4-04 - Divrej Tora - Šelah 5783

Divrej Tora

Divrej Tora

Komentatori ističu da je Mojsije poslao uhode samo da odgovori na pitanje na koji način osvojiti zemlju - a ne da odluči "je li to moguće". Što je pošlo po krivu?

Da nam pomogne razriješiti tu zagonetku, zapitajmo se koja je od sljedeće dvije tvrdnje točnija: "Mogu uspjeti." Ili: "Ne mogu uspjeti."

Na prvi pogled, tvrdnja "ne mogu" zvuči točnije. Jer "ja", samostalno, ne mogu učiniti baš ništa. Čak i probuditi se ujutro i zažnirati cipele u stanju sam jedino zbog B-ga!

Ali na dubljoj razini, tvrdnja "ja mogu" je točnija. Jer ako razumijemo da je sve dar od B-ga, tada znamo da nema granica onome što možemo postići. Svemogući je svemoćan i uz shvaćanje da on stoji iza nas, za "ne mogu" nema nikakave osnove.

Prije nego što je Mojsije poslao 12 uhoda, on je dodao hebrejsko slovo jud Jošuinom imenu. Jud je prvo slovo B-žjeg imena. Ono je trebalo biti podsjetnik uhodamasvaki put kad bi spomenuli Jošuino ime - da je Svemogući uvijek s vama.

(Bamidbar 13,1-15,41)

Moše šalje dvanaest špijuna u Kana'an. Četrdeset dana kasnije oni se vraćaju noseći ogroman grozd, šipak i smokvu kojima će potkrijepiti izvještaj o bujnoj zemlji, zemlji obilja. Ali onda jedan od špijuna sve upozorava da su stanovnici te zemlje divovi i ratnici "moćniji od nas"; samo Kaleb i Jošua tvrde da je moguće pobijediti ih, kao što je B-g zapovijedio.

Narod zakuka da će se radije vratiti u Egipat. B-g donosi odluku da se ulazak Izraela u zemlju odgađa za četrdeset godina. Za to vrijeme će čitava ta

generacija umrijeti u pustinji. Skupina razočaranih Židova jurne na brdo na granici Zemlje i okruže ih Amalekiti i Kana'aniti.

Zatim dobivaju zakone o menahot (jelu, vinu i ulju koje se prinosi kao žrtvu) i micvu posvećivanja dijela tijesta za kruh (hale) B-gu. Jedan je čovjek skupljao šiblje i tako prekršio šabat, pa je osuđen na smrt. B-g daje uputu o stavljanju resa (cicita) na četiri ugla odjeće što će ih podsjećati na izvršavanje micvot (B-žjih zapovijedi).

Prevela Dolores Bettini

Godina 16 Broj 35 Broj 35 Zagreb, šabat 17. lipnja 2023. - 28. sivana 5783. http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija – 20 p’sukim (13,1-20)

B-g kaže Mošeu da pošalje izvidnike da "izvide" Zemlju. Naglasak je u tekstu ovog pasuka stavljen na to da je Moše taj koji šalje meraglim, ne na B-žju zapovijed, niti po njegovoj "želji".

L’ha u Leh l’ha znači, "za svoje dobro". Ne ideš samo zato što ja to zapovijedam, nego je za tebe korisno da odeš. Kli Yakar sugerira slično značenje za L’ha u Š’lah l’ha. Kako možemo reći da je slanje meraglim bilo kome bilo na korist? Kao ishod meraglima Mošeov je život bio produljen za 40 godina.

Predstavnik svakog plemena naveden je poimence i Tora svjedoči visoki renome svakoga od njih.

U paraši Bamidbar koju smo čitali prije nekoliko tjedana, kada su imenovane plemenske vođe, Efrajim i Menaše bili su opisani kao sinovi Josefa – obojica u istom pasuku. Ovdje se samo Menaše poistovjećuje s Josefom, dok je Efrajimov izvidnik –Jehošua – naveden 3 p’sukim ranije. Komentari bilježe da se Josef bavio "negativnim izvještajima" o svojoj braći, kao što je to činio i Menašeov izviđač, Gadi ben Susi. Jehošua, je naravno ostao čist od mrlje diba ra’a i zbog toga se ne spominje zajedno s Josefom.

A Moše prozva Hošeu bin Nuna, Jehošua.

Raši kaže da je dodavanjem slova jud Hošeinom imenu, on mu dao braha da bude spašen od grupne odluke ostalih meraglim Mima Naf-

šah – Zašto Moše nije na isti način blagoslovio i ostale? I zašto bi Jehošui blagoslov bio potreban dok Kalevu očito nije bio potreban? Hoće li se izviđač vratiti s ispravnim gledištem ili neće temeljilo se na osobnosti, moći opažanja i zaključivanja svakog pojedinca. To je ovisilo o svakome od 12 individualaca. I to nije bio razlog zašto je Moše dao poseban blagoslov Jehošui. Moše je imao jednu drugu bojazan u vezi Jehošue. On si je mogao zamisliti Jehošuu kako se pridružuje obeshrabrivanju naroda od ulaska u zemlju da bi se Mošeov život produljio. Eldad i Medad prorokovali su da će Moše umrijeti, a Jehošua će voditi narod u Zemlju. Mošeova braha Jehošui bila je da Jehošuu očuva poštenim, recimo to tako, tako da se ne pridruži "zlom savjetu" iz bilo kojeg razloga.

Moše izviđačima daje upute i plan puta, nadajući se da će se vratiti s poticajnim izvještajem za Bnej Jisrael. Bilo je to vrijeme dozrijevanja grožđa, bikurei anavim

Ari z ”l je rekao kako je micva o bikurim tikun za grijeh uhoda. Prva poveznica među njima je navođenje da je vrijeme posjetu zemlji bilo vrijeme bikurei anavim. No veza je mnogo dublja. Meraglim su donijeli jedan ogroman grozd (uz ostalo vo-

će) koji je obeshrabrio narod u vezi ulaska u Erec Jisrael. Raši kaže da su oni ljudima rekli, "Vidite li ovo čudno, ogromno voće? Sada si zamislite koliko su čudni i teški ljudi u toj zemlji". Raši razjašnjava da su deset meraglim donijeli sa sobom voće, ali ne i Kalev i Jehošua. Kakva užasna zloupotreba plodova Erec Jisraela! Ono što čovjek treba napraviti s voćkama je uzeti najbolje od prvog uroda, staviti to u košaru, donijeti u Jerušalajim, te s veseljem pred B-gom proglasiti zahvalnost što nas je doveo u Zemlju.

Rabi Menachem Zemba, hj”d, iz Varšavskog geta, načinio je predivnu opservaciju da bi to pojasnio.

Mišna u Bikurim pita: Na koji način čovjek označava plodove kao bikurim? On odgovara trima primjerima. Čovjek ode u polje i ugleda smokvu kako dozrijeva, grozd grožđa kako dozrijeva, nar kako dozrijeva. On ih veže s gemi (prirodnom vrpcom)… Kaže Rav Zemba, to je isto ono voće koje su meraglim uzeli i odnijeli narodu.

Od svih micvot koje se odnose na Zemlju, upravo bikurim imaju element izgovorene riječi. Glavna osobitost grijeha uhoda bilo je njihovo ogovaranje Erec Jisraela. Bikurim je naprikladniji da popravi štetu koju su oni nanijeli. Uzmite iste plodove, ali recite o njima ispravne stvari.

Levi – druga alija – 20 p’sukim –13,21-14,7

Tora opisuje 40-dnevni "obilazak" izvidnika. Kada su se vratili, iznijeli su izvještaj narodu o istinski predivnoj zemlji u koju su bili poslani.

Pokazali su primjerke plodova koje su sa sobom donijeli. Opisali su očiglednu snagu stanovnika (pokušavajući uplašiti narod). A spomenuli su i Amaleka (jer su znali da će to izazvati obeshrabrenje). Kalev je utišao narod i rekao im da trebaju otići u Zemlju, "mi to možemo ostvariti!".

Ostalih deset izviđača prigovarali su i govorili protiv Zemlje, što je izazvalo opću paniku među narodom. Moše, Aharon, Kalev, i Jehošua jako su uznemireni riječima meraglim i reakcijom naroda. Kalev i Jehošua iznosili su koliko je Zemlja dobra.

…i u svojim smo si očima izgledali poput skakavaca (u usporedbi s divovima Kanaana), a takvima smo se činili njima. Kotzker Rebe i drugi definiraju dva elementa grijeha uhoda iz ovog dijela pasuka. Prvi, da smo sebe gledali kao male i beznačajne. Drugi, da smo bili zaokupljeni time kako nas drugi doživljavaju. S obzirom da je B-g očigledno bio na našoj strani (znamo što se dogodilo Egiptu, i bili smo svjedoci tolikih čuda koja su se desila za naše dobro), nismo smjeli sebe gledati na takav način. A to kako nas drugi doživljavaju, to je njihov problem, ne naš.

Š’liši – treća alija – 18 p’sukim –14,8-25

Ako B-g želi da idemo, tada ćemo očito biti u stanju savladati ih. Samo se nemojte pobuniti protiv Njega. Narod je htio kamenovati Kaleva i Jehošuu zbog tih riječi. Time je narod "razgnjevio" B-ga, te je On "predložio" Mošeu da ih uništi. Moše se založio za narod. Argument kojim

se koristi je da će drugi narodi reći da B-g nije bio u mogućnosti dovesti Bnei Jisrael u Kanaan, pa ih je poubijao u pustinji. To bi bilo hilul HaŠem. Moše potom priziva modificiranu verziju božanskih svojstava i moli za oproštenje narodu. (Dio ovdje navedenih Mošeovih riječi ugrađen je u našu molitvu.) B-g prihvati Mošeove molbe. (B-žji odgovor Mošeu također je postao dijelom molitve na Jom kipur.) B-g objavljuje da je ovo deseti put kako narod "stavlja na kušnju" Njegovo strpljenje (nazovimo to tako). On obećava da muškarci tog naraštaja neće ući u Zemlju – osim Kaleva (i Jehošue).

Narodu je rečeno da su Amalek i Kanaanci zauzeli dolinu, te da će oni (Narod Izraela) morati skrenuti prema Midbaru.

Usporedite i saznajte

Pred kraj prošlotjedne sedre, imali smo epizodu o Miriam koja govori o Mošeu i njezinu kaznu za njen relativno blag prijestup s lašon hara Komentari ističu kako se to nalazi odmah pored epizode s uhodama.

Ima u tome nešto više od "jednostavno" dva primjera lašon hara, jedan u vezi osobe i jedan o Erec Jisraelu. Ima važnih elemenata i pojedinosti koje jedno od drugoga mogu naučiti.

Na primjer, prekršaj ne čini jedino onaj koji govori lašon hara. Oni koji lašon hara pasivno slušaju, bez prigovora, oni koji lašon hara prihvate kao istinu – i oni čine prijestup. Grijeh uhoda nije bio ograničen na 10 ljudi. Tisuće onih koji su čuli što je bilo rečeno i koji su to prihvatili, te zbog toga počeli paničariti, također

su bili krivi. I kao što znamo, bili su kažnjeni.

No, prenesimo ovo u današnje vrijeme. Nije dovoljno da se suzdržite od ogovaranja Erec Jisraela, ne možete odsutno stajati dok to drugi čine. Kalev je poskočio čim je čuo što su meraglim rekli. Dograbio je mikrofon (figurativno rečeno) i učinio sve što je mogao da porekne riječi meraglim, te izvršio svoje vlastito strastveno reklamiranje alije

Mi ne smijemo "degradirati" Izrael, njegov narod, ovdašnji život, itd. Moramo prigovoriti kada drugi to čine. A ja bih rekao da je reći nešto negativno u šali ili vicu također problematično.

R’vi’i – četvrta alija – 27 p’sukim –14,26-15,7

Tora detaljno objašnjava strašnu B-žju odluku. Narod će se potucati Midbarom (pustinjom) onoliko godina koliko je dana trajalo putovanje izvidnika.

Pojašnjenje:

Grijeh izvidnika dogodio se na Tiš’a b’av 2449. godine, više od godinu dana nakon Egipta. Ukupna duljina vremena u Midbaru, od Izlaska do ulaska u Erec Jisrael bila je

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po Alija

40 godina. Stoga je kazna zapravo manja od 39 godina, a ne 40. Objašenjenje je da je grijeh izvidnika kulminacija "razljućivanja" B-ga. Možemo reći da je ono započelo još grijehom sa zlatnim teletom. Kazna od 40 godina je retroaktivna kazna za het haegel

Zapazite ponavljanje broja 40. Prema svim pokazateljima broj 40 predstavlja završetak nekog postupka, bio on pozitivan ili negativan. U 40 dana embrij se razvija u fetus. Čak i prije toga postoje određene stvari povezane s "40 dana", prije formiranja bebe. Proces Mošeovog primanja Tore trajao je 40 dana i 40 noći. Kao i dobivanje oprosta za narod –40 dana na Har Sinaju, nakon zlatnog teleta i 40 godina nakon grijeha izvidnika. Sve živo (izuzev No’aha i onih s njime u arci) bilo je pobijeno tijekom 40 dana potopa. Mikve moraju sadržavati minimalno 40 mjera vode. Jedno drugačije čišćenje – pomoću kazne makot – ostvaruje se s 40 (manje 1) udaraca bičem. Cjelokupno određenje stvaralačkog rada, u odnosu na zabranjene kategorije melaha na šabat također je 40 (manje 1). Četerdeset godina je dob kojoj Pirkei Avot pridružuju stjecanje dubokog razumijevanja. Postoji nekoliko 40 godišnjih perioda u Tanahu, perioda mira, perioda rata, trajanja vladavine kralja… 40 je jedan naročiti broj.

Narod iz dubine žali zbog svog ponašanja i planira ući u Zemlju odmah. Moše ih upozorava da to ne čine, jer B-g više ne želi da oni to učine (u ovom trenutku). Neki od naroda su svejedno otišli

bez Aronove zaštite – pa su ih porazili

Amalek i Kanaan.

Tora potom iznosi detalje o žrtvama od brašna i ulja, te ljevanicu vina koja ide uz većinu korbanot

Važno je zapaziti kontekst ovih zakona. Odmah nakon što je bilo rečeno da starija generacija (muškaraca) neće ući u zemlju, B-g ih tješi poučavanjem procedura koje će se primjenjivati u Erec Jisraelu, konkretno, micvot koje trebaju biti "ugodne B-gu". To je kao da B-g kaže, "Nemoj biti previše zaprepašten; tvoja će djeca živjeti u Erec Jisraelu i služiti Mi u Beit HaMikdašu".

Hamiši– peta alija – 9 p’sukim –15,8-16

Pojedinosti o minha i nesehu dovršene su u ovom odjeljku. Jednak zakon Tore za sve Židove je ponovno naglašen i istaknut.

Djeluje sasvim očito da je ovo područje micve postavljeno ovdje s namjerom, nakon grijeha izvidnika. Ima još najmanje dva mjesta u Tori gdje je ova tema prikazana, i gdje se ona dobro uklapa u kontekst. Ovdje ona izgleda izlišna, osim kao poruka za poslijemeraglimsko razdoblje.

Šiši– šesta alija – 10 p’sukim –15,17-26

Predstavljena je micva o hali

S gledišta micve

Dva glavna aspekta ove dragocjene micve su:

Ona se vrši s osnovnom ljudskom hranom – kruh je živežna namirnica. Ovo uzdiže zemaljske fizičke potrebe na duhovni nivo.

Drugi, činjenica da trebamo dati halu kohenu – posebno nakon što je najveći dio posla napravljen, to znači da dajemo halu od smjese za kruh koja je spremna za pećnicu, a ne od sirovina kao kod drugih darova koje dajemo kohenu – što pokazuje da ovdje značaj nije samo u daru, već je i usluga koju činimo kohenu isto tako važna.

Hala je jedna od micvot koje su učenjaci održali aktivnima rabinskim popisima od uništenja Beit HaMikdaša, tako da njezina praksa i pouke ne budu za nas izgubljene. Često puta su izgovaranje i učenje prikladnih odlomaka Tore dovoljni da se sjetimo "obustavljene" micve No ovdje nije tako.

Zatim Tora donosi detalje o hatatu (žrtvi za grijeh) zajednice (u slučajevima kada su vođe naroda nehotice odveli narod na krivi put.) I ovdje se čini očiglednim da se tema pojavila zbog konteksta grijeha izvidnika. Ova se micva ne ubraja na ovom mjestu, no ona svakako prenosi B-žji stav (nazovimo to tako) u vezi het haMeraglim. Mi shvaćamo da ponekad naše vođe moraju snositi odgovornost što su nas odveli krivim putem (ali ne uvijek – često puta mi moramo preuzeti odgovornost, a ne tvrditi da samo slušamo naredbe.) Ideje (i tekst) ovog odlomka čine dio naše službe za Jom kipur.

Š’vi’i – sedma alija – 15 p’sukim –15,27-41

S druge strane, često puta se svakog pojedinca treba držati odgovornim za njegove vlastite postupke, ne možemo uvijek kriviti naše vođe.

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Tora u ovom odjeljku razmatra hatat za pojedinca. Te su žrtve primjerene samo za nehotični prekršaj – hotimični prekršaj (u kontekstu se misli na idolopoklonstvo) se kažnjava karetom (odsjecanjem…), i pomirenje se može postići na druge načine.

Nakon grijeha sa uhodama, a prije grijeha sakupljača šiblja, Tora nam predstavlja obje vrste žrtava za grijeh – za zajednicu i za pojedinca. Posebno stoga što se ovim temama bavi (i ubraja ih se u tarjag) na drugom mjestu, sasvim je razborito uzeti ih za "kontekstualne micvot" (sjetite se da su mnoge micvot predstavljene sasvim odvojene od bilo kakve "priče" u Tori, a mnoge su priče ispripovijedane bez da su uz njih pridružene micvot. Kontekstualne micvot nisu uobičajene, no kombinacija priče i micve, čini snažnu poantu.)

Tora nam zatim govori o sakupljaču šiblja (po tradiciji se identificira kao Celafhad) koji je stavljen u pritvor dok se od B-ga čekaju detalji o tome kako tog javnog skvrnitelja šabata treba kazniti. B-žja je zapovijed da se prekršitelj kamenuje. I tako je i učinjeno.

Skupljanje drva na šabat inače ne bi bio prekršaj za smrtnu kaznu, posebno u midbaru, gdje bi nošenje bilo rabinska zabrana. Međutim, mnoštvo Bnei Jisrael u Midbaru u ovom trenutku, stvorilo je uvjete za r’šut harabim.

Završni dio sedre je treći odlomak Š’ma – odlomak o cicitu. U njemu se nalazi micva da se stavi cicit na odjeću koja ima četiri kraja i da jedna od tih niti na svakom kraju bude

obojena u t’helet, posebnim plavim bojilom.

Da pojasnimo…

Zapovijed Tore u vezi cicita je da ih se stavi na odjeću koju nosimo a koja ima četiri kraja. Ako ne nosimo takav odjevni predmet, onda nema micve koju treba ispuniti. Naši su učenjaci postavili zahtjev da se ciljano nosi odjevni predmet koji ima četiri kraja, dakle talit (koji se naziva talit gadol) i arba kanfot (tj. talit katan). Značajno je napomenuti da rabini ne zahtijevaju često od nas da stvorimo okolnosti koje bi nas potom obavezivale na vršenje micve. Oni su to učinili s cicitom jer to nije tek micva koju mi vršimo, već je to micva koju odijevamo. Ona je integralni dio našeg svakodnevnog svjetovnog života, i bilo bi sramota da se odreknemo ove stimulativne micve zato što se promijenio način odijevanja, pa više ne nosimo odjeću s četiri kraja.

Tora povezuje micvu o cicitu sa svim micvot Tore. Cicit služi kao

podsjetnik na sveobuhvatnu privrženost Židova B-gu.

Nakon toga slijedi upozorenje da se ne ide za zlim napastima očiju (uma) ili srca (osjećaja). Tora potom ponovno naglašava važnost općenitog vjerovanja u B-ga, a osobito u to da nas je On izbavio iz Egipta. Tako dva puta dnevno izgovaranje Š’ma čini ispunjenje micve da se sjećamo Izlaska "svih dana svog života", uz njenu vlastitu micvu, govorenja Š’ma

Primijetite da se dvije pozitivne micve iz Paršat Šlah bave s dvije glavne, temeljne ljudske potrebe –hranom i odjećom, fizičkim nužnostima koje imaju i značajnu duhovnu dimenziju. (Hala i cicit primjeri su mnogih drugih micvot koje se odnose na hranu i odjeću, tj. brahot, kašrut, čednost.) Šlah također sadrži različite aspekte korbanot (makar ih se ne ubraja iz ove sedre) prijašnji su bazični, a kasniji duhovni i uzvišeni. To je kao da se narod ponovo izgrađuje iz samog početka nakon razornog grijeha izvidnika.

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Tarjag - 613 zapovijedi

385. Nikad još niste jeli halu: Obaveza odvajanja dijela tijesta za kohena

Od prvog od vašeg miješenja stavit ćete na stranu ... (Brojevi 15,20)

Mnogi misle kako na šabes jedu halu, no zapravo je ne jedu. Oni jedu "kruh od kojeg je uzeta hala." Hala je zapravo naziv za dio tijesta koji se odvoji i daje kao dar kohenu. Količina tijesta koja obavezuje na halu je omer, čiji volumen iznosi 43,2 jaja. (U našim mjerama, to bi bila količina tijesta napravljena od malo više od 1,1 kilograma brašna.)…

...Tora jedino traži da se hala uzima u Izraelu, no učenjaci su načinili pravilo da se hala uzima i van zemlje Izraela, kako se ta praksa ne bi zaboravila...

386. Objesite ih, momci!: Obveza stavljanja cicisa na odjeću koja ima četiri ugla

... oni će napraviti cicis na uglovima njihovih haljina ... (Brojevi 15,38)

Dio je micve o cicisu (cicitu) da jednu nit treba obojiti u posebnu nijansu plave boje zvane teheles. Ona se proizvodi od posebnog pigmenta koji se vadi iz školjaka zvanih hilazon. Mi smo izgubili tradiciju o tome što je, konkretno, bio hilazon tako da danas većina ljudi ne nosi plavu nit kao dio svog cicisa. To što nema tehelesa ne isključuje odjeću od obaveze cicisa; micva se primjenjuje i nadalje čak i ako nemamo mogućnosti nositi plavu nit. (Postoje oni koji smatraju da je utvrđeno kako je puž koji se naziva murex trunculus hilazon. Oni su nastavili s praksom nošenja tehelesa u svom cicisu, no to mišljenje teško da je univerzalno prihvaćeno, a postoje i oni koji se aktivno ne slažu s njime.)

Cicis je obveza za pojedinca, a ne za odjeću. Dopušteno je imati puno skladište odjeće koja ima četiri ugla i time se ne bi kršilo ni slova ni duha zapovijedi. Ako čovjek poželi nositi jedan od svojih tisuću vunenih ponča, morat će staviti cicis na uglove.

387. Zabranjeno približavanje: Zabrana da se potucamo za svojim porivima

... i nećete lutati za vašim srcima i očima, za kojima bludite. (Brojevi 15,39)

Ova je micva nastavak načina razmišljanja o razlozima za cicis, iz prethodne micve. Zapovjeđeno nam je da odijevamo cicis, tako da kad ih vidimo, sjetimo se B-žjih zapovijedi i vršimo ih, za razliku od tumaranja za željama naših srca i očiju. "Vršite sve B-žje zapovijedi" jedna je od onih općih fraza koje se ne smatraju zasebnom micvom, ali "Ne bludite za željama vaših srca i očiju" vrlo je konkretna zabrana.

Suština "ići za svojim srcem" se sastoji u tome da ne slijedimo filozofije koje su protivne Tori, jer ako tako činimo završit ćemo uma smetenog heretičkim idejama. Ako se nekome na umu pojavi ideja koja je suprotna Tori (na primjer, Što ako je taj i taj stvarno "bog"?), njome se ne bi trebalo baviti. Umjesto toga, primjeren način postupanja je da je se sasiječe u korijenu te svoje napore usredotoči na Toru.

Ne slijediti želje naših očiju još je očiglednije: ono se odnosi na prepuštanje svim našim fizičkim porivima, a posebice onima seksualne prirode. Kako bi naglasio ovu ideju, Talmud u Brahos (12b) povezuje naš redak s retkom u Sucima 14,3, u kojem Samson svoju želju za određenom ženom iskazuje na taj način. (On također citira i Psalam 14,1 kako bi pružio potporu uporabi srca za izražavanje heretičkih misli.)

Razlog za tu micvu je očit: ukoliko se prepustimo neprimjerenim mislima ili porivima, to će nas navesti na grijeh. Ova je micva prva crta obrane koja nas čuva da ne zapadnemo u još veće nevolje. Sefer HaChinuch uspoređuje misli i porive s očevima, a postupke koji iz njih proizlaze djecom. Naš je zadatak da spriječimo očeve da dobiju potomstvo. Mišna u Pirkei Avos (4,2) nam govori da, grijeh, ako ga se ne kontrolira, samo vodi daljnjem grijehu, pa slijedećem, i slijedećem, i tako u beskraj.

Ova micva vrijedi za muškarce u sva vremena i na svim mjestima. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktu Menahos, počevši od stranice 37b. Ovaj je micva kodificirana u Šulhan Aruhu u Orah hajim 8. Ona je 14. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu, i 10. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu vršiti kako su navedene u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima. ■

Ova se micva odnosi na muškarce i žene u svim vremenima i na svim mjestima. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktatu Brahos, na stranici 12b. Ova je micva kodificirana u Mišne Tora u drugom poglavlju Hilchos Avodas Kochavim. Ona je 47. od 365 negativnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 156. od 194 negativnih micvos koje se danas može vršiti kako su navedene u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

Rabbi Jack Abramowitz:

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Put kojim su špijuni išli i klevetanje

Jesu li špijuni stvarno putovali iz pustinje Zin sve do sjeverne granice Izraela, analizirajući glavne gradove, utvrde i izvore vode na putu, i potom se vratili Mošeu, sve u manje od četrdeset dana?

• Dok Raši tvrdi da su uhode imale B-žansku pomoć koja je ubrzala njihov hod i omogućila im da istraže cijelu zemlju, Netziv tvrdi da su uhode izviđale u parovima, podijelivši između sebe zemlju. Nasuprot tome, neki suvremeni znanstvenici sugeriraju da su uhode izvidjele samo južno područje zemlje, budući da će to biti prvo mjesto na koje će doći tijekom osvajanja.

• Koji stihovi podržavaju svako od gledišta? Koja su od njih teška?

• Kako različita gledišta bacaju svjetlo na prirodu grijeha uhoda u cjelini? Kako bi naša procjena uhoda mogla drugačija da je Hebron bio jedini grad kojeg su posjetili, umjesto da je bio jedno od brojnih

mjesta na kojima su se zaustavili? Kakav bi rezultat moglo imati da su samo jedan ili dvojica uhoda susreli divove, odnosno da su ih svi susreli?

Grijesi otaca

Kada se molio za narod nakon grijeha špijuna, Moše spominje vrline Hašema, uključujući i da je on םמִנָּב״לַ״ וֹבאָ״ וֲֹ״ ֵקֹּפ " ". Čini se da stih sugerira da pod barem određenim okolnostima Hašem dopušta nevinoj djeci da budu kažnjena dok njihovi grešni roditelji prolaze nekažnjeno.

• Kako takva kazna manifestira B-žansku pravdu? Štoviše, zašto bi Moše spomenuo takvu osobinu kao dio molbe za oprost? Postoji li neki način da se taj izraz rastumači kao atribut milosti?

• Kada je, ako uopće jest, opravdana kolektivna kazna? Može li se isto obrazloženje primijeniti i kada se nekoga kažnjava za primjer drugima? Ima li kakvog utjecaja činjenica da stih govori o kazni unutar obitelji?

Proturječni izvještaji.

Nekoliko epizoda koje se nalaze u Tori, u jednom od prva četiri humašim, Moše prepričava i u knjizi Devarim. Često se ti opisi razlikuju u ključnim točkama, a u nekim slučajevima čak i izgledaju da si međusobno proturječe. Kako možemo razumjeti te razlike?

• Usporedite kako su ispričane priče o uhodama u paraši Šelah i paraši Devarim. Koje razlike zapažate? Koje su najviše uznemirujuće? Kako biste ih mogli objasniti?

• Neki komentatori sugeriraju da Moše ponekad namjerno preinačuje prethodne događaje kada ih četrdesete godine priopćava narodu, kako bi na odlasku najbolje prenio svoje poruke. Što mislite da je bio glavni Mošeov interes u prepričavanju priče o uhodama novoj generaciji? Kako bi to moglo objasniti odstupanja?

• Drugi sugeriraju da dvije knjige jednostavno pričaju istu priču iz različitih perspektiva. Dakle, u našem slučaju, R. Medan sugerira da špijuni imaju dvostruku misiju, vojnu izvidničku misiju, kao i misiju za određivanje plemenskog nasljedstva. Dok se Devarim usredotočuje na prvo, Bemidbar ističe ovo potonje. Kako bi ovaj pristup mogao objasniti odstupanja među pričama?

• Koji od gore navedenih pristupa preferirate? Kako se oni mogu primijeniti na druge priče?

Prevela Tamar Buchwald

Lekcija iz Šiloa

Jedan učenjak Tore koji je iz Amerike došao u Izrael, bio je vrlo uzrujan. Otišao je Rav Kooku kako bi mu se požalio i izrazio svoje razočaranje stanjem držanja religijskih zakona u Erec Jisraelu. Bio je šokiran time što je vidio da mnogi nereligiozni Židovi krše šabat, jedu hranu koja nije košer te se bune protiv židovske tradicije u Svetoj Zemlji. Kako bi on u takvom okruženju mogao podizati svoju djecu? Bio je toliko potresen situacijom koju je vidio da je razmišljao o povratku u Ameriku.

Put u Šilo

Rav Kook mu je rekao:

Sigurno se sjećaš priče s početka knjige proroka Samuela koju si učio u djetinjstvu. Priča je vezana uz Elkanu, oca proroka Samuela: "Elkana bi svake godine odlazio u Šilo kako bi tamo prinio svoje žrtve B-gu. Tamo u Šilou, Elijevi sinovi, Hofni i Pinhas, služili su kao B-žji svećenici" (1.Samuelova 1,3).

Zanimljivo je da stih spominje sinove Velikog svećenika, Hofnija i Pinhasa. Kakve su veze oni imali s Elkaninim godišnjim hodočašćem u Šilo?

Midraš nas uči da Elkana nije samo putovao u Šilo. On je želio potaknuti i druge da izvrše micvu alija la-regel, posjećivanja Svetišta na blagdane. Kako bi tu micvu obznanio i ohrabrio druge da mu se pridruže, Elkana je svake godine do Šiloa išao drugim putem.

Postavlja se pitanje: Što je bilo uzrok toga da je ta generacija toliko popustila u održavanju micve alija la-regel – micve koja se nekoliko puta spominje u Tori – da je Elkana osjećao potrebu za time da promovira ispunjanje te micve?

Drugo pitanje odgovara na prvo. Hofni i Pinhas bili su pokvareni ljudi koji su bili ozbiljno kažnjeni zbog djela koja su činili u Svetištu u Šilou. Činjenica da su oni bili svećenici bila je razlog zbog kojeg mnogi ljudi nisu željeli dolaziti u Šilo. Uz svećenike poput Hofnija i Pinhasa, razmišljali su ljudi, bolje je ne putovati u Šilo kako ne bismo bili izloženi takvom skandaloznom ponašanju.

Međutim, Elkana je na to gledao drugačije. On je ljudima rekao da unatoč Hofnijevom i Pinhasovom

lošem ponašanju ne smije se izgubiti poveznica s tim svetim mjestom. Ne smijemo odbaciti ovu micvu. Naša je dužnost da idemo u Šilo i da ojačamo svetost tog mjesta.

Zbog svojih plemenitih namjera i truda koji je u to uložio, Elkana je bio nagrađen sinom koji je postao jedan od najvećih vođa židovskog naroda – prorokom Samuelom.

Jačanje svetosti u Zemlji

U tom se trenutku Rav Kook okrenuo svom gostu:

Iz ove priče učimo važnu lekciju vezanu uz Erec Jisrael. Činjenica da tu žive nereligiozni Židovi ne treba biti razlog da mi odbacimo micvu o tome da prebivamo u Izraelu. I svakako da nitko ne bi trebao pomišljati na to da ode iz te zemlje. Svaka osoba koja živi u Erec Jisraelu i koja se pridržava Tore i micvot, dodaje svetost Zemlji.

Oni koji prebivaju u Erec Jisraelu u svetosti – rekao je Rav Kook ovom učenjaku – zaslužit će djecu za koju će moći s ponosom reći, poput Samuelove majke Hane, "Ovo je dijete za koje sam molila" (Samuel 1,27).

Rav Kook:

(nastavak s 8. stranice) Rav Kook: Lekcija iz Šiloa

Ispravljanje grijeha uhoda

Jedna od najvećih tragedija u dugoj povijesti židovskog naroda dogodila se kada su se uhode koje je Moše poslao da izvide zemlju, vratile sa zastrašujućim izvještajem.

Njihova upozorenja o divovima i "zemlji koja proždire svoje stanovnike" uvjerila su narod kako je bolje da se vrate u Egipat.

Za razliku od drugih incidenata u kojima su se Izraelci bunili protiv B-ga, u ovoj prigodi Moše nije uspio poništiti B-žju odluku. Cijela generacija pomrla je u pustinji i nikada nije stigla u Obećanu Zemlju. Najbolje što je Moše mogao učiniti bilo je da odgodi kaznu za 40 godina.

Rav Kook napisao je da još i danas trpimo posljedice te strašne pogreške. Korijen svih progonstava i ponižavanja židovskog naroda kroz generacije, nalazi se upravo u našem propustu da ispravimo grijeh uhoda.

Kako možemo ispraviti grijeh uhoda?

Kako bismo ispravili ovu nacionalnu pogrešku, potrebna je tešuvat hamiškal, poniznost razmjerna grijehu koja će stvoriti "balans". Uhode su oklevetale Izrael, kao što piše, "Oni su oklevetali poželjnu zemlju" (Psalam 106,24). Mi moramo učiniti suprotno i pokazati našu nepokolebljivu ljubav prema Zemlji.

"Moramo razglasiti cijelom svijetu njezinu ljepotu, svetost i uzvišenost. Kada bismo barem mogli izraziti (onime što se nama čini pretjeranim) čak i desettisućiti dio poželjnosti ove divne Zemlje, predivnog svjetla njene Tore i uzviše-

nog svjetla njene mudrosti i proroštva!

Kvaliteta svetosti koju učenjaci Tore mogu pronaći u zemlji Izrael uopće ne postoji izvan Zemlje. Ja osobno svjedočim toj jedinstvenoj kvaliteti, razinom razmjernom mojoj mršavoj vrijednosti." (Igrot HaRe'jah, 1.sv., str. 112-113)

Za Rav Kooka, ova preporuka o tome kako ispraviti grijeh uhoda nije bila samo lijepa propovijed. Priče obiluju njegovom strastvenom ljubavlju prema Izraelu i njegovim neumornim pokušajima da ohrabri svoje bližnje Židove da se presele u Erec Jisrael.

Poljubac zidinama Akka

Talmud piše u Ketubot 112a da je Rabi Abba iskazao svoju veliku ljubav prema Izraelu ljubeći zidine grada Akka kada se vratio u Izrael. Što je bilo toliko posebno u tim zidinama?

Rav Kook je objasnio da, kada bi Rabi Abba poljubio zemlju Izraela, mi bismo iz toga shvatili da je njegova ljubav prema Zemlji utemeljena na posebnim micvot koje su povezane s njenim plodovima –desetina, prvi plodovi, šabatna godina itd. Zemlja koja rađa plod označava važnost i svetost Zemlje kroz micve hatelujot ba'arec.

No, ljubav koju je Rabi Abba osjećao prema Izraelu nije bila ovisna ni

o kakvim vanjskim faktorima – čak ni o posebnim micvot (vidi Avot 5,16; Orot, str.9). Rabbi Abba gajio je ljubav prema unutarnjoj svetosti Erec Jisraela. On je prepoznao da jedinstvene osobine zemlje Izrael, kao što je njezina prijemčivost za proroštva i prosvjetljenje, idu daleko iznad micvot povezanih uz poljoprivredu. Stoga je on to iskazao ljubeći ogoljele zidine.

'B-žjom voljom'

Tijekom misije prikupljanja sredstava u Americi 1924. godine, Rav Kook je pokušao uvjeriti jednog bogatog Židova da useli u Izrael. Čovjek mu je dao razne razloge zašto još ne može napustiti Ameriku, ali je zaključio, "Ako bude B-žja volja, i ja ću uskoro napraviti alija u Izrael."

Rav Kook mu je odgovorio: "To je zasigurno B-žja volja. Nakon svega, nastanjivanje Erec Jisraela je jedna od Njegovih zapovijedi. Ali mora biti i tvoja volja, također…"

Bez kalkulacija

Jednom je jedan židovski turist posjetio Rav Kooka u Jeruzalemu, tražeći savjet o mogućnosti da živi u Izraelu. Tijekom razgovora, posjetitelj je kalkulirao prednosti i mane useljenja u Izrael i na kraju je donio odluku da to nije vrijedno učiniti.

Rav Kook je rekao tom čovjeku:

"Prije no što su Izraelci ušli u Zemlju, morali su najprije ubiti Sihona, kralja Hešbona. To nas uči da čovjek mora doći u Zemlju Izrael bli hešbon – bez kalkulacija (hešbon – hebrejska riječ za račun, kalkulaciju, op.prev.)" .

■

Prevela Anja Grabar

Vraćanje na staro

Temeljno pitanje koje se postavlja u ovotjednoj parši glasi: kako su toliki mudri i naoko pobožni vođe Izraela mogli napraviti tako ozbiljnu pogrešku u svom viđenju i prosuđivanju, i time sebe i članove svoje zajednice osuditi na smrt i sramotu? Svi komentatori Tore u povijesti, od Talmuda i Midraša naovamo, pokušali su nam odgonetnuti ovu tajnu.

Razne su teorije, svaka od njih po svom mišljenju ispravna, bile iznesene kako bi se uhvatile u koštac s ovim teškim pitanjem. Ipak, kao što je mnogo puta slučaj kada pokušamo analizirati ljudsko ponašanje i misli, nakon što se razmotri i usvoji sve odgovore, pitanje nas i dalje nastavlja mučiti. I to je samo po sebi možda jedna od glavnih pouka ove tužne pripovijesti iz Tore.

Ljudska su bića sklona pogreškama, čak i veliki i plemeniti ljudi. Čovjek predlaže, ali jedino B-g odlučuje. Raši, na temelju Midraša, komentira da čak ni Moše nije shvatio situaciju pa je poslao vođe plemena da izvide zemlju, iako mu G-spod nikada nije izričito rekao da to učini i konačnu je odluku da se to učini prepustio njegovoj prosudbi.

Život obično nije toliko komedija pogrešaka koliko tragedija pogrešaka. I mnogo puta u povijesti možemo lako primijetiti da su veliki ljudi skloni činiti velike pogreške u

prosuđivanju i politici. Tako je bilo i u vrijeme Prvog Hrama s kraljevima Jude i Izraela, i svakako je tako bilo i za Drugoga Hrama, čak i s potomcima pravednih Hašmonejaca. A priča o našem narodu u egzilu prožeta je pogrešnim mesijanizmima i lošim političkim odlukama. Takav je život i ljudska glupost.

Ne možemo živjeti bez vodstva i usmjeravanja, mišljenja i savjeta. No, uvijek trebamo biti svjesni da ljudska bića po definiciji nisu sveznajuća. Dar proroštva više ne obitava u našoj zajednici. Zbog toga je uvijek poželjan oprez po pitanju povjerenja u druge. Psalmist nas upozorava da ne vjerujemo slijepo u velike, velikodušne, plemenite i moćne jer su i oni samo smrtni ljudi koji će završiti kao prah.

Druga važna lekcija koja se pojavljuje u ovoj parši je da mišljenje većine nije uvijek i ispravno mišljenje. Kalev i Jehošua nisu se slagali sa svojim kolegama. Židovski je narod zanemario njihove riječi i poveo se za mišljenjem velike većine u vezi zemlje Izraelove.

Snaga opstanka židovskog naroda kroz vjekove bila je njegova sposobnost da se ne složi s većinskim mišljenjem i vladajućim kulturama. Kulture se mijenjaju i mišljenja preokreću s vremenom i okolnostima.

Ali istina koja je u skladu s B-gom nikada se ne koleba i ne mijenja.

Demokracija može predstavljati volju većine. No, čak i demokracija nije uvijek nepogrešivo ispravna u vezi najvažnijih ključnih pitanja.

Tora služi kao kočnica protiv tiranije većine. Ona pruža mjerilo kojim se događaji i mišljenja mogu prosuđivati i mjeriti. Kalev i Jehošua će preživjeti i dovesti Židovski narod u zemlju Izraela. Ostali plemenitaši i vođe, mudraci i pesimisti, većina i oni politički ispravni nestat će i umrijeti u pustinji.

Altruizam nasuprot osobnih interesa i dobitaka

Ovotjedna parša iznosi i prastaru temu u vezi ljudskog ponašanja – o altruizmu iznad osobnog interesa i dobitka. Dok su nam svima usta puna zamisli i ideala altruizma dok se bavimo javnim poslovima i općim dobrom, svi smo mi i dalje ljudska bića, a Talmud je još davno postavio postulat da "ljudsko biće je prije svega najbliže i obuzeto svojim vlastitim ja i svojim interesima."

Sukob između općeg dobra za mnoge i osobne koristi za nekolicinu ili čak i samo jednog pojedinca stvar je politike, vlasti, moći i utjecaja. To je osnovni pokretač u čitavom ljudskom postojanju i povijesti. Naš osjećaj čestitosti i savjesti stalno je na udaru vlastitog interesa i osobnih faktora i računice. Mi smo rođeni kao sebični grabežljivi pojedinci i svi izazovi u životu koji slijede vrte se oko naše sposobnosti da prepoznamo i preinačimo ovaj temeljni ljudski instinkt.

Moglo bi se reći da su sve zapovijedi i zakoni Tore dani da nam omoguće da se usprotivimo ovom nagonu koji je dio nas od trenutka našeg rođenja. To je ono na što su rabini mislili kad su nas učili da "zli nagon" - urođena sebičnost i čista samo za sebe zainteresirana narav čovjeka - je s nama od našeg prvog

Rabbi Berel Wein:

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein:

daha na ovoj zemlji. Borba da uključimo druge - obitelj, zajednicu, bližnje Židove i ljudska bića općenito - u naš svjetonazor priča je o našem životu i postojanju.

Tora Avrahamu pripisuje pobjedu u ovoj borbi i upravo je on, više od svih ostalih, onaj kojeg gledamo kao našeg praoca i uzora, osnivača B-žjeg naroda.

Jedno od tumačenja koje komentatori nude u vezi negativnog ponašanja i kritičkog izvještaja o Zemlji Izrael je da su uhode - koje su bili vođe svojih plemena - bili svjesni da kada Židovi uđu u zemlju Izrael, trebat će izabrat nove vođe pa će se oni, Židovi, naći u opasnosti da izgube svoje titule i pozicije koje im daju moć i utjecaj. Svijest o tome vrebala je njihove misli i stvarala predrasude u njihovu gledištu o Zemlji Izrael.

Njihova opipljliva osobna korist i položaj nadvladali su opće dobro naroda kojemu su trebali služiti. To je uvijek bila nevolja vođa zajednice, kada oholost i služenje samom sebi zavlada nad pogledom vođe, tako da on ne bude u stanju razlikovati između javnog dobra i svojih privatnih interesa.

Što je još gore, mnogo puta privatni interes vođa bude prerušen u javno dobro. Diktatori su uvijek izjavljivali "Ja sam država!" Veliki prorok Šmuel je svrstan u istu kategoriju kao Moše i Aharon zbog nesebičnosti kojom je vodio Židovski narod. Tragedija uhoda, i općenito Židovskog naroda tog naraštaja, je ta nesposobnost da se podigne iznad osobnih interesa i sagleda opću sliku Židovske sudbine i postignuća.

Vraćanje na staro

da ljudi često slijede ovakve manjkave vođe, što dovodi nesreću na sve i svakoga. Uvijek trebamo biti na oprezu u vezi pravih motiva onih koji tvrde da nas vode za navodno opće dobro.

Nikada ne pretpostavljaj, uvijek budi spreman

I suviše samopouzdanja je štetno. Moše u prethodnicu šalje vođe Izraelovih plemena da izvide zemlju Izrael i podnesu mu izvještaj. On im daje konkretne upute o tome što njihov izvještaj treba sadržavati i s pouzdanjem čeka da se uspješno vrate sasvogpotencijalnoopasnogzadatka

Očito mu nije bilo ni na kraj pameti da su te odbrane vođe u stanju donijeti negativan izvještaj o zemlji Izraela i da bi oni, unatoč svoje ozlojeđenosti, takav izvještaj mogli objaviti te potaknuti izraelski narod da se pobuni protiv Mošeova vodstva i B-žje Providnosti.

Moše si nije mogao zamisliti da bi vođe izraelskih plemena drugačije gledali na zemlju Izraela od njegovog viđenja. Za Mošea je obećana zemlja, zemlja predaka Izraela i Židovske sudbine i budućnosti. Ali ljudi poslani da donesu izvještaj Mošeu - osim Kaleva i Jehošue - vide jedino probleme i teškoće s kojima će se suočiti Židovska država.

Moše nazire vječnost, a oni vide samo divove i strašne ratnike. Moše čezne za ulaskom u zemlju Izraela, a oni su spremni vratiti se u egipatsko ropstvo. Mošeovo povjerenje u ljude i njihove nekadašnje vođe uništeno je. I Mošeovo pouzdanje u samoga sebe i njegovo prosuđivanje ljudi i situacija sada je oslabljeno i u njegov se um uvukla sumnja u samoga sebe. Mošeova frustracija i razočaranje u parši su sasvim opipljivi. Mošeov naraštaj osuđen je na smrt

kod mlađih ljudi koji su na takvim pozicijama, pada u istu zamku u koju je upao Moše u ovotjednoj parši. Sjećam se da sam kao potpuno neiskusan mladi rabina pokušao dovesti dobro poznatu ješivu u našu zajednicu i osnovati podružnicu glavne institucije. Našoj je zajednici tada jako bilo potrebno postojanje takve obrazovne ustanove u njenoj sredini.

Na javnoj sjednici koju sam sâm sazvao predstavio sam nacrt kako da dalje krenemo s tim planom. Pomislio sam: "Tko bi se mogao usprotiviti ješivi, koja je tako očajnički potrebna našoj zajednici?" I tako se u svojoj naivnosti nisam odgovarajuće pripremio za taj sastanak, niti sam nazvao one koji podržavaju ješivu da dođu na sjednicu i budu se spremni boriti za nju. Bio sam potpuno uvjeren da su svi vidjeli ovo pitanje na moj način i kroz moju viziju zajednice.

Stoga sam bio šokiran kada sam začuo bujicu verbalnih pogrda i protivljenja projektu ješive kojeg sam iznio na sastanku, i cijeli je plan propao. Ja sam pretpostavio da će stvar svi vidjeti mojim očima i smatrati da je moja vizija ispravna. Puno godina kasnije i u jednoj drugoj zajednici, bio sam u mogućnosti osnovati ješivu, također nasuprot mnogih skeptika, no ovog puta sam se pripremio i imao sam mnogo bolji osjećaj u vezi toga kako funkcionira prava ljudska priroda.

Nisam mogao pretpostaviti da će itko drugi vidjeti situaciju onako kako je ja vidim i zato sam se ovaj put dobro pripremio za sastanak. Moše je zamislio najbolje i nije bio spreman za ono što se zapravo dogodilo. Skeptika uvijek ima mnogo. Uvijek se moramo primjereno pripremiti da nadjačamo njih i njihove prigovore.

Poput mnogih vođa koje je zaslijepio vlastiti program ideja i zbivanja, uhode su ubrzo potonule u laži i klevete kako bi dokazali svoje. Tragedija u ovakvim slučajevima je to ■

Svaka osoba na rukovodećem i odgovornom položaju, pogotovo

Šabat šalom

Rabbi Yissocher Frand:

Je li to stvarno micva ili je to samo prerušeni grijeh?

Koje srce nam govori?

Parša Š'lah sadrži jedan od najpoznatijih incidenata u Tori, posljedice kojeg se osjećaju do današnjeg dana. Parša započinje riječima: "Hašem se obratio Mošeu rekavši, 'Pošalji ljude i neka izvide zemlju Kanaan (v'jasuru es Erec Kanaan)…" (Bamidbar 13,12). Parša završava sa zapovijedi da se nosi cicit, riječima Tore "… i nećeš ići za svojim srcima (v'lo sasuru aharej levavhem) i za svojim očima za kojima lutaš." (Bamidbar 15,39).

Ironija korištenja iste riječi koja ima korijen "tur" na početku i na kraju sedre po Rašijevom mišljenju nije slučajna. Zapravo, riječ 'tur' (v'jasuru et Erec Kanaan; va'jašuv m'tur ha'Arec; i v'lo sasuru aharej levavhem) nije baš uobičajen biblijski izraz. Raši (15,39) primjećuje ponavljanje te riječi u ovoj parši i komentira, "Srce i oči su 'uhode' tijela, oni uzrokuju grijeh. Oči vide, srce poželi, a tijelo počini grijeh."

Međutim, postoje neke poteškoće vezane uz stih "I nećeš 'ići' za svojim srcima i svojim očima." Postoji poveznica između riječi 'ići' koja se koristi u ovom stihu i riječi 'izvidjeti' koja se koristi na početku parše vezano uz uhode, a ta poveznica nije samo semantičke prirode. Tehnički gledano, ako bismo ovaj stih napisali na modernom hebrejskom, ne bismo napisali v'lo sasuru aharej levavhem (množina); već bismo napisali v'lo sasuru aharej libhem (jednina). Svi znamo da imamo dva oka pa je stoga prikladno upotrijebiti izraz v'lo sasuru aharej ejnehem (množina) kad je riječ o našim očima. Međutim, imamo samo jedno srce. Stoga bi bilo mnogo prikladnije reći – ne idite za svojim srcem. Zašto koristiti množinu kada je o srcu riječ?

Nadalje, ako Raši kaže, "oči vide, a srce poželi" tada je redoslijed u stihu također neobičan. Stih bi tre-

ma i za svojim srcem", a ne "Ne idite za svojim srcima i za svojim očima." Sve ove stvari dovode nas do pitanja o tome na što Tora zapravo misli.

Šemen HaTov (Rabi Dov Weinberger) u svom drugom dijelu komentara Tore sugerira sljedeću poveznicu između uhoda na početku parše i "uhoda" na kraju parše te daje uvid u to što zapravo znači izraz "aharej levavhem" (za svojim srcima).

Hazal kažu da kada Tora kaže (u Krias Šma [Devorim 6,5]) "svim svojim srcem" (b'hol l'vovha), ona nas uči da čovjek treba služiti Svemogućem i sa svojim dobrim, i sa svojim lošim nagonima. Istina je da anatomski gledano imamo samo jedno srce, ali rabini na taj organ gledaju kao na "dva srca" – naš jecer hatov i jecer hara – dobro i zlo u nama, dio nas koji želi činiti dobro i dio nas koji želi činiti zlo.

Mi znamo što je dobro, a što je loše. Međutim, mnogo puta se zli nagon može prerušiti i sebe predstaviti kao onoga koji želi učiniti micvu, dobro djelo. Dužnost je čovjeka da raspozna da unatoč činjenici što to izgleda kao micva i može biti vrlo uvjerljivo, to zapravo nije micva. Klasičan primjer toga su uhode. Hazal nam kažu da je 12 pojedinaca koji su poslani u ovu misiju bilo dio elite židovskog naroda. Pa ipak, oni su pali u ovaj grozan grijeh koji je uzrokovao da Klal Jisrael ostane u pustinji narednih 40 godina te su, kao što smo već spomenuli, zapravo potakli "oplakivanje za sve buduće

Je li to stvarno micva ili samo prerušeni grijeh?

generacije" (behija l'doros).

Kako se to moglo dogoditi tako velikim ljudima? Odgovor je da su oni smatrali da ispunjavaju micvu time što neće ući u Erec Jisrael. Zašto? Hidušei HaRim (Gerer Rebe) objašnjava da je njihova želja da ostanu u pustinji slična "zetu koji živi na grbači svog tasta" (na jidišu – an eidem auf kest). U Europi to nije značilo da svom zetu svaki mjesec šalješ ček kako bi on mogao sjediti i učiti u kolelu, već se tvoja kći udala i tada je mladi par došao živjeti u tvoju kuću. To su bila "dobra stara vremena" prije zdravstvenog osiguranja, prije osiguranja vozila i prije nego što je "ljudima trebao njihov prostor". Nakon što bi se tvoja kći udala, ti bi svom zetu obećao da može živjeti u tvojoj kući 3, 5, 10 godina – kakav bi već bio dogovor –i to je ono što se dogodilo. Oni bi se uselili i, ako bi se dobro slagali sa rođacima, ostali bi tamo i bilo bi im divno. Pitanje hrane bilo im je riješeno, nisu morali brinuti o najamnini i bile su im plaćene sve režije. Može li bolje? To je bilo sjajno!

Hidušej HaRim piše da je tastu često bilo teško presjeći tu vezu i reći svojoj djeci "U redu. Prošao je dogovoreni rok. Vrijeme je da se iselite i počnete samostalno zarađivati kako biste mogli ponoviti ovu rutinu sa sljedećom generacijom." To je, kaže Hidušej HaRim, bila situacija u kojoj je bio židovski narod kada je bio u pustinji. Oni su bili eidem auf kest – sve njihove potrebe bile su podmirene. Njihova se odjeća nije trošila (Devarim 8,4), imali su Izvor i oblake Slave; bilo je to poput Edenskog vrta – sve je bilo namireno.

Što su onda oni radili cijele dane?

Ako ne moraš brinuti o tome da zaradiš za život, što onda činiš cijeli dan? Odgovor je da su oni učili i sav svoj život posvetili duhovnosti. Kada je došlo vrijeme da uđu u Erec Jisrael, to je bilo kao da je netko rekao "Prijatelji, odmor je gotov!"

Nema više mane s neba i vode s Izvora. Morat ćemo orati i sijati. Morat ćemo brinuti o žetvi i vremenskim uvjetima. Morat ćemo se sami brinuti za život i raditi u znoju svog lica. Uhode su – osjećajući da čine stvari u skladu sa svojim dobrim nagonom – pokušale sabotirati taj b-žanski plan: "Kome treba Erec Jisrael? Ostanimo ovdje u pustinji gdje možemo nastaviti duhovno rasti!"

Ta je misao izokrenula njihov pogled na Erec Jisrael. Vratili su se sa vrlo negativnim izvještajem –rekavši da je to zemlja koja proždire svoje stanovnike (Bamidbar 13,32). Tko je to učinio? Bio je to njihov zli nagon koji je stavio masku argumentom "Želimo živjeti život duhovnosti, a ne život materijalizma".

To je klasičan primjer vuka u ovčjem runu – zlog nagona prerušenog u dobar nagon. Tako su ovi veliki ljudi uspjeli počiniti ovu pogrešku.

Na to Tora misli kada kaže "I nećete ići za svojim srcima". Čovjek

mora uvijek biti na oprezu kako bi raspoznao koje mu srce govori. Mi imamo dva srca. Ponekad je vrlo teško razlučiti čujemo li jecer hatov ili jecer hara. Zato Lo sasuru aharej levavhem u stihu dolazi prije očiju jer najprije moramo odrediti koje nam srce govori – da li ono dobro, ili ono loše. To je jedan od najvećih životnih izazova.

Iz primjera uhoda vidimo da je to izazov na kojem ponekad padnu i veliki ljudi – izazov u kojem se čovjek mora izdići iznad svojih predrasuda, svojih skrivenih motiva i osobnih koristi kada je riječ o izboru između više opcija. Kada Tora kaže, "Mito zasljepljuje oči mudrih" (Devorim 16,19), to se ne odnosi samo na novčano podmićivanje. Ponekad to može biti u našim dušama, naša podsvijest koja nas podmićuje. Svi mi imamo skrivene motive. Jedan od najvećih izazova je donijeti ispravnu odluku u životu i prepoznati koje od naša dva srca nam govori. Postoje stvari koje izgledaju kao micva, hodaju kao micva i govore kao micva, ali nisu micvot. Na kraju, one su grijeh.

Neka bismo svi imali mudrosti i snage da izbjegnemo zamku toga da "idemo za svojim srcima i za svojim očima".

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand:

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Moć naših izbora

Ovotjedna parša fokusira se na priču o uhodama koje je Moše poslao da izvide zemlju Izrael. Oni se vraćaju s negativnim izvještajem –to je zemlja koja proždire svoje stanovnike. Neosvojiva je. Zemlja divova… Iako su žene, kao i obično, ostale čvrste i inzistirale na tome da se bez obzira na ovaj izvještaj uđe u zemlju Izrael, muškarci su se preplašili. Usprkos svim čudima kojih su bili svjedoci, oni nisu bili spremni pouzdati se u B-ga i odbili su ući u zemlju. B-g im je stoga rekao da su više nego dobrodošli provesti sljedećih 40 godina u pustinji. Samo će njihova djeca baštiniti zemlju. To nije kazna, već su dobili ono što su tražili – da ne uđu u zemlju Izrael. B-g nas uvijek vodi putem koji smo sami izabrali.

Parša govori i o drugim temama, ali priča o uhodama je glavni događaj.

Ponekad me pitaju što bih učinio kada bi mi netko uperio pištolj u glavu i rekao mi da se poklonim idolu. Uvijek kažem da je jedini iskreni odgovor na to pitanje, "Ne znam." Što bih volio misliti da ću učiniti? Naravno – dragovoljno dati svoj život za svoja načela znajući da me čeka bolji svijet. No, što bih uistinu učinio kada bih došao u takvu kušnju? Jednostavno, nemam pojma. Rabini nam kažu, "Ne vjeruj sebi sve do smrti."

Komentari nam kažu da su uhode bili sve redom pravedni ljudi. No, to što su čitav život živjeli pravedno

nije im pomoglo kada su se našli na novom testu. Desetorica od njih dvanaest pala su na testu – i pali su toliko nisko da nam rabini kažu da oni nemaju udjela u svijetu koji dolazi.

To je posljedica i na neki način ljepota slobodne volje. Svaki novi trenutak, svako novo iskustvo, sa sobom nosi nove izbore. Prošli izbori ne određuju sadašnje. Godine i desetljeća dobrih izbora ne jamče da

komentirati samo izbor koji je netko napravio, a nikako čovjeka kakav je on bio prije no što je donio tu odluku.

Takva moć da izaberemo zlo je zastrašujuća misao, ali želio bih istaknuti i njenu suprotnost – razlog zbog kojeg smatram da je B-g svijet stvorio na ovaj način. Život krivih izbora ne znači da i moj sljedeći izbor mora biti pogrešan. Svaki dan je novi početak, svaki trenutak je novi trenutak. Prošlost je uvijek irelevantna – ako ja želim da tako bude. Upravo sada, ja pred sobom imam izbore – i upravo sada, oni mogu biti dobri. Nije važno što sam birao u prošlosti, ali važno je što ću izabrati upravo ovdje i upravo sada.

će i sljedeća odluka biti dobra. Čovjek koji uđe u klub i ubije 49 ljudi nije nužno čitav život bio zločinac. Jednostavno, kada se suočio s novim i drugačijim izazovima, donio je krive i nemoralne odluke. Ništa ga nije natjeralo da to učini. On je jednostavno u tom trenutku tako odlučio. To je izbor zla i za takav izbor postoje posljedice – i u ovom, i u budućem svijetu. No, mi možemo

Ako netko može u tako kratkom vremenu od običnog uličnog momka postati masovni ubojica, tada pogledajte koliki nam je raspon izbora na raspolaganju. Nije nimalo teže da u jednako kratkom vremenu taj ulični momak postane veliki pojedinac zbog dobrih izbora koje donosi. Izbor se događa upravo ovdje i upravo sada, a mogućnosti izbora –dobrih ili loših – gotovo su bezgranične. Moć kojom raspolažemo može biti zastrašujuća, ali ona također čini naše živote smislenima i, na kraju, potencijalno je stimulirajuća. Vrata koja vode do stvarne veličine uvijek su otvorena – sve što trebamo učiniti jest izabrati da kroz njih uđemo.

Šabat šalom

■

Prevela Anja Grabar

"B-g zapovjedi Mojsiju ovo: 'Pošlji ljude, da izvide zemlju kanaansku, koju ću dati sinovima Izraelovim. Pošljite od svakoga plemena po jednoga. Svaki od njih neka bude glavar.'"(Brojevi 13,2)

Na samom početku paraše Šelah leḥa čitamo kako B-g Izraelcima zapovijeda da pošalju kao prethodnicu ljude da izvide i istraže zemlju Izraela.

I poznati su nam tragični rezultati ove "špijunske" misije. Izvještaj kojeg je dalo deset od dvanaest ljudi bio je negativan i obeshrabrujuć, i poslužio je samo da odvrati Izraelce od misije koju im je B-g namijenio, misije osvajanja zemlje Izraela. Odatle mučno pitanje koje ova paraša izaziva: Zašto je B-g uopće zapovijedio slanje uhoda? Zašto riskirati pobunu u njihovim redovima tražeći da komisija da izvještaj koji bi lako mogao biti suprotan B-žanskoj volji da se osvoji i naseli Izrael?

Potpuno drugačije gledište, ne samo o tome zašto je B-g zapovjedio Mojsiju da pošalje uhode, već mnogo dublje u pogledu načina na koji B-g djeluje u svijetu i zašto, može se pronaći u izvanrednom tumačenju koje je dao Rabbenu Tzadok HaKohen iz Lublina (1823–1900.), veliki hasidski učitelj, u svom komentaru na Toru koji je nazvan Pri Tzaddik

On ističe upečatljivu analogiju između incidenta s uhodama i davanja drugog para ploča do čega je došlo kao posljedice grijeha sa Zlatnim teletom, kako po ideji tako i tekstualno: u oba slučaja Svemogući je uvidio potrebu da se uključi - čak do te mjere da se uspostavi partnerstvo - s narodom, narodom Izraelom.

U kom pogledu su druge ploče bile poboljšanje u odnosu na prve ploče koje je Mojsije razbio, na čemu mu je B-g čestitao (Izlazak 34,1, Jevamot 62a)? Što je to bilo "ugrađeno" u druge ploče što je davalo veće izglede da će spriječiti fijasko razmjera grijeha sa Zlatnim teletom koji se dogodio svega četrdeset dana na-

kon davanja prvih ploča? Činjenica da su prve ploče bile "napisane prstom B-žjim" (Izlazak 31,18), i zapravo su bile čisti "b-žanski zapis", dok su druge ploče bile "isklesane" Mojsijevom rukom (Izlazak 34,1) i tako su nastale kao rezultat ljudskog sudjelovanja, sugerira razliku: prve su ploče bile proizvod isključivo b-žanskog stvaralaštva; druge su ploče uključivale suradnju čovjeka, pripremajući teren za rabinska tumačenja, uredbe i zakone koji čine tako velik dio onoga što nazivamo "Usmenim zakonom." Usmeni zakon ne samo da prihvaća, već zahtijeva i izravno sudjelovanje rabinskog vodstva, pa čak i uključivanje masa posvećenih Židova (Pri Tzaddik na Izlazak, Ki Tisa 3 i Brojevi, Šelah 2).

Naravno, mi vjerujemo da je glavna načela i istaknute zakone Usmene Tore također dao B-g. Međutim, mudraci svake generacije moraju aktivno tumačiti Toru i često crpiti iz njenih dubina velike inovativne ideje neophodne za potrebe te generacije. Doista, u zadivljujućem Talmudskom pasusu, pravila rabinske egzegeze mogu čak navesti i Samog Svemogućeg da prihvati odluku većine mudraca, te da (kao što je to bio slučaj) uzvikne "Moja djeca su me pobijedila" (Bava Mecia 39b). Sama riječ kojom B-g zapovijeda Mojsiju da "iskleše" druge ploče, "psal leḥa" (Izlazak 34,1), također sadrži nijansu: leḥa - ti, Mojsije, imaš autoritet i obvezu da utvrdiš je li neki čin ili predmet pasul (neprikladan i nevaljan). Mudracima je dana ovlast da dodaju uredbe i zakone (gezerot i takanot) korpusu Tore, od kojih su mnogi - poput paljenja svijeća uoči Šabata i blagdana, paljenja svijeća menore na Hanuku i čitanja megile na Purim - postali glavni izraz naše privrženosti Tori i našeg načina života (Pnz 17,8–11). Štoviše, nijedna takva uredba ili akt ne može postati sastavni dio Tore Izraela bez prihvaćanja većine posvećenih ljudi koji imaju pravo da ih prihvate ili odbiju. Masa predanih ljudi, hoi poloi ili hamon ha'am, također su

tijekom generacija pokrenuli običaje koji sada imaju status zakona Tore (minhag Jisrael din hu: običaji Izraela su zakon).

Sve ovo sugerira Toru koja nije proizvod okoštalog patrijarhata –podjednako b-žanski savršenu koliko Tora može biti - već je rezultat živog partnerstva između B-ga i Njegovog naroda. Očigledno je da je Svemogući vjerovao - nakon tragične traume Zlatnog teleta - da bi samo Tora koja uključuje aktivno sudjelovanje Izraelaca mogla izdržati zavodljive zamke idolopoklonstva i nemorala.

Doista je fascinantno da je izraz "psal leḥa" (Izlazak 34,1) paralela riječi koje B-g koristi da izda zapovijed za uhode "šelaḥ leḥa", pošalji za sebe, na početku naše paraše. B-g je očito shvatio da do toliko važne misije kao što je osvajanje Izraela ne može doći bez oduševljenog odobravanja i aktivnog sudjelovanja naroda.

Naravno, otvaranje procesa - bilo da se radi o interpretaciji Tore ili imenovanju komisije za izviđanjepuno je opasnosti. Ali to je bila prilika za koju je B-g razumio da je treba iskoristiti ako On želi da njegov narod bude više od robota koji samo maršira. On nije želio da Toru dobijemo na srebrnom pladnju ili da nas u Obećanu zemlju dovede na orlovim krilima; On je shvatio da je usprkos riziku do kojeg dolazi kada se uključi ljude, vjerojatni recept za katastrofu isključiti ih. Baš kao što mudri roditelj i razboriti učitelj shvaća da djeca/učenici moraju biti "uključena u proces", tako da će, nadamo se, nastaviti tim putem čak i kad postanu samostalni, Svemogući je postavio temelj za našu stalnu predanost Tori i trećem povratku u Izrael - usprkos našim brojnim preprekama - inzistirajući na sudjelovanju Njegovog naroda!

Šabat šalom

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shlomo Riskin:

Voljeti zemlju

Uhode koje su iznijele loš izvještaj o Zemlji Izraelu bile su ozbiljno kažnjene (Brojevi 14,36-37). To bi nas samo po sebi trebalo naučiti lekciju o kritici naše svete domovine (i onih koji su iste vjere kao mi!). Evo nekoliko odabira iz Likutey Etzot (Savjet), temeljenog na Likutey Moharan I, 20. Dodao sam nekoliko komentara iz raznih izvora. Neka bismo svi uskoro vidjeli sakupljanje izgnanika i obnovu ObećaneZemljei SvetiHram. Amen!

Biti istinski pripadnik naroda Izraela znači neprestano rasti do sve viših i viših razina. Postići to je nemoguće, osim kroz svetost Erec Jisraela (Zemlje Izraelove). Svaki pomak ka višem koji moramo učiniti idući prema svetosti može se postići jedino kroz Erec Jisrael. Isto vrijedi i za molitvu. Uzdizanje molitve dešava se samo u Izraelu (Likutey Moharan I, 20).

Suština Erec Jisraela je vjera - "Boravite u zemlji i gajite vjeru" (Psalmi 37,3). Kao rezultat moći i cjelovitosti vjere koju možemo postići time što smo u Zemlji mi možemo ujediniti naš fizički svijet sa duhovnim svjetovima ... Biti u Zemlji Izrael je ključ uzdizanja s jedne razine na drugu, jer

nas naša vjera dovodi do spoznaje da koliko god znali o B-gu, zapravo uopće ne znamo ništa (Likutej Halakhot, Hilkhot Nedarim 4,16).

Kroz moć Tore mi sebe navodimo na mogućnost da postignemo razinu Erec Jisraela. Isto tako, ako živimo u vrijeme kada cadik dovede Toru na svijet i javno ju podučava, mi sami imamo udio u Tori koju je u to doba otkrio cadik. To nam također daje snagu da dođemo u zemlju Izrael (Likutey Moharan I, 20,6).

Nemoguće je doći u Zemlju Izrael bez poteškoća i patnje. Korijen svih poteškoća i patnji leži u klevetničkoj slici zemlje koju šire zli. Oni su izvor svih prepreka. Ali moć Tore koju povlačimo u sebe omogućuje nam da prevladamo sve prepreke, poteškoće i patnje (isto).

"[RebeNachman je odlazio naopasno putovanje u Izrael.] Nakon toga je rekao da bismo mi mogli doći do Erec Jisraela bez problema ... ali trebamo biti spremni trpjeti i proći kroz teškoće kako bismo tamo stigli ... Onaj koji želi doći do Erec Jisraela treba otići tamo čak i ako mora putovati pješice,

kao što je Abrahamu rečeno da učini kada je B-g rekao: "Idi u zemlju koju ću ti pokazati" (Postanak 12,1) (Tzaddik # 141).

Kada netko dostigne razinu Erec Jisraela, dostojan je da ga se nazove "čovjekom snage i hrabrosti". Međutim, prije nego što dostigne tu razinu, "onaj koji se priprema za bitku ne treba se hvaliti, to je namijenjeno za onoga koji se uspješno vratio" (I Kraljevi 20,11). Ali kada uspješno prebrodi bitku dostojan je da ga se nazove "ratnikom" (Likutey Moharan I, 20,10).

[Reb Noson je upitao Rebe Nachmana] "Što ste mislili time da je Erec Jisrael toliko značajan da predstavlja ključnu pobjedu?" On me prekorio zbog toga i odgovorio: "Mislio sam doslovno na Zemlju Izrael, s njenim kućama i stanovima... Čak i ako [Židov] naiđe na mnoge prepreke, on ih treba sve prevladati i ići dalje jer glavna je pobjeda doći u Erec Jisrael (Tzaddik # 141)"

A Gutn Shabbos!Šabat šalom!

■

Prevela Tamar Buchwald

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

Kako je on?

"Znate li Nahorovog unuka Lavana?" pitao je Jakov. "Znamo", odgovorili su. "Hašalom lo?" uzvratio je Jakov. "Šalom", odgovorili su, "a gle, njegova kći Rahel baš dolazi s ovcama." (Berešit 29,5-6)

Iako se ovo čini samo kao bezazleni razgovor, u ovom dijalogu mnogo se toga bilo događalo iza kulisa. Kad je Jakov pitao za Lavana, "Hašalom lo?" on nije samo pitao je li Lavan dobro, on je pokušavao utvrditi je li Lavan bio čovjek mira (šalom) ili sklon svađama i sukobima. Ostali pastiri nisu htjeli lagati time da kažu da je Lavan čovjek mira, no nisu bili ni voljni reći istinu, jer istina koju bi morali reći nije bila ugodna. Stoga su odgovorili jednom

riječju, "Šalom", kazivajući da vlada opće stanje mira u svijetu. Odmah nakon toga su promijenili predmet razgovora, pokazujući da dolazi Rahel.

Kada ljudi susretnu nekoga tko živi u istom gradu u kojem žive i njihovi prijatelji ili rođaci, obično se raspituju o trenutnoj duhovnoj situaciji onih koje tamo poznaju. Odgovor koji čovjek može dati na takva pitanja ovisi o namjeri osobe koja pita. Ako se osoba nada da bi, uz pomoć informacije koju primi, mogla pomoći ili ispraviti osobu o kojoj se raspituje, tada smo dužni dati istinit odgovor, čak i ako odgovor uključuje ponižavajuće informacije. Ako se čovjek raspituje tek iz zna-

tiželje onda je zabranjeno reći bilo što ponižavajuće o onome o kome se raspituje. Moramo pokušati naći neki način da izbjegnemo odgovor na to pitanje bez da bacimo negativno svjetlo na čovjeka o kojem se raspituje.

Ako znamo da je netko ukrao od neke druge osobe ili ju na drugi način povrijedio, dužni smo pokazati žar prema istini, otkrivajući činjenice onima koji su u stanju ispraviti situaciju. Međutim, u slučaju kada je jedna osoba odbila učiniti uslugu drugoj, ali nitko zapravo nije pretrpio štetu, zabranjeno je reći drugima što se dogodilo, jer bi se to smatralo kao lašon hara (zao govor).

Rabbi Daniel Travis:

Prevela Tamar Buchwald

Paraša Šelah Leha govori o svakodnevnim izazovima s kojima se susrećemo kada nas doživljaj emocionalne reakcije zaslijepi, pa nas potom natjera da se ponašamo na način koji će proturječiti našim stvarnim interesima.

Paraša pripovijeda o vođama dvanaest plemena Izraela koji su poslani da "izvide zemlju Kanaan" (Brojevi 13,1). Ta priča otvara mnoga pitanja.

Zohar objašnjava da se naš svijet sastoji od dvije snage: muške snage - energije ljubavi, dobrote i dijeljenja, i ženske snage - energije primanja i osude. Jedan od simbola muške snage je Sunce koje uvijek sja, zrači svjetlošću i toplinom, i simbol je neograničenog davanja. Zato se ono uspoređuje s Mošeom, koji se u potpunosti predao svom narodu, te ga vodio četrdeset godina u pustinji. S druge strane tu je Mjesec koji simbolizira žensku snagu, koji nema svoje svjetlo, te je svo njegovo svjetlo odraz sunčeve svjetlosti.

Budući da nemamo svoga vlastitog svjetla, mi, ljudski rod, možemo se usporediti s Mjesecom.

Zohar objašnjava da sve dok su Izraelci lutali pustinjom Mošeova je uloga bila da svjetli i sja. Međutim, od trenutka kada su ušli u Obećanu zemlju nastupilo je njihovo vrijeme da sjaje i to je razlog zašto Moše nije mogao ući s njima, jer dok god sunce sija niti jedno druge tijelo ne može sjati.

U našoj paraši Moše provjerava je li njegov narod spreman sjati, i zato je rečeno "Šelah leha" (leha znači "za tebe"), u jednini, što znači da način na koji je Moše mogao znati da li on

može ući u obećanu Zemlju, je da ih pošalje "da istraže zemlju" ... "Ima li kakvog drva ili ne?" (Brojevi 13,20)Trebalo je biti napisano "drveća", no ovo nas je trebalo podučiti da je Moše htio znati da li su se Izraelci mogli povezati sa svijesti Drveta života - svijesti koja pripada pobjednicima, ljudima koji su sposobni sjati čak i u najmračnijim trenucima.

Međutim, dok naša paraša počinje riječima "Pošalji neke ljude da obiđu zemlju ...", na kraju je ona poznata kao "paraša o uhodama", a ne o 'turistima' ili 'istraživačima'. Pa, što se dogodilo i promijenilo? Čini se da su od trenutka kada su ušli u zemlju uhode, koji su bili vođe dvanaest plemena, shvatili veličinu zadatka pred kojim su se našli - nastaniti zemlju - i da to ne mogu učiniti sami, i bez Mošea. Zohar također kaže da su možda isto tako shvatili da u novoj situaciji više neće moći zadržati svoje pozicije vođa. I od tog trenutka oni su samo tražili izgovore da se ne uđe u Obećanu zemlju (Slično tome, onoga trenutka kada nam se netko prestane sviđati mi mu počnemo nalaziti mane, čak i u stvarima koje smo do tada voljeli).

I to je način na koji su oni od "turista" koji dolaze istražiti i doživjeti novo mjesto postali "špijuni" koji samo žele pronaći nedostatke.

U svakom trenutku svog života mi možemo donijeti odluku kako ćemo doživljavati putovanje na kojem se nalazimo u B-žjem svijetu. Hoćemo li imati svijest špijuna

(Drvo znanja), tako da tražimo nedostatke i stalno se žalimo, ili ćemo imati svijest turista (Drvo života) –da pokušamo uživati u svakom iskustvu koje doživimo i da iz njega izvučemo najviše što se može. Ako pažljivo pogledamo oko sebe, vidjet ćemo da oni koji imaju svijest turista uspijevaju u životu i postižu materijalna i duhovna ispunjenja, a oni koji imaju svijest špijuna naginju neuspjehu i krive cijeli svijet za to, te uvijek nađu nedostatke u ljudima oko sebe.

Deset špijuna vide sve u Obećanoj zemlji kao dokaz za njihove porazne prognoze, dok su s druge strane Kaleb i Jošua rekli da zemljom "... teče med i mlijeko" (Brojevi 14,8), i ako nas je B-g doveo tako daleko onda se vjerojatno nemamo zbog čega brinuti.

Međutim, pitanje je kako mogu tako različiti pristupi – "zemlja meda i mlijeka", i zemlja koja "proždire one koji u njoj žive" - postojati u isto vrijeme? A odgovor leži u riječima uhoda. Kad su se vratili u tabor oni su rekli: "Vidjeli smo tamo divove (potomci Anaka - diva, potječu od Nefilima). U našim vlastitim očima izgledali smo si poput skakavaca, a tako smo izgledali i njima". Što znači, da nas ljudi oko nas vide onako kako mi vidimo sebe.

Velika pouka ove paraše je da imamo izbora i da se trebamo boriti protiv svoje unutarnje "svijesti špijuna". Moramo si neprestano govoriti da gdje god se nalazili, ili s kim god bili, to je Obećana zemlja, zemlja meda i mlijeka, i da upravo tamo možemo pronaći sve što tražimo.

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Biseri hasidske mudrosti

Mladić koji je upravo završio svoj nauk kod čuvenog duhovnog učitelja i želio je i sam poučavati druge, doselio se u novi grad. Javno je oglasio svoje usluge, ali nitko nije dolazio po pomoć. Rijetki ljudi koji su u tom gradu pokazivali interes za duhovna znanja, bili su učenici poznatog rebea.

Nezadovoljan svojim položajem, nesuđeni je učitelj smislio plan kako da ponizi rebea i preotme mu učenike. Ulovio je ptičicu i krenuo u sinagogu, gdje je rebe sjedio okružen svojim učenicima. Držeći ptičicu u ruci iza svojih leđa, pred svima će ga glasno upitati je li ptičica u njegovoj ruci živa ili mrtva.

ir u sebi – mir u svijetu

Naši mudraci govore, "Traži mir tamo gdje jesi."

Ako tražiš mir, možeš ga pronaći jedino u samome sebi.

U psalmu čitamo: "Ne mogu naći mir u duši zbog svog grijeha."

Kad čovjek pronađe mir u samom sebi, bit će u stanju donijeti mir čitavom svijetu.

R. Simha Bunam iz Pšishe ■

Njegov je plan bio sljedeći: ako rebe kaže da je ptičica mrtva, otvoriti će šaku i ona će pred svima odletjeti; ako, pak, on kaže da je ptičica živa, snažno će stisnuti šaku i - biti će mrtva. U svakom slučaju, rebe mora pogriješiti, pa će tako njegovim učenicima biti jasno tko je njihov novi učitelj.

Prepun samopouzdanja, mladić je stao pred rebea i zahtijevao odgovor:

"Ako si ti tako mudar kao što se priča, reci mi sada je li ptičica u mojoj ruci živa ili mrtva?"

Rebeov je pogled bio prepun razumijevanja suosjećanja:

"Sine moj, sve to ovisi jedino o tebi samom." ■

Govor i tišina

Neki ljudi misle da ja ne znam dobro govoriti.

Istina je da sam ja naučio kako je bolje šutjeti.

R. Rafael iz Voložina ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Učinkovit život

Potraga za srećom

U pedeset godina psihijatrijske prakse, naišao sam na stotine ljudi koji su bili nesretni jer njihovo "traganje za srećom" nije uspjelo postići svoj cilj. Prisjećam se priče o Rebbeu R. Leviju Yitzhaku iz Berditcheva.

R. Levi Yitzhak želio je razgovarati sa čovjekom koji je žurio kroz tržnicu.

"Ne mogu sada razgovarati s tobom, Rabbi," rekao mu je čovjek. "Moram trčati za svojom parnasom (sredstvima za život)."

Rebbe Levi Yitzhak je rekao, "Zašto misliš da je tvoja parnasa u onome smjeru? Možda je iza tebe, a ti trčiš od nje."

Promatrao sam bezbroj ljudi koji su bili u "potrazi za srećom," no toliki od njih su zapravo bježali od sreće umjesto da idu prema njoj. Najupečatljiviji primjer je primjer ovisnika o drogi koji ulaže ogromnu energiju i mnogo novca kako bi dobio svoj heroin ili kokain, jer sreću vidi kao trenutak u kojem se osjeća "high", kojeg mu droga pruža. On zapravo dolazi do očaja, a ne sreće. Jedan ovisnik koji se oporavio rekao je, "I najgori dan mog oporavka daleko je bolji od najboljeg dana moje ovisnosti."

To je manje očigledno, ali bez obzira na to jednako je istina za mnoge ljude koji misle da su u potrazi za srećom, a zapravo trče od nje umjesto prema njoj.

Vjerujem da je sreća samoispunjenje. Čovjek može biti sretan jedino

ako radi ono za što je osmišljen. Čekić će dobro obaviti posao ako se koristi za zabijanje čavala, ali će gadno podbaciti ako njime pokušate guliti povrće. On nije dizajniran za guljenje. Kako bi čovjek bio uistinu sretan, on mora znati, "za što sam ja osmišljen da činim?" i zatim to činiti.

Tora kaže da je čovjekov cilj prianjati uz, tj. imati blisko zajedništvo s B-gom (Ponovljeni zakon 30,20). Čovjek se sastoji od tijela (guf) i duše (nešama). Guf je na svaki način životinjski guf. Naša jedinstvenost kao ljudskog bića dolazi iz našeg duha, a kao Židova, iz naše nešame. Problem je što su potrebe gufa i nešame u suprotnosti. Nešama ne nalazi zadovoljstvo u stvarima koje zadovoljavaju guf. Sefarim kažu da prepuštanje fizičkim zadovoljstvima, čak i onim dopuštenim, stvara barijeru između čovjeka i B-ga koja ometa bliskost. Čovjek bi u fizičkim stvarima trebao sudjelovati samo do mjere potrebne za dobro zdravlje. R. Shneur Zalman iz Liadija je rekao, "Ono što Tora zabranjuje je zabra-

njeno, ali mnogo od onoga što je dozvoljeno je nepotrebno."

Strogi životni stil bilo je lakše postići u jednostavnom životu štetla, u kojem nije bilo košer restorana. Tamo nije bilo udobnosti koje nam pruža moderna tehnologija. Danas smo uronjeni u fizička zadovoljstva. Kada sam kupio halav Jisrael sladoled, učinilo mi se da moj pradjed nije čak ni znao da sladoled postoji. Steipler Gaon rekao je da je u njegovom djetinjstvu svježa jabuka bila rijetka poslastica. Budući da su sladoled i druge delikatese (čak i ako su košer prema svim propisima) nepotrebne za dobro zdravlje, one su barijere bliskom odnosu s B-gom, a potonje je potrebno za samoispunjenje i sreću.

Nemojmo se zavaravati. Mi nismo spremni odreći se mnogih fizičkih pogodnosti koje su nam danas dostupne. Znači li to da ne možemo imati blizak odnos s B-gom, i da je stoga sreća van našeg domašaja?

Postoji jedna spasonosna milost. Možemo se povezati s B-gom posvećujući sebe za emes. "Ako se čovjek želi približiti B-gu, neka pazi da izbjegne svaku neistinu" (Sefer HaMidos). Mi tako imamo način da postignemo blizak odnos s B-gom čak iako nismo sposobni izbjeći halahički dozvoljena fizička zadovoljstva.

Na ovaj način, sreća je dobrano unutar našeg domašaja. Sve što je potrebno je da vježbamo apsolutnu iskrenost i istinoljubivost. Shvaćam da je to lakše reći nego li učiniti, ali samo razmislite o nagradi: postizanje sreće koja je izmakla tolikim ljudi-

Rabbi dr. Abraham J Twerski:

(nastavak s 20. stranice) Rabbi dr. Abraham J Twerski:

ma. Budući da je postizanje sreće čovjekova najveća želja, činilo bi se da bismo mi rado uvježbavali iskrenost i istinoljubivost. Kvaka je u riječi "apsolutna."

Postoje stvari u kojima je Tora propisala neke slobode. Primjerice, halaha je da ako komadić terefa hrane upadne u zdjelu sa košer hranom i proporcija košer hrane u odnosu na terefa je veća od 60 naprema 1, hrana se smije jesti. Terefa hrana biva poništena zbog njenog neznatnog udjela. Tako nije kod hameca. Ako i najmanji komadić hameca upadne u bačvu koja sadrži milijune galona hrane za Pesah, sve je zabranjeno. Za hamec ne postoji tolerancija. Za to ne postoji bitul (poništavanje).

Jednako vrijedi za neiskrenost i laž. Tu nema tolerancije. Čovjek

mora vježbati apsolutnu iskrenost i istinoljubivost.

Talmud kaže da je postojao grad zvan Kushta (aramejski za "istinu"). Svi u Kushti živjeli su do duboke starosti. Jednog dana, netko je došao u kuću i zatražio da vidi domaćicu, koja je baš prala kosu. Njen muž, koji se u Kushtu doselio iz drugog grada, mislio je kako nije prikladno reći da ona pere kosu, pa je rekao da ona nije kod kuće. Nedugo nakon toga umrlo je njihovo dvoje djece. Pokrenuta je istraga kako bi se otkrilo zašto se to dogodilo, i kada su uvidjeli da je njen muž lagao, od njega su zatražili da napusti grad (Sanhedrin 97a). Iako bi se moglo opravdati izjavu "ona nije kod kuće" izrečenu umjesto "ona pere kosu" jer je to više u skladu sa očuvanjem ženskog dostojanstva, činjenica je da je to bila laž i mistična zaštita istinoljubivosti bila je izgubljena.

Jedne noći Jom Kipura, nakon Maariva, zajednica je kazivala Psalme u suzama i s velikom kavana, kada je cadik, Rebbe Pinchas iz Koretza, povikao, "Zašto nastavljate s plačnim molitvama koje ne djeluju? Cijele godine govorite laži i očekujete da će vas psalmi uzdići do neba? Posvetite sebe tome da budete istinoljubivi pa će vaše molitve biti prihvaćene."

Ako želimo steći ispravne midos, moramo se ugledati na velike ličnosti Tore za vodstvo. Oni nam mogu poslužiti kao uzori, i iako možda nećemo biti u stanju doseći njihovu razinu savršenstva, barem ćemo imati ideju što savršenstvo jest.

Sekularni primjer:

Otac je poveo svog sina, koji je studirao violinu, na koncertnu izvedbu virtuoza Pinchasa Zukermana. Otac je upitao sina, "Misliš li da ćeš ikada biti u stanju svirati violinu poput Zukermana?"

Sin je rekao, "Ne, ali ću vježbati više."

Student je upitao Rav Levensteina, "Kad netko ponavlja priču, on ju može malo uveličati ili uljepšati. Smatra li se to lažju?"

Rav Levenstein bio je zapanjen. "Kako to misliš 'uveličati ili uljepšati'? Laž je laž. Smrtonosni otrov ubija čak i ako mu daš drugačije ime."

Da, apsolutna istina i iskrenost mogu biti teški. Međutim, zapamtimo da nam osim isura o laganju, istinoljubivost može donijeti sreću koju svi tražimo.

■

Prevela Anja Grabar

Učinkovit život

Alan Morinis:

Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Voljeti B-ga

Ohev et ha'Makom

Ljubit ćeš Vječnoga, B-ga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom.

Ponovljeni zakon 6,5

SVATKO TKO makar i površno poznaje judaizam zna da bismo, prema njegovom učenju, trebali voljeti B-ga. Brojni stihovi u Tori, od kojih su neki postali dijelom dnevne liturgije, kažu nam da ljubimo B-ga. Najpoznatiji među njima je "Ljubit ćeš Vječnoga, B-ga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom." Obaveza da se ljubi Svetog navodi se devet puta u pet Knjiga Mojsijevih, što zapovijedi da se ljubi B-ga daje biblijske korijene. Ona je jedna od prvih od 613 micvot koje popisuje Maimonides (treća po redu, da budem precizan).

Ipak, moramo se zapitati, kako uopće možemo voljeti ono što ne možemo vidjeti ili dotaknuti ili čak mišlju shvatiti? Bez jasno definiranog i opipljivog drugog, kako možemo voljeti? Ovo pitanje može zaustaviti naše korake, stoga nam je potrebno da ispred sebe imamo put. Imamo sreće da nam naša tradicija daje taj put.

Rambam nam pomaže u tome time što piše da čovjek može jedino voljeti proporcionalno stupnju kojim poznaje predmet svoje ljubavi. Ako netko slabo poznaje, on može

voljeti malo. I ako netko poznaje puno, on može puno voljeti. Učenjem, životnim iskustvom i promišljanjem možemo steći znanje o B gu; i to će nas voditi prema tome da B ga volimo.

Na temelju ovoga moramo izmijeniti naše pitanje. Umjesto da se pitamo kako mi možemo voljeti B-ga, moramo se pitati kako možemo poznavati B ga?

Rambam je živio u dvanaestom stoljeću. Čak i stariji musarski izvori – Dužnosti srca, Rabbi Bahye ibn Paqude koji datiraju iz jedanaestog stoljeća – izravno se bave ljubavlju prema B-gu. U desetom poglavlju, "Kako dolazimo do ljubavi prema B-gu?," on opisuje ljubav prema B-gu kao ljudsku sklonost: "iskaz čeznuća duše i prirođenu sklonost prema Stvoritelju." Kasnije u tom poglavlju on donosi dvije metode kojima možemo upoznati B-ga: "proučavanjem knjiga proroka i drevnih spisa" i "razmišljajući o svijetu jer on pokazuje neka od B-žjih čuda stvaranja."

Te dvije metode koje su nam dane prije gotovo tisuću godina još uvijek su dostupne i djelotvorne i za nas danas.

Sa svim resursima koji danas postoje, relativno je lako proučavati Toru i Židovsku povijest, i to izučavanje jednako je toliko o B-gu koliko je o svijetu, ljudima na njemu i događajima koji su se dogodili. A propitivanje svakog aspekta svijeta prirode trebalo bi vas dovesti do zadivljujućeg spoznavanja i uvažavanja. Odakle kolibriću vrat duginih boja? Tko je obojao krila leptiru? Kako se može čudo da postoje žirafe ili kitovi uopće zamisliti? Kao što sam Rambam piše, "kada čovjek razmišlja o B-žjim velikim i čudesnim djelima i stvorenjima i u njima vidi neprocjenjivu i beskrajnu B-žju mudrost, on istog trenutka voli, odaje hvalu i uzvisuje, te osjeća veliku želju da spozna to veliko Ime."

Ako se fokusiramo na drugu metodu, u naše je vrijeme znanost istražila kako granice svemira tako i atom, dvije krajnosti stvorenoga svijeta. Kada otvorimo um da razmotrimo što stvarno postoji u tim dimenzijama fizičkog svijeta mi se nađemo licem u lice sa spoznajom o božanstvu koje stoji iza njih.

Moćni svemirski teleskop Hubble je 1995. godine bio usmjeren na nešto što je djelovalo kao gotovo prazan djelić neba. Promatrano područje bilo je toliko maleno – otprilike 24-milijunti dio čitavog neba, što bi odgovaralo 65 milimetarskoj teniskoj loptici koja se promatra s uda-

ljenosti od 100 metara. Teleskop je deset dana apsorbirao svjetlost koja je dolazila iz tog ugla neba, što je dugačak period za teleskop koji većinu svojih očitanja obavlja za nekoliko sati. Kada su rezultati bili analizirani, u tom malenom kutku naizgled mračnog neba pojavilo se tri tisuće galaksija, velikih i malih, koje lebde u dubini svemira. Svaka je od njih imala stotine milijardi zvijezda. Svjetlost koju je teleskop primao emitirana je milijardama godina ranije. Ha'šamajim misaprim kavod El – nebesa objavljuju slavu B-žju!

Na drugom kraju krajnosti, gotovo pedeset godina znanstvenici su nastojali dokazati postojanje Higgsova bozona, subatomske čestice o kojoj se teoretiziralo ali je se nikada nije vidjelo. Tražeći taj neuhvatljivo maleni sastavni dio stvaranja, sagradili su Veliki hadronski sudarač čestica (LHC), jedno od najsloženijih i najskupljih eksperimentalnih postrojenja na svijetu, koje posjeduje 27-kilometarski podzemni tunel u blizini Geneve. Tako sofisticirano postrojenje bilo je potrebno jer je teorija govorila da je ta misteriozna

čestica izuzetno mala i nestabilna, da nestaje gotovo istog trenutka kada se pojavi. Znanstvenici su 2012. godine ubrzali velik broj čestica do izuzetno visokih energetskih nivoa i vrlo blizu brzine svjetlosti i tada im dali da se sudaraju dok su kamere snimale četrdeset milijuna snimaka u sekundi. Higgsov bozon je potvrđen i s tim se otkrićem pojavila nova mogućnost objašnjenja sve mase u svemiru. Sve što ima masu dobija je interakcijom s Higgsovim poljem, koje zauzima čitav svemir. Nije čudo da je Higgsov bozon prozvan "B-žja čestica."

Kada svoj um otvorite za neizmjerno prostranstvo i beskrajnu složenost svemira u kojem živimo –razmišljajući o stvarima poput zapanjujućih primjera koje sam ovdje naveo, ali isto tako i o naizgled običnim stvarima koje viđamo svakog dana, od ptičjeg leta, preko oprašivanja što ga vrše pčele, pa sve do sposobnosti naših očiju da vide ove riječi i mozga da ih pretvori u misli – vi ćete bolje upoznati B-ga. Iz tog znanja poteći će ljubav prema Stvoritelju.

Lako je pisati o ljubavi prema B-gu, no teško je znati što ona zapravo znači i kako je tvoriti. Suština ljubavi je tražiti povezanost, i na svakome od nas je odgovornost da njeguje taj odnos ljubavi, tu vezu s Ishodištem svega. S obzirom da smo svi međusobno različiti, svatko od nas mora pronaći svoj vlastiti način povezivanja. Neki će do njega doći putem intelekta, drugi putem

molitve, pjesme ili meditacije. Kad si uzmete u zadatak da se trudite povezati s B-gom, i taj cilj ne izgubite iz vida tijekom tog procesa, sam čin traženja je najdjelotvornije sredstvo za uspostavljanje veze.

PRAKSA

Naš cilj je voljeti B-ga, a naš put do tog cilja je upoznavanje B-ga. Na kojem mjestu ćete danas tražiti da pronađete B-ga? Bahya ibn Paquda iznio je dva prijedloga. Možete probati jedan od njih ili oba:

1. Učenje Tore, a posebno knjiga proroka, gdje je B-žja ruka i B-žje prisustvo toliko evidentno. Knjiga Danijela je dobra za tu svrhu. Mi tražimo da pronađemo način da kroz ovo učenje upoznamo B-ga, a B-g se u ovoj proročkoj knjizi pojavljuje rano: "Treće godine kraljevanja Jehojakima, kralja Jude, dođe Nabukadnezar, kralj Babilona do Jeruzalema i opsjedne ga. I Vječni mu dade..."

2. Pogledajte prirodu da vidite čuda stvaranja. Jednostavno usmjerite svoju pažnju na jedan cvijet, jedan plod, jedno stvorenje, i pogledajte njegovu boju, oblik i sustave koji održavaju njega samog kao jedinku i u sklopu njegovog staništa. Ne morate poznavati biologiju ili otići negdje daleko da biste razmišljali o tome. Jednostavno, primjerice, uzmite jabuku i razmišljajte o njoj.

(nastavak s 22. stranice) Alan Morinis: Srce smješteno u umu

ČEKAJU IH DVIJE TISUĆE

GODINA PROROČANSKO IŠČEKIVANJE DRMA

IZRAEL! Besprijekorne crvene junice za hramsku ceremoniju uskoro postaju punoljetne

Dnevno,27.5.2023.

Prošlog rujna pet crvenih junica stiglo je u Izrael uz veliku pompu, jer neki Židovi i pogani vjeruju da su crvene junice ključni element koji vodi do izgradnje Trećeg židovskog hrama.

Junice su sada na sigurnom, nepoznatom mjestu u Izraelu. Planovi uključuju njihovo premještanje, uskoro, u centar za posjetitelje u Shilohu, gdje je Gospodinov šator nekoć stajao gotovo 400 godina.

Knjiga Brojeva objašnjava da se pepeo crvene junice koristi za pročišćavanje svećenika za njihovu službu u Hramu: “Ovo je zakonska odredba što ju je Vječni naredio: Reci Izraelcima neka ti dovedu crvenu junicu, zdravu, na kojoj nema mane i na koju još nije stavljan jaram. A vi je predajte svećeniku Eleazaru. Neka se zatim izvede izvan tabora i zakolje pred njim. Svećenik Eleazar neka uzme njezine krvi na svoj prst pa njome poškropi sedam puta prema pročelju Šatora sastanka. Neka se onda junica spali na njegove oči; neka joj se spale: koža, meso, krv i nečist za pročišćenje grijeha” (Brojevi 19,1-5)

Ove crvene junice sada su stare između 1 i pol i 2 godine. Da bi ponovili ceremoniju spomenutu u Bibliji, moraju imati najmanje 3 godine. I unutar tog vremenskog raspona ne smiju imati mrlju ili bilo što što bi ih diskvalificiralo za ceremoniju, čak ni jednu bijelu ili crnu dlaku.

Prema riječima onih koji rade na projektu, obred crvene junice treba obaviti na Maslinskoj

gori, i to na mjestu koje bi gledalo izravno na mjesto gdje je stajao Hram. Zemljište istočno od Brda hrama, kupljeno prije 12 godina, zadovoljava oba ta standarda.

Rabin Yitshak Mamo posjeduje tu zemlju na Maslinskoj gori. Mamo s Uvne Yerusalim, skupinom koja čuva izraelsku povijest radi na obrazovanju budućih generacija.

Što se tiče specifičnosti zemlje, rekao je za CBN News: “Moralo je biti točno na prednjem dijelu mjesta da svećenik koji je vodio ovu ceremoniju može vidjeti Svetinju Svetog mjesta.”

Rabin Mamo je dodao: “I nadamo se da ćemo za godinu i pol dana od danas, moći ovdje na ovom području napraviti ceremoniju crvene junice koja će zapravo biti prvi korak do Hrama.”

Kaže da su za ceremoniju potrebni svećenici koji se nisu okaljali dodirivanjem mrtvih stvari.

“Hramski institut zapravo ima devet čistih svećenika”, objasnio je rabin. “Nisu rođeni u bolnici Rođeni su kod kuće. Zato što su svećenici. Oni ne idu ni na kakvo groblje. A roditelji ih drže u situaciji da neće stići ni na jedno groblje, da ne idu na drugo, bilo koje problematično mjesto.”

Dodao je: “I čisti su i čekaju. Dakle, imamo svećenika, imamo crvenu junicu, imamo zemlju. Imamo sve spremno. Samo trebamo pričekati još godinu i pol.”

“Tako da vjerujemo da je vrlo vjerojatno da bi se ceremonija dogodila negdje između Pesa-

ha, 2024., do Šavuota, 2024.”, rekao je Stinson. “Negdje na tom vremenskom slijedu, krave bi bile dovoljno stare i to bi bio pravi vremenski slijed za tu ceremoniju.”

Stinson vjeruje da bi ovo bila prva mogućnost za takvu ceremoniju u 2000 godina, te da je proces prema izgradnji Trećeg židovskog hrama započeo kada je židovski narod započeo svoj povratak u Obećanu zemlju sa četiri strane svijeta, što je kulminiralo kada je Izrael postao nacija.

“

A onda su se 1948. u jednom danu preporodili kao nacija, a nitko nije rekao da se to može dogoditi. A onda, sve ide prema naprijed, Izrael nastavlja biti jaka nacija i sva ova proročanstva počinju se ispunjavati,” rekao je. “Toliko toga se sada ispunjava, to je jednostavno nevjerojatno. Hram je središte Jeruzalema, pa kako će se sve to dogoditi i kada će se dogoditi? Mislim da nitko ne zna sa sigurnošću.”

Stinson tvrdi da je Hram zamišljen kao kuća molitve za sve narode.

“

Znate, u Bibliji piše da je Salomon, kada je sagradio Prvi hram, rekao da je ovo kuća bogoslužja za sve narode. I to je

ono što je Hram. I mislim da mnogi ljudi misle da je to samo židovski hram, ali to nije istina. To je za sve narode svijeta, rekao je.”

Pisac Joel Rosenberg pisao je o Trećem hramu u svom romanu The Copper Scroll. Rekao je za CBN News da Židovi imaju različite poglede na tu temu.

“Židovi su zapravo podijeljeni između, mora li sam Mesija doći i izgraditi Hram, ili vi izgradite Hram i Mesija dolazi? Dakle, među tim Židovima, Izraelcima, kojima je stalo, zapravo, oni su podijeljeni na dva različitih tabora.”

Rosenberg je dodao: “Mislim da većina Izraelaca ne razmišlja o tome, nije ih briga, i zapravo bi se malo zabrinuli zbog priče o Trećem hramu, jer već imamo dovoljno problema.”

Rosenberg također vidi različita gledišta u cijeloj kršćanskoj zajednici.

“Imate one koji razmišljaju o tome i one koji ne razmišljaju. Većina kršćana, mislim, ne razmišljaju o Trećem hramu.

Ali oni koji razmišljaju vjeruju da će on biti izgrađen prije Isusovog povratka, definitivno prije Drugog dolaska, ali i da će anti-Krist preuzeti taj Treći hram tijekom nevolje i pokušati vladati svijetom odatle.”

Nastavio je: “Može li se to dogoditi za našeg života? To je, za mene, intrigantno. Mislim da ne znamo, ali postoje neki Židovi koji se stvarno – kao što izvještavate – pripremaju za taj trenutak, a to je nešto što treba pažljivo promatrati.”

Poslijepodne u Varaždinu posvećeno židovskoj obitelji

Schönwald

eVaraždin,1.6.2023.

U srijedu je u dvorani Gradskog muzeja Varaždin profesorica Gospodarske škole Štefica Pokorny održala predavanje pod nazivom Obitelj Schönwald. Uz gradonačelnika Grada Varaždina Nevena Bosilja, predavanju su prisustvovali iveleposlanikDržave Izrael u Republici Hrvatskoj Gary Koren te predsjednik Gra-

dskog vijeća Lovro Lukavečki.

Predavanju je također prisustvovala i Biserka Haberfeld, rođena Militz, porijeklom iz Varaždina koja sada živi u Jeruzalemu. Od nekada brojne u i ugledne židovske obitelji Schönwald ona je jedina koja je preživjela holokaust i nacistički logor.

Predavanje varaždinske profesorice Štefice Pokorny, koja s

učenicima provodi projekt Šafran u sklopu kojeg se učenici obrazuju o holokaustu, opisan je doprinos te obitelji društvenom, kulturnom i gospodarskom životu Varaždina te njena sudbina tijekom drugog svjetskog rata. Za članove obitelji i organizatore predavanja, među kojima je bio i ravnatelj GMV-a Miran Bojanić Morandini kao i za veleposlanika Izraela, gradonačelnik Neven Bosilj priredio je primanje u palači Pata

čić, a gosti su obišli židovsko groblje i varaždinsku sinagogu.