4-04 - Divrej Tora - Šelah 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 39

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Komentatori ističu da je Mojsije poslao uhode samo da odgovori na pitanje na koji način osvojiti zemlju - a ne da odluči "je li to moguće". Što je pošlo po krivu?

Kao pomoć za razriješenje te zagonetke, zapitajmo se koja je od sljedeće dvije tvrdnje točnija: "Mogu uspjeti." Ili: "Ne mogu uspjeti."

Na prvi pogled, tvrdnja "ne mogu" zvuči točnije. Jer "ja", samostalno, ne mogu učiniti baš ništa. Čak i probuditi se ujutro i zažnirati cipele u stanju sam jedino zbog B-ga!

Ali na dubljoj razini, tvrdnja "ja mogu" je točnija. Jer ako razumijemo da je sve dar od B-ga, tada znamo da nema granica onome što možemo postići. Svemogući je svemoćan i ako razumijemo da on stoji iza nas, za "ne mogu" nema nikakave osnove.

Prije nego što je Mojsije poslao 12 uhoda, on je dodao hebrejsko slovo jud Jošuinom imenu. Jud je prvo slovo B-žjeg imena. Ono je trebalo biti podsjetnik uhodamasvaki put kad bi spomenuli Jošuino ime - da je Svemogući uvijek s vama.■

Zagreb, šabat 29. lipnja 2024. - 23. sivana 5784.

Paraša

Š’lah leha

Broj 39

divrejtora@gmail.com

(Bamidbar 13,1-15,41)

Moše šalje dvanaest špijuna u Kana'an. Četrdeset dana kasnije oni se vraćaju noseći ogroman grozd, šipak i smokvu kojima će potkrijepiti izvještaj o bujnoj zemlji, zemlji obilja. Ali onda jedan od špijuna sve upozorava da su stanovnici te zemlje divovi i ratnici "moćniji od nas"; samo Kaleb i Jošua tvrde da je moguće pobijediti ih, kao što je B-g zapovijedio.

Narod zakuka da će se radije vratiti u Egipat. B-g donosi odluku da se ulazak Izraela u zemlju odgađa za četrdeset godina. Za to vrijeme će čitava ta

generacija umrijeti u pustinji. Skupina razočaranih Židova jurne na brdo na granici Zemlje i okruže ih Amalekiti i Kana'aniti.

Zatim dobivaju zakone o menahot (jelu, vinu i ulju koje se prinosi kao žrtvu) i micvu posvećivanja dijela tijesta za kruh (hale) B-gu. Jedan je čovjek skupljao šiblje i tako prekršio šabat, pa je osuđen na smrt. B-g daje uputu o stavljanju resa (cicita) na četiri ugla odjeće što će ih podsjećati na izvršavanje micvot (B-žjih zapovijedi).■

Prevela Dolores Bettini

OU Israel's

Alija po alija

Kohen – prva alija – 20 p’sukim (13,1-20)

B-g kaže Mošeu da pošalje izvidnike da "izvide" Zemlju. Naglasak je u tekstu ovog pasuka stavljen na to da je Moše taj koji šalje meraglim, ne na B-žju zapovijed, niti po njegovoj "želji".

L’ha u Leh l’ha znači, "za svoje dobro". Ne ideš samo zato što ja to zapovijedam, nego je za tebe korisno da odeš. Kli Yakar sugerira slično značenje za L’ha u Š’lah l’ha. Kako možemo reći da je slanje meraglim bilo kome bilo na korist? Kao ishod meraglima Mošeov je život bio produljen za 40 godina.

Predstavnik svakog plemena naveden je poimence i Tora svjedoči visoki renome svakoga od njih.

U paraši Bamidbar koju smo čitali prije nekoliko tjedana, kada su imenovane plemenske vođe, Efrajim i Menaše bili su opisani kao sinovi Josefa – obojica u istom pasuku. Ovdje se samo Menaše poistovjećuje s Josefom, dok je Efrajimov izvidnik –Jehošua – naveden 3 p’sukim ranije. Komentari bilježe da se Josef bavio "negativnim izvještajima" o svojoj braći, kao što je to činio i Menašeov izviđač, Gadi ben Susi. Jehošua, je naravno ostao čist od mrlje diba ra’a i zbog toga se ne spominje zajedno s Josefom.

A Moše prozva Hošeu bin Nuna, Jehošua.

Raši kaže da je dodavanjem slova jud Hošeinom imenu, on mu dao braha da bude spašen od grupne odluke ostalih meraglim Mima Naf-

šah – Zašto Moše nije na isti način blagoslovio i ostale? I zašto bi Jehošui blagoslov bio potreban dok Kalevu očito nije bio potreban? Hoće li se izviđač vratiti s ispravnim gledištem ili neće temeljilo se na osobnosti, moći opažanja i zaključivanja svakog pojedinca. To je ovisilo o svakome od 12 individualaca. I to nije bio razlog zašto je Moše dao poseban blagoslov Jehošui. Moše je imao jednu drugu bojazan u vezi Jehošue. On si je mogao zamisliti Jehošuu kako se pridružuje obeshrabrivanju naroda od ulaska u zemlju da bi se Mošeov život produljio. Eldad i Medad prorokovali su da će Moše umrijeti, a Jehošua će voditi narod u Zemlju. Mošeova braha Jehošui bila je da Jehošuu očuva poštenim, recimo to tako, tako da se ne pridruži "zlom savjetu" iz bilo kojeg razloga.

Moše izviđačima daje upute i plan puta, nadajući se da će se vratiti s poticajnim izvještajem za Bnej Jisrael. Bilo je to vrijeme dozrijevanja grožđa, bikurei anavim.

Ari z ”l je rekao kako je micva o bikurim tikun za grijeh uhoda. Prva poveznica među njima je navođenje da je vrijeme posjetu zemlji bilo vrijeme bikurei anavim. No veza je mnogo dublja. Meraglim su donijeli jedan ogroman grozd (uz ostalo voće) koji je obeshrabrio narod u vezi ulaska u Erec Jisrael. Raši kaže da su oni ljudima rekli, "Vidite li ovo čudno, ogromno voće? Sada si zamislite koliko su čudni i teški ljudi u toj zemlji". Raši razjašnjava da su deset meraglim donijeli sa sobom voće, ali

ne i Kalev i Jehošua. Kakva užasna zloupotreba plodova Erec Jisraela! Ono što čovjek treba napraviti s voćkama je uzeti najbolje od prvog uroda, staviti to u košaru, donijeti u Jerušalajim, te s veseljem pred B-gom proglasiti zahvalnost što nas je doveo u Zemlju.

Rabi Menachem Zemba, hj”d, iz Varšavskog geta, načinio je predivnu opservaciju da bi to pojasnio. Mišna u Bikurim pita: Na koji način čovjek označava plodove kao bikurim? On odgovara trima primjerima. Čovjek ode u polje i ugleda smokvu kako dozrijeva, grozd grožđa kako dozrijeva, nar kako dozrijeva. On ih veže s gemi (prirodnom vrpcom)… Kaže Rav Zemba, to je isto ono voće koje su meraglim uzeli i odnijeli narodu.

Od svih micvot koje se odnose na Zemlju, upravo bikurim imaju element izgovorene riječi. Glavna osobitost grijeha uhoda bilo je njihovo ogovaranje Erec Jisraela. Bikurim je naprikladniji da popravi štetu koju su oni nanijeli. Uzmite iste plodove, ali recite o njima ispravne stvari.

Levi – druga alija – 20 p’sukim –13,21-14,7

Tora opisuje 40-dnevni "obilazak" izvidnika. Kada su se vratili, iznijeli su izvještaj narodu o istinski predivnoj zemlji u koju su bili poslani.

Torah Tidbits

Pokazali su primjerke plodova koje su sa sobom donijeli. Opisali su očiglednu snagu stanovnika (pokušavajući uplašiti narod). A spomenuli su i Amaleka (jer su znali da će to izazvati obeshrabrenje). Kalev je utišao narod i rekao im da trebaju otići u Zemlju, "mi to možemo ostvariti!". Ostalih deset izviđača prigovarali su i govorili protiv Zemlje, što je izazvalo opću paniku među narodom. Moše, Aharon, Kalev, i Jehošua jako su uznemireni riječima meraglim i reakcijom naroda. Kalev i Jehošua iznosili su koliko je Zemlja dobra.

…i u svojim smo si očima izgledali poput skakavaca (u usporedbi s divovima Kanaana), a takvima smo se činili njima. Kotzker Rebe i drugi definiraju dva elementa grijeha uhoda iz ovog dijela pasuka. Prvi, da smo sebe gledali kao male i beznačajne. Drugi, da smo bili zaokupljeni time kako nas drugi doživljavaju. S obzirom da je B-g očigledno bio na našoj strani (znamo što se dogodilo Egiptu, i bili smo svjedoci tolikih čuda koja su se desila za naše dobro), nismo smjeli sebe gledati na takav način. A to kako nas drugi doživljavaju, to je njihov problem, ne naš.

Š’liši – treća alija – 18 p’sukim –14,8-25

Ako B-g želi da idemo, tada ćemo očito biti u stanju savladati ih. Samo se nemojte pobuniti protiv Njega. Narod je htio kamenovati Kaleva i Jehošuu zbog tih riječi. Time je narod "razgnjevio" B-ga, te je On "predložio" Mošeu da ih uništi. Moše se založio za narod. Argument kojim

se koristi je da će drugi narodi reći da B-g nije bio u mogućnosti dovesti Bnei Jisrael u Kanaan, pa ih je poubijao u pustinji. To bi bilo hilul HaŠem. Moše potom priziva modificiranu verziju božanskih svojstava i moli za oproštenje narodu. (Dio ovdje navedenih Mošeovih riječi ugrađen je u našu molitvu.) B-g prihvati Mošeove molbe. (B-žji odgovor Mošeu također je postao dijelom molitve na Jom kipur.) B-g objavljuje da je ovo deseti put kako narod "stavlja na kušnju" Njegovo strpljenje (nazovimo to tako). On obećava da muškarci tog naraštaja neće ući u Zemlju – osim Kaleva (i Jehošue).

Narodu je rečeno da su Amalek i Kanaanci zauzeli dolinu, te da će oni (Narod Izraela) morati skrenuti prema Midbaru.

Usporedite i saznajte

Pred kraj prošlotjedne sedre, imali smo epizodu o Miriam koja govori o Mošeu i njezinu kaznu za njen relativno blag prijestup s lašon hara Komentari ističu kako se to nalazi odmah pored epizode s uhodama.

Ima u tome nešto više od "jednostavno" dva primjera lašon hara, jedan u vezi osobe i jedan o Erec Jisraelu. Ima važnih elemenata i pojedinosti koje jedno od drugoga mogu naučiti.

Na primjer, prekršaj ne čini jedino onaj koji govori lašon hara. Oni koji lašon hara pasivno slušaju, bez prigovora, oni koji lašon hara prihvate kao istinu – i oni čine prijestup. Grijeh uhoda nije bio ograničen na 10 ljudi. Tisuće onih koji su čuli što je bilo rečeno i koji su to prihvatili, te zbog toga počeli paničariti, također

su bili krivi. I kao što znamo, bili su kažnjeni.

No, prenesimo ovo u današnje vrijeme. Nije dovoljno da se suzdržite od ogovaranja Erec Jisraela, ne možete odsutno stajati dok to drugi čine. Kalev je poskočio čim je čuo što su meraglim rekli. Dograbio je mikrofon (figurativno rečeno) i učinio sve što je mogao da porekne riječi meraglim, te izvršio svoje vlastito strastveno reklamiranje alije

Mi ne smijemo "degradirati" Izrael, njegov narod, ovdašnji život, itd. Moramo prigovoriti kada drugi to čine. A ja bih rekao da je reći nešto negativno u šali ili vicu također problematično.

R’vi’i – četvrta alija – 27 p’sukim –14,26-15,7

Tora detaljno objašnjava strašnu B-žju odluku. Narod će se potucati Midbarom (pustinjom) onoliko godina koliko je dana trajalo putovanje izvidnika.

Pojašnjenje:

Grijeh izvidnika dogodio se na Tiš’a b’av 2449. godine, više od godinu dana nakon Egipta. Ukupna duljina vremena u Midbaru, od Izlaska do ulaska u Erec Jisrael bila je

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

40 godina. Stoga je kazna zapravo manja od 39 godina, a ne 40. Objašenjenje je da je grijeh izvidnika kulminacija "razljućivanja" B-ga. Možemo reći da je ono započelo još grijehom sa zlatnim teletom. Kazna od 40 godina je retroaktivna kazna za het haegel

Zapazite ponavljanje broja 40. Prema svim pokazateljima broj 40 predstavlja završetak nekog postupka, bio on pozitivan ili negativan. U 40 dana embrij se razvija u fetus. Čak i prije toga postoje određene stvari povezane s "40 dana", prije formiranja bebe. Proces Mošeovog primanja Tore trajao je 40 dana i 40 noći. Kao i dobivanje oprosta za narod –40 dana na Har Sinaju, nakon zlatnog teleta i 40 godina nakon grijeha izvidnika. Sve živo (izuzev No’aha i onih s njime u arci) bilo je pobijeno tijekom 40 dana potopa. Mikve moraju sadržavati minimalno 40 mjera vode. Jedno drugačije čišćenje – pomoću kazne makot – ostvaruje se s 40 (manje 1) udaraca bičem. Cjelokupno određenje stvaralačkog rada, u odnosu na zabranjene kategorije melaha na šabat također je 40 (manje 1). Četerdeset godina je dob kojoj Pirkei Avot pridružuju stjecanje dubokog razumijevanja. Postoji nekoliko 40 godišnjih perioda u Tanahu, perioda mira, perioda rata, trajanja vladavine kralja… 40 je jedan naročiti broj.

Narod iz dubine žali zbog svog ponašanja i planira ući u Zemlju odmah. Moše ih upozorava da to ne čine, jer B-g više ne želi da oni to učine (u ovom trenutku). Neki od naroda su svejedno otišli – bez Aronove zaštite – pa su ih porazili

Amalek i Kanaan.

Tora potom iznosi detalje o žrtvama od brašna i ulja, te ljevanicu vina koja ide uz većinu korbanot

Važno je zapaziti kontekst ovih zakona. Odmah nakon što je bilo rečeno da starija generacija (muškaraca) neće ući u zemlju, B-g ih tješi poučavanjem procedura koje će se primjenjivati u Erec Jisraelu, konkretno, micvot koje trebaju biti "ugodne B-gu". To je kao da B-g kaže, "Nemoj biti previše zaprepašten; tvoja će djeca živjeti u Erec Jisraelu i služiti Mi u Beit HaMikdašu".

Hamiši– peta alija – 9 p’sukim –15,8-16

Pojedinosti o minha i nesehu dovršene su u ovom odjeljku. Jednak zakon Tore za sve Židove je ponovno naglašen i istaknut.

Djeluje sasvim očito da je ovo područje micve postavljeno ovdje s namjerom, nakon grijeha izvidnika. Ima još najmanje dva mjesta u Tori gdje je ova tema prikazana, i gdje se ona dobro uklapa u kontekst. Ovdje ona izgleda izlišna, osim kao poruka za poslijemeraglimsko razdoblje.

Šiši– šesta alija – 10 p’sukim –15,17-26

Predstavljena je micva o hali

S gledišta micve

Dva glavna aspekta ove dragocjene micve su:

Ona se vrši s osnovnom ljudskom hranom – kruh je živežna namirnica. Ovo uzdiže zemaljske fizičke potrebe na duhovni nivo.

Drugi, činjenica da trebamo dati halu kohenu – posebno nakon što je najveći dio posla napravljen, to znači da dajemo halu od smjese za kruh koja je spremna za pećnicu, a ne od sirovina kao kod drugih darova koje dajemo kohenu – što pokazuje da ovdje značaj nije samo u daru, već je i usluga koju činimo kohenu isto tako važna.

Hala je jedna od micvot koje su učenjaci održali aktivnima rabinskim popisima od uništenja Beit HaMikdaša, tako da njezina praksa i pouke ne budu za nas izgubljene. Često puta su izgovaranje i učenje prikladnih odlomaka Tore dovoljni da se sjetimo "obustavljene" micve No ovdje nije tako.

Zatim Tora donosi detalje o hatatu (žrtvi za grijeh) zajednice (u slučajevima kada su vođe naroda nehotice odveli narod na krivi put.) I ovdje se čini očiglednim da se tema pojavila zbog konteksta grijeha izvidnika. Ova se micva ne ubraja na ovom mjestu, no ona svakako prenosi B-žji stav (nazovimo to tako) u vezi het haMeraglim. Mi shvaćamo da ponekad naše vođe moraju snositi odgovornost što su nas odveli krivim putem (ali ne uvijek – često puta mi moramo preuzeti odgovornost, a ne tvrditi da samo slušamo naredbe.) Ideje (i tekst) ovog odlomka čine dio naše službe za Jom kipur.

Š’vi’i – sedma alija – 15 p’sukim –15,27-41

S druge strane, često puta se svakog pojedinca treba držati odgovornim za njegove vlastite postupke, ne možemo uvijek kriviti naše vođe.

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Tora u ovom odjeljku razmatra hatat za pojedinca. Te su žrtve primjerene samo za nehotični prekršaj – hotimični prekršaj (u kontekstu se misli na idolopoklonstvo) se kažnjava karetom (odsjecanjem…), i pomirenje se može postići na druge načine.

Nakon grijeha sa uhodama, a prije grijeha sakupljača šiblja, Tora nam predstavlja obje vrste žrtava za grijeh – za zajednicu i za pojedinca. Posebno stoga što se ovim temama bavi (i ubraja ih se u tarjag) na drugom mjestu, sasvim je razborito uzeti ih za "kontekstualne micvot" (sjetite se da su mnoge micvot predstavljene sasvim odvojene od bilo kakve "priče" u Tori, a mnoge su priče ispripovijedane bez da su uz njih pridružene micvot. Kontekstualne micvot nisu uobičajene, no kombinacija priče i micve, čini snažnu poantu.)

Tora nam zatim govori o sakupljaču šiblja (po tradiciji se identificira kao Celafhad) koji je stavljen u pritvor dok se od B-ga čekaju detalji o tome kako tog javnog skvrnitelja šabata treba kazniti. B-žja je zapovijed da se prekršitelj kamenuje. I tako je i učinjeno.

Skupljanje drva na šabat inače ne bi bio prekršaj za smrtnu kaznu, posebno u midbaru, gdje bi nošenje bilo rabinska zabrana. Međutim, mnoštvo Bnei Jisrael u Midbaru u ovom trenutku, stvorilo je uvjete za r’šut harabim.

Završni dio sedre je treći odlomak Š’ma – odlomak o cicitu. U njemu se nalazi micva da se stavi cicit na odjeću koja ima četiri kraja i da jedna od tih niti na svakom kraju bude

obojena u t’helet, posebnim plavim bojilom.

Da pojasnimo…

Zapovijed Tore u vezi cicita je da ih se stavi na odjeću koju nosimo a koja ima četiri kraja. Ako ne nosimo takav odjevni predmet, onda nema micve koju treba ispuniti. Naši su učenjaci postavili zahtjev da se ciljano nosi odjevni predmet koji ima četiri kraja, dakle talit (koji se naziva talit gadol) i arba kanfot (tj. talit katan). Značajno je napomenuti da rabini ne zahtijevaju često od nas da stvorimo okolnosti koje bi nas potom obavezivale na vršenje micve. Oni su to učinili s cicitom jer to nije tek micva koju mi vršimo, već je to micva koju odijevamo. Ona je integralni dio našeg svakodnevnog svjetovnog života, i bilo bi sramota da se odreknemo ove stimulativne micve zato što se promijenio način odijevanja, pa više ne nosimo odjeću s četiri kraja.

Tora povezuje micvu o cicitu sa svim micvot Tore. Cicit služi kao

podsjetnik na sveobuhvatnu privrženost Židova B-gu.

Nakon toga slijedi upozorenje da se ne ide za zlim napastima očiju (uma) ili srca (osjećaja). Tora potom ponovno naglašava važnost općenitog vjerovanja u B-ga, a osobito u to da nas je On izbavio iz Egipta. Tako dva puta dnevno izgovaranje Š’ma čini ispunjenje micve da se sjećamo Izlaska "svih dana svog života", uz njenu vlastitu micvu, govorenja Š’ma

Primijetite da se dvije pozitivne micve iz Paršat Šlah bave s dvije glavne, temeljne ljudske potrebe –hranom i odjećom, fizičkim nužnostima koje imaju i značajnu duhovnu dimenziju. (Hala i cicit primjeri su mnogih drugih micvot koje se odnose na hranu i odjeću, tj. brahot, kašrut, čednost.) Šlah također sadrži različite aspekte korbanot (makar ih se ne ubraja iz ove sedre) prijašnji su bazični, a kasniji duhovni i uzvišeni. To je kao da se narod ponovo izgrađuje iz samog početka nakon razornog grijeha izvidnika.■

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag -

Unutarnja crta dobrote

385. Nikad još niste jeli halu: Obaveza odvajanja dijela tijesta za kohena

Od prvog od vašeg miješenja stavit ćete na stranu ... (Brojevi 15,20)

Mnogi misle kako na šabes jedu halu, no zapravo je ne jedu. Oni jedu "kruh od kojeg je uzeta hala." Hala je zapravo naziv za dio tijesta koji se odvoji i daje kao dar kohenu. Količina tijesta koja obavezuje na halu je omer, čiji volumen iznosi 43,2 jaja. (U našim mjerama, to bi bila količina tijesta napravljena od malo više od 1,1 kilograma brašna.)…

...Tora jedino traži da se hala uzima u Izraelu, no učenjaci su načinili pravilo da se hala uzima i van zemlje Izraela, kako se ta praksa ne bi zaboravila...

386. Objesite ih, momci!: Obveza stavljanja cicisa na odjeću koja ima četiri ugla

... oni će napraviti cicis na uglovima njihovih haljina ... (Brojevi 15,38)

Dio je micve o cicisu (cicitu) da jednu nit treba obojiti u posebnu nijansu plave boje zvane teheles. Ona se proizvodi od posebnog pigmenta koji se vadi iz školjaka zvanih hilazon. Mi smo izgubili tradiciju o tome što je, konkretno, bio hilazon tako da danas većina ljudi ne nosi plavu nit kao dio svog cicisa. To što nema tehelesa ne isključuje odjeću od obaveze cicisa; micva se primjenjuje i nadalje čak i ako nemamo mogućnosti nositi plavu nit. (Postoje oni koji smatraju da je utvrđeno kako je puž koji se naziva murex trunculus hilazon. Oni su nastavili s praksom nošenja tehelesa u svom cicisu, no to mišljenje teško da je univerzalno prihvaćeno, a postoje i oni koji se aktivno ne slažu s njime.)

Cicis je obveza za pojedinca, a ne za odjeću. Dopušteno je imati puno skladište odjeće koja ima četiri ugla i time se ne bi kršilo ni slova ni duha zapovijedi. Ako čovjek poželi nositi jedan od svojih tisuću vunenih ponča, morat će staviti cicis na uglove.

Ova micva vrijedi za muškarce u sva vremena i na svim mjestima. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktu Menahos, počevši od stranice 37b. Ovaj je micva kodificirana u Šulhan Aruhu u Orah hajim 8. Ona je 14. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu, i 10. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu vršiti kako su navedene u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

387. Zabranjeno približavanje: Zabrana da se potucamo za svojim porivima

... i nećete lutati za vašim srcima i očima, za kojima bludite. (Brojevi 15,39)

Ova je micva nastavak načina razmišljanja o razlozima za cicis, iz prethodne micve. Zapovjeđeno nam je da odijevamo cicis, tako da kad ih vidimo, sjetimo se B-žjih zapovijedi i vršimo ih, za razliku od tumaranja za željama naših srca i očiju. "Vršite sve B-žje zapovijedi" jedna je od onih općih fraza koje se ne smatraju zasebnom micvom, ali "Ne bludite za željama vaših srca i očiju" vrlo je konkretna zabrana.

Suština "ići za svojim srcem" se sastoji u tome da ne slijedimo filozofije koje su protivne Tori, jer ako tako činimo završit ćemo uma smetenog heretičkim idejama. Ako se nekome na umu pojavi ideja koja je suprotna Tori (na primjer, Što ako je taj i taj stvarno "bog"?), njome se ne bi trebalo baviti. Umjesto toga, primjeren način postupanja je da je se sasiječe u korijenu te svoje napore usredotoči na Toru.

Ne slijediti želje naših očiju još je očiglednije: ono se odnosi na prepuštanje svim našim fizičkim porivima, a posebice onima seksualne prirode. Kako bi naglasio ovu ideju, Talmud u Brahos (12b) povezuje naš redak s retkom u Sucima 14,3, u kojem Samson svoju želju za određenom ženom iskazuje na taj način. (On također citira i Psalam 14,1 kako bi pružio potporu uporabi srca za izražavanje heretičkih misli.)

Razlog za tu micvu je očit: ukoliko se prepustimo neprimjerenim mislima ili porivima, to će nas navesti na grijeh. Ova je micva prva crta obrane koja nas čuva da ne zapadnemo u još veće nevolje. Sefer HaChinuch uspoređuje misli i porive s očevima, a postupke koji iz njih proizlaze djecom. Naš je zadatak da spriječimo očeve da dobiju potomstvo. Mišna u Pirkei Avos (4,2) nam govori da, grijeh, ako ga se ne kontrolira, samo vodi daljnjem grijehu, pa slijedećem, i slijedećem, i tako u beskraj.

Ova se micva odnosi na muškarce i žene u svim vremenima i na svim mjestima. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktatu Brahos, na stranici 12b. Ova je micva kodificirana u Mišne Tora u drugom poglavlju Hilchos Avodas Kochavim. Ona je 47. od 365 negativnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 156. od 194 negativnih micvos koje se danas može vršiti kako su navedene u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.■

Strana 6 Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta

dobrote

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 31. - Kalendar i mlađak

Mjesec traje 29 ili 30 dana. U slučaju kada traje 30 dana, mlađak se slavi 30. dana u mjesecu, kao i prvog dana sljedećeg mjeseca. Godina obično ima 12 mjeseci, no u sedam od 19 godina dodaje se dodatni mjesec adar; vidi 427,1. Blagdani, i mlađak svakog mjeseca, mogu pasti samo na određene dane u tjednu (428, 1-3).

U vezi čitanja Tore koja dolaze netom prije blagdana vidi 428,4. U vezi mjesta na kojima čitanje Tore (ne) treba biti podijeljeno, vidi 428,5-7. U vezi čitanja iz Proroka na šabate od prije devetog ava do Sukosa (blagdana sjenica) vidi 428,8. Na većinu šabata, čitanje iz Proroka povezano je s čitanjem Tore (ili ako se iz Tore čitaju dva dijela: onda s drugim); vidi 428,8

Na mlađak je dopušteno raditi, ali žene imaju hvalevrijedan običaj da ne rade na taj dan (417,1). Zabranjeno je postiti na mlađak, Hanuku ili Purim (418,1-2); u vezi toga što učiniti ako se javni ili privatni post (uključujući i post zbog ružnog sna) podudara s jednim od tih dana vidi 418,2-5. U vezi žalobnih običaja na te dane, ili petkom poslijepodne ili u dane kada se ne kaže Tahanun, vidi 420,1-2. Na mlađak treba objedo-

vati obilan obrok (419,1).

Na mlađak je u 17. blagoslovu večernje, jutarnje i poslijepodnevne Šemone esre dodano: "Neka dođe pred Tebe..." (kao i u blagoslovu nakon jela); o tome što učiniti ako ga se ispusti, vidi 422,1 i 424,1. Nakon jutarnje, Šemone esre, stojeći se kaže Halel (Psalmi 113-118, uz izostavljanje prvih dijelova 115. i 116. psalma), a prethodi mu blagoslov "...Koji nam je zapovjedio da čitamo Halel". Nakon završetka Halela slijedi "Tebe slave ..."; vidi 422,2-7. Potom se kaže Kadiš, te se poziva četiri čovjeka da iz Tore čitaju Brojevi 28,115 (423,1-2); različiti su običaji u vezi toga da li se Br. 28,1-15 čita i prije jutarnje službe (421,1). Kadiš, Ašrei i U-va le-Cion se kažu nakon toga, te-

filin se skida, i kaže Musaf Amida. Nakon predmoliteljevog ponavljanja te Amide, govori se Kadiš i Psalam 104 (423,3-4).

Ako je mlađak na šabat, "Neka dođe pred Tebe..." dodaje se u petom blagoslovu večernje, jutarnje i popodnevne Amida. Zatim se čita redovni šabatni odlomak iz jednog svitka Tore, a Br. 28,1-15 iz drugog. Potom se čita Izaija 66, ali u nekim slučajevima, posebna čitanja iz Proroka mogu imati prednost pred njime. U Musaf Amida, četvrti blagoslov spominje i šabat i novi mjesec. Ako je novi mjesec u nedjelju, šabatno čitanje iz Proroka je I. Samuel 20,1842 (425,1-3).

Osoba koja ugleda mladi mjesec tijekom prve polovice mjeseca (ali ne prije desetog ava ili Jom kipura, vidi također 607,1) kaže blagoslov "...koji je po Riječi Svojoj stvorio nebesa...". Ovaj se blagoslov kaže noću, stojeći na otvorenom, ako je moguće nakon šabata; vidi 426,1-4 ■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Put kojim su špijuni išli i klevetanje

Jesu li špijuni stvarno putovali iz pustinje Zin sve do sjeverne granice Izraela, analizirajući glavne gradove, utvrde i izvore vode na putu, i potom se vratili Mošeu, sve u manje od četrdeset dana?

• Dok Raši tvrdi da su uhode imale B-žansku pomoć koja je ubrzala njihov hod i omogućila im da istraže cijelu zemlju, Netziv tvrdi da su uhode izviđale u parovima, podijelivši između sebe zemlju. Nasuprot tome, neki suvremeni znanstvenici sugeriraju da su uhode izvidjele samo južno područje zemlje, budući da će to biti prvo mjesto na koje će doći tijekom osvajanja.

• Koji stihovi podržavaju svako od gledišta? Koja su od njih teška?

• Kako različita gledišta bacaju svjetlo na prirodu grijeha uhoda u cjelini? Kako bi naša procjena uhoda mogla drugačija da je Hebron bio jedini grad kojeg su posjetili, umjesto da je bio jedno od brojnih

mjesta na kojima su se zaustavili? Kakav bi rezultat moglo imati da su samo jedan ili dvojica uhoda susreli divove, odnosno da su ih svi susreli?

Grijesi otaca

Kada se molio za narod nakon grijeha špijuna, Moše spominje vrline Hašema, uključujući i da je

" ". Čini se da stih sugerira da pod barem određenim okolnostima Hašem dopušta nevinoj djeci da budu kažnjena dok njihovi grešni roditelji prolaze nekažnjeno.

• Kako takva kazna manifestira B-žansku pravdu? Štoviše, zašto bi Moše spomenuo takvu osobinu kao dio molbe za oprost? Postoji li neki način da se taj izraz rastumači kao atribut milosti?

• Kada je, ako uopće jest, opravdana kolektivna kazna? Može li se isto obrazloženje primijeniti i kada se nekoga kažnjava za primjer drugima? Ima li kakvog utjecaja činjenica da stih govori o kazni unutar obitelji?

Proturječni izvještaji.

Nekoliko epizoda koje se nalaze u Tori, u jednom od prva četiri humašim, Moše prepričava i u knjizi Devarim. Često se ti opisi razlikuju u ključnim točkama, a u nekim slučajevima čak i izgledaju da si međusobno proturječe. Kako možemo razumjeti te razlike?

• Usporedite kako su ispričane priče o uhodama u paraši Šelah i paraši Devarim. Koje razlike zapažate? Koje su najviše uznemirujuće? Kako biste ih mogli objasniti?

• Neki komentatori sugeriraju da Moše ponekad namjerno preinačuje prethodne događaje kada ih četrdesete godine priopćava narodu, kako bi na odlasku najbolje prenio svoje poruke. Što mislite da je bio glavni Mošeov interes u prepričavanju priče o uhodama novoj generaciji? Kako bi to moglo objasniti odstupanja?

• Drugi sugeriraju da dvije knjige jednostavno pričaju istu priču iz različitih perspektiva. Dakle, u našem slučaju, R. Medan sugerira da špijuni imaju dvostruku misiju, vojnu izvidničku misiju, kao i misiju za određivanje plemenskog nasljedstva. Dok se Devarim usredotočuje na prvo, Bemidbar ističe ovo potonje. Kako bi ovaj pristup mogao objasniti odstupanja među pričama?

• Koji od gore navedenih pristupa preferirate? Kako se oni mogu primijeniti na druge priče?■

Prevela Tamar Buchwald

Ovotjedni odjeljak fokusira se na priču o uhodama koje je Mojsije poslao da izvide zemlju Izrael. Oni se vraćaju s negativnim izvještajem – to je zemlja koja guta svoje stanovnike. Ona se ne može osvojiti. Zemlja divova… Dok su žene, kao i obično, stale čvrsto i inzistirale na tome da se svejedno uđe u zemlju Izrael, muškarci su se prestrašili. Unatoč svim čudima kojima su bili svjedoci, oni se nisu htjeli pouzdati u B-ga i odbili su ući u zemlju. B-g je na to odgovorio time da su, umjesto ulaska u zemlju, dobrodošli sljedećih 40 godina provesti u pustinji. To nije kazna, već davanje onoga što su tražili – da ne uđu u zemlju Izrael. B-g nas uvijek vodi onim putem koji smo sami izabrali.

Odjeljak se bavi i drugim stvarima, no priča o uhodama glavni je događaj.

Kada su uhode poslane da izvide zemlju Izrael, Tora ističe da su to bili 'muškarci'. Komentari objašnjavaju da to znači da su oni bili pravednici u vrijeme kada su poslani. Ubrzo nakon toga, kada se 40 dana kasnije vrate iz Izraela, oni donose izvještaj koji je prepun laži i izvrnutih izjava te uspijevaju potaknuti pobunu protiv B-ga.

Što li se to dogodilo u međuvremenu?

Mislim da je ono što se dogodilo prilično jednostavno. Dogodila se slobodna volja. Ništa blistavo i glamurozno, jednostavno ljudi koji se ponašaju kao ljudi.

Majmonides, veliki rabin iz razdoblja srednjeg vijeka, naširoko objašnjava da B-g nikoga ne tjera da bude dobar ili loš. Naši izbori su u potpunosti naši. Mogu postojati vanjski utjecaji koji nas guraju u raznim smjerovima, no na kraju, mi imamo sposobnost na-

dići te utjecaje ako to želimo i donijeti odluku utemeljenu isključivo na našoj mudrosti i unutarnjem moralnom kompasu. To možda neće uvijek biti lako; zapravo, život pred nas često stavlja nevjerojatne testove – ali velika stvar u ovom svijetu je to što su odluke na nama.

Život pred nas često stavlja nevjerojatne testove – ali velika stvar u ovom svijetu je to što su odluke na nama.

Tako, mi danas često opravdavamo ljudske prijestupe vanjskim faktorima. Freud nas je naučio da su roditelji i obitelj poprilično odgovorni za ono što mi jesmo. Naravno, tu je i društvo. I prijatelji. Utjecaj interneta. Siromaštvo. Bogatstvo. Nedostatak obrazovanja. Postoje toliki utjecaji koje mo-

žemo kriviti za svoje izbore ako to želimo. O, kako samo često to želimo!

Uhode su bili pravedni ljudi. Oni su vidjeli divove u zemlji. Oni su vidjeli zemlju koju je nemoguće osvojiti. I osjetili su strah. Umjesto da su pogledali iza tog straha i osjetili povjerenje koje su mogli pronaći dublje u svojim srcima, oni su izabrali slijediti strah. Oni su mu dozvolili da preuzme kontrolu i, kao rezultat toga, vratili su se s pogrešnim izvještajem čija je namjera bila da stvori zabludu. Imali su na raspolaganju strah. Imali su na raspolaganju povjerenje. Oni su izabrali strah. Za to nisu mogli kriviti nikoga osim sebe same.

To je bilo tako s desetoricom uhoda. Ali dvojica od njih, Jošua i Kaleb, donijeli su drugačiju odluku. Oni su izabrali vjeru i, kada su se vratili, prepirali su se s ostalom desetoricom. No, u još jednom činu slobodnog izbora, židovski narod nije gledao dalje od svojih strahova. I uslijedilo je 40 godina lutanja pustinjom.

Mi živimo u generaciji koja voli prebacivati krivnju na druge. To je krivnja mojih roditelja, škole, Vlade, interneta, muslimanske zajednice… lako je zaboraviti odgovornost koju mi imamo za svoje vlastite izbore. Okolnosti oko nas su samo rekviziti života. A svi rekviziti su jednaki jer ono što je važno je predstava. Izbori koje donosimo su ono što je važno. Kroz njih možemo izabrati da stvaramo život. No, kroz njih također možemo izabrati da budemo žrtve onoga što život stavlja pred nas. Ja znam što mi je od toga draže.

Šabat šalom.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Rabbi Yissocher Frand:

Cijena traženja i primanja časti

Jedna od velikih poteškoća u parši Šlah jest kako razumjeti grijeh uhoda. Moramo imati na umu da ljudi o kojima pričamo nisu bili neka nevažna rulja. Svaki od njih – u vrijeme kada su bili poslani – bio je istaknut i pravedan pojedinac. Hazal kažu da konotacija riječi "anašim" u stihu "…Oni su bili 'anašim'; bili su poglavari Djece Izraelove." (Bamidbar 13,3) pokazuje da su oni bili istaknuti i časni ljudi.

Ramban ističe da redoslijed imena uhoda koji je naveden u Humašu ne slijedi ni kronološki poredak zasnovan na pripadnosti određenom plemenu niti geografski slijed zasnovan na formaciji tijekom putovanja.

Oni su nabrojani slijedom važnosti. Najistaknutiji pojedinac među njima bio je Šamua ben Zakur koji se spominje na prvom mjestu. Jehošua ben Nun, koji je kasnije postao vođa Židovskog naroda, bio je tek peti na toj listi, što pokazuje da su ljudi koji su na listi bili ispred njega bili na višoj duhovnoj razini od njega!

Tada se postavlja pitanje, što im se dogodilo? Zašto su se vratili s takvim negativnim izvještajem? Od hazal doznajemo da nije riječ samo o "negativnom" izvještaju. Taj je izvještaj graničio sa herezom. Rabini interpretiraju izjavu "ki hazak hu mimenu" ("oni su jači od nas") kao da u sebi sadrži i razmišljanje "oni su jači od Njega". Oni su sumnjali u sposobnost Svemogućeg da ih uspješno dovede u Erec Jisrael. Nakon svega čemu su svjedočili, ta izjava zasigurno graniči s herezom, a možda i jest hereza!

Što se dogodilo uhodama? Zohar spominje taj problem i kaže da je početni faktor koji je doveo uhode do tog debakla bio 'kavod' (traženje časti). U ono vrijeme, ti su ljudi bili na istaknutim pozicijama u vrijeme boravka naroda u pustinji. Oni su se bojali da će, nakon što Židovski narod uđe u Zemlju Izrael, izgubiti svoje istaknute pozicije zbog nove administracije i novog poretka koji će se tamo uspostaviti.

Budući da prestiž i čast igraju vrlo važnu ulogu u životima ljudi, njihov pogled na čitavu situaciju bio je iskrivljen. Izgubili su objektivnost. Imali su svoj vlastiti plan. Njihov plan bio je NE ući u Erec Jisrael kako ne bi izgubili prestiž i važnost koju su imali u društvu u pustinji. Taj je plan izokrenuo čitav njihov pogled na Erec Jisrael i na sposobnost Svemogućeg, do te mjere da su govorili stvari koje su graničile s herezom.

Istu ideju nalazimo u jedanaestom poglavlju Mesilas Ješarim. Ramha''l daje primjer kako čovjekova sklonost i želja za časti mogu doslovno uništiti njegov život. Kada Mišna kaže "Ljubomora, požuda i traženje časti odvode čovjeka sa ovog svijeta" (Avot 4,21), to nije retorička figura. To nije pretjerivanje. To je či-

sta istina.

Dio je ljudske prirode da što smo stariji to nam 'kavod' postaje sve bitniji. Često vidimo ljude nad čijim se ponašanjem zgražavamo (Kako je moguće da se zreo, odrastao čovjek tako ponaša?), a ono je takvo upravo zbog toga što je ugrožena njihova čast (kavod). Ljudi su skloni osvećivati se onima za koje smatraju da su narušili njihovu čast. Nažalost, svakodnevno tome svjedočimo. Kako starimo, moramo biti svjesni te činjenice i biti sve više na oprezu kako ne bismo postali žrtve te sklonosti.

Nedavno sam pročitao nevjerojatnu priču o Rav Jonosanu Eybeshutzu (1690-1764). Rav Jonosan Eybeschutz bio je Rav u europskom gradu po imenu Altuna. Rav Eybeschutz putovao je prema Altuni kako bi stigao na vrijeme da preuzme poziciju za Jom kipur, no zapeo je u prometu. Odlučio je da će Jom kipur provesti u manjem gradiću nedaleko od Altune.

Rav Jonosan Eybeschutz ušao je u šul u tom malenom gradu na Erev Jom kipur kako bi molio minha. Pronašao je mjesto za molitvu a ono je bilo pored jednog starog Židova. Mogao je čuti tog starog Židova kako izlijeva svoje srce na svaki "Al het" koji se izgovara u večernjoj minha molitvi na Jom kipur. Taj je Židov izgovarao svaki stih na njemačkom, koji je bio službeni jezik tog grada, i gorko plakao čitavo vrijeme. Kada je stigao do zadnjeg odjeljka koji sadrži riječi "B-že moj, prije nego li sam bio stvoren bio

Strana 10

Divrej Tora

sam beznačajan, a sada kada sam stvoren, kao da nikada niti nisam bio stvoren; kao prah sam za života, a još više u smrti", čovjek se slomio i počeo nekontrolirano plakati.

Kada je Rav Jonosan Eybeschutz završio minhu, gabaj mu je prišao i upitao ga gdje bi volio sjediti tijekom službe za Jom kipur. Rav Eybeschutz je odgovorio da bi volio sjediti pored Židova kraj kojeg je sjedio tijekom minhe. Njegov zahtjev je uslišan.

Tijekom Kol Nidre, taj je Židov cijelo vrijeme plakao. Tijekom ma'ariva, Židov je ponovno izgovarao Al Het na njemačkom i plakao tijekom izgovaranja svojih grijeha. Slomio se na odjeljku "B-že moj, prije nego li sam bio stvoren…" čak i više nego na minha. Ista stvar dogodila se i idućeg jutra na šahris. Rav Jonosan Eybeschutz, koji je i sam bio duhovni velikan, divio se tom Židovu.

Došlo je vrijeme za Krias HaTora i alijos su bile podijeljene. Prije pete alije, gabaj se obratio tom Židovu i upitao ga "Koje ime kažeš kada si pozvan na Toru?" Židov je rekao gabaju "Hamiši? Ovome si dao šliši, onome si dao revii, a meni daješ samo hamiši? Kako se usuđuješ! Ne želim tvoj hamiši! "

Na musafu, Židov se vratio iskazivanju svoje bezvrijednosti u svojim molitvama "B-že moj, prije nego li sam bio stvoren bio sam bezvrijedan, itd." Između musafa i minhe bio je predah. Rav Jonosan Eybeschutz nije se mogao suzdržati. Prišao je tom čovjeku i upitao ga logično pitanje. ''Kažeš da si bezvrije-

dan u svom životu, a još više nakon smrti. Kako si onda mogao onako odgovoriti gabaju? Tvrdiš da si poput praha zemaljskog, a zatim proklinješ gabaja jer ti je ponudio hamiši? Kako to može biti? Kakav si ti to hipokrit i licemjer?''

Židov se okrenuo Rav Jonosanu i rekao, "Ne razumijem tvoj problem. Kada kažem da sam prah u svom životu, a još više nakon smrti, ja govorim Gospodaru Svijeta. U usporedbi sa Gospodarom Svijeta, ja sam poput praha. Ali u usporedbi s gabajem, to je druga stvar! Ja sam velik čovjek u usporedbi s ovim gabajem "

Rav Jonosan Eybeschutz rekao je da je tada shvatio važnost stiha iz Talmuda "Veći je onaj kojeg je podučavao Moše Rabenu, nego onaj kojeg je podučavao Avraham Avinu. Avraham Avinu rekao je "Mi smo prah i pepeo' (Berešit 18,27), a Moše je rekao 'Što smo mi?' (Šemot 16,7)" Rav Jonosan objasnio je zašto je ono što je Moše rekao veće. Kada je Avraham rekao 'Mi smo prah i pepeo', on je govorio Gospodaru Svemira, ali kad je Moše rekao 'Što smo mi?' on je govorio ostatku Židovskog naroda. To je zaista ogromna poniznost!

To je realnost ljudske prirode. Ljudi čine grozne stvari zato jer su dobili 'samo' hamiši! Čine grozne stvari jer je Rav zaboravio spomenuti njihovu 'prabaku koja je došla u posjetu iz Meksika' ili sl. Zbog takvih trivijalnosti, ljudi mogu postati pakosni i zlobni.

Takav je jecer hara traženja časti ('kavoda'). On je djelovao u uhoda-

ma. On može djelovati u svakome od nas. Moramo biti na oprezu i sjećati se što nas mnoga etička djela uče: "Za svaku mrvicu časti koju primimo u ovom svijetu, oduzima nam se ista količina nagrade u svijetu koji dolazi." Kavod ima visoku cijenu. Nije besplatan. Što više časti primimo u ovom svijetu, manju ćemo nagradu primiti u Olam HaBa

To me dovodi do još jedne priče.

Gerer Rebe i Hofetz Haim, obojica veliki pravednici i blagoslovljeni ljudi, jednom su zajedno putovali vlakom po Europi. Na svakoj stanici, mnoštvo ljudi se skupljalo da pozdravi velike cadikim. Gerer Rebe je izlazio na svakoj postaji kako bi pozdravio mnoštvo i udijelio blagoslove. Kada se Gerer Rebe vratio na svoje sjedište nakon prve postaje, Hofetz Haim mu je rekao, ''Ti znaš da kavod u ovom svijetu oduzima nagradu u svijetu koji dolazi. Tako, izađi na svakoj postaji, ali to ćeš morati platiti!'' Gerer Rebe je odgovorio, ''Čovjek se ponekad mora odreći svog dijela nagrade u svijetu koji dolazi kako bi učinio uslugu drugom Židovu.'' Drugim riječima, dati hizuk (duhovno ohrabrenje) drugom Židovu, vrijedno je toga da čovjek žrtvuje svoj dio u svijetu koji dolazi. ''Znam da ću morati platiti za to, ali želim počastiti i osnažiti ove Židove koji su me došli vidjeti.''

Na sljedećoj stanici, obojica rabina izašla su pozdraviti okupljene ljude. Gerer Rebe je uvjerio Hofetz Haima da je učiniti uslugu drugom Židovu vrijedno te žrtve.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Cijena traženja i primanja časti

Zemlja Izraela

Moše, po nalogu i na zahtjev Židovskog naroda, bira dvanaest izuzetnih vođa i zapovijeda im da krenu u misiju špijuniranja zemlje Izraelove i njenog tadašnjeg kanaanskog stanovništva. Moše je uvjeren da će ta misija ojačati entuzijazam i predanost Židovskog naroda da naseli i izgradi svoju nacionalnu domovinu koju im je B-g obećao preko njihovih predaka.

Čini se da je sam B-g, da tako kažemo, gotovo po strani i pasivan u vezi ovog špijunskog zadatka. Prema riječima Rašija u komentaru na ovotjednu paršu, Vječni prepušta odluku o provedbi takve misije isključivo Mošeu. Na njemu je da odluči hoće li nastavi s misijom ili će narodu objaviti da su B-žja obećanja u vezi Svete Zemlje sama po sebi dovoljna i nije im potrebna potvrda čovjeka ili empirijski dokaz.

Moše, veliki vođa, prorok i vizionar Židovskog naroda, uvjeren je kako će špijuni potvrditi njegov

pozitivno stanovište u vezi zemlje Izraelove, i time odagnati svu preostalu neodlučnost ili možda dvojbu prisutnu kod Židovskog naroda u vezi njihove stare - nove domovine. Nakon što se špijuni vrate i iznesu svoj sjajan izvještaj, Moše je uvjeren da više neće slušati stalno prigovaranje "vratimo se u Egipat."

On je, stoga, osobno dotučen izdajom desetorice špijuna, koji ne samo da ne iznose pozitivan izvještaj, već objavljuju narodu da Židovska domovina i nacionalni entitet u zemlji Izrael nisu mogući. I u zaključnoj heretičkoj tvrdnji, ovih deset špijuna tvrde da čak ni B-g Svemogući ne može prevladati teškoće Židovskog naseljavanja u Zemlji Izraela.

Moše je očito pogrešno procijenio dubinu straha i neodlučnosti koja je postojala kod Židovskog naroda u pogledu Zemlje Izraela. Taj strah i neodlučnost prepoznatljivi su u cijeloj pripovijesti o lutanju Židovskog naroda po Sinajskoj pustinji. Prote-

žu se i dalje kroz kasnija stoljeća Židovske povijesti, sve do naših dana, i naše sadašnje situacije.

Na neki čudan i gotovo iracionalan način, Židovski narod bi radije bio pod tuđinskom vlašću i njezinom "zaštitom," umjesto da ima istinsku nacionalnu nezavisnost te se osloni na svoje vlastite sposobnosti i, nazovimo to tako, B-žju ruku zaštite. Egipat za Židove nije bio zabava, no davao im je luksuz da ne moraju donositi teške odluke i ne moraju postati samopouzdani.

Čak im je i boravak u Sinajskoj pustinji izgledao privlačno jer ih je oslobađao svakodnevnih izazova rada, obrađivanja zemlje, izgradnje zajednice i stalne obrane od neprijatelja koji će ih uvijek okruživati. U velikoj mjeri duboki strah od samostalnosti i svih izazova koje neovisnost donosi sa sobom bio je ono što je potaklo Židovski narod da prihvati negativan izvještaj kojeg su im iznijela desetorica špijuna, te da radije požele da stranci vladaju

Rabbi Berel Wein:

Strana 12

Divrej Tora

nad njima nego da imaju osobnu i nacionalnu neovisnost.

Velik dio proturječja i podvojenosti u vezi države Izrael koje su danas prisutne u Židovskom svijetu potječu od tog straha od samostalnosti i čežnje da se pripada stranoj zemlji koja će na neki način ublažiti naše probleme i nas učiniti manje posebnima. Tisućljeća Židovske povijesti odražavaju tu unutarnju psihološku borbu koja u nama postoji. Kao što je to često slučaj u ljudskim odnosima, izvještaj manjine Kaleva i Jehošue pokazuje se kao ispravan i blagotvoran.

Odnos Židova prema zemlji Izrael uvijek je bio jedna vrsta lakmus testa Židovske angažiranosti pa čak i vjere. Kao što smo vidjeli u ovotjednoj parši, od samih početaka našeg nacionalnog postojanja uvijek je bilo Židova - Židova vođa, dobronamjernih Židova, čak i naizgled pobožnih Židova - koji su radije živjeli negdje drugdje na svijetu nego u Zemlji Izraela.

Čak i kada je Hitler došao na vlast, u mnogo slučajeva europski su Židovi odbijali razmotriti moućnost imigracije u zemlju Izrael. Nije na meni da sudim drugima za njihovo ponašanje u to izuzetno strašno doba, pogotovo zato što imam blagoslov savršenog vremenskog odmaka koji je njima tragično nedostajao, no čudna je činjenica da je židovsko društvo tijekom svoje povijesti uvijek obilovalo skepticima u pogledu zemlje Izraela.

Židovi Mojsijevog naraštaja pokazali su da su skloniji Egiptu nego

zemlji Izraelu. Čitava generacija naročitih i nadarenih Židova izginula je u Sinajskoj pustinji zbog svoje nespremnosti da življenje u Zemlji Izraela razmotri kao stvarnu mogućnost za sebe i svoje potomke. Izazov življenja u Zemlji Izraela očigledno je za njih bio prevelik problem za prevladati - fizički, psihički i duhovno.

Moše, veliki vođa, prorok i vizionar uvjeren je kako će špijuni potvrditi njegov pozitivno gledište u vezi zemlje Izraelove, i time odagnati svaku dvojbu kod Židovskog naroda

Meni taj stav i dalje ostaje jednom od najvećih misterija sveopće židovske povijesti. No, bila to misterija ili ne, ona je svakako činjenica koja je rukovodila Židovskim životom kroz stoljeća.

Kad je Mojsijev vlastiti rođak odbio ponudu da ide u zemlju Izraelovu, Raši objašnjava da su dva

razloga njegovog ponašanja bila povezana s obitelji i privređivanjem za život. To jesu vrlo snažni razlozi koji postoje i dan danas i sprečavaju mnoge Židove da razmotre doseljavanje u zemlju Izrael. Opet, ja niti sudim, niti što zamjeram bilo kome u ovoj ili bilo kojoj drugoj stvari koja mijenja živote ljudi.

Ipak, smatram da pitanje zemlje Izraela, neovisno o bilo kojim drugim uzrocima i motivima, pogađa u samu srž naše osobne i nacionalne duše. Činjenica da dio najglasnijih skupina koje su protivnici Zemlje Izraela u našoj generaciji čini većina ultraasimiliranih, i većina naizgled ultrapobožnih među Židovskim narodom, pokazuje da je to dubok i osjetljiv problem.

Krajnosti u Židovskom društvu ne mogu se nositi sa Zemljom Izraela kao realnosti i ja se iskreno nadam da će to pitanje samo od sebe u potpunosti nestati. Postoje milijuni Židova koji radije žive u egzilu nego u Zemlji Izraela. Židovski narod, kao cjelina, nije naučio lekcije iz egzila, njegove otuđenosti, asimilacije, i njegovog krajnjeg kvarenja vrijednosti Tore.

Danas mnogi Židovi koji fizički žive u Zemlji Izraela, psihički i duhovno još uvijek žive u egzilu, u fantaziji davno uništenog štetla istočne Europe. Kao što su nam prorekli naši proroci, konačnu sudbinu Židovskog naroda odredit će naš odnos prema zemlji Izraela. Živjeti u zemlji Izraela ili je barem redovito posjećivati trenutno je središnja točka Židovskog života, njegove vjere i njegove budućnosti.

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Berel Wein: Zemlja Izraela

Rabbi Ephraim Buchwald:

Mentalitet

robova

U ovotjednoj parši, parši Šelah, čitamo o strašnom B-žjem proglasu da generacija Izraelaca koji su izašli iz Egipta, neće ući u Obećanu zemlju – zemlju Izrael.

B-g je umoran od slušanja žalbi koje je neprestano podnosila ta nevjerna zajednica. U Brojevima 14,2829, B-g kaže Mojsiju: "Kaži im: Tako Ja živ bio, to je riječ G-spodnja, kako vi izgovoriste pred mojim ušima, tako ću Ja postupati s vama. Ovdje u pustinji popadat će mrtva tjelesa vaša, svi vi, koji ste bili izbrojeni, u punom broju vašem od dvadesete godine naviše, jer mrmljaste protiv Mene."

B-g zatim kaže da Izraelci neće ući u zemlju koju im je On obećao dati. Samo će Kaleba, sina Jefuneova i Jošuu, sina Nunova, te djecu (čiji roditelji su se bojali da će postati robovi u Kanaanu), On dovesti u zemlju koju su njihovi roditelji prezreli.

Narodu B-g kaže, "Vaša će mrtva tjelesa popadati u ovoj pustinji."

Vaša će djeca lutati pustinjom 40 godina i snositi vašu krivicu, sve dok posljednji od vas ne padne mrtav u pustinji.

B-g je odredio da narod luta pustinjom 40 godina poput broja dana koje su uhode imale da izvide zemlju. Za 40 dana, dan za godinu, oni će snositi svoju krivicu. U toj pustinji umrijet će svi oni koji su izišli iz Egipta.

Dr. Israel Eldad, u svojoj uistinu britkoj knjizi, Hegionot Mikra, nudi nevjerojatne uvide u epizodu sa uhodama i kaznu koja je uslijedila Izraelcima. Uhode, kaže Eldad, nisu bili prvi ljudi koji su bili od B-ga poslani u Izrael. Zapravo, bio je jedan čovjek po imenu Abram, kojem je B-g rekao (Postanak 12,1): "Idi u zemlju koju ću ti pokazati."

Abramu, kojeg Eldad naziva "prvim idealistom", nije bilo rečeno ime

zemlje ili narav te zemlje. B-g je izabrao Abrama i rekao mu, leh leha – idi, i on je otišao, bez da je doveo u pitanje svoju misiju ili B-žje namjere. Šelah leha (Brojevi 13,2) (pošalji za sebe), ono što je B-g rekao Mojsiju vezano uz uhode, bilo je drugačije. U oba slučaja, trebalo je ići iz jedne zemlje u drugu. Međutim,

Mojsije je krivo procijenio židovski narod. On je mislio da je ropstvo bilo ljuska koja će otpasti nakon što iskuse godinu dana slobode

Abramova odluka da slijedi B-žje upute bila je utemeljena na duhovnoj predanosti i vjeri. Odluka uhoda da idu bila je s namjerom da uzrokuje bijeg od "mentaliteta robova" koji je narod imao.

Mojsije, koji je bio svjestan naravi uhoda, nadao se da će uspjeti kon-

trolirati negativne strasti bivših robova i preokrenuti njihov mentalitet robova u pozitivnu silu. Zato Mojsije nije vodio narod izravno u zemlju Izrael kroz zemlju Filistejaca, nadajući se da će duže putovanje rezultirati duhovnom transformacijom naroda.

Mojsije se nadao da će tokom godinu ili dvije, osobito uz davanje Tore, mentalitet ropstva izblijediti i nestati. Grupirajući ljude u plemenske skupine, uspostavljajući vojsku i vodeći ih kao jedan narod, on se nadao da će ljudi srasti u sjedinjenu zajednicu.

Unatoč stalnim poteškoćama s kojima su se susretali na svom putovanju kroz pustinju, izgledalo je kao da Mojsije krivnju za probleme pripisuje izmiješanom mnoštvu (erev rav). Činjenica da se Izraelci vraćaju u zemlju Patrijaraha, njih izgleda nije zanimala. Oni bi se radije bili vratili u Egipat, da jedu svu "predivnu" hranu koju su im Egipćani posluživali. Oni su zaboravili cijenu koju su plaćali za tu hranu – batine, utapanje njihove djece i težak ropski rad.

Mojsije je krivo procijenio židovski narod. On je mislio da je ropstvo bilo ljuska koja će otpasti nakon što

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: Mentalitet robova

iskuse godinu dana slobode. B-g je zato rekao Mojsiju da pošalje uhode kako bi vidio koliko je mentalitet robova duboko usađen u narod.

Rasprava između Jošue, Kaleba i ostale desetorice uhoda nije bila o naravi zemlje Izrael, već o naravi naroda. Misija uhoda nije bila da otkrije nedostatke zemlje, već da otkrije slabosti naroda. Ta je slabost postala jasno izražena nakon što je narod čuo izvještaj desetorice uhoda i počeo vikati i plakati te noći (Brojevi 14,1-2), "Da smo barem umrli u Egiptu! Da smo barem pomrli u pustinji!"

Ta "žeđ" nije ona vrsta žeđi koja se može utažiti čudesnim izvođe-njem vode iz stijene. Ta glad ne može biti zadovoljena manom s neba. Glavni problem, kaže Eldad, jest strah, pa čak ni čuda ne mogu premostiti taj unutarnji strah i plašljivost naroda. Mojsijevi inspirativni govori ne mogu pomoći, baš kao ni njegov štap. Samo ako u ljudskim dušama postoji vjera, strah može biti nadvladan. Bez vjere, strah će ostati i ojačati, tijelo će se tresti, a narod će zahtijevati da se vrati u Egipat.

Kaleb i Jošua dali su sve od sebe ne bi li uvjerili narod, govoreći (Brojevi 14,7) da je zemlja veoma, veoma dobra. Čak i kada oni kažu (Brojevi 14,8), "Ako B-g želi, On nas može uvesti u tu zemlju," ljudi i dalje ostaju čvrsti u svom otporu. Nakon svega, kako, ti buntovni ljudi koji nemaju želje za B-gom, mogu znati da ih B-g želi?

To je razlog zbog kojeg, na kraju, nije bilo lijeka. Zato je generacija onih koji su odrasli u Egiptu i u kojima je dominirao mentalitet robova, morala biti zamijenjena generacijom ljudi koji su rođeni u slobodi, koji su sposobni razviti odnos sa Svemogućim utemeljen na vjeri iz ljubavi prema B-gu koji brine o njima. Jer ako B-g želi njih, i oni žele B-ga, bez obzira na veličinu izazova, oni ga mogu nadvladati.

"Ne idite za željama svog srca i očiju"

Postoji i nekoliko drugih važnih tema koje se nalaze u paraši. Posljednjih pet stihova parašat Šelah, Brojevi 15,37-41, govore o zapovijedi o cicit תִציִצ. Djeci Izraelovoj je zapovijeđeno je da si naprave cicit (rese na uglovima odjeće) iz naraštaja u naraštaj. Svaki rub mora imati t’helet תֶלֵכְּת nit, nit posebne plave boje, tako da kada Židov ugleda cicit, sjeti se svih B-žjih zapovijedi i izvrši ih. Brojevi 15,39 zaključuju

[Svrha cicijot je] da ne idete za željama svog srca i svojih očiju za kojima bludite. Odlomak završava ovako: To [ova micva] je za vas da se sjećate i izvršite sve zapovijesti B-žje i budete sveti B-gu vašem. Ja sam Vječni, vaš B-g, Koji vas je izveo iz zemlje egipatske, da budem vaš B-g. Ja sam Vječni, B-g vaš.

Nema nijednog naroda poput izraelskog naroda koji je tako temeljito opsjednut učenjem i obrazovanjem. Maimonides piše (Zakoni izučavanja Tore 1,8) da je svaki Židov dužan učiti Toru, bio on bogat ili siromašan, zdrav ili bolestan, mlad ili oslabljen starošću. Čak i siromah ili čovjek s velikom obitelji moraju odrediti točno vrijeme za učenje Tore tijekom dana i noći. Opsjednutost učenjem Tore i obrazovanjem navela je naše rabine da kažu (Mišna Pea 1,1) da je, "Učenje Tore jednako svim ostalim micvot" i da (Talmud Kidušin 40b), "Proučavanje je veće od činjenja, jer proučavanje vodi do činjenja."

Zbog opasnosti kojima obiluje izlaganje destruktivnim idejama i filozofijama, Tora postavlja granice i zahtijeva da Židovi ne idu za "želja–ma svojih srca i očiju". Ova ograničenja koja je Tora postavila protive se većini suvremenih mišljenja i vrijednosti. Učinkovito obrazovanje, tvrde mnogi suvremeni stručnjaci, mora biti "otvoreno" i "otvorenoga uma", i zahtijeva dopuštanje gotovo svakog govora i učenja, čak i onoga štetnog i opasnog. Nadalje vjeruju

da oni koji iskreno traže istinu moraju omogućiti beskompromisnu slobodnu razmjenu ideja u medijima i tisku, na sveučilištima i na svim mjestima gdje se uči.

Židovstvo također prepoznaje i cijeni blagodati koje proizlaze iz otvorenosti i iskrenog intelektualnog istraživanja. Ipak, židovski zakon postavlja ograničenja. Kao što postoje ograničenja za ono što osoba jede, kako bi zaštitila svoje tjelesno zdravlje, tako se mora biti oprezan prilikom upijanja etičkog i duhovnog znanja. U stvari, mnoga su pravila Tore namjerno stvorena da "ograniče" naše fizičke i intelektualne aktivnosti. Zakoni o LaŠon Hara עַרָה ןוֹשָׁל ograničavaju bezobzirni govor, zakoni kašruta תוּרְׁשַׁכ ograničavaju hranu koja se smije jesti, a zakoni o zabranjenim bračnim odnosima ograničavaju određene seksualne aktivnosti.

Svi podliježemo prokletstvu zla koje nas okružuje. Bez obzira priznajemo li to ili ne, svi se mi brzo reduciramo kao ljudi, čak i oni koji misle da žive zaštićeni u čahurama i izolirani u getima.

Sjetite se cicijot, resa, i poruke tih resa, a posebno poslušajte završne riječi Torine poruke u vezi s cicijot (Brojevi 15,40), – םֶתיִשֲעַו

sjećajte se i vršite. Nije dovoljno samo pamtiti, treba pamtiti da bi se vršilo. Pažljivim vršenjem micvot, kako velikih tako i malih, bez obzira na nagradu koju donose, možemo se pretvoriti u svetu naciju, distancirajući se od onih zlih strasti koje kvare ljude. Na taj ćemo način, nadamo se, postati

Sveti B-gu.

A ako mi, narod Izraela, zaista uspijemo sebe transformirati, bit ćemo u mogućnosti da utječemo na društvo u cjelini. Poruka resa ne samo da može spasiti nas, već i svijet, stvarajući svemir koji je u potpunosti odan moralu, dobroti i svetosti. Sjetite se poruke cicijot! Neka biste bili blagoslovljeni.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi David Stav:

Ući ili ne ući, pitanje je sad

Parša Šelah fokusira se na priču o uhodama koje je Moše poslao da izvide zemlju Izrael, da procijene kvalitetu njenih plodova, te da 'odmjere' njene stanovnike. Tora kaže da su se uhode vratile iz Obećane zemlje s predivnim, ogromnim voćem, koje je prenosilo jasnu poruku: ovo je zemlja kojom teče med i mlijeko.

Ta nam je slika svima poznata: dvojica muškaraca nose ogroman grozd na štapu koji počiva na njihovim ramenima. Zato stih kaže: "… i po dvojica su ih nosila na motki…" (Bamidbar/Brojevi 13,23). Ta slika simbolizira blagoslove nad Zemljom, te je uključena u logotipe izraelskih vinarija i turističkih agencija.

Ipak, postojao je malen problem –vrlo malen, zaista. Osvajanje zemlje Izrael bilo je izazovno jer su tamo živjeli snažni narodi. Zbog toga su uhode rekle sljedeće: "Mi ne možemo ići protiv tog naroda jer je jači od nas!" (13,32). Međutim, nisu se

sve uhode slagale sa tim.

Kaleb, Jefuneov sin, inzistirao je na tome da "sigurno možemo nadvladati i osvojiti je…" (13,31). Uslijedila je žustra prepirka i retorika se sve više zaoštravala sve dok uhode na kraju nisu izjavile da ta zemlja "guta svoje stanovnike" (13,33). Narod je prihvatio stav većine uhoda i žalio se zbog Mošeovog plana da ih odvede u zemlju Izrael. Jehošua i Kaleb pokušali su uvjeriti narod da je ta zemlja dobra i da ju oni, uz B-žju pomoć, mogu osvojiti, no njihov je trud bio uzaludan.

Kad je židovski narod te noći podigao svoj glas i plakao zbog neslaganja s planom da uđu u Izrael, B-g je odlučio da svi oni koji su prezreli Zemlju neće ući u nju, i to je bio razlog zbog kojeg je narod lutao pustinjom četrdeset godina, sve dok cijela ta generacija nije pomrla.

Zašto je narod bio tako oštro kažnjen? Nije li prirodno da ljudska bića griješe u prosudbama i da imaju

sumnje u to da bi, pod uvjetima tog vremena, bilo opasno ući u Zemlju?

Nije li narod bio u pravu što je poslušao mišljenje većine uhoda, koji su ustvrdili da bi ući u Zemlju bilo nesmotreno? Je li B-g bio uzrujan zato što narod nije imao vjere u Njega?

Jedan izraz koji nalazimo u ovoj parši mogao bi baciti malo svjetla na to pitanje i pomoći nam da to razumijemo: "Ljudi koji su podnijeli zao izvještaj o Zemlji su umrli…" (14, 37). Hebrejska riječ za "zao izvještaj" – diba – često se pojavljuje u ovom narativu, kao da je to srž problema. Međutim, zašto bi Zemlji bilo stalo do toga da je netko ozloglasi? Je li ona živo, osjećajno biće koje bi moglo biti povrijeđeno lažnim izvještajima?

Zapravo, izgleda da nas Tora uči temeljnom principu dobrog ponašanja. Dozvoljeno nam je raspravljati i kritizirati, ali ne smijemo osramotiti i ozloglasiti. Zemlja neće biti povrijeđena ako ju kritiziramo, ali mi ćemo svi trpjeti ako to zlo uznapreduje. Zrak koji udišemo postaje zagađen od atmosfere klevetanja i verbalne prljavštine.

Tekst nas također može poučiti jednom neprijatnom konceptu: od samog začetka postojanja nas kao naroda, postojali su oni među nama kojima je bilo dosta Zemlje i koji nisu ostavili nijedan kamen netaknut u svojim pokušajima da se odvoje od nje.

Ponekad je nedostatak sigurnosti bio njihova isprika, dok su se drugi

Stav: Ući ili ne ući, pitanje je sad

pozivali na razna ideološka opravdanja za svoju ozlojeđenost prema Zemlji. Postojali su oni koji su rekli da bismo se trebali asimilirati među narode, dok su se drugi suprotstavljali useljenju u Izrael tvrdeći da je tamo preteško držati micvot, i tako dalje.

Opravdanja su vrlo raznolika, ali sva imaju jednu zajedničku točku: "Mi ostajemo u dijaspori."

Rabi Jehuda Halevi, jedan od najvećih židovskih srednjovjekovnih mislioca, taj je fenomen nazvao "parodijom", rekavši: "Pronašli ste mjesto moje sramote, kralju Hazara"

Moliti za povratak u Jeruzalem tri puta dnevno, a istovremeno ostati u Španjolskoj, Poljskoj ili SAD-u je sramota. Psalam 106, koji daje pregled povijesti židovskog naroda u pustinji, kaže "i oni su odbacili poželjnu Zemlju" (Tehilim 106,24). Neki od razloga protiv povezivanja sa zemljom Izrael mogu imati logično utemeljenje, ali na kraju, oni koji su odani Zemlji zaslužit će da ju vide, i njihova povezanost sa židovskim narodom će trajati generacijama, dok će oni koji ju odbacuju, ostati u pustinji.

Cionistički pokret je prirodni slijed velikih mudraca židovskog naroda (poput Gaona iz Vilne i njegovih studenata), čija je jedina želja bila ponovno se povezati sa zemljom Izrael. Put cionističkog pokreta bio je uistinu predmetom žustrih rasprava na raznim poljima, ali nitko ne može zanijekati ključnu ulogu koju je on odigrao u uspostav-

ljanju države Izrael i nastanjivanju Zemlje. Na svoj način, taj je pokret bio najbolji mogući ispravak za grijeh uhoda.

Naravno, njegova postignuća bila su prokletstvo za one koji su željeli odbaciti poželjnu Zemlju, ali oni koji su voljeli tu Zemlju, čak i ako se u većoj ili manjoj mjeri nisu slagali sa određenim načelima cionističkog pokreta, uvijek su se mogli prisjetiti da je to zemlja kojom "teče med i mlijeko". Ako se možemo sjetiti

Izgleda da nas Tora uči temeljnom principu dobrog ponašanja — dozvoljeno nam je raspravljati i kritizirati, ali ne smijemo osramotiti i ozloglasiti

onih koji su nam predali to u naslijeđe, i pobrinuti se za to da to ne odbacimo, i mi ćemo također zaslužiti da vidimo ispunjenje Kalebovog proroštva: "Mi ćemo ući u nju i osvojiti ju" .

Jedno pitanje s kojim su se suočile generacije učenjaka Tore je motiv za grijeha uhoda. Kako su tako važni uglednici mogli podbaciti u svojoj zadaći i potkopati povjerenje koje im je ukazano?

Na početku parše, tekst opisuje uhode "kao poglavare izraelskog naroda ... a ovo su njihova imena".

Tori nije dovoljno da samo navede da su bili vođe, ona navodi i njihova imena. A kao da ni to nije bilo dovoljno, nakon navođenja imena svih dvanaest uhoda, Tora ponavlja i sažima da "ovo su imena ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju, i Mojsije je nazvao Hošeu Bin Nuna 'Jehošua'".

Nejasno je zašto je Tora smatrala važnim spomenuti imena uhoda koji su nam tek bili predstavljeni. Čak i ako postoji uvjerljiv razlog za navođenje njihovih imena, zašto su spomenuta dva puta, i na početku i na kraju, i kakve veze s tim ima činjenica da je Mojsije promijenio Hošeino ime?

Ako pažljivije pogledamo imena uhoda, primjećujemo da se neka od njih - poput Setura ili Nahbija - nikad više ne pojavljuju nigdje drugdje u Tanahu. Naši mudraci raspravljali su o tome jesu li to njihova prava imena ili nadimci koje su dobili nakon što su zgriješili i koji su ukazivali na njihov veliki neuspjeh.

Čini se da nam je Tora pokušavala usmjeriti pažnju na neobična imena uhoda ističući da je Mojsije promijenio Hošeino ime u Jehošua, kao da želi reći da Hošeino ime treba promijeniti kako uhode ne bi imali negativan utjecaj na njega zbog njegovog imena. Doista, naši učenjaci su zaključili da je Hošeina promjena imena imala za namjeru da dâ naslutiti da će ga ime spasiti od planova uhoda, što nas navodi da pretpostavimo da mu je trebala neka vrsta "ispravka" njegovog imena.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 16. stranice) Rabbi David

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Postoje dvije epizode s uhodama upućenim u Kanaan. Oni koje je poslao Mojsije izazvali su katastrofu zbog koje još uvijek, tisućama godina kasnije, trpimo, dok su oni koje je poslao Jošua doveli do trijumfa. Odakle ova radikalna razlika?

Hašem je Izraelcima obećao osvajanje Kanaana, no njima je nedostajalo pouzdanja i vjere u Hašema. Poslali su uhode da vide jesu li uistinu sposobni osvojiti zemlju. Jošuine uhode nisu gajile takve sumnje. Njih je jedino zanimalo koji je najbolji način da to postignu.

Ovo je poruka za sva vremena. Ako se pitate jeste li ili niste u stanju postići svoj cilj, pojavit će se mnogo sumnji, i možda ćete zaključiti da to niste u stanju učiniti. Ako ste čvrsto odlučili da ćete to učiniti, i samo tražite najučinkovitiji način za to, uspjet ćete.

Kod ovisnosti, mi si ne možemo priuštiti da razmišljamo možemo li se oporaviti ili ne. Nemamo drugog izlaza. Ako smo odlučni da ćemo se oporaviti, i tražimo najbolji način da to učinimo, uspjet ćemo.

Oči vide, a srce čezne (Raši, Brojevi 15,39).

Ljudi ne mogu ništa učiniti kada im se na umu pojavi neka neprimjerena pobuda, ali sigurno sebe mogu zaustaviti od daljnjeg gajenja te misli i ne dopustiti joj da zavlada njihovim razmišljanjem. Ipak, ponekad čovjek može biti odgovoran čak i zbog same pobude.

I dok su neke pobude čisto spontane, druge se pojavljuju zbog nekog poticaja. Ako netko čita, čuje ili vidi nešto što može izazvati neprikladne misli i osjećaje, on ili ona su tada odgovorni za pobude koje nastaju kao posljedica čitanja, slušanja ili promatranja.

Ova je ideja posebno važna u naše doba, kada ne postoji čak ni privid kodeksa pristojnosti u vezi onoga što se smije ili ne smije javno pokazivati. Sve vrste medija iskorištavaju naše najniže biološke nagone.

S obzirom na tumačenje prava slobode govora pod kojim se takvo provokativno prikazivanje događa, vlada nema načina da to suzbije. Međutim, svaka osoba ne samo da ima pravo, već i obvezu, da bude svoj vlastiti cenzor. Nitko ne mora pogledati sve što se prikazuje, niti čuti sve što se emitira. Oni koji propuste izvršiti svoju osobnu cenzuru prešutno potiču nemoralne nagone, i za to sami snose odgovornost.

Ako ste čvrsto odlučili da ćete nešto ostvariti, i samo tražite najučinkovitiji način za to, uspjet ćete

"Vaša će [mrtva] tijela popadati u ovoj pustinji" (14:32)

Iako su Izraelci požalili zbog svog grijeha i učinili pokušaj da osvoje Kanaan, stroga uredba je ostala na snazi. Budući da su rekli: "Uspet ćemo se na mjesto o kojem je B-g govorio" (Brojevi 14:40), oni su zažalili zbog svog grijeha. Zašto njihova tešuva nije bila prihvaćena?

Magid iz Dubnowa daje odgovor jednom od svojih neponovljivih usporedbi.

Neki je čovjek, koji se tek nedavno obogatio, imao kćer za koju je tražio šiduh. Jedan bračni posrednik preporučio je sina jedne bogate osobe. Sam mladić nije bio baš nešto, ali bogatstvo nje-

gova oca bilo je privlačno. Drugi bračni posrednik predložio je finog mladog učenjaka Tore čiji je otac bio istaknuti rabin, ali koji nije imao novca.

Djevojčin otac je odabrao učenjaka Tore, ali je mladićevom ocu rekao da očekuje darove u obliku finog nakita za svoju kćer, npr. dijamantne naušnice, ogrlicu, itd. Kada mu je rabin rekao da si on ne može priuštiti takve darove, djevojčin otac je raskinuo zaruke i obavio šiduh sa sinom bogataša, koji bio neuk u Tori.

Kad su prijatelji i rodbina čuli za to, prekorili su ga zbog njegove ludosti. Kako se mogao odreći prilikw da za svoju kćer ima dobrog učenjaka Tore? Kako može dati prednost neznalici samo zato što potječe iz bogate obitelji? Uvidjevši svoju pogrešku, poslao je poruku rabinu da je voljan obaviti šiduh s njim i da će se odreći bilo kakvog zahtjeva za darovima.

Međutim, rabin ga je odbio. "Ako bi za dijamantne naušnice radije odabrao neznalicu nego poznavatelja Tore, to znači da ne cijeniš Toru i ja ne želim da te moj sin ima za tasta."

"Ovo se", rekao je Magid, "dogodilo s Izraelcima". Njihova je prva reakcija bila: "Postavimo novog vođu i vratimo se u Egipat". (isto 14:5). Izrazili su svoju čežnju za ribom i povrćem koje su imali u Egiptu (ibid. 11:5). Poput rabina u ovoj priči, B-g nije prihvatio to što su promijenili mišljenje. "Ako ste bili spremni odbaciti Svetu zemlju zbog ribe i povrća, onda Sveta zemlja nije za vas."

Koliko cijenimo nešto pokazujemo time koliko smo jeftino to spremni odbaciti.■

Biseri hasidske mudrosti

Uznemirujuća priča

Reb Jehiel Mihal iz Zločova danima je jedva izlazio iz svoje sobe. Kada su se hasidi konačno usudili upitati svoga učitelja za razlog takvom ponašanju, on im je ispričao prilično uznemirujuću priču.

Kad sam bio vaših godina, naš bi nas učitelj, Israel Baal Šem Tov, svjetlost naših dana, često poveo sa sobom na izlet u prirodu. Tako smo se jednog dana, upravo u vrijeme popodnevne molitve, zatekli na jednoj lijepoj livadi. Učitelj je iznenada skrenuo u obližnji šumarak da moli. Mi smo ga skrivečki pratili, sve dok nije zastao kraj jednog ogromnog hrasta. Na naše iznenađenje, iznenada je lupio glavom o drvo i počeo nerazgovjetno urlati iz svega glasa.

J edinstvo često brkamo s istovjetnošću. Možemo pomisliti da bismo, ukoliko bi svi mislili isto i ponašali se na isti način, živjeli u savršenoj harmoniji. Ali jedinstvo je proces, dok je istovjetnost samo trenutačno stanje stvari. Kada bismo iste glazbene tonove opetovano ponavljali, to bi zvučalo monotono i čak iritiralo, dok različiti tonovi, kada je svaki odsviran na jedinstven način, proizvode prekrasnu skladbu.

Možemo reći da je jedinstvo doslovno jednostavno, kao što su "jedan, dva i tri." Jedan podrazumijeva individualnu jedinicu, neovisnu, ali samu. Dva je dualnost, dvije različite jedinice. A tri uvodi treću dimenziju, koja može kombinirati ili sadržavati dvije osnovne, stvarajući veće jedinstvo. To znači da jedinstvo može zbližiti dva prividno odvojena elementa i, u isto vrijeme dok uvažava jedinstvene kvalitete u svakome od njih, stvoriti cjelinu koja je mnogo veća od jednostavnog zbroja tih kvaliteta. Jedinstvo je harmonija unutar raznolikosti.

U našoj okolini možemo pronaći bezbroj primjera jedinstva. Naše je tijelo, na primjer, jedinstvena cjelina sastavljena od milijuna različitih elemenata – gena, stanica, organa i sustava – a sve njih održava hrana, tekućina, vitamini, minerali i nevidljive snage koje tek počinjemo razumijevati.

Izazov jedinstva je u spoznaji snage tih različitih elemenata i njihovom združivanju, pazeći pritom da ne uništimo njihovu individualnost. Razmislite o ljubavi između dva ljud-ska bića: svaka strana mora biti spremna vezati se i uvažavati individualne potrebe i kvalitete drugog bića.■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

Kad smo ga kasnije upitali što se dogodilo, on nam je objasnio:

"U tom sam trenutku jasno uvidio da će se u generacijama koje prethode dolasku Mesije rabini namnožiti poput skakavaca. I upravo će oni biti ti koji će odgoditi izbavljenje, jer će dovesti do razdora među dušama i bezrazložne mržnje."■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Strana 19 Strana 19 Godina 17 Broj

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Zemlja za kojom čeznemo

Zašto je sve u životu tako teško? Zašto život ne može biti lepršav i jednostavan? Postaviti ova pitanja je sasvim normalno i važno. Ako želimo biti malo produhovljeniji mogli bismo nadodati, "kad bi B-g samo poželio poboljšati moj život, ne bi li se ono što želim i za čim žudim lakše ostvarilo?" Umjesto toga, čini se da kad god poželimo napraviti ono što je ispravno ili se u nečemu poboljšati, istog se trenutku sve obruši na nas.

Prije nego li nas je izveo iz Egipta, obećao nam je da će nas izbavitii i dovesti u Obećanu Zemlju, zemlju "u kojoj teče mlijeko i med." Okupljeni u blizini granice Zemlje Izraela, tek par trenutaka udaljeni od ostvarenja kulminacije našeg nevjerojatnog procesa izbavljenja, mi smo poslali izvidnike da prouče prirodu zemlje i njezinih stanovnika.

Oni su na početku iznijeli vrlo pozitivne vijesti: "Došli smo u zemlju u koju ste nas poslali, u njoj teče mlijeko i med, i ovo je njezin urod". No onda su stvari poprimile ružan karakter: "Međutim, ljudi koji nas-

tanjuju zemlju su moćni, a gradovi su iznimno veliki i utvrđeni, a vidjeli smo i potomke divova "(Brojevi 13,27-28).

U suštini, oni su iznosili istinu. S jedne strane, zemlja je bila upravo onakva kao što je bilo obećano, oni su čak donijeli divovski plod da bi to ilustrirali. No, oni su također bili i vrlo zabrinuti: Kada bi to bila zemlja koja nam je predodređena da ju dobijemo, zašto bi B-g pred nas postavio tako ogromne prepreke? Za ime svijeta, u toj zemlji žive divovi! Kako se uopće možemo nadati da ćemo ju osvojiti? Premda su njihove nominalne primjedbe bile potpuno na mjestu, oni su sasvim pogrešno shvatili istinsku suštinu zemlje Izrael.

Mi Izrael nazivamo Erec Jisrael, Zemlja Izrael, ali zbog čega? Ne kažemo Zemlja Amerika ili Zemlja Japan. Postoji dobar razlog za to. Hebrejska riječ eReC (zemlja) dolazi od istog korijena kao RaCon (želja ili volja). Erec Jisrael je izvor pristupanja vlastitoj volji, želji i strasti u životu. I eReC i RaCon dolaze od kori-

jena RaC (trčati). Kad netko zasluži da se poveže s Erec Jisraelom, njegova vlastita snaga volje može dobiti krila. Slatki plodovi zemlje koju Tora toliko hvali predstavljaju duhovnu ljubav i želju koji nas mogu ispuniti na ovom mjestu. Međutim, B-g pred nas prvo postavlja velike prepreke.

Razlog za te prepreke je jednostavan. One nas tjeraju da posegnemo duboko unutar sebe kako bismo otkrili našu unutarnju snagu volje. One nas prisiljavaju da shvatimo koliko jako želimo postići taj krajnji cilj. Poput žene koja čezne za tim da muž pokaže živo zanimanje za nju, B-g želi prisan odnos s nama. Stoga nam On daje različite prilike da pokažemo našu duboku želju za Njim. Razvijanjem svoje najdublje čežnje za Njim, mi poništavamo sebe i sjedinjujemo se s Njegovom Jednošću, na mjestu Raava d'Raavin, Volji nad Voljama. Jednom kad dospijemo tamo, spontano nas prožima još veća želja za Njim.

Židovi su stajali gledajući zemlju iz blizine. To je bio trenutak u kojem su mogli izraziti svoje najdublje čežnje da konačno ostvare svoj san. Svrha prepreka bila je da ih potakne da se obrate B-gu sa strašnom, gorućom nadom i željom, kako bi se sjedinili s Njegovom voljom. Zemlja želja postala bi najpoželjnija, njezin duhovni potencijal u potpunosti ostvaren i doživljen. No izvidnici to nisu shvatili, i umjesto toga te su ih prepreke nadvladale.

Dok još jednom čitamo o ovoj tragediji, neka bismo zaslužili da svoje vlastite prepreke vidimo onakvima kakve uistinu jesu, i da pokažemo našu veliku čežnju. Amen!■

Prevela Tamar Buchwald

Paraša Šelah Leha govori o svakodnevnim izazovima s kojima se susrećemo kada nas doživljaj emocionalne reakcije zaslijepi, pa nas potom natjera da se ponašamo na način koji će proturječiti našim stvarnim interesima.

Paraša pripovijeda o vođama dvanaest plemena Izraela koji su poslani da "izvide zemlju Kanaan" (Brojevi 13,1). Ta priča otvara mnoga pitanja.

Zohar objašnjava da se naš svijet sastoji od dvije snage: muške snage - energije ljubavi, dobrote i dijeljenja, i ženske snage - energije primanja i osude. Jedan od simbola muške snage je Sunce koje uvijek sja, zrači svjetlošću i toplinom, i simbol je neograničenog davanja.

Zato se ono uspoređuje s Mošeom, koji se u potpunosti predao svom narodu, te ga vodio četrdeset godina u pustinji. S druge strane tu je Mjesec koji simbolizira žensku snagu, koji nema svoje svjetlo, te je svo njegovo svjetlo odraz sunčeve svjetlosti.

Budući da nemamo svoga vlastitog svjetla, mi, ljudski rod, možemo se usporediti s Mjesecom.

Zohar objašnjava da sve dok su Izraelci lutali pustinjom Mošeova je uloga bila da svjetli i sja. Međutim, od trenutka kada su ušli u Obećanu zemlju nastupilo je njihovo vrijeme da sjaje i to je razlog zašto Moše nije mogao ući s njima, jer dok god sunce sija niti jedno druge tijelo ne može sjati.

U našoj paraši Moše provjerava je li njegov narod spreman sjati, i zato je rečeno "Šelah leha" (leha znači "za tebe"), u jednini, što znači da način na koji je Moše mogao znati da li on

može ući u obećanu Zemlju, je da ih pošalje "da istraže zemlju" ... "Ima li kakvog drva ili ne?" (Brojevi 13,20)Trebalo je biti napisano "drveća", no ovo nas je trebalo podučiti da je Moše htio znati da li su se Izraelci mogli povezati sa svijesti Drveta života - svijesti koja pripada pobjednicima, ljudima koji su sposobni sjati čak i u najmračnijim trenucima.

Međutim, dok naša paraša počinje riječima "Pošalji neke ljude da obiđu zemlju ...", na kraju je ona poznata kao "paraša o uhodama", a ne o 'turistima' ili 'istraživačima'. Pa, što se dogodilo i promijenilo? Čini se da su od trenutka kada su ušli u zemlju uhode, koji su bili vođe dvanaest plemena, shvatili veličinu zadatka pred kojim su se našli - nastaniti zemlju - i da to ne mogu učiniti sami, i bez Mošea. Zohar također kaže da su možda isto tako shvatili da u novoj situaciji više neće moći zadržati svoje pozicije vođa. I od tog trenutka oni su samo tražili izgovore da se ne uđe u Obećanu zemlju (Slično tome, onoga trenutka kada nam se netko prestane sviđati mi mu počnemo nalaziti mane, čak i u stvarima koje smo do tada voljeli). I to je način na koji su oni od "turista" koji dolaze istražiti i doživjeti novo mjesto postali "špijuni" koji samo žele pronaći nedostatke.

U svakom trenutku svog života mi možemo donijeti odluku kako ćemo doživljavati putovanje na kojem se nalazimo u B-žjem svijetu.

Hoćemo li imati svijest špijuna (Drvo znanja), tako da tražimo nedostatke i stalno se žalimo, ili ćemo imati svijest turista (Drvo života) –da pokušamo uživati u svakom iskustvu koje doživimo i da iz njega izvučemo najviše što se može. Ako pažljivo pogledamo oko sebe, vidjet ćemo da oni koji imaju svijest turista uspijevaju u životu i postižu materijalna i duhovna ispunjenja, a oni koji imaju svijest špijuna naginju neuspjehu i krive cijeli svijet za to, te uvijek nađu nedostatke u ljudima oko sebe.

Deset špijuna vide sve u Obećanoj zemlji kao dokaz za njihove porazne prognoze, dok su s druge strane Kaleb i Jošua rekli da zemljom "... teče med i mlijeko" (Brojevi 14,8), i ako nas je B-g doveo tako daleko onda se vjerojatno nemamo zbog čega brinuti.

Međutim, pitanje je kako mogu tako različiti pristupi – "zemlja meda i mlijeka", i zemlja koja "proždire one koji u njoj žive" - postojati u isto vrijeme? A odgovor leži u riječima uhoda. Kad su se vratili u tabor oni su rekli: "Vidjeli smo tamo divove (potomci Anaka - diva, potječu od Nefilima). U našim vlastitim očima izgledali smo si poput skakavaca, a tako smo izgledali i njima". Što znači, da nas ljudi oko nas vide onako kako mi vidimo sebe.

Velika pouka ove paraše je da imamo izbora i da se trebamo boriti protiv svoje unutarnje "svijesti špijuna". Moramo si neprestano govoriti da gdje god se nalazili, ili s kim god bili, to je Obećana zemlja, zemlja meda i mlijeka, i da upravo tamo možemo pronaći sve što tražimo.■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Rabbi Menachem Leibtag:

'Meraglim' ili misija utvrđivanja činjenica?

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Što je to bilo toliko strašno u grijehu "meraglima"? Uostalom, rečeno im je da izvijeste o činjenicima i upravo su to i učinili! Nadalje, čak i ako uzmemo da je njihov izvještaj namjerno iskrivljen, zašto je čitav narod bio tako strogo kažnjen zbog toga što ga je jedna mala grupa dovela u zabludu?

Na kraju, čak i ako je prva reakcija naroda bila neprimjerena, oni su se odmah nakon toga pokajali izjavivši svoju spremnost da prihvate izazov osvajanja Zemlje! Zar ovo pokajanje nije trebalo prihvatiti?

Zašto je onda "Dor HaMidbar" [naraštaj pustinje] tako strogo kažnjen? Zašto Am Jisrael mora lutati četrdeset godina dok ne poumiru! Ovotjedni šiur propituje ovaj tragičan događaj u pokušaju da shvati zašto.

Uvod

Prije nego što započnemo našu studiju, jedna važna stvar u vezi terminologije. Iako se ovaj događaj obično naziva "het haMeraglim" - grijeh UHODA, u Paršat Šlah NIKA-

DA ih se ne naziva tako! Unatoč tome, iz praktičnih razloga, naš će ih šiur nastaviti nazivati "meraglim", iako je njihova misija (kao što ćemo pokazati) podrazumijevala puno više od pukog 'špijuniranja zemlje'.

Da bismo razumjeli 'grijeh uhoda', prvo moramo utvrditi koja je bila njihova misija. Stoga naš šiur započinje nastojanjem da utvrdimo točnu svrhu misije tako što ćemo sagledati način na koji je Tora opisuje.

Turisti ili uhode

U opisivanju misije meraglim, Tora koristi glagol "la'tur". (vidi 13:2,17 & 25). Ovaj se glagol može prevesti kao 'obilaziti' ili 'izviđati'. Međutim, da bismo došli do preciznijeg razumijevanja onoga što su oni trebali učiniti, moramo pobliže pogledati psukim koji opisuju njihovu misiju: "I Moše ih je uputio rekavši: I pogledat ćete ZEMLJU, KAKVA JE - Jesu li ljudi koji žive u (njoj) SNAŽNI ili SLABI, MALO IH JE ili MNOGO? Je li Zemlja DOBRA ili LOŠA?

Jesu li gradovi OTVORENI ili UTVRĐENI? Je li TLO BOGATO ili SIROMAŠNO? Ima li DRVEĆA? [ako ima,] donesite uzorke voća." (13:17-20)

Jasno je da ove upute podrazumijevaju više od špijunskog zadatka. Imajte također na umu da nalazimo DVIJE kategorije pitanja na koja meraglim moraju odgovoriti:

1. Što se tiče PRIRODE ZEMLJE - tj. saznati da li je zemlja dobra ili loša, da li je tlo bogato ili siro-

2. Što se tiče IZVEDIVOSTI OSVAJANJA - tj. saznati da li je neprijatelj jak ili slab, da li su gradovi utvrđeni ili otvoreni, itd.

Ove dvije kategorije pokazuju kako ova misija podrazumijeva mnogo više od prikupljanja vojnih podataka. Zapravo, čini se da ova pitanja opisuju 'misiju utvrđivanja činjenica', znatno više od 'špijunskog zadatka'. Objasnimo zašto:

'Špijunski zadatak' se pokreće kada vojni zapovjednik treba prikupiti podatke (za pripremu ratnog plana). Kada se to radi, obično se potajno šalje mala grupa ljudi, i oni podnose izvještaj samo vojnim zapovjednicima (i svakako ne cijeloj naciji).

Jasno je da je misija meraglim u Paršat Šelah sasvim drugačija. Tih dvanaest ljudi (po predstavnik iz svakog plemena) političko vodstvo javno šalje da prikupe informacije za cijeli narod. Ove će informacije pomoći Bnei Jisrael da isplaniraju ne samo osvajanje zemlje, već i kako da zasnuju Erec Kanaan kao svoju domovinu.

[Kako biste potvrdili ovu tvrdnju, jednostavno usporedite Bamidbar 13:1-17 s 34:16-29, uočavajući tekstualne sličnosti!]

Realne potrebe

Kako bismo bolje razumjeli nužnost ove misije, razmotrimo stvarnost s kojom se Bnei Jisrael u ovom trenutku suočava.

Podsjetimo, narod broji preko dva milijuna osoba. [Ova se procjena temelji na ekstrapolaciji brojke od 600 000 muškaraca starijih od 20 godina iz popisa stanovništva (vidi Bamidbar, poglavlje 26).] Ovaj narod, koji je posljednjih godinu i pol dana živio u taborima, uspio je preživjeti teške pustinjske uvjete samo uz B-žju providnost, tj. Njegovu čudesnu svakodnevnu opskrbu hranom i vodom. Međutim, ti su posebni uvjeti bili samo privremeni.

Iako im je B-g obećao da će ih dovesti u zemlju u kojoj 'teče med i mlijeko', njihov život u ovoj 'obećanoj zemlji' više neće podupirati svakodnevna B-žja čuda. Umjesto toga, morat će obrađivati tlo i raditi na zemlji za svoju hranu. [Vidi Devarim 8:1-10, svrha mane!]

Isto tako, kada Bnei Jisrael uđu u zemlju, oni će morati voditi svoje bitke prirodnim putem. Svakako, B-g će im pomagati, ali sada će sami morati poduzimati inicijative. [Vidi Devarim 11:22-25.]

Stoga, u ovom trenutku, Bnei Jisrael ne samo da se moraju pripremiti za osvajanje te zemlje, već također moraju izvršiti potrebne pripreme za sve aspekte uspostave svo-

Strana 22 Divrej Tora mašno, da li je drveće plodno, itd.

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Šelah: 'Meraglim'

je nove nacionalne domovine.

Uzimajući ovo u obzir, jedino ima smisla da je bilo potrebno poslati 'nacionalnu misiju za utvrđivanje činjenica' koja bi pomogla planirati ne samo kako osvojiti zemlju, već i kako uspostaviti njezine granice i podjelu, kao i njezinu ekonomiju i poljoprivredu itd. Stoga su meraglim dobili uputu da izvide zemlju kako bi utvrdili ne samo izvedivost njezina osvajanja, već i kako pripremiti zemlju za dva milijuna novih stanovnika!

Da biste poduprli ovo objašnjenje, obratite pažnju na to kako Tora opisuje slično 'imenovanje obnašatelja dužnosti ' (četrdeset godina kasnije, kada se sljedeća generacija sprema ući u zemlju):

"I B-g reče Mošeu: Ovo su imena ljudi preko kojih će se podijeliti zemlja – Elazar Kohen i Jehošua bin Nun. I po jedan NASI, po jedan NASI iz svakog plemena... a ovo su njihova imena... " (vidi Bamidbar 34:16-29, obratite pozornost na očite paralele s 13:1-16)

Razumijevanje misije

Na temelju ovog uvoda možemo bolje razumjeti uvodni pasuk Parše:

"I B-g je govorio Mošeu... pošalji po jednog čovjeka iz SVAKOG PLEMENA, a svaki će biti poglavar među njima... svi će ljudi biti VOĐE Bnei Jisraela." (13:1-3)

Zbog prirode ove misije, potrebno je poslati višeg predstavnika iz svakog "ševeta" (plemena). Slično tome, ovo objašnjava zašto meraglim izvješćuju ne samo Mošea, već i cjelokupnu javnost. [Vidjeti 13:26.]

Da su oni bili vojni špijuni, izvještavali bi SAMO Mošea (ili vojnog zapovjednika), a svakako NE cijelu naciju! Nadalje, da su bili vojni špijuni, ne bi bilo razloga da se njihova imena objave, a svakako ni razloga da se pošalju plemenski vođe. Upravo suprotno! Baš zbog toga što oni djeluju u MISIJI UTVRĐIVANJA ČINJENICA – šalje se upravo grupa nacionalnih vođa, koji kasnije podnose izvještaj cijeloj naciji (vidi 13:26).

Dokaz iz Sefer Jehošua

Kako bismo razjasnili ovu razliku između 'špijuna' i 'istražne komisije', korisno je usporediti ove meraglim s meraglim koje je Jehošua poslao [pogledajte ovotjednu Haftaru]:

"I Jehošua bin Nun je POTAJNO poslao dva ŠPIJUNA iz Šitima rekavši: Idite izvidite zemlju i područje Jerihona..." (Jehošua 2:1) "... i dva su se čovjeka vratila... i rekli su JEHOŠUI u vezi s tim što im se dogodilo." (2:24)

Imajte na umu da se u Sefer Jehošua uhode zapravo nazivaju MERAGLIM. Ovi meraglim su poslani TAJNO (nisu

ili misija utvrđivanja činjenica?

nam rečena njihova imena) da ŠPIJUNIRAJU grad i izvještavaj podnesu SAMO Jehošui. Jasno je da je njihova misija bila u potpunosti vojna.

Kako bismo naglasili ovaj kontrast, sljedeća tablica sažima razlike između ove dvije misije:

Poslao Moše

Poslao Jehošua 12 muškaraca 2 muškarca

Plemenske vođe Bez imena

Javno

Tajno

"La'tur" (obići) "L'ragel" (špijunirati)

Vrsta zemlje, [voće, gradovi itd.] Samo vojne informacije Jehošuini meraglim služe kao vojni špijuni koji mu pomažu u planiranju KAKO osvojiti Jerihon. Mošeovi meraglim služe kao istražni odbor, poslani da narodu pruže informacije koje će im pomoći u planiranju osnivanja nacije sa svim njenim institucijama.

JEDAN IZVJEŠTAJ / DVA MIŠLJENJA

Sada kada smo razjasnili prirodu misije Mošeovih meraglim, spremni smo procijeniti njihov izvještaj kako bismo utvrdili u čemu su pogriješili.

Imajte na umu da kada se meraglim vrate, njihov se izvještaj savršeno podudara s dvostrukom prirodom njihove misije:

"i vratili su se Mošeu & Aharonu i CIJELOM NARODU... i pokazali im plodove zemlje govoreći... to je doista ZEMLJA KOJOM TEČE MLIJEKO I MED. Ali avaj, jer ljudi koji žive u toj zemlji su SILNI, a gradovi su UTVRĐENI... Amalečani čuvaju jug, Hititi i Emorejci kontroliraju planinski lanac, a Kanaanci vladaju ravnicama..." (13:26-29)

Na temelju svojih otkrića, s obzirom na (1) prirodu zemlje, - meraglim zaključuju da je zemlja VRHUNSKA:

"i oni im pokazaše plodove zemlje govoreći... to je doista zemlja kojom teku med i mlijeko..." (13:26-27);

Međutim, u pogledu (2) izvedivosti njezinog osvajanja, meraglim zaključuju da izgleda da je pobijediti naroda Kanaana gotovo nemoguće:

"Jao, jer ljudi koji žive u toj zemlji su SILNI, a gradovi su UTVRĐENI... Amalečani čuvaju jug, Hititi i Emorejci kontroliraju planinski lanac, a Kanaanci vladaju ravnicama..." (13: 28-29).

Ovi zaključci odražavaju VEĆINSKO mišljenje komisije. Međutim, Kalev i Jehošua iznijeli su suprotan zaključak. Na temelju istih nalaza oni zaključuju da je osvajanje Zemlje moguće: "zaista je IZVEDIVO osvojiti Zemlju...".

(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Šelah: 'Meraglim' ili misija

Sve do ove točke, čini se da je ova komisija prilično objektivna; oni izvještavaju o činjenicama onako kako su ih doživjeli. Svih dvanaest članova slažu se da je zemlja dobra, ali da je neprijatelj strašan. Međutim, postoje dva mišljenja u pogledu izvedivosti njezina osvajanja: većinsko mišljenje zaključuje da je uzaludno čak i pokušati osvojiti zemlju (vidi 13:31), dok suprotno mišljenje, koje je predstavio Kalev, tvrdi da je osvajanje moguće. (vidi 13:30).

Čini se da je mišljenje većine logično i sasvim realno. Zbog čega se onda B-g tako razljutio?

Obično se podrazumijeva da grijeh meraglim proizlazi iz njihovog nedostatka vjere u B-ga. Uostalom, da su vjerovali u Hašema, došli bi do istog zaključka kao Kalev i Jehošua. Međutim, ovakvo bi razumijevanje moglo biti previše pojednostavljeno. Je li moguće da deset od dvanaest plemenskih vođa, nakon što su svjedočili čudima Izlaska i njihovom putovanju kroz pustinju, ne vjeruju u B-ga i Njegovu sposobnost da pomogne svom narodu u borbi?

Bez vjere u koga?

Nema sumnje da plemenske vođe, ali i cijeli narod, vjeruju u B-ga i mogućnost B-žje pomoći. Nažalost, oni su također potpuno svjesni mogućnosti B-žje kazne. Objasnimo zašto:

Tijekom njihova putovanja, ne samo da je B-g mnogo puta intervenirao da im pomogne, On je također mnogo puta intervenirao da ih KAZNI. Međutim, meraglim su također svjesni da Bnei Jisrael moraju ostati poslušni u svakom trenutku, kako bi zavrijedili B-žju pomoć. Ovo precizno upozorenje već je bilo istaknuto u zaključku Paršat Mišpatim:

"Evo šaljem 'malaha' da povede u Zemlju... Budi oprezan i slušaj njegov glas, ne buni se protiv njega, JER ON NEĆE OPROSTITI TVOJE GRIJEHE, jer Moje je Ime s njim. Jer AKO ćeš slušati... i činiti sve što ti zapovijedam, ONDA ću ti pomoći da PORAZIŠ i pobijediš svoje neprijatelje..." (Šmot 23:20-25)

Ovo upozorenje jasno kaže da B-žja pomoć u potpunosti ovisi o ponašanju Bnei Jisraela. Ne budu li slušali, past će pred svojim neprijateljima.

[Zapazite kako priča o Ahanu u Jehošua 7:1-26 dokazuje ovu pretpostavku. Tu nalazimo da je puki grijeh jednog pojedinca doveo do poraza cijele nacije u bitki.]

Moglo bi se sugerirati da se zaključak meraglim temelji na njihovoj procjeni da Bnei Jisrael nisu u stanju zadržati duhovnu razinu potrebnu da budu vrijedni čuda dok

osvajaju Zemlju. Uvidjevši da bi osvajanje bilo izvedivo samo uz B-žansku pomoć, slažu se da je osvajanje nemoguće. Drugim riječima, meraglim ne sumnjaju u B-žju sposobnost da im pomogne u borbi, NEGO sumnjaju u vlastitu sposobnost da budu DOSTOJNI te pomoći.

Pa što je tu tako strašno? Nije li posao vodstva da realno procijeni sve relevantne čimbenike?

Diba: Het Meraglima

Upravo u ovakvoj situaciji vodstvo je ključno! Idealno vodstvo trebalo je pred narod postaviti izazov da podigne svoj duhovni nivo - da postane dostojan B-žanske pomoći - da bude dorastao tom izazovu! Meraglim imaju sasvim drugačiji pristup. Umjesto da pozovu narod na jedinstvo kako bi ispunili ono što im je predodređeno, meraglim skrivaju svoj duhovni kukavičluk iza zida preuveličavanja!

Kako bismo poduprli ovu tvrdnju, zapazite njihovu reakciju na Kalevovo 'drugačije mišljenje' (u 13:30), jer ono baca svjetlo na njihov pravi karakter:

"Ali narod koji je išao gore s njim reče: Ne možemo napasti taj narod jer je jači od nas. I proširili su DIBAT HA'AREC među Bnei Jisrael govoreći: Zemlja koju smo posjetili je zemlja koja PROŽIDIRE SVOJE STANOVNIKE, SVI ljudi koje smo tamo vidjeli su DIVOVI... sami sebi smo izgledali kao SKAKAVCI, a TAKO SU NAS I ONI VIDJELI." (13:31-33)

Ovo nisu objektivne izjave 'misije utvrđivanja činjenica'! Umjesto toga, one predstavljaju prikaz histeričnih pretjerivanja u očajničkom pokušaju oblikovanja javnog mnijenja. Zemlja ne 'proždire' svoje stanovnike, niti je vjerojatno da su ih Kanaanci doživljavali kao 'skakavce'! Upravo ove protuargumente Tora naziva "diba" - KLEVETOM. Objasnimo zašto.

Umjesto da priznaju svoj istinski strah i nedostatak povjerenja u sposobnost nacije, oni preuveličavaju ozbiljnost situacije. Umjesto da potaknu ljude da se pripreme za zadatak, oni se radije koriste populističkom politikom i stvaraju strah u taboru.

Na kraju, primijetite kako riječ "diba" ima središnju ulogu kada Tora sažima njihovu kaznu:

"I ti ljudi - MOCI'EI DIBAT HA'AREC RA'A - umrli su u pomoru pred B-gom." (vidi 14:37)

Nasuprot tome, Kalev i Jehošua su demonstrirali odgovorno vodstvo, kao što je prikazano u njihovom pobijanju ovog argumenta. Obratite još jednom pažnju kako sve ovo ovisi o posebnom odnosu Am Jisraela s B-gom:

"im hafec banu Hašem" - Ako nas B-g uistinu želi [da budemo Njegov narod], On će nas sigurno dovesti u zemlju... samo se NE SMIJEŠ POBUNITI protiv B-ga, i ne trebaš se BOJATI (13:30)

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Šelah: 'Meraglim'

naroda zemlje jer oni su naš plijen... jer B-G ĆE BITI S NAMA - [zato] ih se ne bojte." (14:8-9)

Nažalost, argument meraglim bio je uvjerljiviji i narod je zaključio da bi napad na Erec Kanaan u to vrijeme bilo samoubojstvo (vidi 14:1-4). S obzirom da ostanak u pustinji nije ništa bolji od dugoročne opcije, narod zaključuje da je njihova jedina 'realna' opcija povratak u Egipat (vidi 14:3-5). Pokušaj Jehošue i Kaleva da uvjere narod u suprotno bio je uzaludan (vidi 14:6-9). Bnei Jisrael radije bi se vratio u Egipat nego prihvatio izazov da postane poseban B-žji narod u Erec Kanaanu.

Na osnovu našeg dosadašnjeg objašnjenja, samo su meraglim trebali biti kažnjeni, jer su oni bili ti koji su odveli ljude na krivi put. Zašto B-g kažnjava i cijeli narod?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, moramo se još jednom vratiti na opću temu u Humašu o kojoj smo raspravljali u našim šiurim na Sefer Šemot (vidi Šiur na Paršat Va'era i Bešalah) i u šiuru na Paršat Beha'alotha.

Posljednja kap

Moglo bi se reći da je sklonost naroda da prihvate zaključak meraglim bila odraz njihove vlastite duhovne slabosti. Nedvojbeno je da je na njihovu odluku utjecao pristrani izvještaj kojeg su iznijeli meraglim. Međutim, od vremena Izlaska i tijekom cijelog svog pustinjskog putovanja, narod je stalno pokazivao nedostatak idealizma. (Još jednom pogledajte Jehezkel 20:1-11 i šiur na Paršat Va'era.)

Da im je zemlja Izrael bila ponuđena na srebrnom pladnju, Bnei Jisrael bi je najvjerojatnije s oduševljenjem prihvatili. Međutim, kada su shvatili da osvajanje Obećane zemlje zahtijeva zalaganje i predanost, narod pada. Cijeli ovaj događaj samo je ojačao B-žji raniji zaključak da Bnei Jisrael još nije u stanju ispuniti što mu je predodređeno.

Da biste poduprli ovu tvrdnju, obratite pažnju na to kako Tora opisuje B-žju odluku da kazni narod u 14:11-12 i 14:21-24:

"I B-g je progovorio Mošeu - 'ad ana j'naacuni ha'am ha'ze...' - Koliko dugo će ovaj narod nastaviti da Mi prkosi, i koliko dugo neće imati vjere u Mene, unatoč svim znakovima (čudesima) koja sam učinio među njima..." (14:11-13)

I nekoliko pesukim kasnije:

"Za sve one ljude koji su vidjeli Moju slavu i Moje znake u Egiptu i u pustinji, i kušali Me DESET PUTA, no ipak nisu poslušali Moj glas. Ako vide zemlju koju sam obećao njihovim praocima.. . [Međutim] moj sluga Kalev će vidjeti zemlju, jer je imao drugačiji duh..." (vidi 14:21-24, pažljivo pročitaj)

ili misija utvrđivanja činjenica?

pnom ponašanju otkako su napustili Egipat.

Ovo također objašnjava očitu paralelu između Mošeove molitve nakon ovog događaja i njegove molitve nakon "Het HaEgel". I tada je B-g želio uništiti čitav narod, i odlučio umjesto njega stvoriti narod od Mošea; ali Moše je molio B-ga da zazove Njegove "midot harahamim" (svojstva milosrđa). I ovoga puta Moše moli B-ga na sličan način; međutim grijeh "meraglim" je bio teži, i stoga je nemoguće preinačiti "gzar din" (presudu). Umjesto toga, moglo je se samo odgoditi na četrdeset godina kako se ne bi stvorio "hilul Hašem".

Zbog "het ha'meraglim", B-g je uvjeren da "dor ha'midbar" nikada ne bi bio u stanju suočiti se s izazovima osvajanja i zasnivanja "svete nacije" u Obećanoj zemlji. Oni će polako nestati u pustinji, dok će novi naraštaj stasati i pravilno se obrazovati.

Na temelju ovog tumačenja možemo objasniti zašto B-g nije bio voljan prihvatiti pokajanje "ma'apilim" (vidi 14: 39-45). Iako njihova izjava: "spremni smo ići gore i osvojiti mjesto o kojem je B-g govorio, JER SMO BILI U KRIVU" (vidi 14:40) može odražavati promjenu mišljenja, bilo je prekasno. Da je to bio jedini grijeh Bnei Jisrael, tada bi najvjerojatnije njihovo pokajanje bilo dovoljno. Međutim, "dor ha'midbar" je patio od problematičnog ponašanja još od vremena Izlaska (vidi Tehilim 95:8-11, Šmot 6:9-12 i Jehezkel 20:5-9).

Čak i nakon što su primili Toru i sagradili Miškan, njihovo neprestano žaljenje bilo je neoprostivo. "Het ha'meraglim" nije bio izolirani grijeh, on je postao 'kap koja je prelila čašu'.

Bnei Jisrael su možda s puno radosti prihvatili privilegiju da postanu "am segula", ali nisu bili spremni prihvatiti njegove odgovornosti. B-g je odlučio da je umjesto toga potrebno obrazovati novu generaciju.

Ne događa se često u židovskoj povijesti da se Am Jisraelu ukaže prilika da naslijedi (ili se vrati) u svoju domovinu. Implikacije takve prilike daleko su veće od jednostavnog ispunjenja "micvat jišuv ha'arec" (zapovijedi o naseljavanju zemlje), jer se odnose na čitav karakter i sudbinu židovskog naroda. Kad se takve prilike ukažu, ne bi se smjelo dopustiti duhovnoj slabosti da se skriva iza subjektivnog pesimizma. Umjesto toga, židovsko vodstvo mora skupiti snage i objektivno procijeniti stvarnost, a istovremeno se idealistički suočiti sa izazovima.■

Jasno je da se kazna Bnei Jisrael ne temelji samo na ovom konkretnom grijehu meraglim, već na njihovom ukuRječnik meraglim uhode, špijuni

Am Jisrael – Izraelski narod šiur /šiurim– lekcija/lekcije (Sefer) Bamidbar Knjiga Brojeva

Bnei Jisrael – sinovi Izraelovi

Erec Kanaan – Kanaanska zemlja

het ha-egel – grijeh zlatnog teleta

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Odgovornost (nastavak)

Ako ne u ovom životu

Neki učitelji musara proširuju ovaj koncept i ne zadržavaju se na posljedicama našeg djelovanja na ovom svijetu, već na vječnim učincima onoga što činimo, a to znači, na onome što će nam se dogoditi u Svijetu-koji-će-doći. Židovski se izvori ne slažu oko prirode ovog vječnog svijeta i uistinu je van mojih mogućnosti da zamislim ovu sferu, ali kroz čitavu židovsku tradiciju još od vremena nakon Biblije nalazimo potvrdu da duša preživljava fizičku smrt tijela i, u tom trenutku, biva nagrađena za dobro koje je učinjeno u životu i kažnjena za zlo. Zajedno uzimajući ovaj svijet i onaj svijet, otkrivamo da nismo samo odgovorni za prometne nesreće koje izazovemo i srca koja slomimo, već čitavu vječnost ubiremo plodove svog ponašanja. Ovo je sljedeća razina onog "nakon", za koje moramo shvatiti da nas se drži odgovornima.

Rabbi Yisrael Salanter, a posebno njegov učenik, Rabbi Itzele Peterburger (Blazer), slikovito su prikazivali posljedice prijestupa, premda korijeni pojma "nagrade i kazne" zadiru duboko u židovsku misao. Talmud to najkraće sažima: "Zli sami sebi produbljuju pakao."

Rabbi Salanter donosi detalje o tome što očekivati u Svijetu-koji-ćedoći i izravno povezuje te predvidljive nagrade i kazne s našim vlastitim izborima i postupcima, za koje smo odgovorni:

Bol je zastrašujuća i užasna, dok je užitak čudesan i vrhunski. [Bol i užitak Budućeg svijeta] daleko nadmašuju ono što je čovjek u stanju osjetiti na ovom svijetu, dok je još uvijek vezan uz tijelo. Ti budući bol i užitak ovise o čovjekovim postupcima ja vlada na ovom svijetu. Držeći i ispunjavajući zapovijedi Svemogućeg, osoba će postići najuzvišeniju nasladu. Suprotno tome, onaj tko krši zapovijedi, bit će podvrgnut užasnoj boli i patnji."

Ne poričem da u našoj tradiciji postoji takva vrsta bojazni u vezi nagrade i kazne, ali priznajem da to na mene osobno ne vrši osobiti utjecaj kao nešto što bi me motiviralo da budem odgovoran. Stoga sam zahvalan (i sa zadovoljstvom kažem) da barem od osamnaestog stoljeća čujemo glasove iz tradicije koji dolaze i govore da strah od kazne za naše postupke - a time i razlog za

preuzimanje odgovornosti - nije najviša duhovna motivacija. U Putu pravednika, Rabbi Moshe Chaim Luzzatto smatra da je kazna najniža od tri mogućnosti. Međutim, on je ne poriče, a ne bismo ni mi trebali, jer vam naglašavanje straha od kazne može poslužiti kao djelotvoran motivator da preuzmete odgovornost i odmah napravite promjene. Ako posluži za to, imate mnogo duhovnih predaka koji će vas u tome podržati.

Suvremeniji učitelji musara udaljavaju nas od ove slike zagrobnog života. Na primjer, Rabbi Shlomo Wolbe piše da je vjerojatnije da će nas danas, umjesto da bude motivator, prijetnja kaznom prije potaknuti na pobunu nego na potčinjavanje. On ne spori da će svatko od nas položiti konačni račun, no ograničava strah od kazne kao neprikladan za ovu generaciju koja je odgojena na demokraciji, pravima i osobnim slobodama.

Utjecajni vjerski vođa i mistik Rabbi Abraham Isaac Kook ide još dalje, tvrdeći da strah od kazne nije dostojna motivacija za vjerski i duhovni život. To je, kaže on, "plod slabe osobnosti; to nije korisna osobina na koju bi se trebalo ugledati." On je svakako bio svjestan toga da u židovskoj tradiciji postoje glasovi koji stoljećima govore suprotno.

Iako ovdje imamo židovske vodiče senzibilne prema suvremenim čuvstvima koja nas odvraćaju od toga da svoju duševnu osobinu odgovornosti oslonimo na strah od kazne, oni svakako ne bi porekli

(nastavak s 26. stranice) Alan

Morinis: Svakidašnja svetost

postojanje Svijeta-koji-će-doći i osobnog računa koji svatko od nas mora položiti. Ali što bi to točno moglo značiti? Po mišljenju Rabbi Wolbea Svijet-koji-će-doći zasigurno postoji, no on ga ne prepoznaje kao neki nebeski svijet koji čeka s one strane smrti: "Svijet-koji-će-doći je najunutrašnjiji od unutarnjih svjetova! B-g se nalazi duboko u Svijetu-koji-ćedoći. Da bi došli do Svijeta-koji-ćedoći morate tijekom života izgraditi svoj vlastiti unutarnji svijet, i upravo ćete s tim unutarnjim svijetom ući u Svijet koji će doći."

Iako je perspektiva Rabbi Wolbea drugačija, razlika nije toliko znatna u pogledu pitanja odgovornosti. I on vidi da odgovornost proizlazi iz koncepta "nakon", što znači iz brige zbog onoga što predstoji. Snažno nas se podsjeća na činjenicu da naša

djela imaju stvarne posljedice za koje smo odgovorni i za koje smo pozvani preuzeti odgovornost sada, prije nego li bude prekasno. Kaže nam da mjesto na kojem preuzimamo odgovornost i na kojem ubiremo plodove jest naš unutarnji svijet, svijet svijesti i duha koji je nam je sada tu da bismo ga mogli kultivirati. Isto tako, ako vaše metafizičko promišljanje uključuje zagrobni život na način ranijeg židovskog mainstreama, vaš osjećaj osobne odgovornosti ima mnogo veću težinu kad shvatite da će vaši postupci imati utjecaja na putovanje kojim će vaša duša ići tijekom čitave vječnosti.

Nositi teret drugoga

No, duševna osobina odgovornosti -

ahrajut - pored pojma "nakon" ima još jedan mogući korijen. Drugi kandidat koji nam nudi pomoć da razumijemo ono što leži u osnovi pojma odgovornosti je riječ aher, koja znači "drugo". Čini se da nas ovaj pomak vodi u radikalno drugačijem smjeru. Suštinska ideja ovdje je da nas nešto izvan nas poziva da ispunimo obvezu. Što bi moglo biti to "drugo" i kakva je priroda naše odgovornosti prema njemu?

Rabbi Simcha Zissel Ziv, alter iz Kelma, razvio je pojam odgovornosti prema drugima do njegovog najvišeg oblika. On ga je nazvao "nošenje tereta drugog". Ovaj koncept postao je osnova ne samo njegove misli, već i praksi koje je prigrlio kako bi svoje učenike vodio razinu po razinu u njihovom duhovnom napredovanju.

Izvor iz kojeg crpi kako bi svoje duhovno učenje ukorijenio u tradiciji je jasan. Navodi ga u prvom retku svoje knjige Chochmah u'Mussar [Mudrost i musar], gdje piše: "Naši učenjaci su podučavali: Jedna od metoda kojom se stječe Tora je nošenje tereta našeg bližnjeg [susjeda]."

Time on misli na šesto poglavlje Pirkei Avot, koje kaže: "Tora se stječe na četrdeset i osam načina. A to su ..." i zatim navodi točku po točku osobine i postupke koji dovode do stjecanja Tore i uzdizanja duhovnog života (što je jedno te isto). Broj 39 na tom popisu je "podijeli teret svog bližnjeg". Rabbi Simcha Zissel to tumači kao "marljivo tražiti dobrobit drugoga na svaki mogući način".

Naravno, moguće je, pa čak i dobro protumačiti to kao smjernicu za činjenje dobrih djela, pomaganje

Strana

Godina

(nastavak s 27. stranice) Alan Morinis:

oko kuće, doprinošenja društvu u kojem živimo. To bi bilo tumačenje u skladu s pojmom odgovornosti. Međutim, Rabbi Simcha Zissel cilja dublje unutar nas, uzimajući za svoju radnu pretpostavku da se smisao života sastoji u razvoju osobina duše. Prema njegovom mišljenju, nošenje tereta drugog postaje ne samo dobro društveno ponašanje već i središnja praksa koju je podučavao kako bi doveo do duboke spoznaje sudbine duše. U djelima brige za drugoga, vidio je jedan fokus koji je obuhvaćao sve ostale te put ka razvoju uma i srca.

To je razlog zašto su se naši preci bavili pastirskim poslom poput Jakova, neka bi mir bio nad njim, i Davida. Mojsije, naš učitelj, također je bio pastir jer se želio naviknuti na to

Svakidašnja svetost

da nosi teret čak i jednostavnih stvorenja, a još više terete drugih ljudskih bića.... David bi prvo na pašu izveo mlade ovce kako bi mogle pasti najbolju travu. Poslije bi izveo stare kako bi im dao običnu travu. Na kraju, izveo bi one snažne koje su mogle pasti na žilavoj travi.... Kao što su rekli naši rabini: "Kad je Mojsije, naš učitelj, neka bi mir bio nad njim, bio Jitroov pastir, jedno od moje janjadi je pobjeglo i Mojsije je trčao za njim sve dok nije stiglo do pojilišta gdje se janje zaustavilo da napoji. Kad je Mojsije stigao, rekao je: 'Nisam znao da si pobjegao zbog žeđi. Sigurno si umoran.' Podigao ga je na ramena i krenuo."

Suprotan je slučaj čovjeka koji nije bio pastir, a postavio je ono čuveno pitanje: "Zar sam ja čuvar brata svojega?" Kajinove riječi postale su simbolom nevoljkosti ljudi da prihvate odgovornost za dobrobit drugoga. Alter iz Kelma prepoznaje ovu tendenciju u svima nama i potiče nas da prepoznamo da mi jesmo čuvari svog brata i to ne samo zbog svog brata. Rabbi Ira Stone, prevoditelj riječi Rabbi Simche Zisela, sažima njegovo duhovno učenje riječima: "Ego se razvija kao predmet ljubavi, a duša kao njezin podanik." Drugim riječima, nošenje tereta drugoga jest čin koji njeguje dušu onoga koji to radi. Ego želi sve za mene, brine se samo za mene, a učeći i boreći se da nosi teret drugoga, čovjeku je omogućeno da nadvlada ustrajni glas ega kao vodilje u životu. Preuzimanje odgovornosti za druge u skladu s njihovim fizičkim i emocionalnim potrebama nije ništa drugo nego metoda da se oslobodimo stiska ega koji uvijek zahtijeva da bude zadovoljan, a ipak nikada nije.

Učitelj Rabbi Simche Zisela bio je Rabbi Yisrael Salanter, a Rabbi Salanter nam daje jezgrovitu izjavu kako bi nas podsjetio da posao koji radimo za druge hrani dušu: "Duhovne potrebe uzvišenije su od materijalnih", rekao je. "Ali materijalne potrebe drugog su obaveza mog duhovnog života." Moja se duša ne može razvijati, usavršavati i uzdizati osim brigom o potrebama drugih. Zašto? Logika nije nejasna. Uzvišena duša mora biti duša koja je osjetljiva, a nikako ne biste mogli biti osjetljivi bez da osjetite bol i patnju koju drugi podnose. A ako ste bili (a nadam se da ste i sada) senzibilna

(nastavak s 28. stranice) Alan Morinis:

duša poput ove i osjećali ste teret koji drugi nose, ne biste se mogli suzdržati da ne preuzmete ulogu u pomaganju.

Ovaj lanac povezanih stvari pruža praksu koju u životu možete započeti da dušu dovedete u njeno više stanje. Ulaganje napora da nosite teret drugih - kao svjesne, hotimične prakse - umanjuje moć ega da zapovijeda vašim životom, a osim toga u dušu ulijeva osjetljivost koje inače možda tamo ne bi bilo. Svaki čin potpore koji poduzmete prilika je da razvijete finiju osjetljivost i uzdignete dušu, odnosno vas same.

Činjenica da u velikoj ješivi kojom je upravljao Rabbi Simcha Zissel gotovo da nije bilo zaposlenika otkriva da je on u ovaj uvid uložio više od samih riječi. Sve dužnosti vršili su sami učenici. Što je dužnost bila služinskija, to je bila više cijenjena, s time da su najslužinskije dužnosti pripadale samo starijim učenicima.

Jedno od gesla malih grupa u sklopu njegove ješive kojima su učenici bili dodijeljivani bilo je: "Neka ne prođe ni jedan dan, a da ne učiniš nešto za nekog drugog, bilo to izravno, novcem ili riječima."

Da su ta ideja i smjernice središnje načelo židovskog življenja otkriva se u temeljnoj razlici između građanskog prava i židovskog zakona. Prema običajnom pravu osoba koja

samo vidi izgubljenu imovinu druge osobe nije dužna preuzeti taj predmet u posjed i organizirati da se on vrati. Suprotno tome, židovski zakon kaže da je onaj tko vidi izgubljenu imovinu u potpunosti obvezan intervenirati za tu imovinu i pomoći da je se vrati. Tri retka iz Tore daju temelj za ovu obavezu, među kojima je: "Kad vidite vola ili ovcu svog brata kako lutaju, nemojte ih ignorirati; morate mu ih vratiti."■

KAD SE SUOČIMO s prilikom ili situacijom koja nas stavlja na kušnju, mogu se pojaviti svi mogući razlozi da nas odvrate od toga da se aktivno uključimo. Zamislite si da ste stigli do kraja svog života i shvatili koliko ste propustili jer ste se odmicali od života umjesto da ste se blago i mudro prepustili izazovima i mogućnostima. Voljnost znači biti spreman uključiti se, doprinijeti, pa čak i riskirati. Kada su djeca Izraelova došla do Crvenog mora ono im se razdvojilo tek kad je Nahšon Aminadav zagazio u vodu do brade.

Činit ćemo i čut ćemo. Izlazak 24,7

Praksa: Koliko god je moguće, kad god osjetite poriv da na neki zahtjev odgovorite sa "ne", kažite "da".

u Zagrebu

Index,25.6.2024.

MINISTRICA kulture i medija

Nina Obuljen Koržinek oštro je u utorak osudila vandalski napad na zagrebačku Galeriju Klovićevi dvori gdje je otvorena izložba s umjetninama iz izraelske zaklade MT Abraham, poručivši da antisemitizmu i govoru mržnje nema mjesta u kulturi.

"Najoštrije osuđujem vandalski napad na Galeriju Klovićevi dvori. Zgrožena sam informacijama da je navodno skupina koja se naziva 'Radnice u kulturi' poslala priopćenje u kojem tvrde da su 'odlučile intervenirati crvenom bojom i porukama prosvjedujući protiv izložbe iz-

Radiosarajevo.ba,25.6.2024.

Izaslanik američkog predsjednika Joea Bidena za Bliski istok, Amos Hochstein, upozorio je prošle sedmice libanske dužnosnike da SAD neće moći spriječiti Izrael od invazije ako Hezbolah nastavi sa svojim napadima, izvještava Axios.

raelskog poduzetnika Amira Grossa Kabirija'", navodi ministrica Obuljen Koržinek u priopćenju kojim je reagirala na šaranje crvenom bojom na ulaznim vratima u galeriju i poruke protiv rata u Palestini.

"Govoru mržnje i antisemitizmu nema mjesta u kulturi i našem društvu"

"Govoru mržnje i antisemitizmu nema mjesta u kulturi i našem društvu, a osobito je nedopustiv svaki pokušaj da se bliskoistočni sukob uveze u Hrvatsku", poručila je ministrica.

Ulazna vrata u Galeriju Klovićevi dvori, gdje traje izložba Od boemstva do vječnosti s

Hochstein je prošle sedmice boravio u Libanu, pozivajući na "hitnu" deeskalaciju prekograničnih sukoba između Hezbolaha i Izraela, koji traju od početka sukoba u Gazi. Također je posjetio Izrael i u Jeruzalemu se sastao s premijerom Benjaminom Netanyahuom, ministrom obrane Yoavom Gallantom i opozicionim čelnicima.

umjetninama iz izraelske zaklade MT Abraham, u ponedjeljak navečer išarana su crvenom bojom, dok su na stepenicama obližnjeg platoa Gradec ispisane poruke protiv rata u Palestini.

Skupina je poslala mail medijima u kojemu je navela da su crvenom bojom i porukama "Radnice u kulturi" intervenirale u galeriji prosvjedujući protiv izložbe izraelskog poduzetnika Amira Grossa Kabirija, koju smatraju činom podržavanja genocida.

"Ne mogu zamisliti da netko tko sebe smatra djelatnikom u kulturi uzima za pravo uništavati inventar nacionalne muzej-

nične tenzije, prenosi Axios. Prema zapadnom diplomatu koji je citiran u izvještaju, Hezbolah je poslao poruke natrag u SAD nakon Hochsteinove posjete, hvaleći sposobnosti te grupe da nanese ozbiljne udarce Izraelu, iako također ne žele rat.

ske ustanove", istaknula je ministrica.

"Radnice u kulturi" su poručile da osuđuju davanje javnog kulturnog prostora izraelskom aparthejdu te da odbijaju stajati uz hrvatske institucije koje su suučesnice u genocidu nad narodom Palestine.

"Prosvjed je legitiman način iskazivanja stavova u demokratskom društvu, ali napad na ustanove kulture, a posebno dovođenje u pitanje slobode odabira sadržaja i projekata u umjetnosti, smatram potpuno neprimjerenim", poručila je ministrica Obuljen Koržinek.■

strane pristanu na to", rekao je Hochstein tokom prošlosedmične posjete.

Također, u nastojanju da spriječe daljnju eskalaciju, dvojica glavnih Netanyahuovih saradnika posjetila su Washington ove sedmice kako bi razgovarali o diplomatskom rješenju.

Axios citira američkog dužnosnika koji je rekao da su savjetniku za nacionalnu sigurnost Tzachiju Hanegbiju i ministru za strateška pitanja Ronu Dermeru Bidenovi savjetnici rekli da će Washington u potpunosti podržati Izrael ako izbije rat, budući da je Hezbolah odlučio pokazati solidarnost sa svojim saveznikom Hamasom u Gazi.■ AMERIKANCI

Axios je izvijestio da je Amos Hochstein, izaslanik američkog predsjednika Joea Bidena za Bliski istok, prošle sedmice upozorio libanske dužnosnike da SAD neće moći spriječiti izraelsku invaziju ako Hezbolah nastavi s napadima. Ovaj izvještaj temelji se na izjavama američkog i izraelskog dužnosnika te zapadnog diplomata upućenog u situaciju.

Na sastanku s predsjednikom libanskog parlamenta Nabihom Berrijem, saveznika Hezbolaha, Hochstein je navodno zatražio da se vođi Hezbolaha, Hassanu Nasrallahu, prenese poruka da SAD ne kontrolira Izrael.

Savjetovao je Hezbolahu da neizravno pregovara s Izraelom, umjesto da pojačava gra-

Axios dodaje da su američki dužnosnici zabrinuti da, kako se borbe u Gazi nastavljaju, rat između Izraela i Hezbolaha postaje sve vjerovatniji, što bi dodatno pojačalo regionalne napetosti i uvuklo SAD dublje u sukob.

"Bit će u interesu svih da se sada okonča ovaj sukob. I vjerujemo da postoji diplomatski način da se to postigne, ako

Odvukli je iz parka dok je bila sa drugaricama: Maloljetnici grupno silovali djevojčicu (12)

BLPortal,19.6.2024.

Dvojica maloljetnika osumnjičena su za silovanje, prijetnje smrću, uvrede i antisemitsko nasilje nad 12-godišnjom djevojčicom u Courbevoieu u Francuskoj, objavilo je tužiteljstvouNanterreu.

Treći maloljetnik je osumnjičen da je pomagao i svjedočio silovanju.

Troje maloljetnika uhapšeno je

u ponedjeljak i “određeno im je zadržavanje”, pojasnilo je tužiteljstvo. Dvojici 13-godišnjaka određen je pritvor, dok je 12godišnjaku izrečena privremena mjera. Slučaj je izazvao burnu reakciju zajednice.

Otežavajuća okolnost za osumnjičene maloljetnike leži u tome što su krivična djela počinili “zbog vjerske pripadnosti žrtve”, istaknuo je državni odvjetnik.

Prema policijskom izvoru agen-

cije France-Presse (AFP), 12godišnjakinja je ispričala da su joj prišla trojica dječaka i odvukla je dok je bila u parku u blizini svoje kuće s prijateljicom. Osumnjičenici su je udarali te “natjerali na analnu i vaginalnu penetraciju, oralni seks, uz prijetnje smrću i uvrede”, naveo je izvor.

Žrtvin prijatelj uspio je da identifikuje dvojicu napadača. Djevojčica je nakon napada prevezena u bolnicu. Prošla je

ginekološki pregled kojim je potvrđeno kako je silovana, prenosi Index.

Haïm Korsia, glavni rabin Francuske, upozorio je na “neviđeni antisemitski val” i naglasio kako je “užasnut” događajem. Predstavničko veće institucija Francuske izrazilo je tugu “zbog tragičnog silovanja djevojčice”, najavivši da će “budno pratiti sva dešavanja u ovom krajnje zabrinjavajućem slučaju”.■