Divrej Tora
Divrej Tora
Godina 17 Broj 43
http://twitter.com/DivrejTora
Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes
Pinhas je učinio herojsko djelo, skočio je s kopljem u ruci kako bi spasio židovski narod od pošasti nemorala.
Kasnije u parši, B-g najavljuje tko će postati Mojsijev nasljednik kao vođa židovskog naroda. Začudo, to nije heroj Pinhas. Niti drugi veliki junak, Kalev, koji je hrabro ustao i prosvjedovao kada su uhode preporučivale da se ne uđe u Zemlju Izrael.
Umjesto toga, Jošua je izabran da naslijedi Mojsija. Zašto?
Talmud objašnjava da je Jošuina veličina bila u tome što je bio uz Mojsija - iz dana u dan. Ne, Jošua nije izveo nikakvo nevjerojatno junaštvo zbog kojeg bi mu ime došlo na naslovnice. Ali na svoj tihi i dosljedan način, Jošua si je za prioritet postavio da se približi B-gu, da upije židovsku mudrost i učini sve što može kako bi drugima pomogao da učine isto.
Razmislite o ovome: ovakav skroman čin predanja ono je što B-g najviše cijeni, više čak i od dramatičnih demonstracija hrabrosti i junaštva.
dani roditelji – to su pravi židovski heroji jučer i danas.■
Zagreb, šabat 27. srpnja 2024. - 21. tamuza 5784.
Paraša Pinhas
Broj 43
divrejtora@gmail.com
(Bamidbar 25,10-30,1)
Aronov unuk, Pinhas, dobiva nagradu jer je u svojoj gorljivosti ubio Zimrija (iz plemena Šimon) i Midjansku princezu: B-g ga nagrađuje savezom mira i svećeničkim položajem.
Prema popisu stanovništva pobrojano je 601.730 muškaraca između 20 i 60 godina starosti. Moše dobiva uputu da se zemlja razdijeli izraelskim plemenima i obiteljima pomoću ždrijeba. Pet Celafhadovih kćeri moli Mošea da im
dodijeli onaj dio zemlje koji pripada njihovu ocu koji je umro bez sinova. B-g prihvaća njihovu molbu i uvrštava ih u zakone o nasljeđivanju u Tori.
Moše ovlašćuje Jošuu da preuzme od njega vodstvo i da povede narod u zemlju Izrael. Paraša završava podrobnim popisom žrtava koje se svakodnevno prinose i onima koje se prinose za Šabat, Roš hodeš, Pesah, Roš hašanu, Jom kipur, Sukot i Šemini Aceret.■
Prijevod: Dolores Bettini
B’’H
Kohen – prva alija – 13 p’sukim (25,10-26,4)
Kada je Pinhas ubio Zimrija i Kosbi, u narodu je izbila strašna svađa oko toga je li njegov postupak bio ispravan ili krvožedan čin. Ovotjedna sedra započinje time što B-g "posvjedoči" ispravnost onoga što je Pinhas učinio. Prvo, zbog onoga što je Pinhas učinio, zaustavio se pomor. Drugo, Tora nekoliko puta Pinhasa imenuje kao unuka Aharona HaKohena.
Treće, B-g na Pinhasa polaže svoj znak odobravanja tako što s njime sklapa "savez vječne kehune" i "savez mira".
Većina pisara Tore pišu vav u riječi šalom rascijepljeno. Mir koji nastaje iz nasilja, pa čak i nužnog nasilja, ima manu.
Midraš kaže da je 80 kohanim u pr-
vom Beit HaMikdašu i 300 u drugom Beit HaMikdašu potjecalo od Pinhasa. Njemu je dan savez šaloma. Razlomljeni vav sličan je judu, što daje g’matriju za ovu posebnu vrstu riječi šalom od 380.
Pojašnjenje… Aharon i njegova četiri sina bili su pomazani za kohanim. Svi su njihovi potomci kohanim po rođenju. Pinhas nije bio rođen da bude kohen, jer je bio rođen prije nego što je Elazar bio pomazan. On prvobitno nije bio uključen u kehunu svog djeda, oca, i stričeva. Pinhas je postao kohen na jedinstven način –B-žjim ukazom. Drugim riječima, postoje tri načina da se bude kohen Pet je ljudi bilo pomazano kao kohanim po B-žjoj zapovijedi. Jednom je kehunu dao B-g. Svi ostali kohanim koji su ikada postojali ili će ikada postojati kohanim su zbog toga jer su rođeni od kohena
(Moguće je biti rođen od kohena, a ne biti kohen – na primjer, sin kohena i razvedene žene nije kohen, ali nemoguće je biti kohen a da nisi rođen od kohena – osim u slučaju Aharona, Nadava, Avihua, Elazara, Itamara, i Pinhasa.)
Zapažanje… Tora imenuje Zimrija i Kosbi kada na početku paršat Pinhas opisuje taj događaj, dok su na kraju Balaka, kada se događaj stvarno i zbio, oni anonimni.
Zatim, B-g kaže Mošeu da krene u boj protiv Midjana kao čin odmazde što su zaveli Izrael na služenje Baal Peoru. (Do bitke ne dolazi sve do sljedeće sedre, ostatak Pinhasa je ne-
ka vrsta digresije.)
Moav je bio partner Midjana i treba ga uvrstiti u ovaj osvetnički rat. Neki tumače da je Moav bio pošteđen ove bitke zbog zasluga Rut. (Zapazite da B-g može "pripisati zaslugu" ne samo za prošla djela već i za ona koja su tek u budućnosti.) Neki komentari objašnjavaju da je između Moava i Midjana postojala jedna bitna razlika. Moav je bio u strahu od Izraela. Bojali su se da će oni zauzeti njihovu zemlju. I zbog toga su htjeli ratovati protiv nas. Midjan je pristao pomoći Moavu vođen vlastitom željom da uništi Židovski narod. Oni su otišli tako daleko da su iskoristili svoje žene da navedu Izraelce na nemoral i poganske obrede. B-žja zapovijed o odmazdi usmjerena je na ovaj drugi tip neprijatelja.
Levi – druga alija – 47 p’sukim (26,5-51)
Ovo je najduža druga alija u Tori, a glavni joj je konkurent Ki Tisa. Samo 2 druge alijot su duže.
U sklopu priprema za regrutiranje vojske za bitku s Midjanom, vrši se novi popis stanovništva. Tora nabraja svako pleme, njihove obiteljske podskupine, i broj svih muškaraca doraslih za vojsku.
Kao dodatak ovoj informaciji, zanimljivo je primijetiti materijal "dodatno" spomenut u ovom odjeljku, a to je:
Pod Reuvenom, Tora nam govori o Datanu i Aviramu koje je, zajedno s Korahom, progutala zemlja. Tora
nam potom ukazuje na to da Korahovi sinovi nisu poginuli. Korah je bio iz Levija. Uključivanje Korahovih sinova na ovom mjestu nema značaja za popis stanovništva, ali nas uči o moći tešuve. Korahovi sinovi nisu išli putevima svoga oca. Oni su bili pravedni.
Šimon: zapazite njihov relativno malen broj. Pripadnici Šimonovog plemena bili su glavne žrtve pomora koji je izbio nakon Zimrijevog (on je bio jedan od vođa Šimonova plemena) ljubovanja.
Jissahar: Jednog od njegovih sinova se identificira kao Jišuva. Komentari kažu da je to Jov, kao što je zabilježeno u Vajigaš. Jov je bilo neprikladno ime (bilo je to idolopokloničko ime). Dodatni šin koji je pridodan njegovom imenu simbolički je oduzet od imena njegova oca –koje se pisalo sa dva šin no izgovarao se samo jedan.
Primijetite da su Josefovi sinovi spomenuti kao Menaše i Efrajim –
tim redom. Također zamijetite velik porast populacije Menašea, a smanjenje broja populacije Efrajima. Smatra se da je porast kod Menašea povezan s činjenicom da je njegovom plemenu dana zemlja s obje strane Jordana. Oni nisu bili ti koji su zatražili da se nasele na istočnoj strani Jordana – bili su to Reuven i Gad. Menaše je bio poslan s njima, recimo to tako, da pazi na druga dva plemena. Ne bi bilo pošteno dati im manji dio Erec Jisraela (zapadne strane Jordana). Njihov porast populacije priskrbio im je na "regularan" način dio na zapadnoj strani uz njihov teritorij na istočnoj strani rijeke.
Menaše: tu se upoznajemo s pet kćeri Celafhada. Uskoro ćemo još čuti o njima.
Binjamin i Dan: Zapazite da je Binjaminovih deset sinova tvorilo manje pleme od jednog Danovog sina. Ovo se smatra poukom da ne možemo predvidjeti B-ga. On ima
plan, mi činimo ono što moramo učiniti, a On "vuče konce".
Ašer: Zapazite rijedak slučaj da se uključuje kćer – Serah bat Ašer. Njoj se pripisuje izuzetna dugovječnost, i smatra je se mostom između Jaakova i njegovih sinova s jedne strane, i novog naroda Izraela koji je iskrsnuo iz egipatskog ropstva. Serah je živjela tijekom čitavog egipatskog iskustva, i još malo više.
Još jedna primjedba u vezi početka alije. Reuven se naziva b’hor Jisrael. Ovo je vrijedno spomenuti u svjetlu činjenice da je Reuven "izgubio" status provorođenog u korist trojice svoje mlađe braće. Kehuna je otišla Leviju, kraljevstvo je bilo predodređeno Jehudi, a dvostruki dio b’hora otišao je Josefu. Pa ipak, Tora Reuvena naziva b’hor Jisraela Šliši – treća alija – 19 p’sukim (26,52-27,5)
Tim će ljudima zemlja biti raspodijeljena. Konkretna podjela zemlje izvršit će se (božanskim) ždrijebom, i on će obuhvaćati kako ovaj popis naroda, tako i onaj odmah nakon Izlaska.
Tora nadalje u detalje razrađuje obiteljsko stablo Levija (čije pleme nije dobilo zemlju). Posebna se pažnja poklanja Amramovoj obitelji – i to, njegovoj ženi (Levijevoj kćeri) Joheved, Mošeu, Aharonu i njegovim sinovima, te Miriam.
Niti jedne osobe s ovog popisa naroda nije bilo na prethodnom popisu, izuzev Kaleva i Jehošue.
Celofhadove kćeri (ovdje predstavljene kao 6. generacija od Josefa,
(nastavak s 2. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija
s 3.
Israel's
što je neuobičajeno dug zapis o porijeklu) pristupaju Mošeu, Elazaru HaKohenu, plemenskim vođama, i narodu, te zahtijevaju za sebe posjed u Izraelskoj zemlji budući da njihov otac nije imao sinova. One naglašavaju da njihov otac nije sudjelovao u Korahovoj pobuni, već je umro zbog svojih vlastitih grijeha (Celofhad je vjerojatno bio onaj koji je "sakupljao šiblje" te bio pogubljen zbog skrnavljenja šabata).
Moše apelira na B-ga da donese odluku za njihov slučaj. (Komentari kažu da su dijelovi zakona o nasljeđivanju na čas nestali iz Mošeova pamćenja, kao kazna za neprimjereni komentar koji je izrekao ili da se oda počast ovima koje su toliko voljele zemlju Izrael – Celofhadovim kćerima – time da se zakoni o nasljeđivanju iznesu "njima", ili oboje.)
R’vi’i – četvrta alija – 18 p’sukim (27,6-23)
B-žji je odgovor Celofhadovim kćerima pozitivan – one će dobiti kako dio koji pripada njihovu ocu, tako i dio djedovskog dijela (preciznije, dvostruki dio Heferove parcele, Celofhad je bio Heferov prvorođenac. Primijetite da su i Hefer i Celofhad među onima koji su izašli iz Egipta).
Dalje, zakoni o nasljeđivanju ovime utvrđuju sljedeće:
Sin(ovi) muškarca ga nasljeđuje. Ako nema sinova, nasljeđuju ga kćeri. (Kada čovjek ima i sinove i kćeri, njegovi sinovi nasljeđuju i odgovorni su da svime potrebnim snabdijevaju kćeri, makar to značilo da idu i prose od vrata do vrata.)
Muškarca bez djece nasljeđuju njegova braća, a ako nema braće, najbliža rodbina po očinskoj liniji obiteljskog stabla.
[Rambam i Hinuh nagurali su sve aspekte naljeđivanja u jednu pozitivnu micvu; drugi koji nabrajaju micve odvajaju neke aspekte, poput b’hora]
Sljedeće, B-g kaže Mošeu da se popne na Har HaAvarim i promotri Zemlju u koju on (Moše) neće ući. Moše se potom treba pripremiti za smrt.
Nakon što je upravo zapovjedio podjelu zemlje prema popisu i ždrijebu, Moše je mogao pomisliti da je odluka kojom je onemogućen njegov ulazak u zemlju bila opozvana.
Stoga, to što mu je rečeno da pogleda zemlju i pripremi se za smrt, dolazi kao bolni podsjetnik da je odluka i dalje na snazi.
"I Moše progovori B-gu rekavši." Ova jedinstvena varijacija najčešćeg retka u Tori stvara dramatičnu i napetu atmosferu dok čekamo da vidimo što će on to upitati B-ga. Hoće li moliti za svoj život? Hoće li tražiti da mu bude dopušteno makar kratko putovanje u voljenu zemlju Izrael? Moše Rabenu moli da se na njegovo mjesto postavi podoban vođa. Istinski vođa naroda prije svega i više svega brine o onima za koje je zadužen. To je dio velike ostavštine Mošea Rabenu.
B-žji odgovor na Mošeov zahtjev dolazi trenutačno. Jehošuu treba predstaviti narodu kao Mošeovog nasljednika i Moše ima na njega prenijeti dio svog "veličanstva". Elazar je već preuzeo Aharonovu ulogu, i upravo će Jehošua i Elazar dovesti narod u Zemlju.
Hamiši – peta alija –15 p’sukim (28,1-15)
Čitava ova alija sačinjava čitanje iz Tore na Roš hodeš koji pada tijekom tjedna. Prvi dio sadrži micvu o Dnevnim žrtvama, jedna ujutro i jedna prije večeri. (Sve ostale korbanot – izuzev korban Pesaha – prinosile su se
(nastavak
stranice) OU
Torah Tidbits: Alija po alija
(nastavak s 4. stranice)
OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija
između dva "t’midim".)
Potom Tora govori o "prinosu Musaf" za šabat – dva janjeta. U skladu s tim, mi molimo Musaf na šabat. Musaf na Roš hodeš se sastoji od dva bika, jednog ovna, i sedam jaganjaca. Uz te "olot", treba prinijeti i jarca kao "žrtvu za grijeh". Korbanot su popraćene vinom za lijevanice (različite količine za različite životinje), te smjesom finog brašna i ulja, poznatom kao m’nahot
Šiši – šesta alija – 27 p’sukim (28,16-29,11)
Zatim Tora predstavlja musafim za praznike, počevši od Pesaha. Primijetite da je svaki dan Pesaha točna "preslika" prvog dana (za razliku od Sukota). Potom, Šavuot – koji se ovdje naziva Jom HaBikurim. Musaf za Šavuot ovdje se ubraja u micve –
micva Pesaha je već ubrojena u parši Emor. Zatim dolazi Roš hašana, ovdje nazvana Jom t’rua. Njezin Musaf također se već otprije ubraja u micve (Emor), no micva puhanja u šofar se ubraja ovdje. Budući da je Roš hašana također i Roš hodeš tišri, prinose se dvostruki musafim
Tora ne kaže: Puhat ćeš u šofar Ona nam kaže da trebamo imati Jom t’ru’a na prvi tišreja. O tome što to znači, Gemara nas uči koristeći g’zeira šava (paralelno izvođenje) za jovel Šofar je jedna od nekolicine micvot koje Tora zapovijeda na indirektan način.
Zatim dolazi Musaf Jom kipura. Svi su hagim predstavljeni ovdje, te prethodno u Emor (osim drugih referenci).
Š’vi’i – sedma alija – 29 p’sukim (29,12-30,1)
Na posljetku, musafim Sukota i Šmini acereta. Broj životinja na Sukot varira od dana do dana, do ukupnog broja od 70 bikova, koji je simbolički univerzalan broj. Ovi odlomci o musafu za hagim su pojedinačni maftiri za blagdane.
Sedra završava upućivanjem na druge korbanot u Mikdašu. I na samom kraju, sažetak/pasuk koji razdjeljuje – I Moše ispripovijeda narodu sve što je HaŠem zapovjedio. Posljednjih 6 p’sukim ponovo se čitaju za Maftir.■
Rav Kook:
Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag -
Unutarnja crta dobrote
400. Posljednji od Celofhada: Obaveza izvršavanja zakona nasljeđivanja
... ako čovjek umre a da iza njega ne ostane nijedan sin ... (Brojevi 27,8)
401. Dva puta dnevno, svaki dan: Obaveza da se prinese dva janjeta dnevno
Ovo je prinos na vatri koji ćete prinijeti pred B-gom ... (Brojevi 28,3)
Narodu je bilo zapovjeđeno da svaki dan prinesu dva janjeta kao korban ola (žrtvu paljenicu), jednog ujutro i jednog poslijepodne. Njih se nazivalo korban tamid, što znači "stalna žrtva", budući da se prinosila svakodnevno, dodatno uz sve žrtve koje su se prinosile za Šabes, Roš hodeš, Pesah, Jom kipur ili bilo koju drugu priliku.
Razlog za tu micvu sličan je onome što smo rekli o žrtvama: svrha im je da nas približe B-gu. Te su žrtve bile prinošene kontinuirano, tako da imamo stalan i trajni odnos s Njim. Ako svakog jutra i večeri pripremamo hranu za svoje tjelesne potrebe, ništa manje ne bismo smjeli učiniti za svoje duhovne potrebe.
Čak i danas, kad nema Hrama, naše svakodnevne molitve odgovaraju tim žrtvama. "Ali," pitate se ", to vrijedi samo za šaharis i minha. Što je s maarivom? "Pa, znate da samo šaharis i minha imaju hazaras hašac, "predmoliteljevo ponavljanje" Šemone Esre? To je stoga što tiha Amida, koja se kazuje u privatnosti, korespondira s osobnim molitvama koje su Abraham, Izak i Jakov kazali u Tori. Javno ponavljanje radi se samo za šaharis i minha jer one korespondiraju s dvije žrtve zajednice koje su se prino-
Sefer Hamicvot Hakacar
Zapovijedi
sile u Hramu.
Rambam (Maimonides) smatra obavezu prinošenja obje dnevne žrtve jednom micvom. Ramban (Nahmanides), međutim, smatra jutarnju tamid i poslijepodnevnu tamid zasebnim micvos. Njegov je razlog to što obaveza za te dvije žrtve vrijedi u različito vrijeme, i one nisu međusobno isključive. (To jest, čak i ako nisu prinijeli jutarnju tamid, i dalje će zasebno biti dužni prinijeti popodnevnu tamid.)
Ta se micva primjenjuje u vrijeme kada je hramska služba na snazi. U Talmudu se o tome raspravlja u traktatima Tamid (osobito na str. 30b-31b) i Jomi (15a-b). Kodificirana je u Mišne Tora u Hilhos Temidin U'Musafin. Ova je micva 39. od 248 pozitivnih micvi u Rambamovom Sefer HaMcvosu.
402. A onda još: Obaveza prinošenja dva dodatna janjeta na Šabes
A na dan subotnji... (Brojevi 28,9)
403. Dodatno na puni mjesec: Obaveza da se prinesu dodatne žrtve na Roš hodeš
I na mlađake... (Brojevi 28,11)
404. Vrlo posebno: Obaveza da se prinese dodatna žrtva na Šavuos
Na dan kad donosite svoje prvine, kad donese prinos novog brašna B-gu, vaš Blagdan tjedana ... (Brojevi 28,26)
405. Glasno trubljenje!: Obaveza da se čuje šofar na Roš hašanu
... to će biti dan trubljenja u trube ... (Brojevi 29,1) ■
koje se danas mogu poštivati
kako ih je sakupio Hafec Hajim
Pozitivne zapovijedi
48. Pozitivna je zapovijed obredno zaklati domaću ili neku nepripitomljenu životinju, ili perad, ako netko poželi jesti njihova mesa
jer Pismo kaže, tada ćeš zaklati nešto od svoje krupne stoke ili svoje sitne stoke kao što sam zapovijedio (D'varim 12,21) – iz čega učimo da je naš učitelj Moše bio usmeno poučen zakonima o šehita (obrednom kla-
nju): [da se ono mora učiniti] kod jednjaka i dušnika, [presjeći] veći dio jedne cijevi kod peradi, a veći dio obje kod stoke; i u vezi zastajanja, pritiska noža, kuta pod kojim se reže, te prelabavog zasijecanja [koje čini šehita nepodesnom].
Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako doba, kako za muškarca tako i za ženu.■
6 Divrej Tora
Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:
(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta
dobrote
Aruh
Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.
Dio I: Orah hajim
Poglavlje 35 - Služba za Pesah; omer i Šavuos
Stol bi trebao biti postavljen 14. nisana, ali kiduš se ne smije kazati prije mraka (472,1). Seder (služba uz večernji obrok na Pesah) se treba provesti brzo kako bi djeca mogla ostati budna (472,1). Na stolu bi trebalo biti postavljeno fino posuđe, a sjedala bi trebala omogućiti naslanjanje (na lijevu stranu, 472,2-3). O tome tko se mora nasloniti vidi 472, 4-6; o tome kada se treba nasloniti vidi 472,7. Svatko treba popiti četiri čaše (po mogućnosti crnog) vina, od kojih je svaka volumena 1-1/2 jaja, u odgovarajućim trenucima Sedera (472,8-15). Djeci bi trebalo dati nešto za grickanje kako bi ih upoznali s jedinstvenošću Sedera (472,16).
Kiduš se kaže na prvu čašu, i završava blagoslovom "... Koji nas je održao na životu ..."; petkom navečer spominje se šabat, a u subotu navečer se kaže Havdala (473,1). U vezi natakanja i pijenje vina vidi 473,1-3. Pripremljen je tanjur u kojem se nalaze tri macesa (vidi 475,7); maror (gorko bilje); haroses (voćni umak za maror); povrće; slana voda ili ocat (umak za povrće); meso i jaje; trebaju biti složeni po redoslijedu kojim se uzimaju na Seder (473,4-5). Ruke se operu (bez blagoslova), povrće se umoči, i kaže se blagoslov "... Koji stvara plod zemlje" (473,6). Srednji se maces lomi na pola, jedan se dio stavlja na stranu da ga se pojede na kraju obroka, i kaže se "Ovo je kruh ..." (473,6). Natoči se druga čaša, (djeca, ako je moguće) postave pitanja ("Po čemu je ova noć drugačija ..."), kažu se odgovori (Hagada) (473,7), a čaša se popije (474, 1).
Ruke se operu (s blagoslovom), kaže se blagoslove "... Koji je izveo kruh iz zemlje" i "... Koji nam je zapovjedio da jedemo maces", i pojede se ke-zajis (količina volumena masline, vidi 486,1) od gornjeg i srednjeg macesa (475,1). Isti volumen marora se umoči i pojede nakon što se kaže blagoslov "... Koji nam je zapovjedio da jedemo maror" (475,1). Zatim se radi maror sendvič s trećim macesom te ga se jede nakon što se kaže "U spomen na Hram ..." (475,1). U vezi iznimnih situacija vidi 475,2-6 Uobičajeno je tijekom obroka jesti jaja; različiti su običaji u vezi jedenja pečenog mesa (476,1-2), ali u svakom slučaju ne smije se reći "ovo meso je za Pesah" (469,1).
Pri kraju obroka, prije ponoći, pojede se ke-zajis od dijela macesa koji je bio stavljen na stranu (477,1-2); poslije se ne smije ništa više jesti (478,1-2). Toči se treća čaša, kaže se blagoslov nakon jela (479,1), i kaže se "Izlij..." (480,1). Četvrta čaša se natoči, kaže se ostali dio Halela (Psalmi 115-118), čaša se popije, a blagoslov "... za lozu ..." se kaže (480,1). Jedino se voda smije piti nakon četvrte čaše; vidi 481,1. Tada treba razgovarati o zakonima Pesaha i priči o Izlasku dok se ne zaspi (481,2). O tome što učiniti ako nema dovoljno macesa ili vina, vidi 482,1 i 483,1; u vezi osobe koja se zaklela da neće jesti maces vidi 485,1; u vezi ponavljanja Sedera za druge vidi 484,11.
U vezi teksta večernje, jutarnje i popodnevne Amida na Pesah vidi 487,1.3. Kiduš se uvečer ne kaže u sinagogi (487,2). Halel se govori nakon jutarnje Amida (488,1-2); u vezi govorenja Halela uvečer vidi 487,4
U vezi čitanja iz Tore i Proroka vidi 488,3. Molitva za kišu prestane se kazivati od službe Musaf (488,3). Druge večeri počinje brojanje omera (tijekom 49 dana); broji se stojeći i prethodi mu blagoslov "... Koji nam je zapovjedio o brojanju omera" (489,1). Detalje u vezi brojanja potražite u 489,1-9; 50. dan omera je Šavuos. Novi urod žita ne smije se jesti do 18. nisana (17. u zemlji Izraelovoj, vidi 489,10). U vezi čitanju za drugi dan vidi 490,1; u vezi molitava i čitanja u dane između vidi 490, 2-6.9. Nakon drugog dana, iz Halela se izostavljaju prvi odlomci Psalama 115 i 116 (490,4). U vezi molitava i čitanja sedmog i osmog dana vidi 490,7-8; "... Koji nas je uzdržao na životu ..." se izostavlja iz Kiduša u te dane.
Uobičajeno je ne postiti na dan nakon blagdana (429,2; 494,3), a običaj je da se na Pesah čita Pjesma nad pjesama, na Šavuos Knjiga o Rut, te Knjiga Propovjednika na Sukos (Tabernacles, 490,9). U Havdali nakon blagdana, izostavljeni su blagoslovi za vatru i miomiris (491,1). U vezi Havdale kada blagdan pada u subotu navečer vidi 473,1; 491,2; 599,1. Neki imaju običaj postiti na prvi ponedjeljak, četvrtak i ponedjeljak nakon mjeseca nisana i tišreja; vidi 492,1. Uobičajeno je ne vjenčavati se ili rezati kosu između Pesaha i 33. dana omera, te ne govoriti Tahanun na 33. dan; vidi 493,1-3. Žene imaju običaj da ne rade noću između Pesaha i Šavuosa (493,4). U vezi molitava i čitanja na Šavuos vidi 494,1-2. Običaj je na Šavuos kuću i sinagogu ukrasiti travom, te jesti mliječnu hranu prvoga dana; vidi 494,3. Tahanun se ne govori od prvog do osmog dana sivana (494,3).■
Pitanja za samostalno učenje:
Teme za razmatranje uz šabatni stol
Po čemu je Pinehas tako poseban?
Što je to u Pinehasovom ubojstvu
Zimrija bilo toliko vrijedno da je zaustavilo B-žanski pomor i dalo mu poseban statusa i B-žansku naklonost?
• Da li je Pinehas svojim činom uzeo zakon u svoje ruke ili je samo slijedio zapovijedi?
Ako je ovo prvo u pitanju, zašto to nije bilo samo dopušteno, nego još i pohvaljeno?
Ako je potonje, po čemu je Pinehasov čin bio jedinstven?
Usporedite pristupe Bavlija i Sifre i poduprite svaku od mogućnosti iz stihova.
• Je li Zimrijev grijeh bio blud ili idolopoklonstvo? U kakvoj je to vezi s grijehom naroda? Kako te različite mogućnosti utječu na vaše shvaćanje Pinehasovog postupka?
Pinehas – čin i nagrada
Bemidbar 25 započinje s bludom djece Izraelove sa Moabskim ženama, što je dovelo do njihovog idolo-
poklonstva Baal Peoru i izazvalo B-žanski gnjev. Po Hašemovoj naredbi Moše potom naređuje Izraelskim sucima da pobiju sve koji su iskazali štovanje Baal Peoru, i čitatelj sa strepnjom iščekuje da vidi što će se dalje dogoditi.
Odjednom se Tora prebacuje na nešto drugo. Bez da nam kaže jesu li suci izvršili svoj zadatak, Tora umjesto toga pripovijeda da je čovjek (kasnije identificiran kao Zimri) doveo Midjanku u svoj šator, na očigled Mošea i naroda, da ih je Pinehas oboje usmrtio, i da se zbog toga Hašemov gnjev smirio.
Koja je, dakle, veza između Zimrijevog grijeha s Midjankom i prvobitnog grijeha naroda sa Moabskim ženama, te njihovog štovanja Baal Peora? Da li je Zimrijev čin bio nešto sasvim drugo, ili je to također bio čin obredne prostitucije? Zašto se Pinehas uključio? Je li on bio jedan od prvotnih sudaca koje je Moše zadužio da izvrše smrtnu kaznu ili je postupio na vlastitu inicijativu? I kako je zapravo Pinehasov čin
uklonio Hašemov gnjev i zaustavio pošast koja je počela zbog prvobitnog grijeha s Peorom?
Savez s Pinehasom
Pinehasov čin ne samo da je uspio poštedjeti naciju daljnje katastrofe, već je njemu priskrbio poseban status i B-žansku naklonost.
Ovi stihovi izazivaju dodatna pitanja:
Što je bilo toliko posebno vrijedno hvale u Pinehasovom nasilnom činu što mu je priskrbilo vječni savez mira i svećeništva?
Ako je Pinehas samo slijedio zakone Tore, čime je zaslužio takvu iznimnu nagradu? A ako nije, što mu je dalo za pravo da uzme zakon u svoje ruke, da ne spominjemo da je još bio i nagrađen za krv koju je prolio?
I osim toga, što su ta B-žanska obećanja nadodala onome što je Pinehas već posjedovao na osnovu svog svećeničkog porijekla?■
Prevela Tamar Buchwald
Rabbi Shaul Rosenblatt:
Dobra orijentacija
Pinhas je nagrađen za svoj hrabri čin iz prošlotjednog odjeljka time što postaje svećenik. B-g zapovijeda Mojsiju da napadne Midjance kao namiru za njihov uspješan pokušaj da pridobiju židovski narod na štovanje idola i druga odvratna ponašanja. Raspravlja se o podjeli zemlje Izrael. Pet kćeri Celafhada – čovjeka koji je umro u pustinji bez sinova –dolaze k Mojsiju i zauzimaju se za svoje pravo nasljeđivanja. One vjeruju da je Mojsije učinio pogrešku i Mojsije pita B-ga koji odgovara u njihovu korist. Kćeri mogu dobiti nasljedstvo kao i sinovi. Nama u 21. stoljeću to izgleda normalno, ali u svoje vrijeme to je bilo revolucionarno. Odjeljak završava popisom žrtava za svaki blagdan.
U događaju sa Celafhadom, komentator Raši naširoko objašnjava zašto Tora prati porijeklo njegovih kćeri sve do Josipa. On objašnjava da kao što je Josip bio pravedan čovjek, tako je bila i svaka sljedeća generacija, uključujući i ove žene.
Međutim, ovdje postoji mala nedosljednost, jer dva stiha nakon toga kćeri objašnjavaju Mojsiju da je njihov otac umro 'u svom grijehu'. Kako onda Tora sugerira da je on bio pravedan čovjek?
Mislim da je odgovor očigledan i to je nešto o čemu često govorim. I o tome često govorim s razlogom. Jer vidim da je ljudima ponekad teško to shvatiti. Stvar je u tome da suprotno od pravednik nije grešnik. Jer 'pravednost' je stvar namjere. A
'grešnost' je stvar djelovanja. Dobri ljudi 'griješe'; loši ljudi čine mnogo dobra u svijetu. U židovskom razmišljanju, biti dobar ili loš nije stvar onoga što činiš, već je stvar tvoje orijentacije i smjera u kojem se krećeš.
Suprotno od pravednik nije grešnik. Jer 'pravednost' je stvar namjere. A 'grešnost' je stvar djelovanja
Ja sam rabin, ali kršim zakon Tore. I činim to često. I svjesno. Ali činim to u trenucima frustracije, obeshrabrenja, razočaranja. Kada dođem k sebi, razočaran sam zbog onoga što sam učinio. Poželim da to nisam učinio. I najvjerojatnije (iako ne uvijek), pitat ću se postoji li način da ispravim ono što sam učinio – pri-
mjerice, tako da se ispričam. Želim biti dobar, želim doprinositi, dobro je moj krajnji cilj ponad svega u životu – iako imam i svoje lakomislene trenutke. Kao takav, gledam na sebe kao na dobrog čovjeka koji teži tome da nastavi rasti.
Kada Tora nekoga naziva 'lošom' osobom, ona misli na nekoga tko je drugačije orijentiran. On brine samo o sebi, o svojim željama, svojim strastima, svom egu, brine o tome više no što brine da bude dobar. Ima trenutaka kad će on učiniti dobro jer bez obzira na sve ostaje duša stvorena na B-žju sliku. A ponekad se duhovna srž izražava unatoč svemu. No vjerojatno, kada se vrati svom uobičajenom površnom sebi, on neće mariti za ono što je učinio, a možda će čak i požaliti što je to učinio. Po mom mišljenju, 'loši' ljudi, čak i po toj definiciji, su samo rijetki pojedinci u ovom našem svijetu. 'Loši' ljudi, koji
Naravno, postoji srednja opcija prosječnosti. Ponekad slijediš božanske misli, a ponekad ne – bez definitivne orijentacije.
Celafhad, otac pravednih kćeri, bio je i sam pravedan. Da, on je griješio, kao i svi mi. Ali njegova je orijentacija bila ka dobru i to je ono što je važno. Tora ga opisuje kao dobrog – unatoč činjenici da je, poput svakoga od nas, on bio daleko od savršenog.
Šabat šalom.■
Prevela Anja Grabar
Rabbi Yissocher Frand:
Igranje na sigurno time što činimo ono što Tora zapovijeda
U paraši Pinhas, Moše Rabenu dobiva zapovijed da izađe, krene u bitku, i izvrši odmazdu nas Midjancima. Midjanci su stupili u savez s Moavcima i, nažalost, uspješno naveli Židovske muškarce da podlegnu grijehu nedopuštenih odnosa s midjanskim kćerima. Moše Rabenu je dobio zapovijed da istrijebi sve one koji su sudjelovali u tom strašnom činu. Medraš komentira da je navođenje nekoga na grijeh gore od ubijanja te osobe, jer kada se nekoga ubije, taj izgubi svoj život u ovome svijetu no još uvijek će imati život u Svijetu koji će doći. Međutim, kada netko sagriješi, on gubi život u oba svijeta, kako ovom tako i budućem. Pošto je budući svijet daleko vredniji od ovoga svijeta, zločin navođenja nekoga na grijeh teži je od ubojstva.
Kao dokaz za tu razliku, medraš navodi usporedbu dvaju naroda koji su tlačili Židovski narod fizički i dvaju naroda koji su nas tlačili duhovno. Egipćani i Edomci su s nama
zametnuli fizičke bitke. Moavci i Amonci namamili su nas na grijeh. Za Edomce, koji su nas samo pokušali ubiti, Tora nam kaže: "Ne mrzi Edomca" (lo tesaev edomi) dok nas se u vezi Amonaca i Moavaca, koji su nas naveli na grijeh, podučava: "Amonac i Moavac neće ući u zajednicu Vječnoga." Odbijena je svaka veza između njih i Klal Jisraela jer su oni učinili nešto daleko gore od napada na nas – oni su nas naveli na grijeh.
Medraš nadalje navodi da će svakoga tko pokuša biti fin prema Amoncima i Moavcima to na kraju skupo koštati. To se dogodilo Dovidu HaMelehu [Kralju Davidu]. Kada je umro kralj Amonaca, Dovid HaMeleh je poslao delegaciju da mu oda poštu (za pomoć koju je primio od Kralja Amona) i izrazi sućut pred kraljevim sinom, čije ime je bilo Nahaš Amonac. U Knjizi Šmuel nam je rečeno da je delegacija bila optužena da su špijuni Kralja Izraela, te su ih ponizili tako što su ih
prisilili da obriju polovicu brade i takve ih poslali natrag u Jeruzalem. Nahaš Amonac potom je unajmio plaćenike i zapodjenuo boj sa Židovskim narodom.
Medraš podučava da se to desilo Dovidu HaMelehu jer je htio biti "finiji od Tore" i "religiozniji i suosjećajniji od Tore" (koja savjetuje da se ne bude fin s Amoncima). Medraš se poziva na pasuk "Ne budi suviše pravedan ili suviše mudar..." [Koheles 7,16]. Nešto nalik na geslo marinaca: "Naše nije da pitamo zašto? Naše je samo da izvršimo i umremo."
Prije svog dolaska u Ameriku, Rav Moshe Feinstein je vodio malu zajednicu u istočnoj Europi. U gradu se nalazio i jedan "moser" [osoba koja je redovito opanjkavala svoju Židovsku subraću komunističkom režimu]. Mosere se oduvijek smatralo najprezrenijim sojem ljudi. Taj je čovjek ostavio svoju posljednju volju i oporuku: "Ja sam bio toliko grozna osoba za života da želim učiniti tešuva nakon svoje smrti. Stoga želim da se moje tijelo unakazi i da se s njime postupi s krajnjim nepoštovanjem, onako kako bi se postupalo s magarcem! Želim da me se pokopa podalje od Židovskog dijela na groblju i sve to želim da bude okajanje za moje grijehe i za sve nedaće koje sam za života stvorio Židovskoj zajednici."
Pogrebno društvo došlo je svom rabinu i pokazalo mu tu posljednju volju, tražeći ga za savjet i što da dalje čine. Rav Moshe Feinstein presudio je ovako: Morate ga pokopati kao svakog drugog Židova – s po-
Strana 10
Divrej Tora
štovanjem i dostojanstvom. Njegova je presuda bila da čovjek kad umre nema više vlasti nad svojim vlastitim tijelom, a halaha zabranjuje oskvrnjivanje mrtvog tijela. Hevra kadiša se usprotivila Rav Mosheu: "Ali pogledaj, on je rekao da želi učiniti tešuva. To će biti njegovo pomirenje!" Rav Moshe je odgovorio: "Zakon je zakon. Njega se ne može podrediti našim vlastitim mislima ili osjećajima!" Pogrebno društvo nevoljko je poslušalo svog rabina i sahranilo tog Židova jednako kao i sve druge članove zajednice.
Tri tjedna kasnije, vlasti su poslale delegaciju i čuvaru groblja pokazale vladin nalog da se ekshumira tijelo. Ekshumirali su tijelo, otvorili kovčeg, pregledali tijelo i vidjeli da tijelo nije bilo oskvrnuto. Nadalje su potvrdili da je bio sahranjen na uobičajenom dijelu Židovskog groblja. Potom su tijelo ponovo sahranili.
Čuvar groblja se pitao zbog čega čitava ta istraga. Oni su mu objasnili da prije nego li je umro, poslao je pismo Ruskim vlastima. U pismu je stajalo da Židovi mrze vlast i kinje
Dovid HaMeleh htio je biti "finiji od Tore", te "religiozniji i suosjećajniji od Tore".
Koheles kaže: Ne budi suviše pravedan ili suviše mudar..."
svakoga tko ima bilo kakve veze s vlašću. Ustvrdio je da će svoje navode dokazati svojim "predviđanjem" da će Židovi oskvrnuti nje-
govo tijelo i sahraniti ga na zasebnom dijelu groblja! Drugim riječima, pokajanje i pomirenje ovom čovjeku nije bilo ni na kraj pameti. On je namjeravao iz groba zadati svoj posljednji udarac zajednici i "uloviti ih u zamku" počinjenja kažnjivog "zločina i uvrede" protiv vlasti.
Svatko tko čuje ovu priču kaže "Rav Moshe Feinstein imao je ruah haKodeš [B-žansku intuiciju]. Kako bi inače nanjušio ovog podlaca?" Rav Moshe Feinstein možda je uistinu imao ruah haKodeš, ali ova pripovijest nije dokaz toga. Ova pripovijest nije o Ravu Mosheu Feinsteinu koji posjeduje B-žansku Intuiciju. Ovo je pripovijest o Ravu Mosheu Feinsteinu, poseku [koji donosi odluke o Židovskom zakonu]. Zbog svoje vjernosti halahi, on je sebe i svoju zajednicu poštedio nebrojenih nevolja.■
(nastavak s 10. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Igranje na sigurno
Obitelj I asmilacija
Tora nam iznosi genealogiju Pinhasa, tog istinskog fanatika s opravdanjem u Židovskoj povijesti. Mnogo je razloga izneseno u vezi toga zašto se Tora osjetila ponukanom da nam kaže imena njegovog oca i djeda. Mnogi su komentatori u ovome vidjeli objašnjenje kojim se opravdava Pinhasov postupak, dok drugi naglašavaju da je to objašnjenje Pinhasove nagrade i B-g mu daje blagoslov mira.
No, osim tih spoznaja postoji još jedna općenitija poruka koju Tora za nas bilježi. A to je da ponašanje osobe utječe na sve članove njezine obitelji, čak i one iz prethodnih generacija, koji se više ne mogu ubrojati među žive.
Veliki čin posvećenja B-žjeg imena, poput onoga kojeg je učinio Pinhas podiže i ugled i status prethodnih generacija. Moj je rebe u ješivi sažeo ovu lekciju na svoj uobičajeno
koncizan i jezgrovit način: "Ako se i tvoji djedovi i tvoji unuci ponose tobom i onime što si postigao onda je vjerojatno i Nebeska presuda za tebe povoljna. "
Naša ideja besmrtnosti temelji se na naraštajima naše obitelji, kako prethodnih pokoljenja, tako i potonjih. Nalazimo opravdanje svog života i nastojanja u uspjesima onih koji dolaze poslije nas i nastavljaju naše vrijednosti i vjeru. Mi ne možemo kontrolirati ono što će djeca i unuci učiniti, s kim će stupiti u brak i kakav će život voditi. Ali u sebi osjećamo da smo povezani s razvijanjem njihovih života i onoga što će poduzeti.
Tora nam ističe da se Pinhasov fanatizam nije pojavio ni iz čega. Tora svakome dopušta slobodu volje i ponašanja. Ni dobro ni zlo ponašanje nikada nisu predodređeni. Ipak, kao što nam je medicina pokazala, u
fizičkom svijetu postoji element fizičke predodređenosti u našoj DNK. A ta DNK utječe i na naše moralno ponašanje.
Judaizam je sebe uvijek zamišljao ne samo kao univerzalnu vjeru, već i kao osobitu obitelj. U našoj svakodnevnoj molitvi mi se neprestance prisjećamo tko su bili naši preci koji su postavili osnovu svega. Svojoj djeci dajemo imena u spomen onih koji su bili prije nas. Mi osjećaj za obitelj i odanost uzdižemo do vrijednosti do kojih naše obitelji drže.
Jedan od najdestruktivnijih trendova suvremenog društva je erozija osjećaja za obitelj, u svijetu, a posebno među Židovima. Asimilacija znači napuštanje obitelji, a napuštanje obitelji svakako pridonosi pojačanoj asimilaciji i gubitku Židovskog osjećaja i Židovskog identiteta. Ironično je da u vremenu poput našega, kada većina djece ima privile-
Rabbi Berel Wein:
Strana 12
Divrej Tora
giju da poznaje djedove i bake, pa čak i pradjede i prabake, odnosi između generacija u mnogim Židovskim obiteljima su potrošeni i nejaki.
Pinhas stoga dolazi da osnaži ovaj koncept zajedničkog povezivanja generacija - prošlih, sadašnjih i budućih. Važno je za nas da poznajemo Pinhasovu genealogiju, jer inače nemamo pojma tko je bio Pinhas i zašto je postupio onako kako je postupio u datim okolnostima.
Najdragocjenija roba
U ovotjednoj parši zabilježeno nam je još jedno brojanje židovskog naroda. Iako se brojevi podudaraju gotovo u potpunosti s brojevima koji su izneseni na početku knjige Bamidbar, Tora ipak kroz njih ponovno prolazi, vrlo detaljno i precizno. Svi komentatori Tore borili su se pronaći smisao u tom ponovnom prebrojavanju Izraela.
Podjednako je zabrinjavajuća činjenica da je tijekom desetljeća izraelskog boravka u pustinji došlo do bitne promjene u broju. Čini se da nas je Tora vrlo rano željela obavijestiti o tome da će malobrojnost biti značajka Židovskog naroda kroz njezinu tisućljetnu povijest.
Židovski narod, tijekom posljednjih osamdesetak godina, tek treba nadoknaditi brojčanost koju je izgubio tijekom holokausta. Prebrajanje u ovotjednoj parši ilustrira borbu
Židovskog naroda da demografski opstane. B-g nam je obećao da ćemo biti najmanji po broju od svih naroda, a u isto vrijeme nam je odredio da izgrađujemo obitelji i demografski osiguramo svoje postojanje iz generacije u generaciju.
Niska stopa nataliteta i visok broj mješovitih brakova, u mnogim su sektorima Židovskog društva štetni po naš daljnji opstanak. Ipak, visoka stopa nataliteta i demografski rast unutar religioznih židovskih zajednica u Izraelu i diljem svijeta pru-
Nije tako u očima Tore: za nas ljudi vrijede najviše
žaju nam procjep nade i optimizma. Jednostavna je istina da judaizam ne može opstati bez da bude Židova. Naš je zadatak osigurati one potrebne Židove pojedince Židovskom narodu u cjelini.
Tora broji ljude. Osim za potrebe javnog svođenja računa bogatstva prikupljenog i utrošenog na izgradnju Miškana i predmeta u njemu, te svećeničke odore, u Tori ne nalazi-
mo drugog detaljnog obračuna novca i bogatstva. Ljudi su najvažnije stavke u Židovskom životu. Pa čak i ljude se nikada ne broji izravno - samo neizravno, putem novca, ovaca, itd – jer koji broj doista može obuhvatiti vrijednost i kvalitetu pojedine osobe.
U svijetu postoji tendencija da se broji bogatstvo, da se na bogatstvo gleda kao na ono najvažnije u životu naroda ili pojedinca. Sjećam se toga kao rabin u Miami Beachu, prije više desetljeća, kako sam svojim očima vidio stotine umirovljenika koji u redovima čekaju ispred lokalnih banaka, četiri puta godišnje, da bi im se kamate upisale u njihove štedne knjižice.
Kao što je uobičajeno, bilo je ljudi koji su se gurali i naguravali i pokušali probiti na početak reda. Ljudi su bili potrošna roba tim gurateljima - fizičko brojanje novca, što je njihova štedna knjižica njima predstavljala, nadvladalo je najosnovniju ljudsku pažnju jednih prema drugima.
Nije tako u očima Tore. Za nas ljudi vrijede najviše. Iz ponovljenog prebrojavanja židovskog naroda u Tori, postaje nam jasno da su za nas ljudi uistinu najdragocjenija roba. S ovim na umu svakako trebamo nastojati djelovati u skladu s time, na temelju vrijednosti koje je Tora usadila u Židovski narod tijekom stoljeća.
Šabat šalom.■
(nastavak s 12. stranice) Rabbi Berel Wein: Obitelj I asmilacija
Rabbi David Stav:
za našom baštinom
Ako pogledamo u naše hebrejske kalendare, primijetit ćemo da smo ušli u "Tri tjedna" koji su započeli sedamnaestog dana mjeseca tamuza, dana kada su probijene zidine Jeruzalema, a koji će završiti devetog dana mjeseca ava – na Tiša B'Av, dan kada je uništen Hram.
Iako ne mora postojati nikakva formalna poveznica između tema koje odjeljci Tore donose tokom ovog vremenskog perioda, zanimljivo je da se odjeljak Pinhas uvijek čita tokom "Tri tjedna", ili vrlo blizu njih. Površno gledano, teme o kojima govori parša Pinhas nemaju ništa zajedničkog sa žaljenjem i uništenjem, ali ako pobliže pogledamo te stihove, otkrit ćemo drugi sloj značenja koji bi mogao objasniti povezanost sa ovim periodom u godini.
Jedna od mnogobrojnih tema o kojima se govori u ovom odjeljku, a koja je detaljno razrađena, jest kako će se podijeliti zemlja između plemena: Kako će se odmjeriti baština? Hoće li se to činiti na temelju ždrijeba, na temelju veličine plemena, ili
na nečem trećem?
Zatim, naizgled niotkuda, čitamo o pet sestara koje dolaze pred Mošea i svećenika Elazara. One se obraćaju najvišem dostupnom autoritetu sa sljedećim zahtjevom: "Naš je otac umro u pustinji… Zašto bi se odstranilo ime našega oca iz njegova roda budući da nije imao sina? Daj nama posjed među braćom na-
Grijeh uhoda bio je u tome što su odbili dobru zemlju, a lijek za tu nepravdu je izlijevanje ljubavi prema toj zemlji.
šega oca." (Brojevi 27,3-4).
Celafhadove kćeri žele primiti dio zemlje u baštinu jer ne žele da ime njihovog oca bude izbrisano iz nasljeđa zemlje Izrael. Do tog vreme-
na, zakon o nasljeđivanju bio je takav da su braća umrloga – stričevi kćeri – nasljeđivali zemlju svog brata, dok su kćeri ostajale bez nasljeđa. Tako bi ime njihovog oca moglo lako nestati s mape nasljedstva.
Moše, ne znajući odgovor na ovaj zahtjev, iznosi to pitanje pred Hašema koji odgovara da su kćeri u pravu i da im treba dati nasljedstvo njihovog oca (stih 7).
Naši rabini zapanjeni su ovom pričom: "Njihov je zahtjev pravedan. Sretan je onaj s čijim se riječima Sveti, da je blagoslovljen, složi" (Midraš, Sifre).
Uistinu, to je vrlo impresivno. Pet žena dolazi pred Mošea i, iz poštovanja prema njihovom zahtjevu, Tora nam daje ovaj poseban zakon.
Međutim, moramo se također zapitati zašto Hašem nije dao upute Mošeu da taj zakon primijeni prije no što su mu pristupile ove žene. Nakon svega, Moše je bio u potpunosti sposoban predvidjeti svaki mogući scenarij koji bi mogao ispli-
vati, a Hašem je sigurno znao da se treba pronaći rješenje za obitelji bez sinova.
Zašto smo onda trebali čekati na božanski odgovor tako da prvo Celafhadove kćeri postave pitanje koje će iznjedriti tako jednostavan zakon? Nije li Moše mogao to pravilo uvesti unaprijed?
Odgovor na ta pitanja mogao bi biti povezan s prirodom povezanosti između židovskog naroda i zemlje Izrael. Jasno je da postoji mnogo vrsta zakona i zapovijedi kojima se moramo pokoravati, bez obzira na to koliko smo duhovno povezani s njima. Uzmimo za primjer zabranu krađe ili ubojstva. Čovjek može podržavati tu ideju ili ju smatrati zločinom, ali to nema utjecaja na dužnost tog čovjeka da se pokorava zakonu. U tom slučaju, vjernost zakonu je ključ održanja ljudske civilizacije i temeljnog poretka. Stoga su to apsolutne zabrane i nikoga nije briga sviđa li se ljudima ta ideja ili ne.
Međutim, postoje i ideje i zapovijedi koje su sve osim formalističke, poput zapovijedi da poštujemo svoje roditelje. Rabini nam kažu da netko može davati svojim roditeljima ogromne količine hrane i novca, a ipak biti uvelike nehajan u iskazivanju poštovanja, dok drugi može tjerati svoje roditelje da sudjeluju u teškom radu, poput mljevenja žita na mlinskom kamenu, a i dalje se smatrati punim poštovanja. U tom slučaju, sve ovisi o tome što je u srcu djeteta i koliko poštovanja dijete uistinu osjeća, u načinu na koji dijete razgovara sa svojim roditeljima, i
za našom baštinom
tako dalje – a ne u formalnom činu davanja hrane ili slično.
Zemlja Izrael pripada drugoj grupi zapovijedi. Jedan stih iz Tehilima (Psalama) govoreći o ljubavi prema Zemlji Izrael, kaže: "Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove." (102,15). Veliki španjolski pjesnik, rabi Jehuda Halevi, kaže da je spasenje Izraela u velikoj mjeri ovisno o našoj velikoj čežnji i vapaju za time.
Jednako tako, naši životi u zemlji Izrael uvelike ovise o našoj želji da se povežemo s njom. Grijeh uhoda bio je u tome što su odbili dobru zemlju, a lijek za tu nepravdu je izlijevanje ljubavi prema toj zemlji. To može biti razlog zbog kojeg je Hašem odlučio da zakon o nasljeđivanju za Celafhadove kćeri mora biti otkriven kao dio njihove inicijative, a ne kao uputa odozgo. Hašem kao da im je time htio reći da je njihova duboka želja za nasljeđem u zemlji njihovih praotaca ključ za dobivanjem tog nasljeđa.
Ovih dana, dok se židovska tradicija prisjeća uništenja naroda i Hrama – događaja koji su se dogodili davno – u Tori čitamo o lekcijama koje nas uče kako da se vratimo u zemlju – s ljubavlju, čežnjom i odanošću. Nekad davno, ljudima je trebalo mnogo odanosti kako bi uopće iskusili osobine te zemlje, ali danas, sve što trebamo je pogledati oko sebe i razumjet ćemo da je ta zemlja zaista vrlo dobra – samo tu svoju ljubav moramo izraziti kroz svoja djela.■
Prevela Anja Grabar
(nastavak s 14. stranice) Rabbi David Stav: Žeđanje
Rabbi Ephraim Buchwald:
Pinhas i kralj David
Na završetku prošlotjedne parše, parše Balak, čitamo o revnom postupanju Pinhasa, unuka Velikog svećenika Arona, koji je nasmrt probo židovskog vođu i midjansku ženu usred javnog čina bluda koji su počinili pred očima naroda.
U ovotjednoj parši, čitamo da su oboje prekršitelja koji su poginuli bili znameniti ljudi. To su bili Zimri, sin Salua, princa iz Šimunovog plemena, te Kozbi, kći Cura, jednog od midjanskih vođa.
U prvim stihovima parše Pinhas, B-g kaže Mojsiju da će Pinhas, sin Elazara, sina svećenika Arona, biti nagrađen za odvraćanje B-žjeg gnjeva od Izraelaca. Učimo da isključivo zbog Pinhasa B-g nije uništio izraelski narod u Svom gnjevu.
U Brojevima 25,12-13, Tora kaže: "Kaži mu dakle: S njime, evo, sklapam savez mira. Neka to bude za nj i njegove potomke poslije njega savez vječnoga svećeništva, jer je revnovao za svoga B-ga i izvršio pomirenje za izraelski narod."
Rabi Josef B. Soloveitchik pita sljedeće pitanje: Pinhas je počinio ubojstvo u B-žje ime i zbog toga su on i njegovo potomstvo nagrađeni time da im je darovano svećenstvo, te će za sva vremena služiti u Hramu. S druge strane, kralju je Davidu, koji je vodio mnoge bitke za B-ga, rečeno da mu zbog toga što je prolio toliko krvi u bitkama, neće biti dozvoljeno da sagradi Hram u Jeruzalemu. Hram će izgraditi tek Salomon, sin kralja Davida.
Rabi Soloveitchik primjećuje da su
i kralj David i Pinhas počinili djela koja su bila legalno opravdana i kroz koja je B-žje ime bilo posvećeno u svijetu.
Rabi Soloveitchik nastavlja sa raspravom o pacifizmu naglašavajući da, iako je judaizam religija mira, to nije religija pacifizma. On kaže da Židovi moraju ustati sami za sebe i da će oni koji propuste to učiniti na kraju sve predati zlu.
Zašto su djela kralja Davida, koja su donijela svetost B-žjem imenu, smatrana preprekom? Ona su trebala biti smatrana prednošću. Činjenica da je kralj David bio B-žji ratnik trebala je potvrditi Davidov zahtjev da bude određen za to da izgradi svetište. To što je David ujedinio ljude, zajedno sa svim njegovim drugim herojskim vojnim pothvatima, trebalo mu je donijeti prioritet u izgradnji Hrama. Nakon svega, bitke koje je vodio bile su B-žje bitke.
Rabi Soloveitchik ističe da je prije no što se čovjek može posvetiti iz-
gradnji Svetišta, potrebno postići mir i nadvladati sve neprijatelje Izraela. David je bio onaj koji je postigao taj mir. I, iako je Salomonu dozvoljeno da sagradi Hram, njegovo će se kraljevstvo raspasti ubrzo nakon njegove smrti kada se deset izraelskih plemena, pod vodstvom Jeroboama, povuče iz kraljevstva i formira sjeverno kraljevstvo Izraela.
Rabi Soloveitchik sugerira da razlog zbog kojeg Mojsiju nije bilo dozvoljeno ući u Obećanu Zemlju nije bio nikakav grijeh ili nedostatak, već to što zemlja još nije bila spremna za trajnu svetost. Ta će svetost morati pričekati i doći će kasnije u vrijeme Ezre. Nadalje, da je Mojsije ušao u zemlju, zemlja bi odmah postala u potpunosti sveta te bi automatski nagovijestila Mesiju. Međutim, Svemogući je smatrao da svijet još nije spreman za Mesiju.
Slično je i sa kraljem Davidom. Da je kralju Davidu bilo dozvoljeno sagraditi Hram, Hram bi, zbog Davi-
dovog uzvišenog statusa, trajao zauvijek. No, svijet još nije bio spreman za vječni Hram. Ali kada bude spreman, kralj David i njegov potomak Mesija, bit će oni koji će ga izgraditi. Iako je David zasigurno zavrijedio da sagradi Hram, svijet još toga nije bio vrijedan.
Rabi Soloveitchik zaključuje, "Vojevati pravednu bitku za Hašemovo ime ne diskvalificira čovjeka od služenja u Njegovom Hramu – ako išta, onda to priprema čovjeka za službu kao što vidimo u slučaju Pinhasa. Davidovi ratovi trebali su Davida zapravo učiniti savršenim za graditelja Hrama, osim što je bio previše savršen."
Rabi Soloveitchikova analiza još uvijek ne uspijeva objasniti zašto je, iako Davidu nije bilo dozvoljeno sagraditi Hram, Pinhasu darovan vječni savez svećenstva. Rabi Soloveitchikov djed, rabi Chaim Soloveitchik pitao je, "Kako je Pinhas mogao biti nagrađen savezom mira? Nakon svega, B-g nagrađuje i kažnjava 'mjerom za mjeru', a Pinhasova djela bila su puna nasilja i prolijevanja krvi?"
Reb Chaim sugerira da se Pinhasovo ponašanje izvana činilo krvavim i nasilnim, no njegovi su unutarnji motivi bili vođeni željom za mirom i blagostanjem židovskog naroda. Tu činjenicu potvrđuje Tora koja kaže (Brojevi 25,11), da "Pinhas… odvrati gnjev Moj od Izraelaca … i zbog njega Ja u gnjevu Svojem posve ne uništih Izraelaca."
Reb Chaim pravi razliku između pravog revnitelja, čija su djela upravljena ka B-žjoj časti i kojem su na
srcu najbolji interesi za društvo, te lažnog revnitelja, koji je motiviran samopravednim i fanatičnim vjerovanjima. Reb Chaim objašnjava da iako i kućanice i mačke mrze miševe, kućanice mrze kada ih moraju ubijati i nadaju se da nikada neće ugledati nijednog, dok mačka željno iščekuje da ulovi još kojeg.
Iako je judaizam religija mira, on nije pacifistička religija. Židovi moraju ustati sami za sebe, a oni koji to propuste učiniti na kraju će sve predati zlu
On nadalje objašnjava da se razlika među njima očituje u njihovom stavu prema nasilju. Iskreno revna osoba muči se kada, nakon što je iscrpila sve opcije, osjeća da mora pribjeći nasilju. Osoba koja je motivirana lažnom revnošću potajno se veseli što mora činiti tako.
Ubojstvo je bilo posljednje što je Pinhas htio učiniti. On je bio slomljen zbog činjenice da nije imao drugog rješenja. Njegova je primarna namjera bila donijeti svetost u izraelski tabor i spasiti narod od pošasti koja je već ubila 24000 ljudi. Zbog te zasluge B-g mu je dao vječni savez svećenstva koji je on zaslužio.
Neka biste bili blagoslovljeni.■
Prevela Anja Grabar
(nastavak s 16. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: Pinhas i kralj David
Duha
Mojsije je zatražio Vječnog da imenuje vođu koji će ga naslijediti, "osobu koja može razumjeti i povezati se sa svakim pojedincem" (Brojevi 27,16, Raši). Vječni je odgovorio: "Uzmi si Jošuu, čovjeka u kojem ima duha". Kako odgovor Vječnoga udovoljava Mojsijevom zahtjevu?
Ljudsko biće je kompleksno stvorenje koje se sastoji od tijela i duha. Duh je sila koja odvraća osobu od udovoljavanja samom sebi, kako bi se posvetila višem cilju.
Osoba koja je zaokupljena zadovoljavanjem svojih vlastitih želja ne može u potpunosti suosjećati s drugima. Sposobnost povezivanja i razumijevanja svakog pojedinca zahtijeva iznimnu empatiju. Takva je empatija moguća samo kod osobe koja je duhu podredila porive za zadovoljavanjem samog sebe.
U sefardskom, siduru, u jutarnjoj molitvi piše: "Nema nadmoći čovjeka nad životinjama, osim čiste duše." Mi se možemo ponositi što smo dostojanstvena ljudska bića jedino ako našim ponašanjem upravlja duh, a ne životinjsko tijelo.
Adam - jedinstvena osoba
Pri stvaranju Vječni je dao da zemlja iz sebe dâ brojna stvorenja, i bilo ih je mnogo od svake vrste. Adam je, međutim, stvoren kao jedna jedinka. Midraš pita: "Zašto je čovjek stvoren kao jedna jedina osoba?" i daje nekoliko razloga.
Možda je još jedan razlog zbog kojeg je čovjek stvoren kao jedna jedina osoba bio to što je Vječni imao namjeru da svaka osoba bude
jedinstvena. "Onako kako su njihova lica jedinstvena, tako su i njihovi umovi jedinstveni" (Tanhuma Pinhas 10). Barem je tako trebalo biti.
Sjećam se ljudi koje sam poznavao 1930-ih godina. Bili su to ljudi koji su emigrirali iz istočne Europe početkom dvadesetog stoljeća, i bili su strašno jedinstveni. Mnogi od njih su bili poznati po nadimcima. Shimon je bio krasan talmid haham koji je bio poznat kao "der krumer tzaddik" (izobličeni cadik). Mordechai je bio poznat kao "Jom hašiši". Bila su dva Chaima: Chaim S. je bio "Chaim fun America" a Chaim F. je bio "Chaim fun Canada". Eliezer jedva da je poznavao Humaš, a kada su uočili da gleda u Zohar, od tada je bio poznat kao "Zohar hakadoš".
Koji je moj cilj u životu?
Što smatram srećom?
Moshe W. je prepričavao ono što je čitao u nastavcima u Morgen Journalu o kraljici od Šebe, što mu je priskrbilo naziv "Malka Šeba". Moshe W. mora da je učinio nešto što je zajamčilo da ga se nazove Elifaz ben Esau. Nadimci su simptomatično govorili o njihovoj jedinstvenosti. (Pogrdni nadimci su vrijedni žaljenja i krše halahu, no svejedno pokazuju jedinstvenost pojedine osobe.)
Umove tih ljudi nisu oblikovali masovni mediji ili odgojno-obrazovne ustanove, stoga je osobnost svakoga od njih bila jedinstvena jednako kao i njihovi otisci prstiju i DNK. Svaka je osoba mislila za sebe
samu, a ipak je bilo iznenađujuće malo razjedinjenosti.
Mi danas blokovski glasamo i blokovski razmišljamo. Na nas utječu masovni mediji, velike korporacije i čelnici obrazovnih institucija. Štoviše, odgojno-obrazovni sustav se kritizira jer tjera sve učenike u središte krivulje, što rezultira osrednjošću i uniformiranosti. Prepuštamo se svakom prohtjevu koji prevlada. Naše umove formiraju svi osim nas samih.
Doista postoje pravila i principi kojih se moramo svi pridržavati, ali unutar tih parametara postoji dovoljno prostora da budemo svoji. Koji je moj cilj u životu? Što smatram srećom? Koje su moje jedinstvene sposobnosti koje bih trebao razvijati? Kakav način života želim?
Poslušajte riječi Rav Shlomoa Wolbea. "Svaki je pojedinac, poput Adama, čitav svijet. Postojanje milijardi ljudi ne umanjuje jedinstvenosti svakog pojedinca. Svaki je pojedinac neponovljivi fenomen.
Svaka osoba bi trebala znati: "Ja, sa svojim snagama i talentima, crtama lica i karakternim osobinama, jedinstven/a sam na svijetu. Među svima onima koji žive danas i u svim prošlim naraštajima, nije postojao nitko poput mene, niti će ikada postojati itko poput mene do kraja vremena. Vječni me poslao na svijet s jedinstvenom misijom koju ne može ispuniti nitko drugi, jedino ja u mom jednokratnom životu" (Alei Shur vol.2, str.71)
Možda je lakše i jednostavnije slijediti instinkt krda. To će nas poštedjeti potrebu da razmišljamo sami za sebe. Međutim, ako je sreća rezultat samoostvarenja, možda radi komfora žrtvujemo svoju sreću.■
Rabbi dr. Abraham J. Twerski: Zajedništvo
Biseri hasidske mudrosti
Senora s greškama
Bio jednom jedan mladić koji je napustio svoj dom da bi nekoliko godina lutao svijetom. Po povratku se hvalio svome ocu kako je postao majstor za izradu uljanica i menora. Zamolio je oca da sazove sve uvažene majstore toga zanata, kako bi oni pred svima mogli potvrdili njegovu iznimnu vještinu.
I otac je pristao, pozvao je sve majstore da ocijene njegovo djelo. Na očevu žalost, nisu oni pronašli previše riječi pohvale. Nesretni je otac obilazio od jednog do drugog majstora i zahtijevao da mu iskreno prizna u čemu je problem. Na kraju je svaki od njih objasnio da je pronašao neku nedopustivu pogrešku pri izradi.
tvorivši naš svijet na takav način da, što više razgrćemo vanjske slojeve, otkrivamo sve apstraktnije i duhovnije, dobivamo priliku razumjeti svog Stvoritelja. Upravo kao što to čini učenik, mi upoznajemo svoj svijet korak po korak, kroz metaforu koju slijedi nova metafora. Naša zamjedba "svjetla" pojačava se onoliko koliko povećamo svoju "posudu" i tako se približavamo perspektivi Stvoritelja, našeg vodiča i učitelja, B-ga. Upravo kao što odnos između učitelja i učenika zahtijeva delikatan balans između blizine i poštovanja, ljubavi i strahopoštovanja, mi moramo težiti sličnom balansu u našem odnosu s B-gom. To stvara zdravu napetost koja nas prisiljava da odijelimo konačno od beskonačnog, da razlikujemo ograničenu stvarnost našeg svijeta od apsolutne stvarnosti B-ga. Sam čin prepoznavanja te razdvojenosti dozvoljava nam da integriramo te dvije stvarnosti. Ne samo da osjećamo kako je B-g s nama u svakom trenutku, već shvaćamo da je B-g stvorio i transcendira svaki trenutak. Konačno, dolazimo do osnovnog shvaćanja da "ne postoji ništa drugo" do B-ga.■
~ R. Menachem Mendel Schneerson
I tako je otac morao izvijestiti sina da je u njegovom djelu svaki majstor pronašao grešku. Sin je tada zahtijevao da svaki od njih potanko opiše tu grešku. Ispostavilo se da je svaki od njih pronašao neku drugu grešku i, što je još zanimljivije, da je jedan kudio isto ono što drugi hvali. Na kraju se nikako nisu mogli složiti što je u tom djelu dobro, a što loše.
Tek tada sin objasni svome ocu: "Upravo sam time dokazao svoje vrhunsko umijeće. Svakome od njih sam otkrio upravo onu grešku koja se krije u njemu samome. Sve sam te greške prvo namjerno umijesio u svoju kreaciju, a tek sada počinjem s popravkom."■
M
i trebamo moliti i za najgore ljude na svijetu. Trebamo i njih voljeti.
Sve dok tako ne molimo, sve dok tako ne volimo, Mesija neće doći.■
~ R. Pinhas iz Koreca
Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević
Ozer Bergman, Breslov Research Institute:
Izgraditi, a ne razbijati
Bilo to ispravno ili pogrešno, postoji određeni osjećaj nelagode koji se pojavljuje u mjesecima tamuzu i menachem-avu. Do toga dolazi zbog činjenice što trotjedno razdoblje Bein HaMecarim (doslovno "U tjesnacu", također poznato i kao "Tri tjedna") počinje u drugoj polovici tamuza i nastavlja se kroz prvih deset (da, deset) dana menachem-ava. U ovom periodu žalovanja zbog uništenja Beit HaMikdaša (Svetog hrama) i našeg dugog, dugog izgnanstva kao posljedice toga (što se nastavlja i dalje, na našu žalost i sramotu), mnogi se od nas pitaju kako možemo tugovati zbog "gubitka," odsutnosti nečega što nikada nismo niti imali. Iako na to pitanje nismo u stanju dati odgovor, mi svejedno osjećamo kako nešto nedostaje i osjećamo se nelagodno.
Iako je prilično teško, čak možda i nemoguće, shvatiti to nepostojanje Beit HaMikdaša i ono što njegov neposredni gubitak povlači za sobom, postoji mnogo posljedica koje možemo razumjeti i zbog njih žalovatii učiniti nešto u pogledu toga.
Ima dvije stvari koje trebamo znati o tamuzu. Na 17. dan ovog mjeseca
Moše Rabeinu je razbio Luhot, Ploče Saveza na kojima je bilo uklesano Deset zapovijedi. Razbio ih je nakon što je sišao s brda Sinaj i vidio kako su Židovi razuzdano uživali dok su štovali zlatno tele. Rebe Nahman podučava da kada su Luhot bile razbijene, tamuz je izgubio svoje slovo vav (ו, i tako je od זומת postao זמת) (Likutey Moharan I, 217). Gubitak slova vav znači da smo skloni zaboraviti Toru koju smo naučili. To je već dovoljan razlog za plakanjebudući da nas svako zrnce znanja Tore toliko više povezuje s B-žanskim, a njegovo nestajanje slabi tu povezanost. Ali, ne daj B-že, može biti i gore od toga.
Zaboravljanje Tore može dovesti do toga da ju izgubimo. Zbog toga što Tora nije samo informacija. Ona je od B-ga dani savjet o tome kako živjeti život odan B-gu. Zaboravljanje micve "Voli svojega bližnjega (kao što voliš) samog sebe" (Levitski zakonik 19,18), vodi do toga da, ne daj B-že, ne volite svog bližnjeg, potom da budete ljubomorni na njega i konačno da ga mrzite bez ikakvog razloga. Takva sinat hinam (neosnovana mržnja) je uzrok našeg izgnan-
stva (Joma 9b).Isto tako, svatko je od nas, kao počinitelj i žrtva, okusio prolaznu slatkoću sinat hinama i dugotrajnu gorčinu njenog uboda.
Sinat hinam ima čitav niz drugih štetnih učinaka. Svima nam je poznata smetena "logika" frustracije i povrijeđenih osjećaja. Mržnja nas spriječava da pomažemo drugima. Odbijanje stvara destruktivno suparništvo. Gorčina stvara osjećaje superiornosti. Sve se to spaja, povezuje i stalno iznova razbija Luhot, jer kad nam manjka ljubavi i poštovanja prema našem bližnjem, mi se udaljavamo od Tore. Zašto? Zato što Tora nije automatski vaša, ili moja, ili bilo kojeg Židova: "Ona nije vaša baština" (Avot 1,17). Ona je naša, ali samo kada smo zajednica: "Moše nam je zapovjedio Toru; ona je nasljedstvo Jaakovljeve zajednice" (Ponovljeni zakon 33,4).
Primanje Tore zahtijeva da budemo kao jedna osoba, ujedinjeni (Raši na Izlazak 19,2). Danas, isto tako, mi uskraćujemo svojoj osobnoj biti i svojoj nacionalnoj biti pristup Tori i njezinim savjetima, ako ne uspijemo voljeti svoje bližnje kako treba. Zato moramo biti duhovno mudriji i veći da bismo se odupirli svim varljivim razmišljanjima i iskušenjima koja vode do izrade zlatnog teleta. Mi moramo tamuzu povratiti slovo vav, vav hahibur, veznik-vav, pa će se naša srca, naš narod i naša Tora obnoviti, brzo i čim prije, s dolaskom Mašijaha. Amen.
A gutn Shabbos! Šabat šalom!■
Prevela Tamar Buchwald
* Deseti ava je također dodirnut žalovanjem, djelomično zbog toga što je na taj dan Beit HaMikdaš u stvarnosti spaljen do temelja.■
Paraša (priča) Pinhas je priča o liječenju. Ona je jedna od parašot u mjesecu tamuzu, znaku Raka, i ovo je ono što nam je u ovom trenutku potrebno: Tajna izliječenja. Ova paraša govori o najvažnijoj od svih tajni – kako stvoriti i sačuvati zdravlje.
Paraša Pinhas
Plošno gledano činilo bi se da paraša Pinhas ni po čemu nije osobito posebna ili drugačija od ostalih paršot. Ipak, ona je poznata po tome što joj se pripisuju jedinstvena svojstva zaštite i izliječenja. U Zoharu postoji cijeli tom u kojem je do detalja razrađena struktura ljudskog tijela, funkcije dijelova anatomije, i uzroci raznih bolesti koje je moderna medicina tek nedavno otkrila.
Koja je tajna i snaga ove paraše?
U raspravi o ovoj paraši, Zohar počinje s uplitanjem Pinhasovih postupaka, a on ne samo da je ubio dvoje ljudi, već je za to bio nagrađen i dobio svećeništvo.
Kao što već znamo iz završetka prethodne paraše, Izraelci su podlegli iskušenju Midijanki i Moapki, našto je izbio pomor koji je bio zaustavljen tek nakon što je Pinhas ubio Zimrija i Kozbi. Zohar objašnjava da Pinhas nije postupio iz ljutnje ili fanatizma, nego iz ljubavi. Na to aludira oružje koje je koristio - "... i uzeo je koplje u svoje ruke". Zohar pojašnjava: kada se slova riječi "RoMaH" (koplje) drugačije porazmjeste, dobivamo riječ "RaHeM", tj. djelo milosrđa, ljubavi. Ta se ista slova nalaze u riječi "ReHeM", maternica, u kojoj se fetus hrani životnom energijom, ljuba-
■ vlju, toplinom i zaštitom.
Prema Zoharu, 248 organa ljudskog tijela podudaraju se s 248 organa duše, i svrha je svakog organa da stvara životne cikluse. To znači da on nije samo ''posuda'' koja prima, već posuda koja vrši utjecaj i daje drugima. Kvaliteta heseda, kada djeluje na naše okruženje, nama i našim organima daruje zaštitu od bolesti. Od vremena kad sazrijemo i nismo zaštićeni u maternici, naša je sudbina u našim vlastitim rukama.
Veliki svećenik predstavlja silu heseda i Pinhas postaje svećenik kao rezultat svog čina. Doista, Pinhas ubija Zimrija, jednog od vođa plemena Šimon koji je bio poznat po svom temperamentu. Pinhas je svjestan da zbog svog čina neće ostati živ, no on svejedno ide dalje i čini to, jer njegov je cilj spasiti Izraelce. U judaizmu je obavezno da osoba radije riskira svoj život nego da počini bilo koji od ova tri prekršaja: ubojstvo, incest ili štovanje idola; ona radije treba umrijeti nego li prouzročiti veliku muku drugoj duši.
Tumači objašnjavaju da je Pinhas djelovao iz poriva "voli svog bliž-
njeg kao sebe samog" (Levitski Zakonik 19,18), i da je svojim postupkom zapravo počinio samoubojstvo; on je toliko snažno suosjećao i poistovjetio se sa Zimrijem da je zapravo mogao shvatiti što Zimri čini samom sebi. Zohar također ukazuje na čin "mesirut nefeš" (požrtvovnosti, žrtvovanja samoga sebe) u postupku Pinhasa, i na čin posvećenja B-ga, za što je postigao svećeništvo. Sebičan život izvor je bolesti, a naša je svrha da živimo svoje živote u mesirut nefešu za ideal, i da ne dopustimo da život samo prođe pored nas, inače će naši organi jedan za drugim početi otkazivati. Najmoćnije izlječenje se događa kada obnovimo energije iz majčine utrobe, kroz energije nesebične ljubavi i darivanja, predanosti i požrtvovnosti. Paraša Pinhas se čita tijekom mjeseca tamuza, koji je vodeni znak i simbolizira moć heseda, ljubavi i dubokih emocija. Negativni osjećaji glavni su razlog bolesti i smrti. Pozitivna energija je jedini moćan način za izliječenje bolesti i za pobjeđivanje smrti; ovo je načelo osnova za ozdravljenje koje se nalazi ispod površinskog dijela paraše Pinhas ■
Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:
Pinhas: Razumijevanje neobičnog tijeka paršijot
Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga
Da li je Humaš trebao završiti s Paršat Pinhas?
Očito ne, pa ipak usred ovotjedne Parše nalazimo priču o 'smrti' Mošea Rabeinu i prijenosu njegove uloge vođe na Jehošuu (vidi 27:12-23).
Nadalje, pažljivim proučavanjem Paršat Pinhas otkriva se da naizgled gotovo sve njegove teme pripadaju na neka druga mjesta u Humašu.
U ovotjednom šiuru pokušavamo razumjeti zašto.
Uvod
Sve do Paršat Pinhas, pripovijest Sefer Bamidbara išla je vrlo logičnim (kronološkim) redom. Međutim, na početku Parše Pinhas, otkrivamo ozbiljan problem u vezi s pričom o ratu protiv Midjana.
Iako je B-žja zapovijed da se osveti Midjancima zabilježena na početku Paršat Pinhas, detalji te bitke nisu zabilježeni sve do nekoliko poglavlja kasnije u sredini Paršat Matot. U 'međuvremenu', Paršat Pinhas raspravlja o nekoliko događaja koji ne samo da nisu povezani, već se i čini da su se dogodili kasnije!
Nakon što malo detaljnije objasni ovaj problem, naš šiur će pokušati objasniti razlog za ono što se inače čini vrlo čudnim razvojem paršijot.
[Napomena o uporabi pojmova: Parša - s velikim 'P - odnosi se na Paršat HaŠavua, parša (ili paršia) - s malim 'p' - odnosi se na 'paršijot' ['ptuhot' ili 'stumot'] - podjele u Humašu nalik paragrafima, označene širokim praznim prostorom u retku.]
Definiranje problema
Pregledajte 25:1-15, i zapazite kako Paršat Pinhas započinje dovršavanjem priče o grijehu Bnei Jisrael s midjanskim kćerima (od kraja Paršat Balak). Prvo, Pinhas je nagrađen za svoj revnosni čin (koji je spasio Bnei Jisrael od teže kazne / 25:10-15); i odmah nakon toga B-g zapovijeda Mošeu da se osveti Midjancima:
"I reče B-g Mošeu govoreći: Napadni Midjance i porazi ih, jer su te napali prijevarom..." (25,16-18).
Logika bi nalagala da Humaš u ovom trenutku treba na-
staviti s pričom o toj bitci. Ali to nije slučaj! Umjesto toga, detalji te bitke zabilježeni su tek nekih pet poglavlja kasnije - u sredini Paršat Matot:
"I B-g je govorio Mošeu, rekavši: Osveti izraelski narod na Midjancima... Moše je [tada] rekao Bnei Jisrael: Odaberite ljude za bitku, i neka napadnu Midjan da osvete B-žji gnjev prema Midjancima..." (vidi Bamidbar 31:1-2 / usporedi s 25:1618).
U međuvremenu (u poglavljima 26-30), nalazimo nekoliko nepovezanih tema, sažetih u sljedećoj tabeli: Poglavlja Tema
26:1-65 Popis stanovništva cijele nacije
27:1-11 Priča o 'bnot Clofhad'
27:12-14 'Posljednji dan' Mošea Rabeinu
27:12-23 Prijenos vodstva s Mošea na Jehošuu
28:1-30:1 Zakoni o korbanot - tmidim i musafim
30:2-17 Zakoni o nedarim (zavjeti)
Ovaj problem obično prolazi nezapaženo iz vrlo jednostavnog razloga. Kada započne popis u 26. poglavlju, čini se da je izravno povezan s ovom zapovijedi da se osveti Midjancima:
"I B-g reče Mošeu, govoreći: Napadni Midjance..." (vidi 25:16 -18)
"I dogodilo se to nakon pošasti, rekao je B-g Mošeu... izbrojte Bnei Jisrael od dvadeset godina naviše - po njihovim pradjedovskim domovima, sve koji mogu nositi oružje" (vidi 26:1-2) .
Ovo postavljanje jedno uz drugo na nas ostavlja dojam da je ovo prebrajanje naroda neophodno kao dio pripreme za bitku protiv Midjana koja je uslijedila. Međutim, do momenta kada se detalji tog prebrajanja završe (šezdesetak stihova kasnije) postaje sasvim jasno da ovaj "mifkad" nema nikakve veze s tom bitkom. Umjesto toga, njegova je svrha izričito navedena:
"... Ovo je ukupan broj Bnei Jisrael: 601.730. I B-g je progovorio Mošeu govoreći: Ovim [prebrojanim ljudima] će se razdijeliti zemlja - prema popisanim imenima, što je veća grupa to veći dio.. ." (vidi 26:51-54).
Drugim riječima, ovaj popis će biti osnova za podjelu Zemlje nakon njenog osvajanja. Ovo zapažanje objašnjava
22 Divrej Tora
Rabbi Menachem Leibtag:
(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Pinhas: Razumijevanje neobičnog tijeka paršijot
zašto se konkretno ovaj popis provodi "l'beit avotam" [dosl. po domovima njihovih predaka / vidi 26:2] - on uključuje konkretna imena priznatih obiteljskih jedinki, jer će zemlja biti raspodijeljena prema veličini ovih obiteljskih jedinki (vidi 26:52).
[Primijetite kako je ovaj detalj "le-beit avotam" primarna razlika između popisa ovdje i popisa u 1. i 2. poglavlju Bamidbara. Tamo ne nalazimo ova imena pojedinačnih obiteljskih jedinki!]
Daljnji dokaz da je ovaj popis potpuno nepovezan s ratom protiv Midjana dolazi iz detalja te bitke u Paršat Matot. Pregledajte 31:4-6, i zamijetite kako B-g upućuje Mošea da unovači samo po tisuću vojnika iz svakog plemena. Ako je samo 12.000 vojnika potrebno za borbu protiv Midjana, onda sigurno nema potrebe da Moše provede sveobuhvatan popis od preko 600.000 vojnika!
Neosporan dokaz da je popis stanovništva u 26. poglavlju učinjen jedino sa svrhom raspodjele zemlje (i nema nikakve veze s bitkom protiv Midjana koja je uslijedila) nalazi se u 27. poglavlju, gdje nalazimo priču o tome kako su se Clofhadove kćeri požalile da neće primiti 'nahala' [dio zemlje]. Svakako, ovo nema nikakve veze s ratom protiv Midjana, već ima veze upravo s nasljeđivanjem Zemlje!
[Posljednja tema 27. poglavlja, tj. imenovanje Jehošue da naslijedi Mošea, također se odnosi na temu nasljeđivanja zemlje, budući da će postati Jehošuina odgovornost osvojiti i potom nadgledati nasljeđivanje zemlje u skladu s plemenskim obiteljima.]
Konačno, poglavlja od 28 do 30 opisuju brojne zakone
koji se tiču korbanot i nedarim [zavjeta]. Ovi zakoni također sigurno nemaju izravne veze s ratom protiv Midjana.
Tek se u 31. poglavlju Sefer Bamidbar konačno vraća detaljima bitke protiv Midjana koji su započeli u 25. poglavlju.
Sljedeća tablica sažima našu dosadašnju raspravu i ilustrira kako je prirodni tijek u poglavljima 25-31 prekinut temama A-F:
POGLAVLJE DOGAĐAJ/TEMA
* 25 ==> B-ŽJA ZAPOVIJED DA SE NAPADE MIDJAN
A) 26 Popis stanovništva koji će naslijediti zemlju
B) 27:1-11 Priča o bnot Clofhad
C) 27:12-14 Posljednji dan Mošea Rabeinu
D) 27:12-23 Prijenos vodstva s Mošea na Jehošuu
E) 28->29 Zakoni o korbanot - tmidim i musafim
F) 30 Zakoni o nedarim (zavjetima)
* 31 ==> BITKA PROTIV MIDJANACA
Jasno je da se nijedna od ovih tema ne odnosi izravno na 'milhemet Midjan'. Bez obzira na to, Tora ih bilježi ovdje u Paršat Pinhas.
Da bismo razumjeli zašto, prvo moramo odrediti gdje svaka od ovih paršijot (tj. A-F) pripada.
A) Popis: Mifkad HaNahalot
Kao što smo gore objasnili, popis stanovništva (u poglavlju 26) je napravljen kako bi se vođama omogućilo da pravilno raspodijele zemlju. Stoga je prilično lako odrediti gdje ovaj odjeljak 'pripada', jer posljednja tri poglavlja Sefer Bamidbar raspravljaju o temi nasljeđivanja zemlje (vidi 33:50 do kraja knjige). Zapravo, prilično precizno možemo odrediti gdje ova cjelina pripada ako uočimo prilično očitu tekstualnu (i tematsku) paralelu. Jednostavno još jednom pregledajte završne pesukim popisa:
"Među ovima će se zemlja razdijeliti na dijelove, prema navedenim imenima, većim skupinama POVEĆAJTE dio, manjim skupinama SMANJITE dio. Svakoj neka se dodijeli njen dio prema broju upisanih..." (vidi 26: 52-54).
Napomena kako nalazimo gotovo identičnu zapovijed u Paršat Mas'ei, kada B-g zadužuje Bnei Jisrael zadaćom osvajanja zemlje:
"Kada prijeđete Jordan u zemlju Kanaan... zauzet ćete zemlju i naseliti je..."
"Razdijelit ćete zemlju među sobom... većim skupinama POVEĆAJTE dio, manjim skupinama SMANJITE dio... Imat ćete svoj dio prema plemenima svojih predaka…" (vidi 33:5055)
[Zapazite VELIKA SLOVA u oba citata koji ističu paralelu]
Još jednom pregledajte ove pesukim, i zapazite kako je ova zapovijed u Paršat Masei gotovo identična zapovijedi zabilježenoj na kraju prebrajanja u Paršat Pinhas (vidi gore 26:52-54)!
Nadalje, Paršat Masei nastavlja s brojnim drugim zapovijedima koje se tiču nasljeđivanja zemlje. [Na primjer, granice Erec Kanaana koje treba osvojiti (vidi 34:1-15), plemenski vođe koji će podijeliti zemlju (vidi 34:16-29), gradovi Levita i gradovi utočišta (vidi 35. poglavlje), itd.]
Stoga zaključujemo da popis u Paršat Pinhas zapravo 'pripada' u Paršat Masei!
B) Bnot Celafhad
Obratite pažnju na to kako je ovaj događaj (vidi 27:1-11) zabilježen odmah nakon popisa [pažljivo pročitajte 27:1], i najvjerojatnije se dogodio upravo tada. Uostalom, pritužba Celafhadovih kćeri proizlazi iz toga što su se uplašile da će nasljedstvo njihova oca (kao što je obećano u popisu) biti izgubljeno, jer one nemaju braće. Jasno je da se ova priča može smatrati izravnim nastavkom "Mifkad HaNahalot" (tj. 26. poglavlja), jer se i on bavi zakonima koji se tiču nasljeđivanja zemlje. Stoga je i on trebao biti zabilježen u Paršat Masei. [Zapravo, priča o Bnot Celafhad zapravo se nastavlja u Paršat Maseividi 36. poglavlje!]
C) Posljednji dan Mošea Rabeinu
U sljedećem odlomku (27:12-14), B-g zapovijeda Mošeu da baci posljednji pogled na Obećanu zemlju prije svoje smrti:
"I B-g reče Mošeu: Popni se na brdo Avarim i pogledaj zemlju koju dajem Bnei Jisrael, i onda ćeš se pridružiti svome narodu,
kao što je Aharon..." [ tj. došlo je vrijeme da Moše umre (vidi 27:12-13).
Očito, ova je zapovijed trebala biti zabilježena na samom kraju Sefer Bamidbar, ili čak na kraju Sefer Devarim –prije Mošeove smrti; sigurno ne usred Paršat Pinhas! [Da biste to potvrdili, jednostavno usporedite s Devarim 34:1 -6.]
Nadalje, čak i ako ova priča 'pripada' u Sefer Bamidbar, ona je definitivno trebala biti zabilježena nakon "milhemet Midjan", jer ta priča počinje - izričito navodeći:
"I reče B-g Mošeu: Osveti Midjance... poslije ćeš biti pridružen svom narodu" (31:1).]
D) Imenovanje Jehošue za novog vođu
Sljedeća paršija (27:15-23) jednostavno je Mošeova reakcija na ovu zapovijed (da mora umrijeti). Stoga Moše traži da B-g imenuje vođu umjesto njega. Jasno, obje ove paršijot [(C) i (D)] čine jednu cjelinu, ali bilo bi smislenije zapisati ovu cjelinu negdje pri kraju Humaša; ali definitivno ne usred Paršat Pinhas!
Zapravo, s obzirom na to da ova priča uključuje i imenovanje Jehošue za novog vođu, ova cjelina mogla je formirati vrlo prikladan završetak za cijeli Sefer.
E) Korbanot Temidim UMussafim
Sljedeća dva poglavlja (28->29) sačinjava raspored raznih korbanot musaf koji se prinose u posebnim prilikama kao 'dodatak' [= musaf] svakodnevnoj žrtvi tamid
Očito, cijela ova jedinica ne pripada ovdje, jer ona nema nikakve veze s pričom koja je u tijeku. Umjesto toga, trebala je biti zabilježena u Sefer Vajikra, najvjerojatnije u Paršat Emor, zajedno s drugim zakonima o korbanot i praznicima (vidi Vajikra 23. poglavlje, uz napomenu kako se izraz: 've-hikravtem iše la-Hašem..' odnosi na potpune detalje koje nalazimo u 28. i 29. poglavlju Bamidbara]
F) Paršat Nedarim
U 30. poglavlju nalazimo zapovijed koja se odnosi na zakone o "nedarim" [zavjetima]; još jedna paršija micvot (za razliku od pripovijesti). Ovi zakoni bi se mogli shvatiti kao direktan nastavak prethodnog odjeljka - jer završni pasuk odjeljka "temidim umusafim" kaže da su te
(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Bil’am: Prorok i savjetnik
(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Bil’am: Prorok i savjetnik
korbanot prinesene dodatno na njihove nedarim...' (vidi 29:39!).
Na temelju ove analize postaje jasno da je Tora namjerno 'prekinula' priču o ratu protiv Midjana s nekoliko nepovezanih paršijot! Očito pitanje je: zašto?
Podijeli pa vladaj
Da bismo odgovorili na ovo pitanje, prvo moramo grupirati ovih šest tema (tj. gornje A-F) u dvije osnovne kategorije.
Pripreme za ulazak u Erec Kanaan (26-27)
1. Popis za diobu zemlje – mifkad haNahalot
2. Pritužba Bnot Celafhad u vezi s njihovim nasljedstvom
3. Mošeova smrt
4. Prijenos njegovog vodstva na Jehošuu. Micvot koje pripadaju u Sefer Vajikra (28-30)
1. Zakoni o temidim uMusafim
2. Zakoni o nedarim
Ove dvije kategorije mogu nam pomoći da odredimo gdje svaka od ove dvije cjeline pripada.
Prva cjelina (I.) sadrži paršijot koje detaljno opisuju pripreme Bnei Jisrael za ulazak u zemlju. Kao što smo gore objasnili, ove paršijot pripadaju u Paršat Masei. Za ilustraciju toga, sljedeća tablica prikazuje tijek paršijot od priče o milhemet Midjan do kraja Sefer Bamidbar:
POGLAVLJA TEMA
31:1-54 Rat protiv Midjana
32:1-42 Nasljedstvo Reuvena i Gada u Transjordaniji
33:1-49 Sažetak putovanja B.J. kroz pustinju
33:50-56* Zapovijed o osvajanju i naslijeđivanju zemlje
34:1-15* Točne granice Erec Kanaana.
34:16-29* Plemenski vođe koji će podijeliti zemlju
35:1-18* Levitski gradovi za njihovu baštinu.
35:9-34* Gradovi utočišta koji će se postaviti u zemlji.
36:1-13* Zakoni o nasljeđivanju koji se odnose na međuplemenske brakove
Ova tabela ilustrira kako je posljednja tema Sefer Bami-
dbar priprema za ulazak u Erec Kanaan (tj. 33:50-36:13).
Uzimajući u obzir da poglavlja 26-27 u Paršat Pinhas raspravljaju o istoj temi, zaključujemo da ona zapravo 'pripadaju' na kraj Sefer Bamidbar.
Druga cjelina, koja sadrži zakone o tmidim u-musafim i nedarim, jasno pripada u Sefer Vajikra. Međutim, ovaj fenomen nas ne bi trebao iznenaditi, jer postoje mnogi drugi primjeri u Sefer Bamidbar gdje nalazimo 'umetke' niza zakona koji izgleda pripadaju u Sefer Vajikra.
[Kasnije u našem šiuru, predložit ćemo razlog zašto su konkretno te micvot 'prebačene' iz Vajikra u Bamidbar.]
Cut i Paste (Izreži i zalijepi)?
Na temelju ove razlike, sada možemo redefinirati naše pitanje: Zašto Tora 'izrezuje' ove paršijot (tj. 26. i 17. poglavlje) iz Paršat Masei (gdje se čini da pripadaju), i umjesto toga ih 'lijepi' u Paršat Pinhas - nakon priče o grijehu Bnei Jisrael s bnot Midjan, ali prije nego što se osvete Midjancima?
Prije nego što ponudimo tematsko objašnjenje, trebali bismo primijetiti mali tehnički detalj koji može poduprijeti naše dosadašnje zaključke.
Koristeći Tanach Koren (ili sličan Tanah), pažljivo pogledajte početni pasuk u 26. poglavlju, i zamijetite kako se u
sredini ovog pasuka nalazi prekid paršije!
"Va-jehi aharei ha-mageifa" - kada je pošast završila - RAZMAK , [tj. prekid paršije usred pasuka] ...i B-g je rekao Mošeu...Izvrši popis Bnei Jisrael..." (vidi 26:1-2)
Ovaj čudni 'prekid paršije' u sredini pasuka može odražavati ovaj 'prekid' u pripovijesti, koji se događa upravo na ovom mjestu, usred ovog pasuka!
Sada kada smo utvrdili da popis u 26. poglavlju 'pripada' na kraj knjige, sada moramo potražiti razlog zašto je Tora namjerno umetnula ovu cjelinu u Sefer Bamidbar baš na ovom mjestu, tj. nakon pošasti koja je uslijedila nakon grijeha Bnei Jisrael s 'moavskim i midjanskim ženama'.
Predložit ćemo razlog za ovo postavljanje jednog teksta uz drugi uzimajući u obzir cjelokupnu temu i strukturu
Sefer Bamidbar.
Posljednja pošast
Prisjetite se kako je narativ Sefer Bamidbara započeo dok se Bnei Jisrael pripremaju za svoje putovanje od Har Sinaja prema Obećanoj zemlji. U idealnom slučaju (da Bnei Jisrael nisu zgriješili), Sefer Bamidbar bi nastavio s pričom o osvajanju i naseljavanju Zemlje.
Iako se čini da sve ide dobro u prvih deset poglavlja - tj. do pesukim "va'jhi bnsoa ha'aron" (vidi 10:35-36) - čim
Bnei Jisrael započnu svoje putovanje (u 11. poglavlju), čini se da sve krene po zlu. Umjesto da opisuje ono što je trebalo biti, Sefer Bamidbar postaje priča o tome kako i zašto Bnei Jisrael NISU došli u zemlju Izrael.
Imajte na umu kako gotovo svaka priča u Sefer Bamidbar od 11. poglavlja do 25. poglavlja opisuje buntovni čin
Bnei Jisrael, nakon čega slijedi užasna kazna.
[Na primjer, "mitonnim", "mitavim", "meraglim", Korah i njegovi sljedbenici, "mei meriva", incident "nahaš nehošet" i "het bnot midjan".]
Grijeh "meraglim" (u 13. poglavlju) bio je toliko težak da se B-g zakleo da prva generacija mora izumrijeti u pustinji. Zatim, čak i u četrdesetoj godini, nalazimo dodatne incidente u kojima Bnei Jisrael griješe (i bivaju kažnjeni).
Na primjer, obratite pažnju na priču o 'nahaš nehošet' (vidi 21:4-10) i 'het bnot Midjan' (vidi 25:1-6).
Iako su poglavlja od 11 do 25 Sefer Bamidbara prepuna
priča o pobunama, kaznama i smrti; od 26. poglavlja nadalje, primarna tema Sefer Bamidbar ponovno se mijenja. Umjesto priča o pobuni, sada nalazimo priče o osvajanju i pripremama za ulazak u zemlju. Sljedeća tabela sažima ovu podjelu pripovijesti Sefera Bamidbar u tri zasebna dijela:
I. 1-10 Pripreme na Har Sinaju za putovanje u Izrael
II. 11-25 Što je pošlo po zlu, tj. zašto prva generacija nije uspjela
III. 26-36 Priprema za ulazak u zemlju [nova generacija]
Iz ove perspektive, Pinhasov čin, koji je zaustavio pošast nakon grijeha s "bnot Mo'av" predstavlja važnu prekretnicu u Sefer Bamidbar - jer taj je incident bio posljednja kazna u pustinji. Dakle, oni koji su preživjeli tu pošast sada su predodređeni da postanu prvi nasljednici Erec Kanaana!
Sada kad to znamo, možemo sugerirati da to što Tora 'umeće' popis stanovništva na ovom mjestu u Seferu naglašava upravo ovu poantu - da je tragičnim događajima u pustinji konačno došao kraj. Oni koji su preživjeli ovu pošast sada su dostojni naslijediti zemlju.
Ovo je tumačenje potkrijepljeno završnom izjavom s tog popisa, zabilježenom nakon što su prebrojani levi'im:
"Ovo su osobe koje je izbrojao Moše... Među njima nije bilo nijednoga od onih koje su Moše & Aharon izbrojali u Midbar Sinaju (poglavlja 1-2) ... Jer B-g je za njih rekao: Umrijet će u pustinji, nijedan od njih nije preživio, osim Kaleva ben Jefunea i Jehošue bin Nuna" (26:63-65).
Dodatnu podršku nalazimo u Sefer Devarim, u uvodnom obraćanju Mošea Rabeinu narodu. U Mošeovom uvodnom govoru (prije nego što započne svoj glavni govor koji daje pregled raznih zakona kojih se Bnei Jisrael moraju pridržavati nakon što uđu u zemlju / vidi 5:1, 5:28, 6:1 itd.), obratite pažnju na njegov naglasak na istu tu poantu:
"Svojim ste vlastitim očima vidjeli što je B-g učinio Ba'al Peoru, jer je svakoga tko je slijedio Ba'al Peora [tj. het bnot Moav] - B-g istrijebio iz vaše sredine [putem 'mageifa']. Ali vi - koji ste ostali vjerni vašem B-gu - stojite ovdje živi do danas!" (vidi Devarim 4:3-4).
[Da li ste shvatili da je ovo kontekst pasuka "v'atem ha'dvakim
Divrej Tora
(nastavak s 25. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Bil’am: Prorok i savjetnik
(nastavak s 26. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Bil’am: Prorok i savjetnik
b'Hašem Elokeihem" (koji često citiramo u našim dnevnim tefilama)?]
Od popisa do vodstva
Na sličan način možemo objasniti zašto nakon ovog popisa slijedi B-žja zapovijed Mošeu da se popne na Har HaEivarim kako bi umro, i priča o tome kako je njegovo vodstvo preneseno na Jehošuu. S obzirom da će ovaj popis postati osnova za 'nasljeđivanje' Zemlje Izraela, mi odmah nakon toga spominjemo ovaj prijenos vodstva, jer će postati Jehošuina dužnost da vodi novu generaciju da osvoji i naslijedi Zemlju. [Pogledajte kako se Raši odnosi prema ovoj točki.]
Temidim UMusafim - Zašto ovdje?
Sada kada smo objasnili zašto Tora pomiče cjelinu poglavlja 26-27 iz
Paršat Masei u Paršat Pinhas, također moramo objasniti zašto Tora pomiče poglavlja 28-30 (druga kategorija) iz Sefer Vajikra u Paršat Pinhas.
Kao što smo objasnili u našem uvodnom šiuru, Sefer Bamidbar sadrži brojne micvot koje su 'mogle biti' zabilježene u Sefer Vajikra. Ovdje nalazimo još jedan primjer.
Međutim, kao što je bilo i drugih slučajeva, moramo potražiti tematsku vezu između tih zakona i narativa koji je u tijeku. Drugim riječima, moramo se zapitati - kakva je veza između zakona temidim uMusafim i priprema Bnei Jisrael za ulazak u Erec Kanaan?
Još jednom, vraćamo se na temu Sefer Bamidbara kako bismo predložimo odgovor.
Podsjetimo se da prvih deset poglavlja Sefer Bamidbara opisuju pripreme Bnei Jisrael za njihovo putovanje od Har Sinaja do Obećane zemlje. Ta poglavlja naglašavaju suštinsku povezanost između tabora Bnei Jisrael i miškana. Bnei Jisrael moraju putovati s miškanom, a time je i 'Šehina' (B-žanska prisutnost), u središtu tabora (vidi šiur na Paršat Bamidbar).
Sada, četrdeset godina kasnije, dok Tora opisuje pripreme Bnei Jisrael za ulazak u Obećanu zemlju, Humaš možda još jednom naglašava istu poantu – time što zapisuje zakone temidim uMusafim u Paršat Pinhas.
Mogu se predložiti dva tematska razloga:
Korban Tamid, svakodnevni zajednički prinos na mizbeahu, zajedno s dodatnim musaf prinosom na blagdane, kupuje se s 'mahacit ha-šekel', prikupljenim od svakog pripadnika Am Jisrael prilikom godišnjeg popisa stanovništva!
Tamid žrtva je simboličan svakodnevni podsjetnik na Ma'amad Har Sinai. Prisjetite se (iz šiura na Paršat Tecave) naše definicije cjeline o Šehini u Šemot, poglavljima 25-29 (zapovijed da se izgradi miškan). Ta je cjelina započela sa svrhom miškana:
"I oni će Mi načiniti mikdaš, ve-šahanti betoham - da prebivam u njihovoj sredini" (25:8).
Ta je cjelina završila sa zapovijedi da se svakodnevno prinosi korban tamid, čija je svrha bila ovjekovječiti Šehinu koja je boravila na Har Sinaju:
"Olat tamid za sve generacije, na ulazu u ohel mo'ed... jer ondje ću se Ja susretati s Bnei Jisrael... v-šahanti - i boravit ću među Bnei Jisrael, bit ću njihov B-g... " (vidi Šemot 29:4245, usporedi Bamidbar 28:1-6).
Sličan se izraz nalazi u prikazu korban tamida u Paršat Pinhas:
"Olat tamid, koji je uspostavljen na Har Sinaju..." (28:6).
Stoga korban tamid može simbolizirati posebnu vezu između B-ga i Bnei Jisrael koja se mora iskristalizirati dok se Bnei Jisrael pripremaju osvojiti i naslijediti njihovu zemlju.
Iz te perspektive, ovaj korban tamid može odražavati oboje, i kolektivnu prirodu odnosa Am Jisrael s B-gom ['korban cibur'], zajedno s vrijednošću doprinosa svakog pojedinca [mahacit ha-šekel].
Dok se Jehošua priprema povesti Bnei Jisrael u novu eru, ovi principi 'avodat tamid' - kolektivne svrhe, individualne odgovornosti i dnevne rutina - moraju služiti kao svjetlo vodilja za cijelu naciju.■
Alan Morinis:
Svakidašnja svetost
Židovski duhovni put musara
Vjera
EMUNA
Pravednik živi po vjeri.
Ani ma'amin be'emuna š'lemavjerujem potpunom vjerom.
Rambam (Maimonides), Trinaest točaka vjere
U MLADOSTI nam se pojavljuju pitanja o prostoru, vremenu i životu koja zbunjuju ljudski um. Nitko nam ne mora iznijeti ova pitanja. Ona se pojavljuju spontano kad se nađemo u tišini ispod noćnog neba, ili zapazimo strukturu i teksturu ruke ili se susretnemo s prvim bolnim, neobjašnjivim gubitkom ili legnemo sami u krevet zaštićeni od oluje i pitamo se.
Nekako, većina od nas prihvati duboku tajnu života što nam omogućuje da nastavimo živjeti ljudskim životima. Neki od nas klone se velikih pitanja čime ih ne rješavaju, već ih jednostavno gurnu u stražnji dio ormara. Drugi primaju i prihvaćaju odgovore koji zapravo nisu ništa drugo nego li floskule i prazne izvjesnosti o vjeri. Nekolicina postigne vlastito razumijevanje većih životnih pitanja koje se čini zadovoljavajućim. Bez obzira kako isprva razvili svoj odnos prema golemim misterijama, postoji tendencija da te odgovore prenesemo u zrele godine, gdje se ne uklapaju ništa bolje od odjeće, igračaka i knjiga koje smo ostavili u djetinjstvu.
To je možda jedan od razloga zašto toliko ljudi smatra da duševna
osobina vjere predstavlja izazov. Postoje i drugi razlozi. Mi smo generacija koja se još uvijek okreće od strahota i nemira dvadesetog stoljeća koje dovode u pitanje ne samo narav ovog našeg B ga, već i samo B-žje postojanje. Mogu se prikupiti dokazi da bi se osporila bilo koja osnova vjere, toliko da se čini da sama vjera nije tek nadracionalno unutarnje stanje što je njena definicija, već nešto potpuno iracionalno, djelo koje prkosi empirijskim činjenicama.
Ipak, nastojanje ljudi da se odazovu tom unutarnjem pozivu da u potpunosti iskoriste svoj život, neminovno u svom duhovnom akcijskom planu ima vjeru. Čak i ateistički najodlučnija osoba osjeća duboku i intenzivnu čežnju za intimnom vezom sa silama koje su veće nje. Kazati "Ja ne vjerujem u B-ga" ne okončava tu čežnju, mada može dovesti u pitanje ono što ta osoba podrazumijeva pod pojmom "B-ga".
Vjera predstavlja izazov čak i ljudima koji u nekoj mjeri osjećaju od-
ređeni stupanj rezonancije s vrelima b-žanskog, jer je prečesto taj unutarnji senzibilitet iskvaren pričama koje smo ugradili u sebe u ime vjerejer ako vjera znači diviti se velikom bijelom čovjeku s dugom bijelom bradom na nebeskom prijestolju, tada je ovakva vrsta vjere glupa ili, po mišljenju Rav Kooka, koji je bio prvi aškenaski glavni rabin Izraela, heretička. On objašnjava, uzimajući za primjer vjere uvjerenje da je Tora b-žanskog porijekla: "Osoba može vjerovati da je Tora s neba, ali njegovo poimanje neba može biti toliko iskrivljeno da ne dopušta ni trunke istinske vjere."
Čak i ljude koji imaju dobro uspostavljen unutarnji osjećaj za B-ga treba izazvati u njihovoj vjeri, jer potpuno razriješena vjera je mrtva vjera, jer životne činjenice pred vjeru stavljaju izazove na svakom koraku. Naše razumijevanje, kao i sve naše unutarnje osobine, treba rasti.
Vjera je bitna za Židova koji se drži Tore, kao što to Rambam naglašava stavljanjem vjere u prvu pozitivnu zapovijed.
U ovom trenutku možda ćete tražiti od mene da definiram što podrazumijevam pod vjerom kako bih precizirao temu o kojoj se raspravlja. Ustručavam se ponuditi definiciju i molim vas da se strpite dok iznosim tezu da vjera nije nešto što bi se trebalo intelektualno razumjeti, već je treba prepoznati iz iskustva.
Tradicija pruža neke smjernice kroz modele vjere koji su točni za naš vlastiti život i s kojima se možemo poistovjetiti. Na primjer, nakon
što je izraelski narod bio svjedokom deset pošasti, i vidio B-žju moć nad prirodom i čak doživio samu B-žju prisutnost (u formi Šehine), i dok su stajali na suhom tlu između dva zida vode Crvenog mora koje se za njih razdvojilo, Talmud nam govori da su se ljudi brinuli hoće li B-g uništiti njihove egipatske progonitelje ili će ih oni sustići i ubiti. Rekli su: "Kao što se mi penjemo s jedne strane mora, tako se i Egipćani penju s druge strane." Kao posljedica godina koje su proveli ugnjetavani i u ropstvu u Egiptu, ljudi su imali malo vjere. Bilo je potrebno vidjeti Egipćane mrtve na obali mora da im se vjera duboko usadi u srce, kako se kaže u "Pjesmi na moru" koja je dio liturgije: "Toga je dana HaŠem spasio Izrael od ruke Egipta, i Izrael je vidio Egipćane mrtve na obali mora ... i vjerovali su u HaŠema i Mojsija, Njegovog slugu." Ta je vjera bila osnažena objavom doživljenom na gori Sinaj. A onda se survala u Zlatno tele.
Ovdje imamo vjeru u njenoj snazi i njenoj krhkosti. Vjera mora biti glavna preokupacija svakoga tko traži ciljeve prema kojima musar usmjerava. Cilj dobro proživljenog života sažet je u riječi cjelovitost (š'lemut), o kojoj Rabbi Shlomo Wolbe kaže: "Mi tražimo samo našu cjelovitost." Zatim nas usmjerava: "Temelj cjelovitosti je vjera." Bez vjere, cjelovitost će nam izmicati. Jedan od problema koje vidim je da se pitanja vjere često obmanjujuće prikazuju u smislu vjerovanja. Pitanje koje je predstavljeno kao srž stvari tada izgleda kao: vjerujete li ili ne vjerujete u B-ga? Ovdje je problem neizrečena pretpostavka da je B-g neka vrsta entiteta za koji možete misliti ili ne
misliti da ima stvarnu povijesnu stvarnost, poput Marsovca ili Jetija ili, možda točnije, poput argumenata koji se iznose oko toga je li neka životinjska vrsta izumrla ili nije.
Vjera koja nam je potrebna nije jednostavno pitanje vjerovanja. Vjerovanje se može opovrgnuti novim činjenicama. Kad bih vjerovao da je zemlja ravna, slike iz svemira s pravom bi poljuljale moje uvjerenje. Kad bih vjerovao da crvi spontano niču iz blata, mikroskop bi me natjerao da gledam na to drugačije. Rambam poima vjeru ne kao "vjerovanje", već kao znanje i shvaćanje, i to mi se čini ispravnim. Rabbi Perr mi je jednom rekao: "Svi imaju vjeru, ali samo neki ljudi to znaju."
Na sličan način je Lubavčki Rebe napisao pismo jednom skeptičnom studentu koji je tvrdio da je ateist: Ne prihvaćam vašu tvrdnju da ne vjerujete. Jer ako uistinu nemate pojam o Uzvišenom Biću koje je stvorilo svijet sa svrhom, otkuda onda sav ovaj vaš bijes zbog nepravde života? Temelj svemira nije moral, niti su to biljke i životinje. Zašto bi vas treba-
lo iznenaditi da onaj tko je veći i moćniji svog bližnjeg živog proždire?
Jedino zbog unutarnjeg uvjerenja u našim srcima, koje dijeli svako ljudsko biće, da postoji Sudac, da postoji pravo i krivo. I zato, kad vidimo nešto krivo, mi zahtijevamo objašnjenje: Zašto ovo nije onako kako bi trebalo biti?
To je samo po sebi vjera u B-ga.
Lubavčki Rebe pronalazi osnovu za vjeru u uvjerenju da postoji ispravno i da postoji pogrešno.
Iznio sam ove izvore kako bih naglasio da, prema mom načinu razmišljanja, primarno pitanje nije vjerujete li u B-ga ili ne, već više empirijsko pitanje gdje tražiti B-ga. Ako znate gdje tražiti B-ga, tada imate potencijal uvidjeti stvarnost, a to je daleko bolji temelj za vjeru od slijepog vjerovanja ili pridržavanja usvojenih mišljenja. Pitanje gdje tražiti B-ga također je primarno jer nam pomaže razumjeti o čemu govorimo kad govorimo o "B-gu".■
(nastavak s 26. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost
IZRAELSKI PREMIJER
Netanyahu: "Sazrijeva dogovor o oslobađanju taoca"
Dnevnik.ba,23.7.2024.
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu poručio je obiteljima taoca u Gazi da bi se mogao približiti dogovor koji bi osigurao oslobađanje njihovih najvoljenijih, priopćio je u utorak njegov ured.
- Uvjeti nedvosmisleno sazrijevaju. Ovo je dobar znak - poručio je Netanyahu obiteljima u ponedjeljak u Washingtonu, gdje bi se trebao sastati s američkim predsjednikom Joeom Bidenom u ovom tjednu
nakon obraćanja Kongresu.
Napori da se postigne sporazum o prekidu vatre u Gazi, ko -ji je zacrtao Biden u maju i uz posredovanje Egipta i Katara, dobili su na zamahu tijekom prošlog mjeseca. U petak je američki državni tajnik Anthony Blinken izjavio da se pregovarači "voze prema ciljnoj crti".
Ruby Chen, otac Itaija Chena s dvojnim američko-izraelskim državljanstvom, vojnika čije se tijelo nalazi u Gazi, bio je jedan od članova obitelji koji su se sastali s Netanyahuom.
- Rekao je da uvjeti sazrijevaju, ali ja to uzimam s rezervom - kazao je Chen za izraelski vojni radio.
Chen je izjavio kako se nada da će Biden, koji je povukao svoju kandidaturu za ponovni izbor i podržao potpredsjednicu Kamalu Harris kao demokratsku kandidatkinju na izborima u studenom, izvršiti veći pritisak na Netanyahua da osigura dogovor.
Borci Hamasa upali su u Izrael 7. listopada, ubivši 1200 ljudi i uzimajući oko 250 talaca, pre-
ma izraelskim podacima. Hamas i druge grupe još drže 120 talaca, od kojih su oko trećinu izraelske vlasti proglasile mrtvima u odsutnosti.
Broj poginulih među Palestincima u izraelskoj osvetničkoj ofanzivi otada je dostigao više od 39.000, prema zdravstvenim vlastima u Gazi, enklavi kojom upravlja Hamas.
Više od 105 taoca oslobođeno je u jednotjednom primirju u studenom, u zamjenu za 240 palestinskih zatvorenika, prenosi Reuters.■
Izrael proglasio još dva taoca u Gazi mrtvima
SlobodnaEvropa,22.7.2024.
Izrael je u ponedjeljak proglasio mrtvim još dvojicu talaca koje su držali u Gazi, dok bi se pregovori o osiguranju sporazuma o prekidu vatre koji bi uključivao oslobađanje oko 120 tamošnjih zarobljenika trebali nastaviti kasnije ove sedmice.
Izraelska vojska saopštila je da još uvijek istražuje smrt dvojice talaca, Yageva Buchshtaba, 35 -godišnjeg audio tehničara i Alexa Dancyga, 76, istoričara, koji su oteti iz svojih domova u
komunama blizu granice s Gazom tokom Hamasovog napada 7. oktobra na južni Izrael.
Izraelski pregovarački tim trebao je u četvrtak krenuti na pregovore o prekidu vatre u Gazi, koji bi uključivali pitanje oslobađanja talaca u zamjenu za palestinske zatvorenike.
"Yagev i Alex su odvedeni živi i trebali su se živi vratiti svojim porodicama i svojoj zemlji", navodi se u saopštenju Foruma porodica talaca, piše Reuters.
"Njihova smrt u zatočeništvu tragičan je odraz posljedica otezanja u pregovorima."
Dancyg je također imao poljsko državljanstvo, a poljsko ministarstvo vanjskih poslova saopštilo je da je ožalošćeno njegovom smrću.
"Poljska će nastaviti zahtijevati bezuslovno oslobađanje svih
otetih iz Gaze", saopštilo je ministarstvo.■
ICC: Deseci podnesaka u predmetu Izrael-Hamas
VijestiHRT,23.7.2024.
Više od 60 vlada i drugih organizacija dobilo je dozvolu podnijeti argumente Međunarodnom kaznenom sudu dok suci razmatraju hoće li izdati naloge za uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i drugih čelnika uključenih u rat u Gazi, pokazuju sudski dokumenti.
Tužitelji ICC-a smatraju da postoje razumni razlozi za vjerovanje da Benjamin Netanyahu i izraelski ministar obrane Yoav Gallant, kao i vođa Hamasa Yahya Sinwar, vojni zapovjednik Mohammed Al-Masri i još jedan politički vođa Hamasa Ismail Haniyeh, snose kaznenu odgovornost za navodne ratne zločine i zločine protiv čovječnosti.
U dokumentima objavljenim u
utorak, suci su dopustili 18 država, uključujući Sjedinjene Države, Njemačku i Južnoafričku Republiku, 40 organizacija i pojedinaca da podnesu svoje argumente do 6. kolovoza.
Povezani su sa zahtjevom tužitelja Karima Khana od svibnja za naloge za uhićenje u vezi s napadom Hamasa na južni Izrael prošlog 7. listopada i izraelskim napadom na palestinsku enklavu koji je uslijedio.
Oko 1200 ljudi ubijeno je u napadu Hamasa, a oko 250 ih je uzeto za taoce, prema izraelskim podacima.
Gotovo 40.000 Palestinaca je od tada ubijeno u izraelskom napadu na Gazu koji je izazvao humanitarnu krizu.
Izraelski i palestinski čelnici odbacili su optužbe o ratnim zločinima, a predstavnici obiju
strana kritizirali su Khanovu odluku da traži naloge.
Iako ne postoji određeni rok za donošenje odluke o zahtjevu tužiteljstva za naloge za uhićenje, dopuštanje desetaka pravnih argumenata usporit će proces tročlanog sudskog vijeća koje odlučuje o tom pitanju.
Sud nije objavio te zahtjeve za intervencijom, ali se očekuje da će neki biti odgovor na zahtjev Britanije da podnese argumente o tome ima li sud nadležnost nad izraelskim državljanima zbog odredbi sporazuma iz Osla prema kojima Palestinci nemaju kaznenu nadležnost nad izraelskim državljanima.
Neke zemlje koje su podnijele zahtjev, uključujući Njemačku, Sjedinjene Države i Mađarsku, osudile su potez tužitelja ICC-a
da traži naloge za izraelske dužnosnike.
Drugi, uključujući Španjolsku, Irsku, Južnoafričku Republiku i Brazil, glasno su podržali istragu o navodnim zločinima protiv Palestinaca.
Sam Izrael nije tražio intervenciju, ali palestinske vlasti su to učinile i među onima su kojima je dopušteno podnijeti podneske.
ICC provodi istrage svih navodnih zločina u okviru njegove nadležnosti počinjenih na palestinskom teritoriju i od strane Palestinaca na teritoriju Izraela od 2021.
Te su godine suci ICC-a presudili da sud ima nadležnost nakon što su se palestinske vlasti pridružile sudu 2015. Tada im je dodijeljen status države promatrača Ujedinjenih naroda.■