4-06 - Divrej Tora - Hukat 5781 by Bet Israel

Divrej Tora Godina 14 Broj 36

Zagreb, šabat 19. lipnja 2021. - 9. tamuza 5781.

http://twitter.com/DivrejTora

divrejtora@gmail.com

Paraša Hukat

B’’H Šabat Hukat Jeruzalem 19:12

20:29

Zagreb

20:30

21:48

Rijeka

20:35

21:52

Split

20:20

21:33

Dubrovnik 20:10

21:22

Vinkovci 20:17

21:34

Sarajevo 20:13

21:28

Doboj

20:13

21:26

B. Luka

20:21

21:38

Beograd 20:08

21:24

Novi Sad 21:13

21:29

Subotica 20:17

21:35

Zrenjanin 20:11

21:27

Niš

19:57

21:10

Beč

20:39

22:03

Frankfurt 21:20

22:49

Edison, NJ 20:12

21:21

Broj 36

(Bamidbar 19,1-22,1) Moše je upućen u zakone o crvenoj junici, čiji pepeo čisti osobu koja se

njegov sin Elazar. Zmije otrovnice napadnu logor Izraelaca nakon još jedne erupcije nezadovoljstva, u kojoj su ljudi "govorili protiv B-ga i Mošea"; B-g na-

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb

onečistila dolaskom u kontakt s mr-

na dan, utorak 22.6.2021.

Nakon 40 godina putovanja kroz pu-

prema nebu bit će izliječeni. Narod pje-

tvim tijelom.

loži Mošeu da na visoku motku stavi bakrenu zmiju, i svi koji se zagledaju

Alot Hašahar

2:53

stinju, narod Izraela stiže u pustinju

va pjesmu u čast čudesnog vrela koje

Najranije Talit

3:54

Cin. Mirjam umire a narod žeđa za vo-

im je davalo vodu u pustinji.

Nec Hahama

5:07

dom.

Najkasnije Š’ma

9:02

stijeni i naredi joj da dâ vodu. Moše se

Zman Tefila

10:21

razgnjevi na buntovne Izraelce te udari

Hacot

12:58

po stijeni. Voda poteče, no Mošeu B-g

Minha Ketana

17:33

kaže da niti on, ni Aron neće ući u

Plag Haminha

19:11

Obećanu zemlju.

Šekia

20:50

Aron umire na Har Haharu, a na

Cet Ha-kohavim

21:32

mjestu velikog svećenika ga nasljeđuje

B-g kaže Mošeu da progovori

Moše povede narod u bitke protiv Emorejskih kraljeva Sihona i Oga (koji su htjeli spriječiti da Izrael prijeđe preko njihovog teritorija) te oni osvoje njihove zemlje, koje leže istočno od Jordana. ■

OU Israel's Torah Tidbits

Alija po alija

Kohen – prva alija – 17 p’sukim

čini pomirenje (recimo to tako) za

(19,1-17)

svoje mlado, tako i sin čini pomi-

Čitava ova alija, te narednih 5 p’sukim bave se temom para aduma. (Ova 22 p’sukim iz pogl. 19 su i

renje za svog oca koji je u određenoj mjeri bio uključen u događaj sa zlatnim teletom.

Maftir za Šabat Paršat Para.) Ova

"Uzmi

micva obuhvaća uzimanje junice

T’mima obično znači bez mane, po-

crvene dlake (junica se čak i zbog

dobnu za žrtvenik. Međutim, ovdje

dvije crne dlake proglašava nepo-

iza riječi t’mima slijedi izraz "koja

desnom), bez ikakve mane (dakle,

nema mum (nedostatka)", što čini

da je podobna za prinošenje na žr-

pridjev t’mima suvišnim. Zato uči-

tveniku) te da nije nosila jaram, niti

mo da t’mima u ovom kontekstu

teret za potrebe ljudi. (Ako je na

opisuje aduma, i ukazuje na to da

leđima nosila nešto za svoje potre-

postoji zahtjev da joj dlaka bude

be, npr. deku kako je muhe ne bi

potpuno crvena. Bez t’mima, krava

Namjerno kršenje kažnjava se (s

napadale – još uvijek je se može

koja je "đinđi" mogla bi biti prihvat-

Nebesa nametnutom) smrću.

uzeti.) Elazar ben Aharon bio je za-

ljiva, čak i ako ima nešto dlake koja

dužen za pripremu ove prve para

nije crvena. Međutim to nije tako,

aduma.

zbog riječi t’mima.

"A B-g progovori Mošeu i Aharonu

Za razliku od svih korbanot u Mik-

rekavši… daber (ti Moše, ne obojica,

dašu koje je trebalo donijeti "unu-

dabru) djeci Izraelovoj… Jedino je

tra", crvena se junica kolje i pripre-

Moše mogao govoriti narodu u vezi

ma "vani, izvan". Ona nije korban, ali

(1) Kohen još uvijek mora izbjegavati

para aduma, koja je pomirenje za

ima funkciju sličnu korbanu (među

doticaj s mrtvim tijelom (osim kod

grijeh sa zlatnim teletom. Aharon je

ostalim, pomirenje). Nakon što juni-

svojih bliskih rođaka za koje sjedi

također bio uključen u epizodu sa

ca bude zaklana, spali je se u cije-

šiva), čak i ako već je "tame".

zlatnim teletom. On nije iznio tu

losti (nešto je njene krvi prethodno

(2) Na Har HaBajit nije nam dopu-

micvu narodu, niti je pripremao

bilo poškropljeno prema Mikdašu).

šteno stupiti na ona mjesta na koji-

Čitav proces za para aduma (uklju-

ma je stajao Beit HaMikdaš i njegovo

čujući ono što je bačeno u vatru,

dvorište (ili je moguće da je stajao).

pepeo koji je sakupljen i način na

(3) Neki od darova kohenu (poput

koji se izrađuje pripravak) čini

t’ruma, t’rumat maaser, hala) ne daju

jednu pozitivnu micvu koja je do

se kohenu, ali se "odlažu" u skladu s

sada

para aduma, već je to činio njegov sin. Pa ipak, pasuk kaže da je B-g

govorio obojici, Mošeu i Aharonu. Možda se u ovome nalazi osobni ukor Aharonu… A možda i nešto posve suprotno.

para

aduma

vak Para aduma" treba poškropiti

prema kontaminiranoj osobi trećeg i sedmog dana. Bez tog postupka, stanje obredne nečistoće trajno ostaje. Od izuzetne je važnosti uzdržati se od ulaženja u Mikdaš za vrijeme ■

dok je čovjek nečist.

S gledišta micvi Danas, kada nema Beit HaMikdaša,

postoji (najmanje) tri proširenja propisa o obrednoj nečistoći zbog mrtvaca.

devet puta.

alternativnim halahičkim procedu-

Raši kaže da je ova micva za

Sljedeći (deseti) puta to će biti u

rama, zbog tum’a kako kohena, po-

pomoćnika Kohen gadola da se brine

vrijeme Mošijaha.

tencijalnog primaoca, tako i samog

Osoba koja dođe u doticaj s mrtvim

dara.

tijelom smatra se obredno nečistom

Zapazite da postoje darovi kohenu

za period od sedam dana. "Pripra-

koji ne predstavljaju problem u ve-

oko para aduma, iako to može činiti svaki kohen. Komentari uočavaju simboliku u tome što Aharonov sin obavlja taj posao: baš kao što krava Strana 2

bila izvršena

t’mima…"

Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

zi tame, i njih se i danas daje (npr. Pidjon haben). Brojni oblici obredne nečistoće zahtijevaju uranjanje u mikve, i to je sve. Mikve vrši svaka osoba sama za sebe. No kod obredne nečistoće zbog dolaska u doticaj s mrtvim tijelom nije tako. Mikve su dio procesa očišćenja, no jednako je tako

to i voda očišćenja. I to se ne može učiniti samostalno. Mora biti uključena još jedna osoba. Razmislite malo o tome što to znači. Levi – druga alija – 11 p’sukim (19,18-20,6) Tora daje sažet prikaz procedura u vezi para aduma. Zapazite da su pripravku dodani cedrova grančica i izop, kao i kod

spaljivanju para aduma. Komentari posebno značenje vide u tome što je

dući da je pazila na Mošea pored

B-g se "razljuti" na Mošea i Aharo-

rijeke – imali vrelo.) Narod se ogor-

na što su propustili mogućnost da

čen žali Mošeu i Aharonu. (Običaj

posvete B-žje Ime tako što će narod

Dvojaka priroda pripravka para

da se prazne spremnici vode u sobi

vidjeti da je voda potekla iz stijene

aduma (da čisti nečistoga i one-

u kojoj je netko umro dolazi od

nakon što joj je samo bilo rečeno.

čišćuje obredno čistoga) broji se kao

ovog niza navoda: "…i Miriam

(Narod je već prethodno vidio kako

zasebna micva. (Neki povlače para-

umrije …i ne bješe vode…"

voda krene iz stijene nakon što je

cedar visoko stablo, a izop nizak grm.

lelu s određenim lijekovima koji mogu izliječiti bolesnog čovjeka, ali zdravi bi se od njih razbolio. Para

Šliši – treća alija – 7 p’sukim (20,713)

aduma je jedan od naših duhovnih

Kao odgovor na to, B-g kaže Mošeu

lijekova.)

neka uzme štap, okupi narod, te da

Sljedeća tema kojom se Tora bavi je smrt Miriam u pustinji Cin, u mjesecu nisanu (10. nisana). Narod nije imao vode (midrašim govore o Miriaminom vrelu koje je čudom pratilo narod tijekom njihova lutanja. To je vrelo nestalo nakon smrti Miriam, jer smo zbog njezinih zasluga – buGodina 14 3Broj 36 Strana

on (Moše) i Aharon imaju pred narodom progovoriti stijeni, i iz stijene će poteći voda za potrebe naroda i njihovih stada. Moše okuplja narod i upozorava ih da će biti svjedoci još jednog B-žjeg čuda. On podiže svoj štap i dva puta udara stijenu – i iz nje obilno poteče voda.

udario po njoj.) B-g objavljuje da ni Moše niti Aharon neće odvesti narod u zemlju Izrael. (Zbog toga što je i Aharon uključen u ovu odluku, podrazumijeva se da ga se ne smatra odgovornim za bilo kakvo sudjelovanje kod zlatnog teleta – što je potrebno razjasniti. Raši kaže da nam Tora govori da bi Moše i Aharon ušli u Erec Jisrael, da nije bilo ovog, i samo ovog grijeha. Zanimljivo je da Moše osobno kazuje narodu (u D’varim) da na njemu Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

leži određena odgovornost za grijeh s uhodama. S druge strane, Aharon se smatra odgovornim u tom slučaju, mada je Moše bio onaj "koji je donosio odluke".)

Alija po alija edomsko područje, Mošeovi glas-

on u stanju učiniti. (3) Drugi pogled na mogućnost da dođe do hilul Hašem (1) je da je B-g htio izbjeći da Moše bude ponižen. Narod je doživljavao da su B-g i

B-žja odluka u vezi Mošea i Aha-

Moše u velikoj mjeri bili, da to tako

rona čini se izuzetno strogom. Ko-

nazovemo,

mentatori pokazuju na to kao na

narod je povjerovao u "Hašema i

primjer koliko B-g strogo sudi naj-

Mošea Njegovog slugu". Nasuprot

veće između našeg naroda.

tome, njihovo pomanjkanje vjere se

Zapažanje… Primijetite da stijena poteče vodom čak iako joj Moše nije progovorio, kao što je B-g bio rekao. Postoje (možda) dvije mogućnosti zašto je tako bilo. (1) Ovime je izbjegnut hilul Hašem do kojega bi došlo da se čudo nije dogodilo.

partneri.

Kod mora,

navodi kao njihovo gunđanje protiv B-ga i protiv Mošea. Ovo je jedini puta da se koristi izraz u’v’Moše. R’vi’i – četvrta alija – 8 p’sukim (20,14-21)

očekivali od Tore da kaže "vode iz spremnika". Raši objašnjava da je Edom posjedovao spremnike – a mi smo imali čudesno vrelo (kao i manu za hranu). Ono što smo mi ponudili Edomu bilo je da zarade od toga

što će nam prodavati hranu i vodu. Nama nije bila potrebna njihova hrana ni piće, no to je bila ponuda koju je bilo ispravno iznijeti. Raši veli da kada odsjedamo u konačištu, trebamo jesti obroke koje ■konačište nudi, umjesto da jedemo hranu koju smo donijeli sa sobom. Time se

koji prepričavaju kratku povijest

povećava dobit hotelijera.

Izraela i zatraže pravo da prođu

Hamiši – peta alija – 17 p’sukim

kroz edomsku zemlju. Zahtjev bude

(20,22-21,9)

odbijen. I drugi pokušaj da dobiju privolu također je oštro odbijen.

uzvišenoj razini da je mogao kon-

Narod Izraela mijenja svoj pravac

trolirati i usmjeravati prirodu (unu-

putovanja kako bi izbjegli sukob s

tar određenih granica). On je već

Edomom (na B-žju zapovijed).

dobije vodu; ovo sada je nešto što je

vode iz vrela". Raši kaže da bismo

Moše šalje glasnike narodu Edoma,

(2) Moše Rabeinu je bio na tako

prethodno bio udario po stijeni da

nici izjavljuju da narod "neće piti

U svom zahtjevu da prođu kroz

Narod putuje od Kadeša do Hor HaHar. Tamo će Aharon umrijeti. Moše sa sobom na goru uzima Aharona i Elazara, te se tamo odjeća Kohen gadola prenosi s Aharona na njegovog sina i nasljedika. Sav narod 30 dana žaluje zbog Aharonove smrti. Komentari ističu da je Aharonova smrt imala neke elemente kojih nije bilo prilikom Mošeove smrti. Kada vidimo da njegov sin nas-

tavlja njegovim stopama, i da ga sav narod

voli,

dimenziju

daje

punini

posebnu

Aharonova

života. Midraš kaže da su nebeski oblaci koji su štitili narod, otišli nakon Aharonove smrti. Sada možemo vidjeti da je svako čudo u Midbaru bilo povezano s jednim od naših vođa: s Mošeom Strana 4

Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

mana, s Aharonom oblaci, a s

Ironično je da se čini kako naši ne-

Miriam vrelo.

prijatelji ponekad vjeruju u B-žju ulogu u tim stvarima, dok mi pokat-

Ovo ih je učinilo izloženima napadu

kad izgleda da tvrdoglavo odbijamo

Emorejaca. Izrael se napadu uspješ-

Njegovu ulogu.

no odupro. Narod se zatim, umoran od svojih dugotrajnih putovanja, još jednom žali B-gu i Mošeu. Njihova žalopojka u sebi nosi ogromno nepoštovanje prema B-žjem čudu ma-

ne. Za to su bili kažnjeni napadom "vatrenih" (otrovnih) zmija koje su

Raši objašnjava zašto je B-g morao Vrelu", kratka ali predivna pjesma koja naglašava koliko je voda dra-

gocjena. Njene riječi prepune su simbolike i aluzija.

reći Mošeu da se ne boji zaratiti s Ogom. Og je bio jedini koji je preživio potop (pored Noaha i onih koji

su bili s njime), i on je bio taj koji je rekao Avrahamu da je njegov nećak

ugrizle mnogo ljudi, i prouzročile

Š’vi’i – sedma alija – 16 p’sukim

Lot zarobljen. Možda je stekao

brojne smrti. Narod se pokajao i

(21,21-22,1)

dovoljno zasluga da se odupre

tražio Mošea da se moli B-gu da ih poštedi toga. B-g je rekao Mošeu da od bakra (bakar je izabrao Moše, i to je bila igra riječi) načini zmiju i nasadi je na vrh štapa, tako da bi svatko tko bi je pogledao (odnosno upravio svoje oči i srce B-gu) pre-

živio. (Vrlo je vjerojatno da je medicinski znak – kaducej, tzv. Eskulapov štap – zasnovan na ovoj epizodi iz Biblije.) Mišna je u P’sahim (4,9) zabilježila različite stvari koje je Hizkijahu HaMeleh učinio, i za njih bio pohvaljen ili ne. On je uništio bakrenu

Dok se Izrael približava zemlji Emorejaca, izneseni su zahtjevi za pravo

Izraelcima. B-g je rekao Mošeu da ne brine.

na prolaz. Ne samo da su ti zahtjevi

Vojne pobjede Izraela u Midbaru,

odbijeni, već Emorejci šalju vojsku

pred kraj razdoblja lutanja, bile su

ususret Izraelu. Izrael u potpunosti

vrlo značajne za moral naroda, u

pobjeđuje kralja Sihona, te osvaja

trenutku kada su pred njima bile još

zemlju Emorejaca i Hešbona. Dalj-

godine mnogih bitaka nakon pre-

nje bitke rezultiraju s još više Emo-

laska rijeke Jordan u Erec Jisrael. U

rejske zemlje. Og, kralj Bašana, ta-

Midbaru, oni su dobili priliku isku-

kođer bude poražen, kao što je B-g

siti B-žja obećanja i moć.

obećao.

Završni pasuk nam kaže da je Izrael

Ovo je verbalno prikladno da bude

putovao i stigao u Arvot Moav – to

uvodna riječ.

je njihova posljednja stanica prije

Važno je primijetiti da vojna moć

ulaska u Erec Jisrael.

Izraela nije apsolutna, niti su njiho-

Primijetite značaj prethodne reče-

ve vojne mogućnosti neograničene.

nice. Četiri preostale sedre u Bamid-

Izrael se bori protiv onih za koje im

bar i svih 11 sedri u D’varim još se

B-g kaže da se bore, i mi se ne upuš-

nalaze pred nama, a mi smo već u

tamo u borbu s bilo kime za koga

Arvot Moav. Mas’ej će nam dati

nam B-g zabranjuje. Sasvim je nebit-

kratak siže lutanja, no sa završet-

Narod nastavlja svoje putovanje, i

no da li je Edom snažniji ili slabiji

kom Hukata, mi smo stigli na prag

stiže u mjesto poznato kao "Vrelo".

od Emorejaca. Mi se nismo upustili

Erec Jisraela. Sjetite se da smo još

To je bio još jedan značajan događaj

u bitku s ovim posljednjima, niti

tamo u Mikec napustili Zemlju i

povezan s vodom. S fizičke točke

izbjegli borbu s prvospomenutima

otišli u Egipat. Sada se pripremamo

gledišta, voda je daleko najvrednija

iz vojnih razloga. B-g je Onaj koji

za povratak.

"roba" lutalačkog naroda. Na duho-

vodi glavnu riječ. Ovo uvijek mo-

vnoj razini, voda predstavlja Toru i

ramo imati na umu, a pomoglo bi

sam život. Zabilježena je "Pjesma o

kada bi to i naši neprijatelji znali.

zmiju i učenjaci odobravaju njegov čin. Narod ju je zloupotrebljavao i nije je razumio.

Šiši – šesta alija – 11 p’sukim (21,10 -20)

Godina 14 5Broj 36 Strana

Završnih 3 p’sukim ponovno se čitaju za Maftir. ■

Strana 5

Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 397. Još nikada nisam vidio crvenu kravu ...: Obaveza da se provede postupak para aduma ... uzet ćete si potpuno crvenu kravu ... (Brojevi 19,2) Kao što smo bili govorili, postojale su različite vrste obredne nečistoće, s različitim pravilima ovisno o vrsti. "Pradjed" obredne nečistoće bila je nečistoća uzrokovana kontaktom s pokojnikom. (Taj je izraz sličan talmudskom nazivu za leš, "avi avos hatuma", "otac očeva nečistoće".) Kao posebni, ekstremni oblik obredne nečistoća, nečistoća izazvana lešom zahtijevala je podjednako jedinstvenu metodu očišćenja. To je podrazumijevalo uporabu para aduma, crvene junice. Para aduma bila je crvena krava - nije smjela imati ni dvije crne ili bijele dlake - stara najmanje tri godine i nikada nije smjela nositi jaram. Crvena krava bila je spaljena i njezin se pepeo koristio u procesu pročišćenja. Odlomak Tore koji u kojem se govori o crvenoj junici zove se Hukas, od riječi hok. (Rimuje se sa "čok", ali započinje guturalnim h, kao u imenu "Bach".) Hok je zakon koji nema jasno, logično ljudsko objašnjenje. Ne ubijati ili ne krasti logični su zakoni koje su usvojila sve društva. Ne jesti zajedno meso i mlijeko je hok. Činimo to zato jer nam je to B-g rekao. Poslije toga, tražimo pouke koje možemo izvesti iz hoka, ali one nisu zakoni koje bi ljudi donijeli. Para aduma je najistaknutiji primjer hoka. Stoga se nećemo pokušati baviti njezinim temeljnim razlozima. Velika misterija para aduma bila je da, dok je pepeo čistio one koje je snašao najintenzivniji oblik nečistoće, on je istodobno prenosio određen stupanj nečistoće oni-

Sefer Hamicvot Hakacar

ma koji su sudjelovali u procesu čišćenja. Kaže se da je to zbunilo čak i kralja Salomona, najmudrijeg od svih ljudi. U Propovjedniku 7,23 napisao je: "Rekao sam da ću stjecati mudrost, ali ona je daleko od mene." Kaže se da se ovaj stih odnosi na to da čak ni Salomon nije bio u stanju razotkriti tajnu para aduma. (Veliki učenjaci su istaknuli da mnoge stvari u prirodi mogu imati različite učinke ovisno o tome na što se primjenjuju. Stavite jaje na vatru i ono postane kruto, stavite komad leda na vatru i rezultat je posve drugačiji. Zašto je čokolada hrana za ljude, a otrov za pse? Naravno, ovo nam samo govori da fenomen para aduma nije bez presedana, ali ne i zašto se to događa.) Prema Mišni u traktati Para (3,5), bilo je ukupno devet crvenih junica od momenta kada je Mojsiju bila zapovijeđena ova micva, pa sve do uništenja Drugog hrama. Ova micva vrijedi u Izraelu, kada je na snazi služba u Hramu. U Mišni ona je predmet traktata Para. Kodificirana je u Mišne Tora u Hilhos Para Aduma. Ova je micva 113. od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMicvosu. 398. Nestalo, ali ne i zaboravljeno: Obaveza da se izvrši zakone o nečistoći pokojnika Ovo je zakon o onome koji umre u šatoru ... (Brojevi 19,14)

399. Jedno prskanje na dan: Obaveza da se izvrši zakone o škropljenju vodom ... onaj, koji je poškropio vodom očišćenja, mora oprati odjeću ... (Brojevi 19,21) ■ ■

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivne zapovijedi 46. Pozitivna je zapovijed da jevama (udovica bez djece) ima izuti cipelu javamu (bratu njenog muža) ako je ovaj ne želi uzeti u leviratski brak kao što Pismo kaže, A ako čovjek ne želi uzeti udovicu svog brata…onda će ona izuti njegovu cipelu s noge njegove, itd. (D'varim 25,7.9.). Ovaj obred halice (izuvanja cipele) treba obaviti isključivo kroz učenog rabina koji je stručnjak za tu stvar. Tkogod ne omogući udovici svog brata halicu ne poštuje ovu pozitivnu zapovijed. Postoje muškarci koji odbijaju dati udovicama svoje braće halica, jer kažu da će kroz to doći do neke opasnosti po njih. No to je velika pogreška. Putevi Vječnoga su pravedni (Hoše'a 14,10), i nikakvo zlo ih neće zadesiti ako ispune svoju vjersku obavezu. Baš naprotiv, ako neće htjeti poštivati ovu pozitivnu zapovijed, njihov grijeh je izuzetno velik. Strana 6

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako vrijeme. Negativne zapovijedi 118. Negativna je zapovijed također i da žena ne smije dopustiti životinji da s njom bude spolno prisna, bilo to na prirodan ili na neprirodan način kao što Pismo kaže niti će žena stati pred životinjom da legne (s njom) (Va-jikra 18,23). Dakle, Pismo ne vrši razlikovanje kod životinje, na staru i mladu; i zakon jednako vrijedi i za nepripitomljenu životinju ili pticu – sve ih ide kazna smrti kamenovanjem, osobu i životinju, čak i za sam početak spolnog kontakta. Ako nije bilo [prethodnog] upozorenja, kazna za čovjeka ili ženu je karet, a životinju treba kamenovati dok ne ugine. Ukoliko je to bilo nehotice, osoba mora prinijeti hatat, a životinja je oslobođena kazne. Ovo je na snazi posvuda i uvijek. ■ Divrej Tora

Rabbi Dr. sAzriel Rosenfeld: (nastavak 4. stranice) Rav Kook:

Šulhan Aruh

Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserls iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi. Dio I: Orah hajim Poglavlje 33 - Ostali zakoni o hamecu

Zrnje žita, čak i ako je prženo, treba čuvati da ne dođe u doticaj s vodom jer može postati hamec (463,3), a isto vrijedi i za ljuske zrna (vidi 465,1-3). O čuvanju zrnja od dolaska u doticaj s tekućinama vidi 466,1-3; o tome što učiniti s brašnom ili zrnjem koje je možda došlo u dodir s vodom, vidi 466,4.6. i 467,1-7. Ako se zrnje ili brašno koristi u proizvodnji hrane, može biti zabranjeno koristiti tu hranu na Pesah; za prim-

jere vidi 467,8. Ako se hamec na Pesah pomiješa (vidi 447,9) s bilo kojom količinom bilo koje vrste hrane, zabranjeno ju je jesti ili izvući korist iz te mješavine, i mora je se uništiti (447,1; 467,910.12. ). Zabranjujemo takvu smjesu čak i kad je do nje došlo apsorpcijom bez doticaja ili apsorpcijom u prisutnosti vruće tekućine koja nije bila na vatri ili ako smjesa ima loš okus (447,1.3.10.). Kada do nje do-

lazi apsorpcijom u odsutnosti tekućine, običaj je uništiti samo hranu

nom (450,7). Mješavina hameca koja nastane prije Pesaha, čak i 14. nisana, je poput

vidi 449,1; u vezi zajmova ili poslovnih transakcija koje uključuju hamec vidi 450,1-7.

smjese koja sadrži drugu zabranje-

Posuđe koji je apsorbiralo hamec

nu hranu (vidi Jore De'a pogl. 8), koja

treba temeljito očistiti i odložiti na

je obično dopuštena ako zabranjeni

sigurno; ono se može opet koristiti

sastojak čini manje od 1/60 ukupne

nakon Pesaha, ali na Pesah se ne

smjese ili smjesi daje loš okus (447,

smiju koristiti čak ni kod hladne

2). Ta smjesa ne postaje zabranjena

hrane (451,1). Posuđe (osim kerami-

kada započne Pesah, osim ako na Pesah (447,4) ne dođe do dodatne

ke, vidi 451,1-2.,7-8.22-24.26.) ■ koje je apsorbiralo hamec na vatri bez teku-

apsorpcije. U vezi korištenja soli,

ćine može se na Pesah koristiti s

vina ili octa koji može sadržavati

vrućom hranom nakon što ga se

čestice hameca ili posuđa koje je upi-

zagrije na visoku temperaturu; vidi

lo hamec, vidi 447,5-8.

451,4. Ako je hamec apsorbiralo uz

Ako se jestivi hamec (vidi 447,12) nalazi u posjedu Židova na Pesah, makar i slučajno, zabranjeno je od njega imati koristi čak i nakon Pesaha (448,3), čak i ako je taj Židov učinio poništenje prije Pesaha (448, 5); konkretno, zabranjeno je njime hraniti životinju (448,6-7). Smjesa koja sadrži takav hamec je poput smjese koja sadrži drugu zabranjenu hranu (vidi gore); o tome što se mora učiniti ako je hameca više od

1/60 od ukupne količine vidi 447, 11.

prisustvo vruće tekućine, može se

na Pesah upotrijebiti s vrućom hranom nakon što ga se očisti i uroni u kipuću vodu, ali ako se ne može temeljito očistiti, mora ga se zagrijati na visoku temperaturu; vidi 451,5-6. U vezi noževa vidi 451,3; u vezi drugih posebnih vrsta posuđa vidi 451,10-11.16-22.25.27; u vezi ručki i pokopaca posuđa vidi 451,12.14-15.; u vezi popravljenog posuđa vidi 451,13. (U vezi posuđa koje je apsorbiralo drugu zabranjenu hranu vidi

Jore De'a pogl. 7.) Zagrijavanje do visoke temperature može se vršiti

koja je bila u izravnom dodiru s

Ako je hamec bio u posjedu ne-

čak i na Pesah, ali uranjanje u kipu-

hamecom (467,11.14-15.); i ako je do

Židova za vrijeme Pesaha, dopuš-

ću vodu mora se obaviti do dana

apsorpcije došlo samo na površini

teno ga je jesti nakon Pesaha (448,1).

prije Pesaha, po mogućnosti ujutro

(vidi Jore De'a pogl. 7), samo povr-

U vezi prihvaćanju hameca od ne-

(vidi 451,9; 452,1), i može se činiti

šinski sloj postaje zabranjen (447,1;

Židova na Pesah vidi 448,2; u vezi

samo s posuđem koje je apsorbiralo

467,16). Ako neki objekt apsorbira

davanja ili prodaje hameca ne-Žido-

hamec prije najmanje 24 sata (452,2).

hamec, dopušten je nakon Pesaha

vu prije Pesaha s namjerom da ga se

Za daljnje pojedinosti o procesu

(447,1), a može se koristiti na Pesah

povrati nakon Pesaha vidi 448,3-4; u

uranjanja pogledajte 452,3-7 i 467,

u svrhe koje nisu povezane s hra-

vezi hameca neizvjesnog vlasništva

13. ■

Godina 14 7Broj 36 Strana

■

Strana 7

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Veliki proroci: poslušni ili neovisni? Koji je prorok na višoj razini: onaj

tivu bez prethodne konzultacije s Hašemom?

• U pokušaju da razotkrije grijeh Mošea i Aharona u Mei Meriva, R. Y Albo ukazuje da su oni trčali do Šatora sastanka da bi se konzultirali s Hašemom, a nisu odmah ugušili mrmljanje

naroda

pozivajući

čudo na vlastitu ruku. On tvrdi da je uzrok tome bio nedostatak vjere u jedno od središnjih načela Tore, prorokovu moć da djeluje

van

okvira prirodnog.

• Što u tekstu podržava ovu sugestiju? Slažete li se da je odlazak u Šator sastanka bio sporan? Kada je konzultacija prikladni odgovor na krizu? Kada je bolje preuzeti stvari u svoje ruke?

• Može li prorok doista učiniti čudo sam od sebe? Koje prim-

povijesti u svrhu promicanja

erirati? Jesu li svi proroci

svog plana?

jednaki u tom pogledu?

koji jednostavno slijedi B-žanske zapovijedi ili onaj tko poduzme inicija-

jeri iz Tanaha mogu to sug-

Kritiziranje Mošea

Sihon i Og: Pričanje i prepričavanje

• Komentari istražuju gotovo

Izvorni opis pobjede nad Sihonom i

svaku riječi priče o Mošeu ka-

Ogom u Bemidbaru bitno se razlikuje

da udara stijenu u Mei Meriva

od Mošeovog prepričavanja u Deva-

da bi utvrdili gdje je pogriješio

rim.

i zašto je tako teško kažnjen.

• Usporedite dva opisa i navedite razlike. Koje se točke pojavljuju samo u Bemidbaru? Koje su pojedinosti istaknute u Devarim? Kakvu poruku Moše pokušava prenijeti naciji u Sefer Devarim, što ga potiče da prepriča priču na način na koji to čini?

• Kako se Mošeova poruka u prepričavanju

bitke sa

Dakle, Moše je optužen za sve, od nedostatka vjere (Rašbam) do pretjeranog gnjeva (Rambam) i lošeg vodstva (Avvat Nefesh). Raši i drugi ga uz to optužuju da

nije posvetio

Hašemovo ime te je naveo narod da posumnja u Hašemove sposobnosti. • Možete li dati dokaze koji podupiru

svaku

gore

Si-

navedenih mogućnosti? Koja

honom odnosi na sveukupne

vam se čini najuvjerljivija i

ciljeve njegovog povijesnog

zašto? Koji od predloženih

govora u početnim poglavlji-

grijehova bi opravdao oštru

ma Sefer Devarim, a osobito na

kaznu koju je Moše dobio?

njegovo prepričavanje fijaska sa špijunima?

• Pokazuje li Moše još negdje bilo koju od gore navedenih

• Je li problematično reći da

problematičnih osobina ? Zašto

Moše namjerno radi preinake

nije u tim slučajevima bio kažnjen?

• Iako naše poglavlje jasno svjedoči da je Moše pogriješio,

da li je problematično sugerira■ ti konkretnu kritiku o Mošeovom vodstvu koju tekst ne navodi jasno? Hoćemo li staviti

Mošea

pijedestal

pokušati opravdati bilo koju uočenu pogrešku, ili je legitimno pripisati mu neke ljudske slabosti? ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 8

Divrej Tora

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Padam, ali ponovo ustajem Volim ovaj odjeljak. Započinje ritualom crvene junice – žrtvom povezanom s duhovnom nečistoćom izazvanom kontaktom s mrtvim tijelom. Iako je izazovno za razumjeti, nije samo po sebi nerazumljivo. Ritual obiluje značenjem – ali nadmašuje obujam ovog davara. Mirjam umire i nema vode. Židovi odmah mijenjaju karakter i počinju se žaliti. Mojsije dovodi vodu iz stijene, ali čineći to, njegova mala ali značajna pogreška uzrokuje proglas da on neće ući u zemlju Kanaan. Židovski narod se sada žali na manu. (Jedino se Židovi mogu žaliti na hranu koja je imala okus onoga što si poželio i stizala ti je na kućni prag svakog dana u točno određenoj mjeri!) Zmije napadaju logor, ali su zaustavljene Mojsijevom pravovremenom intervencijom. Aron umire i židovski narod se suočava s raznim narodima koje nadvladava. Nijednom u Pet knjiga Mojsijevih židovski narod ne započinje bitku. Priča o Mojsiju koji udara stijenu duga je samo sedam stihova Tore. Pa ipak, to je jedna od najpoznatijih priča. (Pokušajte sami: Napišite priču u sedam rečenica koje će se većina svijeta sjećati i nakon tri i pol tisućljeća. Razmislite o tome na trenutak i bit ćete impresionirani.) Međutim, da se vratimo na stvar, što je točno bila Mojsijeva pogreška? Je li bio frustriran, je li na trenutak izgubio razum, je li postao nestrpljiv? Ne trebamo pretpostavljati. Tora nam to kaže na jednostavnom hebrejskom: Mojsije, davalac zakona, onaj koji je doveo deset pošasti nad Egipat, onaj koji je razdvojio Crveno More i opskrbio narod manom s Neba, "nije vjerovao B-gu" (Brojevi 20,12). Sad, štogod značilo to da Mojsije "nije vjerovao B-gu" (a to traži ozbiljno objašnjenje), jedna stvar je jasna – to nije bila mala pogreška. To je bila ozbiljna stvar. Kad Tora kaže tako nešto o Mojsiju i kad ga B-g 'kažnjava' zabranjujući mu ulazak u Godina 14 9Broj 36 Strana

daj na sebe kao na lopova – jedino tako postaješ lopov. Pravedan čovjek može ukrasti, ali on će pokušati promijeniti ono što on jest. On može ukrasti ponovo i ponovo pokušati spriječiti sebe u tome da to čini. On može ukrasti mnogo puta i "podići se", kao što Salomon kaže. On postaje zao čovjek jedino ako ostane dolje; kada kaže da ne može ustati; kada odustane od toga da bude dobar i kada prestane pokušavati. Čineći to, on izriče proročanstvo koje samo sebe ispunjava.

zemlju Izrael, mora da je učinio nešto prilično loše. Pitanje je, ako je Mojsije napravio tako veliku pogrešku, kako je mogao i dalje biti vođa židovskog naroda? Da bismo odgovorili na to pitanje, mislim da se moramo prisjetiti jednog od temeljnih principa u židovskom shvaćanju.

Stvar nije u tome činimo li pogreške, ■ već kako se nosimo s pogreškama koje činimo

Kralj Salomon kaže nam u Izrekama (24,16), "Pravednik pada sedam puta i ustaje. Zao čovjek pada samo jednom." Svatko od nas, čak i Mojsije, griješi. Svatko od nas čini pogreške. Često su to velike pogreške. Ali stvar nije u tome činimo li pogreške, već kako se nosimo s pogreškama koje činimo. Ukradi jednom i nisi lopov. Ti si dobra osoba koja je nešto ukrala. Ukradi nekoliko puta i još uvijek nisi lopov. Ti si dobra osoba koja krade. Identificiraj se s krađom; gle-

Mojsije je učinio veliku pogrešku. Zapravo, napravio je nekoliko velikih pogrešaka. Pa ipak, on se još ■ uvijek smatra jednim od najvećih ljudi u židovskoj povijesti: davaocem zakona, učiteljem cijelog Izraela, čovjekom koji je razgovarao s B-gom "licem u lice". Samo zato jer se Mojsije prema svojim pogreškama odnosio upravo tako – kao prema pogreškama. A svaka pogreška se može ispraviti – tako dugo dok ju pokušamo nadići umjesto da se valjamo u njoj. B-g ne zahtijeva, čak ni ne traži, savršenstvo. On od nas traži da težimo tom cilju. Postoje mnoge prepreke na putu. I mi ćemo mnogo puta posrnuti, i ponovo posrnuti. Ali ključno je da na to gledamo kao na privremene prepreke, a ne kao na trenutke koji nas definiraju. Svi mi činimo pogreške. To je dio ljudske naravi. Ali nemojte se identificirati s tim pogreškama. Nemojte gledati na sebe kao na one koji su nesposobni nadići ono što su učinili. Ako si dobar čovjek koji čini pogreške, kao što je bio Mojsije, uvijek ćeš se ponovno podići bez obzira koliko si nisko pao. Međutim, ako gledaš na sebe kao na "lošu" osobu, onda ćeš, budući da si primjerice "lopov", također i krasti. U tom slučaju, ostat ćeš dolje kad padneš. A to je najveća pogreška od svih. Šabat šalom. ■ .

Prevela Anja Grabar Strana 9

Rabbi David Stav:

Mirjamino vrelo Jedinstven fenomen u Tori pojavljuje se u slijedu događaja koji se ne spominju u tekstu. Četrdeset godina lutanja pustinjom je završeno i možemo samo zamišljati što se sve u tom periodu dogodilo, budući da nam Tora o tome ništa ne govori. To je kao da nam Tora kaže: "Nakon što je narod bio ukoren, pretrpio je agoniju kao kaznu na račun grijeha uhoda i Ja (Hašem) ne želim im gurati mikrofon ili kameru u lice i zabadati nos u njihovu privatnost, te pokazivati njihovu bol i patnju." I tada, odjednom, nailazimo na sljedeći stih: "Cijeli zbor izraelskog naroda stigao je u pustinju Cin prvog mjeseca…" (Brojevi 20,1).

zbog Mirjamine zasluge, Mirjam je umrla i to je vrelo nestalo, kao što je rečeno: 'Mirjam je umrla tamo, i narod nije imao vode (da pije).' Rabini se pridržavaju tradicije da je

"putujuće vrelo" pratilo Izraelce na njihovom putu kroz pustinju i da ih je to vrelo opskrbljivalo vodom (što je

Mojsije je ■opskrbio narod kruhom kroz manu, dok je Mirjam dala viziju i proroštvo

Svi naši komentatori slažu se da se taj događaj desio četrdesete godine izraelskog lutanja pustinjom, kada su protagonisti priče počeli umirati. Prva koja je preminula bila je Mirjam: "Mirjam je umrla i bila pokopana tamo". Uslijedila je kriza: "Narod nije imao vode pa su se skupili protiv Mojsija i Arona" (stih 2).

razlog tome da tijekom tog vremena ne slušamo žalbe na nedostatak vode). Sve je to bilo zbog Mirjaminih zasluga.

Iako ovi stihovi ne povezuju direktno Mirjaminu smrt sa nedostatkom vode, naši komentatori tumače da je, budući da je Mirjam pratila narod preko četrdeset godina, ona bila ta koja je brinula o tome da imaju vode. Talmud (Ta'anit 9a) kaže: Rabi Jose je rekao: (Hašem) je dao vrelo Izraelu

Međutim, ako zauzmemo racionalan, ili čak ciničan pristup ovom tekstu, tu ideju ćemo zasigurno smatrati zagonetnom. Tko kaže da je takvo "putujuće vrelo" ikada postojalo? Zašto ga tekst ne spominje? I tko je izmislio ideju da je Mirjam bila uzrok njegovom postojanju?

Strana 10

Tekst ne potvrđuje eksplicitno te ideje, ali ako ga ponovo pročitamo s objektivnog stajališta, povezanost Mirjamine smrti i nedostatka vode postaje jasna kao dan. No, kako to možemo objasniti? Neki povezuju Mirjamina djela iz djetinjstva s kasnijom pojavom vrela u njenom životu.

Na početku knjige Šemot, tekst opisuje kako je Mojsije rođen i stavljen u košaru i u rijeku Nil. Njegova sestra Mirjam pratila je košaru, promatrajući izdaleka. Možemo razumjeti to kao ponašanje sestre koja je zabrinuta za sudbinu svog malog brata, ali druga mogućnost je da je njegova ■sestra pratila izdaleka kako bi saznala što će se dogoditi sa djetetom koje je došlo na svijet zahvaljujući njoj. Prema rabinskoj tradiciji, nakon faraonovog proglasa da se svi židovski dječaci imaju baciti u Nil, Amram, Mojsijev otac, odvojio se od svoje žene jer nije htio imati ništa s tim nasilnim čedomorstvom. Mnogi drugi slijedili su njegov primjer. Mirjam je bila ta koja je rekla svom ocu da je njegov proglas gori od faraonovog, budući da je faraonov proglas obuhvaćao samo dječake, dok je proglas njenog oca imao utjecaj na oba spola i značio je da se židovska djeca više neće rađati. Uvjeren njenim argumentima, Am-

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi David Stav:

Mirjamino vrelo

ram se vratio svojoj ženi i ponovno se oženio njome, te su dobili Mojsija kao sina. Možemo samo zamisliti koliko je Amram morao biti srdit na svoju kćer kada je bio prisiljen ostaviti svog dječaka i staviti ga u Nil.

štedljivo i samo u neuobičajenim okolnostima. Kada je došlo vrijeme da Židovi budu izvedeni iz Egipta, na faraona je trebalo primijeniti silu da on shvati da Židove treba osloboditi. Ponekad treba primijeniti neku vrstu sile kako bi se Židovi u dijaspori probudili iz sna i shvatili da je Izrael dom židovskog naroda.

Međutim, Mirjam je odlučila pratiti plutajuću košaru i vidjeti kako će se njeni snovi odviti. Hoće li Mojsije biti izvađen iz rijeke? Hoće li na kraju imati ulogu u izbavljenju naroda? U činu koji je bio simbol njenog blagog vladanja i razuma, ona je stajala po strani, uz obalu Nila. Ista ta Mirjam kasnije će demonstrirati svoj proročki dar uzimajući udaraljke iz Egipta, objašnjavajući svojim prijateljima da će jednog dana narod svjedočiti znacima i čudesima, te da se trebaju pripremiti. Mojsije je opskrbio narod kruhom putem mane, dok je Mirjam dala viziju i proroštvo. Voda gasi žeđ, ali zasigurno ne može zadovoljiti gladan želudac. Hrana predstavlja čovjekovo vitalno fizičko postojanje. Voda i žeđ predstavljaju potragu za značenjem i sadržajem u našem fizičkom postojanju. Objašnjavajući stih iz Jišajahua (Izaije), "Oni koji su žedni, neka dođu do vode" (55,1), naši rabini zaključuju da "nema vode osim Tore" (Talmud, Bava Kama 82a). Čovjek više ne teži samo produžetku svog fizičkog postojanja, iako ono služi kao vitalni temelj za svaki duhovni uspon. Umjesto toga, mi težimo pronaći dublje značenje svog postojanja. Mirjam je vođa koji proviđa tu viziju i njeno vrelo, čija voda se podigla do površine, odražava čovjekovu težnju da se neprestano uzdiže. Često se nađemo preplavljeni svime što se oko nas događa, do te mjere da postanemo preokupirani trivijalnostima. Potrebno nam je nešto da nas protrese, povrati nam ravnotežu i podigne iz svjetovnog. Mirjam, sa svojim jedinstvenim gledištem, stvara vrelo koje gasi žeđ naroda čitavu jednu generaciju i ublažava njihovu patnju Godina 14 11 Broj 36 Strana

ugrađujući nadu i smisao u njihove živote.

Vrijeme za razgovor Kada se narod, žedan, okupio oko Mojsija uzvikujući: "Zašto si doveo G-spodnji zbor u ovu pustinju da mi i naša stoka u njoj pomremo?!", jedno je bilo jasno: Mojsije i Aaron nemaju pojma što učiniti. B-g se javlja Mojsiju i kaže mu neka uzme svoj štap i progovori stijeni pa da ona da vodu za piće ljudima. Zašto su Aaron i Mojsije bili toliko sumnjičavi prema mogućnosti da bi voda govorom potekla iz stijene? Je li išta realnije da voda krene iz stijene nakon što je se udari štapom? Možda je ono što im se dogodilo nakon četrdeset godina upravo ono što se često događa i nama: gubimo vjeru u moć govora. Ako ne možete nešto postići silom - samo upotrijebite više sile, jel' da? Ako ih ne možete nagovoriti, udarite ih, prisilite ih, donesite zakone ili upotrijebite bilo koja druga sredstva prisile kako biste drugima nametnuli svoju volju. Postoje momenti u životu naroda kada je potrebno stijene udariti štapovima kako bi ustrajao. Ako netko leži zarobljen ispod automobila nakon prometne nesreće, skupit ćemo svu svoju snagu da izvučemo tu osobu. Međutim, silu treba koristiti

To su, međutim, izvanredni slučajevi koji pokazuju kako bismo se trebali ponašati u uobičajenim okolnostima. Dok su se Židovi pripremali za ulazak u zemlju Izrael, trebali su naučiti novi jezik, jezik govora, za razliku od jezika sile. To nije bilo zbog što oni nisu bili u stanju koristiti silu, već zato što je upotreba isključivo sile nerazumna i neučinkovita. Nijedan se Židov nikada neće vratiti u okrilje svog stada pod pritiskom neke vanjske sile ili političkom prisilom po pitanjima poput konverzije ili držanja šabata. Kad B-g kaže Mojsiju da govori stijeni, umjesto da je udari, to nije očitovanje slabosti. Umjesto toga, to je duboko priznanje B-žanske prirode ljudskog bića. Moć govora, a ne fizička sposobnost da se udari druge, je ono što utjelovljuje bit ljudskih bića. Ti govoriš naraštaju Izraelaca pred vratima Obećane zemlje nakon što su prošli četrdesetogodišnju traumu pustinje. Njih ne udaraš.

Isto tako i u suvremenom izraelskom društvu ljudi gube vjeru u moć govora. Ponekad se čini kao da nas opijenost moći, ili možda očaj i razočaranje u našu sposobnost održavanja dijaloga, zajedno s nespremnošću da vjerujemo u moć govora, navodi da koristimo silu umjesto da razgovaramo jedni s drugima. Ipak ■ došlo je vrijeme za razgovor, započnimo odmah sada. ■ Prevela Anja Grabar

Strana 11

Rabbi Ephraim Buchwald:

Mojsijeve bolne riječi utjehe Između raznih tema koje nalazimo u parši Hukat, čitamo i o Aronovoj smrti. Prema tradiciji, na prvi dan mjeseca ava, četrdesete i posljednje godine lutanja Izraelaca kroz pustinju prema Obećanoj zemlji, umro je Aron. Tora u Brojevima 33,39 izvještava da je Aronu bilo 123 godine kada je umro i da ga je kao Velikog svećenika naslijedio njegov sin Elazar. Prije nego je umro, Aron je imao jedinstveno zadovoljstvo vi-

■

djeti svog sina Elazara u odjeći Velikog svećenika. Velikog oca naslijedio je njegov veliki sin.

"Poljubac smrti" tumači se kao ujedinjenje Aronove duše sa sveto-

U Brojevima 20,25-26, B-g kaže

šću B-žje prisutnosti. U Talmudu,

Mojsiju, "Uzmi Arona i njegova sina

Brahot 8a, to se opisuje kao duša

Elazara i isprati ih na goru Hor.

koja bez napora odlazi, kao da se

Svuci tamo Aronu haljine njegove i

uklanja "dlaka iz mlijeka."

obuci ih njegovu sinu Elazaru; Aron će preminuti i tamo umrijeti."

nešto što ja (Mojsije) neću imati privilegiju vidjeti." Na što točno Mojsije misli kada kaže: "Ja nemam tu privilegiju?" Već

u parši Beha'alotha (Brojevi 12,1) postoji aluzija na pomanjkanje sklada

Pri Tzedek objašnjava da neki gre-

u Mojsijevoj obitelji, kada Mirjam i

šni ljudi trpe teške smrti jer su nji-

Aron kore Mojsija što se odvojio od

U dirljivoj ceremoniji koja je bila

hove duše postale previše vezane

svoje žene, Cipore.

opisana u prošlotjednoj parši, Mojsi-

uz ovaj svijet i njegovo ulagivanje.

je odvodi svog brata Arona na goru

Mudraci (Brahot 8a) uspoređuju ta-

Hor, što doslovno znači gora na vrh

kvu smrt s uklanjanjem čičaka koji

gore, kako bi se pripremio za smrt.

su se zapleli u ovčje runo. Međutim,

Postoje i druge reference u Tori u kojima postoje indikacije da se Mojsije udaljio od svoje žene i dobio je jako malo satisfakcije od svoje djece.

Raši citirajući Sifre kaže da je Moj-

pravedni ljudi poput Mojsija i Aro-

sije doveo Arona u pećinu na vrhu

na, nemaju iskustvo boli jer su nji-

Kada je Mojsije ponovo pozvan u

gore u kojoj je bila svjetiljka i krevet.

hove duše ostale čiste kao na dan

Egipat (Izlazak 4,24-26), anđeo Sve-

Mojsije je s Arona svukao osam po-

njihova rođenja. Zato su njihove

mogućeg pokušava ga ubiti na putu

sebnih odjevnih predmeta Velikog

smrti opisane kao "smrt poljupcem"

jer nije obrezao svog novorođenog

svećenika i, jedan po jedan, odjenuo

od Svemogućeg.

sina. Cipora je uzela oštar kamen i

u njih novog Velikog svećenika, Elazaru.

Citirajući Midraš Tanhuma, Raši objašnjava da kada je B-g dao Moj-

Zatim je dao upute Aronu da se

siju upute da "uzme" Arona, to je

popne na krevet, ispruži ruke, za-

značilo da on to treba učiniti utješ-

tvori svoja usta i oči. Prema tradiciji,

nim riječima, uvjeravajući Arona,

Aron je tada umro uz B-žji poljubac.

"Sretan si jer ćeš vidjeti kako se tvoja kruna predaje tvom sinu, to je

Strana 12

njime obrezala dijete te tako spasila Mojsijev život. Mojsije je uvijek osjećao da je njegova misija spašavanja izraelskog naroda važnija od njegovog osobnog života i njegove obitelji. Dok su Aronovi preživjeli sinovi Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald:

Mojsijeve bolne riječi utjehe

služili kao njegovi pomoćnici i nas-

tivnom prijenosu svete odjeće sa

punom sjaju. Doista doživljava "sla-

ljednici,

učenik,

Arona na Elazara, koji ulazi na uz-

tku smrt". Jer što bi moglo biti slađe

Jošua, postao je prvi pomoćnik i na-

Mojsijev

vjerni

višenu poziciju Velikog svećenika.

za osobu koja napušta fizički svijet

sljednik Mojsija, a ne netko od Moj-

Mojsije tješi svog brata Arona govo-

od toga da zna da njegova djeca idu

sijeve djece.

reći mu da je on barem zaslužio vi-

njegovim stopama, da su predana

djeti radost od svoje djece prije svo-

služenju židovskom narodu, i da će

Midraš (Mehilta Jitro i Jalkut Še-

odjenut istu svećeničku odjeću koju

moni Izlazak 1,2) smatra da je Jitro,

je sam Aaron nosio za svog života.

kada je Mojsije napuštao Midjan kako bi se vratio u Egipat, tražio od

Mojsija da položi zakletvu da će svog najstarijeg sina dati za idolopokloničku službu. Na ispunjenje te zakletve upućuje nas Knjiga Sudaca 18,30, gdje Levit imenom Jonatan, sin Geršoma, sin Menašea, postaje

Zbog toga što su ga toliko voljeli,

Tješiti druge riječima ■ koje uzrokuju duboku osobnu bol, nešto je što svakako izlazi daleko izvan poziva dužnosti

sav Izrael trideset dana oplakuje Aarona. Kod Mojsija nije bilo tako, on je ostao sam samcat. Je li to cijena vodstva? Još je jednom se pokazuje nevjerojatan Mojsijev karakter. Poput pre-

idolopoklonički svećenik u sjever-

danog prijatelja, dobrog savjetnika i

nom gradu Danu. Rabini (Baba Batra

posvećenog duhovnog vođe, Mojsi-

109b) smatraju da taj čovjek nije ni-

je ispunjava svoj zadatak donošenja

tko drugi doli Mojsijev unuk. Kako bi Mojsija poštedjeli sramote, mali 'nun' se pojavljuje u riječi, "Menaše". . . kako bi se prikrilo ime "Moše." Iako je istina da je Aron pretrpio ogroman gubitak u svom životu kada je ostao bez dvojice najstarijih sinova, Nadava i Avihua, koji su prinijeli nedozvoljenu vatru i umrli, on je iskusio i mnogo sreće i radosti

je smrti, i da može znati da će u njegovoj obitelji postojati kontinuitet.

To je, naravno, bilo nešto što sam Mojsije nikad neće zaslužiti.

utjehe svom bratu Aronu, govoreći mu riječi koje su za njega samog bile duboko potresne. Znajući da on ne doživljava, i da nikad neće doživjeti, veliku radost od svoje vlastite

Kako ogroman kontrast između

djece, Mojsije se svejedno prisilio

dvojice vođa, Mojsija i Arona. Moj-

reći, "Pogledaj kako si sretan, brate

sije umire sam i pokopan je u anoni-

Arone." Tješiti druge riječima koje

mnom grobu. Aaron umire u svom

uzrokuju duboku osobnu bol, nešto je što svakako izlazi daleko izvan poziva dužnosti.

od dvojice svojih mlađih sinova. Ja-

Mojsije ne oklijeva i kaže ono što

sno, radost koju je Aron doživio sa

treba reći, "Ti si, Arone, imao nahat

dvojicom svojih mlađih sinova nika-

(zadovoljstvo) da vidiš svoju djecu.

da nije mogla nadoknaditi gubitak

To je nešto što ja nisam imao. Neka

dvojice njegovih starijih sinova.

bi bio utješen i otišao na svoj vječni

Ipak, bilo bi teško zamisliti da bi

počinak s tom spoznajom."

Mojsije bio spreman zamijeniti svo-

Rijetki smrtnici mogli bi reći takve

ju sudbinu i sudbinu svoje djece za

srceparajuće riječi u takvim okolno-

sudbinu Arona i njegove djece.

stima. Ali, još jednom, Mojsije nije

Usprkos tome, Mojsije ovdje stoji uz svog voljenog brata koji će uskoro umrijeti. Mojsije svjedoči emo-

Godina 14 13 Broj 36 Strana

bio običan smrtnik.

■

Neka biste bili blagoslovljeni. ■ Prevela Anja Grabar Strana 13

Rabbi Berel Wein:

Ljudsko poimanje i B-žja volja Tijekom svih tisućljeća od inciden-

smatraju činjenicu da Moše neće

ne nosi krivicu zbog ubojstva egi-

ta opisanog u ovotjednom čitanju

odvesti Židovski narod u zemlju

patskog nadzornika. Raši nam ističe

Tore kada je Moše udario po stijeni

Izrael ne toliko kaznom za Mošea,

da ga je Moše ubio svojim jezikom,

umjesto da joj progovori, veliki su

koliko stvarnošću u vezi ove nove

izgovarajući neizrecivo B-žje ime,

komentatori Tore nastojali učiniti

generacije Židova. Oni nisu nikada

da ga tako nazovemo. Moše u tom

ovaj incident shvatljivijim i smis-

doživjeli Egipat, i budući da su

trenutku shvaća moć riječi, posebno

lenijim nama običnim smrtnicima.

Mošea smatrali dalekom, gotovo

onih svetih.

Na prvi pogled, čini se da kazna

natprirodnom osobom, Moše više

nije primjerena zločinu. Zbog toga

nije mogao djelotvorno biti vođa

Izraela.

mnogi

komentatori

incident

udaranja u stijenu umjesto da joj se

Zbog toga je i napisao posljednju knjigu Tore kako bi te svete riječi imale vječni i silni učinak pri vod-

Incident opisan u ovotjednoj parši

stvu i podučavanju svih kasnijih

katalizator je njegovog neulaska u

generacija Židovskog naroda. Biti u

Zemlju Izrael, ali u stvarnosti i ne

stanju ubiti nekoga štapom, kop-

pravi razlog što je isključen od dalj-

■ ljem, puškom ili bombom nažalost

Maimonides to objašnjava kao

njeg vodstva naroda. Zapravo, taj

je prirodna i svakodnevna pojava u

nakupljanje incidenata u kojima je

pravac razmišljanja portretira Mo-

životu čovjeka.

Moše dopustio ljudskom gnjevu da

šea, najvećeg od svih ljudskih bića,

nadvlada njegovu inače neupitnu

kao čovjeka kojega je samljeo žrvanj

odanost i poslušnost B-žjoj riječi.

povijesti i događaja njegovog na-

progovori sagledavali ne kao izolirani incident, već kao kap koja je prelila čašu, nazovimo to tako.

Abarbanel to također gleda kao kulminaciju prijašnjih događanja u životu i karijeri Mošea. Drugi komentatori, poput Rabi Meira Simche

raštaja. Međutim, kako god pristupili ovom događaju, on će za nas zauvijek ostati racionalno zbunjujuć.

Biti u stanju uništiti neprijatelja izgovaranjem svete riječi – B-žjeg imena, da tako kažemo - događaj je

drugačijeg i natprirodnog karaktera. Možda je to temelj za razumijevanje kazne Mošeu zbog udaranja stijene umjesto da joj progovori. Udaranje

Cohena iz Dvinska, u Latviji, nećka-

Postoji rasprava među izraelskim

stijene, koliko god se čudesno ne-

jući se da sav teret ovog neobičnog

misliocima i znanstvenicima o tome

kom činilo, drugi će protumačiti

događaja svale na Mojsijeva pleća,

treba li smatrati da mlađahni Moše

kao nešto što je prirodno i obično,

Strana 14

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Ljudsko poimanje i B-žja volja

čarobni trik. Za udaranje stijene koristi se oruđe koje je načinio čovjek, pa tako kada je uključena aktivnost čovjeka, često puta B-žja prisutnost bude skrivena, ako ne i zanemarena. Govorenje stijeni, kao što je govorio egipatskom nadzorniku u svetosti i sa vjerom, ne podliježe racionalnoj

interpretaciji. To bi bio najviši oblik posvećenja B-žje prisutnosti, nazovimo to tako, u zbivanjima čovjeka. I, nažalost, možda u tome leži nedostatak koje je Nebo vidjelo u Mošeovoj reakciji na nedostatak vode u pustinji za Židovski narod.

zavjese.

u pozadini svih rasprava o ovoj

pate i zločincima kojima je dobro

temi nikada se ne može opisati na

izjeda našu vjeru i našu ravnotežu.

zadovoljavajući način.

Nakon svih tumačenja zašto je

Ipak, shvaćanje da nikada nećemo

kod Mei Meriva Mošeu zabranjen

doista razumjeti te stvari, treba nam

ulazak u Zemlju Izraela, mi se po-

poslužiti kao ohrabrenje i utjeha.

novo suočavamo sa stvarnošću da

Moramo prihvatiti to da smo ogra-

jednostavno nismo u stanju razu-

ničeni dok se bavimo beskonačnom

mjeti puteve beskonačnog Stvorite-

Torom.

lja kojima on postupa s ljudskim bićima. Pripadnici prosvjetiteljskog pokreta, jednako Židovi i nežidovi, zaslijepljeni svojom vlastitom ohološću, odbacili su Toru, a potom i B-ga jer to nisu mogli racionalno razumjeti. Njihova je krilatica glasila, nekad i danas: "Ako ja to ne mogu razumjeti onda to niti ne postoji, niti ima bilo kakve važnosti za mene."

Ali svi mi, čak i najučeniji i najinteligentniji među nama, znamo da postoje životne tajne koje se nalaze van domašaja naše sposobnosti da pronađemo rješenje. Mošeova sudbina svakako je jedna od tih tajni. I ponavljam, to je razlog zašto nam Tora govori o tom incidentu kako bismo mi, poput Mošea shvatili da ne možemo zaviriti iza Nebeske

Godina 14 15 Broj 36 Strana

mentarna tajnovitost koja se nalazi

Čitavo pitanje o pravednicima koji

Ovotjedna parša nam također ističe, nazovimo to tako, nedokučivo B-žje lice i teškoće koje su ukorijenjene u našem odnosu s Beskonačnim. Parša otpočinje s poznatom zapovijedi i ritualom o crvenoj junici, koja prema Židovskoj tradiciji prkosi svakom racionalnom shvaćanju. Ona je najsnažniji primjer upute u Tori "Naredio sam vam da to učinite, zato to i učinite ne postavljajte nikakvih pitanja!".

Suočeni smo s činjenicom da ograničena ljudska bića ne mogu dokučiti beskonačnog Stvoritelja i istinski razumjeti Njegove motive i razloge

za zapovijedi iz Tore. Tora nas je upozorila na to kada je rekla: "… ljudska Me bića ne mogu vidjeti i poživjeti." Naš je veliki učitelj Moše bio odbijen kada je pokušao razumjeti više od onoga što smrtnici mogu dokučiti o poimanju, nazovimo to tako, B-žjeg postupanja sa stvarima na ovom svijetu. To je značajna pouka crvene junice – postoji jasna razlika

između ljudskog racionalnog razumijevanja i B-žanske volje. U nama se budi poniznost kada pomislimo

Ovaj ritual čiste čini nečistima, a

da postoje stvari koje ne možemo

očišćava one koji su nečisti. Iznesen

razumjeti, zagonetke koje ne može-

je formalno, i u detalje, te zahtijeva

mo riješiti, čvorovi koje ne možemo

životinju bez mane koja je crvene

odmrsiti. Ali to su činjenice ljud-

boje, i na čijem se tijelu ne pojav-

skog postojanja.

ljuju crne dlake. Mišna se u traktatu Para trudi iščeprkati sve pojedinosti

Šabat šalom ■

sadržane u ovom ritualu, no eleStrana 15

Rabbi Yissocher Frand:

Čuvajte se tijekom prijelaznih perioda u životu U parašas Hukas nalazi se i jedan od

oci iskušavali B-ga u Pustinji, pa

i drugoj, te u 40-toj godini a što je

tužnijih događaja u životu Mošea

navodi sljedeći pasuk kao ishodišni

izazavalo da Klal Jisrael, da se tako

Rabenu. Kada je narod stigao u pu-

tekst za taj broj: "I iskušavahu me za

izrazim, "reagira dramatično" i više

stinju Cin, umrla je Mirjam i narod

to deset puta" [Bamdibar 14,22]. Ge-

puta u tim godinama iskuša Sve-

je ostao bez vode. Narod se potužio

mara u Eruhin [15a] navodi kojih je

mogućeg?

Mošeu i Aharonu i ponovo upotri-

to 10 kušnji bilo: Dvije kod Jam sufa,

jebio argumente: "Zašto ste zajed-

dvije u vezi mane, dvije s prepelica-

nicu doveli u ovu pustinju da ovdje

ma, dvije s vodom (jedna u Refidi-

pomremo mi i naša stoka? Zašto ste

mu i jedna u Mei Meriva), jedna sa

nas izveli iz Egipta da nas dovedete

Zlatnim teletom, i jedna u pustinji

na ovo zlo mjesto? Ovo je mjesto na

Paran (uhode). Sve se to dogodilo u

kojemu nema ni žita, ni smokava, ni

prvih godinu i pol dana, osim Mei

loze, ni mogranja; a nema ni vode

Meriva koje se dogodilo na samom

za piće." [Bamidbar 20,45]

kraju. Rav Simcha Zissel iz toga za-

Moše Rabenu nekako je neprimjereno reagirao i zbog toga je izgubio priliku da uđe u Erec Jisrael. Rav Simcha Zissel u svom Sefer Sam Derech na knjigu Bamidbar postavlja

ključuje da u 38 godina između toga, nije bilo kušnji, nije bilo pritužbi, i Židovski se narod ponašao besprijekorno!

Rav Simcha Zissel nudi jedno izuzetno važno razumijevanje ljudske naravi, koje je vrlo važno da znamo, vizavi nas samih i vizavi naše djece. Prva godina i četrdeseta godina bile su prijelazni periodi. Oni su prelazili iz jednog stadija u drugi. Napustili su Egipat, u kojem su bili ■ robovi i ubrzo nakon toga postali su

B-žji narod. Putovanje od 49. razine nečistoće do primanja Tore bilo je godina golemog duhovnog uzdizanja i promjene u njihovim životi-

Ovo je dobrim dijelom u skladu s

ma. Sada, na pragu ulaska u Erec

Prema

idejom o "Naraštaju znanja" (dor

Jisroel, oni se isto tako suočavaju s

Rambanu, slučaj s Korahom dogo-

dea), zajednici koja se hranila samo

dramatičnom promjenom. Uskoro

dio se odmah nakon slučaja s uho-

manom, živjela ograđena Oblakom

su trebali zamijeniti egzistenciju u

dama. To znači da su se svi doga-

slave i 38 godina učila Toru od Mo-

kojoj su se hranili manom i tažili

đaji u parašama Šlah i Korah dogodili

šea Rabenu. Nisu se morali brinuti

žeđ vodom koja je tekla iz stijene, s

druge godine po Izlasku. Međutim,

za odjeću, hranu, niti posao. Mogli

normalnom egzistencijom, u kojoj

parašas Hukas se događa četrdesete

su čitav svoj život posvetiti duhov-

će saditi, okopavati, orati, sklapati

godine nakon Izlaska, nekih 38 go-

nom rastu. Oni su mogli izjaviti:

poslove i brinuti se za svoje obitelji.

dina kasnije. Oni su sada bili na

"Nismo učinili ništa loše u proteklih

Ponovo su se suočili s prijelaznim

pragu ulaska u Zemlju Izrael.

38 godina"! (Tko bi od nas to mogao

razdobljem.

vrlo

interesanto

pitanje:

Sve nevolje i pritužbe do sada do-

izjaviti?!)

Onaj koji se nalazi u prijelaznom

godile su se u prvih 18 mjeseci u

Ako je tako, čudi se Rav Simcha

razdoblju nije smiren. Kada narod

Pustinji. Međutim, događaj kod Mei

Zissel, što se onda dogodilo u prvoj

prolazi kroz iznenadnu promjenu,

Meriva u parašas Hukas zbio se u 40-

narod tada nije spokojan i u miran.

oj godini. Rav Simcha Zissel pita:

To pomanjkanje staloženosti ljude

"Što se događalo u međuvremenu?"

čini podložnima donošenju pogre-

Rav Simcha Zissel odgovara da iz

šnih odluka i glupih pogrešaka.

Mišne u Avos i Gemare u Eruhin

Kada su nespokojni, ljudi ne mogu

vidimo da su tijekom tih 38 godina

donositi kvalitetne odluke.

oni bili savršeni. Kako to znamo? Mišna [Avos 5,4] navodi 10 konkretnih "iskušenja" s kojima su naši praStrana 16

Pouka koju Rav Simcha Zissel izvodi iz ovoga jest da svatko mora

Divrej Tora

(nastavak s 16. stranice)

Rabbi Yissocher Frand:

Čuvajte se tijekom prijelaznih perioda u životu

biti posebno pažljiv kadgod se nala-

kažemo: "U vrijeme kada je tvoj

natprirodan

zi pred novom situacijom u životu,

dragocjeni narod bio žedan vode,

zasluge da može učiniti da voda

čak i ako je ta promjena na dobro.

on je udario stijenu i voda je pote-

krene iz stijene zbog njegovog obra-

Mladići koje ja podučavam u ješivi

kla... Zbog pravednosti njegove, da-

ćanja riječima – i to je doista način

velikom većinom se nalaze u prije-

ruj nas vodom obilno!" Gerer Rebe

za koji je dobio uputu od Svemo-

laznim razdobljima svog života. Oni

raspravlja da kada bi pogreška Mo-

gućeg da će njime ponovo pokre-

su ili na pragu šiduhim ili su u šidu-

šea Rabenu (kao što Raši kaže) bila

nuti vodu da poteče iz stijene,

him ili su zaručeni ili su tek vjenčani

udaranje stijene onda to ne bi bilo u

nakon što je stala prilikom Mirja-

ili su nedavno dobili dijete. Sve te

redu spominjati u Tefilas Gešem.

mine smrti. Moše Rabenu je znao da

faze predstavljaju glavne promjene

Makar, može se tvrditi da se spo-

on može izvesti vodu iz stijene svo-

u životu čovjeka. To su predivne

minjanje udaranja stijene ne odnosi

jim riječima. Međutim, brinulo ga je

promjene, no te promjene ipak lako

na nemili događaj u paraši Hukas već

da će to na neki način umanjiti

mogu prouzročiti potres u životu

na događaj u paraši BeŠalah, kada

ugled njegove sestre koja je jedina

osobe. Kada se stvari mijenjaju, i

mu je uistinu bilo zapovijeđeno da

imala dovoljno zasluga – da tako

nadolaze sa svih strana, osobi nedo-

udari stijenu, no svejedno – kao što

kažemo – da učini da voda poteče iz

staje "jišuv ha'daas" [unutarnjeg mi-

se kaže – "Ne upuštajmo se u to!"

stijene silom (tj. – udaranjem stije-

ra] pa u takvim situacijama ona mora biti posebno pažljiva. Štitio je ugled svoje sestre Tzitz Eliezer (Rabbi Yehudah Wal-

denburg) u 17. tomu #41 njegovih

Međutim, Tzitz Eliezer sam olakšava to pitanje u vezi Rašijevog tumačenja. On daje drugačije tumačenje izraza upotrijebljenog u Tefilas Gešem:

sabranih responsa iznosi u ime Gerer

Oni su sve te godine dobivali vo-

Rebea da tekst svakodnevnih moli-

du zbog Mirjamine zasluge. Mirjam

tava potkrepljuje Rambamovo shva-

je umrla u paraši Hukas i istog časa

ćanje Mošeove avera [grijeha] kod

voda je prestala teći. Mora se posta-

Mei Meriva. Raši (a i mnogi drugi)

viti pitanje, zašto je Vječni promije-

tumače da se avera sastojala u tome

nio upute dane Mošeu Rabenu. Za-

što je on udario stijenu umjesto da

što je Mošeu bilo rečeno da udari

joj je govorio. Rambam u Šmone

stijenu u paraši BeŠalah, a u paraši

Perakim tumači da je avera bila to što

Hukas da govori stijeni?

je zbog Židovskog naroda naizgled

način. On ima takve

ne). On nije želio da izgleda da je on uzvišeniji ili da ima više zasluga od svoje sestre. Stoga je, ZBOG SVOJE PRAVEDNOSTI i skromnosti, udario stijenu. Upravo to je ono što

kažemo u Tefilas Gešem. I to se lijepo uklapa. Mi Svemogućem u Tefilas Gešem govorimo o našoj potrebi za kišom. Mi mu kažemo da možda nismo dostojni ovog velikog blagoslova, no da nam je on krajnje potreban. Preklinjemo Vječnog da učini to mimo i van Svojih Strogih Vrlina (da bude ma'avir al Midosav).

Prizivamo sjećanje

Lev Aryeh ovo pitanje postavlja u

Mošea Rabenu. On je mogao pro-

Masehes hulin. On odgovara da je

govoriti stijeni i učiniti da poteče

prvobitno vrelo vode postojalo zbog

voda. No Moše Rabenu je postupio

Mirjaminih zasluga. Mirjam, koliko

"mimo i van" toga. On nije htio sebi

god istaknuta bila, nije bila Moše

pripisati bilo kakve dodatne zasluge

Rabenu. Stoga se čudo moralo dog-

i želio je zaštiti ugled svoje sestre.

oditi na "prirodniji" način. Drugim

Tzitz Eliezer, u ime Gerer Rebea,

Zbog tog čina velikodušnosti koji je

riječima, manje je čudo udariti stije-

podržava Majmonidov pristup za-

Moše učinio, mi molimo da i B-g s

nu pa da voda iz nje poteče nego li

snovan na odlomku koji kažemo u

nama postupi velikodušno. Zbog

joj govoriti pa da iz nje krene voda.

Tefilas Gešem [molitvi za kišu] (koja

toga spominjemo Mei Meriva čak i u

Moše Rabenu je toliko uzvišen da

se govori na Šmini Aceres) u kojoj

Tefilas Gešem. ■

"njegova" čuda dolaze na posebno

izgubio kontrolu nad sobom kada

ih je oštro napao rekavši: "Poslušajte ovo, molim vas, vi buntovnici" [Bamidbar 20,10]. Prema Rambamu, to nije imalo nikakve veze s udaranjem stijene.

Godina 14 17 Broj 36 Strana

Strana 17

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Skrušeno ga zamolite da ukloni naše nedostatke karaktera U ovom odlomku,

Ali što učiniti ako ga uvijek iznova

oženiti Saru. Ipak, Mojsija je brinulo

Izraelci se žale da

ne uspijete kontrolirati? Zamolite

da bi mu njegova zasluga u omo-

nemaju vode. Hašem

Hašema da ukloni ovu manjkavost

gućavanju Abrahamu da spasi Lota,

kaže Mojsiju da na-

vašeg karaktera i na taj način "na-

išla u korist.

redi stijenu da dade

pravi mjesto" na koje mogu ući fine

vodu. Budući da je u

osobine.

prethodnoj epizodi Hašem rekao Mojsiju da stijenu udari svojim štapom, Mojsije to učini ponovo.

Neprocjenjiva nagrada za dobro djelo

Hašem je rekao Mojsiju da je izgubio

Kad je Og, bašanski kralj, krenuo

pravo da uđe u Kanaan sa svojim

na boj s Izraelcima, B-g je rekao

narodom.

Mojsiju: "Ne boj se, jer sam ti ga dao

Rambam kaže da Mojsijev grijeh

u ruke" (21,34)

nije bio udaranje stijene, već to što je

Kad nečime budemo izazvani ne možemo si pomoći da ne osjetimo

Čak i ako ga se učini iz skrivenih pobuda, pa čak i ako je motiv za svaku osudu, čovjeka se ipak nagrađuje za dobro koje je proizišlo iz tog čina. Sličan koncept nalazimo u micvi o

snop u polju, nemoj se vraćati da ga

cima". Gubitak kontrole nad vlasti-

stvom.

liko je velika nagrada za čin heseda.

svoje žito na svom polju i zaboraviš

som i Izraelce nazvao "buntovni-

Talmud izjednačava s idolopoklon-

mentar kako nam ovo pokazuje ko-

zaboravljenom snopu. "Kad žanješ

izgubio kontrolu nad svojim bije-

tom ljutnjom težak je prekršaj kojeg

R. Yaakov Moshe Charlap daje ko-

■ čovjek Nagrada koju dobiva za davanje cedake donosi više koristi davaocu nego primaocu

uzmeš; to će biti za prozelita, siroče i udovicu, tako da B-g blagoslovi vas i sve djelo vaših ruku."(Ponovljeni zakon 24,19). Raši ističe da je čo-

vjek nagrađen iako nije namjerno ostavio žito siromašnima. Moglo bi

bijes, no svakako bismo uvijek tre-

se tvrditi da je nagradu dobio zato

bali izbjeći da zapadnemo u bijes.

što se nije vratio natrag da ga uzme.

Talmud kaže da kada se osoba raz-

Raši navodi Sifri da ako netko izgu-

bjesni, njezino prosuđivanje postane iskrivljeno i "sve sile pakla dominiraju njome". U pismu svom sinu, Ramban mu savjetuje da izbjegava bijes, jer kontrola nad vlastitim gnjevom dovodi do razvoja finih karakternih osobi-

na.

Raši kaže da se Mojsije bojao da bi Og mogao pobjediti zbog zasluga koje je imao za obavještavanje patrijarha Abrahama da je njegov nećak, Lot, zarobljen (Postanak 14,13; "bjegunac" je bio Og, r. Raši). Međutim, Raši kaže da Ogova namjera teško

da je bila za pohvalu. Upravo suprotno, on se nadao da će Abraham u bitci biti ubijen, i tada bi mogao

bi novac, a pronađe ga siromašna osoba, on ima micvu obaveze davanja cedake, iako nije bilo čak ni pasivnog čina. Micva o cedaki je izuzetno velika. Za razliku od drugih micvos, gdje je važna namjera u izvršavanju micve,

ako netko izvrši micvu iz osobnog interesa, zasluga cedake je zbog pomoći koju ona pruža potrebitima. Ta se svrha postiže bez obzira na dobročiniteljevu namjeru. Ponekad možemo imati osjećaj kao da nam se zahtjev za cedaka nameće. Trebamo se sjetiti da nagrada koju čovjek dobiva za davanje cedake više koristi donosi davaocu nego primaocu. ■

Strana 18

Divrej Tora

Biseri hasidske mudrosti Prognanik Po povratku iz sinagoge, rebe Simha Bunam ispričao je okupljenim hasidima ovu priču: Jednom kraljev sin podiže bunu protiv oca, ali bez uspjeha, pa tako završi u progonstvu. Nakon nekog vremena, smilova se kralj, pa razasla glasnike da ga pronađu. Prošlo je dosta vremena dok ga jedan glasnik ne pronađe u zabitu selu, daleko od glavnog grada. Zatekoše ga kako bosonog, zapuštene brade i umotan u dronjke, zabavlja pijane seljake. Glasnik se duboko nakloni i šapne mu na uho: "Vaš me je otac poslao da ispitam što Vam treba. Poželite što god želite, i on će Vam ispuniti svaku želju." Kraljević se tada rasplače. "Kada bih samo mogao dobiti toplu odjeću i par dobrih čizama," jedva procijedi jecajući.

ato što B-g želi naše sjedinjenje, a ne samo našu podložnost, On nas je osposobio za postizanje istinskog jedinstva s našim božanskim izvorom. I dozvolio nam je da razmišljamo o toj strašnoj dinamici. Da, mi živimo u konačnom svijetu koji po definiciji i svojoj prirodi unaprijed isključuje kontakt s bilo čime što je uistinu beskonačno i transcendentno. Ali, u procesu stvaranja, B-g nas je prožeo sviješću koja nam dozvoljava da prodremo kroz vanjske, nepovezane slojeve našeg fizičkog svijeta, "posude", i zavirimo u čistu bit B-žjeg objedinjujućeg svjetla u nama. Kako je B-g odlučio objaviti to svjetlo?

"Vidite," doda rebe, "tako i mi težimo malim zadovoljstvima određenog trenutka, dok istovremeno zaboravljamo zašto smo uopće ovdje." ■

Kad netko podučava drugoga,

to je poput prelijevanja iz jedne posude u drugu. Da bi to bilo moguće, posuda koja prima mora se nalaziti ispod one koja daje. ■ ~ R. Moše Leib iz Sasova

Razmislite o odnosu učitelja i njegovog učenika. Učitelj zna da učenik i on nisu na istom nivou. Ako počne objašnjavati u skladu sa svojim razumijevanjem, učenik će se samo zbuniti. U namjeri da mu približi novu ideju, on je sažima, koristi se metaforama i parabolama kako bi je približio učeniku. Ponekad, kada je učitelj na mnogo višem nivou od učenika, nužno je u potpunosti izostaviti izvornu ideju. Tada nije dovoljno da učitelj sažme ideju; umjesto toga on mora pronaći potpuno novi način razmišljanja, mora posegnuti za primjerima i metaforama koje učenik može razumjeti, čak i onda kada su one jako udaljene od osnovnog koncepta. Učitelj mora napraviti radikalni skok iz jednog misaonog okvira u drugi pa zatim dozvoliti da zraka svjetla ponese sažetu informaciju i poveže oba misaona svijeta. ■ ~ R. Menachem Mendel Schneerson Godina 14 19 Broj 36 Strana

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević Strana 19

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

Probudi se i živi!

Nemogavši se savladati, potkralj je ubrao jabuku s drveta i zagrizao ju. Čim je progutao zalogaj srušio se na tlo u dubokom snu i spavao dugo, dugo vremena. Vicekraljev sluga ga je pokušao probuditi, ali nije uspio. Pripovjetka "Izgubljena princeza" Rebe Nahmana na fascinantan način govori o našim životima. Kao takva, tjera nas da si postavimo suštinsko pitanje: "Da li ja uistinu posjedujem apsolutnu samokontrolu?" Bili mi toga svjesni ili ne, svi smo mi "jeli te jabuke" - svi smo mi pogriješili na svoj način i zapali u duboki duhovni san. Zašto san? Zato što dok spavamo, nismo svjesni da smo se daleko udaljili od stvarnosti. Oko nas se mogu događati razne stvari, značajni događaji u našim životima, na koje ćemo možda jednog dana pogledati unatrag i čuditi se: "Kako sam to mogao previdjeti?". A opet posve smo neosjetljivi za stvarni život. Pa kako onda da se probudimo? Kako da opet budemo živi?

Svatko od nas ima svoje zlatno tele ili neki drugi oblik idolopoklonstva. Premda to sami po sebi ne moraju biti pravi idoli, oni nam odvlače pažnju do te mjere da prekidamo našu vezu s B-gom. Mnogi hobiji ili aktivnosti u koje smo uključeni odvlače nas od naše prave svrhe u životu, i navode nas na sanjarenje. Midraš povezuje grijeh sa zlatnim teletom s crvenom kravom čiji pepeo ima moć očišenja. Kao što to kaže Midraš: "To se može usporediti sa sinom sluškinje koji je zaprljao kraljevu palaču. Rekli su: 'Neka majka dođe i počisti nered' (Tanhuma, Hukat 8). Crvena krava, prema čijoj je slici načinjeno zlatno tele uspoređena je sa sluškinjinom majkom: ona ima moć da oćisti od idolopoklonstva. No, crvenu kravu je teže pronaći.

Na koji način mi škropimo taj pepeo čak i danas? Naša paraša navodi: "Uzmite si potpuno crvenu kravu, bez mane, na koju nije bio položen jaram" (Br 19,2). Zohar (Hukat, str.180) komentira da "crveno" označava vrlo stro-

ge osude, dok se "potpuno, savršeno" odnosi na ublažene osude. Oštre osude rezultat su naših raznih prijestupa: budući da nam je odvraćena pozornost i da smo usnuli, protiv nas je izrečena presuda koja nas razdvaja od našeg Nebeskog Oca. Mi postajemo uvjereni da smo udaljeni i da smo nespojivi s istinskom duhovnošću. Ili, možda još gore, možda se doista nalazimo u dubokom snu i nismo ni svjesni da spavamo. Možemo misliti da služimo B-gu i da živimo smisleni život, ali to je zato što sebe procjenjujemo samo površinski! Tko može zaista ustvrditi da je neprestano u stanju svjesnosti o B-gu Ali mi možemo ublažiti ovu osudu pronalaženjem jedne "savršene" točke u nama, "one koje nema mane, na koju nije bio stavljen jaram". Bez obzira što smo učinili (ili što nismo učinili), suština Židova je potpuno dobra i čista. Iz tog razloga, Rebe Nahman podučava da nema Židova koji nema nečeg dobrog u sebi. Svatko od nas se mora duboko zagledati u svoju dušu i naći ono dobro koje se izražava kroz naše misli i djela. Da bismo se probudili, prvo moramo shvatiti tko doista jesmo i koliko je posebno biti Židovom. Spavamo samo zato što smo zaboravili našu pravu stvarnost! Poput majke koja podiže, i ponovo na noge postavlja svoje dijete koje je palo, tako i mi, kada se povezujemo s onim dobrim u nama i shvatimo svoju istinsku suštinu, posipamo pepeo crvene krave, te razne prepreke koje su nas sprječavle da duhovno rastemo bivaju uništene. Mi se možemo vratiti kući. ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 20

Divrej Tora

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Paraša (priča) Ḥukat uči nas tajni pravog uspjeha i daje nam silu da odaberemo stvarnost umjesto iluzije. Započinje s poznatim propisom koji se naziva "Pepeo crvene junice". On je poznat jer je postao simbolom tajanstvenih i nelogičnih pitanja koje Tora krije iza svojih priča i propisa.

Sljedeća

priča

poznati

događaj u kojem Moše udara stijenu i iz nje poteče voda za cijelu naciju, no nažalost, B-g je Mošeu rekao da stijeni govori, a ne da je udari. Nadalje možemo čitati o smr-

losti i ljubavi. Znači, mi se moramo

mom, što znači da ništa ni sa kime

ti Arona, a potom možemo čitati o

povezati s frekvencijom beskona-

nije podijelila osim sa sobom. ■

tome kako Izraelci opet prigovaraju,

čnog toka ukoliko se želimo pripoji-

jadikuju te su kao odgovor na to

ti na tok života koji beskonačno teče

kažnjeni pomorom od zmija. Kada

od Stvoritelja.

su molili za oprost i iscjeljenje Moše im napravi poznatu bakrenu zmiju koja kasnije postaje međunarodni

simbol iscjeljenja i medicine.

Kao što smo gore naveli, lijek se nalazi na istom mjestu gdje je i problem. Dakle, Crvena junice je

Kabalisti objašnjavaju da Tora nije

lijek za nečistoću i nepropusnosti za

povijesna knjiga, nego "... drvo živo-

protok snage života. Kako to? Juni-

ta onima koji je se drže" (Izr 3,18), ve-

ca će biti spaljena, a njen će pepeo

za s duhovnom snagom - snagom

biti stavljen u vodu (koja simbolizi-

Pa, što je Crvena junica? Kada se

života. Svaki nam tjedan daje dru-

ra duhovnu snagu Desne kolone), te

netko želi očistiti od nečistoće zbog

gačiji duhovni izazov - naš ispravak

će njima zajedno svećenik škropiti

doticaja s mrtvacem, što je najveća

(tikun) na putu do punine. Ti nam

(što je također simbol Desne kolone).

nečistoća, on ode svećeniku koji za

se izazovi neće prepriječiti na putu,

očišćenje koristi pepeo crvene junice

ukoliko se nismo u stanju suočiti s

koja nikada nije bila pod jarmom.

njima. Stoga gdje god postoji udarac

Zohar nas uči da sve ima duhovni smisao i da naših pet osjetila ne razumiju sve. To je slično "teoriji kaosa" u modernoj matematici koja je

temelj za objašnjenje mnogih fenomena u svemiru. Prema toj teoriji, mnogi od kozmičkih kaotičnih procedura zapravo su jedan veliki red koji mi ne možemo razumjeti. Zohar također objašnjava da je razlika između zlih ljudi i onih koji slijede put istine, put Drva života, odanost, ljubav i jedinstvo koje su iste frekvencije kao i Stvoritelj, koji je suština dijeljenja i beskrajne svjetGodina 14 21 Broj 36 Strana

(izazov), tamo možemo pronaći i lijek, skriven u tjednom dijelu Tore paraši. Svi opisi u paraši su zapravo simboli koji su namjenjeni da nas vode kroz tjedan kako bi nam

pomogli na našem putu da se povežemo s Drvetom života. Snaga Lijeve kolone - moći koja prima samo za sebe, je snaga kraja i smrti - izražava se u nekoliko simbola: u svijetu životinja to je bik; po rodu je žensko; a boja izgleda kao crvena; kada se svi ovi simboli povežu u jedno izraženi su u Crvenoj

Slično tome, zmija koju znamo iz priče o Adamu i Evi, zapravo je jedna strana u nama koja nas uvijek vuče prema negativnosti i smrti, a naša paraša ima lijek za to - to je bakrena zmija. Bakar je simbol moći ravnoteže, centralne kolone.

Hukat se obično čita u mjesecu tamuzu koji je horoskopski znak raka. Znak raka je poznat po svojoj velikoj osjetljivosti i bit je naše paraše usmjeriti tu osjetljivost na dijeljenje i davanje drugima - lijek za nečistoću i priključenje na Drvo života. ■ Prevela Tamar Buchwald

junici koja nikada nije bila pod jar-

Strana 21

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost Židovski duhovni put musara Povjerenje (nastavak)

Reći ću vam zašto mislim da ima smisla što je B-g stvorio ovaj svijet ovakvim kakav jest, prepunim svih njegovih poteškoća. To je zato što naša zadaća nije da postanemo sretni i ispunjeni. Vrlo je malo vjerojatno da će direktna potraga za srećom i zadovoljstvom u svijetu kakav je naš biti uspješna. Da je biti slavan rješenje za to, filmske zvijezde ne bi bile žrtve sklonosti ovisnostima i samoubojstvu u našoj kulturi kao što jesu. Da je odgovor ■ na život bio bogatstvo, bogati bi bili

Ovaj svijet pun teškoća Ovaj je svijet toliko preplavljen katastrofama i ratovima, moralnim krahovima i masovnom ravnodušnošću, lažima, izdajama i prijestu-

pima i to je tek početak kataloga (namjernih i otvorenih) uvreda. Argumenti protiv postojanja B-ga – koji su također i razlozi da se ne pouzdaje u B-ga - često se temelje na podužem popisu nesumnjivo užasnih okolnosti koje remete naše uživanje i uskraćuju nam zadovoljstvo - u životu. Ukoliko je plan da bismo trebali živjeti sretnim i ispunjenim životom, čini se da nema nikakvog smisla da B-g upravlja

svijetom na način na koji upravlja njime. Svakako da B-gu ne bi predstavljalo problem da stvori svijet koji bi bio oslobođen svih strašnih stvari koje nas tjeraju da patimo i time podrivaju naše povjerenje. Ali jeste li se ikad zapitali kako bi bilo živjeti u savršenom svijetu, gdje vas svi pozdravljaju s iskrenim osmijehom, gdje se pojam zabraviti bravu pretvara u "zaboraviti na bravu" i u

kojem nema izraza za varati ili za zatvor? Taj bi svijet Ugodgrada bio toliko dosadan i besadržajan da bi nam nakon vrlo kratkog vremena postao nepodnošljiviji od užasno manjkavog svijeta kojeg već imamo. Međutim, važnija je istina da se mi ljudi nikako ne bismo mogli snaći u svijetu koji je prošao bez strašnih događaja. Da smo živjeli u Strana 22

sigurnom i ugodnom svijetu i sa sigurnošću znali da postoji mogućnost da će naši postupci dovesti do negativnih posljedica, tada ne bismo imali razloga da postupamo

nesmotreno. Ne da vam se požuriti? Ne brinite, B-g će preusmjeriti vlak. Prelijeni ste za kupovinu ili kuhanje? I to je B-žji problem. Život bi imao još manje smisla nego danas. Dakle, uhvaćeni smo između ovog poznatog svijeta boli i gubitaka s jedne strane, i alternative zatupljujuće predvidivosti s druge strane. Naravno, u stvarnosti mi nemamo mogućnost takvog izbora, jer je svijet takav kakav jest. No, ono u čemu imate mogućnost izbora jest pitanje kako ćete vrednovati i reagirati na ovaj svijet. Na vama je hoćete li ovaj svijet doživjeti kao vrlo iskvarenu tvorevinu, za što treba kriviti B-ga ili ćete prihvatiti da je ovaj očito manjkav život zapravo onakav kakav bi trebao biti, stvoren B-žjom mudrošću te postupati u skladu s time.

sretni. Sami to izaberite (bez obzira što "to" bilo), i da je to ključ života, tada ljudi koji su "to" imali ne bi patili onako kako mi ostali patimo. Ali istina je da su svi živi podložni "mecima i strelicama silovite sudbine." Ipak, ovaj se svijet čini tako strašnim jedino onda kad trčite za nedostižnim ciljem da budete sretni. Ako mislite da vi trebate biti gospodar svog života - kao da je to moguće – onda strašni događaji koji vam neizbježno dolaze ususret u ovom nesavršenom svijetu predstavljaju poraze. Oni čine sreću neostvarivom. Ali židovska tradicija nam zapravo daje drugačiju zadaću, zadaću koja se puno bolje uklapa u ovaj svijet takav kakav jest. Ona nas savjetuje da ne tražimo sreću već da umjesto toga prepoznamo da bismo trebali biti sluge B-žje. S te točke gledišta svijet se čini prikladnim mjestom za život, čak i sa svim njegovim šokovima i tugama. Kad ste sluga B-žji, životni izazovi su tek dio svakodnevnog posla na G-spodnjem polju. Iako je izravna poDivrej Tora

(nastavak s 22. stranice)

Alan Morinis:

traga za srećom siguran recept za patnju, življenjem svog života kao slugu B-žjih, paradoksalno, omogućava sreću. Ovo je možda ironija nad ironijama ili samo tajna koju moramo otkriti kako bi cijela slagalica funkcionirala. Iz iskustva znamo da se ne možemo pouzdati u život da će nam pružiti sve što želimo pa čak ni ono što nam je potrebno, ali se svakako možemo pouzdati da će nam život dati izazove koji su prikladni za život sluge. Našoj slobodnoj volji je prepušteno da odlučimo biti B-žji sluge i kad to učinimo mi slobodnom voljom odabiremo da se s poštovanjem priklonimo B-žjoj volji i redu. Povjerenje nije filozofsko načelo, ono je praktičan čin. Rezultat je prorečen: "Sretni su oni koji se u Njega pouz-

daju." Rabbi Ibn Pakuda dodaje detalje: Onaj koji se pouzdaje u B-ga "ne brine se, niti se ne tuži". Oslobođen je "svjetovnih briga" i "živi u trajnom miru, sigurnosti i spokoju". On je "zadovoljan svime, čak i kada ide kontra od očekivanog". Sad smo došli do srži stvari. Kad

Svakidašnja svetost prihvatite da vam je zadaća biti sluga B-žji, tada je povjerenje zajamčeno. A u B-ga se može pouzdati. I život funkcionira. Što to točno znači pouzdati se u B-ga? Bitahon dolazi u dva oblika.

Pod B-žjim okriljem

Postoji pouzdanje u to da će B-g paziti na vas. To je povjerenje koje kaže da će B-g pružati skrb koju želite i trebate. Kad ste u avionu, pouzdajete se da B-g neće dopustiti da se sruši. Ako su vam djeca u Izraelu, pouzdajete se da neće biti ugrožena terorističkim napadom. Klasična slika za ovu vrstu bitahona je priča o mani koja je svakog dana padala s neba i svaka je osoba mogla prikupiti samo onoliko koliko joj je trebalo za taj dan. Mana se nije mogla gomilati ili pohranjivati jer bi istrunula preko noći. Tako je svakog dana bilo hrane samo za taj dan, no nije bilo sigurnosti u to što će doći sutra. Ljudi su morali živjeti svoj život s jasnom sviješću da nemaju kontrolu nad vlastitim uzdržavanjem. Mogli su se jedino pouzdati i

bili su opskrbljeni. Rabbi Yosef Yozel Hurwitz, Alter iz Novarodoka, bitahon je shvaćao na ovaj način. Napisao je: Čovjek bitahona može okrenuti leđa svim životnim problemima jer zna da mu ništa neće nedostajati. Ono što mora osigurati za potrebe svog tijela, on čini s mirom i zadovoljstvom, jer zna da mu nitko ne može oduzeti ono što mu je Stvoritelj dodijelio. U vrijeme opasnosti on ne drhti. On korača sigurno i ne boji se sutrašnjice, jer sve dok se oslanja na Svemogućeg, on ima sve. Alter iz Novarodoka bio je radikalan u traženju pouzdanja u B-ga. Svoje bi studente poslao vlakom s jednosmjernom kartom tristotinjak kilometara daleko od ješive s uputama da se snađu kako će se vratiti kako bi stekli pouzdanje i ne bi strahovali. Ova mu je osobina bila toliko važna da je godinama svoja pisma potpisivao samo inicija-lima "B.B.", koji su značili "ba'al - bitahon" - gospodar povjerenja.

Ništa se ne događa slučajno Postoji još jedna razumnija, manje radikalna verzija povjerenja koja se temelji na stavu prihvaćanja. Ne očekujete da će sve ispasti onako kako želite, već umjesto toga prihvaćate sve što se dogodi jer shvaćate da u pozadini svijeta postoji razum i red - da se ništa ne događa bez razloga, čak i ako vam u tom trenutku razlog nije očit. Stoga se i dalje ne brinete hoćete li sutra imati hrane, ne zato što ste sigurni da će

Godina 14 23 Broj 36 Strana

Strana 23

(nastavak s 25. stranice)

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

hrana doći, već zato što prihvaćate sve što vam se dogodi. Ovakva vrsta povjerenja ne daje vam pravo da noću hodate opasnim kvartom sigurni da vas neće opljačkati. To ne znači da možete voziti brzo bez straha od saobraćajne nesreće. To nije povjerenje — to su samo neinteligentne puste želje koje su zapravo u suprotnosti s uputama tradicije koja nam govori da smo se dužni čuvati od potencijalne štete. Izlaganje opasnosti ne odražava povjerenje u B-ga, već odražava osobinu nepromišljenosti. Chazon Ish se zalagao za povjerenje temeljeno na prihvaćanju, definirajući ovu osobinu duše kao "potpuno uvjerenje da se ništa na ovom svijetu ne događa slučajno - Ha'Šem određuje sve što će se dogoditi." Ovo nije pouzdavanje da ćete biti

sigurni, već da ako budete povrijeđeni, postoji stvarni smisao i svrha te boli. Naš hendikep je što u bilo kojem trenutku možemo vidjeti samo dio slike života, i često tek njen mali dio, pa izvlačimo pogrešne zaključke o tome kakvo je značenje toga. U Tori nalazimo mnoge pojedince koji vape B-gu za objašnjenjem. B-g uvijek odgovara, iako ne nužno prije nego što je molitelj bude doveden do ruba očaja, i ne nužno u obliku koji bismo mogli očekivati. U skladu s time i odgovori koje B-g daje samo su djelomični ili dvoznačni i uvijek ih treba upotpuniti ili protumačiti. B-g nikada našim precima nije dao na uvid plan kako bi razumjeli i nemamo se razloga nadati da će nama biti dan povlašteniji insajderski pogled na stvarnost. Možda je to stoga što je razumijevanje naStrana 24

čina na koji svemir funkcionira u konačnici nedokučivo ljudskom poimanju. Osim što prepoznajemo svoja ograničenja, moramo biti u stanju učiti iz ovih modela - a ono što nam oni govore je da naš duhovni program rada uključuje razvijanje slobodnog povjerenja u B-ga na temelju dvosmislenih znakova.

■

stavljena divna hrana, a nitko je nije jeo. Čovjeka je bio zbunjen svim ovim neshvatljivim zbivanjima. Kakvo je ovo mjesto bilo? Jesu li svi ludi? Na kraju je pozvao na stranu jednog od mještana i upitao ga: "Što se to ovdje događa?

Neki je čovjek jednom bio u posjeti u jednom gradiću. Kako je bio šabat ujutro, otišao je u lokalnu sinagogu, gdje je sve bilo baš onako kako biste mogli očekivati, sve dok se nisu počele događati neobične stvari. Sprijeda su sjedili dobro odjeveni, očito uspješni ljudi, ali sve časti čitanja Tore bile su dane otrcano odjevenim muškarcima koji su stajali

Ljudi koji su dobili čast Tore, rabinov govor, nepojedena hrana ... ništa nema nikakvog smisla!" Čovjek je objasnio: "Ti odrpani muškarci bili su neopravdano bačeni u zatvor i zajednica je dugo i naporno radila na tome da ih otkupi i oslobodi. Nije li krasno što sada mogu slobodno doći blagosloviti Toru? Rabin je govorio samo o vremenu, jer je u ovom periodu vladala neuobičajena suša, pa poljoprivrednicima ništa drugo nije bilo na pamet osim njihovih usjeva, a rabin je to znao i suosjećao je s njihovim

na gomili u stražnjem dijelu prostorije. Kad je došlo vrijeme da rabin kaže nekoliko mudrih riječi, on je govorio samo o vremenu. Nakon završetka molitve, na stol je bila po-

brigama. Zašto niko nije jeo? Jedan šabes svakog mjeseca zajednica pripremi svoj uobičajeni ručak, ali umjesto da ga pojede, hrana se donira lokalnom domu

Chafetz Chaim je ispričao priču kako bi naglasio da moramo biti oprezni kako tumačimo znakove koje vidimo oko sebe.

Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis:

za starije. Vidim kako vam je to moglo izgledati, "rekao je mještanin gostu, "ali kad vidite samo dio slike, lako je steći pogrešan dojam o tome što se događa." Ovo je priča o našem vlastitom životu. Budući da u svakom trenutku možete vidjeti samo dio situacije, nikako ne možete znati što se zapravo događa. To će se otkriti tek u punini vremena. U međuvremenu, vaš je zadatak imati povjerenja. Povjerenje ponekad može predstavljati ogroman izazov, kad je teret samog života ogroman. Pokušajte se, ako možete, staviti u kožu ove studentice i shvatite koliko je daleko dospjela u obradi svoje nezamislivo teške situacije, koja se još uvijek pokazuje kao povjerenje: Hoćete li reći da bih silovanje moje kćeri od strane njenog oca trebala shvatiti kao "B-žju volju"? Sad kad sam prošla kroz ovaj ponor, ne mogu se više pridržavati jednostavnih poet-

Godina 14 25 Broj 36 Strana

Svakidašnja svetost skih riječi koje mi kažu da je prošlost B-žja volja. Došla sam do toga da vjerujem da, bez obzira na to kakav nered čovječanstvo napravi, kakvo god razaranje učini, B-g iz toga može izvesti dobro i ispravno. Ne vjerujem da je ikad bio B-žji plan da moje dijete bude silovano ili u rugih stotinu zločina koje bih mogla nabrojati. Naša slobodna volja da ignoriramo B-ga u bilo kojem trenutku čini ovu zemlju. A zemlja je tvrda. Međutim, sada se mogu pouzdati da će B-g biti sa mnom dok prolazim kroz svoje vatre i da će biti uz mene da mi pruži načine i sredstva da ozdravim. Jeste li se ikada u svom životu osvrnuli na neki događaj iz svog života ili možda na čitav svoj život i tek gledajući unatrag mogli vidjeti slijed događaja? Tko je u onom trenutku mogao vidjeti cijelu sliku? Nitko usred priče nije u stanju vi-

djeti kako će sve na kraju izići, pa su naše reakcije na ono što se odvija u životu ili čista nagađanja ili samo držanje za priču koju smo sami nesvjesno stvorili. Povjerenje je opcija koja stoji nasuprot našoj reaktivnosti. Pozivamo povjerenje da nam povrati ispravnu perspektivu, a ona je da mi nismo ti koji pišemo scenarij svog života, niti usmjeravamo radnju, pa zapravo nemamo zbog čega brinuti. Studenti ješive u Novarodoku pjevali bi ovu pjesmu o povjerenju, vrlo popularnu među njima: "Prošlost je otišla, budućnost tek slijedi, sadašnjost je poput treptaja oka - pa zašto se brinuti?" Rabbi Yehuda Leib Nekritz bio je proizvod Novarodok ješive. Kad su njega i njegovu obitelj poslali u Sibir i tako ih poštedjeli mnogo gore sudbine u Poljskoj nakon što su je nacisti okupirali, seljaci u Sibiru pitali bi ga: "Zašto si poslan ovamo?" A on bi uvijek odgovorio: "Da vas podučim bitahonu." ■

Strana 25

ANTISEMITIZAM

Komentar: Vječiti antisemitizam mnogih muslimana Deutsche Welle, 13.6.2021. Mržnja na Židove mnogih muslimana više niti ne treba neki aktualni povod. Ona se širi stoljećima, iz naraštaja u naraštaj. Tu i pravi znalci Kurana trebaju nešto učiniti, misli Amar Abderahmne.

održava ideja "vječitog neprijatelja". "Židov" kao psovka

Antisemitizam se primjećuje gotovo isključivo samo onda kad je mržnja na Židove posve vidljiva kao što su prosvjedi - ili teroristička djela. Pritom je antisemitizam za mnoge muslimane - ali ne samo za njih, zapravo praksa koja se njeguje svakodnevno.

I samu riječ "Yahoudi" (Židov) mnogi muslimani koriste kao psovku kako bi uvrijedili druge muslimane. Ta riječ se povezuje s pojmovima "pohlepa", "izdajnik", ali i "zavjerenik". Osim u raširenom govoru se ta slika njeguje i u romanima, filmovima i televizijskim serijama. Tko na literarnoj i umjetničkoj pozornici zastupa drugačiju poziciju i želi otvoriti vrata dijaloga sa Židovima, brzo se i njega proglašava kao "Yahoudi" izdajnikom.

U njegovom pritajenom, tihom obliku je antisemitizam na prvi pogled nevidljiv. Među muslimanima se mržnja protiv Židova prije svega hrani u naraciji koja se širi o Židovima, uglavnom unutar obitelji, ali i u džamijama ili medijima. Prije svega je riječ o naraciji kojom se

Ako se analizira ta predodžba Židova kako u svijesti tako i u podsvijesti mnogih muslimana se vidi kako se to ne opravdava sadašnjim iskustvima u ophođenju sa Židovima, nego samo vjerskim spisima i povijesnim događajima. Svi se oni vraćaju još na sukob muslima-

na i Židova u doba stvaranja islama. Mnogi muslimani dakle sve do danas prošlost projiciraju u današnjicu. Mogu tvrditi kako su današnji Židovi potomci onih koji su se borili protiv proroka Muhameda i muslimana. To objašnjava parole kao što su "Oh, vi Židovi, vojska Muhameda će vas istisnuti!" koja se čula i kod nedavnih prosvjeda zbog sukoba u Pojasu Gaze i u islamskom svijetu i u Europi.

Legenda o vladavini Židova

svjetskoj

U Kuranu ima stihova koji muslimane upućuju da se odnose prema Židovima kao prema braći. Ima i drugih mjesta u kojima se muslimane poziva da se bore protiv Židova. Iako ti dijelovi pripadaju u posve određeni kontekst (takozvane 'Prilike otkrivenja') i otvoreni su za različita tumačenja, oni koji njima žele opravdati svoju mržnju protiv Židova tvrde kako vrijede u svako doba i u svakoj prilici.

Među faktorima koji oduvijek potpiruju antisemitizam je i nedostatak napretka u većinom muslimanskim zemljama kako u industriji, tako i u tehnološkom napretku. Taj neuspjeh se opravdava tvrdnjom kako Židovi dominiraju svjetskim gospodarskim poretkom.

Tijekom povijesti islama i stoljećima prije šoe, bilo je vremena kad se Židovima postavljao izbor ili da prijeđu na islam ili će biti pogubljeni. U najboljem slučaju su od onda morali plaćati porez za zaštitu (džizja), a dovoljno novca za to su naravno mogli imati samo gospodarski uspješni Židovi.

■

Borba protiv antisemitizma čini nužnim sučeljavanje sa svim takvim negativnim pričama. A vjerski spisi se konačno moraju tumačiti u njihovom povijesnom i prostornom kontekstu. ■

Povijesni dan za Izrael: srušen je 'vječni vladar' Netanyahu Večernji list, 13.6.2021. Izraelski parlament potvrdio je danas novu vladu kojoj je na čelu Naftali Bennet, krajnji desničar i multimilijunaš koji se obogatio prodajom svog tehnološkog poduzeća, koji je odmah i prisegnuo kao novi izraelski premijer. Bio je to povijesni trenutak za izraelsku demokraciju, s obzirom na to da je tim činom okončana kontroverzna kontinuirana 12-godišnja vladavina izraelskog premijera Benjamina Netanyahua (ukupno je vladao 15 godina), najdulja u povijesti Izraela. Izraelski Knesset, koji ima 120 zastupnika, novu je vladu potvrdio tijesnom većinom od 60 zastupnika, dok je njih 59 bilo protiv, a jedan suzdržan, iako se Netanyahu, kojemu trenutačno sude zbog korupcije, do zadnjeg trenutka nadao da će doći do preokreta. I Arapi u vladi Netanyahua je srušila koalicija od čak osam stranaka, koje isključivo povezuje želja da Netanyahu ode s vlasti. Koaliciju je okupio Yair Lapid, nekadašnja televizijska zvijezda, koji je 2012. godine osnovao centrističku i sekularnu stranku Yesh Atid (Ima budućnosti), koja je na izborima u ožujku – četvrtim u manje od dvije godine – s osvojenih 17 mandata

Page 26 Strana 26

završila na drugom mjestu. Lapid je krenuo stopama svog oca, Yosefa Tommyja Lapida, koji je rođen u Novom Sadu kao Tomislav Lampel. I on je najprije bio novinar, a onda je postao političar i izraelski ministar pravosuđa. Yosef Tommy Lapid rođen je u obitelji mađarskih židova, a njegov otac Bela Lampel, poznati novosadski odvjetnik, ubijen je u Drugom svjetskom ratu. Lapid je u koaliciji protiv Netanyahua uspio ujediniti ideološki raznolike stranke, od stranke progresivne ljevice (Meretz) do radikalnih desničarskih stranaka Yamina, Yisrael Beiteinu i New Hope, a dio nove vladajuće koalicije čak je i jedna palestinska stranka, konzervativna islamistička stranka Ra’am, koja okuplja Palestince koji žive u Izraelu i imaju izraelsko državljanstvo, i to po prvi put u povijesti Izraela. Koalicija je postigla dogovor samo sat vremena prije isteka jednomjesečnog roka za formiranje vlade i samo 12 dana po okončanju programiranog sukoba Izraela i palestinskog Hamasa, koji je po ocjeni mnogih analitičara u velikoj mjeri i pokrenut samo zato da bi se onemogućilo okupljanje nove većine, a time i pad Netanyahuove vlade. Iako se očekivalo da čelnik Ra’ama Mansour Abbas, čiji su

mandati bili ključni za okupljanje većine, neće moći ući u koaliciju s izraelskim strankama nakon još jednog palestinskog krvoprolića, on je naposljetku ipak potpisao koalicijski ugovor, a danas je poručio da njegova stranka u novoj vladi vidi veliku priliku za poboljšanje položaja arapskog stanovništva, uvjeravajući da Ra’am neće odustati od svojih principa. Paradoksalno je, naravno, što je Netanyahua naslijedio političar koji je još radikalniji od njega. Prema koalicijskom dogovoru, umjereni Lapid, iako mandatar nove vlade, nije i novi premijer, što će postati tek za dvije godine, ako se njegova većina uopće održi do tada. Prve dvije godine premijer će biti krajnji desničar Bennet, čelnik Yamine i Lapidov glavni koalicijski partner, čija stranka u Knessetu ima samo sedam zastupnika, dok Lapid zasad preuzima poziciju ministra vanjskih poslova. Netanyahu i njegovi politički saveznici pokrenuli su protiv nove vlade, i prije nego što je potvrđena, difamacijsku kampanju, optužujući Lapida i njegove koalicijske partnere za izbornu prevaru, i to samo zato što je nova vlada sastavljena od stranaka različitog ideološkog profila. Za Netanyahua je riječ o “najvećoj izbornoj prevari u povijesti ze-

Divrej Tora

mlje, a možda i u povijesti demokracije”, a novu vladu smatra političkom i sigurnosnom prijetnjom za Izrael, najavljujući njezino skoro rušenje. Okupljanje nove većine doživio je i kao osobnu izdaju, s obzirom na to da je Bennet njegov nekadašnji bliski suradnik, koji je bio i ministar obrane i školstva u njegovim vladama. Prijeti mu zatvor Novi premijer, 49-godišnji Bennet, nacionalistički tvrdolinijaš i bivši komandos, zauzima se za aneksiju okupirane Zapadne obale, protivi se nuklearnom sporazumu s Iranom i prema Palestincima nerijetko nastupa s rasističkih pozicija, iako je danas najavio i novo poglavlje u odnosu izraelske države prema svojim arapskim stanovnicima. Bennet će na čelu nove vlade, ako bude želio da ona potraje, morati poštovati koalicijski dogovor i izbjegavati “ideološke” teme, pa i pitanje aneksije Zapadne obale. U tom slučaju Netanyahuu neće preostati ništa drugo nego da se suoči s političkim porazom, ali i nastavkom sudskog procesa za korupciju, a onda možda i odlaskom u zatvor, što bi jedino mogao izbjeći ostankom na premijerskoj dužnosti, a to je i glavni razlog zbog kojeg je očajnički želio ostati na vlasti. ■

Godina 14 Broj 36