4-05 - Divrej Tora - Korah 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 40

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

Korah je potaknuo pobunu protiv Mojsijevog vodstva. Odakle je potekla ta njegova zapanjujuća drskost?

Midraš kaže da je nekoliko stotina godina ranije, kada je Egipat zgrnuo svo bogatstvo civiliziranog svijeta, veliki dio tog blaga naposljetku došao do Koraha.

Upravo je to veliko bogatstvo, objašnjavaju komentatori, navelo Koraha da ospori Mojsijevo vodstvo. Bogatstvo je divan resurs. Ali kao i sve, može se zloupotrijebiti. Bogata osoba ponekad može imati osjećaj moći i prava na nešto - što se potom očituje na neprimjeren način. Sjećam se da sam jednom vidio popularnog zabavljača kako bezobzirno uništava imovinu, a zatim se s ushitom nasmiješio pomislivši kako ga je njegova slava nekako učinila imunim na normalne standarde ponašanja.

Učenjaci kažu da je bogatstvo jedan veliki ispit u životu, možda čak i veći nego što je to siromaštvo. Izazov koji donosi bogatstvo je iskoristiti ga za boljitak čovječanstva i izbjeći koristiti ga kao rekvizit svog ega. U tome je bila Korahova fatalna pogreška.■

Zagreb, šabat 6. srpnja 2024. - 30. sivana 5784.

Paraša Korah

Broj 40

divrejtora@gmail.com

(Bamidbar 16,1 - 18,32)

Korah potiče svađu i dovodi u pitanje Mošeovo pravo na vođenje naroda i Aronovo na položaj Velikog svećenika. Uz njega su Datan, Aviram i 250 uglednih članova zajednice. Oni prinose posvećeni ketoret da dokažu kako su dostojni svećeničkog položaja. Ali, zemlja se otvara i guta pobunjenike, a vatra proždire prinesenu mirisnu žrtvu.

Aron prinosi kao žrtvu ketoret i tako zaustavlja pomor. Njegov štap na čudesan način procvjeta i na njemu rode bademi. To je bio dokaz da je postavljanje njega za Velikog svećenika bila b-žanska zapovijed.

B-g zapovijeda da se teruma od svakog prinosa žita, vina i ulja, svake prvorođene ovce i stoke i drugih posebnih darova, prepusti svećenicima.■

Prevela Dolores Bettini

B’’H

Alija po alija

Kohen - prva alija - 13 p'sukim (16,1-13)

"I uze Korah".

Komentatori predlažu drugačija značenja za ovaj izraz:

• Korah uze sa sobom Reuvenovce u pobuni protiv Mošea.

• Korah "uze riječima" (tj. uvjerio je, nagovorio) druge da mu se pridruže u pobuni.

• Korah "rastavi" - razdvoji ljude između sebe i Mošea.

Koraha se identificira kao sina Jicharova, unuka K’hata, praunuka Levijeva. Prilično je neuobičajeno biblijsku ličnost identificirati na ovaj način. Raši ukazuje da se obiteljska loza navedena u pasuku zaustavlja prije Jaakova Avinu koji je unaprijed vidio Korahovu zloću i zatražio

B-ga da ne bude uključen u to kada Tora spominje Korahova djela. S druge strane, ona seže unatrag do Levija jer je to što je Korah Levi bio glavni element za cijelu tu epizodu.

Korah, Datan i Aviram te On ben Pelet (koji se na vrijeme povukao) osporavali su Mošeov autoritet. Korah je angažirao 250 muškaraca da razglase njegovu/svoju "parnicu".

Korah je bio najbliži rod Mošeu i Aharonu. Osjećao je nezadovoljstvo zbog toga što su obje najviše pozicije - vodstvo i kohengadolstvo - otišli dvojici sinova njegovog strica Amrama, a vodstvo obitelji K'hat otišlo drugom rođaku, sinu mlađeg brata Korahovog oca - Elicafanu ben Uzielu. Korah je suosjećanje pronašao u Reuvenovom plemenu zbog toga

što je i sam Reuven bio preskočen u vodstvu (koje je otišlo Jehudi), prvenačkom pravu (Josef je primio prvenački dvostruki dio u obliku dvaju plemena Efraima i Menašea) i kehune/Levija.

Moše predlaže test – i Aharonovi i Korahovi ljudi prinijeti će tamjan pred B-gom, a B-g će pokazati tko je od njih Njegov izbor. Moše pokušava odgovoriti Koraha od sukoba govoreći mu kako je biti Levi nešto izvanredno – i zašto tražiti više? Moše zatim poziva Datana i Avirama (odavdje učimo da sud šalje izaslanika - šotera - da dovede optuženog), a oni drsko odbijaju Mošeov poziv.

Izvori kažu da je Korah podbadao Mošea Rabeinu s dva podrugljiva pitanja – da li talit u potpunosti načinjen od t'heleta, mora imati cicit (s t'heletom)? Mora li kuća puna svitaka Tore imati mezuzu? Oba su pitanja ukazivala na istu pritužbu: jesu li naciji svetih ljudi, ljudi koji su čuli B-žji glas na Sinaju, potrebne svete vođe? Temelj za postavljanje pitanja o talitu je to što se epizoda s Korahom nalazi uz odlomak o cicitu na kraju prošlotjedne sedre. Kli Yakar sugerira da se na pitanje o mezuzi aludira opisom Datana i Avirama koji su drsko stajali na vratima njihovog šatora i ismijavali B-žje zapovijedi i Mošeovu čelnu ulogu. Levi - druga alija - 6 p'sukim (16,14-19)

Datan i Aviram, dvije osobe s podugačkom listom pokvarenog ponašanja, udružile su svoju zloću s nepobitnim uvredama za zemlju Iz-

raelovu, navodeći Egipat kao "zemlju kojom teče mlijeko i med" iz koje nas je Moše izveo da nas "ubije u pustinji".

Moše ljutito traži od B-ga da ne prihvati prinos tamjana Korahove skupine. Moše zatim ponavlja izazov Korahu. Korah okuplja ljude da svjedoče "obračunu" - 250 ljudi i Aharon će imati posebnu posudu na koju će staviti užareni ugljen, i na njega staviti tamjan, a svi će stajati na ulazu u Ohel Mo'ed. B-žja "slava" se otkrila ljudima.

Gemara nam govori da kada je Korah osporio Mošeove ovlasti, Sunce i Mjesec su stali pred B-ga i rekli: "Ako staneš uz sina Amramova (tj. Mošea), onda ćemo nastaviti sjati, a ako ne, prestat ćemo sjati. Kakvo značenje imaju ove izjave Gemare? Jedan komentator ističe da su Sunce i Mjesec izvorno bili jednake veličine, no Mjesec je bio smanjen jer "dva kralja ne mogu vladati jednom krunom". Upravo to je bio jedan od problema u Korahovom dokazivanju, tako da su Sunce i Mjesec potpuno primjereno sudjelovali u ovom pitanju. Zapazite da nije samo sunce uvidjelo postojeću situaciju, već isto tako i mjesec. Korahova propast došla je zbog njegovog nedovoljnog prihvaćanja uloge mjeseca.

OU Israel's Torah Tidbits

Šliši - treća alija - 24 p'sukim (16,20-17,8)

B-g kaže Mošeu i Aharonu da se odvoje od ostatka naroda, tako da ga On uništi. Moše - čak i dok je krajnje uzrujan osporavanjem njegove vlastite čestitosti – zauzima se za narod pred B-gom, tražeći od njega da ne kažnjava mnoštvo zbog grijeha pojedinca. Moše upozorava ljude da se odvoje (fizički i psihološki) od Koraha i njegovih sljedbenika kako i njih ne bi zahvatila kazna koja će doći. Moše izjavljuje da će svi znati da ga je B-g poslao da čini sve to što čini. Ako će ti zli ljudi umrijeti na način sličan onome kako umiru ostali, onda B-g nije poslao Mošea. Ali ako B-g "pribavi" novo stvorenje, te zemlja otvori usta i proguta Koraha i njegovu družinu i sve što im pripada, onda će svi znati da su se ovi ljudi doista pobunili protiv B-ga. Dok je Moše završavao ove riječi, zemlja se pod njima razdijelila, otvorila i progutala sve s Korahom. (Dublji smisao iz p'sukim je da ljudi zapravo nisu umrli nego su napustili ovaj svijet na ovaj neobičan i čudesan način.)

Korah i društvo bili su kažnjeni "mjerom za mjeru". Sagriješili su svojim ustima, iznoseći čudnovate tvrdnje i govoreći laži protiv Mošea. Zemljina Usta koja su ih progutala bila su stoga primjerena kazna.

Narod je u panici vikao, kada su vidjeli što se dogodilo. B-žanska vatra progutala je 250 prinosa tamjana. B-g kaže Mošeu da kaže Elazaru ben Aharonu da sakupi kadionice i isipa žeravice. Bakar od kadionica treba upotrijebiti da se njime

oploči žrtvenik, kao podsjetnik da ne-kohen ne smije pokušati uzurpirati autoritet kohena.

Sutradan se narod, u strahu od odmazde, žalio na Mošea zbog toga što je pobio (dio) B-žjeg naroda. B-žji oblak spustio se na Ohel Mo’ed i Moše i Aharon su otišli tamo po upute.

Zemlja nije samo progutala Korahovu družinu, već i ono što su posjedovali. Poruka je, kaže Imrei Shefer, da imućnost često čovjeka čini uobraženim. To, pak, ponekad dovodi do osporavanja autoriteta. Imovina ljudi nije bila tek nedužni promatrač, recimo to tako, Korahove pobune.

Primijetite da kod Korahove pobune ne vidimo samo dvije kazne, već i dvije vrlo različite vrste kazni, koje su, pak, odraz vrste grijeha. Datan, Aviram i njihovi ljudi sručili su se u utrobu Zemlje. Ali 250 onih koji su prinosili k’toret, bili su časni ljudi. Oni su bili pobožni. Tora o tome svjedoči kada ih prvi puta spominje. Oni su iskreno vjerovali da čine prikladnu žrtvu B-gu. Inače oni ne bi riskirali svoje živote. Mora da su bili

iznenađeni kada to nije uspjelo! Njihov grijeh je bio to što su posegnuli previše visoko ka božanskom. I njihova je kazna bila da ih je pogodila božanska vatra (kao i Nadava i Avihua).

Rabi Yaakov Moshe Poupko ima jednu vrlo zanimljivu teoriju koja objašnjava Korahovu pobunu. Ona se odnosi na Datana i Avirama i njima slične – oni bi osporavali B-ga i Mošea iz bilo kojeg razloga čak i potpuno bezrazložno. No Korah, (možda) i 250 istaknutih osoba koje su mu se pridružile, moguće su razmišljali na sljedeći način:

Moše je bio od B-ga izabran da vodi narod. Istina. I on će uvijek biti na višoj razini od nas ostalih. Mi smo, a ne B-g, uzdigli Mošea još više. Mi smo odlučili da ne želimo više čuti "B-žji Glas" i mi smo zatražili da nam Moše govori ono što B-g od nas želi, a mi ćemo se toga pridržavati. B-g je govorio čitavom Izraelu. To je bio plan. I to je dovelo čitav Izrael na razinu proroštva. S Mošeom kao glavnim prorokom. Mi smo se odrekli svoje izravne komunikacije s B-gom, i mi smo učinili Mošea jedinim prorokom. (Nećemo ovo pitanje zakomplicirati sa 70 starješina koji su imali udjela u Mošeovom proroštvu, poput svijeće koja pali druge svijeće.)

Gemara kaže da je "pogodba" koju je narod Izraela sklopio kod Sinaja o tome da neće imati izravnu komunikaciju s B-gom, bila neopoziva, pogodba za trajna vremena. Korah se želio predomisliti. Možda više nije bio siguran da će Moše stvarno dovesti narod u Erec Jisra’el, nakon

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

s

fijaska s meraglim. Vrijednost ove teorije je u tome što ona odmjerava motivacije Korahove družine. Datan i Aviram su bili pokvareni. Oni koji su prinosili k’toret nisu nužno bili takvi. Vjerojatno nisu.

R’vi’i – četvrta alija – 7 p’sukim (17,9-15)

Još jednom B-g "navodi" da će uništiti narod. Ovog puta Moše se ne zalaže kod B-ga za njih već smjesta daje uputu Aharonu da zapali tamjan na ugljevlju sa žrtvenika i da prođe među narodom kako bi zaustavio pomor koji je već započeo. Ovaj je hitri postupak zaustavio pomor koji je već bio odnio 14.700 života, ne brojeći one koji su umrli u incidentu s Korahom.

Ponekad, u vrijeme nevolje, Moše se moli B-gu dugačkom molitvom. Njegova molitva nakon grijeha sa zlatnim teletom primjer je duge molitve. Možemo čak reći da je to bila molitva koja je trajala 40 dana. Kada je Miriam zadesila cora’at, Moše je izgovorio kratku molitvu od 5 riječi (11 slova) za njeno ozdravljenje –Kel na r’fa na la. A u ovom trenutku u Korahu Moše osjeća da moli-

tva neće djelovati – traži se brzo djelovanje.

Tora govori o 10 puta kada smo mi "iskušavali B-žje strpljenje" u Midbaru. To je jedna od stvari kojih bismo se uvijek trebali sjećati. Pirkei Avot (5. perek) je navodi na popisu od deset kušnji. Bacimo pogled na tri od tih 10 puta – grijeh zlatnog teleta, grijeh uhoda, i Korahova pobuna.

Het ha’egel rezultirao je smrću stvarnih počinitelja (3.000 muškaraca), no ostatku naroda je u osnovi bilo oprošteno nakon Mošeovog zauzimanja. Sami špijuni su bili ubijeni, odraslim muškarcima je bio zabranjen ulaz u Erec Jisrael, i trebali su pomrijeti tijekom 40-godišnjeg lutanja. Možda ne zvuči tako, ali narodu je i za ovo u osnovi bilo oprošteno (no uz težu kaznu).

Za razliku od toga, 250-oricu koji su prinosili tamjan progutala je vatra, Korah, Datan i Aviram i njihovi ljudi, kućanstva, i ono što su posjedovali progutala je Zemlja, a zbog prigovaranja nakon Korahove pobune, izbio je pomor i uzeo 14.700 života "na licu mjesta". Pomor je bio "su-

zbijen" Mošeovim hitrim postupkom. Visoka cijena bila je plaćena za Korahov fijasko.

Sklapajući različite ideje u komentarima, možemo ukazati na sljedeće: Grijeh sa zlatnim teletom predstavlja grijehe protiv B-ga. On je možda, i često puta i jest, najviše sklon oprostiti tu vrstu grijeha. Grijeh uhoda bio je uvreda za Erec Jisrael. Ovo, nazovimo to tako, B-g smatra težim grijehom, i manje je sklon oprostiti. Korahova pobuna bila je usmjerena protiv Mošea. To je bila stvar ben adam l’havero. Ovo je vrsta grijeha koju je B-g najmanje sklon oprostiti.

Isto opažanje nalazimo kada usporedimo Potop, koji je došao kao rezultat sloma društva, s Babilonskom kulom, kod koje su se ljudi ujedinili da podignu bunu protiv B-ga. Kazna je u ovom slučaju bila mnogo manje težine.

Hamiši – peta alija – 9 p’sukim (17,16-24)

B-g kaže Mošeu da govori narodu i da uzme štap od svakog od plemenskih vođa, a na štap treba napisati ime vođe. Aharonovo ime bila je napisano na štapu Levijevog plemena. Štapove je trebalo staviti u Ohel Mo’ed. Štap one osobe koju će B-g odabrati, procvjetat će; ova manifestacija B-žjeg izbora, nadamo se, učinit će kraj pritužbama i pomutnji kod naroda. Narod je učinio kako je bilo naloženo i štapovi su bili stavljeni preko noći u "Šator svjedočanstva". Sutradan je Aharonov štap procvjetao. Moše je pokazao štapove narodu i svako je pleme uzelo natrag svoj štap.

(nastavak

3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

G’matrija sa L’Ora shel Torah, R. Yaakova Auerbacha z ”l

Evo numeričke potvrde uloge kohanim kao predstavnika čitavog Izraela. Šmot 28,1 – Približi si Aharona, svojega brata, i njegove sinove s njim, između naroda Izraela, da Mi služe. G’matrija tog pasuka je 3166. Jednaki gematrijski zbroj imaju imena 12 sinova Jaakovljevih – Reuven, Šimon, Levi, Jehuda, Jisahar, Zevulun, Dan, Naftali, Gad…

Šiši – šesta alija – 24 p’sukim (17,25-18,20)

B-g kaže Mošeu da Aharonov štap vrati u Miškan kao podsjetnik narodu da ne diže bunu ili da se ne žali. Moše učini kako mu je rečeno. Narod iskazuje svoje osjećaje malodušnosti i straha od božanske kazne za svoje različite propuste. B-g ponovo ističe da kohanim i levijim imaju posebno mjesto i nose odgovornost da ne dovedu u opasnost svoje živote prelazeći postavljene granice.

Levijim su imali dužnost da čuvaju Mikdaš. (Počasna straža)

[Zapravo, postajala su 24 stražarska mjesta, 21 od njih zauzimali su Levijim; tri su bila unutar Hrama i njih su zauzimali kohanim.]

Kohanim i levijim je zabranjeno da jedni drugima vrše njihove svete zadaće. Ne-kohen/Levi ne može raditi u Hramu. Zabranjeno je odbaciti obavezu hramske počasne straže.

Tora zatim navodi popis nekoliko darova koji se daju kohenu – meso određenih korbanot, t’ruma, bikurim, posvećeni predmeti, prvo od košer domaćih životinja te otkup/zam-jena za prvoopuljenog magarca. Prvo-

rođenu djecu treba otkupiti za 5 srebrnih šekela.

Prvo od krava /koza/ovaca ne može se otkupiti, već mora biti prineseno kao korban unutar prve godine (ukoliko je nepodesan za žrtvenik, b’hor je vlasništvo kohena bez ikakvih ograničenja). Svi darovi kehune (24 ukupno) su za Aharona i njegove potomke, trajno. Međutim, kohen ne dobija dio zemlje u Izraelu. (Ovo je temelj složenog, isprepletenog odnosa između kohena i ne-kohena.)

Zapazite da je ovdje spomenuto više micvot nego li ih ima među 613. One koje nisu ubrojane, broje se na nekom drugom mjestu u Tori, a ovdje se spominju u kontekstu onoga na što kohen ima pravo u zamjenu za svoju službu i životnu ulogu.

Kada govorimo o prvorođencima…

Tri su vrste provorođenaca. Prvorođenci čovjeka moraju se otkupiti. I mada tekst Pidjon habena poziva kohena da upita oca djeteta za što se opredijelio, za svog sina ili srebrne novčiće, otac ne može izabrati novac.

Prvoopuljeno od magarca treba otkupiti, ali postoji i zamjenska micva, naočigled neprihvatljiva ali svejedno je u knjigama i stoji na raspolaganju.

Prvooteljeno/ojareno/ojanjeno od košer domaćih životinja (krave, ko-

ze, ovce) ne može se otkupiti. Nijedno od ostalih prvorođenih nema svetost i micvot povezanih s njima. Ni konj, ni kamila, ni jelen niti antilopa, ni mačka niti pas ili pak ptica, itd. Drugim riječima, mi ne generaliziramo ove micvot na način da kažemo da Tora ovdje daje samo primjer.

Š’vi’i – sedma alija – 12 p’sukim (18,21-32)

Levi treba dobiti desetinu (1/10 uroda) od svih Izraelaca. (Tih 10% treba uzeti nakon što je oduzeta t’ruma za kohene, što je oko 2%.) To je njegovo pravo u zamjenu za njegov posao u Mikdašu.

Levijim također ne dobivaju zemlju; njihova uloga je uloga duhovnih službenika. Oni primaju ma’aser umjesto dodjele zemlje. (Oni su također imali 48 gradova koje su im Plemena odvojila da žive u njima.)

Služba Levijim u Mikdašu čini pozitivnu micvu. Tako je i sa micvom da se ma’aser rišon daje Leviju. Zauzvrat, Leviju je zapovijeđeno da daje 1/10 svoje desetine kohenu. Ovo je poznato kao t’rumat ma’aser ili ma’aser min hama’aser. Ova se micva tehnički danas vrši u Erec Jisraelu kako bi nam se omogućilo uravnoteženje uroda.

Posljednja 3 p’sukim čitaju se ponovo za Maftir, ukoliko na šabat ne pada Roš hodeš.

Još malo gematrije: Aharonov štap urodio je š’kedim, bademima. 300+100+4+10+40=454. Hašmona’im = 8+300+40+6+50+1+10+40 =455. Oni su proizašli od Aharona. (Baal HaTurimu ne smeta ±1)■

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

388. Noć u Muzeju: Obaveza čuvanja hrama

Ti i tvoji sinovi bit ćete pred Svetištem ... (Brojevi 18,2)

389. Zamjena mjesta: Zabrana levitu da radi kohenov posao (i obratno)

... ali oni neće pristupati svetom posuđu i žrtveniku ... (Brojevi 18,3)

390. Tako je govorio Zar: Zabrana da služe oni koji nisu koheni

... stranac se neće približiti ... (Brojevi 18,4)

391. Pazi da ne ostane otključan: Zabrana da se Hram ostavi bez nadzora

Čuvajte stražu Svetog ... (Brojevi 18,5)

392. Otkupnina: Obaveza da se otkupi prvorođene sinove

... svakako ćete otkupiti svakog prvorođenog od ljudi ... (Brojevi 18,15)

393. Ne brzaj!: Zabrana da se otkupljuje prvorođene košer životinje

... prvo od krave ... od ovce ili koze ... nećete otkupiti ... (Brojevi 18,17)

394. Leviti se dobro uklapaju: Obaveza Levita da rade u hramu

Levit će obaviti posao ... (Brojevi 18,23)

395. Ja sam deset posto: Obaveza da se odvoji desetinu za levite

... darovao sam je kao dar Levitima ... (Brojevi 18,24)

Desetina je deset posto. Od vlastitih usjeva oduzimalo se nekoliko desetina, točno određenim redoslijedom. Prva od njih je prikladno nazvana maaser rišon (doslovno "prva desetina"), koja se davala levitu.

Sefer Hamicvot Hakacar

Za razliku od terume, dijela koji se daje kohenu, maaser rišon se smatra hulinom, što znači potpuno svjetovnom hranom. Takvu hranu mogao je jesti bilo tko, čak i u stanju ritualne nečistoće. Baš kao što je svaki Izraelac odvajao teruma od svog uroda, levit je također morao odvajati teruma od maasera koji mu je dan, kao što ćemo kasnije vidjeti. Ne samo to, iako su kohanim i Levijim primali desetine i druge darove od Izraelaca, oni su također imali obavezu da odvajaju desetine od njihovog vlastitog uroda.

Razlog za tu micvu je to što je B-g zemlju dao svim plemenima izuzev Levija; Leviju je dao službu u Hramu. Iako je ovo važan posao, on Levijim ostavlja bez izvora prihoda. To uistinu ne bi išlo da leviti, koji služe u ime naroda, prose po ulicama. Umjesto toga, B-g je organizirao njihovo uzdržavanje kroz desetine.

Za predano davanje desetine se kaže da osigurava bogatstvo. To jest, onaj tko je pedantan u ovoj micvi bit će uspješniji od onoga koji je uzima olako (vidi Mišna Avos 3,13). Zapravo, mada nam nije dopušteno "testirati" B-ga, u ovoj stvari nam je to dopušteno, kao što je izričito navedeno u Knjizi Malahije, "Donesite cijelu desetinu u spremu ... i testirajte me putem nje, kaže B-g" (3, 10).

Ova se micva primjenjuje na muškarce i žene, podjednako na kohanim, Levijim i Jisraelim. U Mišni, ona je predmet traktata Maaseros. Kodificirana je u Mišne Tora u prvom poglavlju Hilhos Maaser. Ova je micva 127. od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 12. od 26 micvi koje se mogu ispuniti u Izraelu prema popisu Steipler Gaona.

396. I vi isto: Obaveza levita da odvoji desetinu svojih desetina

... odvojit ćete od njega dar B-gu, desetinu od desetine ... (Brojevi 18,26) ■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Negativne zapovijedi

116. Negativna je zapovijed ne biti spolno prisan s muškarcem

kao što Pismo kaže, Nećeš leći s muškarcem kao sa ženom (Vajikra 18,22). Ovo je opomena i pasivnom partneru, čitajući lo tiškav ("Ti nećeš leći") kao lo tišahav (u pasivnom obliku). Jednom kada je došlo do prisnosti penetracijom glavića, obojicu ide kazna smrti kamenovanjem. Ako je počinjeno namjerno, ali bez [prethodnog] upozorenja,

kazna bi bila karet [bogomdani prestanak postojanja], a ako je učinjeno nehotice, zahtijeva se prinošenje hatata (žrtve za grijeh).

Ovo je na snazi posvuda i uvijek.

117. Negativna je zapovijed ne biti spolno prisan sa životinjom u muškoj, aktivnoj, ulozi, niti u ženskoj, primajućoj, ulozi

kao što Pismo kaže, I nećeš leći s bilo kojom životinjom (Va-jikra 18,23) ■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta

dobrote

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 32 - Pripremanje za Pesah, uklanjanje hameca (uskvaslog)

Čovjek treba započeti učenje zakona Pesaha 30 dana prije blagdana (429,1). Uobičajeno je davati žito siromašnima kako bi mogli imati maces (429,1). Tahanun se ne govori, a posmrtni govori su zabranjeni tijekom mjeseca nisana (429,2). Post, osim zbog lošeg sina, zabranjen je za vrijeme nisana, ali muški prvorođenci poste na 14. nisana (dan prije Pesaha) ili na prethodni četvrtak ukoliko 14. nisana pada na šabat (429,2, 470,1-2). Psalam 100 se ne govori na Pesah ili dan prije njega (429,2). Šabat pred Pesah naziva se Veliki šabat; uobičajeno je kazivati dio Hagade (tekst službe na večeri za Pesah, vidi pogl. 37) nakon poslijepodnevne službe u subotu (430,1). Nije dozvoljeno raditi većinu posla tijekom dana 14. nisana, no pripreme za blagdan su dopuštene; vidi 468,1-10. Ne bi trebalo puno jesti tijekom zadnje četvrtine dana, kako bismo imali apetit za večernji obrok, a tijekom čitavog dana nije dopušteno jesti običan maces; vidi 470,3 i 471,1-3

Nakon što padne mrak 14. nisana, mora se tražiti hamec uz svjetlost svijeća (vidi 433,1-2) na svakom mjestu na koje je hamec mogao biti donešen (431,1; 433,3-5.9-11.) i ostati tamo (vidi 433,6), i gdje nije opasno (vidi 433,7-8; 438,2). Ne smije se jesti, učiti niti raditi kada je vrijeme za traženje hameca (431,2), a traženje se ne bi trebalo prekidati (432,1). Prije nego li se započne traženje, ka-

že se blagoslov "... koji nam je zapovjedio da uklonimo hamec" (432,1-2). Nakon pretraživanja, preostali hamec treba staviti na sigurno mjesto (vidi 434,1; 438,1; 439,1-4), a hamec za koji ne znamo treba poništiti (434,2,4). Sav hamec kojega se posjeduje treba ponovo poništiti sljedećeg jutra, neposredno nakon uklanjanja poznatog hameca; vidi 434,2-3

Ako se traženje nije obavilo noću, ono se mora obaviti sljedećeg dana, a ako to nije učinjeno prije Pesaha, to se mora učiniti na Pesah ili poslije njega; vidi 435,1. U vezi uklanjanja hameca koji se nađe za vrijeme Pesaha vidi 446,1-4. Nije potrebno tražiti na mjestima gdje vlasnik ili njegov predstavnik neće imati pristupa za vrijeme Pesaha ili 30 dana prije njega; vidi 436,1-3. U vezi toga tko je odgovoran za traženje u unajmljenom stanu vidi 437,1-4; u vezi odgovornost za hamec koji pripada ili je pohranjen kod ne-Židova, vidi 440,

1-4 i 441,1-2

Na 14. dan nisana, hamec se može jesti sve do dva sata (tj. 1/6 dana) prije podneva, a korist od njega može se stjecati još jedan sat; vidi 443,12. Za to vrijeme (ili ranije, ako želite, 445,1) može ga se dati ne-Židovu (445,2) ili ga se riješiti, po mogućnosti spaljivanjem (445,1-3); kada je spaljen, dopušteno je imati korist od vatre (vidi 445,2). Ako tijekom pretraživanja nije pronađen hamec, treba spaliti posudu koja se koristila kod pretraživanja; vidi 445,3. U vezi osobe koja nije u stanju ukloniti svoj hamec vidi 444,7-8. Čak i nakon podneva, ako je hamec već bio prodan ili razmijenjen, korist je dopuštena (443,3).

Ako je 14. nisana na šabat, hamec se mora ukloniti prije subote, osim onoga što je potrebno za petak navečer i subotnje jutro (444,1). Niti hamec niti maces ne bi trebalo jesti za obrok u subotu popodne; vidi 444,1. Poželjno je ukloniti ostali hamec u petak ujutro u isto vrijeme kao kada 14. pada na dan u tjednu (444,2), i poništiti ga (444,6). U vezi uklanjanja hameca koja je preostao iza subotnjih obroka vidi 444,3-5; onda se tada ponovno poništava.

Zabrana posjedovanja hameca na Pesah odnosi se samo na jestivi hamec (vidi 442,2-3.5.9-10; 447,12) i jestive mješavine hrane koje sadrže hamec (442,1). Mješavine koje sadrže hamec koje se obično ne jedu mogu se zadržati, ali ne i jesti; vidi 442,4 U vezi čišćenja površina za koje se možda primio hamec vidi 422,6-8.11. i 447,5.■

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Proročka pogrešivost i B-žanska nepromjenjivost

Usred Korahove pobune Hašem zapovijeda Mošeu da se odvoji od הדע" " (eda, zajednice) prije nego li je uništi. Moše odgovara: "Ako je jedan čovjek sagriješio, hoćeš li uništiti cijelu הדע" ", na što Hašem odgovara rekavši Mošeu da odvoji הדע" " od domova Koraha, Datana i Avirama. Zbog dvojakog identiteta הדע" " u svakoj od gore navedenih izjava, ovaj kratki dijalog otvara čitav niz pitanja:

• Kolektivno kažnjavanje - Je li Hašem stvarno prijetio izricanjem kolektivne kazne cijelom narodu zbog zločina jedne manjine? Kada je kolektivna kazna legitimna?

• Proročke pogreške - Je li moguće da je Moše pogrešno razumio Hašemovu namjeru, pa kad je Hašem u početku upotrijebio riječ הדע" ", On time nije podrazumjevao cijeli narod, već samo Korahove sljedbenike? Mogu li proroci

pogriješiti i da li oni ponekad pogrešno shvate B-žanske informacije? Ako je tako, je li tako bilo i s Mošeom?

• B-žanska nepromjenjivost - Je li Hašem promijenio svoj pravac djelovanja nakon Mošeovog posredovanja? Da li to ukazuje da su Hašemove prvotne misli bile pogrešne? Ako je B-g nepromjenjiv, kako On može promijeniti svoje mišljenje?

• Raspravite o tim pitanjima uz vaš šabatni stol.

Pobunjeničke frakcije

Ibn Ezra sugerira da je pobunjenički tabor bio sastavljen od različitih frakcija nezadovoljnika koje je ujedinjavalo njihovo razočarenje izborom plemena Levi za svećenike i Levite. On tvrdi da su הדע יאישנ " " bili prvorođenci koji su bila nezadovoljni zbog gubitka svog svećeničkog statusa, dok je također postojala i skupina samih Levita koji su bili ljuti zbog toga što su morali služiti Aharonu.

• Mislite li da bi te dvije skupine ljudi mogle stvoriti uspješnu koaliciju? Postoji li u tekstu ikakav dokaz da su velik postotak pobunjenika činili prvorođenci ili da se pobuna sastojala od različitih skupina, od kojih je svaka imala drugačije interese?

• Ibn Ezra pretpostavlja da su Leviti odabrani neposredno prije naše priče koju on datira na početak druge godine. Koji tekstualni dokazi postoje za njegovu tvrdnju? Kakav utjecaj to ima na datiranje drugih događaja u Tori?

• Prema onima koji se ne slažu s Ibn Ezrom, što bi još moglo potaknuti pobunu? Na što bi mogla ukazivati pritužba Datana i Avirama?

Korah u umjetnosti

Kao uvod u raspravu o sljedećim pitanjima, usporedite različite likovne prikaze kažnjavanja Datana i Avirama:

• Kakva je bila priroda čuda otvaranja zemlje? Je li to bio potres, ponor, ili dosad nepoznati fenomen?

• Je li zemlja progutala samo Datana i Avirama s njihovim obiteljima ili je Korah poginuo zajedno s njima? Koji stihovi bi mogli podupirati svako od ovih gledišta?

• Koja je bila uloga cijelog naroda u pobuni? Jesu li oni bili samo nevini promatrači, ili su aktivno ili pasivno podržavali Koraha? ■

Prevela Tamar Buchwald

Ego je taj koji želi sigurnost

Ovotjedni odjeljak govori o svađi koju je Korah, Mojsijev rođak, svojevoljno pokrenuo protiv Mojsija i Arona. On je tvrdio da SU se oni primili moći i ne dozvoljavaju nikom drugom da sudjeluje u vodstvu židovskog naroda. Cijela je stvar bila samo uvod u napad na Mojsija i potencijalni državni udar. Da je Korah uspio u tome, učinio bi upravo ono za što je optuživao Mojsija. Međutim, Korahova mala pobuna završila je tako da je njega i njegove sljedbenike progutala zemlja – prilično djelotvoran način da se završi svađa, no ne pokušavajte to kod kuće.

Korah je smatrao da je Mojsije u krivu. Prigrabio si je previše moći, a Korah je također bio velik čovjek. I on je imao ulogu i doprinos koji je mogao dati. A Mojsije ga je u tome spriječio. Za Koraha je sve izgledalo crno-bijelo. Mojsije je bio u krivu, a on u pravu.

Pa ipak, kako su se stvari događale, potvrdilo se da je Korah bio u krivu – jako u krivu. Toliko je bio u krivu da ga je zemlja živog progutala zajedno s njegovom obitelji. Bila je to prilično jasna potvrda Mojsija i prilično jasna osuda Koraha.

Ego rijetko kaže, 'to je krivo, no učinimo to svejedno'. On nas radije uvjerava da smo u pravu. Pokazuje nam opravdanja za naše stavove. I vrlo je uvjerljiv. Sve izgleda tako apsolutno jasno. Toliko jasno da često vidite ljude koji zastupaju potpuno različite perspektive, a svaki je od njih, do razine arogancije, uvjeren da je u pravu. Mada samo jedan od njih zaista može biti u pravu.

Zbunjujuće je razmišljati o tome kako ljudi mogu biti toliko uvjereni u to da su u pravu – a da ipak budu u krivu. Jer to otvara vrata činjenici da isto može vrijediti i za mene. Da

li moja sigurnost u nešto čini da sam u pravu? Da li me činjenica da sam uvjeren u nešto čini ispravnim? Postojalo je vrijeme u mom životu kada sam vjerovao da je odgovor –da. Sada sam mnogo manje siguran u to.

Sumnja me

vodi tome da vjerujem B-gu –sigurnost me vodi tome da vjerujem sebi

Čini mi se da je ego onaj dio mene koji čezne za sigurnošću. To je dio mene koji želi biti u pravu (i želi da su drugi u krivu). On se osjeća sigurno i zaštićeno sa svojim 'istinama'. S druge strane, izgleda da moja duša ima mnogo manje potrebe za takvim apsolutnim istinama.

Korah je bio siguran da je u pravu. Mojsije je bio spreman razmo-

triti sve opcije – zato umjesto da se raspravlja, jednostavno je sve stavio na test i želio vidjeti koga će B-g izabrati. I to je bila ključna razlika između Mojsija i Koraha. Da je B-g izabrao Koraha, Mojsije ne bi imao ništa protiv. Ali Korah nije mogao živjeti s idejom da je Mojsije izabran. Korah je, zaslijepljen svojim egom, mogao vidjeti svijet samo na svoj način. Mojsije, skroman čovjek, uvijek je bio otvoren za nove mogućnosti.

Posljednjih godina, došao sam do spoznaje da sa poniznošću dolazi i nesigurnost. I otvorenost. Otvorenost za to da si možda u krivu. Otvorenost (smijem li to predložiti) za to da je netko drugi možda u pravu. Ili otvorenost za istinu koja je manje crna ili manje bijela od one u koju sam možda nekada vjerovao. Za mene danas postoji samo jedna bezuvjetna i nepromjenjiva istina – a to je B-g. Naravno, ta istina ima široke implikacije. Ali sve drugo je otvoreno za razmatranje. I zato vidim kako sve manje vjerujem svojoj 'sigurnosti'; vidim kako moj ego nevino traži sigurnost. Možda je smiješno, ali meni se sumnja čini više neiskvarenom, više b-žanskom. Iskrenijom. Sumnja me vodi tome da vjerujem B-gu – sigurnost me vodi tome da vjerujem sebi.

Postoji tiho pouzdanje koje ne treba biti proglašavano ili branjeno stvarima koje danas smatram istinitima. Za razliku od Koraha, meni nije potrebna potvrda. Više poput Mojsija, ja sam sretan što slijedim put kojim me B-g vodi. Nemam sigurnost u to gdje će me odvesti – ali imam čvrsto uvjerenje da će to biti jako dobro.

Šabat šalom.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Rabbi Yissocher Frand:

Korah i njegovi sljedbenici izazvali su Mošea Rabenu i Arona.

Moše je pripremio test kako bi se odredilo tko je od B-ga izabran da bude Veliki svećenik i da vrši Hašemovu službu u Miškanu. Moše je izazvao Koraha i 250 njegovih sljedbenika da se natječu s Aronom u tome tko će izmamiti B-žji odgovor na svoju žrtvu pred Hašemom. Ipak, prije no što je predložio takvo nadmetanje, Moše Rabenu molio je Hašema da ne prihvati žrtvu Koraha i njegovih sljedbenika: " Nemoj pogledati na njihov prinos… ".(Bamidbar 16,15).

Ramban dodaje da Moše nije molio samo za to da njihove žrtve ne budu primljene, već i za to da njihove molitve i preklinjanja ostanu neodgovoreni.

Možemo se pitati – je li to zaista bilo potrebno? Je li zaista bilo važno da Moše Rabenu traži od Svemogućeg da NE posluša njihove molitve? Možemo li pretpostaviti da bi, u

slučaju da su oni molili Hašema da ih podrži u njihovoj pobuni protiv Mošea i Arona, On zaista poslušao njihove molitve?

Osim svega, to je već bila "svršena stvar" još od vremena stvaranja. Mišna navodi (Avos 5,6) da su "usta zemlje" bila predodređena da progutaju Koraha i njegove sljedbenike te da je to bila jedna od deset stvari stvorenih u sumrak prvog erev šabosa. Ta je stvar bila zapečaćena od pamtivijeka. Nije bilo nikakvih izgleda da će oni pobijediti Mošea i Arona. Pa zašto je onda Moše trebao moliti Svemogućeg da ne sluša njihove molitve?

Rav Simha Zisel iz Kelma kaže da ovdje vidimo kako nikada ne smijemo podcijeniti snagu molitve, neovisno o tome od koga ona dolazi. To je ideja koju smo već mnogo puta spominjali. Unatoč činjenici da je već tijekom stvaranja bilo predodređeno da "usta zemlje" progutaju Koraha i njegove sljedbenike, moli-

tve tih ljudi – da su bile iskrene –mogle su biti uslišane. Molitva je takva da, čak i kada dolazi od ljudi koji su zli, ukoliko dolazi iz dubine duše, ima snagu. Znajući to, Moše Rabenu molio je: "Ne slušaj njihove molitve!"

Isti taj koncept vidljiv je i u poznatom traktatu iz Mišne (Makos 2,6). Talmud nas uči da onaj koji ubije bez namjere mora pobjeći u gradutočište i ostati tamo sve dok ne umre Veliki svećenik. Možemo zamisliti kako čitava populacija takvog grada svakodnevno moli da se Kohen Gadol sruši mrtav. Jedino na taj način svi ti ubojice mogli bi postići svoju slobodu. Mišna nas uči da su majke Velikih svećenika pripremale pakete sa hranom i odjećom koje su davale ubojicama kako bi bili milostivi prema njihovim sinovima i kako ne bi molili za njihovu smrt.

Gemara stoga pita, "Što bi bilo kada bismo imali zajednicu ubojica koji bi svaki dan proklinjali Velikog svećenika? Zašto bi takva nepravedna molitva bila uslišana?" Talmud Bavli daje jedan odgovor, a Talmud Jerušalmi daje drugačiji odgovor. Jerušalmi razlikuje proklinjanje od molitve. Bezvrijedno proklinjanje neće imati učinka; a iskrena molitva neće biti odbačena. Čak i tefila ubojice usmjerena protiv Velikog svećenika može biti uslišana. Tolika je snaga molitve.

Slijedeći taj pristup, Rav Meir Bergman odgovara na pitanje koje smo maloprije postavili. Talmud (Brahos 10a) nam govori o grupi gangstera

Strana 10

Divrej Tora

koji su neprestano uznemiravali

Rav Meira te je on molio za njihovu smrt. Njegova supruga, Beruria, savjetovala mu je da radije moli za njihovo pokajanje i za to da mu više ne stvaraju neprilike. Talmud zaključuje da je on molio za njihovo pokajanje i oni su se zaista i pokajali.

Maharša postavlja jedno pitanje vezano uz ovu Gemaru. Kako je moguće da je Rav Meir molio za to da se netko drugi pokaje? Tešuva je ovisna isključivo o slobodnoj volji pojedinca (behira hofšis)! U potpunosti je ovisna o inicijativi koju osoba sama poduzima tako da bi molitve za božanskom intervencijom u pogledu tešuve bile potpuno neprikladne. Na to pitanje dani su razni odgovori. Rav Bergman daje fantastičnu ideju: tefila nadjačava behiru Molitva pobjeđuje čak i princip slobodnog izbora. Snaga molitve je toliko velika da, unatoč činjenici da većinu vremena svijet funkcionira po principu 'behira hofšis', snaga tefile može čak prevladati i koncept slobodnog izbora.

S tom pretpostavkom, Rav Bergman objašnjava poznatu Gemaru (Moed Katan 18b). Gemara kaže da je čovjeku dopušteno zaručiti se sa ženom čak i tijekom Devet dana, kada bismo se trebali uzdržavati od proslava. Talmud opravdava tu popustljivost citirajući strah ''da se ne bi tko drugi zaručio s njom prije mene.'' Talmud zatim propituje taj strah u odnosu na uspostavljen princip 'bašerte': Talmud nas uči da "četrdeset dana prije formiranja embrija, Nebeski Glas određuje, 'kćer toga i toga udat će se za toga i to-

ga'." Drugim riječima, predodređeno je za koga će se osoba udati. Kako je onda moguće da, ukoliko sam ja predodređen da oženim tu i tu djevojku, dođe netko drugi i zaruči se s njom prije mene? Talmud odgovara "Da se ne bi tko drugi milošću (b'rahamim) zaručio s njom prije mene." Drugim riječima, čovjek će moliti i njegove će molitve biti uslišene te će promijeniti Nebeski proglas kojim je ta djevojka bila predodređena za nekog drugog!

Ta je ideja jednaka onoj koju smo ranije spomenuli. Snaga molitve može djelovati protiv cadika! Snaga molitve može prevladati ono što je predodređeno još od šest dana stvaranja! Snaga molitve može djelovati protiv behira hofšis! Snaga molitve može djelovati protiv 'bašerte'! Tolika je snaga iskrene molitve.

Zašto je Elazar dobio zadatak da obloži žrtvenik kadionicama?

Izazov Koraha i njegovih sljedbenika vezan uz izbor Arona za Velikog svećenika završio je katastrofom. Nadmetanje u prinosu ketoresa kulminiralo je vatrom s Neba koja je progutala 250 pojedinaca koji su sumnjali u Aronov poziv da bude Kohen Gadol (Bamidbar 16,35).

Što se dogodilo s njihovim kadionicama? B-g je rekao Mošeu neka zapovijedi Elazaru, Aronovom sinu, da uzme spaljene kadionice i od njih napravi tanke ploče kojima će popločati žrtvenik. Me'am Loez pita zašto je baš Elazar dobio taj zadatak. Nakon svega, Aron je bio taj pred čije je svećenstvo bio postavljen izazov. Logično bi bilo da je Aron – koji je isplivao kao pobje-

dnik u nadmetanju s 250 izazivača –uzeo spaljene kadionice i njima obložio žrtvenik. Zašto je taj posao ipak bio povjeren Elazaru?

Me'am Loez citira komentar zvan Kesef Mezuzak, koji ovdje daje vrlo osjećajno objašnjenje: Da je Aron primio tu zapovijed, prva stvar koja bi mu pala na pamet kada bi skupio spaljene kadionice bila bi da su njegova dvojica najstarijih sinova – Nadav i Avihu – također tragično poginuli u vrlo sličnoj situaciji, kada su prinosili ketores na kadionici. Vjerojatno bi mu problem stvarala dihotomija. Zašto njihove kadionice nisu postale dio Bejs HaMikdaša? Zašto se od kadionica ovih zlih ljudi stvara sjećanje za buduće naraštaje, a ništa slično nije bilo učinjeno sa kadionicama njegovih sinova?

Odgovor je da su kadionice Nadava i Avihua bile potpuno grešne. Njima uopće nije bilo zapovijeđeno da prinesu ketores (" i oni su prinijeli pred Hašemom vatru koju im On nije zapovjedio da prinesu" [Vajikra 10,1]). U slučaju kadionica 250 Korahovih sljedbenika, za njih je barem bilo zapovijeđeno od B-ga da učini prinos (kako bi bio očit b-žanski izbor pravog Kohen Gadola).

Aron bi osjećao bol zbog onoga što se dogodilo njegovim sinovima i podsjetio bi ga da su oni ketores prinijeli potpuno bez b-žanske dozvole i zato su njihove kadionice bile odbačene. Kako bi poštedio Arona te boli, B-g kaže "Neka učini Elazar, radije nego Aron." Toliko suosjećanja ima Ribono šel Olam ■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Snaga molitve

Rabbi

Berel Wein:

Mjesto B-ga u životu

Vidljivo je da su postojali utjecajni segmenti Židovskog naroda kojima je bilo teško održavati pravilan odnos sa svojim vođom Mošeom. Minimalistima, pak, među Židovima–eruv rav-u – nikada nije bilo dosta Mošea. Njima je neprestano bila potrebna njegova prisutnost, i kada im se učinilo da ga nema, i da se možda neće vratiti, oni su napravili zlatno tele da ga zamijeni.

Ovaj tjedan čitamo o velikim i učenim Židovima, pod vodstvom Koraha, koji su smatrali da im je Mošea, u životu, i više nego dovoljno. Oni su željeli da se spone njegova vodstva nad njima olabave, pa možda čak i u potpunosti otpuste. U prošlotjednoj parši smo vidjeli da je čak i njegovim dragima i svetima sestri i bratu bilo teško nositi se s jedinstvenom veličinom i proročkom visinom Mošea.

Mošea ne treba suditi po uobičajenom ljudskim standardima, čak ni po standardima najvećih i najsvetijih zajednica. Rabini su Mošeu dali naslov oca svih proroka, kako onih

koji su mu prethodili, tako i onih koji su imali doći nakon njega.

Jedan od principa Židovske vjere je da je Moše, mada smrtan čovjek, bio najposebnija i jedinstvena osoba u Židovskoj povijesti i povijesti uopće. Nama je teško nositi se s ljudima koji su nam ravni i za koje smatramo da ih možemo razumjeti, pa čak i procjenjivati. Koliko je stoga teže pokušati procijeniti veličinu i karakter najjedinstvenije osobe u povijesti svijeta. Pogreška Koraha i njegovih sljedbenika leži u tome da su se na neki način smatrali jednakima Mošeu i ignorirali činjenicu da je on jedinstven.

Mošeova se različitost ističe uzduž i poprijeko Židovske povijesti i tradicije. Sama Tora nosi njegovo ime –Mošeova Tora. Tisuću godina nakon njegove smrti, prorok Malahi još uvijek će ustvrditi: "Spomenite se Tore sluge mojega Mošea. " Čini se kao da su Moše i Tora sinonimi jedno za drugo. Čak i u općem nežidovskom svijetu, Moše je upamćem i poznat kao najveći svjetski zakonodavac.

Temeljna pogreška u razumijevanju Židovskog života i tradicije je tertirati Mošea kao običnog smrtnika, kao još jednog velikog između mnogih velikih ljudi u povijesti. Nije ni čudo da je Majmonides naveo vjerovanje u Mošea kao kanala koji provodi Toru do ljudi, kao jedno od svojih trinaest principa Židovske vjere.

Ova je ideja toliko ključna za Židovsku opstojnost da u ovotjednom čitanju Tore vidimo da je bilo stvoreno posebno čudo – nešto što se nije dogodilo prilikom kažnjavanja onih koji su obožavali Zlatno tele –kako bi se učvrstila ideja da je Moše bio poseban te da se u njegov status i jedinstvenost nije smjelo dirati. Tisućljećima kasnije, svi mi možemo s ponosom i sa sigurnošću reći da je Moše istinit i da je njegova Tora također istina.

U časopisu Jerusalem Report svojedobno se bio pojavio članak pod naslovom: "Što nije u redu s konzervativnim judaizmom?". Ovaj je članak napisao Myron M. Fenster,

Strana 12

Divrej Tora

rabi emeritus centra Shelter Rock Jewish Center iz Roslyna u New Yorku, vodeće zajednice Konzervativnog židovstva. Kao što naslov članka daje naslutiti, pokret je u nevolji zbog dramatičnog opadanja broja sinagoga, kao i članstva općenito.

Članak je posebno uznemirujuć u svjetlu činjenice da je sredinom prošlog stoljeća taj pokret trebao biti avangarda i budućnost američkog Židovstva, te su ga svi poznavatelji Židovske zajednice i gledali na takav način. Ortodoksija je bila na izdisaju, a Reformni pokret je bio previše asimilacionistički. Gotovo kao po zadanoj postavci, lice američkog Židovstva definirat će Konzervativni pokret.

Poput mnogih drugih stručnih mišljenja u životu, stvari nisu ispale onako kako je bilo prognozirano. Kao što se može vidjeti iz naslova

članka u Jerusalem Reportu, Rabbi Fenster pripisuje nedaće konzervativnog pokreta pomanjkanju "uvjerenja i gorljivosti." Ja se u potpunosti slažem s njime u vezi toga, mada moje tumačenje "uvjerenja i zanosa" možda nije ono što je on imao na umu.

Za vrijeme dok su vršili modifikacije u sinagogalnom ritualu, te sinagogu smjestili na vrh Židovskog života – čak iznad poštivanja i obdržavanja šabata – konzervativni je pokret za cilj imao zadržati pravac na Židovskoj tradiciji i održavanju obreda, te stvoriti osjećaj snažnog Židovskog identiteta i osobnog ponosa. No, umjesto toga, on je popustio i postao slugom Reformnog pokreta, te se posvetio američkim općedruštvenim pitanjima, koja

imaju židovske korijene i interese, no, sama po sebi, nisu dovoljna da izvrše utjecaj i nadahnu Židovsku jedinstvenost i lojalnost.

Konzervativni judaizam, koji se povukao od vlastitih izvornih načela i tradicije na svakom frontusvetkovanja šabata, košer hrane, svetosti braka i uvjeta razvoda, postao je zaokupljen parolama i projektima, od kojih niti jedno ne jača židovsku dušu.

Ono što mi je frapantno u vezi sadašnje konzervativne mantre je da se u toj slici naočigled nigdje ne pojavljuje B-g. Oni su toliko zauzeti popravljanjem svijeta, pomaganjem gubitnicima, borbom protiv diskriminacije i svim drugim značajnim odredbama koje je usvojilo naše napredno društvo, da je Stvoritelj svijeta gotovo uvijek odsutan sa scene.

Judaizam se uvijek zauzimao za povezanost individualnog ljudskog bića s vječnim B-gom. U zbrkanoj slagalica modernog društva, takva veza – ili čak pokušaj da se postigne takva veza – je zanemarena i napuštena. Sve zapovijedi Tore imaju za cilj da formiraju takvu vezu.

Košer nije tradicija, niti društvena norma - on je način povezivanja sa Stvoriteljem. Tako je i sa svetkovanjem šabata, trima dnevnim molitvama, čednim odijevanjem, discipliniranosti pri govoru i intenzivnim izučavanjem Tore. Sve ovo konzervativni je pokret u popriličnoj mjeri napustio, iako je u jednom momentu u ne tako davnoj prošlosti zagovarao sve te stvari i tvrdio da im teži. Rabi Fenster sam naglašava: "Posljedica toga je da oni na konzervativni judaizam gledaju kao na

nelogičan i nejasan, i da ne drži do ničega." I zbog toga je pokretu nužna doza "uvjerenja i gorljivosti." Ukratko, potrebno mu je da se zauzima za tradicionalni Židovski život i vrijednosti.

Ortodoksna židovska zajednica također pati zbog činjenice da iako se temeljito bavi sitnim pojedinostima Židovskog zakona i obreda, i korektno ih izvršava, u mnogo slučajeva više ne ističe nužnost povezanosti s B-gom, koja je, na kraju krajeva, osnovna premisa Židovstva i Židovskog života.

Ta borba se neprestano vodila tijekom Židovske povijesti. Mnogi pokreti, poput hasidskog pokreta i musara, pokušali su tijekom prošlih stoljeća ispraviti taj nedostatak s različitim nivoima uspješnosti. Uvjerenje i gorljivost neophodni su u svakom segmentu Židovskog svijeta, pa tako i u ortodoksnom taboru.

Mi se u velikoj mjeri koncentriramo na znanje i znanstvene dosege. Ipak, naše duše žude za ovom duhovnom povezanošću sa Stvoriteljem. Bez prisutnosti tog sastojka u tradicionalnom Židovskom životu, on bi postao rutina, dosadan i na kraju neprivlačan. U našem današnjem društvu koje toliko vjeruje u slučajnosti, koincidencije i svemoć ljudskih bića i tehnologije, B-g je u dobroj mjeri otpisan iz te slike. Mi tek u rijetkim životnim situacijama, obično u onim tužnima, osjetimo njegovu prisutnost. No, uz malo uvjerenja i gorljivosti s naše strane, sigurno B-ga možemo uvesti u svoj život i ponašanje.

Šabat šalom ■

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Berel Wein: Mjesto B-ga u životu

Rabbi David Stav:

Procvat

Hajde da se podsjetimo najpoznatije svađe u povijesti židovskog naroda. Tokom generacija, rasprave sličnog – ili čak oštrijeg – nivoa, bile su konstantno prisutne u židovskoj povijesti i nema naznaka njihovog povlačenja. Koji je izvor te svađe? Što je potaknulo Koraha i njegove sljedbenike da se pobune protiv Mošeovog vodstva?

P'šat (literarno čitanje teksta) otkriva nekoliko odluka koje je Moše donio, a koje su izazvale gnjev određenih skupina. Prva odluka bila je da je postavio Aharona i njegove sinove za svećenike koji će služiti u Miškanu, a kasnije u Hramu. U današnjim terminima, svaka takva odluka bila bi poništena od strane pravobranitelja ili Vrhovnog suda, budući da je to sama definicija protekcije, kada se utjecajne pozicije daju bliskim suradnicima ili srodnicima, bez održavanja natječaja, u netran-

sparentnom procesu.

Nadalje, svim prvorođencima, određenima da služe kao veza između njihovih obitelji i štovanja Hašema, oduzet je njihov status, a njihova mjesta dodijeljena su Levijevom plemenu, plemenu kome je pripadao Moše. Ponovo – slučaj protekcije.

A povrh svega, ukinuto je tradicionalno plemensko vodstvo. U osnovi, ovo je bio isprobani recept za veliki nemir.

Tekst spominje korake koje je Moše poduzeo kako bi ugasio pobunu. Najprije, Moše poziva dvjesto pedeset vođa pobune da uzmu kadionice, napune ih tamjanom i pokušaju ga prinijeti pred Hašemom, tako da svi vide hoće li Hašem prihvatiti žrtvu. Njima se ta ideja svidi, te učine tako, no njihova sudbina bude neočekivana i brutalna: podigne se vatra i sve ih proguta.

Tora nam također kaže da je Moše tražio od Hašema da učini da zemlja "otvori svoja usta" i "proguta" Koraha i njegove sljedbenike, i upravo to se i događa. Svi se možemo složiti da je to vrlo neuobičajen događaj.

Ali priča tu ne završava. Pogubna pošast hara narodom, i stišava se tek nakon što je Aharon izborio tešku bitku. Tada Hašem zapovijeda Mošeu:

"…i uzmi od njih po jedan štap od svakoga plemena, dakle dvanaest štapova od svih njihovih knezova plemenskih, pleme po pleme. Napiši ime svakoga na štapu njegovu. Na štap Levijev napiši ime Aronovo. Dakle, jedan štap pripada svakome plemenskom poglavaru." (Brojevi 17,2-3)

Ova sugestija je prilično jasna. Svaki kandidat koji se smatra vrijednim toga da bude svećenik treba uzeti štap i na njemu napisati svoje ime. Zatim će "procvjetati štap čovjeka kojega ću Ja izabrati." Štap koji procvjeta predstavljat će onoga koga je Hašem izabrao da služi kao svećenik.

Najveće pitanje o kojem moramo razmisliti jest zašto su potrebni svi ti štapovi. Nije li Hašemov izbor dovoljno očigledan, nakon što je Koraha i njegove sljedbenike progutala zemlja, a 250 lažnih svećenika progutala vatra? Koju svrhu imaju štapovi koji procvjetaju? Kao da sve to do sada nije bilo dovoljno, Hašem kaže Mošeu da uzme dvanaest štapova, stavi ih kraj dvanaest muškaraca i vidi što će se zatim dogoditi.

(nastavak s 14. stranice) Rabbi David Stav: Procvat

Naši komentatori sugeriraju nekoliko pravaca kojima se može krenuti kako bismo našli odgovor na to pitanje. Neki tvrde da do tog trenutka, nije bilo jasnog očitovanja o Aharonovu izboru. Činjenica da su Korah i njegovi sljedbenici bili ubijeni demonstrira da oni nisu bili dostojni svećenstva, no to još uvijek ne pokazuje jasno da je Aharon prikladan za tu poziciju, ili da ga je Hašem odabrao. Još uvijek je trebalo jasno očitovanje Aharonove prikladnosti.

Međutim, teško je prihvatiti takav argument. Nakon svega, ti događaji nisu bili svakodnevna pojava. Nisu li se oni mogli smatrati demonstracijom Hašemove volje da se ispune Mošeove odredbe? Drugi komentatori natuknuli su da su Moše i Aharon smjestili ostalim vođama tako što su ih stavili na nepošten test, znajući da Hašem ne odobrava one koji prinose tamjan bez da im je zapovjeđeno da to učine (nemojmo

zaboraviti, Nadav i Avihu su već bili ubijeni dok su prinosili "nedozvoljenu vatru" za koju im nije bilo zapovjeđeno da ju prinesu).

Ja bih volio sugerirati drugo tumačenje. Stručnjaci za marketing te pristupe zovu negativnim i pozitivnim kampanjama.

Ljudi trebaju i žude za nadom da će sve što je pozitivno i dobro u životu biti obasuto blagoslovima

Vodstvo se može postići blaćenjem i negativnom kampanjom protiv političkih protivnika. Ali također se može iskovati vlastitim kreposnim postupcima, kada odaberete pozitivnu kampanju umjesto nega-

tivne. Prirodno je da se onaj koji vodi negativnu kampanju usredotoči na drugog kandidata, pokušava ga oklevetati ili mu zabiti lice u prljavštinu, a da nije u stanju zajamčiti da bi on to mogao bolje napraviti.

Suprotno tome, pozitivne kampanje usredotočuju se na samog vođu i imaju za cilj istaknuti prednosti, kvalitete i talente budućeg vođe.

O važnosti postavljanja Aharona i njegovih sinova možemo raspravljati na dva načina. Jedan je tako što ćemo baciti sumnju na karakterne osobine drugih ljudi, klevetanjem ili čak pogubljenjem bilo kojeg Aharonovog suparnika. Ovo je vrlo kratkovidan pristup, jer dugoročno ljudi će se zapitati koji nam potencijalni vođa može osigurati bolju budućnost i razviti viziju koja nam daje razlog da vjerujemo da će sutra biti bolje.

Kad ljudi ocjenjuju vođe, oni se pitaju: "Koji će vođa učiniti da moj štap procvjeta, umjesto da samo raspiri vatru na hrpu kadionica?" To je bolja opcija na moralnoj razini: čiji će štap procvjetati, a ne samo koji će vođa ukloniti svoje suparnike božanskom vatrom. Ljudi trebaju i žude za nadom da će sve što je pozitivno i dobro u životu biti obasuto blagoslovima. Zbog toga B-gu nije dovoljno da samo dokaže poentu postupkom eliminacije. Umjesto toga, On pokazuje da je Aharon onaj koji će donijeti novu nadu u bolju budućnost i život blagoslova.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Ephraim Buchwald:

Supruga gospodina Ona: Neopjevani heroj

Tora u Brojevima 16,1, bilježi prve korake pobune: "Korah, sin Izhara, sina Kohata, sina Levijeva, pridobi za sebe potomke Rubenove Datana i Abirama, sinove Eliabove, i Ona, sina Peletova."

Zajedno sa 250 izraelskih muškaraca, vođa zajednice i uglednih ljudi, oni su se pobunili protiv Mojsija i Arona, rekavši: "Sva zajednica, svi skupa su sveti. Zašto se vi uzdižete nad zajednicu G-spodnju?"

Pobuna je završila kada se zemlja otvorila i progutala Koraha i svu njegovu imovinu (ali ne i njegove sinove). Dvjesto pedeset muškaraca koji su prinijeli zabranjeni kâd, također je zadesila smrt, kada ih je progutala vatra s neba.

Kada je u Tori spomenuta kazna za Koraha i njegove sljedbenike, On, sin Peletov, koji je bio dio početne pobune nije spomenut. Talmud izvještava u Sanhedrinu 109b, da On nije umro kada se otvorila zemlja, niti ga je progutala nebeska vatra. Zapravo, prema midrašu, on je preživio zbog intervencije njegove žene.

Iako se On ispočetka priključio Korahovoj pobuni, njegova ga je žena uvjerila da to nije situacija iz koje može izići kao pobjednik. Pokušavajući spriječiti Koraha da se umiješa u raspravu koja ne bi trebala biti njegova briga, Onova žena kaže Onu da on neće time ništa postići: "Ako Mojsije pobijedi, bit ćeš njegov podređeni, a ako Korah pobijedi, bit ćeš podređen njemu."

Iako je On već dao svoju riječ Korahu, njegova se žena pobrinula da ga spasi. Najprije mu je dala vina da pije, te je zaspao. Zatim je nepristojno raspustila svoju kosu i stala na

ulaz u šator. Kada su došli glasnici da Ona povedu u pobunu, otišli su zbog neprimjerenog izgleda gđe. On. Kada se On probudio, pobuna je već bila gotova, a Korah i njegovi sljedbenici mrtvi.

Rabi Chaim Shmulevitz objašnjava da je veličina gđe. On bila u tome što je ona zadržala samokontrolu i ostala čvrsto stajati unatoč maso-

Iste strasti koje mogu povrijediti druge, mogu se iskoristiti da pomognu drugima

vnoj histeriji koja je zahvatila ljude. Njena zadivljujuća sposobnost da se odupre atmosferi koja je vladala, rezultirala je time da je njen muž bio spašen.

To nije bilo maleno postignuće. Usred kaosa, gđa. On je imala dovoljno razuma da razmišlja racio-

nalno te da svom mužu predstavi smislene argumente. Ona nije omalovažila ni Koraha, niti Mojsija. Ona je samo rekla svom mužu da on neće ništa postići podupiranjem bilo koje od dviju strana.

Nije sasvim jasno jesu li argumenti gđe. On na kraju prevagnuli, budući da je ona pribjegla alternativnoj strategiji, uspavljujući Ona. Međutim, njena sposobnost da jasno i racionalno razmišlja u vrijeme kada je većina ljudi bila smetena intenzitetom svojih emocija, zaista je naročita.

Mnogo toga možemo naučiti od gđe. On, budući da slične intenzivne emocije prevladavaju i danas. Unatoč velikom napretku u formalnom obrazovanju, te ogromnom broju građana koji sada imaju sekundarni, tercijarni i diplomski stupanj obrazovanja, kao i velikom širenju beskrajne količine informacija koje su svima dostupne kroz novine i medije, samo rijetki od nas danas imaju sposobnost ili sklonost da u vrijeme krize sjednu te mirno i racionalno razmisle o stvarima. Naš je svijet uhvaćen u neku vrstu "ma-

sovne histerije" koja se proširila ne samo jednom zemljom, već očigledno čitavim svijetom.

Danas, gotovo svakodnevno, vidimo mnoštvo slučajeva u kojima se ljudi jednostavno ne mogu kontrolirati, brzo se "izgube". Sukob, koji često završi nasiljem i tragedijom, često izbije zbog parkirališnih mjesta ili sjedala u podzemnoj željeznici. Broj predoziranih od droge i opijata dramatično raste jer ih se koristi bez kontrole.

Jasno, iako se velik dio eksplozivnog porasta broja slučajeva financijske prevare može pripisati pohlepi, u nekim slučajevima nije riječ o planiranju i korupciji. Često puta, oni ljudi koji počine ozbiljne pogreške u poslu, jesu ljudi koji se nađu u zamci iz koje ne vide izlaza, osim ako malo ne "preurede brojke" u svoju korist. Učestale pojave grupnog nasilja među mladima također često nisu planirane. Djeca izađu van da se malo zabave, izgube kontrolu i završe povređujući druge, ili još gore od toga.

Ironično, taj "van kontrole" mentalitet mnoštva može funkcionirati u oba smjera. Iste strasti koje mogu povrijediti druge, mogu se iskoristiti da pomognu drugima. Mentalitet "rulje" može se upotrijebiti da spasi druge. Hvala B-gu, to svakodnevno vidimo u praksi. Nevjerojatan je porast humanitarnih društava, gdje ljudi zajedno ulažu trud kako bi pribavili haljine za vjenčanje ili namještaj za bebe, volontiraju posjećujući bolesne ili obavljaju kupnju starim i nemoćnim osobama. Postoje cijele zajednice koje se ujedinjuju i stvaraju društva u kojima su zli nagoni preusmjereni i transformirani u dobra djela.

Taj mač s dvostrukom oštricom,

ljudska sposobnost da činimo dobro i zlo, jezgrovito je objašnjena u Etici naših Otaca (4,2) te se pripisuje Ben Azaju, "Jedno dobro djelo promovira druga dobra djela, dok jedno zlo djelo promovira više zlih djela." Slično tome, Raši, citirajući Midraš Raba na Brojeve 3,29, kaže: "Jao zlome čovjeku, jao njegovom susjedu."

Svi mi moramo moći s vremena na vrijeme zastati, dobro promotriti širu sliku kako bismo vidjeli gdje se uklapamo, i shvatiti koliko je svatko od nas beznačajan u odnosu na širu percepciju stvari. Pa ipak, kada se udružimo s drugim dobrim ljudima, mi zajedno možemo dovesti do velikih promjena. Možemo vježbati i pripremati se za te intenzivne i neočekivane trenutke, tako da budemo opremljeni za donošenje ispravnih odluka vezanih uz život i smrt, dobro i zlo.

Te odluke neće biti samo na našu dobrobit i na dobrobit naših prijatelja i obitelji, već i na dobrobit cjelokupnog globalnog okruženja –svijeta.

Zapamtite da je gđa. On paradigma za svakoga od nas. Ostani hla-

dne glave. Promisli prije no što djeluješ. Blagoslovljena gđa. On!

Kako je fascinantno da Tora naglašava da sudbinu osobe često određuje supružnik kojeg on ili ona odabere.

U ranim fazama udvaranja jako je teško predosjetiti glavne ideale i intimne perspektive koje potencijalni supružnik može imati. Često ih je nemoguće utvrditi. Čak i kad se vjenčaju, muževi i žene ponekad vuku u različitim smjerovima. Jedno je možda duhovnije, dok je drugo više materijalno. Jedno može biti sklonije mozganju, dok je drugo sportski tip. Jedno je možda otvorenije, drugo sramežljivije. Neizbježno je da nakon godina zajedničkog života muževi i žene utječu jedni na druge. Krajnje je pitanje koje će osobine i vrijednosti dominirati? Ponekad dominiraju samo negativne osobine, dok ponekad prevladavaju pozitivne vrijednosti.

Očito je da je brakovima potrebna sijata d'šmaja, mnogo B-žanske intervencije i blagoslova odozgo.

Neka biste bili blagoslovljeni.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: Supruga gospodina Ona: Neopjevani heroj

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Korah je doveo u pitanje Aaronovo pravo na kehunu (svećeništvo). Tvrdnjom da svatko ima pravo na kehunu, on je izvršio službu tamjanom, koju smije vršiti jedino kohen. On i njegovi sljedbenici su umrli, dokazavši time Mojsijev autoritet, da je Aron bio kohen, i da ne-kohanima nije dopušteno da vrše službu dodijeljenu kohenu.

Hašem potom naređuje da posuđe za tamjan treba spljoštiti i od njih učiniti oblogu za žrtvenik, da služi kao podsjetnik i upozorenje ne-kohanima da im nije dopušteno obavljati svećeničku službu ukoliko ne žele doživjeti teške posljedice koje su zadesile Koraha. Drugim riječima, Židovi bi trebali učiti iz događaja u povijesti kako bi izbjegli da ponove ponašanja koja imaju katastrofalne posljedice.

Jedno od klasičnih obilježja ovisnosti je odbijanje ovisnika da uče iz prošlosti. Tijekom godina, svaki put kad je koristio alkohol ili drogu, pretrpio je ozbiljne posljedice. Ipak, ovisnost ga navodi da misli, "ovaj put će biti drugačiji." Kaže se da ludilo raditi istu stvar i očekivati drugačije rezultate. Kako istinito!

Veliki iskorak ka zlu: Traženje pohvale

Postoji talmudska izjava: "Zavist, požuda i traženje pohvale uklanjaju osobu sa svijeta" (Etika otaca 4,28). Iz nje učimo da zavist može osobu lišiti logičkog razmišljanja. To isto vrijedi i kod "traženja priznanja od drugih".

U svojim knjigama o niskom samopoštovanju (Angels Don't Leave Footprints, Let Us Make Man) istaknuo sam niz loše prilagođenih oblika ponašanja koji mogu proizaći iz neutemeljenog osjećaja inferiornosti. Jedna od reakcija je sebe gledati kao superiornog u odnose na druge, i tražiti čast i priznanje. Bilo sam oduševljen kada sam potvrdu toga pronašao u spisima Rabbeinu Yonaha, koji kaže: "Tašt čovjek nastoji nadomjestiti svoj osjećaj nedostatka, misleći kako je superioran ljudima za koje može smatrati da se nalaze ispod njegove razine" (Rabbeinu Yonah al HaTorah, str. 156).

Koraha su obmanula oba ova os-

Kada ne bi bilo traženja priznanja i častoljublja, čovjek bi se mogao zadovoljiti i samo s onim najneophodnijim za život

jećaja, zavist i traženje priznanja, nadajući se da će smijeniti Mojsija i doći na njegovo mjesto kao vođa. Njegovo zagovaranje jednakosti bila je samo smicalica, koju je prepoznala žena Ona ben Peleta.

Ramchal (R. Moshe Chaim Luzatto) kaže da, kada ne bi bilo traženja priznanja i častoljublja, čovjek bi se mogao snaći samo sa najneophodnijim za život. Često puta nas na stjecanje luksuznih stvari motivira želja da drugima ne izgledamo inferiorniji (Path of the Just /Put pravednika, 11.). Iscrpljivanje u pokušaju da se stekne više od osnovnih životnih potreba doista može "ukloniti osobu sa svijeta".

Korah je bio fizički uklonjen sa svijeta. I mada mi možemo fizički ostati na svijetu, moramo biti na oprezu od osobina koje ne pridonose opstanku, i od kojih neke figurativno mogu "ukloniti osobu sa svijeta".■

R. Yechezkel Levenstein (Kovetz Inyanim) kaže da logičko razmišljanje može omogućiti čovjeku da prepozna one osobine koje su destruktivne. Fiziološki su nagoni nužni za opstanak i očuvanje vrste, ali osobine poput traženja priznanja nimalo ne doprinose opstanku čovjeka. One su zapravo kontraproduktivne, i rezultat im je frustracija i uzaludno trošnje energije. Stoga ih treba prepoznati kao izazove koje treba prevladati u potrazi za duhovnošću.

Biseri hasidske mudrosti

ahvalnost za dobro i zlo

Rebe iz Kapišnica bio je velik bogopoklonik i učen čovjek. Uz to ga je pratio glas da je dobra srca, te da se nikada i ni na koga nije žalio. U isto je vrijeme njegova žena bila potpuna suprotnost. Sugrađani su je se bojali, a ona nije štedjela nikoga, pa ni svoga muža. Bila mu je spremna predbacivati pred bilo kime, bilo kada, zbog bilo čega. On je sve to mirno trpio i nikada joj se nije suprotstavljao.

"Mislim da previše trpiš, zašto ne učiniš već nešto i jednom zauvijek prekineš s time?" upita ga prijatelj.

Rebe mu odgovori: "Već sam pokušao, ali sve je bilo uzalud, pa mi čini mi da će tako i ostati. Ako B-g želi da moja družica bude takva, onda ja moram biti zahvalan za loše, isto tako kao što sam zahvalan za dobro."

i ljudi moramo postići jedinstvo s božanskim, a da pritom ne kompromitiramo sebe ni B-ga. Ali kako integrirati našu neovisnu, zemaljsku realnost s B-žjom sveobuhvatnom, apsolutnom realnošću, a da pritom ne uništimo jednu ili drugu? Nije li božansko jedinstvo u potpunoj suprotnosti sa svekolikom raznolikošću našeg fizičkog svijeta?

Taj prividni paradoks upravo je ono što je B-g namjeravao postići. On je opremio našu zemaljsku realnost prividno neovisnim postojanjem, koje kao da prikriva B-žju apsolutnu stvarnost, s jasnom namjerom da naposljetku, koristeći svoju slobodnu volju, osvijestimo duboku želju da se ujedinimo s božanskim. Kako naše oči, srce i um sve više uče o našoj fizičkoj realnosti, mi počinjemo uviđati poput inženjera i znanstvenika, da uistinu postoji neupitno, b-žansko jedinstvo koje daje smisao svemu što činimo.

Ideja b-žanskog jedinstva je mnogo više od koncepta o postojanju samo jednog B-ga; ona, isto tako, isključuje bilo kakvo postojanje mimo Njega. Sve što možemo znati, vidjeti ili osjećati proistječe iz tog jedinstva.■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

"Dragi moj" nastavi prijatelj, "ne razumijem zašto bi Bg pravedniku poput tebe dao takvu nesretnicu za ženu?"

"U Psalmu piše, ‘G-spodin je dobar prema svima...’ Da se udala za bilo koga drugoga, on bi je nakon kratkog vremena osramotio i ostavio. I što bi onda bilo s nesretnicom? Zato ju je B-g, u svojoj neograničenoj mudrosti i dobroti, dao meni. A ja se, kao što vidiš, još uvijek nekako snalazim."■

Ako vjerujemo u dobronamjernost Stvoritelja, onda nemamo problema.

Ako ne vjerujemo - onda nemamo odgovora.■

~ R. Jaakov iz Radimina

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Nemojte se zavaravati

Korah nije bio običan čovjek. On je bio vodeći Levit, Mojsijev bliski rođak, izuzetno pametan čovjek, a također i enormno bogat. Zapravo, on je bio toliko moćan da je 250 članova Sanhedrina krenulo za njim u otvorenu pobunu. Pa kako se taj veliki Korah mogao otvoreno pobuniti protiv Mojsija, koji nije radio ništa drugo nego slijedio B-žje smjernice? Kako je takav učenjak Tore mogao tako nisko pasti?

Duhovni rast je poput natjecanja u obaranju ruku. Što više gurate naprijed, to na veći otpor nailazite. Da bi se uspeli s jedne duhovne razine na sljedeću, prvo morate ublažiti oštre osude koje se vežu s novom razinom. Dini su oštre osude; oni su zaštitne sile koje održavaju ravnotežu između dobra i zla. Ove vas sile tjeraju da dokažete da ste zaista dostojni da dosegnete ovaj novi nivo. One vas prisiljavaju da dokažete svoju odlučnost i da to zaslužujete.

Nadalje, Rebe Nahman objašnjava da se čak i oni koji su u potpunosti uklonili svoje čuvstvene napasti, i očistili sebe od užitaka ovog svijeta, moraju suočiti s još višom razinom izazova, koju Rebe naziva "svetim anđelom", potpuno duhovnim jecer

hara (sklonosti zlu, zlim nagonom). Kako cadik napreduje od razine do razine, on se mora konstantno suočavati s tim sve težim i težim, isključivo duhovnim, izazovima.

Nažalost, Korah to nije shvatio. On je smatrao da je židovski narod stekao univerzalno proročanstvo na gori Sinaj. Svaki je čovjek čuo kako B-g govori izravno njemu. Korah je stoga tvrdio: "Čitava je zajednica sveta, i B-g je među njima. Pa zašto vi sebe uzdižete iznad B-žje zajednice?" (Brojevi 16,3). Korah je raspravljao: "Nismo li to svi mi postigli? Mi smo na našoj razini obuzdali naš jecer hara i zasigurno nije preostalo nikakvih oštrih osuda."

Budući da je Korah uistinu bio na moćnoj razini, oštre osude na njegovoj su razini bile ogromne. Osim toga, definicija i osobina njegovog plemena Levi je din - presuda. Sve stvoreno od B-ga je sveto i za krajnje je dobro, uključujući i strogost. Međutim to se ostvaruje samo kad se strogost kombinira s dobrotom iz ljubavi. Upravo iz tog razloga Levit treba služiti Kohenu, čiji je posao da učini pomirenje za Židovski narod i iskaže dobrotu iz ljubavi. Kad Levit služi Kohenu, prijašnja gruba pri-

roda se podređuje njegovoj kasnijoj dobroti iz ljubavi, na način da se uspostavi pravilna ravnoteža. Međutim, zbog toga što je Korah bio egoističan, on nije shvatio da postoji još toliko prostora za rast i mnogo oštrih osuda za savladati. On se stoga odvojio od Aarona Kohena, i osude su se oslobodile, nadvladavajući ga u otvorenoj pobuni protiv koncepta svećenstva i gruboj kritici istog.

Na svakoj novoj razini mi se suočavamo s izazovima i poteškoćama. Mnogi pogrešno vjeruju da su pali i zbog toga su uznemireni, kada su očekivali da su se uzdigli na nove visine i da će sada pred njima biti lagani put. Međutim, ovo je univerzalno iskustvo i put do postizanja veličine. Ovi argumenti nisu ništa drugo do proizvod samih oštrih osuda koji pokušavaju suzbiti naš rast i prevariti nas da utonemo u samozadovoljstvo. Mi imamo moć da ih ublažimo prisjećajući se da je sve što B-g čini za naše dobro. Teškoće koje osjećamo nisu tu zato što smo zakazali, već zato što B-g orkestrira proces stvoren da bi nas približio savršenosti. Rebe Nahman je jednom rekao, da je u svojoj mladosti shvatio da se čak i cadikim susreću s ovim iskustvom, to bi za njega bilo ogromno ohrabrenje. Ne dajmo se zavarati!

Korahova je krivica bila to što se nije ponizio i pokorio svoju narav oštrog osuđivanja naravi Kohena, kako bi se ona mogla koristiti na uravnotežen i pozitivan način. I mi se također moramo naučiti poniziti, dopuštajući našoj vlastitoj kritičnoj prirodi da se potčini ohrabrenjima i savjetima cadika iz ljubavi kako bismo mogli nastaviti rasti s jednog nivoa na drugi. Ako živimo na taj način, mi možemo ublažiti sve surovosti i teškoće u našim životima. Amen!■

Prevela Tamar Buchwald

Paraša (priča) Korah govori o svakodnevnim izazovima s kojima se suočavamo kada doživimo emocionalne reakcije koje nas čine slijepima i tjeraju nas da se ponašamo na način koji će proturječiti našim stvarnim interesima.

Veći dio ove paraše bavi se pokušajem Koraha (jednog od najvažnijih učenjaka među Izraelcima) i njegovih sljedbenika da ospore vodstvo Mošea i Arona.

Paraša počinje riječima "Vajikah Korah" (Korah je uzeo), ali se ne spominje što je uzeo, gdje je uzeo i zbog koje potrebe. Komentatori kažu da je uzeo loš savjet od nekoga, to je zato da nas nauči da bez obzira koliko velik, pametan i mudar čovjek može biti, svatko ima slabu točkuego.

Zohar objašnjava da Veliki svećenik Aron predstavlja Merkava (kola) sefire Hesed, koja je moć Desne Kolone, moć ljubavi, dobrote, suosjećanja i dijeljenja dobrote. Korah, koji je bio Levit, predstavlja sefiru Gevura koja je moć Lijeve Kolone - želje za primanjem. Svatko od nas ima ove strane, i ono što je Korah zapravo htio je da stavi moć Lijeve kolone ispred Desne kolone. On bi mogao biti u pravu, jer je svrha stvaranja bila da s nama podijeli beskrajno zadovoljstvo i ispunjenje; zato bi moglo izgledati da je Lijeva Kolona, koja je odgovorna za našu želju za primanjem, puno važnija. Međutim, u trenutku kada pomislimo o primanju samo za sebe mi smo u stanju razdvojenosti od Stvoritelja i snage života - dijeljenja i ljubavi. To je vrlo paradoksalno, a rješenje je razviti želju za primanjem u svrhu djeljenja - "Volite svog bližnjeg kao što volite sebe".

Midraš objašnjava da moramo koristiti Desnu Kolonu (ljubavi i dijeljenja) kako bi vladali nad Lijevom Kolonom (željom samo za sebe) - to bi stvorilo frekvenciju koja će nas povezati s obiljem, srećom i blaženstvom – Centralnom Kolonom. To je fina ravnoteža na kojoj smo stalno, između toga da smo Aron - Hesed i Korah - Gevura. U svima nama postoji mješavina svjetla i tame, dobra i zla, dijeljenja i sebičnosti, Kohen i Levi. Moramo shvatiti da u svrhu

Svatko tko vas živcira uči vas strpljenju

Svatko vas napusti, uči vas da počnete stajati na vlastitim nogama.

Sve što vas razljuti, uči vas praštanju i suosjećanju.

Sve što ima moć nad vama uči vas kako da povratite tu moć.

Sve što mrzite uči vas bezuvjetnoj ljubavi.

Sve čega se bojite uči vas hrabrosti da prevladate svoje strahove.

Sve što ne možete kontrolirati, uči vas da prepustite.

uspjeha u životu moramo odustati od našeg pokušaja da dokažemo koja je od navedenih suprotnosti u nama ispravna, a koja pogrešna. Ta unutarnja borba između Arona i Koraha se događa u svakome od nas i to je naša veza sa Stvoriteljem.

A kao kazna već je rečeno da "onoga koji bježe od veličine i poštovanja, oni će ga slijediti", i kada ćemo shvatiti suštinu dijeljenja i zajedništva kao uzvišen princip (bezuvjetnu ljubav) onda je samo nebo granica, kako je rečeno u Talmudu: "Onome koji moli za svog prijatelja prvom će se odgovoriti". Znači, naše pitanje nije što je pravo ili krivo, nećemo stalno tražiti pravdu, i kako Zohar podučava: "za osobu koja je u svađi nema egzistencije".

Paraša Korah završava pitanjem o desetini - doprinosa desetine od onoga što smo zaradili. Očito, zašto bismo željeli dati ono što je naše i za što smo naporno radili? Ali, u svrhu ispunjenja svoje sudbine i povezivanja sa Svjetlosti stvaranja i obiljem naše Desno mora gospodariti nad Lijevim – brinuti se o našem bližnjem prije nego li pomislimo na sebe.■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Chanoch Ben Yaakov, Yeshshem

Rabbi Menachem Leibtag:

Šelah: 'Meraglim' ili misija utvrđivanja činjenica?

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Što je Korah 'UZEO'? Iz nekog razloga, Tora nam to ne želi reći.

Isto tako, Korah je definitivno imao mnogo pritužbi, ali Humaš nikada nije razjasnio što je predložio umjesto toga.

Zapravo, dok proučavamo Paršat Korah, primijetit ćemo koliko drugih važnih detalja 'nedostaje'! U ovotjednom šiuru pokušavamo objasniti zašto.

Uvod

Paršat Korah počinje pasukom koji se čini gramatički neispravnim:

"Va'jikah Korah..." - I Korah, sin Jichara, sina Khatovog, sina Levijevog, UZEO je; i Datan i Aviram [Elijavovi sinovi] i Oan [Peletov sin] sinovi Reuvenovi." (16:1)

Ova uvodna rečenica jednostavno kaže da je Korah UZEO, bez objašnjenja ŠTO je to uzeo! Zapravo, ovaj pasuk je toliko neodređen da gotovo svaki komentator nudi drugačije tumačenje. Na primjer:

• Raši - Korah se prebacio na 'drugu stranu';

• Ramban - uzeo je "ejca" (savjet) u svoje srce;

• Ibn Ezra & Hizkuni - uzeo je 'druge ljude';

• Seforno - uzeo je 250 'narodnih vođa'.

[Zamijetite također kako skoro svaki prijevod ovog pasuka pokušava na neki način 'improvizirati'.]

Međutim, bez obzira na to koje je tumačenje najtočnije, ostaje ono osnovno pitanje: Zašto Tora počinje ovu paršu na tako neodređen način? Uostalom, pretpostavili bismo da će poruka Tore biti jasnija da je ovaj pasuk napisan 'kako treba'!

U šiuru koji slijedi, pokazat ćemo kako bi ova 'uvodna neodređenost' mogla biti namjerna, jer će nam skrenuti pozornost na jedinstveni stil koji Tora koristi da bi opisala ovaj događaj – stil koji Tora koristi namjerno – da prenese svoju temeljnu poruku!

Započnimo naše proučavanje 16. poglavlja Bamidbara poklanjajući posebnu pažnju na razne 'pritužbe' koje Korah iznosi.

Borba za zajednički cilj

Iz površnog čitanja Paršat Korah čini se da su se Korah, Datan & Aviram i 250 ljudi ujedinili iza jednog zajedničkog cilja. Njihova zajednička kritika Mošeovog i Aharonovog vodstva, izražena u njihovom otvorenom prosvjedu, pokazuje ovo ujedinjeno protivljenje:

"...i okupili su se protiv MOŠEA I AHARONA govoreći: Uzeli ste si previše - jer ČITAVA JE ZAJEDNICA SVETA i

B-g je u njihovoj sredini, zašto se onda UZDIŽETE IZNAD

B-žje zajednice?" (16:3)

Međutim, iz ove uvodne žalbe ostaje nejasno što oni točno umjesto toga žele:

• Zazivaju li 'nove demokratske izbore'?

• Žele li da Moše & Aharon 'odstupe'?

• Žele li oni sami doći 'korak naprijed'?

• Zahtijevaju li oni jednostavno 'duhovnu jednakost'?

• Jesu li oni samo 'kronični' prigovarači, bez ikakvog cilja?

Kao odgovor na ovu uvodnu pritužbu, Moše nudi 'test' koji (isprva) zvuči kao neka vrsta 'obračuna' (vidi 16:4-7).

Propitivanjem detalja ovog predloženog 'testa', trebali bismo biti u mogućnosti doći do preciznijeg zaključka o tome na što se oni uistinu žale: Proučimo pažljivo pesukim koji opisuju prijedlog Mošea Rabeinu:

"Dođite jutro, i B-g će obznaniti tko je Njegov i tko je svet... i onaj koga je On izabrao... Ovo ćeš učiniti, uzmi lonce, Korah i cijela njegova družina, ... i stavi na njih KETORET pred B-gom [tj. kod Miškana]... i onaj [čiji prinos] B-g izabere bit će postavljen kao "kadoš"... (vidi 16:5-7)

Dok razmatrate ove pesukim, imajte na umu kako ostaje prilično nejasno što je točna svrha ovog 'ketoret testa'!

Raspravimo prvo što ovaj test ne može biti!

On ne može biti test za određivanje toga tko je B-žji pravi izbor da bude VOĐA Bnei Jisraela, jer da je tako - onda bi samo JEDAN prinos mogao biti prihvaćen - i Moše (kao i Aharon) bi trebao sudjelovati!

Nadalje, ako je ovo samo 'obračun' između Mošea i Koraha, zašto bi trebalo sudjelovati 250 ljudi?

Vjerojatnije je da je svrha ovog 'testa' utvrditi tko ima

Strana 22 Divrej Tora

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Šelah: 'Meraglim'

ili misija utvrđivanja činjenica?

Drugim riječima, svrha testa s "ketoretom" je utvrditi valjanost Korahove tvrdnje da je svatko u Am Jisraelu "kadoš" (vidi 16:3), i stoga bi svima trebalo biti dopušteno da prinose korbanot. Moše sugerira da bi Korah i njegovih 250 sljedbenika trebali 'pokušati'. Ako B-g prihvati ove prinose, onda će se dokazati da je Korah u pravuako ne, onda će se dokazati da je Moše u pravu.

Duhovna jednakost

Kako bismo podržali ovo tumačenje, jednostavno trebamo pogledati Mošeov drugi odgovor Korahu (vidi 16:811), tj. njegov dodatni ukoru Levitima koji su se pridružili Korahu:

"Čujte me, sinovi Levijevi - zar nije dovoljno što vas je B-g odredio da priđete [tj. da sastavljate i nosite Miškan]... a sada vi i vaši drugovi Leviti TRAŽITE LI I KEHUNU [svećenstvo].... - zašto se onda žalite PROTIV AHARONA." (vidi 16:8-11)

Ova osuda "bnei Levi" - posebno fraza 'tražite li i svećeništvo - dokazuje da Korah i njegovih 250 ljudi osporavaju odluku da se prinošenje "korbanot" ograniči na Aharona i njegove sinove. Ovi disidenti zahtijevaju da se svakome tko to želi dopusti da prinosi "korbanot", jer su SVI pripadnici Izraela 'duhovno jednaki' ["ki kol ha'eida kulam kedošim..." (vidi 16:3)].

Ovo također objašnjava zašto je ova dodatna osuda usmjerena posebno na "bnei Levi". Mošeova kritika usredotočuje se na licemjerje ovih Levita - jer ako su bili toliko zabrinuti za 'duhovnu jednakost' zašto se nisu žalili ranije kada su sami bili izabrani ispred svih drugih plemena da nose Miškan!

Očigledno, ti disidenti vjeruju da ograničenje prinošenja korbanot na Aharonovu obitelji proizlazi iz Mošeovog nepotizma, a ne iz B-žanske zapovijedi. [Vidi Hizkuni 16:15.] Stoga će ovaj ' test s ketoretom', kako Moše predlaže, odrediti tko doista može prinositi korbanot - tj. da li je to samo Aharon, ili možda također svi (ili barem neki) od 250 ljudi. [Vidi također 16:16-17.]

Ulazak: Druga grupa

Sve do ove točke, imamo dojam da su se svi spomenuti u dva uvodna pesukim - tj. Korah, Datan, Aviram i 250 lju-

di - udružili u ovom prosvjedu. Stoga treba očekivati da svi oni sudjeluju u ovom 'obračunu'.

Međutim, kako se priča nastavlja, pojavljuje se sasvim drugačija slika. Obratite pozornost, prema 16:12, da su Datan & Aviram, iz nekog razloga, izdvojeni:

"I Moše posla po DATANA & AVIRAMA, ali oni odgovoriše: NEĆEMO DOĆI GORE..." (vidi 16:12-14)

Zašto Moše mora POSLATI po Datana i Avirama? Uostalom, nisu li bili zajedno s Korahom i družinom kada su se prvi put okupili protiv Mošea (vidi 16:2-3)? Nadalje, s kojom svrhom ih Moše poziva? Želi li da sudjeluju u 'ktoret testu'? Na prvi pogled ostaje prilično nejasno o čemu se radi u ovom pozivu.

Međutim, njihov odgovor Mošeu - "nećemo DOĆI GORE" - već sugerira da bi Datan & Aviram mogli sačinjavati zasebnu grupu. Imajte na umu kako oni ostaju u vlastitom taboru [podsjetimo se da su oni iz ševet Reuven] i odbijaju se čak i približiti Ohel Moedu (gdje se provodi 'ketoret test').

Nadalje, iz njihove osude Mošea koja proizlazi iz njihovog odgovora na njegov poziv (vidi dolje), postaje sasvim jasno da je plan Datana & Avirama više 'politički' (i da oni nisu previše zainteresirani za 'duhovnu jednakost').

"Zar nije dovoljno što si nas izveo iz zemlje kojom teče med i mlijeko [misli se na Egipat!] da umremo u pustinji i SADA – SE I DALJE PONAŠAŠ KAO GOSPODAR NAD NAMA! Nisi nas ni doveo u zemlju kojom teče mlijeko i med (kao što je Moše bio obećao)... [stoga] nećemo doći gore!" (16:13-14)

U ovom drskom prkošenju Mošeovom pozivu, Datan & Aviram u potpunosti odbacuju Mošeovo političko VODSTVO. U njihovim očima, Moše nije uspio kao vođa naroda. Uostalom, kada su Bnei Jisrael na početku prihvatili Mošea kao svog vođu u Egiptu, on je obećao da će ih dovesti u zemlju kojom teče med i mlijeko (vidi Šemot 3:16-17, 4:30-31). Sada kada je Moše obavijestio Bnei Jisrael da ulazak u Obećanu zemlju više nije na horizontu, Datan & Aviram (i najvjerojatnije mnogi drugi) odbacuju legitimitet njegovog vodstva i autoriteta.

Jasno je da se ova pritužba drastično razlikuje od Korahovog početnog prigovora na KEHUNU! Korah i 250 ljudi osporavaju Aharonov ekskluzivni status, ali nikada ne dovode u pitanje Mošeovu ulogu vođe. Uostalom, svi oni pristaju na 'test' koji pokreće sam Moše. Datan i Avipravo PRINOSITI KORBANOT. Ovo bi objasnilo zašto Aharon (isključujući Mošea) sudjeluje zajedno s 250 ljudi, jer bi jedan mogući ishod ovog testa bio da B-g prihvati prinos svih (ili barem nekih) od ovih sudionika.

(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Šelah: 'Meraglim'

ram, međutim, dovode u pitanje Mošeovu ulogu vođe. Mošeova molitva

Konačan dokaz ove razlike može se naći u Mošeovoj neposrednoj reakciji na prigovor Datana i Avirama. Obratite posebnu pozornost na to kako se Moše obraća B-gu u molitvi:

"I Moše se naljuti i reče B-gu - 'al tejfen el MINHATAM'Ne obaziri se na njihov 'prinos' - nisam im uzeo ni jednog magarca, niti sam ikome od njih učinio nepravdu." (vidi 16:15)

Na prvi pogled čini se da Moše sada moli B-ga da ne prihvati prinose "ketoreta". Međutim, to ne može biti iz dva razloga:

1. Datan i Aviram odlučili su ne sudjelovati u testu "ketoreta", pa zašto bi onda Moše tražio da B-g ne prihvati prinos koji oni niti ne prinose? [Vidi Ramban!]

2. Hebrejska riječ "minhatam" odnosi se ili na 'prinos jela' (vidi Vajikra 2. poglavlje) ili na neku vrstu dara (vidi Breišit 32:13,18). Svakako, to nije dru-gi naziv za "ketoret" (tamjan).

[Obratite pažnju na to kako su se komentatori nosili s ovim problemom. Iako prvo Rašijevo mišljenje tvrdi da se "minhatam" doista odnosi na prinos KETORETA, Ramban se (s pravom) ne slaže - sugerirajući da se to odnosi na bilo koju vrstu molitve (ili prinosa) koju oni mogu prinijeti. Vidi također Ibn Ezra & Seforno koji objašnjava ovaj pasuk na sličan način.]

Nadalje, razlog koji Moše navodi - "jer nisam ništa uzeo od njih" - jasno se odnosi na Mošeovu protutvrdnju da za vrijeme njegovog vodstva nije bilo korupcije. Stoga se cijela ova molitva odnosi na pritužbu Datana i Avirama na njegovo vodstvo. Moše se jednostavno obraća B-gu kako bi potvrdio legitimitet vlastitog [od B-ga postavljenog] vodstva koje je sada osporeno. Moše podsjeća B-ga da je bio vjeran vođa koji nikada nije zlorabio svoju moć.

Dvije grupe - dvije zamjerke

Rezimirajmo što se do sada ispostavilo. Identificirali smo DVIJE neovisne pritužbe, koje su pokrenule DVIJE neovisne skupine, smještene na DVIJE različite lokacije:

PRVA GRUPA - 250 ljudi ["adat Korah"] - prosvjeduju protiv Aharonova ekskluzivnog prava na KEHUNU. Spremni su za svoj 'test' kod OHEL MOEDA; [Imajte na umu da Tora dosljedno ovu grupu naziva "adat Korah" (vidi 16:5,6,11).]

DRUGA GRUPA - Datan & Aviram (& sljedbenici) - žale se protiv POLITIČKOG vodstva MOŠEA. Okupljaju se na teritoriju ševet Reuven. [Ovo mjesto se kasnije naziva "Miškan Korah Datan v'Aviram" (vidi 16:24-27).]

Naravno, tek treba vidjeti kakav je stav samog Koraha po ova dva pitanja, no nema sumnje da postoje dvije skupine koje na svom dnevnom redu imaju dvije vrlo različita teme.

Ponovan ulazak u Prvu grupu

Sve do ove točke (tj. 16:1-15), pripovijest, iako pomalo složena, tekla je logičnim slijedom: prvo predstavlja obje skupine, a zatim predstavlja pojedinačne pritužbe svake frakcije. Ali sada, iz nekog razloga, narativ se počinje 'kolebati', naizgled nasumično, između Mošeovih sukoba sa svakom od ove dvije skupine.

Obratite pažnju na to kako se u 16:16 pripovijest naglo prebacuje s Mošeovog odgovora Datanu i Aviramu (II grupa) natrag na njegov izvorni sukob s "adat Korah" (I grupa):

"I reče Moše Korahu, sutra, ti i sva tvoja družina [250 ljudi] budite pred B-gom [kod Miškana], ti i oni i Aharon..." (16:16 -17 / usporedi s 16:5- 7)

Zatim pripovijest nastavlja opisivati ovo suočenje: Sljedećeg jutra, svih 250 ljudi okupilo se kod Ohel Moeda spremnih sa svojim "mahtot" (tavama) i "ketoretom" (16:18), dok Korah masovno okuplja gomilu da gleda (16:19). Ali tada, baš kad očekujemo da ćemo saznati ishod ovog 'obračuna', opet nailazimo na naglu promjenu u narativu.

Ponovan ulazak u Drugu grupu

Upravo na ovoj kritičnoj točki u pripovijesti, nalazimo novu 'paršiju' (pogledajte 16:20-22), koja opisuje B-žju [prvu] izravnu intervenciju (u vezi s ovim incidentom), te reakciju Mošea i Aharona.

"I B-g je rekao Mošeu i Aharonu: 'Odvojite se od ove zajednice, da ih mogu uništiti u trenutku.' A oni padoše ničice, i rekoše: 'O B-že, B-že duhova svakoga tijela, hoće li - "iš ehad" - jedan čovjek sagriješiti, a Ti ćeš biti gnjevan na - "kol ha'EJDA" - cijelu zajednicu?' (16:20-22)

Pregledajte još jednom ove pesukim, i zapazite kako nije baš jasno na koga se odnose "iš ehad" i "ha'EJDA":

Odnosi li se "iš ehad" na Koraha, pa se stoga "ejda" odnosi na 250 ljudi? Ili, se "iš ehad" odnosi na cijelu grupu prigovarača - tj. Koraha i njegovih 250 ljudi. Ako je tako, on-

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Šelah: 'Meraglim' ili misija

da se "ejda" mora odnositi na čitav narod Izraela, ili barem na veliku grupu sljedbenika koje je Korah okupio da promatraju (vidi 16:18-19).

Nadalje - što je s Datanom & Aviramom? Treba li ih također smatrati dijelom "iš ehada" u Mošeovoj molitvi?

Na kraju, ako se "ejda" odnosi na cijelu zajednicu - da li se to odnosi na 'znatiželjnike', tj. one koji su se okupili da gledaju (vidi 16:19), ili to stvarno podrazumijeva cijelu zajednicu, uključujući žene i djecu itd?

Način na koji razumijemo ove riječi izravno utječe na to kako razumijemo Mošeovu molitvu u 16:22. Drugim riječima, traži li Moše od B-ga da spasi 250 ljudi od Koraha (ako je tako, onda B-g ne odgovara na ovaj zahtjev), ili traži od B-ga da spasi cijeli narod od Koraha i njegovih 250 ljudi (ako je tako, onda B-g uslišava ovaj zahtjev)?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje, pogledajmo kako B-g odgovara na ovu molitvu, i primijetite kako to čini da ostanemo potpuno zbunjeni u svom shvaćanju onoga što se događa:

"I B-g je rekao Mošeu, razgovaraj s EJDA i upozori ihPOVUCITE se iz područja MIŠKAN KORAH DATAN V'AVIRAM." (16:23-24)

Na naše iznenađenje, B-žji odgovor uvodi lokaciju za koju nikada prije nismo čuli: tj. MIŠKAN KORAH DATAN v'AVIRAM. To ne može biti sam Miškan, već se riječ "miškan" u ovom kontekstu odnosi na njihovo prebivalište, tj. mjesto gdje Datan i Aviram borave.

Kako Datan & Aviram nisu došli na test s "ketoretom", moramo zaključiti da se njihov "Miškan" mora nalaziti na području plemena Reuven. Najvjerojatnije je ovo mjesto služilo kao 'stranački stožer' za ovu skupinu ljudi koji su se otvoreno pobunili protiv Mošeovog političkog vodstva.

utvrđivanja činjenica?

Imajući ovo na umu, pokušajmo identificirati na koga se odnosi "ejda" u B-žjem odgovor na Mošeovu molitvu (u 16:24). Kako bi spasio "ejda" od ovog "iš ehada", Moše mora dati upute "ejdi" da evakuiraju područje koje okružuje Miškan Korah Datan & Aviram. Stoga se "ejda" mora odnositi na grupu ljudi koja se okupila oko Miškana Korah Datan v'Aviram u plemenu Reuven. Međutim, ovaj zaključak je prilično zbunjujuć, jer samo pet pesukim ranije, riječ "ejda" je korištena da opiše grupu ljudi koji su se okupili oko OHEL MOEDA da gledaju obračun "ketoretom" (vidi 16:19)!

Još jednom otkrivamo kako je narativ 'preskočio' iz Prve grupe [250 ljudi koji prinose ketoret] na Drugu grupu [Datan & Aviram].

Kako bismo dokazali da su doista uključene dvije grupe, jednostavno zamijetite što se događa u sljedećem pasuku, dok Moše ispunjava B-žju zapovijed.

Podsjetimo se da Moše mora izdati upozorenje EJDA koja se okupila oko tabora Datana & Avirama. Kako se ova "ejda" odnosi na Drugu grupu, Moše sada mora NAPUSTITI područje OHEL MOEDA (gdje se okupila Prva grupa) i OTIĆI u područje gdje se nalazi Druga grupatj. Miškan Korah, Datan & Aviram:

"I Moše je ustao i OTIŠAO K Datanu & Aviramu... i rekao je narodu: MAKNITE SE od šatora ovih zlih ljudi... da ne budete izbrisani za sve njihove grijehe..." (16:25-26)

Zapazite da Moše mora NAPUSTITI svoju sadašnju lokaciju (kod Ohel Moeda) i OTIĆI DO "Miškan Korah Datan v'Aviram" (ovo je uvjerljiv dokaz da postoje dvije zasebne grupe). Ovo mjesto, koje Tora spominje kao "Miškan Korah Datan v'Aviram", služi kao 'stranačko sjedište' ove pobunjeničke skupine. Najvjerojatnije je u tom novom centru već formirana alternativna liderska grupa. [Obratite pozornost na korištenje riječi "Miškan" [prebivalište] u Tori za opis njihovog sjedišta. Najvjerojatnije je ovaj izraz posebno odabran kako bi ukazao na to da ovo NOVO sjedište prkosi vodstvu Mošea Rabeinu, čije je sjedište "miškan" u Ohel Moedu!]

Budući da Druga grupa osporava Mošeovo vodstvo (a ne Aharonovo svećenstvo), sam Moše (a NE Aharon) mora biti taj koji se suočava s ovom skupinom. Imajte na umu da Aharon ne prati Mošea (u 16:25). Umjesto toga, on ostaje u Ohel Moedu, spreman za obračun s 250 ljudi (Prva grupa), tj. skupinom koja dovodi u pitanje njegovu KEHUNU.

(nastavak s 25. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Šelah: 'Meraglim'

Dvije grupe - dvije kazne

U ovom trenutku, B-g mora dokazati političkim disidentima da je Mošeovo vodstvo bilo B-žanski imenovano. Stoga, sam B-g mora 'stvoriti' "beriju" - novi oblik stvaranja - kako bi kaznio ovu skupinu. Oni koji se distanciraju od ove skupine su spašeni (vidi 16:27-34). Međutim, primijetite da tlo čudesno proždire samo članove Druge grupe - tj. Datana & Avirama i njihove najvjernije sljedbenike.

Ali što se u međuvremenu dogodilo s "adat Korah" (Prvom grupom), tj. 250 ljudi. Sjetite se da su posljednji put spomenuti još u 16:17-19, dok su se pripremali za obračun "ketoretom"; ali nikad nam nije rečeno što im se dogodilo! Iz nekog razloga, Tora nas ostavlja u neizvjesnosti o njihovoj sudbini; sve do posljednjeg pasuka ove pripovijesti (i to na vrlo usputan način):

"I iziđe oganj od B-ga i spali 250 ljudi koji su prinosili ketoret." (16:35)

Ovaj posljednji pasuk dokazuje ne samo da su postojale DVIJE grupe na DVIJE odvojene lokacije, već da su postojala i DVA različita oblika kažnjavanja:

• PRVA GRUPA: 250 ljudi kod Ohel Moeda – PROGUTALA ih je vatra.

• DRUGA GRUPA: Datan & Aviram & društvoPROGUTALA ih je zemlja.

Pa gdje je Korah u svemu tome? Je li ga progutala vatra u Miškanu zajedno s Prvom grupom, ili ga je progutala zemlja - zajedno s Drugom grupom?

Nije mogao biti na dva mjesta u isto vrijeme, zar ne?

Korah: Političar

Da bismo razumjeli prirodu Korahove upletenosti, moramo razumjeti njegovu povezanost sa svakom od ove dvije skupine. Prije nego što počnemo, upotrijebimo tablicu za sažetak naše dosadašnje analize:

PRVA GRUPA DRUGA GRUPA

Članovi: 250 muškaraca Datan & Aviram + sljedbenici

Tužba: Svećeništvo Novo političko vodstvo

Protiv: Aharona Mošea

Razlog: Duhovna jednakost Neuspjeh vodstva

Mjesto: Ohel Moed Ševet Reuven

Kazna: Progutala ih vatra Progutala ih zemlja

Na prvi pogled čini se da svaka grupa ima temelja za opravdanu žalbu.

Osporavajući ograničenje KEHUNE na Aharonovu obitelj, Prva grupa ističe svoje pravo, kao i pravo drugih, da prinose korbanot.

Osporavajući Mošeovo političko vodstvo, Druga grupa izražava svoju zabrinutost za dobrobit i budućnost Am Jisraela. Po njihovom mišljenju, ostanak u pustinji jednak je nacionalnom samoubojstvu (vidi 16:13).

Iako Prva grupa ima malo toga zajedničkog s Drugom grupom, Tora ovu priču predstavlja kao da postoji samo jedna grupa, pod Korahovim vodstvom. Narativ to postiže tako što 'skače naprijed-natrag' s jedne grupe na drugu. Sljedeći grafikon (pereka 16) ilustrira ovaj 'tekstualni cik-cak':

PASUK GRUPA TEMA

1-4

5-11

Obje Uvod

PRVA Prigovor onih koji žele 'kehunu'

12-15 DRUGA Pozivanje Datana i Avirama te njihovo odbijanje

16-19 PRVA Test s "ketoretom"

20-22 Obje? Mošeova tefila da B-g kazni samo krivce

23-34 DRUGA Zemlja proguta Datana & Avirama & sljedbenike

25 PRVA Vatra proždire 250 ljudi

Zašto Tora koristi ovaj neobičan stil? Kako nam to pomaže da bolje razumijemo Korahovu uključenost u svaku od grupa?

Korah - gdje si?

Prvo moramo utvrditi kojoj grupi Korah pripada.

Jasno, on predvodi Prvu grupu, koja zahtijeva "kehunu" (vidi 16:6-8,16-19). No, u isto vrijeme on je toliko uključen u Drugu grupu da se njegovo ime prvo pojavljuje na transparentu ispred sjedišta njihove stranke - "Miškan KORAH Datan v'Aviram"!

Nadalje, iako se sam Korah nikada ne spominje u kazni Druge grupe (pažljivo pogledajte 16:23-34 da to provjerite), mnoge njegove sljedbenike, koje je Humaš opisao kao "ha'adam ašer l'Korah", progutala je zemlja (vidi 16:32) zajedno s Datanom i Aviramom.

Zapravo, ostaje nejasno kako točno umire sam Korah. Je li ga progutala zemlja ili ga je progutala vatra?

Divrej Tora

(nastavak s 26. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Šelah: 'Meraglim'

'Posljednji puta kada je primijećen' bilo je to u 16:19 zajedno s 250 ljudi (Prva grupa) kod Ohel Moeda. Ali prema 16:25 čini se da je samo 250 ljudi sažeženo, ali NE i sam Korah! S druge strane, 16:32 nas obavještava da je Datana & Avirama i SVE Korahove ljude progutala zemlja - ali čini se da je sam Korah 'nestao'! Je li u zadnji čas pobjegao od oba?

Očigledno nije, jer nam je kasnije u Sefer Bamidbar (vidi 26:9-10) sasvim eksplicitno rečeno da je Korah doista bio progutan. Ali da stvari budu još više komplicirane, Devarim 11:6 nagovještava da su samo Datan i Aviram bili progutani.

[Na osnovu složenosti ovih pesukim, Gemara u Sanhedrin 110a sugerira da je on primio obje kazne! Prvo ga je spalila vatra kod Ohel Moeda, a zatim se njegovo tijelo otkotrljalo do područja Datan v'Aviram i progutala ga je zemlja.] (Vidi također Ibn Ezra na 16:35.)

Pa zašto Tora opisuje te događaje na tako izbjegavajući način? Što nas način na koji je ovo predstavljeno može naučiti o prirodi Korahove umiješanosti? I konačno, zašto nam Humaš pokušava ostaviti dojam da bi Korah mogao biti na dva mjesta u isto vrijeme?

Moglo bi se sugerirati da ovaj 'cik-cak' stil odražava prirodu koalicije koja postoji između ove dvije disidentske skupine, jer one imaju samo jedan zajednički nazivnikKORAHA.

Ali koja je bila Korahova motivacija u svemu tome?

Kako bismo odgovorili na ovo pitanje, vratimo se na uvodni pasuk ove Parše (vidi uvod). Ne govoreći nam što je Korah 'uzeo', Tora želi da si čitatelj postavi upravo ovo pitanje - što je to Korah uzeo?

[Ako si niste postavili ovo pitanje kada ste počeli čitati, najvjerojatnije biste primijetili postojanje ove dvije grupe u nastavku čitanja.]

Koalicijska politika

Korah je 'uzeo' dvije naizgled 'legitimne' prosvjedničke skupine i udružio ih kako bi formirao vlastitu bazu političke moći. [Vidi Ramban 16:1.] Dok se svaka od grupa možda nije sama usudila otvoreno izazvati Mošea i Aharona, Korah ih potiče da krenu u akciju. Datan i Aviram, 'potaknuti' od Koraha, uspostavljaju svoj vlastiti 'stožer'"Miškan Korah, Datan i Aviram" – kao izazov Mošeovom vodstvu. Isto tako, 250 ljudi, uključujući pripadnike ševet Levi, potaknuto je da otvoreno izazove ograničenje

ili misija utvrđivanja činjenica?

KEHUNE na Aharona.

Umjesto da potakne otvoreni dijalog, Korah potiče ove dvije frakcije da poduzmu snažne akcije. Korah je vjerojatno sebe vidio kao najprikladnijeg kandidata da postane novi nacionalni vođa. S tim ciljem, on se uključuje u svaku grupu prosvjednika. [Svatko tko poznaje političke znanosti (odnosno, aktualne događaje i/ili svjetsku povijest) lako se može povezati s ovim fenomenom.]

Korah je jednostavno ono što bismo nazvali 'uglađeni političar'. Njegova prava namjera je uzurpiranje političke moći. U svrhu tog cilja on iskorištava privatne interesne skupine.

Lekcija za sve generacije

Mišna u Pirkei Avot (5:17) smatra Korahovu pobunu paradigmom spora koji je bio "š'lo l'šem ša'majim" (svađa koja nije za dobrobit Neba).

Zašto je baš Korah odabran za ovu paradigmu? Uostalom, čini se da argumenti koje Korah iznosi ("jer je cijela nacija sveta" itd.) ukazuju upravo na suprotno - da se zapravo radi o svađi "l'šem šamajim" (za dobrobit Neba).

Pirkei Avot nas možda uči istoj poruci na koju bi mogla aludirati Tora kroz svoju složenu prezentaciju ovih događaja. Upravo zato što Korah i njegovi sljedbenici tvrde da se bore protiv "l'šem šamajim", hazal nas moraju obavijestiti o Korahovim pravim namjerama. Korah može tvrditi da vodi bitku "l'šem šamajim", ali njegova je tvrdnja daleko od istine. Njegov primarni interes je promovirati sebe, izgraditi bazu moći iz koje upravo on može izaći kao novi vođa.

To ne znači da je bilo koji oblik neslaganja zlo. Zapravo, Korahov pra-praunuk - Šmuel HaNavi (vidi Divrei HaJamim I 6:3-13) - također je djelovao 'protiv establišmenta' jer je pokrenuo i vjersku reformu [protiv iskvarenosti "kehune" od Elijevih sinova] i političku reformu [pri postavljanju Davida za kralja umjesto Šaula]; međutim, njegove namjere i motivi bili su čisti i iskreni.

Paršat Korah nas stoga uči da kad god dođe do spora oko vodstva zajednice ili vjerske reforme, prije donošenja zaključaka moramo pažljivo ispitati ne samo tvrdnje, već i stvarne motive pojedinaca koji ih promoviraju. I na osobnoj razini svaki pojedinac mora neprestano ispitivati prave motive koji stoje iza svih njegovih duhovnih nastojanja.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Odgovornost

Nositi teret drugoga (nastavak)

Židovski se zakon temelji na sveobuhvatnom svjetonazoru koji u ovom slučaju otkriva odgovornost koju imamo u odnosu na druge. Potvrda ovog gledišta dolazi iz izvora iz kojeg se to možda ne bi očekivalo. Elie Wiesel je taj koji nas upozorava:

Obzirnost prema drugima mora biti ispred učenosti. Apstraktna erudicija može se pretvoriti u uzaludnu igru intelekta. Riječi su poveznica ne samo među riječima već i među ljudskim bićima. Isticanje drugoga ključna je značajka u židovstvu: Ahrajut, odgovornost, sadrži u sebi riječ aher, drugi. Imamo odgovornost za drugoga.

Briga za drugoga ključna je za naš vlastiti duhovni život. Kao što učenjak Hilel kaže u Pirkei Avot: "Ako nisam za sebe, tko će biti za mene? Ali ako sam samo za sebe, što sam ja onda?" On pita: 'Ako sam samo za sebe, što sam ja onda?' Odgovor je da sam ja ego, ništa drugo. Musar smatra da je povezivanje sebe s drugima snažan protuotrov za sebičnost koja se nalazi u korijenu svake negativne osobine duše. Samo vršenjem dodatnog napora da ponesem teret drugoga, ja širim svoje biće izvan ega i počinjem živjeti u svijetu duše koji jest moj potencijal i moja najviša sudbina.

Možemo pronaći primjere ljudi koji su vrlo marljivo nosili teret drugoga jer su to smatrali središnjim putem na putu duše kojem su bili predani.

U biografiji Rabbi Aryeh Levina, pod naslovom A Tzaddik in Our Time (Cadik našeg doba), čitamo da je Reb Aryeh posegnuo u vlastita

sredstva kako bi potpomagao mladog učenjaka Tore, koji je bio učen i pobožan, ali vrlo siromašan. U nekom je trenutku mladić otkrio da je Reb Aryeh bio prijateljski raspoložen prema rabinu koji nije dijelio mladićevo stajalište o određenim stvarima. Od tada je odbio da nadalje prima financiranje Reb Aryeha. Umjesto da ga to uvrijedi i možda čak i da mu se osveti, što bi bilo razumljivo, Reb Aryeh se obvezao da će ga i dalje potpomagati. Pronašao je posrednika i nastavio doznačivati sredstva tom čovjeku, premda mladi učenjak nikada nije znao od koga novac zapravo dolazi. Takva je bila njegova odlučnost za preuzimanjem odgovornosti da nosi teret drugoga.

Nadam se da je sada jasno da smisao i nadahnuće za odgovornost možemo crpiti temeljenjem ahrajuta u aher - drugome. To je glavna duhovna vrijednost kako musara tako i prakse. Međutim, kada razmatramo nošenje tereta drugoga kao prakse, treba objasniti još jedno važno razmišljanje. Relativno je lako reći i objasniti duhovnu vrijednost nošenja drugih, ali vrlo je teško to učiniti. Kao što je spomenuto, jedna od duhovnih blagodati ove prakse je učinak koji ona ima na pomicanje ega iz središta vašeg života. Možete

li pogoditi odakle dolazi otpor?

Otpor prema odgovornosti

Što se osoba više trudi podupirati druge, to će ego više prosvjedovati, barem dok se novi putovi dobro ne uspostave i ego ne shvati da mu takav način života nije prijetnja. Kad se ego već osjeća snažnim, a samopoštovanje poraste, tada se on vjerojatno neće osjećati ugroženim kad otvorimo srce i pružimo ruke drugima. I ovdje otkrivamo da se ovome pridružuju mnogi musarski glasovi kako bi rekli, da, zdravi je ego izuzetno važan za duhovni život.

Rabbi Elyakim Krumbein ističe ono što možda na prvi pogled nije očito: "Hvalevrijedna poniznost uvijek je povezana sa zdravim samopoštovanjem. Nedostatak samopoštovanja dovodi do štetnog osjećaja bezvrijednosti." Fokusirajući se na duševnu osobinu koja najčešće nadomješta poniznost – nadmenostRabbi Krumbein to stanje ne povezuje s 'biti pun sebe', u smislu imati prenapuhani ego, već (iznenađujuće i nelogično) suprotno:

Dijagnosticirali smo gaavu [nadmenost] kao posljedicu nedostatka samopoštovanja –samosažaljujuću zadubljenost u prijašnja postignuća, koja treba zamijeniti uvjerenje o vlastitoj vrijednosti koje nedostaje.

Budući da svi učitelji musara poniznost smatraju osnovnom osobinom na kojoj će graditi sve druge osobine, možemo uvidjeti da čitava struktura unutarnjeg života počiva na zdravom samopoštovanju.

Čini mi se (a nadam se i vama) da smo sada napravili puni krug. Svoje razmatranje u ovom poglavlju otvorio sam izjavom da zdrav osjećaj od-

s

govornosti ne proizlazi iz krivnje, a sada kažem da duševna osobina odgovornosti počiva na osobini koja je potpuno suprotna krivnji, a to je pozitivno samopoštovanje. Kod krivnje se sve vrti oko "trebalo je". U ta dva pristupa kojima sam istraživao odgovornost, došao sam do dva vrlo različita izvora motivacije.

Kada razmišljamo o odgovornosti da ona proizlazi iz svijesti o "nakon" (ahar), razmatranje mogućih posljedica vaših postupaka i njihovo uključivanje u vašu računicu traži da odmah nadjačate težnju za zadovoljenjem svog ega i svojih želja.

Što se tiče drugog izvora ahrajutaod aher, što znači "drugi" - da biste živjeli život u kojem aktivno pomažete nositi teret svog bližnjeg, potrebno je da utihnete zahtjevni glas želje i ega kako biste mogli čuti glas i osjetiti potrebu drugoga i odgovoriti na njih.

Mada su im korijeni različiti, oba su povezana istom stabljikom. Poruka je jasna. Kadri smo biti odgovorni i u djelima smo skloni biti odgovorni. Također i u praktičnom i u duhovnom smislu postoji neosporna korist od odgovornosti. Međutim, u našem bivanju odgovornima suočavamo se s velikom preprekom a to je naša sklonost da u tom trenutku slijepo namirimo sami sebe. Moramo prevladati tu silu koja je snažna poput gravitacije. Odgovornost tada poprima još veću važnost jer predstavlja i odražava središnju silu i smjer duhovnog rasta, a to je da se izdignemo iznad življenja u našem malom ja kojega zanima samo da bude zadovoljen u ovom trenutku, da bi evoluirao u veće ja koje sa svoje uzvišene točke gledišta može vidjeti i uzeti si više vremena i živu prisutnost drugih. Odgovornost je i sredstvo i plod te evolucije.

Prvo bi čovjek trebao postaviti svoju kuću, zatim svoj grad, a zatim svijet.

Rabbi Yisrael Salanter

svetost

Povjerenje

BITAHON

Blagoslovljen neka je onaj koji se uzda u G-s-poda i G-spod će mu biti izvor pouzdanja.

Jeremija 17,7

Osoba koja nastoji prakticirati povjerenje u B-ga dok si ostavlja rezervni plan je poput osobe koja pokušava naučiti plivati, ali ustraje na tome da jednu nogu zadrži na suhom.

Rabbi Yosef Yozel Hurwitz, Alter iz Novarodoka

OVAJ SE SVIJET MOŽE ponekad

činiti tako nepredvidljivim. Uragani, zemljotresi, tsunamiji, šumski požari i druge prirodne katastrofe mogu i napadaju svakog trenutka. Vaš se život iznenada može preokrenuti zbog bolesti ili nesreće ili financijskih poteškoća. A iznad svega, tu je neobjašnjiva okrutnost, nesposobnost i glupost ljudi. Čini se da nam razborit pogled na život daje svako opravdanje da budemo zabrinuti i tjeskobni.

Ipak duša teži povjerenju. Nitko ne želi živjeti s tjeskobom i brigom. Kad je povjerenje snažno, s životom se možemo nositi, a kad povjerenje izmakne, život je teška, zastrašujuća borba.

Osobina duše "povjerenje" zapravo ne znači samo povjerenje, ona znači "povjerenje u B-ga". Uključivanje B-ga u definiciju može vam ponuditi pomoć ili vam može donijeti dodatni izazov, ovisno o ulozi koju vjera igra u vašem životu. Rasti u bitahonu (povjerenju) sasvim je drugačiji prijedlog za osobu koja već ima snažan odnos s b-žanskim od one koja nema aktivan osjećaj za to Komu/Čemu se od nje traži da vjeruje. B-g ima veliku ulogu u ovoj osobini duše, iako je u stvarnosti

B-g integriran u čitavi musar. Uključivanje b-žanskog u naša razmišljanja o našem unutarnjem životu ono je što ovu tradiciju uzdiže iznad i izvan psihologije i samopomoći.

Ramban nedvosmisleno postavlja povjerenje na temelj vjere:

Vjera i povjerenje dva su odvojena pojma. Ovaj drugi ovisi o prvome, dok je prvi neovisan o drugom. Vjera prethodi povjerenju i može postojati u srcu vjernika čak i kad mu nedostaje povjerenja, jer vjera može postojati bez povjerenja. Povjerenje, međutim, ukazuje na postojanje vjere, jer je nemoguće da joj povjerenje prethodi ili da preživi samostalno.

Ali čak i pod pretpostavkom da imate osjećaj povezanosti s HaŠemom, kako biste se mogli pouzdano osloniti na B-ga koji dopušta da milijun djece bude ubijeno u Holokaustu, koji pomete u smrt 150 000 ljudi u tsunamiju, koji dopušta AIDS, i boginje i amiotrofičnu lateralnu sklerozu, koji zaspe kišom vatre nevine i dopušta krivcima da umiru opušteno i sigurno u svojim krevetima? Ako je to ono što čini naše sveznajuće, svemoguće b-žanstvo, tada se čini da biste morali biti ludi da biste vjerovali tom B-gu. I možda biste zaključili da je ukupna količina patnje, zla i ludila na ovom svijetu jedino siguran dokaz da B-g u stvari uopće ne postoji.

U raspravi u kojoj sam sudjelovao, jedna se žena neprestano protivila ideji razvijanja unutarnjeg osjećaja povjerenja i na kraju je otkrila svoj razlog: "Želite li mi reći da bih trebala osjećati povjerenje u B-ga koji je dopustio mom bivšem suprugu da seksualno zlostavlja našu kćer?" I dok se ne nađete u njenoj koži, ni na koji način ne možete znati što biste mislili ili osjećali u toj situaciji, no i pored toga, zapanjujući odgovor iz tradicije glasi: da, trebate se uzdati u B-ga.■

(nastavak

28. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Tamuz je prvi ljetni mjesec, i jedan je od tri mjeseca u kojima, prema kabali, čovjek treba djelovati vrlo oprezno. Zohar to podučava iz ovog stiha "... ona ga je skrivala tri mjeseca" (Izlazak 2,2), u kojem je šifrirana činjenica da tijekom tri mjeseca: tamuza (Raka), ava (Lava) i teveta (Jarca), postoji presuda u svijetu. To znači da u svemiru postoje sile koje izazivaju stres i izlažu nas opasnostima i nepravilnostima u radu. Zbog toga trebamo uporabiti krajnji oprez tijekom ovih mjeseci.

Trebamo razumjeti zašto je mjesec tamuz predviđen za katastrofu, i kako da sebe obranimo.

Unutarnji DNK Raka

Prema učenjima kabale, zodijak je podijeljen u četiri godišnja doba koje se podudaraju s Tetragramom, B-žjim četveroslovnim Imenom -

J-H-V-H. Prvo slovo - jud predstavlja proljeće [nisan (Ovan), ijar (Bik), sivan (Blizanci)] i element vatre. Drugo slovo - he, predstavlja ljeto [tamuz (Rak), av (Lav), elul (Djevica)] i element vode, odnosno, energiju davanja i dijeljenja. To je razlog zašto ljudi rođeni u znakovima Raka, Lava i Djevice imaju ogromnu potrebu dijeliti, i moraju to izraziti, no to mora biti na uravnotežen način. Poznato je da ljudi rođeni u znaku Raka imaju tendenciju da ispadnu iz ravnoteže u nekom području (toplini, ljubavi, vezama, novcu, itd), što im obično iscrpljuje energiju.

Rak je prvi znak ljetnih mjeseci (kojima vlada voda), i snažno domi-

nira nad elementom vode, i to je jedini znak zodijaka koji ima neki element koji se ponavlja tri puta.

Prvo, on spada u skupinu znakova koji predstavljaju element vode (ljeto).

Drugo, svaki od tri mjeseca svakog godišnjeg doba predstavlja jednu od tri kolone, odnosno, tri duhovne snage - desnu (pozitivni element vode), lijevu (negativan element, predstavljen vatrom), centralnu (ravnoteža, element zraka). Rak je prvi ljetni znak; stoga on ima energiju elementa vode.

Konačno, horoskopski znak Raka je vodeni znak po zapadnoj astrologiji.

Sve to daje sliku prekomjerne dominacije elementa vode, koji simbolizira osjećaje i osjetljivost. U mjesecu tamuzu svi mi dolazimo pod utjecaj znaka Raka i imamo tendenciju da postanemo pretjerano emotivni i da previše snažno reagiramo.

Još jedan znak neravnoteže koji postoji u ljudima rođenima u znaku

Raka se može naći kod životinje raka koja je i simbol znaka. Rak nikada ne ide ravno, već postrancelijevo ili desno. To je razlog zašto Rakovi imaju sklonost da na svijet oko sebe gledaju polarizirano; u potrazi za apsolutnom istinom i pravdom, stvari vide kao crno-bijele. Poput raka, ljudi rođeni u znaku

Raka su izvana kruti, ali iznutra vrlo mekani i osjetljivi. Zbog svoje velike osjetljivosti, Rakovi će uložiti puno energije u izgradnju ljuske, štita i oklopa protiv nestabilnog vanjskog svijeta. Ovaj oklop će poprimiti mentalni i fizički oblik pronicljive naravi i usredotočenosti vlastitog života na stjecanje svjetovne sigurnosti i stabilnosti.

Zbog svoje sklonosti prema pravdi Rakovi će biti vrlo iskreni, pristojni i odgovorni. Da bi postigli materijalnu sigurnosti oni ulažu trud i vrijeme u naporan rad i odanost obiteljskim vrijednostima. Oni su poznati kao vrlo svjesni svog fizičkog izgleda.

Najosjetljiviji organ u njihovom tijelu je želudac i to diktira da proces donošenja odluka postane vrlo emocionalan, a ne racionalan. To može biti velika prednosti, jer je ova vrsta osjetljivosti rijetka. To je sposobnost da se uzme bilo koja misao ili osjećaj i pretvori ih se da budu za druge. Budući da je intuicija bitna za poslovanje i uspjeh, mnogi od njih uspjevaju u poslu i u poslovnom rukovođenju. Izvor njihovog uspjeha dolazi uglavnom iz njihove prirode davanja i dijeljenja i emo-

Divrej Tora

cionalne topline koja zrači iz njih. Ova osjetljivost, koja je gotovo mistična, daje ljudima u znaku Raka prednost u predviđanju problema, čak i prije nego li se pojave.

Sile koje vladaju Rakom

Kao što je navedeno u prethodnim tekstovima, Sefer Jecira (Knjiga stvaranja) nas uči da su 22 slova hebrejskog alfabeta građevni blokovi svemira. Oni predstavljaju duhovne frekvencije koje su stvorile naš svemir.

Znakom Raka dominira slovo het, koje prema Knjizi stvaranja nije osobito pozitivan znak. Slovo het se izgovara poput riječi het - "grijeh".

Grijeh zlatnog teleta desio se 17. tamuza, i razaranje Jeruzalema je počelo na taj datum tisuću godina kasnije.

Zanimljivo je da mjesec, koji je vladajući planet Raka, ima dvije vidljive boje - crnu i bijelu, s jasnim granicama između ta dva područja, upravo kao što Rakovi percipiraju stvarnost. Budući da se život uglavnom odvija u sivim područjima relativne istine, kompromisa i nagodbi, svatko tko je u potrazi za apsolutnom istinom i pravdom bit će razočaran.

Baš kao što lunarni ciklus predstavlja ekstremne emocionalne promjene uspona i padova, plime i oseke, tako i Rakovi, s pojačanom emocionalnom sklonosti koju imaju od elementa vode, imaju tendenciju da stalno doživljavaju emocionalne plime i oseke; nakon radosti i entuzijazma uslijedit će depresija i

ogorčenost. Ovo stanje emocionalne nestabilnosti može dovesti do bipolarnog poremećaja ličnosti.

Dakle, što nam je činiti?

Pokazalo se da u sklopu "problema" Raka leži i "rješenje". To jest, ne smijemo zanemariti velike kvalitete dijeljenja i osjetljivosti; trebamo koristiti te sjajne kvalitete kako bi preinačili presudu u milost. Ljudi rođeni u znaku Raka, i svi mi tijekom ovog mjeseca, trebamo koristiti ovu osjetljivost kako bi osjećali drugu osobu i pružili joj toplinu ljubavi. To je način da se pobjegne od naše unutarnje osjetljivosti i boli. Kada preinačimo našu sebičnost mi se spajamo sa životom i Svjetlom. Dakle, kao u bilo kojem intele-

ktualnom izazovu, Rakovi trebaju učiniti ono što je teško, a to je da se usredotoče na ono što drugi ljudi osjećaju i kako da im budu od pomoći, umjesto da se fokusiraju na ono što sami osjećaju. Kada ljudi dijele na duhovan način onda ih to ne iznuri niti ih iscrpljuje. Naprotiv, bezuvjetna ljubav i dijeljenje daju duhovnu nagradu s obzirom da izazov postaje sam sebi cilj. Svjetlost Stvoritelja bezuvjetno daje i dijeli, tako da kada dijelimo i volimo poput Njega, približavamo Mu se i na taj način se povezujemo s izvorom života. To je najvažniji uvjet da bismo se povezali s istinskim ispunjenjem, srećom i stvarnom zaštitom.■

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak s 30. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Mjesečni Zohar: Tamuz

Globus,2.7.2024.

VELIKA

POLEMIKA

Prof.

Boris Havel Željku Periću:

‘Hamas je kult smrti, priznati im državnost idiotizam je epskih razmjera‘

‘Koja bi to još strana trebala postojati, kad je riječ o tome da se državnošću okruni teroristički kult smrti nakon što je počinjen najgori pokolj Židova od Holokausta?‘

Autor članka koji je potpisao stanoviti Željko Perić, poslovni čovjek koji je “radio na projektima u Iranu, Nigeriji i Maleziji”, u reakciji na moj članak o priznanju Palestine kao nagradi za Hamasov terorizam, razotkrio je i objelodanio važnu činjenicu vezanu za taj tekst. U njemu, veli, nisam pisao o “genezi problema”. I u pravu je. Također nisam pisao ni o Ivi Andriću, umjetnoj inteligenciji, europskim izborima, nogometnom prvenstvu, klimatskim promjenama ili ruskoj agresiji na Ukrajinu.

Nije da ne bih imao što reći o svim tim temama, ali nisam. Ali sam na osam kartica teksta objasnio puno onoga što bi čitatelju moglo biti korisno za uvid u nerazboritost irskoga, norveškoga, španjolskoga i slovenskog priznanja države Palestine, koja ne postoji. Objasnio sam tri ključne točke: 1) zašto ta država ne postoji, 2) zašto su prijašnji izraelski pokušaji da se otvori put za njezino postojanje završavali golemim porastom palestinskog terorizma i stradavanjem izraelskih civila, i 3) zašto je priznanje Palestine u ovom trenutku nagrada terorizmu. Ni u jednoj od te tri točke Željko Perić nije opovrgnuo ništa. Iznio je niz kratkih tvrdnji od kojih je većina prikladnija za transparent na kakvu prosvjedu neuke marksističke mladeži ispred Sveučilišta Columbia nego za ozbiljnu raspravu. Ali, da mu trud ne bi bio sasvim uzaludan, osvrnut ću se na neke točke teksta koji je potpisao. Perić uvodno piše kako je Liga naroda 1918. Palestinu svrstala u skupinu najnaprednijih zemalja preuzetih od Osmanlija i to zbog “visokog stupnja pismenosti, razvijenog sustava školstva, zdravstva, poreznog sustava, zemljišnih knjiga i ostalih kriterija”. Time je naumio dokazati kako je postojala Palestina, k tomu i napredna. Ali jao! Da je postojala Palestina u smislu naziva za područje između Sirije na sjeveru, Egipta na jugu, Arabijske pustinje na istoku i Sredozemnog mora na zapadu, opće je

32

poznat podatak. Postojala je sve od daleke 135. poslije Krista, kad je rimski car Hadrijan židovsku zemlju, onu koja se tisućljeće i pol prije toga zvala Judeja, nazvao Palestinom radi zatiranja njezina židovskog identiteta.

Taj se toponim s vremenom duboko uvriježio pa su ga tijekom daljnje povijesti koristili Rimljani, Bizantinci, Arapi, Mameluci, Turci i Britanci. Prihvatili su ga i europski Židovi čim su se počeli organizirano naseljavati u njoj, te o njoj pisati na engleskom, njemačkom, francuskom ili ruskom jeziku. Na hebrejskom se ta zemlja oduvijek zvala Erec Izrael (zemlja Izraelova), što je njezino biblijsko ime, ali je bilo malo govornika hebrejskoga u to vrijeme, čak i među Židovima. I tako su se na novčanicama, kovanicama i službenim spisima Mandatne Palestine rabila oba natpisa. Palestina o kojoj je tu riječ nije država palestinske nacije, jer nema ni države ni nacije, nego je to bilo područje predviđeno za izgradnju “židovskoga nacionalnog doma” kako je obrazloženo u Balfourovoj deklaraciji.

Židovi u Palestini, kao i Židovi bilo gdje drugdje, bili su narod visokog stupnja pismenosti (je li ikad itko čuo za nepismenog Židova?), razvijenog sustava školstva, zdravstva i administracije. S druge strane, malobrojni Arapi

u Palestini koji su se 1917. tek izbavili nakon četverostoljetne turske vlasti, kao i bilo tko drugi tko se tek izbavio nakon četverostoljetne turske vlasti, ne da nisu imali visok stupanj pismenosti, ne da nisu imali razvijen sustav školstva, zdravstva, poreznog sustava i zemljišnih knjiga, nego su bili skoro potpuno nepismeni, a za pronalazak kakve škole ili bolnice valjalo je zaputiti se na opasan put prema Egiptu, Siriji ili Turskoj. Porezni sustav i “zemljišne knjige” prije britanske okupacije uređivali su lokalni moćnici i haračlije, na način koji ni današnji UN, a kamo li tadašnja Liga naroda, ne bi opisali kao sustav “visokog stupnja”. Da je bilo ikakva stupnja uređenog društva, vlasti bi na prizor “poreznika” i katastarskih “službenika” pozvali interventnu policiju da ih pospremi u jedini turski sustav koji je besprijekorno funkcionirao u svako doba i na svakom mjestu: zatvorski.

O intelektualnom, identitetskom i kulturnom stanju među Arapima (nikakvih Palestinaca još nema) pisao je George Antonius u djelu Arapsko buđenje iz 1930ih, koje se smatra prvim sustavnim manifestom arapskog nacionalizma. Na početku 19. stoljeća, dva naraštaja prije dolaska europskih Židova u Palestinu, u čitavom arapskom svijetu nije bilo tiskare, s iznimkom manjih

ručnih kopirnica u kršćanskim samostanima. Tek je 1816. podignuta tiskara u Konstantinopolu, a 1822. u Kairu. Antonius navodi kako je 1838. u Siriji, kojoj se u to vrijeme pripisivala i Palestina, bilo tako malo potražnje za knjigama na arapskom da trgovca koji bi prodavao knjigu nije bilo prije Damaska ili Alepa. Nepismenost Arapa, a posebice palestinskih Arapa o čijoj pismenosti nema skoro nikakvih tragova, može se, u stanovitoj mjeri, smatrati uvodom u “genezu problema”.

Jer kad se među palestinskim Arapima iza sredine 20. stoljeća počela širiti pismenost, za nju su uvelike bili zaslužni učitelji Muslimanskog bratstva. Oni su u suradnji s UNRWA-om otvarali škole u kojima su djecu, uz slova i brojeve, poučavali vjerskom radikalizmu i duhovnim blagodatima ubijanja Židova. Tako obrazovani naraštaji 1980-ih su iznjedrili džihadističke pokrete u Gazi i drugdje. Perićev argument o visokom stupnju razvijenosti “Palestine” na početku 20. stoljeća može se, dakle, odnositi samo na palestinske Židove. Proširivati ga na arapsku populaciju može se samo po logici “nas i Rusa tristo milijuna”.

Sličan anakronizam autor pokazuje i u rečenici “u pregovorima 1928., Palestinci su nastavili zagovarati zajedničku državu i pristali su na britanski prijedlog da u budućoj državi Židovi i Palestinci imaju ravnopravnu zastupljenost...”. O modelu buduće države razgovarali su Židovi i Arapi, a ne Židovi i “Palestinci”, jer Palestinci nisu postojali ni 1928. ni sljedećih četrdeset godina. U nastavku autor piše kako je iz mog teksta iščitao (“ispada”, kako piše) “da su Palestinci genetski programirani da mrze i ubijaju”. To ne “ispada” iz mog teksta.

Ne postoji narod koji je genetski programiran ni na što. Iz teorije i postupanja arapskih nositelja protužidovskog nasilja iščitava se nacionalna, ideološka i vjerska mržnja prema Židovima, koja je kulminirala bestijalnim pokoljem 1200 i otmicom 250 Izraelki i Izraelaca 7. listopada. Takva se bestijalnost ne programira genetski, nego se nauči. I, ne, nije povezana s “okupacijom”. Arapi su počinili pokolje

Strana

Divrej Tora

nad Židovima desetljećima prije “okupacije”, 1920., 1921., 1929., te skoro svake godine od 1931. do svibnja 1948., nakon čega su pokrenuli niz ratova protiv međunarodno priznate Države Izrael, kako bi je uništili, a Židove, riječima jednoga od vođa PLO-a, pobacali u more. No, uporaba riječi “genetski” autoru se nije potkrala. Njome aludira na rasizam, koji je uz komunizam i nacizam najmorbidnija, najletalnija i najopakija ideologija modernog doba. Otvaranje te teme veoma slabi Perićev i općenito propalestinski narativ, jer je rasizam i te kako prisutan u današnjim bliskoistočnim previranjima, ali među nositeljima anticionističke, propalestinske misli isprepletene s ideologijom islamske supremacije. Hamas nije samo džihadistički nego i rasistički antisemitski pokret. Upoznavanje s “genezom” toga rasizma vrlo je korisno za shvaćanje današnjega rata u Gazi i cinizma zagovaranja priznanja palestinske države.

Prvi nositelj kombinirane džihadističke i antisemitske rasističke misli veliki je jeruzalemski muftija hadži Emin el-Huseini (1897. – 1974.), jedan od ideologa Muslimanskog bratstva, čiji je Hamas ogranak. El-Huseini je od 1930-ih bio gorljivi nacist. Najprije je u proljeće 1941. pomogao da se uspostavi kratkotrajna pronacistička vlada u Iraku, a nakon njezina sloma prebjegao je u Berlin. Do kraja rata agitirao je protiv Židova propovijedima, pamfletima, radijskim emisijama i osnivanjem SS brigade u Sarajevu. Taj je teoretičar protužidovske mržnje Židove smatrao genetski inferiornima i izopačenima. Jüdische Untermensch, kako bi rekao Huseinijev berlinski pokrovitelj i prijatelj, Heinrich Himmler.

Huseinijev antisemitski pamflet Islam i židovstvo iz 1943. namijenjen vojnicima Handžar divizije, sadrži niz argumenata na koje se nadovezuje Hamasova povelja iz 1988. Među njima je i vizija posljednjih vremena, eshatološke kulminacije povijesti kako je opisana u kanonskom hadisu, prema kojemu “Dan suda doći će tek onda, kad muslimani židove (sic!) potpuno potuku i kad svako drvo, za kojim bude sakriven židov, bude muslimanu govorilo: ‘Za mnom stoji židov, ubij ga!’” Muftija Huseini ovdje ne govori o cionistima, nego o svim “židovima”, isto kao i Hamas. Tijekom napada 7. listopada Hamasovi džihadisti ubijali su sve Židove na koje su naišli, ne pitajući ih za ideološko, vjersko, svjetonazorsko ili političko mišljenje, uključujući djecu, starce, nemoćne, sve.

Aktualni sukob Izraela s Hamasom, Hezbollahom i drugim džihadističkim skupinama jest nastavak te rasističke mržnje prema židovskom narodu, a ne otpor nekoj političkoj ideji, ideologiji, načelu, židovskim naseljenicima, Netanyahuu ili Likudu. No antisemitizam je nakon Holokausta postalo nezgodno propagirati, pa se u mnogim nearapskim dokumentima, namijenjenima naivnim Zapadnjacima, uglavnom koriste pojmovi anticionizam, antikolonijalizam, okupacija i slično. Ipak su to samo eufemizmi za bacanje Židova u peći ili u more.

Džihadizam je poput nacizma totalitarna ideologija prema kojoj se Židovi shvaćaju kao metafizički neprijatelji čije je zatiranje islamska vjerska dužnost, kao što je za naciste bila rasna. Bliskost palestinskog džihadizma i nacizma zadržala se do danas. To je vidljivo iz Hamasove povelje, brojnih propovijedi palestinskih hodža, popularnosti Hitlerove uspješnice Mein Kampf, kao i toga što je Gaza u potpunosti Judenrein područje. Zagovarati priznanje državnosti nositeljima takve politike kako bi se postigao mir je kao zagovarati obveznu vazektomiju kako bi se pospješila demografija. To je idiotizam epskih razmjera. Dalje u tekstu Željko Perić je napabirčio svakakve podatke s interneta i pamfleta, od kojih su neki točni, ali nemaju veze s mojim tekstom, neki površni, neki netočni, a neki komični. Površna je, primjerice, tvrdnja kako su Izraelci 1967. egipatsko razmještanje vojske na Sinaj “iskoristili kao povod” za rat. Egipćani su tim razmještanjem prekršili ranije sporazume, protjerali UN-ove mirovne snage i spremali invaziju na Izrael, što čak ni Egipćani nikad nisu opovrgnuli. Zar Perić zna bolje?

Izrael je odmah nakon pobjede u tome ratu ponudio povrat svih osvojenih područja (Sinaj, pojas Gaze, Judeju, Samariju, Golansku visoravan) u zamjenu za mir, na što su Arapi uzvratili s Tri ne: ne miru, ne priznanju i ne pregovorima s Izraelom. Nadalje, površni su podatci o podjeli Palestine, ratu 1948. i arapskim izbjeglicama, premda je broj tih izbjeglica točan. Cjelovita slika uključivala bi i podatak kako su tri četvrtine područja izvorno obećana Židovima za osnutak države odrezana i predana Arapima za izgradnju jordanske države, a na tom prostoru Židovima je zabranjeno kupovati zemlju, do danas.

Potom je i preostala četvrtina podijeljena na dva dijela, jedan za Arape (i dalje ne postoje Palestinci), drugi za Židove: za

Arape etnički “čisto”, a za Židove miješano područje. Sve su to Židovi prihvaćali, nadajući se suživotu i miru, a Arapi odbacivali nadajući se krvoproliću i plijenu. Kad je proglašen Izrael, pet arapskih država i postrojbe iz njih još deset napalo je novoosnovanu židovsku državu s manje od milijun stanovnika, i izgubilo rat. Mnogi Arapi koji su tada pobjegli, pobjegli su krvavih ruku, s razlogom (podsjeća li i vas na Oluju?). Naposljetku, iz arapskoga je i islamskog svijeta protjerano ili izbjeglo više Židova nego Arapa iz Izraela. Tko danas išta zna o tim izbjeglicama? Zna li Željko Perić?

Netočna je Perićeva tvrdnja da je Netanyahu dolaskom na vlast 1996.“sabotirao” mirovne sporazume iz Osla i “sahranio mirovni proces”. Sabotirao ih je i sahranio Jaser Arafat, koji ih je potpisao, pa nazvao hudejbijskim mirom. Nakon što je Izrael u skladu s tim sporazumom pripustio u zemlju tisuće naoružanih PLO-ovih militanata, uslijedio je val palestinskog nasilja takvih razmjera da je u dvije godine nakon potpisivanja sporazuma iz Osla ubijeno više od trećine svih izraelskih civila od osnutka države! Netočno je i da gradnja židovskih naselja “dovodi do novih nemira i sukoba”. Do njih dovodi arapsko palestinsko nasilje, džihadizam i radikalizam, a naselja ih djelomice preusmjeravaju. Prije je bilo lakše ubiti Židova u Jeruzalemu ili Haifi, a danas je lakše u Hebronu ili Guš Ecionu.

Komična je tvrdnja kako je “frustracija radikalizirala nekada mirni Hamas”. Treba li je uopće komentirati?

Na kraju članka koji potpisuje, Željko Perić pokušava izjednačiti Hamasovu povelju sa Statutom Likuda, najveće izraelske konzervativne stranke. To je besmislica, poput izjednačavanja Nürnberških zakona s američkim Ustavom. Hamas je u teoriji i praksi kult smrti, koji je ne samo Izraelcima nego i vlastitom društvu donio samo nesreću, stradavanje i razaranje. Likud je stranka koja je poduzela najveći uspješni mirovni iskorak u povijesti arapsko-izraelskih odnosa u vidu Sporazuma iz Camp Davida i mira s Egiptom. Čak je i ideja o izraelskom povlačenju iz pojasa Gaze došla iz Likuda, kao što je iz Likuda potom došlo i razumijevanje da to ipak neće biti pametno, što je danas svakome jasno.

Hamas je zaposjeo vlast na demokratskim izborima u pojasu Gaze 2006. i otad više nije bilo ni izbora, ni oporbe, ni demokracije. Likud se svakih nekoliko godina na demokratskim izborima natječe za vlast, pa je kadgod

izgubi, a kadgod osvoji. Kad Likud osvoji parlamentarnu većinu, u državi se ništa sustavno ne mijenja. I dalje funkcionira dioba vlasti, lijeva oporba i dalje vlada medijima, ljevičarski aktivisti i dalje se financiraju iz proračuna, Arapi i dalje imaju 10 posto zastupničkih mjesta u Knesetu, a ekstremno lijevi Merec i dalje se nada da će jednom prijeći izborni prag.

Znanstvenica Arapkinja je nedavno, u vrijeme kad Ministarstvom obrazovanja upravlja Likud, postala rektorica Sveučilišta u Haifi. Sloboda mišljenja, govora i pisanja vrijednosti su koje u Izraelu štiti svaka, pa tako i konzervativna Likudova vlada, pa i onda kad se radi o bizarnim mišljenjima. Netko tko poput Željka Perića ne razumije razliku između teorije terorističkog pokreta i teorije demokratske stranke valjda samo u Hrvatskoj i u Izraelu može dobiti prostor u najuglednijem nacionalnom tjedniku da to napiše.

Željko Perić je moj članak protiv priznanja Palestine nazvao “jednostranim”. Da, moj je stav o tome konkretnom pitanju vrlo jednostran: priznanje Palestine i dalje je nagrada za terorizam. Koja bi to još strana trebala postojati, kad je riječ o tome da se državnošću okruni teroristički kult smrti nakon što je počinio najgori pokolj Židova od Holokausta i koji još uvijek, u času dok pišem ove retke, u zatočeništvu drži 120 (sto dvadeset!) nedužnih ljudi?

Većina drugih tema vezanih za izraelsko-palestinski sukob nisu tako jednostavne, pa jednostranost nije ni poželjna, ni korisna, ni branjiva. Radi se o složenim procesima, s čitavim nizom raznolikih vrela, tumačenja, shvaćanja i objašnjenja. Na taj sam način o njima i pisao. Ali ne na osam kartica teksta u Globusu, nego na osamsto stranica znanstvene monografije i članaka. Željku Periću rado ću poslati primjerak svoje knjige Arapsko-izraelski sukob: religija, politika i povijest Svete zemlje i nekoliko tih članaka.

U njima je podrobno objašnjena većina onoga što je mome tekstu iz Globusa spočitao površno, netočno ili komično, a što se ni na ovih osam kartica ne može pojasniti, kao što se u bocu od pola litre ne može uliti dvjesto litara, ma koliko bilo važno. Pitanje je želi li Željko Perić da ga više ne zbunjujem činjenicama pa da nastavi s površnim aktivizmom, ili će, čemu se nadam, popustiti pred znatiželjom, prihvatiti moju ponudu i primiti se čitanja.■

Strana

Index,30.6.2024.

TERORISTIČKI NAPAD

SRPSKI ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić izjavio je danas da je rekonstrukcija kretanja Miloša Žujovića pokazala da je prvo došao do sinagoge u Beogradu i da je moguće da mu je to bila prva meta, ali je nastavio dalje zbog velikog broja pripadnika policije oko sinagoge.

Žujović, koji je konvertirao na islam i uzeo ime Salahudin, jučer je samostrijelom ranio pripadnika Žandarmerije koji je osiguravao izraelsko veleposlanstvo u Beogradu.

Policajac je na napad uzvratio

vatrenim oružjem i napadać je ubrzo umro.

"Napadačeva žena je napustila Srbiju dva dana prije terorističkog napada"

Žujović je jučer ujutro stigao autobusom iz Mladenovca na autobusnu stanicu u Beogradu, pa je prvo otišao do sinagoge, ali pošto je tamo bila policija, nastavio je dalje do izraelske ambasade.

Dačić je dodao da su izvršeni pretresi na više desetaka lokacija u Srbiji i da je istraga pokazala da je supruga Žujovića napustila zemlju dva dana prije terorističkog napada i oti-

šla u rodnu Crnu Goru, kao i da je prilikom pretresa kuće u Mladenovcu policija pronašla račun za samostrijel koji je Žujović u petak kupio u Zemunu.

"Postoje ljudi koji pripadaju vehabijskom pokretu. Treba pronaći odgovarajuću vezu između aktivnosti vehabija i konkretnog događaja", rekao je Dačić za RTS.

"Ti ljudi su ekstremisti"

On je dodao da su dvojica muškaraca zadržana u pritvoru, a kod jedne je osobe pronađena snimka na kojoj se zaklinje na vjernost Islamskoj državi.

"Kad pogledate što je u stanovima tih ljudi, vidite da su ekstemisti", dodao je Dačić. Dačić je rekao da je riječ o ciljanom terorističkom napadu i da će se vidjeti tko je sve sudjelovao.■

I ultraortodoksni Židovi morat će služiti vojsku:

Deseci tisuća izašli na ulice, sukobili se s policijom

Dnevnik,2.7.2024.

U Izraelu je vojna služba obvezna za većinu muškaraca i žena, ali su politički utjecajne ultraortodoksne stranke svoje sljedbenike uspjele osloboditi služenja vojnog roka

Deseci tisuća ultraortodoksnih Židova prosvjedovali su u Jeruzalemu, dijelom i nasilno, protiv sudske presude koja i njih obvezuje na služenje vojnog roka. Prosvjedi bi mogli ugroziti koaliciju premijera Benjamina Netanyahua.

Najprije su se okupili u ultraortodoksnoj četvrti Jeruzalema da bi, kada je pao mrak, krenuli prema centru grada. Prema navodima policije, masa je bacala kamenje i demolirala automobil jednog ultraortodoksnog člana izraelske vlade.

Policija je pokušala rastjerati masu vodenim topovima. Nekoliko policajaca je ranjeno, a petoro izgrednika je uhićeno, prenijeli su izraelski mediji. Proučavanje vjere umjesto vojnog roka

U Izraelu je vojna služba obvezna za većinu muškaraca i žena, ali su politički utjecajne ultraortodoksne stranke svoje sljedbenike uspjele osloboditi služenja vojnog roka, kako bi se oni umjesto toga posvetili proučavanju vjere. To je desetljećima bio problem za sekularne Židove, piše Deutsche Welle, s obzirom na to da ne da

samo moraju u vojsku, nego i plaćaju najveći dio poreza.

Ranije ove godine, istraživanje Izraelskog instituta za demokraciju pokazalo je da 70 posto izraelskih Židova želi ukinuti opća izuzeća od vojne službe za ultraortodoksne.

Ultraortodoksni Židovi vjeruju da su njihove molitve i duhovno učenje ono što štiti Izrael i židovski narod. "2000 godina bili smo progonjeni, a preživjeli smo jer učimo Toru i sada Vrhovni sud želi to ukloniti od nas, i to će uzrokovati naše uništenje", kazao je Joseph za BBC.

"Odlazak u vojsku učinit će fruma - religioznog Židova - više nereligioznim. Regrutacija ne pomaže vojno. Oni ne žele nas Haredime, nas ortodoksne Židove, oni nas ne trebaju”, kazao je drugi student, prešućujući svoje ime jer nema dopuštenje svojg rabina za javni istup i dodaje: "Tamo će nam samo dati neki prljavi posao. Oni su tu da više ne budemo pravi pravovjernici."

Točka razdora?

Od napada terorističkog Hamasa na Izrael i početka rata u pojasu Gaze, za koji su regrutirani deseci tisuća Izraelaca, to nezadovoljstvo značajno je poraslo. Tijekom rata je ubijeno više od 600 izraelskih vojnika, a mobilizirano je na desetke tisuća rezervista, što je poremetilo njihove karijere i poslovne planove.

Prošli tjedan Vrhovni sud Izraela donio je odluku da oružane snage zemlje ubuduće moraju regrutirati i ultraortodoksne Židove za vojnu službu. Ultraortodoksne stranke i njihovi pristaše upozoravali su da bi prisiljavanje ljudi na služenje vojnog roka uništilo način života na koji su oni generacijama navikli.

Sudska presuda stoga ima potencijal za razbijanje nestabilne vladajuće koalicije premijera Netanyahua. Utjecajne ultraortodoksne stranke Shas i Ujedinjeni judaizam Tore dio su te koalicije i odbijaju bilo kakve izmjene sadašnjih propisa. Poseban odred

Od male manjine zajednica je postala milijunska i danas čine 12,9 posto stanovništva. Ultraortodoksne stranke često su djelovale kao tvorci kraljeva u izraelskoj politici, dajući podršku uzastopnim vladama na čelu s Netanyahuom, u zamjenu za nastavak izuzeća od mobilizacije i stotine milijuna dolara za njihove institucije. Do sada je samo jedan bataljun izraelske vojske, Netzah Yehuda, osnovan posebno kako bi zadovoljio ultraortodoksne zahtjeve za rodnom segregacijom s posebnim zahtjevima za košer hranu i vrijeme odvojeno za molitve i dnevne obrede.

No, ultraortodoksni rabin koji radi na pitanjima integracije i član je odbora nevladine orga-

nizacije koja podupire bataljun, vjeruje da je moguće više kompromisa i da bi trebalo formirati novu haredi brigadu.

"Na haredim je da dođu za stol i kažu - spremni smo na stvarne ustupke, spremni smo izaći iz naše tradicionalne zone udobnosti i učiniti nešto proaktivno u pronalaženju pravog okvira koji će omogućiti većem broju haredim da služe ", rekao je rabin Yehoshua Pfeffer.

On predlaže da bi tisuće mladih ultraortodoksnih muškaraca koji trenutno ne studiraju Toru s punim radnim vremenom, koji se smatraju neprilagođenim akademskim zahtjevima, trebalo potaknuti da se pridruže vojsci kao i drugi Židovi Izraelci njihovih godina.

Više od 60.000 ultraortodoksnih muškaraca registrirani su kao studenti ješive i oslobođeni su služenja vojnog roka. No, nakon presude Vrhovnog suda, vojsci je samo rečeno da unovači dodatnih 3000 pripadnika zajednice, uz oko 1500 onih koji već služe i također je rečeno da osmisli planove za novačenje većeg broja u narednim godinama.■