemenskog nasljedstva. Dok se Devarim usredotočuje na prvo, Bemidbar ističe ovo potonje. Kako bi ovaj pristup mogao objasniti odstupanja među pričama?  Koji od gore navedenih pristupa preferirate? Kako se oni mogu primijeniti na druge priče? ■ Prevela Tamar Buchwald

Godina 12 7 Broj 38 Strana

Strana 7

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

Sagol i Tor - Uhode, izviđači, ili... objašnjava povezanost - Jastrow

vidjeli da je segula povezana s

sugerira da sigla znači "stručak

akadskim sugullu – stado krava.

ljubičica".

sagol

Ovaj

pojam

pojavljuje u Jerušalmi Pea 7, a

Za razliku od drugih boja o

Steinsaltz piše da je on aramej-

kojima smo ranije govorili, sagol

ska verzija eškola –‫ אשכול ״‬koji

(ne segol) -‫ סגול ״‬grimizna/ ljubi-

također znači grozd. Pojavljuje

časta je stvorena u suvremenom

hebrejskom. Klein piše da naziv

Bamidbar 14,23 kao prijevod za

boje dolazi od druge nove riječi -

eškol. Od segola smo dobili naziv

segel, koja označava cvijet ljubi-

za samoglasnik segol –‫ סגול ״‬koji

čicu. Riječ segel, pak, potječe od

također izgleda kao grozd.

aramejskog sigla –‫ סיגלא ״‬koji se pojavljuje

Sanhedrin

99b,

Šabat 50b i Berachot 43b, a Steinsaltz je identificira sa ljubičicom.

Targum

Jonatan

Što reći o značenju riječi ‫סגולה״‬ kao blaga? Bi li fraza am segula –‫עם ״סגולה ״‬

mogla

značiti

"grimizna nacija"? Mada postoje

Klein piše da je sigla vjerojatno

neki koji pokušavaju uspostaviti

povezana s aramejskim segola

vezu, ja smatram da to nije baš

‫סגולא‬, koji znači grozd. On ne

vjerojatno. Zapravo, već smo

Rosenthal ne sugerira nikakvu asocijaciju u govornom jeziku na boju sagol.

tor U ovotjednoj parši (Šlah) vidimo da B-g daje zapovijed: ‫אֶ ֶהץ״כְׁ נַעַ ן‬- ֶ‫״וְׁ ָי ֺ הּו״א‬,‫לְׁ ָך״אֲ נ ִָשים‬-‫ְׁשלַח‬ Koje je značenje glagola ‫? ■וה‬ Milgrom

prevodi

kao

"izviđati": Hebrejski korijen t-v-r, "izviđati, istraţivati" (10,33, 15,39, Ezek 20,6); usporediv je s akadskim taru, "okrenuti, obrnuti", što znači, skupljati informacije, ali ne nuţno vojne prirode ... Ovaj je glagol u suprotnosti s rg-l, "špijunirati" (usp. Br 2132; Još 72, Suci 182). Zapis u Ponovljenom zakonu (Pnz 1,24) koristi se glagolom "špijunirati" (usp. Još 14,7) Kao

što

Milgrom

ističe,

ovo

nevojno značenje povezuje ga s jednim od posljednjih redaka u paraši: ‫״‬,‫״וְׁ ַאחֲ ֵהי״עֵ ינֵיכֶם‬,‫ ָ ּוהּו״ַאחֲ ֵהי״לְׁ בַ ְׁבכֶם‬-‫וְׁ ֹלא‬ ‫״ַאחֲ ֵהיהֶ ם‬,‫ ַא ֶתם״זֹנִ ים‬-‫אֲ ֶשה‬ što znači "Nemoj traţiti, slijedi, svoje srce i svoje oči". Uzgred budi rečeno, uvijek sam smatrao da postoji veza Strana 8

Divrej Tora

(nastavak s 8. stranice)

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

između ‫ – וה‬izviđati i tor ‫וה‬

Sagol i Tor - Uhode ili...

-‫״‬

golubice. Uloga golubice u priči o Noahu u biti je priča o izviđanju, i povratku. No Klein piše da je porijeklo za tor (golubicu): Imitativnog porijekla. usp. lat. turtur (= grlica), koje je također imitativno. Engl. turte (u smislu 'grlica') dolazi iz staroengleskog turtle, koje je formirano iz lat. turtur s disimilacijom drugog r u l.) Još uvijek mislim da moţda postoji asocijativna povezanost, ako već ne i etimološka. Povezano, ranije značenje ‫ תור‬kao

korijen teško prevodive, no vrlo

Bava Kama 116b:

udomaćene riječi toranut

‫ואם ״שכהו ״(אנשי ״השייהה) ״ ייה ״ההולך״‬ ‫לפניהם ״ ״ ״ ״ ״ ״ ״ ״ ״ ״ ״ ״ ״ ״ ״ ״ ״ ״ ״ ״‬

‫והנו‬

"okrenuti" (i izgleda da nema po-

– koja označava duţnost na kojoj

vezanosti između engleske riječi

izmjenjuje

rotacijom.

"Ako

karavana

unajmila

vodiča da ide pred njom"

"turn" i tor) dovodi nas do suvre-

Hebrejski naziv za turista, ‫ייה‬

menijeg značenja riječi tor kao ime-

tajar, također dolazi od ‫ וה‬.

. Kutscher donosi priču o učeniku

novanje i (dugi) red. (Na stranici

Međutim,

koji nije bio upoznat s izvornim

http://www.safa-ivrit.org/ spelling/

suvremenije, i pod utjecajem

značenjem riječi tajar, pa je stoga bio

tor.php

e n g l e sk e

"t ou ri st ".

poprilično zbunjen kada je čuo Raši-

Kutscher piše da je u Lashon Cha-

ja kako poziva ‫ ה ייה ״הגדול‬hatajar

chamim

hagadol... ■

Možete razmotriti razliku između ‫וה‬

‫ טוה‬u vezi ovdje

navedenog). Ona je također i

Godina 12 9 Broj 38 Strana

značenje ri j e či

(hebrejskom

joj

jeziku

Mišne) tajar značio vodič, kao u

Strana 9

Rabbi Lord Jonathan Sacks:

Strah od slobode Epizoda s uhodama jedna je od najtragičnijih u cijeloj Tori. Tko ih je poslao i sa kakvom svrhom nije sasvim jasno. U ovotjednoj parši, tekst kaţe da je B-g rekao Mojsiju da učini tako (Br.13,1-2). U Pon. zakonu (1,22), Mojsije kaţe da je narod taj koji je iznio taj zahtjev. Kako bilo da bilo, rezultat je bio katastrofalan. Cijela generacija bila je lišena šanse da uđe u Obećanu zemlju. Sam ulazak u nju bio je odgođen za 40 godina. Prema mudracima, to baca sjenu do daleke budućnosti. Mojsije je rekao uhodama da idu i izvide zemlju te da se vrate sa izvještajem: Je li tamo mnogo ili malo naroda, je li narod snaţan ili slab? Kakva je sama zemlja? Jesu li gradovi otvoreni ili utvrđeni? Je li zemlja plodna? Od njih se također traţilo da donesu neke od plodova zemlje. Uhode su se vratile sa pozitivnim izvještajem o samoj zemlji: „To je uistinu zemlja kojom teče med i mlijeko, a ovo su njeni plodovi.“ Zatim je uslijedio jedan od najpoznatijih 'ali' u ţidovskoj povijesti: „Ali – narod koji ţivi tamo je moćan, a gradovi su utvrđeni i vrlo veliki. Vidjeli smo tamo čak i potomke Anaka ('diva')“ (Br.13,28). Osjetivši da njihove riječi demoraliziraju narod, Kaleb, jedan od uhoda, prekinuo ih je porukom ohrabrenja: „Moramo krenuti tamo i osvojiti tu zemlju, jer sigurno to moţemo učiniti.“ Međutim, ostali uhode su inzistirali: „Ne moţemo napasti taj narod; oni su jači od nas… Svi ljudi koje smo tamo vidjeli su ogromni… Mi smo izgledali kao skakavci u odnosu na njih…“ (Br. 13, 30-33). Sljedećeg dana, narod, uvjeren da je taj izazov u potpunosti

Strana 10

prevelik za njih, izraţava ţaljenje što su ikad krenuli u Izlazak i kaţe, „Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat“ (Br.14,4). Do sada je to tijek priče. Međutim, ta priča je nevjerojatno teška za razumjeti. Lubavitcher Rebe dao je radikalno drugačije tumačenje ove epizode. On je postavio očigledno pitanje. Kako se tih deset uhoda moglo vratiti sa tako poraţavajućim izvještajem? Oni su svojim vlastitim očima vidjeli niz pošasti kojima je B-g bacio na koljena najsnaţnije i najdugovječnije od svih carstava drevnog svijeta, Egipat. Oni su vidjeli egipatsku vojsku sa najnaprednijom vojnom tehnologijom, kočijama koje su vukli konji, kako se utapa u moru dok su Izraelci prešli po suhom. Egipat je bio daleko jači od Kanaanaca, Perizeja, Jebuseja, i drugih manjih carstava sa kojima su se trebali suočiti prilikom osvajanja zemlje. To nije bilo davno sjećanje. Od toga nije prošlo mnogo više od godine dana. Što je još vaţnije, oni su bili potpuno u krivu kada je riječ o narodu koji je ţivio u zemlji. To otkrivamo u knjizi Jošue, u odjeljku koji čitamo kao haftaru na Šelah leha. Kada je Jošua poslao uhode u Jerihon, ţena koja ih je sakrila, Rahab, opisala im je kako se njen narod osjećao kad je čuo da su Izraelci na putu prema njima: Znam, da vam je G-spod dao zemlju, strah pred vama nas je spopao… Jer smo čuli kako je G-spod osušio vodu Crvenoga mora pred vama, kad izađoste iz Egipta… Kad smo to čuli, klonu srce naše, i nitko više nema srčanosti pred vama, jer G-spod, B-g vaš, B-g je gore na

nebu i dolje na zemlji. (Jošua 2,9-11) Narod Jerihona nisu bili divovi. Oni su se bojali Izraelaca jednako kao što su se Izraelci bojali njih. To nije nešto što je otkriveno tek kasnije. To je nešto o čemu su Izraelci Mojsijevog vremena već pjevali u Pjesmi na moru: Čuše to narodi i zadrhtaše; muka spopade stanovnike filistejske. Knezovi se edomski prestrašiše, drhtanje spopade vođe moapske; ■ svi se stanovnici kanaanski uplašiše. Strah i trepet spopade ih; od jakosti ruke tvoje kamenom se okameniše. (Izl. 15,14–16) Kako to da su oni zaboravili ono što su nedugo prije znali? Štoviše, nastavio je Rebe, uhode nisu bili ljudi izabrani iz naroda slučajnim izborom. Tora kaţe da su oni bili „muškarci koji su bili vođe u izraelskom narodu.“ Oni su bili vođe. Oni nisu bili ljudi koje je lako uplašiti. Pitanja su jasna, ali odgovor koji je Rebe dao bio je u potpunosti neočekivan. Uhode se nisu bojali neuspjeha, rekao je on. Oni su se bojali uspjeha. Narod nikada nije ţivio toliko blizu B-gu. Da su ušli u zemlju, njihov način ţivota u kojem su bili utaboreni oko Svetišta, hranili se manom s neba, ţivjeli u neprestanom kontaktu sa Šehinom, bio bi promijenjen. Trebali bi boriti bitke, odrţavati vojsku, stvoriti ekonomiju, obrađivati zemlju, brinuti o vremenskim uvjetima i usjevima, te o tisuću drugih distrakcija koje dolaze sa ţivotom u Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi Lord Jonathan Sacks: Strah

svijetu. Što će se dogoditi sa njihovom bliskošću s B-gom? Oni će postati zaokupljeni svjetovnim i materijalnim stvarima. Ovdje su oni mogli čitave svoje ţivote posvetiti učenju Tore, obasjani B-ţjim sjajem. Tamo bi oni morali biti samo još jedan narod u svijetu naroda sa istom vrstom ekonomskih, društvenih i političkih problema sa kojima se svaki narod mora suočavati. Oni su se bojali uspjeha i promjene koju bi on donio. Oni su ţeljeli provesti svoje ţivote u neposrednoj B-ţjoj blizini. Ono što oni nisu razumjeli jest to da B-g traţi, kako kaţe Midraš, „prebivanje u nižim svjetovima.“ Jedna od velikih razlika između judaizma i drugih religija jest to da dok drugi teţe tome da ljude uzdignu do neba, judaizam teţi tome da nebo spusti na zemlju. Velik dio Tore bavi se stvarima koje se uobičajeno uopće ne smatraju religijskima: poslovnim odnosima, poljoprivredom, socijalnom zaštitom, pozajmicama i dugovima, posjedovanjem zemlje i tako dalje. Nije teško imati intenzivno religiozno iskustvo u pustinji, ili u osami manastira ili ašrama. Većina religija ima sveta mjesta i svete ljude koji ţive daleko od stresa i napora svakodnevnog ţivota. U tome nema ničeg neobičnog. Ali to nije ţidovski projekt, ţidovska misija. B-g je ţelio da Izraelci stvore model društva u kojem ljudska bića neće biti tretirana kao robovi, gdje vladari neće štovati laţne bogove, gdje će se poštivati ljudsko dostojanstvo, gdje će se zakon primjenjivati jednako na bogate kao i na siromašne, gdje nitko neće biti u oskudici, gdje nitko neće biti osuđen na izolaciju, u kojem nitko neće biti iznad zakona, i u kojem nijedno Godina 12 11 Broj 38 Strana

od slobode

područje ţivota neće biti zona bez morala. To zahtijeva društvo, a društvo zahtijeva zemlju. To zahtijeva ekonomiju, vojsku, polja i stada, rad i poduzetništvo. Sve to, u judaizmu, postaju načini donošenja Šehine u dijeljene prostore zajedničkog ţivota. Uhode nisu sumnjali u to da Izrael moţe pobijediti u svojim bitkama protiv stanovnika zemlje. Njihova zabrinutost nije bila fizička, već du-

Uhode se nisu bojali neuspjeha. Oni su se bojali uspjeha hovna. Oni nisu ţeljeli napustiti pustinju. Nisu ţeljeli postati samo još jedan narod među narodima zemlje. Nisu ţeljeli izgubiti svoj jedinstveni odnos sa B-gom u tišini pustinje, daleko od civilizacije i njenih nezadovoljstava. To je bila pogreška duboko religioznih ljudi – ali bila je pogreška. Očigledno to nije čisti smisao narativa, ali ne bismo trebali odbaciti to tumačenje. To je, da tako kaţemo, psihoanalitičko čitanje nesvjesnog stanja uma uhoda. Oni nisu htjeli otpustiti intimnost i nevinost vremena-izvan-vremena i mjesta-vanmjesta što je bilo iskustvo pustinje. Na kraju, uhode su se bojali slobode i njenih odgovornosti. No, Tora se bavi odgovornostima slobode. Judaizam nije religija manastirske samoće u svijetu. To je religija angaţiranosti u svijetu. B-g je izabrao Izrael kako bi Njegovu prisutnost učinio vidljivom u svijetu. Stoga Izrael mora ţivjeti u svijetu. Ţidovski narod nije bio bez svojih pustinjaka i asketa. Talmud nam govori o R. Šimonu b. Johaju

koji je 13 godina ţivio u pećini. Kada je izašao, on nije mogao podnijeti da vidi ljude koji su angaţirani u tako zemaljskim aktivnostima kao što je oranje polja (Šabat 33b). On je smatrao da je angaţman u svijetu u temelju nekompatibilan sa duhovnim visinama (Brahot 35b). Ali glavna struja smatrala je drugačije. Oni su smatrali da „učenje Tore bez rada na kraju propada i vodi u grijeh“ (Mišna Avot 2,2). Majmonides govori o ljudima koji ţive kao pustinjaci u pustinji kako bi izbjegli korupcije društva. Ali to su iznimke, a ne pravila. Sudbina Izraela nije da ţivi izvan vremena i prostora poput samotnjaka svijeta. Daleko od toga da bi to bio vrhunac vjere, strah od slobode i njenih odgovornosti je, prema Lubavitcher Rebeu, grijeh uhoda. Oni nisu ţeljeli zagaditi judaizam na način da on dođe u kontakt sa stvarnim svijetom. Oni su traţili vječnu ovisnost o B-ţjoj zaštiti i neprekidni zagrljaj Njegove sveobuhvatne ljubavi. Postoji nešto plemenito u toj ţelji, ali također i nešto duboko neodgovorno. Uhode su demoralizirali narod i izazvali B-ţji gnjev. Ţidovski projekt – Tora kao konstitucija ţidovskog naroda pod B-ţjom vladavinom – radi se o društvu u zemlji Izrael koje toliko cijeni ljudsko dostojanstvo i slobodu da će jednog dana svijet reći, „Sigurno je ovaj velik narod mudar i razuman“ (Pon. zakon 4,6). Ţidovski zadatak nije bojati se stvarnog svijeta, nego ući u njega i transformirati ga, iscijeliti neke njegove rane i donijeti na njegova tamna mjesta dio B-ţjeg svjetla. Šabat šalom ■ Prevela Anja Grabar

Strana 11

Rabbi Berel Wein:

Zemlja Izraela Moše, po nalogu i na zahtjev Ţi-

preostalu neodlučnost ili dvojbu

dovskog naroda, bira dvanaest izu-

koja bi mogla biti prisutna kod Ţi-

zetnih vođa, te im zapovijeda da

dovskog naroda u vezi njihove stare

krenu u misiju špijuniranja zemlje

- nove domovine. Nakon što se

Izraelove i njenog sadašnjeg ka-

špijuni vrate i iznesu svoj sjajan

naanskog stanovništva. Moše je

izvještaj, Moše je uvjeren da više

uvjeren da će ta misija ojačati

neće slušati stalno prigovaranje

entuzijazam i predanost Ţidovskog

"vratimo se u Egipat."

naroda da naseli i izgradi svoju na-

sadašnje situacije. Na neki čudan i gotovo iracionalan način, Ţidovski narod bi radije bio pod tuđinskom vlašću i njezinom "zaštitom" umjesto da ima istinsku nacionalnu nezavisnost i osloni se na svoje vlastite sposobnosti i B-ţju ruku zaštite, da tako

On je, stoga, osobno skršen izda-

kaţemo. Egipat Ţidovima nije bio

jom desetorice špijuna, koji ne samo

zabava, no davao im je luksuz da ne

da ne iznose pozitivan izvještaj, već

moraju donositi teške odluke i ne

Sam B-g, da tako kaţemo, čini se

objavljuju narodu da je Ţidovska

moraju postati samopouzdani.

da je gotovo po strani i pasivan u

domovina i nacionalni entitet u

vezi ovog špijunskog zadatka. Pre-

zemlji Izrael nešto nemoguće. I u

ma riječima Rašija u ovotjednom

konačnoj heretičkoj tvrdnji, ovih

komentaru na paršu, Vječni prepu-

deset špijuni tvrde da čak i B-g

šta odluku o provedbi takve misije

Svemogući

isključivo Mošeu. Njegova je odluka

teškoće Ţidovskog naseljavanja u

hoće li nastavi s misijom ili će na-

Zemlji Izraela.

cionalnu domovinu, koju im je B-g obećao preko njihovih predaka.

rodu objaviti da su B-ţja obećanja u

moţe

prevladati

■ Čak im je i boravak u Sinajskoj

pustinji izgledao privlačno jer ih je oslobađao svakodnevnih izazova rada, obrađivanja zemlje, izgradnje zajednice i stalne obrane od neprijatelja koji će ih uvijek okruţivati. U velikoj mjeri duboki strah od sa-

Moše je očito pogrešno procjenio

mostalnosti i svih izazova koje

dubinu straha i neodlučnosti koje su

neovisnost sa sobom donosi je bio

postojale u Ţidovskom narodu u

ono što je potaklo Ţidovski narod

pogledu Zemlje Izraela. Taj strah i

da prihvati negativan izvještaj kojeg

Moše, veliki vođa, prorok i vizi-

neodlučnost vidljiv je u čitavoj pri-

su im iznijela desetorica špijuna, te

onar Ţidovskog naroda, uvjeren je

povijesti o lutanju Ţidovskog naro-

da radije poţele da stranci vladaju

kako će špijuni potvrditi njegovo

da po Sinajskoj pustinji. To se raz-

nad njima umjesto da imaju osobnu

pozitivno gledište u vezi zemlje

lijeţe kroz stoljeća kasnije Ţidovske

i nacionalnu neovisnost.

Izraelove, i time odagnati svaku

povijesti, sve do naših dana, i naše

vezi Svete Zemlje sama po sebi dovoljna i nije potrebna potvrda čovjeka ili empirijski dokaz.

Strana 12

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Velik dio proturječja i podvoje-

Zemlja Izraela Ţidovi

Mojsije-

nosti koje su danas prisutne u

vom naraštaju iska-

Ţidovskom svijetu u vezi drţave

zali su da su skloniji

Izrael potječu iz tog straha od sa-

Egiptu

mostalnosti i čeţnje da pripadaju

Izraelu. Čitava gene-

stranoj zemlji koja će na neki način

racija naročitih i na-

ublaţiti naše probleme i učiniti nas

darenih Ţidova izgi-

manje posebnima. Tisućljeća Ţi-

nula je u Sinajskoj

dovske

pustinji

povijesti

odraţavaju

nego

zemlji

zbog

svoje

unutarnju psihološku borbu, koja

nespremnosti da raz-

postoji u nama. Kao što je to često

motri ţivljenje u Ze-

slučaj u ljudskim odnosima, izvje-

mlji Izraela kao stvar-nu mogućnost

asimiliranih, i većina naizgled ultra-

štaj manjine Kaleva i Jehošue po-

za njih i njihove potomke. Izazov

poboţnih među Ţidovskim naro-

kazuje se kao ispravan i blago-

ţivljenja u Zemlji Izraela za njih je

dom su dio najglasnijih skupina

tvoran.

očigledno bio prevelik problem za

koje su protivnici Zemlje Izraela u

prevladati

našoj generaciji, pokazuje da je to

Odnos Ţidova prema zemlji Izrael uvijek je bio jedna vrsta lakmus

fizički,

psihički

duhovno.

dubok i osjetljiv problem.

testa Ţidovske angaţiranosti pa čak

Meni taj stav i dalje ostaje jednom

Krajnosti u Ţidovskom društvu ne

i vjere. Kao što smo vidjeli u ovo-

od najvećih misterija sveopće ţi-

mogu se nositi sa Zemljom Izraela

tjednoj parši, od samih početaka

dovske povijesti. No, bila to mis-

kao realnosti i ja se iskreno nadam

našeg nacionalnog postojanja uvijek

terija ili ne, ona je svakako činjenica

da će to pitanje samo od sebe u

je bilo Ţidova - Ţidova vođa, do-

koja je upravljala Ţidovskim ţivo-

potpunosti nestati. Postoje milijuni

bronamjernih Ţidova, čak i naizgled

tom kroz stoljeća.

Ţidova koji radije ţive u egzilu

poboţnih Ţidova - koji su radije ţivjeli negdje drugdje na svijetu nego u Zemlji Izraela.

Kad Mojsijev vlastiti rođak odbio ponudu da ide u zemlju Izraelovu, Raši objašnjava da su dva razloga

umjesto u Zemlji Izraela. Ţidovski narod, kao cjelina, nije usvojio lekcije iz egzila, njegove otuđenosti, asimilacije,

njegovog

krajnjeg

Čak i kada je Hitler došao na

za njegovo ponašanje imala veze s

vlast, u mnogim slučajevima eu-

obitelji i privređivanjem za ţivot. To

ropski su Ţidovi odbijali razmotriti

su vrlo snaţni razlozi koji postoje i

Danas, mnogi Ţidovi koji fizički

mogućnost

zemlju

dan danas, i sprečavaju mnoge

ţive u Zemlji Izraela još uvijek

Izrael. Nije na meni da sudim

Ţidove da razmotre doseljavanje u

psihički i duhovno ţive u egzilu, u

drugima za njihovo ponašanje u

zemlju Izrael. Opet, ja niti sudim,

fantaziji

vrlo strašnom vremenu, pogotovo

niti što zamjeram bilo koem u ovoj

istočne Europe. Kao što su nam

jer

ili bilo kojoj drugoj stvari koja

prorekli

mijenja ţivote ljudi.

sudbina Ţidovskog naroda odredit

imam

imigracije

blagoslov

savršenog

vremenskog odmaka koji je njima tragično nedostajao, ali je čudna činjenica da je ţidovska društvo tijekom svoje povijesti oduvijek obilovalo skepticima u vezi zemlje Izraela.

Godina 12 13 Broj 38 Strana

Ipak, smatram da pitanje zemlje Izraela, neovisno o bilo kojim drugim uzrocima i motivima, pogađa u samu srţ naše osobne i nacionalne duše. Činjenica da većina ultra-

kvarenja vrijednosti Tore.

davno uništenog naši

proroci,

štetla

konačnu

će nam naš odnos prema zemlji Izraela. Ţivjeti u zemlji Izraela ili je barem redovito posječivati trenutno je središnja točka Ţidovskog ţivota, njegove vjere i njegove budućnosti. ■

Strana 13

Rabbi Dovid Goldwasser:

Suzdržavanje od sramoćenja drugih Talmud uči (Gitin 36b), "O onima koji su poniženi, ali ne uzvraćaju uvredom, o onima koji su slušali kako ih se sramoti, ali ne vraćaju na isti način, o onima koji provode Hašemovu volju iz ljubavi i koji su sretni čak i kad trpe, o njima pasuk kaže, 'Oni koji vole Hašema bit će kao snažno sunce koje se uzdiže.'" Sefer haharedim objašnjava da ima tri razine strpljivosti ili suzdrţanosti. Prva razina je hane'elavin v'einam olvim – premda uvrijeđena, osoba

■

ne uzvraća uvredom, ali o njoj raspravlja. Druga razina je šomin herpasan v'ein meišivin – ogorčen je i uvreda ga boli, ali drţi to u sebi i uopće ne odgovara na uvredu. Treća i najviša razina je osin neiahava us'maihin b'jesurin – ne samo da ne odgovara na uvredu, nego je i veseo. Emuna tog čovjeka je ogromna. On zna da Hašem sve vrijeme pazi na svakoga i da je poniţenje koje je

ma i u to da On vodi ovaj svijet bo-

povjednik 3,12), "Hašem grdi onoga

doţivio vrsta jesurima koji postoji na

ţanskom providnošću, kao što je

koga voli." Treba prihvatiti svoj je-

ovome svijetu.

rečeno (Jirmijahu 32,19), "Tvoje oči

surim jer je nagrada bezgranična.

nadgledaju putove kojima čovječanstvo

Hašem dodjeljuje svakom pojedincu potencijal kako bi mogao otkriti

ide, kako bi svatko dobio prema onome što čini i u skladu s posljedicama svojih postupaka."

Nadalje učimo (Tehilim—Psalmi 37,7), "Dom laHašem v'hisholel lo – Čekaj u tišini da te Hašem spasi i čekaj ga s čeţnjom." Naši mudraci

Medraš tanhuma kaţe da se čovjek

to tumače ovako: Hakadoš baruh Hu

Njegovu čast donoseći

treba više radovati kada doţivi je-

čeka da čovjek prihvati svoje jesurim

ispravne izbore

surim, nego kad sve ide kako treba

kao halil, kao da su ugodni poput

jer bi to moglo značiti da njegove

glazbe.

Sefer Šemiras halašon napominje

aveiros (grijesi) nisu

oproštene.

da osoba koja postigne tu treću razi-

Zapravo, R. Elazar je mišljenja da

nu savlanusa – strpljenja – zasluţuje

čovjek treba biti zahvalan Hašemu

veliku čast. Njegova duša je dospje-

u doba nevolja i teškoća jer njihova

la do razine svetosti koja je proiza-

je svrha da čovjeka pribliţe Haše-

šla iz čiste i apsolutne vjere u Haše-

mu, kao što je rečeno u Mišlej (Pro-

Strana 14

Ostati miran pred uvredama i sramoćenjem, nesumnjivo pripada prihvaćanju jesurim b'ahava, s ljubavlju. Pesah Einajim dodaje da to razjaDivrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Dovid Goldwasser:

Suzdržavanje od sramoćenja drugih

šnjava ma'amar hazal (ono što su rekli

ulazi li to u kategoriju jeherag v'al

učenjaci) u Pirkei Avos (1,17), "V'lo

ja'avor – da je bolje biti ubijen, nego

macai laguf ela štika – Ni za koga

li osramotiti nekog drugog? Iako bi

nisam našao ništa bolje od šutnje."

to moglo posluţiti kao argument,

Bartenura objašnjava da osoba koja

poznato je da Tora tu zabranu ne

odšuti kad čuje da ju netko sramoti,

ubraja u tu kategoriju. Ipak, to ni-

jede i pije, te ima parnasa – dobro je

kome ne daje slobodu da vrijeđa i

– jer njezine aveiros su oproštene.

sramoti drugu osobu.

Umjesto da fizički osjeti jesurim – laguf, tjelesno – ona je uvrijeđena i osramoćena, ali ostaje šutjeti.

Hazon Iš je jednom u pratnji jednog od svojih učenika putovao cestom u blizini grada Velenik. Kad

Treba, međutim, napomenuti da

su došli do predgrađa, jedan mješ-

mada onaj koga se vrijeđa moţe

tanin ih je primijetio i počeo im se

dobiti veliku nagradu, to niučemu

rugati i vrijeđati ih.

ne umanjuje zabranu uvrede druge osobe. Ramhal tumači da se sve riječi koje će povrijediti neku osobu klal Jisroela, bilo da su izgovorene izravno ili iza leđa, smatraju za lašon hara. Taj je grijeh mrzak Hašemu i

■

Talmid koji je bio s Hazon Išom, počeo je odgovarati na uvrede. Hazon Iš ga je opomenuo i rekao, "To nije ono što ben Tora radi." Učenik upita, "Kako ben Tora odgovara?

kad ga netko počini kao da poriče

Hazon Iš se zagleda u njega i

Hašemovo postojanje. Dakle, onaj

blago reče, "Ben Tora uopće ne

tko nekoga osramoti, nije kaţnjen

odgovara."

samo radi srama kojeg je prouzročio, nego i zbog teške aveiro, lašon hara.

Meiri objašnjava zašto ih se uspoređuje sa suncem. Sunce i mjesec su prvotno bili jednako veliki. Ali

Zatim naši mudraci raspravljaju o

mjesec je kasnije umanjen jer je pri-

Talmudu (Bava Mecia 58b) u kojem

govarao da ne moţe dvoje istodo-

se kaţe, "Tko javno sramoti svoga bli-

bno vladati.

žnjeg, kao da ga je ubio." Ako je tako,

Zato,

kad

nekoga vrijeđa, a on ne odgovara, bit će kao sunce koje je imalo veliku moć i nije

odg ovaralo

mjesecu. ■

■

Prevela Dolores Bettini

Godina 12 15 Broj 38 Strana

■

Strana 15

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Neograničen ljudski potencijal Jednom prigodom letio sam avionom i nekoliko redova iza mene izbila je svađa. Čovjek u kasnim 50ima vikao je na drugog čovjeka jer je zamijenio sjedala. Nisam uhvatio detalje, ali ton i opseg njegovog glasa, u kombinaciji sa kletvama, davao je do znanja da je uzrujan. Prijetio je da će ubiti drugog momka i kapetan leta je pozvao policiju. Do trenutka kad je policija stigla, momak kojem je prijetio preselio se – nekim slučajem, do mene, i uzrujani čovjek je dobio ono što je traţio te se malo umirio. Tako mu je kapetan dozvolio da ostane u avionu. Otprilike sat vremena kasnije, uzrujani čovjek došetao je do mog reda – a time i do onoga kome je prijetio da će ga ubiti. Sad je izgledalo kao da ću i ja biti izloţen napadu. Umjesto toga, on se vrlo blago i njeţno ispričao i rekao da način na koji se ponio nije bio njemu sličan te da mu je iskreno ţao. Ja sam, vjerojatno kao i većina ljudi na tom letu, sat vremena prije donio prosudbu kako je to loš čovjek. No, on to nije bio. On je bio samo dobar čovjek kojeg je na trenutak, moţda čak i nekoliko trenutaka, obuzela uzrujanost, razočaranje i bijes. Više o tome u nastavku… Ovotjedni odjeljak fokusira se na tragičnu priču o uhodama koje je Mojsije poslao da izvide zemlju Kanaan. Oni se vraćaju sa negativnim izvještajem – to je zemlja koja proţdire svoje stanovnike. Neosvojiva je. Zemlja divova… Dok su ţene, kao i obično, stale čvrsto i inzistirale na ulasku u Izrael, muškarci su bili zastrašeni. Unatoč čudima kojima su svjedočili, oni nisu bili voljni staviti svoje povjerenje u B-ga. B-g je na to odgovorio da su umjesto toga dobrodošli provesti sljedećih 40 godina u pustinji. Njihova djeca će naslijediti zemlju, a ne oni. To nije bila kazna, oni su samo dobili ono što su traţili – da ne uđu u zemlju Izrael. B-g ne 'kaţnjava'. On nas samo vodi putem koji smo mi izabrali, kakve god bile Strana 16

posljedice. Odjeljak govori i o nekim drugim stvarima, ali priča o uhodama je glavni događaj. Rabini nam kaţu za uhode da su svi bili istaknuti ljudi, vođe naroda i pravedni muškarci. To povlači za sobom očigledno pitanje o tome zašto su oni učinili to što su učinili. Kako su mogli napraviti takvu veliku pogrešku – odvesti čitav ţidovski narod u pobunu protiv B-ga? Srednjevjekovni ţidovski učenjak, Majmonides, daje vrlo odvaţnu tvrdnju o prirodi slobodne volje. On kaţe da svaki pojedini čovjek, bez iznimke, ima potencijal da postane istaknut u pravednosti poput Mojsija ili zao poput Jeroboama (kralja koji je ţidovski narod vratio u poganski nemoral). Mi ljudi izgrađeni smo od dva dijela. Dio nas je b-ţanski i čist i to je naša srţ, naša duša. Ali postoji i drugi dio, naš ego, kojeg privlače iluzije onoga što svijet ima za ponuditi. Kada čovjek gleda u smjeru svoje duhovne srţi, nema granica visini u koju moţe poletjeti i ljudskoj veličini koju moţe postići. Potencijal duše je, nakon svega, beskonačan jer je direktno povezan sa B-gom. Ali, jednako tako, kada čovjek ignorira mudrost koju mu njegova duša konstantno šapuće, kada gleda na ono što je privlačno i zavodljivo, ali iluzorno, na snove i ţelje

ega, postoji jednako beskonačan potencijal da uzrokuje bol i destrukciju samom sebi i onima oko sebe. Primjera ne nedostaje. Samo pročitajte novine bilo kojeg dana u tjednu. Ali ovo je ključna stvar… svi mi variramo; pravedan čovjek nije pravedan 24/7. Postoje vremena kada pomisli njegovog ega izgledaju nevjerojatno privlačno. I on ih slijedi. Slično tome, 'zao' čovjek također nije takav 24/7. Postoje momenti kada je dotaknut svojim ljudskim duhom i ima mogućnost donijeti drugačije odluke. I to čini. Prošle godine, na jednoj od naših konferencija, govorio je 36-godišnji čovjek ■ koji je bio pušten iz zatvora nakon skoro 20 godina neprekidnog pritvora. Da ste ga čuli kako govori, uvidjeli biste da čak i 'zao' čovjek ima kapacitet vidjeti nešto drugačije i nadvladati svoju prošlost. Priča koju sam spomenuo u uvodnom dijelu jednostavan je primjer toga koliko se u osnovi pristojno ljudsko biće moţe izgubiti u svom egu na određen vremenski period i učiniti nešto čime je, kada se njegova b-ţanska priroda uzdigne na površinu, i on sam zgroţen. Po mom mišljenju nije uopće bilo upitno da je čovjeku na tom letu bilo ţao; ne samo da mu je bilo ţao, on je bio zgroţen svojim ponašanjem. Uhode su bili ljudi poput svih nas. Oni su bili pravedni muškarci koji su se izgubili u zbunjenosti konfuznog svijeta i kao rezultat toga donijeli neke vrlo loše odluke. I, naţalost, te odluke imale su ozbiljne posljedice. Ja poprilično vjerujem u ideju Majmonidesovih tvrdnji. Svatko od nas, u svakom trenutku, ima potencijal za nevjerojatna i kontinuirana velika djela. Moramo si samo dozvoliti da budemo pokrenuti snagom svoje vlastite duše i zatim izabrati da slijedimo pravac kojim nas ona vodi. Šabat šalom ■ Prevela Anja Grabar Divrej Tora

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Čovjekova potraga za smislom Postoje dvije epizode

o Tori, on nije izuzetni učenjak, i

raslosti mogu slomiti čovjeka i do-

mada moţe platiti račune, on nije

Ka-

vesti do depresije i različitih de-

osobito bogat. On se osjeća izgub-

struktivnih ponašanja. Način na koji

ljeno u toj zbrci, i taj osjećaj prenosi

poslao Mojsije izaz-

sebe vidimo utječe na sposobnost

na svoju djecu.

vali su katastrofu

učenja i rasta, povezivanja s drugi-

još uvijek,

tisućama

godina kasnije, trpimo, dok su oni koje je poslao Jošua doveli do trijumfa.

osjećaji manje vrijednosti i nedo-

naan. Oni koje je

upućenim

zbog koje

uhodama

Otkuda

ova

radikalna

razlika?

ma - obitelji, prijateljima, poslom, pa čak i B-gom. Ali na koji način čovjek formira sliku o sebi? Vrlo često po tome kako vidi da ga drugi cijene. Tora to

Hašem je Izraelcima obećao osva-

kaţe vrlo jasno. Uhode koje je Moj-

janje Kanaana, no njima je nedosta-

sije poslao da izvide Kanaan izvi-

jalo pouzdanja i vjere u Hašema.

jestili su da zemlju nastanjuju divo-

Poslali su uhode da vide jesu li uis-

vi. "U našim smo si očima izgledali

tinu sposobni osvojiti zemlju. Jošu-

poput skakavaca, a tako smo i njima

ine uhode nisu gajili takve sumnje.

izgledali" (Brojevi 13,33). Rebbe Yit-

Njih je jedino zanimalo koji je naj-

zhak Meir iz Gura komentirao je:

bolji način da to postignu.

"Kako misliš o sebi tako ćeš misliti

Ovo je poruka za sva vremena. Ako se pitate jeste li ili niste u stanju postići svoj cilj, pojavit će se mnogo

da te drugi vide."

Ako ste čvrsto odlučili da ćete

sumnji, i moţda ćete zaključiti da to

nešto ostvariti, i samo tražite

niste u stanju učiniti. Ako ste čvrsto

najučinkovitiji način za to,

odlučili da ćete to učiniti, i samo traţite najučinkovitiji način za to, uspjet ćete. Kod ovisnosti, mi si ne moţemo priuštiti da razmišljamo moţemo li se oporaviti ili ne. Nemamo drugog izlaza. Ako smo odlučni da ćemo se oporaviti, i traţimo najbolji način da to učinimo, uspjet ćemo.

uspjet ćete. Drugim riječima, vi niste ono što mislite da jeste i niste ono što drugi ljudi misle da jeste. Nego ste ono što mislite da drugi ljudi misle da jeste, a u vezi toga moţete biti u zabludi. Kod većine ljudi način na koji vide sebe ovisi o drugima. Oni traţe odobravanje, vjeruju da ljubav, pri-

"Kome se iskazuje poštovanje? Onome koji poštuje druge" (Pirke Avos 4,1)

hvaćanje, sigurnost i spasenje ovise

Tijekom ljeta, svaki Šabos govori-

oni cijene? U današnjem svijetu

mo Pirke Avos. Čujemo li ono što čitamo?

o onome što drugi odobravaju. Ali što to drugi odobravaju? Što Tore ljude se smatra uvaţenima zbog toga što su izuzetno učeni,

Samopoštovanje je kamen temeljac

izuzetno bogati, ili se nečime ističu.

(dobrog) zdravlja, kako emocional-

Ali gdje se tu nalazi "prosječni čo-

nog tako i fizičkog. Neutemeljeni

vjek"? Iako moţda ima neko znanje

Godina 12 17 Broj 38 Strana

Ali judaizam nije bio predviđen da bude elitističko društvo. "Vi ste djeca Hašemu" (Pnz 14,1), rečeno je Klal Jisraelu, cijelom Izraelu. Svaka osoba je mila Hašemu. Svaka osoba ima sebi svojstvenu vrijednost, bez obzira što drugi mislili o njoj. Naravno, ta unutarnja vrijednost, B-ţja prisutnost u ■čovjeku, stavlja veliku odgovornost da stvori ovaj ogroman potencijal i da sebe učini prikladnom ambalaţom za nešama. Zašto onda traţimo od drugih da potvrde našu vrijednost? To je zato što nas jecer hara pokušava slomiti da nas navede da se osjetimo manje vrijednima. Talmud kaţe da jecer hara iz dana u dan jača i pokušava slomiti osobu. Ako uspijet baciti osobu u depresivni osjećaj manje vrijednosti i nedostojnosti, moţe je paralizirati do te mjere da ne moţe biti produktivna. Moramo se oduprijeti ovom napadu jecera hara i osjećati se dostojnima. Naravno, ne moţemo biti nemarni prema našoj obavezi da postanemo ono što moţemo biti. Vrijednost kojom društvo vrednuje ljude laţna je, i nije realno očekivati da ćemo mi promijeniti društvo. Trebamo biti svjesni naše unutarnje

vrijednosti

veličine.

Trebali bismo svaki dan započeti s pomisli što moţemo danas učiniti kako bismo sebe ispunili i trebali bismo biti ponosni na ono što jesmo. ■ Strana 17

Rabbi Shlomo Carlebach:

Svetost zemlje i njenog naroda Bilo je vrijeme kada ja Ruska policija imala vrlo lak način da zaradi novac. Oni bi uhapsili yidelea, Ţidova, i onda rekli zajednici da mora poloţiti jamčevinu ako ga ţele osloboditi iz zatvora, a to je značilo dati otkupninu.

za ritualno čišćenje, op.pr.) na ulici ga je zaustavio policajac i uhapsio. Rekao je svim starješinama sinagoge,“ Ako ţelite da ovaj mladoţenja stigne na svoje vjenčanje, bolje vam je da do večeri stavite deset tisuća rubalja na moj radni stol“.

Kao što se događalo, u Mezriču je bio šef policije koji je otimao novac od Ruske vlade. Informacija je došla do njegovog šefa u St. Petersburgu koji je poslao svog knjigovođu da provjeri knjige policajca. E, sad, policajac je pronevjerio deset tisuća rubalja. Znao je da ako u roku od dvadeset četiri sata ne stavi te novce na račun, bit će uhapšen. Zato je Ruski policajac odlučio uhapsiti Ţidova i natjerati zajednicu da poloţi novac za njegovo oslobađanje.

Policajac je bio toliko odlučan da ne dozvoli pregovore o otkupnini da je otišao čak tako daleko da je na svoja vrata objesio obavijest: “Bilo koji Ţidov koji mi dođe bez tisuću rubalja u rukama biti će pogubljen. Zajednica je bila neutješna. Deset tisuća rubalja bio je iznos iznad njihovih financijskih mogućnosti. Srećom, tri najvaţnija učenika Magida iz Mezriča bila su tamo u to vrijeme: Alter Rebe, koji je imao sedamnaest godina i još nije bio rabin, Reb Levi Yitzhak iz Berdičeva, koji je imao već dvadeset i sedam godina te Reb Mendele Vitebsk koji je bio malo stariji, recimo trideset i jednu godinu. Njih troje su se sastali u sinagogi i razgovarali. “Moramo izvući tog mladog čovjeka iz zatvora! Na samo zato što se ţeni večeras, nego on je siroče, bez roditelja. On nema nikog svog na svijetu da ga izbavi.“

U Mezriču je bilo dvoje siročadi koji nisu imali nikoga na svijetu dok nisu upoznali jedno drugo. Oni su se zaručili. Kako nijedno od njih nije imalo nikakvu familiju, zajednica se udruţila da im priredi lijepo vjenčanje. Hupa (pokrov koji se koristi na Ţidovskim vjenčanjima; ovdje u smislu cjelokupnog obreda vjenčanja, op.pr.), kao na svim Ţidovskim vjenčanjima trebala se odrţati noću, pod zvijezdama. Ali tog jutra, dok je mladoţenja bio na putu u mikve (ritualna kupelj Strana 18

U to je vrijeme vladalo veliko jedinstvo u getu, Baruh HaŠem (Hvala B-gu, op.pr.). Dok su rabini razgovarali, zajednica se udruţila da proda što se god moglo prodati. Nakon što su napravili procjenu otkrili su da čak i ako svi prodaju sve što imaju – kuće, krave, kokoši, jastuke, vilice, ţlice, lončiće za kavu, čak i svijećnjake – najviše što mogu prikupiti je bilo petsto rubalja. Ako prodajom ne mogu prikupiti potrebnu sumu novaca, nisu znali što dalje da rade. Očito im je trebao neki dobročinitelj.

No, u Mezriču je postojao jedan bogat čovjek po imenu Ze'ev, ali on je nesumnjivo bio najveći škrtac na svijetu. Ze'ev, mamash (stvarno, op. pr.) nikada u svom cijelom ţivotu nije dao ni novčića. Ispred svoje kuće je čak imao natpis, “Svim prosjacima: Tkogod da nedopušteno uđe na moj posjed pucat ću u njega.“ I on bi to stvarno i učinio. Najgori je bio način na koji se on obogatio. U to vrijeme Ţidov se nije mogao obogatiti sam. Ako ste se htjeli obogatiti morali ste konvertirati. Zato je Ze'ev, bez previše razmišljanja, promijenio svoju vjeru. Alter Rebe, koji je mirno razmišljao za sebe, obratio se Reb Levi Yitzhaku iz Berdičeva i Reb Mendelu Vitebsku i rekao: “Jedini koji nam moţe dati novac je Ze'ev škrtac.“ “Vi ste ludi!“ “Ja ne mislim tako! Sve s Neba ukazuje na njega. Uostalom, nema nikog drugog s financijskim sredstvima koja trebamo.“ “Što će biti ako on bude pucao?“ “On neće pucati. Ja idem do njega sad odmah.“ “Ako vi idete, bolje da nas povedete sa sobom radi zaštite.“ Alter Rebe je promislio o tome. “Moţete ići samnom pod jednim uvjetom: da samo ja pregovaram. Štogod ja predloţim, vi se samo smiješite. Ne toliko da otvorite svoja usta jer ćete sve upropastiti. Iako je Alter bio najmlađi od njih trojice, on je mamash bio vrlo snaţan. Ostali su pristali na njegov uvjet mada su mislili da neće uspjeti. Samo je Alter Rebe bio uvjeren da moţe dobiti novac. Prvo čudo je bilo da je Ze'ev škrtac Divrej Tora

(nastavak s 18. stranice)

Rabbi Shlomo Carlebach: Svetost

bio tako jako šokiran kada je vidio delegaciju rabina na svojim vratima da nije bio u stanju pucati. Alter Rebe je rekao. “Oprostite nam. Mi ne bismo bili drski da vas traţimo pomoć, ali nemamo izbora. Vjenčanje tog mladog čovjeka je večeras. On je siroče. Šef policije ga je uhapsio bez razloga i neće ga osloboditi dok mi ne prikupimo deset tisuća rubalja.“ Ze'ev škrtac je sa suzama u očima rekao. “To je vrlo potresna priča. Naravno da ću vam pomoći!“ Otišao je u svoj ured i vratio se s jednim novčićem – jedan jadan, besraman novčić kojeg je on godinama drţao u uredu za slučaj “krajnje nuţde“ Reb Levi Yitzhak iz Berdičeva i Reb Mendel iz Vitebska, mamash, su htjeli skočiti za vrat škrtca i srušiti ga na zemlju. Jedan novčić! Ali Alter Rebe ih je oštro pogledao da ih podsjeti na njihovo obećanje. Onda je pruţio Ze'vu ruku. “Puno vam hvala. Niti ne znate što ste učinili za tog mladića. Blagosiljam vas da bi vam B-g dao u vašem ţivotu snage da napravite još dobrih dijela poput ovoga.“ Tri su čovjeka otišla i hodala u tišini, zadubljena u svoje misli. Prošli su otprilike pola kvarta kada je Ze'ev škrtac poslao slugu da ih pozove natrag. “Molim vas, vratite se. Ţelim više pomoći.“ Poţurili su natrag. Na vratima je Ze'ev škrtac traţio po svom dţepu i pruţio im još jedan novčić. Reb Levi Yitzhak iz Berdičeva i Reb Mendele Vitebsk stisnuli su svoje zube da zadrţe usta zatvorena. Ali u svojim dušama oni su vrištali: “Kakva hucpa! (drskost, arogancija, op.pr.) Misliš li ti da imamo vremena za ovakve gluposti s tvoGodina 12 19 Broj 38 Strana

zemlje i njenog naroda

jim novčićima?“ Jer oni su znali da sat otkucava i da bi takvim tempom potrajalo godinama da skupe tisuću rubalja. Ali drţali su se svog obećanja Alter Rebeu i nisu rekli niti jednu riječ.

Dok je on u svom umu planirao kako da to izvede, pio je votku, čašu za čašom, sve dok se nije napio. Onda je upregao svoje konje u kola i krenuo na put, idući na zapad do mosta na rubu grada.

Ponovo se Alter Rebe rukovao sa škrtcem, blagoslovio ga i rekao: „Puno vam hvala. Hašem će vas sigurno nagraditi za to što ste učinili za ovu siročad.“

Vjenčanje se odvijalao na ravnici uz rijeku u predgrađu grada. Tu su svi iz Ţidovske zajednice slavili s najvećom radosti, ne samo vjenčanje dvoje siročadi, nego i slobodu mladoţenje – i povratak Ze'eva.

Da skratim priču, pregovaranje sa Ze'evom je trajalo neko vrijeme. Svaki put, on im je ponudio po još jedan novčić. Alter Rebe ne samo da je bio strpljiv nego je na svaki novčić koji mu je dao Ze'ev škrtac uzvraćao kao da je najveći dar na svijetu. Tek tada je došlo do napretka. Ze'ev škrtac je počeo davati rublje! Umjesto svaki puta po jednog novčića, došao je na pet, deset, sto, tisuću. Na kraju im je dao cijelih deset tisuća rubalja. Tri su rabina jako zahvalila škrtcu i odjurili u policijsku stanicu da spase mladića. Nije samo mladoţenja bio sretan, nego je i Ze'ev postao preobraţeno ljudsko biće. Njegova je duša bila potpuno pročišćena. Nakon tolikih godina u kojima nije imao nikakvog dodira sa Ţidovskom zajednicom, on je otrčao kući da se odjene za vjenčanje gdje je, naravno, bio počasni gost. U međuvremenu je policajac, sam u svom uredu s deset tisuća rubalja na svom radnom stolu, pomislio: “Zašto bih ja dao ovih deset tisuća rubalja sutra ujutro vladinom sluţbeniku? Zašto da ne nestanem i ţivim kao kralj na nekom drugom mjestu?“ Jer u to vrijeme ste u Rusiji vrlo lako mogli nestati i zametnuti trag.

Šef policije, pijan do besvijesti, bio je u velikoj ţurbi da izađe iz grada pa je počeo mahnito bičevati svoje konje. Udario je u most toliko snaţno da je iz kola odletio u rijeku, gdje je odmah potonuo. U tom je trenutku torba s deset tisuća rubalja – koja je bila pored njega na sjedalu – odletjela iz kola na mjesto proslave vjenčanja, gdje je Ze'ev škrtac plesao kao lud. Torba je pala baš kraj njegovih nogu. Inače bi Ze'ev škrtac uzeo svojih deset tisuća rubalja, no bio je toliko sretan da je ponudio novce paru kao poklon za vjenčanje. Kasnije te noći, Alter Rebe, Levi Yitzhak iz Berdičeva i Reb Mendele Vitebsk su se opet našli u sinagogi. Dva starija rabina pitali su Alter Rebea: „Sveti brate! Što se to dogodilo sa Ze'evom? Kako ste znali što raditi?“ “Shvatite! Duhovno je Ze'ev imao snage da dadne samo jedan novčić, ali ga nitko nije htio primiti. Moje prihvaćanje tog prvog novčića dalo mu je snage da dadne još jedan više. Što je više davao, to je više ţelio dati, dok konačno nije postao toliko jak – kao Abraham – da nam je mogao dati svih deset tisuća rubalja.“ ■ Prevela Tamar Buchwald

No, policajac nije samo nestao. Strana 19

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: ŠELAH LEHA Paraša Šelah Leha govori o svakodnevnim izazovima s kojima se susrećemo kada nas doţivljaj emocionalne reakcije zaslijepi, pa nas potom natjera da se ponašamo na način koji će proturječiti našim stvarnim interesima. Paraša pripovijeda o vođama dvanaest plemena Izraela koji su poslani da "izvide zemlju Kanaan" (Brojevi 13,1). Ta priča otvara mnoga pitanja. Zohar objašnjava da se naš svijet sastoji od dvije snage: muške snage - energije ljubavi, dobrote i dijeljenja, i ţenske snage - energije primanja i osude. Jedan od simbola muške snage je Sunce koje uvijek sja, zrači svjetlošću i toplinom, i simbol je neograničenog davanja. Zato se ono uspoređuje s Mošeom, koji se u potpunosti predao svom narodu, te ga vodio četrdeset godina u pustinji. S druge strane tu je Mjesec koji simbolizira ţensku snagu, koji nema svoje svjetlo, te je svo njegovo svjetlo odraz sunčeve svjetlosti. Budući da nemamo svoga vlastitog svjetla, mi, ljudski rod, moţemo se usporediti s Mjesecom. Zohar objašnjava da sve dok su Izraelci lutali pustinjom Mošeova je uloga bila da svjetli i sja. Međutim, od trenutka kada su ušli u Obećanu zemlju nastupilo je njihovo vrijeme da sjaje i to je razlog zašto Moše nije mogao ući s njima, jer dok god sunce sija niti jedno druge tijelo ne moţe sjati. U našoj paraši Moše provjerava je li njegov narod spreman sjati, i zato je rečeno "Šelah leha" (leha znači "za tebe"), u jednini, što znači da način na koji je Moše mogao znati da li on Strana 20

moţe ući u obećanu Zemlju, je da ih pošalje "da istraže zemlju" ... Ima li kakvog drva ili ne? "(Brojevi 13,20) Trebalo je biti napisano "drveća", no ovo nas je trebalo podučiti da je Moše htio znati da li su se Izraelci mogli povezati sa svijesti Drva ţivota - svijesti koja pripada pobjednicima, ljudima koji su sposobni sjati čak i u najmračnijim trenucima. Međutim, dok naša paraša počinje riječima "Pošalji neke ljude da obiđu zemlju ...", na kraju je ona poznata kao "paraša o uhodama", a ne o 'turistima' ili 'istraţivačima'. Pa, što se dogodilo i promijenilo? Čini se da su od trenutka kada su ušli u zemlju uhode, koji su bili vođe dvanaest plemena, shvatili veličinu zadatka pred kojim su se našli - nastaniti zemlju - i da to ne mogu učiniti sami, i bez Mošea. Zohar također kaţe da su moţda isto tako shvatili da u novoj situaciji više neće moći zadrţati svoje pozicije vođa. I od tog trenutka oni su samo traţili izgovore da se ne uđe u Obećanu zemlju (Slično tome, onoga trenutka kada nam se netko prestane sviđati mi mu počnemo nalaziti mane, čak i u stvarima koje smo do tada voljeli). I to je način na koji su oni od "turista" koji dolaze istraţiti i doţivjeti novo mjesto postali "špijuni" koji samo ţele pronaći nedostatke. U svakom trenutku svog ţivota mi moţemo odlučiti kako ćemo doţivljavati putovanje na kojem se nalazimo u B-ţjem svijetu. Hoćemo

li imati svijest špijuna (Drvo znanja), tako da traţimo nedostatke i stalno se ţalimo, ili ćemo imati svijest turista (Drvo ţivota) – da pokušamo uţivati u svakom iskustvu koje doţivimo i da iz njega izvučemo najviše što se moţe. Ako paţljivo pogledamo oko sebe, vidjet ćemo da oni koji imaju svijest turista uspijevaju u ţivotu i postiţu materijalna i duhovna ispunjenja, a oni koji imaju svijest špijuna naginju neuspjehu i krive cijeli svijet za to, te uvijek nađu nedostatke u ljudima oko sebe. ■

Deset špijuna vide sve u Obećanoj zemlji kao dokaz za njihove porazne prognoze, dok su s druge strane Kaleb i Jošua rekli da zemljom "... teče med i mlijeko" (Brojevi 14,8), i ako nas je B-g doveo tako daleko onda se vjerojatno nemamo zbog čega brinuti. Međutim, pitanje je kako mogu tako različiti pristupi – "zemlja meda i mlijeka", i zemlja koja "proţdire one koji u njoj ţive" - postojati u isto vrijeme? A odgovor leţi u riječima uhoda. Kad su se vratili u tabor oni su rekli: "Vidjeli smo tamo divove (potomci Anaka - diva, potječu od Nefilima). U našim vlastitim očima izgledali smo si poput skakavaca, a tako smo izgledali i njima". Što znači, da nas ljudi oko nas vide onako kako mi sami sebe vidimo. Velika pouka ove paraše je da imamo izbora i da se trebamo boriti protiv svoje unutarnje "svijesti špijuna". Moramo si neprestano govoriti da gdje god se nalazili, ili s kim god bili, to je Obećana zemlja, zemlja meda i mlijeka, i da upravo tamo moţemo pronaći sve što traţimo. ■ Prevela Tamar Buchwald

Divrej Tora

Rabbi Eli Mansour

Razumijevanje grijeha uhoda Raši, komentirajući početak Para-

toritetom. To je, piše Ben Ish Hai,

gativni komentari doveli su do slje-

šat Šelah, povlači vezu između priče

značenje komentara uhoda. Smatra-

deće faze, kada su uhode propitiva-

o uhodama, koja je ispričana u ovoj

li su da nemaju kompetentnog vo-

le Mošeovu valjanost mandata vođe

paraši, i priče o Miriaminoj sara'at

đu. Dok su u strahu stajali i proma-

i proroka. Prvi je korak bio Miriami-

(gubi), o čemu su govorili posljednji

trali moćne Kanaance, počeli su se

na blaga kritika, a sljedeći korak je

stihovi prethodne paraše, Miriam je

pitati: "Kakav vođa šalje svoje ljude

bio opće nepovjerenje uhoda prema

kaţnjena zato što je loše govorila o

na tako opasno mjesto?" Stoga su

Mošeu.

svom bratu, Mošeu, a uhode su iz

zaključili da nemaju vođu. Moše se

njezine kazne trebale naučiti o oz-

ne ponaša odgovorno, bili su uvje-

biljnosti lašona ha'ra (govora na ne-

reni, i ne moţe mu se vjerovati.

gativan način). Međutim, naţalost

Naţalost, proces tu nije stao. Sljedeća paraša, Parašat Korah, govori kako se taj proces razvijao korak

U tome je bila srţ grijeha uhoda -

dalje, s Korahom koji je poveo sve-

oni nisu imali povjerenja u Mošea

opći frontalni napad na Mošeov au-

Rabenu. On je od B-ga dobio jasno

toritet. Uhode su se zaustavile da se

proročanstvo da će ih odvesti u do-

ne suprotstave otvoreno Mošeovom ■

bru zemlju i dati im da pobijede na-

vodstvu, nego su samo odbacile nje-

rod Kanaana. Uhode nisu prihvatile

govo proročanstvo o Zemlji Izrael.

Kako da razumijemo tu poveza-

njegovo proročanstvo i nisu mu vje-

No to je dovelo do sljedećeg koraka,

nost? Miriam je kaţnjena jer je kriti-

rovali. Zato je njihov grijeh bio tako

a to je bio Korahov sveopći ustanak

čki govorila o Mošeu Rabenu, najve-

teţak. Jednom kad narod više ne bi

protiv Mošea. Ono što je započelo

ćem proroku koji je ikada ţivio. Ka-

vjerovao Mošeu u vezi s Erec Jisra-

kao

ko su uhode trebale iz njezine kazne

ela, on ne bi imao povjerenja u njega

Mošeove časti, od strane Miriam,

naučiti da o zemlji ne smiju govoriti

ni u vezi bilo čega drugoga, i tada bi

razvilo se u sveobuhvatnu pobunu

na negativan način?

odbacili čitavu Toru.

protiv Mošeova autoriteta. Iako mu

oni nisu naučili ovu lekciju i govorili su lašon ha'ra o zemlji Izrael. To je, objašnjava Raši, razlog zašto su ove dvije priče u Tori postavljene jedna uz drugu.

Ben Ish Hai (Rav Yosef Haim iz

Ovo objašnjava vezu između pri-

Bagdada, 1833-1909) je to objasnio

če o uhodama i priče o Miriam. Kad

analizom suštinske prirode grijeha

je Miriam govorila o Mošeu Rabe-

uhoda. Kada su se uhode vratile sa

nu, ona nije namjeravala potkopati

svog puta, opisale su ogroman stas i

njegov autoritet niti ga na bilo koji

veliku snagu stanovnika Erec Jisra-

način ocrniti. Međutim, njezini ne-

ela, te koliko su se uhode osjećali

nenamjerno

omalovaţavanje

nije namjeravala ni na koji način nauditi, i ni na koji način nije pokušavala dovesti u pitanje Mošeov autoritet, ona je pokrenula proces postupnog pada poštovanja naroda prema Mošeu Rabenu, proces koji je kulminirao sveopćom pobunom. ■

sićušnima u usporedbi s njima. U tom kontekstu, rekli su da su se osjećali kao "hagabim" - "cvrčci" ili skakavci (13,33). Značaj ove usporedbe, objasnio je Ben Ish Hai, moţe se naći u retku iz knjige Mišlej (30,27), gdje kralj Šlomo podučava, "Meleh en laarbe" - "Skakavac nema kralja." Kod skakavaca nema nadređenog; oni se roje i proţdiru bez ikakvog ograničenja ili reda. Oni nisu pod ničijom kontrolom ili au-

Godina 12 21 Broj 38 Strana

Strana 21

Biseri hasidske mudrosti Kako učiti?

N akon što je čuveni Magid iz Mezriča umro, odlučio je reb Šneur Zalman zauvijek napustiti grad. Kad se došao oprostiti od magidovog sina, reba Avrahama, ovaj predloţi da ga isprati iz grada. Popeli su se u kočiju i polagano krenuli. U trenutku kad su prošli kroz gradska vrata, reb Avraham dobaci kočijašu: “Potjeraj svoje konje i nemoj ih zaustavljati sve dok ne zaborave da su ikada prije bili konji!” Te su riječi munjevitom brzinom pronašle put do Zalmanovog srca, on se na trenutak zamisli, pa onda odluči: “Očito moram provesti još neko vrijeme uz mog prijatelja kako bih u potpunosti savladao ovo

ivljenje ţivota ispunjenog smislom ostvarivo je tek onda kad smo u mogućnosti prodrijeti kroz vanjski, materijalni sloj i spojiti se s unutrašnjom energijom. To nikako nije lagan zadatak, jer tijelo komunicira senzornim organima (vid, sluh, miris, okus i dodir), dok duša prebiva u nadosjetilnom (emocije, svijest, inteligencija i, što je najvaţnije, podsvjesne duhovne snage). Ta unutrašnja energija nije mjerljiva fizikalnim zakonima – postoji u njoj mistični sastojak, koji se opire mjerenju. To nije samo neka snaga; to je snaga koju zovemo život. A postoje sastavnice ţivota koje smo tek počeli otkrivati. Pogledajte što se događa oko nas. Jasno je da mnogi od nas traţe unutrašnji spokoj, sreću, ili mir, traţe svoju dušu. Pitanje je: koristimo li mi pri tom traganju prava oruđa? Zato što smo odrasli oslanjajući se na svoja osjetila, često osjećamo da su ona jedina koja nam stoje na raspolaganju. Ali kako je teško shvatiti značenje naših duša kad pri tom koristimo samo tih pet osjetila! To je kao da očima pokušavamo slušati glazbu. Unatoč tome, zov duše je toliko uporan, da nikada ne prestajemo traţiti. R. Menachem Mendel Schneerson ■

Strana 22

učenje.” Tako se reb Šneur Zalman opet vratio u Mezrič i nastavio učiti sljedeću godinu dana. ■

T ko je kome zahvalan?

Svako jutro kad otvorimo oči prvo molimo: Mode ani lefaneha... ( Ja zahvaljujem Tebi...) Bilo bi dobro stati i zapitati se: tko je taj “ja” i tko je taj “Tebi”? R. Menahem Mendel iz Kocka ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Divrej Tora

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - ţidovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drţe aškenaski Ţidovi. Dio II: Jore De'a Poglavlje 24 - Novi urod s polja i voćnjaka Zrno ţitarica (bilo koje od pet vrsta) koje je pustilo korijen 16. nisana ili kasnije zabranjeno je sve do 16. nisana (izvan zemlje Izraela: 17. nisana) sljedeće godine (293,1-5). Zabranjeno je stjecanje koristi od

■

bilo kojeg dijela voća koji raste na drvetu tijekom prve tri godine nakon što je posađeno, no drugi dijelovi stabla su dopušteni (vidi 294, 1-3.8.25-26), te ako je plod posađen, plodovi koji iz njega rastu (nakon tri godine) su dopušteni (294,12). U vezi prodaje ili razmjene koja uključuje voće vidi 294,13-15. S tim u vezi godina počinje u tišreju; 44 dana prije tišreja (tj. od 16. Ava nadalje) računaju se kao puna godina, pa se treća godina proteţe do 15. dana

Jeruzalemu ili otkupiti, a sredstva

koni primjenjuju na voće zasađeno

iskoristiti za kupnju hrane u Jeruza-

bilo gdje i bilo od koga (294,25-26),

lemu, ali danas se otkupljuju za

ali se ne primjenjuju na drveta koja

simboličan iznos (prvo izgovarajući

su posađena u druge svrhe, a ne

blagoslov “… Koji nam je zapovje-

zbog korištenja njihovog voća (vidi

dio o otkupu voća četvrte godine”) i

294,23-24.27). ■

prihod se uništi (294,6-7). Ti se za-

mjeseca švata; vidi 294,4-5. U zemlji Izraela "sadnja" uključuje cijepljenje, reprodukciju sadnog materijala i (potpuno) presađivanje (vidi 294,1620.22); izvan zemlje Izraela ovo nije obuhvaćeno i novi urod dvojbenog karaktera je dopušten (294,9-11, i vidi 28). Plod minijaturnog drveta se tretira kao novo voće zbog izgleda, ali ako ima mnogo takvih stabala na jednom mjestu, njihov plod je dopušten nakon tri godine (294,21). Plod koji raste tijekom četvrte godine tretira se kao druga desetina (vidi poglavlje 28); u vrijeme postojanja Hrama, njega se mora jesti u Godina 12 23 Broj 38 Strana

Strana 23

Alan Morinis

Program musara

Istina – Emet (nastavak) Na kliskom terenu Jednostavan zaključak je da laţ svijetu nanosi štetu, kako onom vanjskom tako i unutrašnjem. No ipak, ţivot je sloţen, i svakako postoje okolnosti u kojima ono što bismo trebali reći nije naša istina. Moja supruga, liječnica palijativne medicine, kaţe da je to kao što neki ljudi kada se pribliţe kraju svog ţivota ne ţele da im se kaţe da imaju fatalnu dijagnozu. Da li je ispravno nametnuti im tu informaciju u ime „istine“? Koje mjerilo onda da prihvatimo? Istina je nepouzdana, a moţe biti čak i štetna. S druge strane, laţ je opasna i vrlo često nanosi štetu. A relativnost je klisko područje. Budući da nas musar potiče da plan napredovanja izvučemo iz svog ţivotnog iskustva, naša zadaća ovdje nije da razrješavamo filozofski dokaz, već da traţimo bilo koji stvarni zadatak koji moţemo naći ugrađen u tome. Evo što ja vidim: Šamaj bi od nas traţio da upotrijebimo svoju osobnu percepciju kao vodič prema istini, dok Hilel kaţe da moramo sebi postavljati izazove kako bismo istinu vidjeli ne samo svojim vlastitim očima, nego i očima drugih koji se nalaze u toj situaciji. Svakako da svaki mladoţenja svoju mladenku smatra „prekrasnom i elegantnom“. Hilel nas savjetuje da paţljivo razmotrimo stvar, sve dok ne budemo u stanju ući u perspektivu mladoţenje, kojom ćemo i mi početi na mladenku gledati kao na „prekrasnu i elegantnu“. Tipično, mi stvari vidimo jedino iz svoje vlastite, jedne, perspektive. Hilelov stav nas potiče da sebe proširimo kako bismo stvari vidjeli očiStrana 24

ma drugih. Emet (istina) je sposobnost ne samo da se govori istinu, već što je vaţnije, i prethodi tome, da je vidimo. A pošto su istine često višestruke, takve moraju biti i naše perspektive. Mira radi Ovu istu pouku na drugačiji je način poučavao Ţidovski učenjak iz 20. stoljeća poznat kao Chafetz Chaim. Njegov je glavni doprinos Ţidovskom ţivotu bila njegova kodifikacija zakona o primjerenom načinu govora, odnosno šmirat ha'lašon – doslovce, „čuvanje jezika“. Toliko je vaţno čuvati svoj vlastiti jezik da je rabin Israel Salanter, utemeljitelj pokreta musara, jednom rekao, „Čovjeku se isplati učiti musar čitavog ţivota, ako će ga to makar i jednom sačuvati da ne kaţe lašon hara“. U svojim presudama Chafetz Chaim nije postavljao 'istinu' kao najviše mjerilo za riječi. Samim time što je nešto istina to nam ne daje dozvolu da to i kaţemo, jer izgovaranje stvari koje su istinite još uvijek moţe načiniti veliku štetu. I upravo je potencijalna šteta ono što je Chafetz Chaim odredio kao krajnji putokaz za usmjeravanje govora. To se načelo nalazi u pozadini talmudske presude da je „dozvoljeno odstupiti od istine mira radi“ (Jevamot 65b). To znači da čovjek moţe reći nešto drugo osim istine radi mira ili nekog drugog etičkog imperativa poput poniznosti, čednosti i osjećajnosti. Istina je vrlo uzvišena vrlina, no, ovisno o situaciji, ponekad bude potisnuta u drugi plan zbog neke više vrline. Kao što često nalazimo u Ţidovskom zakonu, često se više od apstraktnih načela procjenjuje utjecaj koji naši postupci vrše na druge ljude. Od nas se očekuje da budemo suosjećajni prema drugima, no dopustimo li to, to svakako ne poništava načelo. Potiče nas se da cijenimo istinu i da procjenjujemo kakav će utjecaj na druge imati naše riječi.

Opremite se Mada je razumljivo da je osoba koja je privrţena duhovnom ţivotu senzibilna prema drugima, taktično se koristi govorom, i čak je spremna zbog višeg cilja iskriviti istinu, očito je da smo upravo zašli u etičko minsko polje. Jednom kada napustimo stav da ćemo govoriti samo golu istinu, u svakoj situaciji, postajemo ovisni o svojoj prosudbi. I u tome leţi opasnost. Jer naša prosudba svakako moţe biti pogrešna. Nas se tako lako moţe zavesti i obmanuti, moţda najviše baš od naše vlastite sklonosti ka samozavaravanju. Rabi Eliyahu Dessler pruţa nam nadu time što nam kaţe da■ naša ljudska srca dolaze potpuno opremljena za taj zadatak: Čak i nakon što su ţelje srca navele čovjeka da prihvati laţ kao istinu, on još uvijek u dubini svog srca zna da je put istine "istinskiji" od onog drugog... Svako ljudsko biće na taj način ima sposobnost da u svom srcu odredi gdje se nalazi prava istina. Uviđavno srce je glavno sredstvo za raspoznavanje toga što je istina, te za upravljanje našim riječima i djelima. Svi mi imamo takvo srce, iako njegov glas moţe biti tih, ili čak prigušen, ili se moţe utopiti u drugim unutarnjim glasovima. Isto tako, moţda ne poznajemo njegov jezik. Musar nam kaţe da je jedan od primarnih zadataka na duhovnom putovanju njegovati i uvjeţbavati vršenje umješnog raspoznavanja, mudro srce. Ima priča o Rabi Yisraelu Salanteru, osnivaču pokreta musara. Rabi Salanter je odrţavao redovite talmudske rasprave, i jednoga je dana, jedan učenik postavio vrlo oštroumno pitanje koje je izgledalo da dovodi u pitanje čitavu njegovu raspravu. RaDivrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis

Program musara

bi Salanter je zastao na trenutak, a zatim se sloţio s time i odstupio s podija. Kasnije je ispričao svojim učenicima o tome što je razmišljao prije nego li je odstupio s podija. U tom trenutku pojavilo mu se barem pet prihvatljivih odgovora kojima bi pobio to pitanje. Makar je mogao vidjeti da oni nisu u konačnici istina, znao je da nitko u publici to ne bi prozreo kao što je to on mogao. Bio je u iskušenju da to pokuša, jer je znao da njegovo priznanje da je pogriješio moţe prouzročiti da Tora koju je predstavljao izgubi svoju čast. On sam je mogao izgubiti obraz, što bi moglo negativno utjecati na njegovu mogućnost da vrši utjecaj na druge. Nakon tih misli, prekorio je samoga sebe: "Ti učiš musar!" I sišao je s podija. Radionica – Praktični dio Istina je ono što izuzetno cijenimo kod drugih ljudi, a često nam je teško da je se sami pridrţavamo. S time na umu, vaš je zadatak za ovaj tjedan da se posebno potrudite svoj govor podići na višu razinu istinitosti. Prije nego li progovorite, provjerite da li ono što ćete reći prolazi na testu istine. Ako ne prolazi, nemojte to reći. To zvuči jednostavno, no to nije lako učiniti. Talmud nam kaţe da dok samo neki ljudi počine seksualne prekršaje, i dok se većina ljudi ogriješi krađom na ovaj ili onaj način, vršenje grijeha usnama je nešto što svatko čini! Evo nekoliko scenarija koji vas mogu upozoriti na vrlo uobičajene vrste neistinitog govorenja. Prvo, postoji Velika laţ. Kaţete "ja to nisam napravio/la", a jeste, ili "napravio/la sam to" kada niste. Znate da vam supruga neće biti sretna kada otkrije da ste ostali duţe u uredu – ne zbog toga što ste imali toliko posla, već zato što je bila neka proslava. Pa joj kaţete nešto što je potpuna neistina. "Pokušavao sam se izvući iz gomile posla koju mi je Godina 12 25 Broj 38 Strana

Koen" dok je zapravo bio nejestiv. Krasno je što ţelite zaštiti osjećaje gospođe Koen, ali zar ne moţete biti nimalo domišljatiji umjesto da bezočno laţete, pa makar to bilo i iz plemenitih pobuda? Ili moţda laskate, nadajući se da će vam se to isplatiti, riječima, "Šefe, pa vi ste pravi majstor u golfu", a tip ima troznamenkasti hendikep?

Joe natovario, a znaš kako je vaţno da on bude zadovoljan, jer on utječe na to koliki će biti bonusi i ostalo." Ako znate da će je odlazak na zabavu oneraspoloţiti, i da je jedini način da izbjegnete njezin gnjev da joj slaţete, što onda moţete učiniti da izbjegnete laţ? Moţda da ne odete na zabavu? Ili da joj kaţete istinu, zajedno s objašnjenjem zašto je bilo vaţno da odete na nju? Ili se izravno suočite s problemom tako da joj unaprijed kaţete što ste isplanirali? Kako god izabrali da izbjegnete laţ, vaš zadatak je upravo ovo: Recite istinu. Ovaj tjedan, nemojte sebe dovoditi u situaciju u kojoj mislite da ćete morati lagati kako bi prikrili ono što ste učinili, ili budite dovoljno hrabri da kaţete istinu, i suočite se s posljedicama onoga što ste odlučili učiniti. Oba ova pristupa odaju počast izravnoj istini, dok je laţ nešto što vijuga. Jednu razinu ispod toga nalaze se suptilne laţi: "Ne sjećam se baš najbolje," kada itekako dobro znate. Ili: "Nisam vidio," kada ste sasvim dobro vidjeli taj prizor. Kod Velike laţi moţete se spotaknuti na činjenice jer netko vas je mogao vidjeti na nekom mjestu dok vi tvrdite da ste bili drugdje. U ovom scenariju, tko ima pristupa vašem pamćenju pa da dokaţe da niste u pravu? Nitko osim vas samih. Jedino vi moţete znati da zaobilazite istinu. Pazite što govorite i pitajte se, je li to istina? A onda, postoje i "bijele laţi." "Kolač je bio stvarno odličan gospođo

Da li nekada napravite nešto poput ovoga, opravdavajući si da kod takvih laţi nitko ne nastrada (što je, navodno, ono što laţi čini "bijelima")? No istina je istina, a ovo nije. Ovaj tjedan promatrajte da li moţete sebe uhvatiti u bilo kojoj od ovih vrsta govora. Pokušajte prepoznati misli koje se pojavljuju prije tih riječi, i onda intervenirajte kako nikada ne biste izgovorili nešto neistinito. Ali ako već izađu iz vaših usta, zapazite to i preuzmite odgovornost, ako ništa drugo zbog sebe samih. I obaveţite se da ćete slijedeći puta biti paţljiviji, tako da moţete učiti iz iskustva. Bilo kako bilo – uhvatili sebe prije nego li progovorite, ili rekli neistinu – promotrite svoje motive. Zašto biste to učinili? U skoro svakom slučaju, u pitanju su niske pobude, i vi najvjerojatnije ne biste ţeljeli da vas se s takvim pobudama povezuje. Čak i kada su pobude dobre i časne, razmislite zašto biste lagali. Nije li dostojanstvenije postići dobre ciljeve dobim sredstvima? Mislim da ste to u stanju učiniti. Kao što kaţe Tora, "Drţi se podalje od laţi" – a Tora zna što je dobro za dušu. Ovo je savršeni zadatak za zapisati u vaš Dnevnik svođenja računa s dušom. Jedanput, svakoga dana, dok razmišljate o događanjima, zapišite u čemu ste se, ili (naţalost) u čemu se niste, drţali istine. To će vam se neizmjerno isplatiti, mnogo više nego da ste to činili samo u svom umu. A za osnovnu jutarnju izjavu, evo nekoliko prijedloga: "Istina je B-žji pečat" "Istina ustraje." ■ Strana 25

iska

ćeg t doma

SPORNI SPOMENIK U ZAGREBU:

SVJETSKI ŢIDOVSKI KONGRES OŠTRO PROZVAO HRVATSKE VLASTI 'Pokušavate prikriti monstruozne zločine ustaša i ulogu NDH u holokaustu!' Jutarnji list, 22.6.2019. Svjetski židovski kongres (WJC), reagirajući na najavu izgradnje spomenika žrtvama holokausta u Zagrebu, u petak je osudio taj čin kao pokušaj prikrivanja uloge NDH u zločinima te je pozvao grad da odustane od ideje, a hrvatske vlasti optužio da opet ulažu napore u prikrivanje monstruoznih zločina ustaša stvaranjem lažnog dojma da je samo nacistička Njemačka odgovorna za užase holokausta. "Svjetski židovski kongres pridružuje se svojoj zajednici u Hrvatskoj u osudi odluke zagrebačke skupštine o podizanju spomenika za šest milijuna židovskih žrtava holokausta kojom se bezočno ignorira aktivna uloga Nezavisne države Hrvatske za vrijeme ustaškog režima u počinjenju tih zločina tijekom Drugog svjetskog rata", navodi se u priopćenju dostavljenom Hini u subotu. Židovska općina Zagreb (ŽOZ) u srijedu je objavila da je zatražila poništenje "sramotne odluke" o podizanju spomenika

žrtvama holokausta u Zagrebu jer smatra da se time želi prikriti istina o stradanjima Židova u NDH. Zastupnici zagrebačke Gradske skupštine odlučili su na sjednici 4. lipnja da će Grad Zagreb u Branimirovoj ulici, pokraj Glavnog kolodvora, podići spomenik žrtvama holokausta autora Dalibora Stošića i Krešimira Rogine, kao znak sjećanja na šest milijuna Židova stradalih u holokaustu s porukom da se prošlost ne ponovi. U odgovoru na tu odluku predsjednik WJC-a Ronald S. Lauder rekao je: “Vlasti u Hrvatskoj kontinuirano su pokušavale izmijeniti povijest i osloboditi ustaški režim neupitne umiješanosti u okrutna masovna ubojstva Židova, Roma i etničkih Srba u razdoblju od 1941. do 1945. Uvijek postoji velika vrijednost odavanja počasti svim žrtvama holokausta, no novi spomenik grada Zagreba iskrivljavanje je povijesti i predstavlja uvredu sjećanju na muškarce, žene i djecu koji su bili žrtve ustaša i njihova vođe Ante Pavelića. Hrvatske vla-

sti opet ulažu sve napore da prikriju monstruozne zločine ustaša stvaranjem lažnog dojma da je samo nacistička Njemačka odgovorna za užase holokausta”. "Ne može se govoriti o holokaustu u Hrvatskoj bez ukazivanja na središnju ulogu ustaškog režima u donošenju i provođenju rasnih zakona kojima su Židovi, Romi i etničkih Srbi izloženi progonu, mučenju i smrti. U dodatku na javno odavanje počasti žrtvama Hitlerova rata protiv Židova, Hrvatska mora posebno odati počast žrtvama ustaškog režima”, poručuje Lauder, prema priopćenju. “Pozivamo zagrebačku gradsku skupštinu da odustane od svojih planova za taj spomenik i započne ispočetka, ovaj puta u punoj koordinaciji s lokalnom židovskom zajednicom”, navodi se u priopćenju Svjetskog židovskog kongresa, međunarodne krovne organizacije koja predstavlja židovske zajednice u 100 zemalja. Židovska općina Zagreb u srijedu je u dopisu predsjedniku

zagrebačke gradske skupštine poručila kako smatra da se podizanjem spomenika žrtvama holokausta želi prikriti prava istina o stradanjima Židova na području Nezavisne države Hrvatske te da se značaj i težina zločina nad više desetaka tisuća njihovih članova pobijenih temeljem rasnih zakona u razdoblju od 1941. do 1945. godine želi umanjiti temom koja obuhvaća šest milijuna Židova pobijenih diljem svijeta. Židovska općina Zagreb pri tom je napomenula da je sugerirala podizanje spomenika žrtvama holokausta u NDH kojim bi se izrazio pijetet stradalima na ovim prostorima te bi podržala i podizanje spomenika svim žrtvama rasnih zakona NDH, Romima, Srbima i Židovima, antifašistima te protivnicima ustaškog režima. ■

BIJELA KUĆA PREDSTAVILA PLAN KOJIM BI RIJEŠILA JEDAN OD NAJDUGOVJEČNIJIH SUKOBA NA ZEMLJI

'Uloţit ćemo 50 milijardi dolara u Palestinu' Jutarnji list, 22.6.2019. Bijela kuća je objavila u subotu ekonomski prijedlog ulaganja 50 milijardi dolara u projekte na palestinskim područjima kao potporu dugo očekivanom američkom mirovnom planu za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba. Taj je prijedlog, koji planira stvoriti milijun radnih mjesta za Palestince, objavljen uoči investicijske konferencije u Bahreinu, koju organizira američka

Page 26 Strana 26

administracija. Međutim, dugo očekivani mirovni plan Bijele kuće - na kojemu rade Jared Kushner, savjetnik i zet američkog predsjednika Donalda Trumpa, i posebni izaslanik Jason Greenblatt - Palestinci su unaprijed odbacili ustvrdivši da je američka administracija otvoreno proizraelska. Visoki dužnosnik PLO-a Hanan Ashrawi izjavio je da su Kushnerovi planovi "apstraktna obe-

ćanja" te da samo političko rješenje može okončati sukob, prenosi Reuters. Oglasio se i Hamas, militantna skupina koja kontrolira Gazu, priopćivši da "Palestina nije na prodaju". Palestinske vlasti bojkotirat će dvodnevnu konferenciju u Bahreinu, koja će se održati u utorak i srijedu u Manami. Bijela kuća nazvala je taj ekonomski plan "dosad najambicioznijim i najsveobuhvatni-

Divrej Tora

jim međunarodnim pothvatom za palestinski narod". On je usredotočen na projekte u području infrastrukture, turizma, poljoprivrede i obrazovanja za Palestince na Zapadnoj obali i u Gazi. Bijela kuća je priopćila da taj plan može "iz temelja promijeniti Zapadnu obalu i Gazu i otvoriti novo poglavlje u palestinskoj povijesti, koje ne definira nesreća i gubitak nego sloboda i dignitet". ■

Godina 12

Broj 38