4-07 - Divrej Tora - Balak 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 42 Broj 42

http://twitter.com/DivrejTora

Moabski kralj želi biti snažniji, pa zašto umjesto da jednostavno zatraži blagoslov za Moavce nalaže Bilaamu da prokuneŽidove?

Postoje dva načina za napredovanje u ovom svijetu: jedan je da izgrađujete sebe. No to zahtijeva naporan rad i disciplinu. Drugi način je umanjiti druge.

Sve smo to već vidjeli: jedan član upravljačkog tima smatra da ne dobiva dovoljno priznanja, pa omalovažava postignuća drugihčime se čini da sebe uzdiže u usporedbi s njima.

Zanimljivo, ta ista dinamika može biti u korijenu antisemitizma. Prije nego što je dana Tora, ljudi su svoje živote gradili na subjektivnom konceptu dobra i zla. Ali na brdu Sinaj postalo je jasno da postoji jedan B-g koji postavlja moralna mjerila za čovječanstvo.

Time su Židovi postali gromobran za one koji su se protivili ovoj moralnoj poruci.

Zli je Hitler je dao ovaj razlog za progon Židova: "Oslobađam čovječanstvo od stega savjestii morala".■

Zagreb, šabat 20. srpnja 2024. - 14. tamuza 5784.

Paraša Balak

divrejtora@gmail.com

(Bamidbar 22,2-25,9)

Balak, kralj Moaba, poziva proroka Bala'ama da prokune izraelski narod. Nakon prvotnog odbijanja, Balak šalje drugu grupu pregovarača te Bala'am dobija dopuštenje da ode. Međutim, B-g to uvjetuje time da Bala'am može govoriti samo B-ž-je riječi.

Misiju gotovo da je spriječila njegova magarica koja je opazila anđela kojeg je B-g poslao da prepriječi put Bala'amu. Tri puta, u tri različite prilike, Bala'am

je pokušao prokleti izraelski narod, ali svaki puta je ishod bio - blagoslov. Bala'amovo proročanstvo sadrži i kraj dana i dolazak Mesije.

Narod je podlegao čarima Moapkinja i dopustio da ga se namami na klanjanje idolu Peoru. Kad je jedan izraelski dužnosnik javno uveo midjansku princezu u svoj šator, Pinhas ih je oboje ubio i tako zaustavio pošast koja je harala među narodom.■

Prijevod: Dolores Bettini

The Seven Altars of Balaam James J. Tissot, 1836-1902 French Jewish Museum, New York City

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

B’’H

OU Israel's Torah Tidbits Alija po alija

Kohen – prva alija – 11 p’sukim (22,2-12)

Balak nije bio toliko moćan kralj kao neki od njegovih susjeda u regiji. Poraz drugih kraljeva unio je strah u Balakovo srce, i bilo mu je jasno da bi bilo uzaludno povesti konvencionalni rat protiv Izraela. Njegov je plan bio (nakon što je ispitao situaciju) da unajmi Bil’ama da prokune narod Izraela. S tom svrhom, Balak šalje delegaciju Bil’amu u Midjan. Bil’am poziva izaslanike da provedu noć kod njega tako da mu (Bil’amu) B-g može govoriti. B-g se doista "ukazuje" Bil’amu i pita ga tko su ti ljudi. Bil’am priopći B-gu, te On upozori Bil’ama da ne ode s delegacijom, niti da prokune narod, zato što su "oni blagosloveni".

Zapazite: način na koji je uređena parša Balak vrlo je jednostavan… i vrlo rječit. Od samog početka sedre, pa sve do epizode s Bil’amom, sve je jedna zatvorena parša Parša s’tuma obično znači da je sadržaj parše na neki način nastavak prijašnje parše. I, zapravo, epizodu s Balakom -Bil’amom možemo sagledati kao još jednu bitku – bitku koje u tom trenutku nismo bili svjesni, bitku koja se "vodila" na drugačiji način –no svejedeno bila je to bitka. Završni odlomak sedre – epizoda s b’not Moav – je parša za sebe, i konkretno, otvorena parša Parša p’tuha uobičajeno znači "nova tema". I tako i jest.

Kako to da Balak, zakleti neprijatelj

Izraela, kotira tako da ima sedru nazvanu svojim imenom? Komentari nude mišljenje da je Balak bio "iskreni neprijatelj" Izraela. Njegov se antagonizam temeljio na njegovom strahu od Izraela, njegove su namjere i postupci bili potpuno jasni. Tijekom povijesti opsjedali su nas razni neprijatelji koji su se skrivali iza osmijeha, maske prijateljstva, ili stiska ruke na travnjaku Bijele kuće, a pokušavali nam zabiti nož u leđa. Dragi ujak/djed Lavan, vjerojatno je najveći primjer "potajnog" neprijatelja. Balakova izravna mržnja je nešto prema čemu možemo imati poštovanja. (Zanimljivo je da se Bil'ama povezuje s Lavanom.)

Komentari ističu da su Moav i Midjan bili ljuti neprijatelji. Ipak, ostavili su po strani ono u čemu se nisu slagali i ujedinili se za borbu protiv Izraela. To pokazuje moć antisemitizma na ovom svijetu. No to nas mora podučiti još jednu lekciju.

Da i mi moramo biti spremni ostaviti po strani ono što razdvaja židovski narod na segmente, tako da se protiv zajedničkog neprijatelja možemo boriti većom snagom. Ovo ne znači da moramo zanemariti, prijeći preko ili oprostiti te razlike. Ali moramo znati kada trebamo naše vjersko-svjetovne sukobe ostaviti po strani, kako bismo bili ujedinjeni protiv zajedničkih neprijatelja Židovskog naroda. Moramo međusobno surađivati – aškenazim i sfaradim, nacionalno religiozni i haredi, ljevica i densica, religiozni i sekularni da ojačamo naš položaj protiv onih koji bi od nas uzimali dijelove Erec Jisraela, dijelili našu prijestolnicu, doveli u opasnost naše živote.

Levi – druga alija – 8 p’sukim (22,13-20)

Ujutro, Bil’am (nevoljko) otpušta Balakove glasnike odbijajući njihovu ponudu. Balak šalje još veće i prestižnije izaslanstvo Bil’amu, nudeći mu velike časti i bogatstva samo ako Bil’am prihvati ono što Balak traži. Bil’am ponovo odbija, no svjedno poziva delegaciju da provede noć kod njega. Ovaj puta B-g dopušta Bil’amu da se pridruži Moavcima, no upozorava ga da ne čini ništa osim onoga što mu B-g kaže.

(Komentari iz toga izvlače ideju: "Kamo tko stremi, tamo će ga se i odvesti" – poslovično "uže kojim će samog sebe objesiti".)

Zašto je Bil’ama trebalo kazniti za to što je pošao s Balakovom delegacijom kada mu je B-g to odobrio?

Svakako da se čovjeka drži odgovornim za kršenje B-žjih zabrana, no jesmo li odgovorni i za stvari koje nisu konkretno zabranjene, ali je razumno pretpostaviti da B-g ne želi da ih činimo? Odgovor je da. To je jedan od koncepata koje uistinu izvodimo iz epizode s Bil’amom. Tora nam daje vrlo jasnu ideju o tome što Hašem od nas želi. Mnoge se grijehe vrlo jasno imenuje – u stvari, kaže se da "nitko neće biti kažnjen sve dok nije izričito upozoren". Ipak, upozoreni smo da će se B-g razljutiti, recimo to tako, ako činimo stvari za koje znamo (trebamo znati) da su protivne Njegovim željama. Ovo je stvar koja postoji i u međuljudskim odnosima. Roditelji, na primjer, očekuju od djece da se ponašaju na određeni način, bez da im se to izričito kaže. Mi nismo programirani roboti, mi smo ljudska bića sa sposobnošću da promišljamo. Čitamo li plošno Humaš, stječe se dojam da je Bil’am uistinu B-žji čovjek koji jedino želi činiti ono što B-g želi da čini. Tradicija ga opisuje drugačije, kao onoga koji zna da je u potpunosti kontroliran od B-ga, no pokušava se protiv toga boriti na svakom koraku. Kakav li je to udarac po Bil’amov ego, da narodi o

njemu imaju tako visoko mišljenje, a svjestan je da B-g odlučuje o svemu.

Šliši – treća alija – 18 p’sukim (22,21-38)

Bil’am se ujutro budi, osamari svog magarca (sam samcat), i odlazi s Moavskim službenicima. (U pasuku se sugerira da je Bil’am otišao s velikom dozom oduševljenja "nadajući se" da će prokleti narod Izraela. Usporedite to s Avrahamovim entuzijazmom u vezi Akeda.) B-g je "ljut" na Bil’ama što ide (iako je to On dopustio) te šalje anđela, pokušavajući ga odvratiti od toga da nastavi put. Tora govori da je u tri zasebne prilike - simbolički u sve užim prolazima - magarica vidjela anđela koji blokira put, ali Bil’am to ne vidi.

Bil’am tuče magaricu svaki puta, sve dok joj B-g ne da moć govora, te ona kori Bil’ama za njegove postupke. Tada B-g dopušta Bil’amu da vidi anđela, te Bil’am uviđa svoj grijeh. On predlaže da se vrati, no anđeo mu dopusti da nastavi put, uz upozorenje da ne kaže ništa za što nije "ovlašten".

(U Pirkei Avot se spominje da su "usta magarice" bila jedna od 10 posebnih stvari koje su bile stvorene netom prije nego li je B-g počinuo od daljeg stvaranja na prvi šabat Stvaranja.)

Balak izlazi ususret Bil’amu, koji Balaku kaže da nema moć postupati vlastitim silama i mora reći samo ono što B-g "stavi u njegova usta".

(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

(U ovome je značaj "usta magarice" – naime da je B-g Onaj koji daje dar govora; nitko ne bi trebao biti ohol zbog svoje uobičajene sposobnost da se dobro izražava, misli uzvišene misli ili je u stanju pojmiti duhovne ideje.)

Omiljeno oružje naroda svijeta je mač. "Oružje" Židovskog naroda je "moć govora" (molitva, divrej Tora, ljubazne riječi, itd.). Bil’am bahato ostavlja "svoje oružje" po strani i nastoji nauditi Židovskom narodu njegovim (našim) vlastitim oružjem. B-g se, recimo to tako, suprotstavio Bil’amu njegovim vlastitim oružjem kojega se odrekao – anđelovim isukanim mačem. I na posljetku, kaže nam Tora, Bil’am je pao od mača. –Raši

Jedna misao. Od početka Š’mot kada smo započeli svoje postajanje nacijom, pa kroz čitavu Toru, sve što se zbiva događa se nama. Paršat Balak (do zadnjeg odlomka) jedinstvena je (nastavak s 3. stranice)

po tome što mi zapravo nismo uključeni. Balak šalje po Bil’ama; oni nas zajedno promatraju, grade žrtvenike, prinose žrtve – mi smo potpuno nesvjesni onoga što se događalo. Paršat Balak je čisto Mošeovo proročanstvo.

R’vi’i – četvrta alija – 15 p’sukim (22,39-23,12)

Balak povodom toga prinosi žrtve, a Bil’am daje nalog da se podigne 7 žrtvenika za posebne žrtve.

(Sve što se čini vrlo je značajno – tj.

Tora bilježi da su naša 3 praoca prinijela 7 korbanot u različita doba. Bil’am se ponadao da će "ponišiti" efekt tih žrtava pred B-žjim očima prinoseći osobno 7 vlastitih žrtava.)

Nakon meditacije, Bil’am "govori" o narodu Izraela. On ih ne proklinje, već umjesto toga predivno opisuje jedinstvenost Izraela. Balak je uznemiren, ali Bil’am ga podsjeća da on (Bil’am) može prenijeti samo ono

što B-g želi da prenese.

Ako smo mi jedinstveni među narodima svijeta, to je zbog Tore i naše predanosti Tori, a ne nešto genetski, niti slučajnost uvjetovana našim rođenjem. Mi moramo očuvati tu jedinstvenost tako da ostanemo odani Tori, vjerni Hašemu, i različiti od drugih naroda.

Hamiši – peta alija – 14 p’sukim (23,13-26)

Balak odvodi Bil’ama na mjesto odakle se pruža drugačiji pogled, nadajući se da će ovaj puta moći prokleti narod. I ponovo je podignuto sedam žrtvenika, te prinesene žrtve. Bil’am ponovo meditira i potom izriče veličanstveni opis Izraelskog naroda. Balak kaže svoje a Bil’am ponovo objašnjava koja su njegova ograničenja. (Teško je to za nekoga koga se smatra oličenjem arogancije.)

Raši kaže da je Balak izabrao Roš HaPisga kao mjesto s kojega bi Bil’am mogao uspjeti prokleti narod, jer je predvidio da će Moše umrijeti na tom mjestu. Raši iznosi tvrdnju da je Balaku to bilo poznato u vezi tog mjesta, no Bil’amu nije – da je Balak bio darovitiji prorok.

A Bil’am reče Balaku, sagradi mi "s ovime" sedam žrtvenika i pripremi mi "s ovime" sedam bikova i sedam ovnova. (23,1 & 29)

S ovim, ba’ze. Učili smo da su svi proroci Izraela prorokovali sa ko, osim Mošea koji je prorokovao sa

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

ze. Bil’am se držao kao da je na Mošeovoj razini i stalno se nabacivao sa ze. B-g kaže Bil’amu, vrati se Balaku, i ovako – ko – ćeš govoriti. Bil’am nakon toga shvaća poruku i prebacuje se na ko kada razgovara s Balakom.

protiv nas – mi smo u stanju, ne daj B-že, uništiti sami sebe. To je uistinu bilo tako prije više od 3000 godina; i nije ništa manje danas.

Naš "protuotrov" za žrtvenike i žrtve B&B nalazimo u Bamidbar 29,16 & 25. I jednog jarca kao hatat… što je izjednačeno po g’matriji (2823).

Šiši – šesta alija – 17 p’sukim (23,27 -24,13)

Balak predlaže još jedno mjesto s kojega mogu promatrati Izrael; možda će B-g dopustiti da ih se prokune. Bil’am ponovo zatraži da se podigne sedam žrtvenika, te da se po jedan bik i jedan ovan prinesu na svakome od njih. Ovog puta, Bil’am ne meditira na svoj uobičajeni način, jer očekuje da će rezultati biti isti, dakle, da će blagoslovi prokuljati iz njega – a on doista želi prokleti Izrael.

Balak odvodi Bil’ama na Roš HaP’or. Budući da je u viđenju vidio da će Izrael uskoro pasti na P’oru, Balak pogrešno pretpostavi da će proklinjanje s tog mjesta proći s uspjehom (Raši).

Targum Onkeles navodi da je Bil’am "podsjetio" B-ga na zlatno tele, tako da bi On dopustio da narod bude pod kletvom. Međutim, kada je ugledao mnoštvo utaboreno na tako poseban način, obuzeo ga je "Ruah HaKodeš" te je izraelski na-

rod blagoslovio po treći puta. Balaku je sada "bilo dosta", oštro se obratio Bil’amu, i "poslao ga da se spakira".

Š’vi’i – sedma alija – 21 p’sukim (24,14-25,9)

Prije nego li Bil’am ode od Balaka, Bil’am prorokuje o drugim narodima u regiji. Bil’amov je posljednji savjet, pošto su propali njegovi pokušaji da prokune narod, da se narod navede na idolopokonstvo i nemoralno ponašanje što će okrenuti B-ga protiv njih. Taj plan upali, te 24.000 ljudi pogine u pomoru poslije orgijskih svetkovina Baal Pe’ora. Tek odvažan čin Pinhasa ben Elazara ben Aharona HaKohena u obrani B-žje časti, zaustavi razorni pomor.

Ovu završnu pouku sedre moramo i mi danas dobro naučiti. Ono što su Balak i Bil’am otkrili bilo je da kada je Izrael u B-žjoj milosti, on će biti nepobjediv za sve napade izvana. Niti jedan narod ne može uspjeti protiv Izraela, kada smo "u dobrim odnosima" s B-gom. Međutim, ako, izazovemo B-žji gnjev, tako da budemo nevjerni B-gu, zanemarimo li Toru i micvot, tada smo izuzetno ranjivi pred svojim neprijateljima. A oni čak ne moraju ni povesti borbu

Na jednoj razini, Paršat Balak je krajnje jednostavna i neposredna, s izuzetno snažnom porukom – upravo zbog te jednostavnosti. Kroz 95 p’sukim, osjećamo B-žju zaštitu dok Balak i Bil’am doživljavaju jedan za drugim neuspjehe koji izgledaju gotovo komično. Gemara kaže da je Bil’am u nekim stvarima bio moćniji od Mošea Rabeinu, pa kada je on bio uključen, B-g je obraćao posebnu pozornost našoj zaštiti. U tih 95 p’sukim, mi pucamo od ponosa zbog zlovoljnog divljenja jedinstvenom narodu koje je iznosio Bil’am. A onda dolazi posljednjih 9 p’sukim sedre. Bil’am se vratio kući. Balak također. Nema više nikakve opasnosti. Paf! Mi smo to sami učinili. B-g nas je zaštitio od Bil’ama dajući mu riječi koje će govoriti. Ne dopuštajući mu da govori sam od sebe. A mi smo se onda odvratili i izdali B-ga. Samo 24000 smrtno stradalih, zbog odvažnog čina Pinhasa. Sidra nam viče svoju poruku. Sve što je potrebno da učinimo je da je poslušamo.

Posljednja 3 p’sukim se ponovo čitaju kaoMaftir.

Primijetite na kojem mjestu se prekida epizoda s Pinhasom između sedri. Zimri i Kozbi još nisu imenovani, B-žja reakcija slijedi narednog tjedna. Tek – pomor je zaustavljen!■

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

Iz parše Balak ne učimo niti jednu od 613 micvos,.

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi

koje se danas mogu poštivati

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

47. Pozitivna je zapovijed obrezati svako muško u dobi od osam dana

kao što Pismo kaže, I onaj koji je osam dana star bit će obrezan među vama, svako muško (B'rešit 17,12). To mora izričito biti po danu, kao što Pismo kaže, A u osmi dan kožica njegova prepucija bit će obrezana (Va-jikra 12,3); a obrezivanje treba učiniti nakon izlaska sunca. Ali ako je netko obrezivanje učinio nakon što je zora svanula, on je ispunio dužnost. Kada su zadovoljeni i dužnost i vrijeme obrezivanja, ono stavlja na stranu šabat [ono se može izvršiti na šabat, makar je inače na šabat zabranjeno načiniti ranu iz koje ide krv]. Obrezivanje je pozitivna zapovijed koja [ako se prekrši] za sobom povlači karet [b-gomdani prestanak postojanja], pošto Pismo kaže, I svako neobrezano muško kojem nije obrezana kožica njegova prepucija, bit će odsječen (B'rešit 17,14). Vjerska je dužnost oca da obreže svog sina; a ako otac to prekrši i ne da ga obrezati, on krši ovu pozitivnu zapovijed; no njega se ne kažnjava karetom, jer karet se ne daje nikom drugom do samom neobrezanom čovjeku. Jer ako ga otac ne obreže, on sam ima obavezu da sebe obreže kada odraste, i svaki dan koji prođe od trenutka kada postane odrastao, a on se nije obrezao, on krši ovu pozitivnu zapovijed i zavređuje karet ako umre, a da se svojevoljno nije obrezao. Tkogod [na ovaj način] krši savez, čak i ako uči Toru i ima dobra djela sebi u prilog, za njega nema dijela u svijetu-koji-će-doći. I kako li je velika ova vjerska obaveza, budući da se trinaest saveza izvršava putem nje.

119. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman sa kćeri vlastitog sina; negativna je zapovijed ne biti spolno intiman sa kćeri vlastite kćeri

Kao što Pismo kaže: Golotinje kćeri svoga sina ili kćeri vlastite kćeri, čak i njihovu golotinju nećeš otkriti (Va-jikra 18,10). Kazna za svaku od njih je smrt na lomači. Ako je učinjeno svjesno, no bez svjedoka, kazna je karet; a ako je bilo nehotice, zahtijeva se hatat

(Zabranjeni) Odnosi među srodnicima u drugom koljenu, prema odredbama učenjaka, (važe) za sinovljevu kćer, i kćer sinovljeve kćeri, samo nju [ne protežu se u daljnje naraštaje], i kćer sinovljeva sina, samo nju. Za kćerinu kćer (zabranjeni) odnosi među srodnicima u drugom koljenu, prema odredbama učenjaka su s kćeri kćerine kćeri, samo njom i kćeri sina njegove kćeri.

Na snazi je posvuda i u svako doba.

120 Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman sa svojom kćeri

Čak i ako je ona na svijet došla kroz nemoralan čin, ona je svejedno njegova kćer. Ova se zabrana ne nalazi izričito izrečena u Spisima, već je izvedena (Talmud Bavli, Sanhedrin 76a) kal va-homer (zaključivanjem od manjega ka većem) i gezera šava (izjednačavanjem kroz istovjetne izraze). Kazna je za to smrt na lomači. Ako je počinjeno namjerno/svjesno, no bez prethodnog upozorenja, kazna je karet; a ako je učinjeno nehotice, zahtijeva se hatat. Ako je to kćer koju je dobio sa svojom ženom, on ima obavezu prinijeti dvije žrtve za grijeh (jednu zbog toga što mu je kćer, i jednu zbog prisnosti s "ženom i njenom kćeri") (Vajikra 18,17; §121)

Ona je na snazi posvuda i u svako doba.

Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako vrijeme.■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 34 - Maces (Neukvasani kruh)

Na Pesah se od nas traži da (na prve dvije večeri, vidi 37. poglavlje) jedemo maces pripremljen za prehranu ljudi (vidi 454,2) od pšenice (po mogućnosti), ječma, zobi, raži ili pira (453,1- 2). Budući da je hamec zabranjen, jedina hrana načinjena od ovih vrsta žitarica koja se može jesti na Pesah jest maces. Većina Židova ima običaj da na Pesah ne jede hranu proizvedenu od drugih žitarica ili mahunarki (vidi 453,1); to uključuje i senf (vidi 464,1).

Kako bi se spriječilo da žitarice koje se koristi za maces postanu hamec, one trebaju biti čiste (vidi 453,3) i trebaju ih zaštititi da ne dođu u doticaj s vodom, najbolje već od trenutka kada ih se požanje (453,4); osobito ih se ne smije prati prije mljevenja (453,5). Treba ih čuvati u čistim vrećama (vidi 453,6) i pažljivo prevoziti (vidi 453, 7). Mlin treba očistiti; mljevenje se treba vršiti pod nadzorom, i po mogućnosti učiniti ga prije dana kada se od brašno radi tijesto (453,8-9). Brašno bi po mogućnosti trebalo sadržavati nešto ljuski žita (454,1).

Brašno se ne smije miješati s vrućom vodom (vidi 454,3); vodu za njega bi trebao vaditi Židov, pri kraju dana i treba je ostaviti da odstoji preko noći na hladnom mjestu (vidi 455,1-4). Količina brašna koja se ko-

risti za izradu tijesta ne bi trebala biti veća od volumena od 43-1/5 jaja (vidi 456,1-3), a maces ne smije biti preširok (vidi 454,1) ili debeo (460,45). U tijesto se ne smije dodavati sol ili začine (454,5-6; 462,7). U vezi odvajanja prinosa od tijesta pogledajte 455,1-2

Voda, brašno i tijesto ne smiju se iznositi izvan kućnih vrata, a tijesto treba načiniti unutar doma/kuće, odmaknuto od otvorenog prozora i vatre (459,1.5.). Tijesto se ni na trenutak ne smije ostaviti da miruje, bez da ga se mijesi i treba ga staviti u pećnicu u roku od 18 minuta od trenutka kada je napravljeno (vidi 459,2); u vezi toga da ga se prvo navlaži (hladnom vodom) vidi 459,3. Posuđe koje se koristi s tijestom treba stalno čistiti, tako da se ništa od tijesta ne primi za njega, vodu treba baciti (459,4), a sve preostale ostatke treba poništiti (vidi 460,3). Tijestu se ne smije dodavati brašna ili mu omogućiti da dođe u dodir s macesom (459,6).

Pečenje treba vršiti odrasli Židov (460,1), treba ga nadgledati (460,2), i

trebao ga učiniti brzo (460,4). Maces treba biti jednostavnog oblika (460, 4) i ništa se ne smije peći zajedno s njime (vidi 460,6-7). Pećnicu treba zagrijati da spali sve ostatke hameca, i onda je treba ravnomjerno zagrijati (461,1) tako da se maces ispeče brzo (vidi 461, 2) i potpuno (vidi 461,3). U vezi macesa koji se preklopi ili nabubri, dođe u dodir s drugim macesom ili se peče s hamecom, vidi 461,5. Maces koji se koristi za ispunjavanje obaveze ne smije biti ukraden (vidi 454,4) i ne smije ga se kuhati nakon što je ispečen (vidi 461,4). Neki imaju običaj da obavezni maces peku u popodnevnim satima 14. nisana, ili 13. nisana ukoliko je 14. subota (458,1).

Tijesto koje se radi s drugim tekućinama, osim vode, ne postaje hamec, ali se maces koji se iz njega ispeče naziva "bogati maces" i ne smije se koristiti za ispunjenje obaveze jedenja macesa (462,1.3.6.; 463, 1-2; 466,5). Tijesto koje se radi od mješavine vode i drugih tekućina brzo postaje hamec i mora ga se odmah peći (462,2); Maces ne smije biti izrađen od takvog tijesta, osim za starije ili bolesne osobe (462,4), a za vrijeme blagdana takav maces treba pripremati samo u malim količinama, kako bi se izbjegla potreba za odvajanjem prinosa od njega (462,5).■

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Vjeruje li Tora u magiju?

Da li riječi laika mogu utjecati na blagoslov ili prokletstvo? Postoje li uistinu na svijetu moći čarobnjaštva? Ako da, jesu li takva djela neovisna od Hašemove volje?

• Što nam o tome sugerira Tora u cjelina, a posebice paraša Balak? Ako Hašem nije želio da djecu Izraelovu zadesi zlo, zašto je uopće bilo važno hoće li Bilam o njima govoriti pozitivno ili negativno? Da li bi njegova prokletstva imala ikakav učinak?

• Zabranjuje li Tora čarobnjačke prakse i vračanje zbog toga što su to besmislice? Ili su zabranjeni i pored (ili možda zbog) njihove djelotvornosti? Usporedite mišljenja Ibn Ezre i Rambana u vezi s tim pitanjima.

• Za daljnje učenje: Pogledajte kakav je odnos različitih pristupa komentatora našoj priči u odnosu na to kako oni razumiju druge pripovijesti koje se bave prakticiranjem vračanja, poput oživljavanja Šemuela (proroka Samuela, op.ur.)

Smirivanje masa

Ibn Kaspi tvrdi da su mnogi Izraelci bili zabrinuti zbog Bilamovog prokletstva, jer su pogrešno vjerovali da ono ima moć da im naudi. Premda njihova zabrinutost nije imala osnove, Hašem ipak nije želio da se plaše, pa je spriječio Bilama da ih proklinje.

• Je li moguće da Hašem ponekad djeluje samo kako bi suzbio strahove i zabrinutosti koje proizlaze iz pogrešnih uvjerenja masa? Zar to ne dovodi jedino do toga da se takva vjerovanja produljuju u nedogled? Zar ne bi bilo poželjnije da se umjesto toga isprave pogrešne predodžbe naroda?

• Na drugom mjestu komentatori idu još dalje i sugeriraju da postoje čak i određene zapovijedi koje su uspostavljene samo kao odgovor na pogrešna uvjerenja. Na primjer, vidi Ibn Kaspija u vezi svrhe Pesaha, Shadala u vezi "zlog oka" i nečistoće cara’ata, te Rambamovo razumijevanje svrhe žrtava. Čine li vam se takvi pristupi uvjerljivima?

Živjeti sam: Blagoslov ili prokletstvo?

Bilam blagosilje narod, "

". To se često prevodi kao: "Evo, to je narod koji će živjeti sam i neće se računati među narode." Međutim, u čemu je blagoslov da se živi sam?

• Netziv čita Bilamove riječi kao upozorenje protiv asimilacije. Kada narod živi sam, onda su oni ןֹּכְשִי" ", sposobni živjeti [u miru i dostojanstvu]. Međutim, kada stupaju u interakciju s םִיוֹגַּב" ", a zatim "בָשַחְתִיאֹּל", oni se ne smatraju važnim ili dostojnim poštovanja.

• Slažete li se? Izaziva li asimilacija progonstvo ili ga sprečava? Općenito, promovira li Tora odnos izolacije od okolnih kultura ili politiku uključivanja u vanjski svijet? Koji je pravi balans između ovo dvoje?

• Potražite riječ "דָדָב" u popisu pojmova. Koja druga značenja ili konotacije može imati ova riječ? Kako se to može primijeniti na naš stih? Odnosi između Židova i ne-Židova

Rabinski midrašim stvaraju poveznicu između Jitroa i Bilama, smještajući ih obojicu na faronov dvor, te da su bili upućeni u njegovu odluku da porobi židovski narod. I dok je Bilam prikazan kao začetnik Izraelskog ropstva, Jitro je opisan kako ne želi sudjelovati u tom planu. Što bi u biblijskom tekstu moglo potaknuti takav prikaz?

• Usporedite i uočite razlike između ta dva protagonista. Kako se svaki od njih odnosi prema Izraelskom narodu? I kako se zauzvrat postupa prema svakome od njih?

• Kakvu poruku o odnosima Židova i ne-Židova možemo naučiti iz te usporedbe?■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Moj ovotjedni davar nije baš namijenjen djeci. Ako inače dajete svojoj djeci da čitaju moje tjedne davare, preporučam da ovaj najprije pročitate sami.

Ovaj odjeljak je jedan od najfascinantnijih odjeljaka u Tori koji otkriva i mnoge psihološke stvari. Bilaamu iz Moava darovana je razina proroštva jednaka onoj Mojsijevoj. On je intrigantan lik – častohlepan, arogantan, pohlepan i narcisoidan. Zvuči poput mnogih ljudi koje možda poznajemo.

Balak, kralj Moava, uvidjevši da konvencionalna oružja nisu uspjela (a hvala B-gu, to je bilo 3000 godina prerano za oružja namijenjena za masovno uništenje), odlučuje unajmiti Bilaama da baci prokletstvo na židovski narod. Bilaam prihvaća zadatak – više motiviran profitom, nego motivom proroka. B-g dozvoljava Bilaamu da ide s Balakom, ali Bilaam upozorava Balaka da će govoriti samo ono što mu B-g dozvoli. Tri puta Bilaam pokušava baciti prokletstvo na židovski narod, a B-g tri puta umjesto prokletstva u njegova usta stavlja proročki blagoslov. Njegova proroštva jedan su od najpoetičnijih i najljepših dijelova Tore. Cijela je priča vrijedna čitanja.

Midjanci pokušavaju prokleti židovski narod bez uspjeha. Nitko još nije pobijedio Izraelce u bitkama do sada. Tako, oni umjesto bitke odlučuju učiniti nešto vrlo neuobičajeno. Oni šalju lijepe midjanske princeze i, prije nego li ste trepnuli, židovski narod zapada u nemoral i, uz to, u štovanje idola. B-g time nije previše impresioniran.

Rabini nam kažu da se nikome ne može vjerovati kada je riječ o seksualnim porivima. U židovskom zakonu, muškarac i žena koji nisu vjenčani ili u bliskom srodstvu, ne smi-

ju biti sami u zasebnoj prostoriji. Nema iznimaka. Nije važno koliko je netko moralan, koliko uzoran, koliko star, koliko toga ima za izgubiti… kada se životinja u čovjeku probudi, nema garancije kako on ili ona mogu reagirati. Židovski zakon ponekad može biti ekstreman, ali ja vjerujem da je uvijek razuman. A judaizam ima vrlo čvrst stav u pogledu seksa.

Jedina stvar koju judaizam smatra slobodnom od zloupotrebe je seks utemeljen na predanosti

Seks koji je utemeljen na porivu, uvijek će biti emocionalno destruktivna sila. Seks utemeljen na ljubavi je napredak, ali jedina stvar koju judaizam smatra slobodnom od zloupotrebe je seks utemeljen na

predanosti. Razmislite o tome na trenutak. Počnimo sa seksom utemeljenim na porivu. Ja želim zadovoljiti svoj seksualni poriv, a ti imaš tijelo koje mi može pomoći da do toga dođe. Za mene, to ne zvuči ništa bolje od toga da drugo ljudsko biće koristiš kao komad mesa. Čak i ako je uzajamno. Što je sa sljedećom razinom? Volim te i zato želim imati seksualni odnos s tobom. No, po mom mišljenju, najveći izraz ljubavi je predanost i samopožrtvovnost, a ne seks. Tako, ja vjerujem da je seks utemeljen na ljubavi, ali bez predanosti, samo malo poboljšana verzija u odnosu na seks utemeljen na porivu. A to nas lijepo dovodi do seksa utemeljenog na predanosti. Volim te, predan sam ti i dio moje predanosti tebi je da se povežem s tobom na seksualan način. I, kao nusprodukt toga (iako vrlo privlačan), to je i nešto u čemu ja uživam. Ali fokus je na tebi, fokus je na nama, a ne na meni. S takvim stavom seks postaje čin davanja i ljubavi. To je jedan od razloga zbog kojeg mi Židovi ne vjerujemo u seks izvan bračne predanosti. Mogućnost zloupotrebe je prevelika.

Seks je moćna sila; nevjerojatno snažna i neodoljiva. Ne vjerujem da postoji ijedno ljudsko biće na ovom svijetu koje se može oduprijeti tom porivu kada se pojavi u svojoj punoj snazi. To je dobro i pozitivno; uistinu, on ima potencijal da združi duše i stvori život. Međutim, on isto tako može vrlo jednostavno uništiti odnose, reputaciju i živote. Stoga, judaizam preporuča da postavimo čuvare. Tora kaže, 'u tom području vjeruj sebi na vlastitu štetu'. To nije pitanje čednosti, to je jednostavno pitanje zdravog razuma.

Šabat šalom.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Yissocher Frand:

Ako se to dogodilo Bilaamu, može se dogoditi svakome od nas

Grijeh ''ne shvaćanja''

Početak ovotjedne parše sadrži čudnu, gotovo komičnu epizodu Bilaamovih poteškoća sa njegovom magaricom (Bamidbar 22,21-34). Bez Bilaamova znanja, Hašemov anđeo sa isukanim mačem blokirao je prolaz njegovoj magarici. U prisutnosti moapskih časnika, Bilaam tuče svoju životinju, no bez uspjeha. Životinja nema drugog izbora nego da se pomakne u stranu umjesto naprijed te tako stišče Bilaamovu nogu uza zid pored puta.

Nakon što se scena ponovila nekoliko puta, Hašem je otvorio usta magarici i ona je rekla svom gospodaru: ''Što sam ti učinila da me tučeš već treći puta?'' Bilaam je odgovorio: ''Izruguješ mi se! Da imam mač u ruci, dosad bih te već ubio!''

Napokon, Hašem je otvorio Bilaamu oči te je i on ugledao Hašemovog anđela koji stoji na putu sa svojim mačem. Anđeo je kudio Bilaama zato što je nepravedno tukao svoju magaricu tri puta. Bilaam je odgovorio: ''Sagriješio sam jer nisam znao da ti stojiš nasuprot meni na putu.''

Je li ovo bio pravi odgovor s Bilaamove strane? Bilaam je trebao reći anđelu ''Oprosti, nisam te vidio! Mislio sam da se moja magarica ulijenila.'' Koji je bio grijeh u ovoj situaciji? Ako netko ne vidi, to nije njegova krivica. Jednostavno nije vidio!

Malbim postavlja to pitanje i objašnjava da je Bilaamov grijeh bio u tome što je trebao shvatiti da je anđeo tamo. Drugim riječima, on kaže da bi, da je razmišljao o tome, Bilaam trebao doći do zaključka da je prisutan anđeo. U takvim okolnostima, propustiti shvatiti da je prisu-

tan anđeo bilo je samo po sebi grijeh. Nije dovoljno ispričati se i reći ''Nisam shvatio.'' To samo po sebi može biti pogreška. Možda si trebao shvatiti!

Rav Mordechai Kamenetsky s time povezuje događaj koji se dogodio tijekom oslobađanja Zapadnog zida tijekom Šestodnevnog rata. Do lipnja 1967. prošlo je više od 19 godina otkako Židovima nije bilo dozvoljen pristup Kotel haMa'araviju. Sada je, po prvi puta nakon 1900 godina, bio pod židovskom upravom. To je bio izuzetno emotivan trenutak. Religiozni vojnici iz vojne jedinice koja je oslobodila Kotel počeli su plakati.

Jedan vojnik iz te jedinice koji je dolazio iz potpuno sekularnog okruženja, također je počeo plakati. Njegov prijatelj vojnik, koji je tijekom godina s njime mnogo raspravljao o B-gu, Tori i judaizmu, okrenuo se prema njemu i rekao: ''Razumijem zašto ja plačem – ali zašto ti plačeš?'' Ovaj mu je odgovorio: ''Ja plačem zato što ne razumijem zbog čega bih plakao.'' Drugim riječima, on je plakao jer je kroz reakciju svojih religioznih prijatelja shvatio koliko bi i njemu taj trenutak trebao značiti, a on nije osjećao nikakvu posebnu emociju. Plakao je jer "nije shvaćao" i shvatio je da je "ne shvaćanje" razlog za plakanje.

Ista ideja stoji iza Bilaamovog od-

govora "Sagriješio sam". Ne shvatiti da je ovdje anđeo je nešto za što trebam snositi krivicu.

Ako se to može dogoditi Bilaamu

Parša Balak sadrži događaj koji nas uči jednoj velikoj etičkoj pouci. Za mene osobno, to je jedno od najstrašnijih učenja musara u Tori.

Taj događaj uključuje čovjeka po imenu Bilaam koji je imao nevjerojatan dar govora. Koga bi blagoslovio, bio bi blagoslovljen; koga bi prokleo, bio bi proklet. On je bio vrlo moćan čovjek – nije bio zapovjednik vojnih jedinica, ali imao je gotovo magičnu moć govora.

Bilaama su zatražili da upotrijebi svoju moć protiv Židova. On zna da B-g ne želi da ide, ali svejedno odlučuje ići. I što mu se događa na putu?

Njegova magarica staje, odbija se pomaknuti i tada odjednom otvara svoja usta i počinje govoriti. U čitavoj povijesti svijeta nikada se prije nije dogodilo – i nikada više neće –da magarica govori čovjeku.

Kada bi netko sumnjao u to je li ono što čini ispravno ili ne i kada bi odjednom njegov auto stao i rekao mu "Nemoj ići" (i to ne onaj snimljeni glas koji govori "Vaš pojas nije privezan…") - ne bi li to uzrokovalo da čovjek barem nakratko stane i zapita se čini li ispravnu stvar?

To pitanje možemo postaviti čak i ako je riječ o čovjeku koji slabo opaža stvari. Bilaam je, međutim, bio mudar čovjek. Dobro je opažao. Kako čovjek s dobrim opažanjem gleda na to da mu se njegova magarica obraća govorom?

Bilaam je trebao reći sam sebi, "Moja moć je moj govor. Tko mi je dao tu moć? B-g. Dokaz tome je da je isti B-g, koji je meni dao moć go-

Strana 10

Divrej Tora

vora, tu istu moć sada dodijelio mojoj magarici!" "'Tko čovjeku daje usta i Tko ga čini nijemim…' (Šemot 4,11) Odakle dolazi moja moć? Moj govor nije ništa veće čudo od govora magarice. To je ista B-žja moć."

Što je Bilaam trebao zaključiti?

Trebao je zaključiti da nije ispravno koristio svoju moć govora i da bi se trebao okrenuti i vratiti. Nije li to jasno kao dan? Nije li poruka jasna? Nije li to trebalo ostaviti takav dojam na njega? Pa ipak, nije.

To je lekcija koju moramo naučiti – koliko samo ljudi mogu biti slijepi! Kada čovjek ima neki oblik osobnog interesa – bilo da je riječ o novcu, moći ili čemu drugome – on može postati potpuno slijep. B-g mu može doslovno nacrtati… možda mu zaista doslovno i crta, ali on to neće vidjeti!

To je ono što je zastrašujuće. Objektivnom promatraču može biti jasno kao dan, ali čovjek na svom putu prema grijehu neće vidjeti čak ni ono što mu je pred očima! To je zaista zastrašujuće, jer ako se to moglo dogoditi Bilaamu, može se dogoditi svakome od nas! Ako je Bilaam mogao biti toliko zaslijepljen, i mi također možemo biti zaslijepljeni.

To je taj veliki musar koji moramo izvući iz događaja sa Bilaamom: Nitko nije tako slijep kao onaj koji ne želi vidjeti.

Bilaam je izgubio moć da ga nešto zaprepasti

Mudraci nam kažu jednu zapanjujuću stvar: da je Bilaam imao proročku moć jednaku onoj koju je imao Moše Rabeinu. Stih kaže, "Među prorocima Izraela nije ustao nijedan jednak Mošeu" (Devarim 34,10). Rabini objašnjavaju da takav prorok nije ustao u Izraelu – ali se pojavio u drugim narodima svijeta. Tko je to

bio? Bilaam, Beorov sin. (Sifrei)

Stoga se bavimo pojedincem koji je imao odnos s B-gom o kakvom mi možemo samo sanjati. No ipak, vidimo da je imao stav koji je teško dokučiti. Kada je B-g upitao Bilaama, "Tko su ovi ljudi s tobom?", Raši objašnjava da je Bilaam arogantno odgovorio: "Iako nisam važan u Tvojim očima, važan sam u očima kraljeva."

Kasnije, u jednom od krajnje zapanjujućih događaja u Tori, Bilaam izgleda kao da ga uopće nije pogodila činjenica da mu se njegova magarica obraća ljudskim riječima. On samo odgovara i započinje dijalog sa magaricom kao da je to svakodnevna pojava.

Kako objasniti tu Bilaamovu paradoksalnu osobnost? Rav Schwab nudi zanimljivo tumačenje. B-g nas je darovao osjetilima. Većina nas blagoslovljena je osjetilima vida, sluha, okusa, dodira i mirisa. Postoji i šesto čulo. To je čulo sposobnosti da budemo impresionirani. B-g je većini ljudskih bića dao sposobnost da budu impresionirani određenim fenomenima u svijetu.

To osjetilo impresije ("nispael") nužno je za našu službu B-gu. Ramba''m govori o čovjeku koji je impresioniran i preplavljen divljenjem prema svemu stvorenom, prema mudrosti i prema ljepoti prirode. To osjetilo moramo razviti u sebi –emocije ljubavi i poštovanja prema Stvoritelju.

Međutim, baš kao što druga osjetila mogu otupiti i biti uništena ako ih zloupotrebljavamo, tako je i sa šestim čulom. Ako čovjek dovoljno dugo sluša glasnu glazbu, on može izgubiti svoje osjetilo sluha. Ako neprestano jede vrlo ljutu hranu, može izgubiti osjet okusa. Jednako tako,

se i nama

čovjek može izgubiti svoje osjetilo impresije. Kako se to događa?

Rav Schwab sugerira da čovjek može izgubiti svoje osjetilo impresije kroz proždrljivo odavanje svim strastima i požudama svijeta. Ako je čovjek zaokupljen uživanjem, uzimanjem, jelom, konzumiranjem i ako je sve o čemu ikada razmišlja samo odavanje užitcima na najrazvratniji i najproždrljiviji mogući način, tada ga, nakon nekog vremena, više ništa ne može impresionirati. On je toliko zaokupljen uživanjem u samome sebi da ga više ništa drugo ne uzbuđuje.

Ako se čini teškim naći primjer za ovaj koncept, sve što trebamo učiniti jest otvoriti oči i pogledati što se događa danas u zapadnom svijetu. Ništa nas više ne impresionira. Filmovi su postali sve više i više nasilni i eksplicitni. Glazba je postala sve više i više razuzdana. Način na koji ljudi govore i riječi koje čujemo sve su više zaprepaščujući i ništa na nas više ne ostavlja dojam, impresiju. Kao društvo, izgubili smo naše osjetilo čuđenja. Ogrubjeli smo.

Da citiram nedavni članak iz Baltimore Sun-a, "Amerika je izgubila 'vrijednost šoka'. Ništa nas više ne šokira."

To se dogodilo Bilaamu. Ništa ga nije šokiralo. Njegova životinja mu se obratila govoreći, a on je samo prešao preko toga.

Svi prepoznajemo ozbiljnost gubitka osjetila vida ili sluha, has v'šalom (ne dao B-g). Moramo prepoznati da je gubitak osjetila impresije također veoma ozbiljan. Gubitak osjetila impresije je nusproizvod razvratnog života kakvim je živio Bilaam.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Ako se to dogodilo Bilaamu, može

Rabbi

Berel Wein:

Čuvajte se tuđih blagoslova

Prorok Bilaam doživljava iskustvo razgovora s Nebesa. Razgovor, kako nam bilježi Tora, započinje time što Nebesa pitaju Bilaama tko su ti ljudi koji su došli u posjet? Nije li to čudno pitanje? Prvo, ako Nebesa znaju da su mu ljudi došli u posjet, onda znaju i tko su bili ti ljudi. I zašto bi Nebesa uopće poželjela to pitati? Je li to povezano sa središnjim pitanjem treba li dopustiti Bilaamu da prokune židovski narod? Stoga komentari, kao što se i moglo očekivati, nude različite poglede na ovo pitanje.

Jednostavno objašnjenje je da Nebesa u svakom slučaju ne pitaju iz kurtoazije. Kad započnete razgovor s nekim, ne krenete odmah na glavno pitanje, već uvijek napravite uvod. Postoji nešto čime se otvara prijateljski razgovor. Stoga jesu li Nebesa pitala Bilaama je li imao naporan dan? Što se dogodilo? Tko su bili ljudi koje je vidio? I to bi navelo Bilaama da odgovori. A iz tog bi odgovora Nebesa mogla razabrati bi li bila pametna ideja nastaviti.

To je jedan pristup. Drugi pristup, za koji smatram da je valjan, jest da Nebesa postavljaju Bilaamu osnovno pitanje. Nebesa znaju što ljudi žele. Nebesa znaju da Bilaam želi prokleti židovski narod. Dakle, G-spod postavlja pred Bilaama neku vrstu prepreke, nešto o čemu treba razmisliti. "Tko su bili ljudi koji su danas došli u posjet?" Jesu li to bili sveti ljudi ili drugi ljudi? Jesu li bili zainteresirani za tvoju dobrobit ili ljudi koji imaju samo vlastite interese? Jesu li to bili značajni ljudi ili samo glasnici vlade i kraljeva koji

ne mogu sami donijeti nikakvu odluku i samo su izvršavali naredbe koje su dobili? Stoga Nebesa postavljaju Bilaamu argumentirano pitanje o tim ljudima?

Kad biste mogli odgovoriti tko su ti ljudi, mislim da biste mogli puno bolje sagledati kakav bi vaš odgovor trebao biti. Bilaam to nije shvatio jer je imao unaprijed stvorene predodžbe. Htio je ići bez obzira na sve. Pa čak i kad su mu Nebesa rekla da ne ide, on je i dalje bio odlučan u tome. Talmud nam govori da se čovjeka vodi putem kojim želi ići. Tako ga Nebesa vode. Dakle, Bilaamova je sudbina bila određena njegovom vlastitom preduslovljenom, unaprijed određenom voljom. On želi prokleti židovski narod, ali ne čuje ono suptilno u pitanju koje mu je postavljeno.

U židovstvu je važno znati ne samo što i zašto, već i tko. Tko nam govori što se događa? Je li to pouzdan izvor? Ima li taj izvor vlastiti interes za ono što je uključen? Je li na neki način pristran? Je li izvor zabrinut za vlastitu dobrobit i dobit? To je toliko točno u našem današnjem svijetu, gdje postoji mnoštvo stručnjaka koji nam uvijek govore što je dobro za nas. Nužno je ispitati

tko su ti ljudi. Važno je utvrditi ne samo njihovo porijeklo i profesionalne zasluge, već i tko su oni osobno. Što oni predstavljaju? Kako se ponašaju? Jesu li to moralne osobe? Jesu li vrijedni naše pažnje? Sve je to potrebno za procjenu informacija ili savjeta koji se nude. Nažalost, lako je biti zaveden. Veliki britanski povjesničar Paul Johnson napisao je knjigu pod nazivom ‘Intelektualci.’ U toj je knjizi detaljno opisao mnoge velike intelektualce 18. i 19. stoljeća. Pokazao je koliko su bili raspušteni, dvolični i okrutni u vlastitom osobnom životu. Takvi ljudi nisu ljudi od kojih se prihvaća savjet. Takvi ljudi imaju moralne nedostatke i njih se ne smije uzimati ozbiljno.

Kad nam Tora kaže da su Nebesa pitala Bilaama, "Tko su ti ljudi koji su te danas posjetili", trebali bismo shvatiti da Tora postavlja vrlo duboko i važno pitanje. Ono nije samo stvar uljudnog razgovora. Uljudan razgovor sam po sebi ne zaslužuje da ostane za vječnost u spisima Tore. To je duboko i propitujuće pitanje, koje bi trebalo utjecati na sve nas. Uvijek bismo ga sebi trebali postavljati. Kad čujemo savjet, kad čujemo informaciju, kad čujemo mišljenje, zapitajte se: "Tko su ti ljudi koji su danas došli u posjet?"

Strana 12

Divrej Tora

Na svijetu postoje ljudi koji su jednostavno previše nametljivi za svoje vlastito dobro. Kao što Salomon ističe u Izrekama, oni izazivaju pse koji prolazi i ulaze u svađe i polemike koje ih se zapravo ne tiču izravno. To je glavni Balakov prijestup, kako je opisano u ovotjednom čitanju Tore. Židovski narod nije prijetio ni njemu niti njegovom narodu. Jednostavno oni su se našli u njegovoj neposrednoj blizini, a on je njihovu prisutnost iskoristio za svoje osobne ambicije i predrasude.

Ima jedna strašna sklonost u međuljudskim odnosima, a to je da zabadanje nosa prekrivaju plaštem aure altruizma i pravednosti. Talmud osuđuje one koji potiču kontroverze, pogotovo kad nisu osobno uključeni ili pogođeni problemom u pitanju. Balak nikada nije volio Židovski narod i uvijek je gledao kako da ih eliminira iz života u svom okolišu.

Njemu je jasno da mu trenutno ne prijeti opasnosti od njih i mada prolaze uz njegove granice, oni nemaju namjeru osvojiti njegovu zemlju. Ipak, on se odluči upustiti u borbu s Židovskim narodom, i da se tako izrazim, sa samim B-gom i postavlja se kao zaštitnik svih naroda koje ugrožava puko postojanje Židovskog naroda i njihovo pravo da prime u baštinu zemlju koja im je obećana preko njihovih predaka.

On, zajedno sa svojim dobrovoljnim partnerom Bilaamom, smišlja plan kako da prokune Židovski narod i time ih oslabi te ih na kraju ukloni sa scene. No, on svoj animozitet prema Židovskom narodu skriva iza zvučnih načela i opravdanih razloga. Ali na kraju, on se jedno-

se tuđih blagoslova

stavno miješa u pitanja koja ga se izravno ne tiču.

I danas se mnogi miješaju u tuđe poslove svojom samodopadnom samopravednošću i: "Ja znam što je dobro za vas, bolje od vas samih", što često karakterizira one koji sebe nazivaju naprednima i liberalima.

Poput svih ljudskih likova koje susrećemo u Bibliji, Balak i Bilaam su arhetipovi ljudskih bića koja postoje u svim generacijama i okolnostima. Čuvajte se njihove dobrote i blagoslova.

U današnjem svijetu postoje mnogi Balaci i Bilaami koji se brinu zbog nas i zapravo nam ne žele nauditi. Poput svih ljudskih likova koje susrećemo u Bibliji, Balak i Bilaam su arhetipovi ljudskih bića koja postoje u svim generacijama i okolnostima. Čuvajte se njihove dobrote

i blagoslova.

Život stalno u prvi plan gura probleme i pitanja. Glavna je stvar biti u stanju izdvojiti istinske egzistencijalne probleme od prolaznih smetnji kojih nikada neće nedostajati. Ono što odvraća pažnju obično je zanimljivije od bavljenja onim što je relevantno, osnovnim stvarima koje obuhvaćaju život nacije i osobni život.

Opstanak Židovskog naroda, kao iznimnog Židovskog naroda, glavno je pitanje s kojim se suočavamo u ovom naraštaju. Sve smetnje mogu doći u doticaj s tim glavnim pitanjem, pa čak i utjecati na smjer u kojem ono ide i na rješenje, ali smetnje same po sebi nikada ne smiju postati glavno pitanje.

Stoga će se vođe u Vladi ovdje u Izraelu smjenjivati, etnička trvenja će i dalje postojati iako se nadamo da će se smanjivati i ublažavati, svjetska ekonomija će se s vremenom stabilizirati, a današnje smetnje će ući u sutrašnje povijesne knjige. No pitanjem Židovskog opstanka, ovdje u našoj drevnoj domovini i u dijaspori, moći ćemo se pozabaviti jedino uz neprestani trud i dosljednom smjelošću.

Mi trebamo više svojih resursa i talenata investirati u bavljenje glavnim pitanjem i pustiti da neke smetnje odumru jer se njima ne bavimo. Naši napori trebaju se koncentrirati na izgradnju Židovske odanosti i tradicionalnog znanja u slijedećoj generaciji Židovske omladine. Tu vrijedi veliko Hilelovo načelo – ako nisam za sebe, tko će biti za mene? I upravo je tako.

Šabat šalom ■

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Berel Wein: Čuvajte

Rabbi David Stav:

Gdje se nalazi snaga čovjeka

Parša Balak sadrži jednu od najzanimljivijih priča u Tori – onu koja izgleda kao da je uzeta s današnjih naslovnica. Izraelski narod je sada u četrdesetoj godini svog dugog putovanja pustinjom i na pragu ulaska u zemlju Izrael, nakon smrti dvoje od njihovo troje velikih vođa, Miriam i Aharona.

Moše je sada jedini preostao od svoje obitelji i on sam vodi narod u pobjedu nad Sihonom, kraljem Amorejaca, te Ogom, kraljem Bašana. Narod je sabran na istočnoj obali rijeke Jordan, nedaleko od grada Jerihona i granice sa kraljevstvom Moava.

U ovom trenutku, parša nam priča priču o Balaku Ben-Ciporu iz Moava koji, vidjevši Izraelove pobjede nad ostalim narodima u regiji, počinje osjećati pritisak na svoje kraljevstvo. On se najprije obraća midjanskim starješinama, tražeći da sklope savez s njim. Naši rabini primjećuju da su veze između Moava i Midjana u to vrijeme bile napete, no dva su naroda "sklopila mir među sobom,

zbog straha od Izraela".

Između tih dvaju naroda nema ljubavi ili bilo kakve ideološke kompatibilnosti, ali element paralizirajućeg straha je dovoljan da ih poveže, slično tome kako suparničke organizacije poput Hamasa i Fataha mogu ujediniti svoje redove unatoč

Govorom se služimo kako bismo unutarnji duh pretočili u fizičko djelovanje. U tome se sastojala Mošeova snaga

da se suočavaju sa zajedničkim omraženim neprijateljem – Izraelom. Balakova molba midjanskim vladarima, a čak i više od toga, retorički stil njegove molbe, vrijedni su osude. Tora ga citira: "Moav je rekao

midjanskim starješinama, 'Ovo će mnoštvo sada sve popasti uokolo nas, kao što govedo popase travu po poljima.'" (Brojevi 22,4)

Stil Balakovog upozorenja je u najmanju ruku zbunjujući. On nije zabrinut da bi Izraelci mogli osvojiti njegovu zemlju ili oplijeniti imovinu Moavaca, jer je on očigledno znao da je Izraelu bilo zabranjeno osvajanje Moava. Ipak, širenje gađenja prema židovskom narodu, ako je moguće, uvijek je bila ideja koja je rezonirala, tako da je Balak usporedio cijeli narod sa govedima koja pasu travu u poljima.

To uznemirujuće podsjeća na zadah antisemitizma i ksenofobije. Je li to bio jedini način da se dobije podrška midjanskih kraljeva za zajednički napad na Izrael? Ne znamo. Ipak, jedno je sigurno, Balak je trijumfirao: on je bio promoviran. Nakon sklapanja tog saveza, on je bio uzdignut od običnog građanina do kralja, što vidimo u nastavku prethodnog stiha: "Balak, sin Cipora, bio je kralj Moava u to vrijeme."

Jedno se pitanje postavlja: Zašto je Balak izabrao savez s neprijateljskim Midjanom? Ta su dva naroda bila zaraćena, pa bi logika diktirala da nijedan moavski kralj ne bi pomislio udružiti snage sa svojim smrtnim neprijateljima kako bi se zajedno borili protiv Izraela. Da, zajednički neprijatelji često mogu udružiti suparnike, no imalo bi više smisla tražiti savez s prijateljskim susjednim narodima kojih nije nedostajalo. Moavci su možda imali neku vrstu političkog motiva za takvu taktiku koja nama nije jasna. Međutim, naši rabini shvaćaju da je postojao samo jedan glavni razlog

za taj savez: "Budući da su vidjeli da je Izrael nadnaravno pobjedonosan (u svojim bitkama), oni su rekli, 'Vođa tog naroda rastao je u Midjanu. Pitajmo ih kakav mu je karakter.' Oni su im rekli, 'Njegova je snaga samo u njegovim ustima.'"

Balak je izvršio obavještajnu procjenu Mošea, izraelskog vođe, nakon serije izraelskih trijumfa nad superiornim neprijateljima, i otkrio je da je Moše rastao u Midjanu. Stoga je on kontaktirao starješine Midjana kako bi naučio više o njegovom karakteru i moći, a oni su mu dali iznenađujući odgovor. Midjanski obavještajci rekli su mu da je Mošeova snaga isključivo u njegovim ustima – koho befiv na hebrejskom – i prema tome, oni su odlučili potražiti nekog drugog, čija je "snaga u njegovim ustima", misleći da će se tako Moše susresti sa nekim ravnim sebi.

Iskreno, ovaj midraš smatram pomalo zagonetnim. Ne kaže li nam Tora da je Moše bio "težak na jeziku"? Ako je tako, zašto bi itko smatrao da je on netko čija snaga leži u

njegovim ustima? On je bio sve osim vješt govornik. Aharon – koji je sada preminuo – bio je pravi govornik, dok je Moše vodio narod, pa ipak su Midjanci inzistirali na tome da je Mošeova snaga bila u njegovim ustima. Kako to?

Izgleda da ovaj midraš izražava vrlo duboku ideju. U modernom hebrejskom, izraz koho befiv označava nekoga tko elokventno govori, no taj izraz imao je drugačije značenje za naše rabine. Za njih, koho befiv značilo je da čovjekova snaga leži u njegovom ili njezinom duhu, a ne u fizičkom umijeću. Midjanci su rekli tim mudrim ljudima iz Moava da se protiv Izraela ne treba boriti tenkovima i borbenim zrakoplovima. Ta je bitka bila na duhovnom polju.

Čovjek koristi usta kako bi izrazio svoje misli, prije no što poduzme akciju u fizičkom svijetu, a Midjanci su razumjeli da je Mošeov duh bio sila koja je vodila te procese koji su uključivali izraelski narod, i da je to bio odlučujući faktor njihovih pobjeda. Stoga je njihov prvi savjet bio unajmiti Bilaama, kojemu je snaga

također bila u njegovim ustima.

Nikada ne bismo trebali podcijeniti one čija je snaga u njihovim ustima. Hasbara (javna diplomacija) s kojom se bore predstavnici Izraela, kao i zlobna propaganda koja nas pogađa, jesu bojno polje koje je svako malo jednako kritično kao i bitke u kojima se bore naši padobranci i cyber-borci. Riječi prodiru u ljudske duše, i te riječi na kraju proizvode prijezir koji, zauzvrat, vodi do fizičkog nasilja.

Mi koristimo naš govor kako bismo unutarnji duh prenijeli u fizičko djelovanje. Naše fizičke bitke pobjeđujemo na bojnom polju, no bez našeg duha i moralne snage, do tih bitki nikad ne bi došlo, ili u njima ne bi pobijedili. To je bila Mošeova snaga i to je bilo Bilaamovo dijabolično razmišljanje. To je način na koji smo pobjeđivali u prošlosti i sa našom snagom duha koja nas gura naprijed, na taj ćemo način pobijediti i u budućnosti.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 10. stranice) Rabbi David Stav: Gdje se nalazi snaga čovjeka

Rabbi Ephraim Buchwald:

Utjecati na B-žju volju

U ovotjednoj parši, parši Balak, učimo da je kralj Moava, Balak, Ciporov sin, preplavljen strahom zbog svega što je vidio da je Izrael učinio Amorejcima žestoko ih porazivši u bitci. Iako su Moavci i Midjanci dugo bili neprijatelji, sada su se udružili kako bi se zajedno obranili od prijetnji Izraela.

Vidjevši da ne može poraziti Izraelce na vojnom polju, Balak odlučuje pozvati Bilaama, poznatog poganskog proroka, da baci prokletstvo na Izrael. Kralj Moava šalje starješine Moava i Midjana proroku Bilaamu kako bi ga uvjerili da dođe i prokune Izrael. Nakon konzultiranja sa B-gom, Bilaamu je rečeno (Brojevi 22,12), "Ne idi s njima! Ne bacaj prokletstvo na taj narod jer je blagoslovljen!"

Balak šalje drugu delegaciju s još viših dužnosnika, koji obećaju Bilaamu mnogo časti i bogatstva ako prokune židovski narod. Bilaam ponovno odbija, rekavši da čak i kada bi mu Balak dao svoju kuću punu zlata i srebra, on ne bi mogao prekršiti riječ B-žju, ne bi mogao učiniti ništa, ni malo ni veliko. Međutim, Bilaam je želi odustati. On od poslanika zatraži da pričekaju do jutra, da se još jednom "konzultira" s B-gom. U Brojevima 22,20, B-g kaže Bilaamu, "Ako su ti ljudi došli po tebe, ustani i idi s njima, ali samo ono što ti ja kažem da govoriš, tako ćeš učiniti."

Bilaam, koji unatoč B-žjem upozorenju čezne za time da nanese štetu Izraelcima, ustaje rano sljedećeg jutra, osedlava svoju magaricu i kreće

na put da se susretne s Balakom. Iako mu je B-g dao dopuštenje da ide, B-g je ljut na Bilaama, kada vidi njegov entuzijazam, te na put postavlja anđela da zaustavi Bilaama. Iako je veliki prorok Bilaam nesvjestan prisustva anđela, mala magarica vidi B-žjeg poslanika i odbija poći dalje. Nakon što je nekoliko puta udario

Unatoč svim zapovijedima, uključujući i mnoge zabrane koje je B-g dao, ljudska bića i dalje imaju slobodnu volju da te zabrane krše, čak i samo zbog financijske dobiti

magaricu, magarica progovara i Bilaam napokon vidi anđela. Anđeo B-žji daje Bilaamu jedno posljednje

upozorenje (Brojevi 22,35), "Idi s ljudima, ali samo riječi koje ti kažem da govoriš, govori!"

Mnogi komentatori su zbunjeni činjenicom da B-g najprije izričito kaže Bilaamu da ne ide. Zatim mu daje neku vrstu dvosmislenog dopuštenja, ali ograničava njegovu sposobnost da prokune židovski narod. Je li Bilaam uspješno izvršio utjecaj na B-žju volju?

Prema rabiju Chaimu Dovu Rabinowitzu, autoru Da'at Sofrima, ovaj odjeljak uči nas mnogo o principima B-žje providnosti i slobodne volje koja je svojstvena svim ljudskim bićima. Raši uzima B-žje riječi iz Brojeva 22,20, "Ako su ljudi došli tebi, ustani i idi s njima." Raši iz riječi leha (tebi) izvlači konotaciju "za tvoju dobrobit." Znači, ako bi od toga da ide Bilaam imao financijsku korist, bio je slobodan to učiniti.

Iako ne komentira direktno na Rašija, rabi Rabinowitz objašnjava da unatoč svim zapovijedima,

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Ephraim

uključujući i mnoge zabrane koje je B-g dao, ljudska bića i dalje imaju slobodnu volju da te zabrane krše, čak i samo zbog financijske dobiti.

Rabi Rabinowitz citira jezgrovitu izjavu rabina (Talmud Makot 10b), "Nebo upućuje čovjeka na put koji on odabere."

Kada je B-g prve noći rekao Bilaamu da ne ide, B-žja volja trebala mu je biti dovoljno jasna. Čak i ako mu je B-g kasnije dao dopuštenje da ide, on se barem trebao pitati, kao što se pitao prorok Samuel kada je bio poslan da pomaže kralja Davida "Kako bih mogao otići?" Bilaam to nije učinio jer je bio odlučan u tome da baci prokletstvo na židovski narod, unatoč B-žjim opomenama.

Iako je sam Bilaam priznao da B-g nije poput čovjeka koji mijenja svoje mišljenje (Brojevi 23,19), Bilaam dobro zna da je ljudima dana slobodna volja i nada se da će možda kroz molitvu i molbu na kraju promijeniti B-žje mišljenje.

Buchwald: Utjecati na B-žju volju

Bilaam zatim sudjeluje u vračanju kako bi nadišao B-žji proglas kojim mu je bilo zabranjeno da baci prokletstvo na izraelski narod. Svaki puta kada daje jednu od svojih proročkih poruka, i Bilaam i Balak idu sve dalje od izraelskog naroda, nadajući se da će B-žji utjecaj biti manji ako se udalje od naroda. Umanjena prisutnost svetosti bi tada nekako dozvolila Bilaamu da prokune židovski narod unatoč B-žjem nedvosmislenom proglasu.

Bilaam na teži način uči da ne može nadmudriti Svemogućeg i da, iako postoji slobodna volja u svijetu, B-g ima pravo ograničiti tu slobodnu volju pod nekim izuzetnim okolnostima. Kad Bilaam shvati da je nemoguće prokleti židovski narod, on pribjegava pouzdanoj metodi kako bi naudio židovskom narodu – zavodeći izraelske muškarce poganskim ženama. Kao rezultat Bilaamovog plana (Brojevi 25,9), 24000 Izraelaca je ubijeno u pošasti koja je izbila kao kazna za to što su

Izraelci stupili u odnose s midjanskim ženama.

Bilaam je u stanju prkositi B-gu i otići s Balakom da baci prokletstvo na Židove kako bi sebi učinio dobro i stekao bogatstvo. Međutim, on nije u stanju promijeniti B-žju volju kada to utječe na druge. Tako, on ne može prokleti Izrael.

Bilaam pokušava prekršiti pravila, ali na kraju je skuhan u vlastitom loncu.

Neka biste bili blagoslovljeni.

Post sedamnaestog tamuza (šiva asar b'tamuz) ove se godine održava u nedjelju, 27. lipnja 2021., od zore do sumraka. Post služi kao sjećanje na rušenje zidina Jeruzalema koje je dovelo do potpunog uništenja grada i Hrama.

Postom se također obilježava i početak trotjednog perioda žalovanja, koji završava postom na Tiša B'Av, a koji će ove godine biti u subotu uvečer i nedjelju, 17. i 18. srpnja.■

Prevela Anja Grabar

Unutarnji neprijatelj

Zli vrač, Bilam, dao je sve od sebe da uništi Izrael prokletstvima, no Vječni je pokvario njegove planove, i tako mu zapetljao jezik da su riječi koje su izašle bile blagoslov, a ne prokletstva.

Budući da njegovi napori nisu donosili rezultata, Bilam je pribjegao drugom manevru. Kako je znao da Vječni prezire razvrat, namjestio je da Midjanke navedu Izraelce da počine blud. To je uistinu razljutilo Vječnog, i dvadeset i četiri tisuće Izraelaca umrlo je od kuge.

Bilam je bio ljuti neprijatelj, ali on nije mogao nauditi Izraelu. Međutim, kada su se Izraelci predali razuzdanom ponašanju i razvratu, oni su sami sebi postali najveći neprijatelj.

Možemo se obraniti od vanjskih neprijatelja, ali ranjivi smo na to da naškodimo sami sebi neprimjerenim seksualnim ponašanjem.

Traženje istine

Je li Bilam doista mislio da bi mogao nadmudriti Vječnog? Talmud navodi nekoliko "širokih " načela. Hilel je preobraćeniku rekao da je bit Tore: "Ljubi svog bližnjeg kao sebe", a Rabi Akiva je rekao da je to sveobuhvatno načelo Tore. Ben Azai je rekao da je stih "Ovo je knjiga Adamovih naraštaja" (Breišis 5,1) sveobuhvatan. Talmud kaže: "Koji je mali redak o kojem ovise svi bitni elementi Tore? 'Znaj Ga (Vječnog) na svim svojim putovima' (Mišlej 3,6, Berahos 63a)."

Htio bih Vam ukazati da postoji svobuhvatni stih u musaru, ljudskom ponašanju i psihologiji: "Svi su putovi osobe ispravni u njenim vlastitim očima" (Mišlej 21,2). Neki ljudi mogu učiniti nešto pogrešno

iako znaju da je pogrešno, ali velik broj ljudi vjeruje da je ono što rade ispravno i često se svojski opiru bilo kakvoj sugestiji da bi mogli biti u krivu.

tvu, morao bi objaviti: "Cijeli svoj život bio sam u zabludi". Abraham je bio spreman to učiniti. To je znak veličine, priznati da ste u krivu.

Mi smo često žrtve samoobmanekada poželimo nešto učiniti, obrambeni mehanizmi u našem podsvjesnom umu mogu smisliti genijalne razloge zašto je ono što želimo učiniti ispravno i odgovarajuće

Možda je u tome veličina patrijarha Abrahama kod njegove spremnosti da žrtvuje svog sina Izaka. Desetljećima je Abraham glasno protestirao protiv poganskih rituala prinošenja ljudske žrtve. "B-g nikada ne bi poželio ljudsku žrtvu. Ovo je grozota!" Da je izvršio B-žansku zapovijed da prinese Izaka kao žr-

Mi smo često žrtve samoobmane. Kada poželimo nešto učiniti, obrambeni mehanizmi u našem podsvjesnom umu mogu smisliti genijalne razloge zašti je ono što želimo učiniti ispravno i odgovarajuće. To se naziva racionalizacijom. Smišljamo logičke razloge za ono što želimo učiniti i vjerujemo u njih, a ako nas netko kritizira, gorljivo branimo svoje pogreške.

Jedan je hasid zatražio Rebbe Yisraela iz Rhizina da ga uputi kako da izbjegne pogrešne odluka. Rebbe mu je rekao kako je način na koji hodač po žici zadržava svoju osjetljivu ravnotežu da ne padne i smrtno strada, da kad osjeća da ga vuče na jednu stranu, on se malo nagne na drugu stranu. "Mnoge od tvojih želja proizlaze iz jecera hara. Kada osjetiš poriv da učiniš nešto, napravi stanku i smisli razloge zbog kojih to ne bi trebao učiniti. To te može osposobiti da zadržiš balans i činiš ono što je ispravno."

Bilam nije bio budala. Bilo mu je rečeno, nimalo nejasnim riječima, da mu Vječni ne će dopustiti da prokune Izrael, a on je očito poznavao beskonačnu moć Vječnoga. Ipak, njegova mržnja prema Izraelu je poremetila njegovu moć rasuđivanja i on je pokušao učiniti ono što je po logici znao da ne može.

Ako želimo učiniti ono što je ispravno, moramo biti na oprezu i spremni braniti se. Naši obrambeni mehanizmi djeluju u podsvjesnom dijelu našeg uma koji je "lukav, zbunjujuć i moćan". Moramo vježbati svoj svjesni um do kranjih granica, kroz molitvu i musar kako bismo izbjegli samoobmanu.■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Biseri hasidske mudrosti

Slušaj šapat srca

"Rebe, pokaži mi jedinstveni način služenja B-gu," iznenadi hasid molbom svoga učitelja.

Upotrebom metafora učitelj ne želi odvojiti učenika od sebe, već doći do jedinstva koje neće kompromitirati ni jednu stranu. Što se tiče učitelja, premda ju je izrazio jednostavnijom metaforom, složenost samog koncepta ostaje u njegovom umu netaknuta; on je promatra "iznutra prema van." U isto vrijeme, učenik se približava novom konceptu kroz jezik koji može razumjeti; njegovo razumijevanje kreće "od vanjskog prema unutrašnjem." "Unutrašnje" putovanje od metafore do koncepta je počelo. Koncept se širi i integrira u umu učenika sve dok učenik ne razumije originalni koncept onako kako to čini učitelj. Taj odnos između učenika i učitelja možemo koristiti kao metaforu pri razumijevanju našeg osobnog odnosa s B-gom. On je mogao odlučiti da od nas sakrije sve, da nam nikada ne podastre lepezu metafora pomoću kojih Ga možemo upoznati. On nam je mogao dozvoliti da koegzistiramo kao neovisna bića, odvojena od Njegove sveprisutnosti. Ali kamo bi nas to odvelo? Da, mi bismo postojali, ali ne bismo razumjeli smisao našeg postojanja. Još gore od toga, mi ne bismo željeli istraživati smisao našeg postojanja; ostali bismo zaključani u naše ograničeno postojanje, bez potrebe da se ujedinimo s nečim što je više od nas samih.■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

Reb Jaakov Jichak, Hoze iz Lublina, želio je dobiti na vremenu, pa zato odgovori pitanjem: "Jedinstveni način, zašto misliš da postoji jedinstveni način? Jesu li svi ljudi isti, pa onda zato i očekuješ da postoji jedinstveni način?"

Zatečen pitanjem, hasid je nijemo zurio i jednostavno čekao da učitelj sam odgovori.

"Nemoguće je nekome objasniti kako treba služiti. Cilj je jedan, ali različiti putovi vode do njega. Jednome je najbliži put kroz učenje, drugome kroz molitvu; jednome kroz post ili gozbu, drugome kroz služenje bližnjemu svome."

"Kako da onda odgovorim kad netko zatraži moj savjet?"

"Jednostavno ovako," zaključi razgovor Rebe, "umiri se i pažljivo osluškuj što ti šapuće srce, ono te nikada neće prevariti. Jednom kada uzmogneš razumjeti šapat svoga srca, svim svojim snagama slijedi taj glas."■

~ R. Nahman iz Breslova V

iše istina su – jedna velika laž.■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Yossi Katz, Breslov Research Institute:

U potrazi za odgovorom

Kada opisuje ovaj mjesec, tamuz, Rebe Nahman podučava: "Prva slova izraza ‘Zihru Torat Moše‘ (sjećajte se Mošeove Tore) (Malahi 3,22) čine riječ TaMuZ bez slova vav. To je zato što u mjesecu tamuzu moramo potaknuti svjesnost da bismo ispravili zaborav. Jer upravo je tada nastao zaborav, kao posljedica razbijanja ploča u tamuzu. [Vav predstavlja ploče, koje su prema opisu imale mjere 6 puta 6 širina dlana.] Kao što poučavaju naši mudraci, "Da nisu prve ploče bile razbijene, Židovi ne bi zaboravili Toru" (Eruvin 54a, Likutey Moharan I, 217).

B-g je sam uklesao Deset zapovijedi - Tora koja je trebala biti dana u tamuzu bila je toliko uzvišena da je trebala zauvijek ostati urezana u našim srcima i umovima. Da smo uspjeli još samo malo sačekati da Moše siđe s gore s Pločama, primili bismo Toru koja bi nas na neraskidivi način povezala s B-gom. Ali umjesto toga, Ploče su bile razbijene, i nad našom se nacijom nadvio zaborav.

Mi se sada osjećamo daleko, osjećamo se udaljenima. Stvari se doga-

đaju, a nama fali potrebne jasnoće da bismo ih razumjeli. Sve je to dio zaborava. Istina, mi imamo Toru, ali ona nam ne govori uvijek, i često nam je teško pronaći odgovore dok ju proučavamo. Pa kako da se povežemo? Kako da se nosimo s tragedijom i boli?

U ovotjednoj paraši nas Bilam opisuje kao "narod koji će živjeti sam i neće se ubrajati među narode" (Brojevi 23,9). U hebrejskom je riječ "sam" BaDaD, kao u hitBoDeDut. Bilam je otkrio bitnu metodu za naš opstanak i konačni trijumf: mi se moramo osamiti u razgovoru s našim Stvoriteljem.

Iako su mnogi veliki cadikim govorili o važnosti hitbodeduta (osobnog razgovora s B-gom), jedino je Rebe Nahman preporučivao da razgovaramo s B-gom kao da nam je On istinski, bliski prijatelj. Kad sin razgovara sa svojim ocem on uvijek osjeća određenu mjeru zadrške i strahopoštovanja pred autoritetom. No, kada čovjek razgovara s dobrim prijateljem – on se osjeća slobodnim da izlije sve što mu je na srcu i da izrazi sve svoje osjećaje i najdublje

misli.

Način na koji možemo ne samo opstati na životu, već živjeti život, jest jačanje sebe u osobnom razgovoru s B-gom. Svaki djelić boli koju osjećamo, svaki nedostatak, može se pretvoriti u molitvu. Svako iskustvo može se iskoristiti kao prilika da dođemo bliže. Istina, i dalje će na ovom svijetu biti mnogo stvari koje možda nikada nećemo razumjeti.

Ali možemo se obratiti B-gu i s Njime podijeliti svoj teret. Možemo bolje razumjeti sebe i dostići jasnoću. I možemo ispuniti naše živote nadom moleći se za bolju budućnost.

Ako u teškim vremenima pokušamo pronaći smisao i nadu, umjesto da ta vremena koristimo kao izgovor da naškodimo sebi i našem odnosu s B-gom i drugima, onda, Bilam nastavlja: "Tko može izbrojati prah Jakovljev?" (isto 23,10). Tko može izbrojati i ustanoviti dragocjenost svakog Židova, jer svaki korak koji on napravi bit će korak prema služenju B-gu? Svaki korak će dovesti do nevjerojatnih tikunim (ispravaka) i pružiti B-gu neizmjeran nahas (veliko zadovoljstvo). Neka bismo bili svjesni zaborava i tuge ovog mjeseca i kroz naš hitbodedut izgradili vječni odnos s B-gom. Amen.

Gutn Shabbos! Šabat šalom!■

Prevela Tamar Buchwald Ozdravljanje života

Moramo uzdići sve naše brige, tjeskobe i strahove, tako da se ne bojimo ničega osim B-ga. Trebali bismo znati i vjerovati da su sve tjeskobe i strahovi koji nas pogađaju, osobito oni koje doživljavamo sada, namjenjeni da nas podsjete da se bojimo B-ga. Iz pisama Rev Nosona iz Breslova

Parša (priča) Balak je priča o iscjeljivanju i zaštiti, kao i druge parašot u mjesecu tamuzu. U ovoj paraši možemo pronaći tajnu za istinsko iscjeljenje i za uspješno suočavanje s izazovima s kojima se susrećemo. Balak, sin Ciporov, kralj Moaba, čije kraljevstvo graniči s Amorejcima, vidio je da je narod Izraela porazio Amorejce. Osjetivši se ugroženim, on nastoji pronaći način da porazi Izrael pa zatraži savjet od starješina Midjana, koji su mu, prema nekim komentarima, rekli da se moć Mojsija nalazi u njegovom glasu, u magijiama koje izvodi, čime je i nadvladao faraona, a pomoću toga će i sada pobijediti. Balak nato pošalje glasnike Bilamu, vraču velikom koliko i Moše (u svijetu nečistoće), pokušavajući iskoristi njegove talente u svoju korist. Priča o Balaku nije nepravedna prema bilo čemu što naša mašta može izmaštati o ratovima između dobrih i zlih čarobnjaka. No ipak, niti Moše ni Izraelci nisu u ovu priču, svjesno uključeni.

Kada su Balakovi glasnici došli Bilamu, Bilam im odgovara da pošto se posavjetovao s B-gom, ne može udovoljiti njihovim željama. Balak ustraje pa šalje druge glasnike, obećavajući Bileamu veliku čast i bogatstvo. Bileam se ponovo savjetuje s B-gom, i onda kreće na put. I mi radimo isto. Često se puta u životu susretnemo s problemom, za kojeg nam je već bilo jasno dano kako da gledamo na njega. Duboko u sebi znamo da je smjer kojim smo krenuli pogrešan, ali novac i slava nam ne daju mira, pa mi malo po malo nađemo "logičan" način da izbjelimo ono što je očito i nedvojbeno nečisto.

Paraša započinje riječima: "Balak, sin Ciporov, vidje sve što Izrael učini Amorejcima." Zohar se bori s riječima: "I Balak je vidio" - "Što je vidio?", da bi naučili da ono što oči vide nije potpuna slika, već ono što se što se percipira kroz mudro promatranje. Zohar koristi izraz "prozori mudrosti", tj. pitanje je kroz koji prozor ćemo vidjeti našu stvarnost? Budući da su naše oči uistinu prilično ograničene u onome što mogu vidjeti. To nas uči da u trenutku kad dođemo u doticaj sa svojim istinskim s mjestom za koje je rečeno "i ti ćeš činiti ono što je ispravno i dobro", netaknuto mjesto ljubavi, suosjećanja, tolerancije, onda se znanje i istina doista jasno otkrivaju, a prozor je čist i providan. Međutim, ako odlučimo ne vidjeti odgovor, ako nastavimo slijediti iskvarenost i slavu, onda će naš izbor dovesti do propasti kao što je to na kraju bilo s Bileamom. U početku, dok je Bileam još uvijek "čist", i njegov ego još nije uzeo udjela u događaju, on dobiva pravi odgovor, ali nakon što je podmićen on prilagođava svoje rasuđivanje kako bi se ono prilagodilo njegovim željama i njegovom žudnjom za slavom i bogatstvom. On želi odgovor koji će biti u skladu s "prozorom" kroz koji on sada gleda. I to je odluka koja ga vodi u smrt.

Dok Balak i Bilam rješavaju stvari između sebe, Izraelci nisu svjesni zavjere koja se kuje protiv njih. Oni su zauzeti pripremanjem za ulazak u Izrael nakon 40 godina lutanja, a u

njihovom taboru ostaje ambijent "kako su dobri stanovi tvoji i šatori Jakovljevi". To je mjesto Tore, mudrosti, ljubavi, jedinstva, međusobnog poštovanja i duhovnog rada. Paraša Balak nas uči da je način kako da se zaštitimo od negativnosti uključivanje u pozitivnosti, usredotočenje na ono što želimo, a ne na ono što ne želimo, drugim riječima da rastjeramo, tamu uranjanjem u svjetlo. I tako je napisano: "Cijeli svijet je jedan vrlo uzak most i što je najvažnije je uopće se ne bojati"; u trenutku kad osjećamo strah i odvratimo. svoj pogled od naših namjera i cilja, od naše povezanosti sa Svjetlom, nas potpuno obuzima strah i tama umjesto svjetlosti, i u tome je naša propast.

Na kraju, prije nego što je u poniženju otjeran iz Moaba Bilam savjetuje Balaka da je jedini način da našteti narodu Izraela, ili općenito bilo kome u takvoj situaciji, uzrokovati da ga se odvrati od pravog puta i da se u svojoj nutrini poveže s tamom. U tom trenutku oni ostaju bez svoje obrane i padaju opljačkani pred bilo kojim neprijateljem. Sebičnost, strah, mržnja naši su najveći neprijatelji; oni, a ne nešto izvanjsko. Kad Moapci i Midjanci pošalju svoje kćeri u tabor Izraelaca da ih navedu na iskušenje da skrenu sa svog puta, izbija kuga u kojoj umire dvadeset i četiri tisuće ljudi. Jedino Pinhas žrtvujući svoj život, zaustavlja kugu i donosi ozdravljenje narodu Izraela. On time stječe prvosvećeništvo. Prema Zoharu se sljedeća paraša, paraša Pinhas, bavi uglavnom ozdravljenjem.■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Bil’am: Prorok i savjetnik

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Je li Bil’am stvarno tako 'loš tip'? Moglo bi vas iznenaditi, ali ako pažljivo pročitate ovotjednu Paršu, imat ćete problema utvrditi bilo koji konkretan prijestup koji je on počinio.

Doista, B-žji gnjev zbog njegove odluke da otputuje s Balakovim glasnicima (vidi 22:12,22) sugerira da su možda njegove prave namjere bile da prokune Am Jisrael. Međutim, ova činjenica možda dokazuje upravo suprotno –da je Bil’am čovjek visokog statusa! Uostalom, ponovno i ponovno, Bil’am nadvladava svoju osobnu želju da prokune Izrael i umjesto toga ih blagoslivlja - "točno kako mu B-g zapovijeda" (vidi 23:12,26 & 24:13). Zapravo, čini se da je njegov posljednji blagoslov Am Jisraelu bio na njegovu vlastitu inicijativu (vidi 24:1-6).

Zašto, onda hazal uzimaju Bil’ama kao arhetip 'raša' (zle osobe/vidi Pirkei Avot 5:22)? Samo zbog toga što je jednom imao 'loše namjere'?

U ovotjednom šiuru pokušavamo odgovoriti na to pitanje.

Uvod

Kao što smo već spomenuli, u Paršat Balak teško je naći bilo koji konkretni grijeh koji je Bil’am počinio. Zapravo, do kraja Parše, čovjeku ostaje pod dojmom da bi Bil’am mogao biti čak prilično pravedan, bogobojazan čovjek. Navedimo neke primjere:

Prije nego što krene na svoje putovanje, Bil’am se pobrinuo da potpuno jasno da do znanja Balakovim glasnicima da neće odstupiti ni za jotu od onoga što mu B-g kaže (vidi 22:18).

Kasnije, po dolasku u 'sde Moav', Bil’am zapravo blagoslivlja Am Jisrael umjesto da ih prokune, upravo kako mu B-g zapovijeda (vidi 23:1-24:9). Uostalom, Bil’amovi blagoslovi su toliko 'proizraelski' da se Balak na kraju priče toliko naljutio da zapravo kaže Bil’amu neka se 'gubi':

"Balakov gnjev se raspalio na Bil’ama i, udarajući rukom u ruku, Balak kaže Bil’amu: Tražio sam od tebe da prokuneš mog neprijatelja, a umjesto toga si ih tri puta blagoslovio!

Sada bježi u svoje mjesto..." (24:10). -11).

Zatim, kao da nije dovoljno razočarao Balaka, Bil’amov 'oproštajni govor' Balaku uključuje surovo predviđanje kako će Izrael jednog dana poraziti Mo'av i Edom u bitci (vidi 24:15-19).

Konačno, sve je gotovo kada " Bil’am ustane i ode u svoju domovinu, a i Balak pođe svojim putem" (24,25). Jasno, kako Paršat Balak dolazi kraju, ostajemo pod dojmom da su se Bil’am i Balak razišli u takvim odnosima da 'više nisu razgovarali'. Bil’am, 'odani B-žji prorok', vratio se kući - napuštajući Balaka 'praznih ruku'.

Zacijelo, kada bi ovo bila jedina priča u Humašu o Bil’amu, bilo bi prilično teško ocijeniti ga kao "raša". U šiuru koji slijedi pokazat ćemo kako korijen primarnog izvora negativnog pogleda hazal na Bil’ama može biti u drugoj priči, onoj koja je kasnije zabilježena u Paršat Matotgdje nam Tora govori o Bil’amovoj 'prijevremenoj smrti'.

Započinjemo naš šiur pokazujući kako priča u Paršat Matot tvori nastavak priče u Paršat Balak.

Bil’am i rat s Midjanom

Prisjetimo se da odmah nakon priče o Bil’amu u 22-24. poglavlju, nalazimo priču o grijehu Bnei Jisrael s 'bnot Moav' (kćerima Mo'ava i Midjana) u 25. poglavlju. Iako Tora ne precizira tko je potaknuo ovaj grijeh, već to što se ove dvije priče nalaze jedna uz drugu sugerira njihovu tematsku povezanost (vidi Raši & Ramban 25:1).

Zbog svog grijeha, Bnei Jisrael su kažnjeni strašnom pošasti, ali su na kraju spašeni revnim Pinhasovim činom (vidi 25:1-9). Na kraju čitavog tog incidenta, B-g zapovijedi Bnei Jisrael da se osvete Midjancima (tj. da pokrenu

Rabbi Menachem Leibtag:

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Bil’am: Prorok i savjetnik

napad odmazde/vidi 25:16-18).

Pojedinosti te bitke koja je uslijedila zabilježene su nekoliko poglavlja kasnije - u Paršat Matot (vidi 31:1-12).

[Iako bi logika nalagala da Humaš zabilježi ovu bitku odmah nakon što je zapovijeđena, tj. u 26. poglavlju, iz nekog razloga, Humaš prekida ovu pripovijest s nekoliko drugih 'paršijot' umjesto toga. O razlogu ovog 'prekida' raspravljat ćemo u šiuru od sljedećeg tjedna na Paršat Pinhas.]

U svom kratkom opisu pojedinosti bitke protiv Midjana (u Paršat Matot), Tora nas obavještava, gotovo usputno, da je Bil’am ubijen zajedno s pet kraljeva Midjana (vidi 31:8).

Zašto je Bil’am pogubljen? Je li on bio časnik u midjanskoj vojsci ili se jednostavno 'našao u unakrsnoj vatri'?

Tora nam ne kaže konkretno zašto je ubijen, ali svakako želi da znamo da je doista zaslužio 'smrtnu kaznu' zajedno s ostalim 'vođama' Midjana.

Da bismo razumjeli skriveni razlog, moramo na brzinu poduzeti analizu priče koja slijedi kada Moše Rabeinu sretne časnike koji su se vratili iz ove bitke.

Obratimo posebnu pozornost na dio u kojem Moše osuđuje vojne časnike zbog uzimanja ženskih zarobljenica, i uočite kako i zašto spominje Bil’ama u ovoj osudi:

"I Moše se naljuti na vojne časnike... govoreći: Zašto ste ostavili zarobljenice na životu? Nisu li upravo one zavele Bnei Jisrael -* bi-dvar Bil’am * - po naredbi Bil’amovojda idu protiv B-ga u vezi Peora, izazvavši pošast...!" (Vidi 31:14-16).

Na što Moše misli kada spominje 'dvar Bil’am '? Iz konteksta ovih pesukim, čini se sasvim jasno da se dvar Bil’am odnosi na Bil’amov savjet da se iskoriste kćeri Mo'ava i Midjana kako bi namamile Bnei Jisrael na obožavanje idola 'Ba'al Pe'or'. [Ovo objašnjenje također iznosi Gemara u Sanhedrin 106a.]

Ako je ova pretpostavka točna, onda postaje jasna veza između ove dvije paršijot. Bil’am je bio taj koji je potaknuo cijeli incident 'het bnot Moav'! Njegova je ideja bila da se Bnei Jisrael namami na grijeh. Bil’am je bio toliko upleten u ovu zavjeru da se cijeli ovaj incident povezuje s njegovim imenom!

Nadalje, iz vrlo usputnog spominjanja dvar Bil’ama u Mošeovoj osudi časnicima, čini se da je Bil’amova uključenost u ovu shemu 'općepoznata'. Drugim riječima, Moše uzima zdravo za gotovo da vojni časnici znaju na što se odnosi dvar Bil’am. Stoga, čini se da svi znaju da je Bil’am bio pokretač ove podmukle zavjere.

Stoga, kada je Bil’am pogubljen, to nije zato što je jednom namjeravao prokleti Bnei Jisrael. Bil’am je proglašen krivim jer je on bio taj koji je orkestrirao cijeli plan het bnot Midjan.

Dakle, što je dovelo do Bil’amove iznenadne promjene mišljenja? Zašto je, nakon što je blagoslovio Am Jisrael, učinio zaokret i orkestrirao njihovu propast? Je li dvar Bil’am bio samo posljednji savjet Balaku prije odlaska?

Ne čini se tako. Prisjetite se iz Paršat Balak da kada je Bil’am otpravljen, on i Balak više nisu međusobno razgovarali. Nadalje, što je Bil’am uopće radio u Midjanu? Zar nije otišao 'kući'?

Prije nego budemo mogli odgovoriti na ova pitanja, moramo utvrditi odakle je Bil’am. [vrijeme je za kratku lekciju iz 'Biblijske geografije'.]

Bil’amov 'Rodni grad'

Da bismo bolje shvatili Bil’amov pravi karakter, prvo moramo utvrditi da je on živio u Mezopotamiji, vrlo da-

s 23. stranice)

leko od Mo'ava i Midjana! Kako to znamo? U uvodnim pesukim Parše rečeno nam je sljedeće:

"Balak je poslao glasnike Bil’amu ben Be'oru, u grad Petor, koji je pored rijeke... da ga pozove." (22:5).

U Humašu, izraz: rijeka ('ha-nahar') obično se odnosi na Eufrat (tj. 'nehar prat'), glavnu rijeku koja teče kroz Mezopotamiju.

Ova pretpostavka je potvrđena u Sefer Devarim, u kratkom osvrtu na Mo'av i priču o Bil’amu:

"... i zato što su unajmili Bil’ama ben Be'ora iz Ptor Aram Naharaima" [Arama - (smještenog između) dvije velike rijeke (Eufrata i Tigrisa)] (vidjeti 23:5).

Nadalje, Bil’amov uvodni blagoslov izričito navodi da je došao iz Arama, s Istoka (današnje Sirije/Iraka):

"iz Arama, me doveo Balak... s planina na istoku [harerei kedem]" (23:7).

Sada moramo pokazati kako ta činjenica da je Bil’am boravio u Mezopotamiji utječe na naše razumijevanje nekoliko 'karika koje nedostaju' u priči.

Bil’am ov povratak

Prisjetite se iz završnog dijela Paršat Balak kako se Bil’am vratio kući (vidi 24:25), tj. u Mezopotamiju, nakon što je blagoslovio Bnei Jisrael (umjesto da ih je prokleo).

Ipak, ubrzo nakon toga nalazimo Bil’am 'ponovno u susjedstvu' (kao što smo raspravljali gore) - kada Bnei Jisrael griješe s bnot Midjan. [Vidi 31:8.] Stoga, moramo zaključiti da se Bil’am vratio kući, nakon što se vratio u

Mo'av - tj. po drugi put!

Dakle, što je motiviralo Bil’amovo dugotrajno putovanje natrag u Mo'av? Zašto je bio toliko zainteresiran za davanje savjeta Mo'avu i Midjanu za koje je znao da će natjerati Bnei Jisrael na grijeh?

Odgovor je zapanjujuć, ali jednostavan:

Bil’am 'prorok' je otišao kući - ali Bil’am 'konzultant' se vraća! Objasnimo:

Sama činjenica da se Bil’am kasnije vraća u Mo'av dokazuje da je čitavo vrijeme njegova prava namjera bila prokleti Bnei Jisrael. Ipak, kao 'prorok, [u profesionalnom smislu], on to nije mogao učiniti jer 'kako bi on mogao prokleti onoga koga sam B-g ne proklinje' (vidi 23:8).

No, iako je možda vjeran B-gu kao profesionalni 'prorok', on je daleko manje vjeran kao osoba.

Čini se kao da je Bil’amova želja da nanese štetu Bnei Jisrael bila toliko velika da je tražio drugačiji način da izazove njihovu propast. Umjesto korištenja svojih 'proročkih sposobnosti', ovoga puta Bil’am koristi svoje 'proročko znanje' kako bi stvorio situaciju u kojoj će sam B-g prokleti Am Jisrael.

Kako je vidljivo iz njegovog blagoslova Bnei Jisrael, Bil’am 'prorok' prepoznaje poseban odnos između B-ga i Njegovog naroda. On potpuno razumije zašto mu B-g ne dopušta da ih prokune, jer je Njegova volja da Bnei Jisrael ispune svoju B-žansku svrhu da postanu B-žji poseban narod.

S druge strane, Bil’am pronalazi rupu u zakonu. Budući da je prorok, on također shvaća da ako Bnei Jisrael sami podbace u svojoj poslušnosti B-gu, On će ih osobno kazniti. Drugim riječima - taj poseban narod ne bi se mogao prokleti bez razloga. Međutim, kad bi zgriješili, B-g bi imao dovoljno razloga da ih kazni. Bil’amov zaključak je dovitljiv: izazvati da Bnei Jisrael budu prokleti - navodeći ih na grijeh.

Bil’am je konačno pronašao način da prokune Bnei Jisrael. On sa-

(nastavak

Rabbi Menachem Leibtag: Bil’am: Prorok i savjetnik

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Bil’am: Prorok i savjetnik

vjetuje Moav i Midjan da navedu Bnei Jisrael na grijeh.

Ovo bi mogao biti temeljni razlog zašto hazal smatraju Bil’ama arhetipom "raša" - jer on koristi svoje proročko znanje, posebnu osobinu koju mu je B-g dao, kao sredstvo za ostvarenje svojih vlastitih želja, umjesto da slijedi B-žju volju. Općenito govoreći, uzimanje posebnih B-žanskih osobina - i njihovo korištenje na neprikladan način, može se smatrati 'načinom života' 'zlih'.

Između Avrama i Bil’ama

U Mišni u Pirkei Avot (5:22), ne samo da je Bil’am nazvan raša, on je također postavljen nasuprot Avrahamu Avinu:

"Tko god ima sljedeće tri osobine spada među 'talmidim' (učenike) Avrahama Avinu; a tko ima tri druge osobine spada među 'talmidim' Bil’ama ha-raša:

BIL’AM AVRAHAM

zlo oko dobro oko arogantan duh ponizan duh pohlepnu dušu k rotku dušu

I Avraham i Bil’am su ljudi čuveni po svom duhovnom ugledu. Međutim, Bil’am ovu odliku koristi za svoj osobni ponos i dobitak, dok Avraham Avinu tu odliku koristi za usavršavanje čovječanstva. Prema hazal, raša je onaj koji svoje bogomdane osobine i sposobnosti koristi u nedostojne svrhe. Učenik Avrahama Avinu je onaj koji ove osobine koristi u B-žanske svrhe.

U Humašu nalazimo nekoliko tekstualnih paralela između Bil’ama i Avrahama Avinua koje podupiru ovu usporedbu. Navest ćemo dva primjera:

(A) Braha & Klala

Avraham:

"I ja ću blagosloviti one koje ti blagosloviš, a oni koji tebe prokunu bit će prokleti, i po tebi će biti blagoslovljeni svi narodi na zemlji" (Br.12:3).

Bil’am:

"Jer poznato je da koga ti blagosloviš bit će blagoslovljen, a koga ti prokuneš bit će proklet" (22,5).

(B) Aram Naharajim

Domovina i Avrahama i Bil’am a nalazi se u Aram Naharajimu, centru drevne civilizacije:

• Avraham: vidi Breišit 24:4 & 24:10, i Br.11:27-31.

• Bil’am: vidi Bamidbar 23:7 i Devarim 23:5.

Ove paralele ukazuju na ovaj tematski kontrast između Bil’am a i Avrahama Avinu. Sada kada Bnei Jisrael, odabrano potomstvo Avrahama Avinu, treba ući u Zemlju koju mu je B-g obećao - da postanu 'blagoslov za sve narode' (Br. 12:3), oni se susreću s posljednjim izazovom. Upravo kada B-žje proročanstvo o Avrahamu treba postati stvarnost, Bil’am - prorok sa sposobnošću da blagoslivlja i proklinje - zajedno s Moavom (Lotovim potomcima) i Midjanom (Jišmaelovim potomcima) u posljednjem trenutku pokušava osujetiti ostvarenje ove sudbine.

Profesionalna pristranost

Moglo bi se sugerirati da ovo sučeljavanje može biti odraz jednog dubljeg sukoba. Za razliku od naroda Moava, čiji je strah bio motiviran praktičnom prijetnjom njihovoj nacionalnoj sigurnosti (22:3-4), Bil’amov strah od Am Jisrael je možda bio više ideološki.

Samo postojanje Am Jisrael predstavljalo je prijetnju samom Bil’amu! Bil’am je, kao što se vidi iz tri njegova blagoslova, uočio B-žansku svrhu Am Jisrael: Naroda predodređenog da donese B-žju poruku čovječanstvu. Ovaj novi koncept B-žjeg naroda prijetio je poremetiti duhovni 'status quo' drevne civilizacije. Sve do ovog trenutka, ako je postojala B-žanska poruka za čovječanstvo – nju bi isporučivali nadahnuti 'pojedinci' - npr. ljudi poput samog Bil’ama.

Međutim, kada bi Bnei Jisrael postali nacija u njihovoj zemlji, tu istu svrhu mogao bi ispuniti narod - umjesto pojedinca. Iz određene perspektive, to se samo po sebi može smatrati 'profesionalnom prijetnjom' Bil’amu i društvu koje on predstavlja.

Na određenoj razini, ova konfrontacija između Bil’ama i Am Jisrael traje do danas. Je li moguće da nacija, politički entitet, prenese B-žansku poruku cijelom čovječanstvu?

Dok Bil’am i njegovi 'učenici' nastavljaju s nastojanjem da potkopaju ovaj cilj, ostaje odgovornost Am Jisrael da se neprestano trude da ga postignu.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Povjerenje (nastavak)

Bez straha

Chazon Ish objašnjava što znači imati takvo povjerenje iznoseći sljedeću zgodu:

U jednom gradiću neki je čovjek otvorio malu trgovinu živežnim namirnicama baš nasuprot iste takve trgovine. Čim je stari trgovac ugledao natpis u izlogu kojim se najavljivalo otvorenje, otišao je preko ceste i upoznao se s novim trgovcem. Rukovao se s njim i toplo ga pozdravio, a zatim sjeo i naučio ga svim trikovima - gdje kupovati, kako kupovati, kako postići dobru cijenu. Kad su ga pitali zašto je bio tako ljubazan prema budućem konkurentu, trgovac je odgovorio poznatom talmudskom izrekom: "Svekupna sredstva za život čovjeka određena su mu od Nove godine do Nove godine. Jedino HaŠem to može oduzeti." Drugim riječima, nema razloga za brigu. Što će biti, bit će.

Bitahon nam pruža sposobnost da postupamo bez ikakvog straha. U srcu ne mogu istovremeno boraviti i strah i povjerenje. Kad gajimo povjerenje, stisak kojim strah drži naše srce neizostavno popušta. Strah guši i neodobrava, na štetu nas samih i svijeta. Kad svoju dušu okrenemo prema b-žanskom, mi time prizivamo svoju višu prirodu i uzdižemo se iz životinjskih nagona.

Ljubav podrazumijeva povjerenje. Ne možeš voljeti one kojima ne možeš vjerovati. Njegovanjem povjerenja ljubav postaje moguća.

Aktivirajući povjerenje u B-ga, mi

bnom trenutku naveo da se grčevito držimo i budemo u strahu, ali srce prožeto bitahonom ne daje mjesta takvim osjećajima.

Nitko od nas ne može ustvrditi da je sam sebe stvorio/la, i kada prepoznamo da umiranje znači predavanje onoga što zapravo nikada i nije bilo naše, nema se čega bojati. "Umiranje je", rekao je Rabbi Yisrael Salanter, "poput skidanja starog kaputa."

Povjerenje i trud

sebe transformiramo u neustrašiva bića koja vole. je unutarnja točka sagledavanja stvari na način da sve ono što se događa u našem životu nije ništa više niti išta manje od programa razvoja kojeg nam B-g daje, putem bilo kojeg od svojih bezbrojnih kanala koje ima na raspolaganju na ovom svijetu. Istezanje preko svojih granica i sabijanje –kako ljubavlju tako i udarcima – je ono što nas dovodi na prag rasta kojem se vjerojatno (i gotovo sigurno) drugačije nikada ne bismo približili.

Povjerenje u B-ga rađa mir i neustrašivost koji će vas učiniti boljim prijateljem, supružnikom, roditeljem, radnikom, građaninom i boljim u gotovo svakoj drugoj ulozi koju imate u svom životu. Međutim, najveći dar bitahona je pomoć koju vam on pruža kad dođe vrijeme da napustite ovaj svijet. Treba učiniti svaki razuman korak da se sačuva život i povrati zdravlje, ali doći će trenutak kada je ispravno prepustiti se, jer je stiglo vrijeme za prelazak na drugu stranu. Razumljivo je da bi nas naš životinjski instinkt za preživljavanjem u tom ko-

Treba razjasniti još jednu točku. Iako povjerenje iziskuje prihvaćanje, to ne znači da trebamo biti fatalisti. I dalje smo dužni ulagati trud. Možemo to gledati kao paradoks - naša je sudbina u B-žjim rukama, a opet smo i dalje dužni činiti i poduzimati. No, to nije neka velika kontradikcija. Isključivo se osloniti na bitahon znači podrazumijevati da se sve mogućnosti nalaze u B-žjoj ruci, a da mi u svojim rukama nemamo apsolutno ništa čime bismo potaknuli promjenu, što je rijetko kada slučaj. Vi posjedujete određene sposobnosti koje su vam darovane, poput sposobnosti razmišljanja, govora, pisanja, podizanja predmeta, kretanja, brižnosti - i logično je da trebate uposliti te sposobnosti kako biste doveli do ishoda za koje smatrate da su najbolji, umjesto da se potpuno oslanjate na B-ga. B-g je izvor tih sposobnosti, pa zar ne bilo obeščašćenje tih darova, a posebice njihovog davatelja, kada ih se ne bi koristilo?

Time što ulažemo trud skrbeći se za vlastite potrebe i za pomaganje drugima, mi odajemo počast Stvoritelju koristeći se darovima koje nam

(nastavak s 26. stranice) Alan

Morinis: Svakidašnja svetost

je B-g dao. Već smo toliko toga dobili; nije li pomalo pohlepno tražiti više? Dakle, Tora nam dopušta da ulažemo trud kako bismo ostvarili svoje ciljeve i to se ne smatra pomanjkanjem oslanjanja na B-ga.

Jedan je student ispričao priču koja je pogurala sliku korištenja B-žjih darova korak dalje. On je uložio značajna sredstva u razvoj jednog vrlo vrijednog i potencijalno financijski zdravog projekta zajednicekonkretno kazališta - ali kad je ono otvoreno, operativni gubici su bili zapanjujući. Umjesto povjerenja u B-ga, on se brinuo i bojao, te se požalio svojoj ženi kako je sva njegova životna ušteđevina nestala u oblaku dima. Ona ga je blago ukorila, rekavši: "Pa to je predivno! To je tamjan koji je prinesen B-gu!"

Kazalište je na kraju stalo na svoje noge, pa su tako i njegov trud i njegovo povjerenje bili opravdani. Chazon Ish piše upravo o takvoj situaciji, rekavši da je obaveza ulaganja truda ograničena na djela koja imaju šanse za uspjeh. Djela iz očaja, s druge strane, neprihvatljiva su i

suprotnost su vjeri. Drugim riječima, oslanjanje na čuda smatra se suprotnošću životu vjere. I doista, mnogi komentatori nas savjetuju da ne živimo svoj život oslanjajući se na B-žja čuda, posebno tamo gdje nam mogu pomoći naše vlastite sposobnosti.

Ispravno je uložiti sve svoje snage da poboljšate svoj položaj i situaciju u svijetu jer razumijete i prihvaćate svoju stvarnu odgovornost za sebe i za svijet. Učinite ono što je poželjno ili potrebno u datim okolnostima, ali nemojte podleći tjeskobi i očaju. Vaša je dužnost djelovati, a ne utvrditi ishod. Nakon što uložite sav trud koji je u vašoj moći, nemojte se mučiti zbog rezultata. Možete i trebali biste poduzeti korake, no potom imajte na umu da je konačni ishod u rukama HaŠema, a ne u vašim rukama.

Kad je baka supruge učitelja musara Rabbi Meira Chodosha emigrirala iz Poljske u Izrael početkom dvadesetog stoljeća, Židovska agencija u Varšavi tražila je od nje da popuni upitnik. Jedno od pitanja

koje je bilo postavljeno glasilo je "Što nosite sa sobom i kako planirate zarađivati za život u Izraelu?" Rebbetzin Hutner je na trenutak pogledala taj obrazac, a zatim velikim slovima napisala preko svih pitanja: "Bitahon." To je donijela sa sobom i to će je uzdržavati.

Razvijanje povjerenja

Iako sam o tjeskobi i strahu govorio kao da su oni zapravo neprijatelji povjerenja, u stvarnosti ti osjećaji mogu odigrati pozitivnu ulogu pomažući vam da razvijete ovu osobinu duše. Svaki doživljaj straha ili brige koji vas pogodi nije ništa drugo nego signal koji vas poziva da rasplamsate unutarnje iskre vašeg bitahona. Vaš je zadatak da osvijestite strah, tjeskobu i grčevito držanje upravo u onom trenutku kad se ti doživljaju pojavljuju u vama te da na njih odgovorite iznutra, prepoznajući ih kao znakove nepovjerenja. Međutim, te radnje osvješćivanja i davanja imena onome što se događa ne treba miješati sa samooptuživanjem. Jednostavno, time što ste svjesni osjećaja koje doživljavate, a koji ukazuju na nedostatak povjerenja, pozivate sebe na osvještavanje druge mogućnosti koja leži pred vama - na povjerenje.

Rabin Ibn Pakuda završava "Dveri pouzdanja u B-ga" molitvom koja je prikladna i za nas: "Neka nas B-g u svojoj milosti uvrsti među one koji se pouzdaju u Njega i predaju se izvana i iznutra Njegovom sudu. Amen."

Pouzdaj se u B-ga svim svojim srcem, a na razum svoj ne oslanjaj se.

Izreke / Mišlej 3,5 ■

RAT U GAZI

Izrael: Napali smo mozak pokolja 7.

listopada.

Index,13.7.2024.

IZRAELSKI siloviti zračni napad u Gazi danas je bio usmjeren na vojnog zapovjednika Hamasa Mohameda Deifa, rekli su sigurnosni dužnosnici i radio izraelske vojske, dok ministarstvo zdravstva Gaze tvrdi da je u tom napadu ubijen najmanje 71 Palestinac.

Za sada je nejasno je li Deif ubijen, rekao je sigurnosni dužnosnik. Radio izraelske vojske objavio je da se Deif skrivao u zgradi u humanitarnoj zoni Al Mavasi koju je odredio Izrael, zapadno od južnog grada Kan Junisa.

Jedan od mozgova masakra 7. listopada

Deif je jedan od mozgova napada Hamasa na Izrael 7. listopada, koji je pokrenuo rat u Gazi. Preživio je sedam izraelskih pokušaja atentata, a najnoviji je bio 2021. godine.

Hamas: Ovo je masakr civila

Desetljećima je na vrhu izraelske liste najtraženijih osoba. Ministarstvo zdravstva Gaze objavilo je da je najmanje 71 Palestinac ubijen u napadu, dok ih je 289 ranjeno. Posebne konzultacije

Izraelski ministar obrane Yoav Gallant održava posebne konzultacije, priopćio je njegov ured, u svjetlu "razvoja događaja u Gazi". Nejasno je kako će napad utjecati na pregovore o primirju koji su u tijeku u Dohi i Kairu.

Hamasov medijski ured je rekao da je najmanje 100 ljudi ubijeno i ranjeno, uključujući pripadnike Civilne službe hitne pomoći. Izraelska vojska je rekla da pregledava izvještaje.

"Iznenađujuć napad"

Visoki dužnosnik Hamasa nije potvrdio je li Deif bio prisutan i nazvao je izraelske optužbe "besmislicom".

"Svi mučenici su civili i ono što se dogodilo ozbiljna je eskalacija genocidnog rata, uz američku podršku i svjetsku šutnju", rekao je Abu Zuhri za Reuters, dodajući kako napad pokazuje da Izrael nije zainteresiran za postizanje sporazuma o primirju.

Napad je bio "iznenađujući", kažu svjedoci. Snimke Reutersa pokazuju hitnu pomoć koja juri prema području usred oblaka dima i prašine.

Raseljene osobe, uključujući žene i djecu, bježale su u panici, neki držeći stvari u rukama. Svjedoci su rekli da je napad bio iznenađenje jer je područje bilo mirno, dodajući da je ispaljeno više od jedne rakete.

"Svi su nestali"

Neki od ranjenih koji su evakuirani su iz hitne službe, rekli su.

"Svi su nestali, cijela moja obi-

telj je nestala... gdje su moja braća? Svi su nestali, svi su nestali. Nema nikoga," rekla je uplakana žena koja nije rekla svoje ime. "Naša djeca su u komadima, oni su u komadima. Sram vas bilo", dodala je.

Tko je Deif?

Usponom kroz redove Hamasa tijekom 30 godina, Deif je razvio mrežu tunela i postao je stručnjak za izradu bombi. Smatra se odgovornim za smrt desetaka Izraelaca u samoubilačkim napadima.

Hamasovi militanti su ubili 1.200 ljudi i uzeli više od 250 talaca u prekograničnom napadu na južni Izrael 7. listopada, prema izraelskim izvještajima.

Izrael je odgovorio vojnim akcijama u Gazi koje su, prema medicinskim vlastima u Gazi, ubile više od 38.000 Palestinaca.■

Izrael odbio primiti šefa norveške diplomatije zbog priznanja Palestine

Klix,16.7.2024.

Izraelski minister vanjskih poslova Israel Katz odbio je zahtjev norveškog šefa diplomatije Espena Bartha Eidea da posjeti Izrael zbog toga što je Oslo priznao Palestinu kao državu.

Kao druge razloge za takvu odluku naveo je odbijanja Norveške da proglasi Hamas terorističkom organizacijom i podrška tužbi Južnoafričke Republike protiv Izraela za genocid pred Međunarodni sudom pravde u Hagu.

Izraelski znanstvenici kažu

Šef izraelske diplomatije rekao je da je njegov norveški kolega od maja, kada su Norveška, Španija i Irska koordinisano priznali Palestinu, nekoliko puta tražio da posjeti Izrael.

Eidea je prišao izraelskom ministru na posljednjem samitu

da

NATO-a u Washingtonu i kazao mu: "Imamo pričati o puno toga".

Prema navodima Katzove kancelarije, on mu je odgovorio "Također ste nam učinili puno".■

govorna mama

povećava rizik od razvoja dijabetesa

Index,12.7.2024..

ISTRAŽIVAČI iz Izraela uočili su poveznicu između mucanja i rizika od dijabetesa tipa 2. U rezultatima studije objavljenima u Diabetes/Metabolism Research and Reviews, otkrili su da tinejdžeri kojima je dijagnosticirano mucanje imaju povećan rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 u odrasloj dobi.

Primjećuje se da je kod tinejdžerica koje mucaju, rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 veći za 61 posto u odnosu na njihove vršnjakinje bez te govorne mane. Među dječacima tinejdžerske dobi, rizik je veći za 18 posto. Studija je obuhvatila uzorak od 866.304 ispitanika.

U Hrvatskoj je registrirano 395.058 osoba s dijagnozom šećerne bolesti, no procjenjuje

se da je ukupan broj oboljelih od dijabetesa oko 700.000 jer oko 40 posto osoba sa šećernom bolešću nema postavljenu dijagnozu.

Više od polovice oboljelih ima povišen krvni tlak, a 85 posto ima prekomjernu težinu ili su pretili. Većina simptoma na početku bolesti nije vidljiva, a najčešći su žeđ i suhoća usta, nagli gubitak težine, učestalo

mokrenje, pojačana glad, umor i iscrpljenost.

Oko 70 milijuna ljudi u svijetu ima problema s mucanjem, što je otprilike jedan posto populacije. Kroz fazu mucanja, koja traje šest ili više mjeseci, prolazi čak pet posto djece. Točni razlozi povezanosti mucanja i dijabetesa tipa 2 još nisu pronađeni.■