4-09 - Divrej Tora - Matot Masei 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 44

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons

Torah Bytes

B-g kaže Mojsiju da krene u bitku protiv Midjanaca - odmah nakon što je saznao da će umrijeti. Za Mojsija ovo je istinska dilema. On zna da će rat protiv Midjana ubrzati ulazak u Izrael, no posljedica će biti njegova smrt. I što čini?

Pogađate – Mojsije bez oklijevanja organizira narod za rat. Kako bi ispunio B-žje želje i pomogao općem dobru, Mojsije je ubrzao svoju smrt.

Pogledajmo sada drugu stranu: kakva je bila reakcija naroda na sve to? Prisjetite se da su se ti isti ljudi gorko žalili na Mojsija zadnjih 40 godina u pustinji - čak su prijetili da će ga kamenovati! No sada, Tora nam govori, ljudi su se odbili boriti protiv Midjanaca - kako ne bi izazvali smrt svog voljenog vođe Mojsija. Odakle ta promjena?

Komentatori objašnjavaju da su ga kritizirali sve te godina samo zato što je narod toliko poštovao Mojsija i od njega imao vrlo visoka očekivanja.

To je kao kada roditelji kritiziraju dijete – oni to čine samo zato što ga jako vole i žele mu sve najbolje. Naravno, metoda je možda pogrešna, ali sam osjećaj je iskren.■.

Zagreb, šabat 3. kolovoza 2024. - 28. tamuza 5784. divrejtora@gmail.com

Paraša Matot-Masei

(Bamidbar 30,2-36,13)

Moše prenosi plemenskim vođama zakone o poništavanju zavjeta.

Vodi se rat s Midjancima zbog uloge koju su imali u kovanju zavjere koja je trebala dovesti do moralnog uništenja Izraela. Tora podrobno izvještava o ratnom plijenu i kako je raspodijeljen narodu, ratnicima, levitima i Velikom svećeniku.

Plemena R'uven i Gad (kasnije im se priključuje polovica plemena Menaše), radi dobre ispaše, traže da njihov dio Obećane zemlje bude zemlja na istočnoj obali Jordana. Mošea u početku taj

zahtjev ljuti, ali kasnije pristaje uz uvjet da se prvo priključe osvajanju zemlje zapadno od Jordana.

Nabrajaju se putovi kojima su se kretali i tabori koje su podizali od Izlaska do podizanja šatora na Moabskoj ravni, preko puta Kana'ana. Zacrtavaju se granice Obećane zemlje, određuju gradovi – pribježišta kao skloništa za one koji su počinili nehotična umorstva. Celafhadove kćeri se udaju za članove vlastitog plemena Menaše, pa posjed što su ga naslijedile od oca ne mora prijeći u posjed nekog drugog plemena.■

Prevela Dolores Bettini

B’’H

Alija po alija

Kohen – prva alija – 16+12 p’sukim (30,2-31,12)

"Moše se obratio vođama plemena Izraelovih…"

Prvo načelo ovog predmeta je da osoba mora ispuniti odredbe zavjeta i da je zabranjeno "oskvrnuti danu riječ". S druge pak strane, u zakone Tore ugrađene su procedure za oslobađanje od zavjeta. Te procedure također čine jednu micvu. Djevojčici (od 12-12½ godina) koja da zavjet otac može poništiti zavjet (jedino na dan kada čuje za njega). Slično tako (no s određenim razlikama), zavjete supruge može poništiti njezin muž. (U ovom slučaju, on može poništiti samo određene zavjete, one koji imaju utjecaja na njezinog muža.)

Sljedeće, B-g zapovijeda Mošeu da povede boj protiv Midjana, i da se pripravi za smrt. Moše uvojači po 1000 muškaraca iz svakog plemena za taj zadatak.

Komentari ističu da se narod skanjivao poslušati jer su znali da će Moše umrijeti ubrzo nakon što bitka bude okončana pobjedom. Moše je, s druge strane, s poletom udovoljio B-žjoj zapovijedi, suprotno svojim osobnim interesima.

Chatam Sofer piše da kada B-g zapovijedi boj protiv Midjana, On ga naziva nikmat Bnei Jisrael, osvetom u ime Izraela. Kada Moše poziva narod u boj, on govori o osveti B-žje časti. Ako se narod bude borio za svoju čast, mogao bi odustati od bitke i tako ne požuriti Mošeov kraj. Ali ne osvetiti B-žju čast, to se ne bi usudili.

Pinhas je poslan kao "kapelan". Moćna vojska od 12.000 ljudi s uspjehom pobija sve muške Midjance uključujući petoricu kraljeva i Bil’ama. Žene, djeca, stoka, i imovina Midjanaca uzeti su kao ratni plijen. Gradovi i palače su uništeni. Vojska se vraća u Izraelski tabor na Arvot Moav.

Zapazite: u komentarima je pomalo nejasno da li je pleme Levi poslalo svoj kontingent u ovu bitku ili nije. Ukoliko jesu, da li su se Menaše i Efrajim združili kao pleme Josef, i tako ukupan broj zadržali na 12000, ili je zapravo bilo 13000 onih koji su se borili. Sudjelovanje Levija je vjerojatno zbog činjenice da ovaj rat nije bio u svrhu osvajanja teritorija – da je bio s tom svrhom, Levi ne bi bio izravno uključen. A ako jest, Menaše i Efrajim su se vjerojatno borili kao pleme Josefovo.

Levi – druga alija – 12+17+13 p’sukim (31,13-54)

Moše, Elazar, i plemenski vođe izišli su ususret vojnicima prilikom njihova povratka. Moše je bio ljutit što su oficiri zadržali midjanske žene na životu, budući da su upravo one bile iskorištene kao sredstvo pada Izraela u slučaju s Pe’orom i pomorom koji je uslijedio. Žene i muška djeca su pobijeni, djevojčice su ostale kao zarobljenice. Vojnicima je bilo rečeno da ostanu van tabora 7 dana zbog svoje obredne nečistote koja je bila posljedica ratovanja. Elazar HaKohen postavlja zakone o očišćenju posuda. Mnoge pojedinosti o "košeriranju" i "uranjanju" posuda izvedene su iz ovoga.

B-g kaže Mošeu da naredi da se prebroji ratni plijen. Plijen treba jednako podijeliti između vojnika, s jedne strane i naroda, s druge strane. Porez od 1/500 nametnut je vojnicima. Detaljna specifikacija zauzima mnogo p'sukim ovog odlomka.

A onda je specificirana polovica koja je bila dana narodu. Porez od 1/50 (standardni iznos za t’ruma) nametnut je narodu. Ti su porezi bili predani Elazaru HaKohenu. Detaljna specifikacija zauzima mnogo više p'sukim. Oficiri pristupaju Mošeu s dodatnim darovima u zlatu iz zahvalnosti B-gu što u ratu nisu izgubili niti jednog čovjeka.

Šliši – treća alija – 19 p’sukim (32,1-19)

Plemena Reuven i Gad (kojima se tek kasnije pridružilo i pola plemena Menaše) bili su jako opterećeni stadima ovaca, pa su zatražili dopuštenje da se nastane na istočnoj strani rijeke Jordan – zemlji posebno pogodnoj za ispašu (za razliku od Erec Jisraela, gdje je opsežno napasanje problem). Prva Mošeova reakcija je intenzivna ljutnja, jer se pobojao da bi zahtjev dvaju plemena mogao obeshrabriti želju naroda Izraela da nastave u Zemlju, ponavljajući iskustvo s "uhodama" od prije gotovo 40 godina. Izgleda da je glavni prigovor koji Moše ima po-

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

tencijalno negativan efekt na ostatak naroda. Na to, plemena uzvraćaju da će svakako zajedno ići sa svojom braćom u Zemlju Izrael i da se neće vratiti na istočnu obalu sve dok se svi ne nastane u Erec Jisraelu

Pored glavnog "ukora" kojeg Moše daje Reuvenu i Gadu, ima i jedan suptilniji prijekor u vezi jedne druge teme. Plemena predlažu da podignu torove za svoja stada i domove za svoju djecu. Kasnije, kada im Moše daje dozvolu da se nastane na istočnoj obali, on im kaže da sagrade domove za svoju djecu i nastambe za svoje životinje. Vaša djeca dolaze na prvo mjesto. Onda na red dolazi imovina.

R’vi’i – četvrta alija – 23+10+39 p’sukim (30,2-31,12)

Četvrta alija je uvijek premosnica, alija koja dolazi između dvije sedre kada se spajaju. Ovo je najduža alija u Tori.

Moše odgovara davanjem zakletve (mnoge pojedinosti o valjanoj formi "uvjeta" izvode se iz ove znamenite zakletve 2½ plemena), prihvaćajući zahtjev da se nastane na istočnoj strani Jordana jedino ukoliko će 2½ plemena ratovati rame uz rame s ostalima.

Tora opisuje gradove koje su 2½ plemena zasnovala da smjeste svoje obitelji i stada prije njihovog prela-

ska preko Jordana.

Sedra Mas’ei započinje kratkim popisom 42 mjesta na kojima su taborovali tijekom godina lutanja u pustinji. Većina mjesta je samo spomenuta, za nekolicinu se donosi i priča. Identitet većine tih mjesta danas je sporan.

Ovaj odjeljak obuhvaća Izlazak iz Egipta (iz grada Ra’m’sesa), prolazak kroz More, i trodnevno putovanje koje je narod dovelo do Mare, i "problema s vodom" (te razrješenjem problema). Od tamo se vraćaju do Jam sufa, prije nego li nastave u pustinju..

Opis puta/Putopis

Ovo su mjesta na kojima su taborovali i neki komentari…

Od Ra’m’sesa do Sukota, do Eitama, do Pi Hahirota, do Mare, do Eilima, do Jam sufa, do Midbar Sina, do Dafke, do Aluša, do R’fidima, do Midbar Sinai, do Kivrot HaTaava, do Hacerot Ritma, do Rimon Pereca, do Livne, do Rise, do K’heilate, do Har Šefera, do Harade, do Mak’heilota, do Tahata, do Teraha, do Mitke, do Hašmone, do Moserota, do Bnei Jaakana, do HorHaGidgada, do Jotvate, do Avrone, do Ecion Gevera, do Midbar Cina = Kadeša, do Hor HaHara, do Calmone, do Punona, do Ovota, do Ijei HaAvarima, do Divon Gada, do Almon Divlatajme, do Harei HaAvarima, do Arvot Moava.

Numerička vrijednost Raamsesa = 200+70+40+60+60 = 430, broj godina iz izvornog proročanstva Avrahamu Avinu pri brit bein ha’b’tarim do Izlaska (kao u Š’mot 12,40-41).

s 3.

Numerička vrijednost prve stanice/odredišta nakon Raamsesa je Sukot = 60+20+400 = 480, broj godina od Izlaska pa do izgradnje Prvog Beit HaMikdaša – kada je narod došao do el hamenuha v’el hanahala (D’varim 12,9).

Dakle, prva etapa lutanja predstavlja (numerički) veliku prvu (i drugu) etapu puta Židovske povijesti.

Midraš kaže da je u Alušu narod po prvi puta dobio manu i tamo smo proveli svoj prvi šabat. Mana je dana narodu zbog zasluga naše pramajke Sare, koju je Avraham bio zamolio da zamijesi i ispeče pite za anđele/goste. Na njezinu poletnu pripremu hrane za druge B-g joj je uzvratio tako što je On snabdijevao hranom Sarinu djecu više od 400 godina nakon toga. Ime Aluš je igra riječima na pojam "ja ću zamijesiti".

Ritma je mjesto s kojega su uhode bile poslane, pa zbog toga i mjesto na kojem je objavljen ukaz o lutanju pustinjom. Možemo si samo zamisliti kvalitativnu razliku u mentalnom pristupu tijekom prvih 14 taborovanja u usporedbi s onima koje

su uslijedile poslije Ritme.

Hašmona je bila 25. mjesto počinka naroda. Stoljećima kasnije, desio se počinak (nakon bitke) na 25. (kisleva). Ljudi putem kojih je B-g skovao čudo Hanuke bili su hašmona’im. Ovo se smatra jednim od "nagovještaja" Hanuke iz Tore.

Raši napominje da je uz 14 mjesta prije nego li je izdan ukaz o lutanju, i 8 mjesta u posljednjoj godini, bilo svega 20 mjesta do kojih je narod putovao i od njih odlazio u otprilike 38 godina. To nije baš jako puno. B-g je bio milostiv narodu čak i dok Ga je kažnjavao.

Hamiši – peta alija – 22 p’sukim (33,50-34,15)

B-g se obraća Mošeu u Arvot Moav i zapovijeda narodu da uđe, pokori, osvoji, i nastani zemlju. U tančine se iznose granice zemlje. Te su granice sada za 9½ plemena, budući da su Reuven, Gad i polovica Menašea zatražili svoj dio na istočnoj obali.

U izvornom B-žjem obećanju

Avrahamu Avinu, zemlja koja će biti dana njegovom potomstvu trebala je biti "od egipatske rijeke do velike rijeke, P’rat". Granice navedene u ovotjednoj sedri obuhvaćaju teritorij značajno manji od onoga koji je obećan. Naši nam učenjaci kažu da izvorno obećanje uključuje teritorij koji će biti pridodan Erec Jisraelu u budućnosti, u vrijeme Mošijaha. Rabi Yaakov Auerbach z”l pronašao je "numerički trag" koji podržava ovo mišljenje. U ovotjednoj sedri zemlja koja treba postati naša spominje se kao Erec Kanaan l’g’vulote’ha, Zemlja Kanaan do njenih granica. G’matrija te fraze je 961, točan broj slova u B’reišit 15 –odjeljku o brit bein hab’tarim.

S gledišta micvi

Ramban navodi te p’sukim kao izvorište za micvu u Tori da se stanuje u Izraelu – micva za koju on kaže da se primijenjuje i danas, čak i u vrijeme egzila. Ramban ovu micvu ubraja među 613 micvot Tore.

Međutim, Rambam ne. To ne znači da Rambam nije razmatrao o micvi da se živi u Erec Jisraelu. On ponavlja Talmud govoreći "čovjek bi trebao uvijek odabrati da živi u Izraelu, čak i u gradu u kojem su većina idolopoklonici, umjesto da živi van Izraela, makar i u pretežnom Židovskom gradu". On piše da je čovjek koji živi na drugom mjestu poput onoga koji nema B-ga. Neki komentari tumače da budući da je život u Erec Jisraelu nužna osnova za ispunjenje čitave jedne kategorije micvot, ne bi trebalo život u Izreaelu ubrajati među 613 zapovijedi. Ona

(nastavak

stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah

uključuje brojne druge micvot, pa stoga ne ispunjava poseban kriterij za ubrajanje u tarjag. No ona je, bez obzira na to, imperativ Tore.

Ramban dodaje da ne samo da micvot "ovise o zemlji", već se sve micvot u potpunosti mogu ispuniti jedino u Erec Jisraelu. Mi moramo vršiti micvot na drugim mjestima prvenstveno kao uvježbavanje za pravilno vršenje micvot u Erec Jisraelu

Na koji god način gledali na život u Izraelu, on je vrlo značajna micva koja zahtijeva vrlo ozbiljno promišljanje.

Tidbits: Alija po alija

trebno Kaleva ben Jefunea identificrati kao vođu – to je bilo dobro poznato. Pleme Šimon ne zaslužuje da ima vođu s titulom nasi zbog Zimrijeve ljubavne afere. Binjaminov vođa bio je Eldad (ovdje nazvan Elidad – prema Baal HaTurim, ovo dodatno jud predstavlja proroštvo, koje ima 10 različitih naziva), čovjek koji je već imao višu titulu proroka.

Šiši – šesta alija – 14+8 p’sukim (34,16-35,8)

Nadalje, Tora navodi nove vođe plemena koji će biti zaduženi za "b-žanski ždrijeb" kojim će zemlja biti raspodijeljena.

Primijetite da se kod prva 3 navedena plemena ne spominje riječ nasi (vođa) – kod svih drugih da. Jedan komentar sugerira da nije bilo po-

Nakon generalnog plana podjele zemlje, narodu se nalaže da osiguraju gradove Levi’im, budući da oni (Levijim) ne dobivaju zemlju kao nasljedstvo. Gradova i njihovog šireg područja je 48, što uključuje i 6 gradova utočišta. Zapazite da su mjeru od 2000 amot kao "granice grada" kasnije posudili učenjaci utvrđujući udaljenost od mjesta prebivanja koje se smije prehodati na šabat, poznato kao t’hum šabat

Ti su gradovi, koje su plemena trebala dati Levijim, bili dani proporcionalno populaciji svakog plemena.

Š’vi’i – sedma alija – 26+13 p’sukim (35,9-36,13)

Gradovi utočišta (i druga 42 levitska grada, uz neke različitosti) služe da zaštite čovjeka koji nehotice ubije. Čak i ubojica bježi u grad koji ga štiti do suđenja. Zabranjeno je ubiti ubojicu sve dok ne stane pred sud i sud ga proglasi krivim. Nehotični ubojica je poslan – ili bježi – u grad utočište. Tora daje smjernice za određivanje što je ubojstvo, a što nehotično usmrćenje i određuje neke od sudskih postupaka, poput zabrane da svjedok bude i sudac u kaznenom predmetu. Također smo upozoreni da ne dopustimo zamjenu kazni za ubojicu i nehotičnog ubojicu. Strogo nam pridržavanje svih pravila pravde osigurava da i dalje "kvalitetno živimo" u Erec Jisraelu, praćeni božanskom Prisutnošću.

Vođe obitelji Menaše kojoj pripadaju Celofhadove kćeri, pristupaju Mošeu i iznose problem potencijalnog smanjenja njihovog plemenskog dijela ukoliko se Celofhadove kćeri udaju izvan svog plemena, odnoseći sa sobom svoj posjed. Moše izdaje pravilo kojim ih ograničava na udaju unutar svog plemena. Ovo nije zakon za sva vremena – on se primijenjuje samo u ovom slučaju. Sukladno tome, Mahla, Tirza, Hogla, Milka, i No’a udaju se za Menašeovce. Ovime se završava BaMidbar.■

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz: Tarjag - 613

Unutarnja crta dobrote

406. Žaljenje: Obveza da se slijedi postupak za poništavanje zavjeta

Ako čovjek učini zavjet ... (Brojevi 30,3)

Kada netko da zavjet i kasnije požali zbog toga, postoji proces kojega je Tora dala za njegovo poništenje; na hebrejskom jeziku to se naziva "hafaras nedarim" (za razliku od poznatijeg pojma "hataras nedarim"). To ne znači da ljudi mogu ili trebaju ići okolo i nasumce davati zavjete, niti čovjek ima obavezu poništiti zavjet koji je učinio. Ali ako je netko učinio zavjet zbog kojeg požali, postoji izlaz. Beis din sastavljen od tri laika ili jednog učenog učenjaka može poništiti zavjete. (Neki su zavjeti automatski nevaljani, poput onih koji su greškom izrečeni ili dani pod prisilom. Vidi Talmud Nedarim 21b.) Ženin zavjet može poništiti njezin otac dok je neudana, ili njezin muž, ako je u braku, iako otac ili suprug to mogu učiniti jedino na dan kada saznaju za zavjet. Nakon toga, ako su to propustili učiniti, smatra se da su ga prešutno odobrili i zavjet ostaje važeći.

Kao što se raspravljalo prije u micvi #30, razlog za ovu micvu je to što se zavjeti pozivaju na B-žje ime. Bespotrebno davanje zakletve ukazuje na nedostatak poštovanja prema Njemu. I ne samo to, naše riječi imaju moć. Iz tog razloga, kad se obavežemo da ćemo nešto učiniti, kažemo "bli neder", što pokazuje da naša iskazana namjera ne predstavlja zavjet, koji bi bio vjerska obveza. Slično tome, govorimo Kol nidrei na početku Jom kipura, izražavajući da se sve zavjete koje možemo dati tijekom sljedeće godine ne smije smatrati valjanima. Kao što možete vidjeti, zavjete se uzima vrlo ozbiljno.

Ova micva vrijedi u sva vremena i na svim mjestima; obaveza poništenja zavjeta koje su dali drugi odnosi se samo na muškarce. Ona je predmet talmudskog traktata Nedarim. Ova je micva kodificirana u Šulhan Aruhu u Jore Deah 228. Ona je 95. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 40. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu ispunjavati u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima. Ramban (Nahmanides) ovo ne ubraja ovo među 613 micvos

407. Vaša je riječ vaša obveznica: zabrana kršenja zakletve ili zavjeta ... on neće oskvrnuti svoju riječ ... (Brojevi 30,3)

408. Dobrodošli u Grad levita: Obaveza da se levitima da gradove

... dati će levitima ... gradove da ih nastane ... (Brojevi 35,2)

409. Nema samovoljnog dijeljenja pravde: Zabrana da se ubije ubojicu prije nego li mu se sudi

... ubojica ne smije umrijeti prije nego li stane pred skupštinom da mu se sudi. (Brojevi 35,12)

410. Bježi iz grada!: Obaveza da se progna ubojicu u grad utočište

... skupština će ga vratiti u njegov grad utočište ... (Brojevi 35,25)

411. Moram se izuzeti: Zabrana da svjedok služi kao sudac

... jedan svjedok ne može govoriti kako bi se smaknula osoba. (Brojevi 35,30)■

Negativnezapovijedi

124. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman s udanom ženom

kao što Pismo kaže, Nećeš počiniti preljub (Š'mot 20,13); a kaže i I nećeš voditi ljubav sa ženom svog bližnjega (Va-jikra 18,20). Oni oboje imaju biti podvrgnuti smrti davljenjem. Ukoliko je ona kćer kohena, ona će biti podvrgnuta smrti spaljivanjem, a on davljenjem. Ako je ona isprošena djevica, no još uvijek u očevom domu, oboje se imaju usmrtiti kamenovanjem. Sve ovo, međutim, vrijedi kada postoje svjedoci i [prethodno] upozorenje. Ako je to bilo s namjerom, no bez upozorenja, kažnjava se karetom [B-gomdani prestanak života]; a ako je bilo nehotično, obavezan je hatat. Ovo je na snazi na svakom mjestu i u svako vrijeme.

125. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman s vlastitom strinom, što znači sa ženom očeva brata.

kao što Pismo kaže, nećeš prići njegovoj ženi; ona ti je strina (Va-jikra 18,14.) Ova se zabrana odnosi izričito ukoliko je on [strinin muž] očev brat po ocu. Ako je netko spolno intiman s njom za života svog strica, oboje ih treba pogubiti davljenjem, budući je ona udana žena. Nakon smrti njegova strica, ukoliko je to bilo s namjerom, kažnjava se karetom; a ako je bilo nehotice, obavezan je hatat (žrtva za grijeh).

U drugom koljenu, prema nalogu učenjaka su žena očeva brata od iste majke, i žena majčina brata, bilo s očeve ili majčine strane.

Ovo je na snazi svugdje i svagda.■

Sefer Hamicvot Hakacar

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta dobrote

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 36 - Rad na blagdane

Sve vrste rada koje su zabranjene subotom također su zabranjene i na blagdane, izuzev paljenja vatre i premještanja stvari iz jednog područja u drugo (495,1). Rad koji je neophodan za pripremanje hrane za blagdan, i koji se nije mogao obaviti prije blagdana, također je dopušten, ali ako nema prepreka da ga se učini prije blagdana, ne smije ga se vršiti na blagdan, osim na način koji nije uobičajen (495,1). Lov, žetva, vršidba, istiskivanje (da bi se izdvojila tekućina iz hrane), te mljevenje su rabinski zabranjeni (495,2).

Pripremu hrane na blagdan treba vršiti samo ako je barem nešto hrana potrebno za taj dan; vidi 503,1-2 i 527,23-24. Kada blagdan bude u petak, nešto od hrane za subotu treba biti pripremljeno prije blagdana (ta se hrana naziva eruv tavšilin); priprema hrane za subotu tada se može nastaviti u petak (vidi 527,1-6.13.) sve dok ima nešto preostalo od eruva (vidi 527,14-18). Eruv može pripremiti jedna osoba za druge; osoba koja ga priprema kaže blaoslov "... Koji nam je zapovjedio o eruvu" (vidi 527,7-12). Što se može raditi ako eruv nije bio pripremljen, vidi 527,19-22 Eruv haceros za subotu (vidi pogl. 31) ne smije se prikupljati na blagdan (528,2).

Izvan zemlje Izrael, gdje se blagdani slave dva dana, blagdanski zakoni vrijede za oba dana (496,1); ali briga o bolesnima (čak i kada nisu u životnoj opasnosti) dopuštena je drugog dana (osim na drugi dan Roš hašane) ako to obuhvaća samo rabinske zabrane (496,2-3). Za mrtve se mogu pobrinuti Židovi i pokopati ih nežidovi, čak i na prvi dan blagdana, ako je nužno, ali s njima ne smiju postupati ni nežidovi na šabat ili na Jom kipur; vidi 496,2 i 526,1-12

Priprema hrane dopuštena je samo ako će hranu jesti Židovi; vidi 506,6 i 512,1-3. O premještanju stvari iz jedne domene u drugu u korist nežidova vidi 518,2. Zabranjeno je imati koristi od posla koji je učinio nežidov ili rukovati stvarima koje su proizašle iz takvog posla; vidi 515,1-9 i 517,1. U vezi stjecanja stvari od nežidova vidi 517,1-2.

Sa stvarima koje se ne namjerava koristiti na blagdan, ili koje nisu postojale prije blagdana, ne smije se rukovati osim ako je nužno (vidi 495,4; 509,7); za primjere vidi 507,2; 513,1-8; 518,3-4.6-9. Odbojne predmete se smije ukloniti (518,5), i predmete se smije prekrivati da bi ih se zaštitilo (521,2-3).

Blagdane treba poštivati i radovati se u njima kao što se to čini na šabat (529,1-2). Polovicu vremena trebalo bi provesti u učenju Tore, a polovicu u jelu i piću (ali ne pretjerano, vidi 529,1.3-4). Za blagdan bi se trebalo pripremiti unaprijed (531,1) i proslaviti ga s dodatnom hranom i lijepom odjećom (529,1). Treba se poslužiti s dvije štruce kruha i piti vino uz svaki obrok, ali nije običaj jesti treći obrok (529,1). Treba upaliti svijeću i reći blagoslov "... Koji nam je zapovjedio da palimo blagdansku svijeću" (514,11). ■

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Nesavršeni vođe?

Akeidat Yitzchak i Abarbanel imaju proturječne stavove u vezi Mošeovog postupanja u pogledu molbe dva i pol plemena. Dok Akeidat Yitzchak opravdava Mošeovu ljutitu reakciju kao odgovarajući odgovor na problematični zahtjev, Abarbanel tvrdi da je Moše pretjerao i pogrešno shvatio istinske namjere plemena.

• S kim se slažete? Pokrenite raspravu za svojim šabatnim stolom i kao pomoć u raspravi upotrijebite izvore koji se nalaze u zahtjevu dva i pol plemena.

• Bez obzira za koju se stranu rasprave opredijelili, što nas naša priča može naučiti o taktici pregovaranja?

• Je li problematično kritizirati Mošea i sugerirati da njegove sposobnosti vođe možda nisu bile besprijekorne? Zanimljivo, unatoč njegovom gledištu na ovom mjestu, Abarbanel drugdje oštro kritizira one koji kod Mošea pronalaze mane.

Teškoće sveznajućeg čitatelja

Kada govorimo o plemenima koja su pregovarala u vezi naseljavanja istočne obale Jordana, mnogi za tu skupinu koriste naziv "dva i pol plemena", ne praveći razlike između plemena Reuvena, Gada i Menašea. Budući da čitatelji znaju da se polovica plemena Menašea naselila na Istoku, često se ne primjećuje da tijekom razgovora s Mošeom ulogu imaju samo Reuven i Gad, dok je Menaše upadljivo odsutan.

• Da li je pleme Menašea sudjelovalo u prvobitnom zahtjevu? Ako jest, zašto se ono ne spominje? A ako nije, zašto u konačnici oni nasljeđuju na istočnoj strani Jordana?

• Možete li se sjetiti drugih primjera u kojima bi vam to što znate kako je priča završila moglo otežati čitanje u početnoj faza? Evo nekoliko slučajeva koje valja razmotriti:

• Jesu li Jaakovljevi sinovi znali da su oni svi izabrani? Ako

ne, kako bi to pomoglo objasniti ponašnje Josefa i njegove braće?

• Je li narod unaprijed znao da će Jerihon biti uništen čudom? Kako bi to moglo utjecati na vaše razumijevanje svrhe uhoda u Jehošua 2?

• Da li je Jerušalajim bio jedina opcija za "mjesto koje će B-g odabrati"? Kada i zašto je on bio odabran?

Usklađivanje Pšat-a i Draš-a

Bemidbar 31 opisuje rat protiv Midjana i zakone koji se bave očišćenjem plijena iz bitke. Međutim nije jasno zašto je taj plijen trebalo očistiti. Dok kontekst ove cjeline i sličnost između tih zakona i onih u Bemidbar 19 podržavaju mogućnost da se zakoni odnose na očišćenje od onečišćenja od mrtvaca, većina tumačenja slijedi rabinsko gledište koje sugerira da stihovi govore o nečistoći od kuhanja ne-košer hrane.

• Možete li pronaći nešto čime ćete podržati rabinsko gledište? Slaže li se to s osnovnim smislom stihova?

• Općenito uzevši, kada se čini da su "pšat" i "draš" međusobno u sukobu, koje se metode mogu upotrijebiti da ih se uskladi?

Poziv na mir

Bemidbar 33 je jedan od nekoliko izvora koji govore o ubijanju stanovnika Kanaana. Mnogi se suvremeni čitatelji čude tom nalogu. Zar zaista nije postojala mogućnost mirnog suživota? I srednjovjekovni su komentatori raspravljali o tom pitanju. Raši smatra da je bilo zabranjeno pozvati na mir pa je rat bio neizbježan, dok Rambam tvrdi da su Izraelci bili dužni iznijeti mirovnu ponudu prije nego li su krenuli u rat protiv Kanaanaca.

• Kako svaka strana u raspravi vidi stihove u Devarim 20 (gdje se nalazi glavni nalog)? Koji još stihovi mogu podržati svako od gledišta? Na koji način priča o prijevari Gibeonaca u Jehošua 9 rasvjetljava taj problem?

• Prema Rašiju, razlog za tu naredbu je vjerske prirode, da narodi ne bi naveli Izrael na idolopoklonstvo. Ponekad je nužna politika nulte tolerancije. Slažete li se? U kojim okolnostima kompromisi nisu opcija?

• Prema Rambamu, što bi se dogodilo da su se narodi zaipulacije? Kako se mogao promijeniti tijek naše povijesti?

Gradovi utočišta ili gradovi progonstva?

Bemidbar 35 govori o podizanju ירע טלקמ (gradova utočišta) kao mjesta na koje bi nehotični ubojica mogao

• Što ovaj zakon sugerira o tome kako Tora gleda na krvnu osvetu? S jedne strane samo postojanje takvih gradova potvrđuje činjenicu da Tora ne želi da nehotični ubojica umre. S druge strane, ova institucija istodobno potvrđuje činjenicu da Tora krvnu osvetu nije stavila van snage. Ako je םדה לאוג negativna institucija, zašto ju uopće dopustiti? Ako je legitimna, zašto zaštiti nehotičnog ubojicu od njih?

• Druga strana ovog pitanja odnosi se na procjenu Tore u vezi nehotičnog ubojice. Koliko ga Tora smatra krivim? Je li on potpuno nevin i poslan u one gradove samo za svoje dobro? Ako je tako, zašto mu je dopušteno da napusti grad tek kad umre veliki svećenik, a ne po vlastitom nahođenju? Sugerira li to možda da i on isto donekle zaslužuje kaznu i da su ti gradovi neka vrsta prinudnog progonstva, a ne sigurnog utočišta?■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Ljepota promjene

Parša Matot sadrži zakone o davanju i poništavanju zavjeta te zahtjev Rubenovog i Gadovog plemena u kojem traže da njihova zemlja bude istočno od rijeke Jordan. Parša Maasei uključuje kompletan popis putovanja u pustinji i B-žje upute o podjeli zemlje nacionalnim sistemom žrijeba. B-g uspostavlja granice zemlje Izrael. Postavljeno je novo vodstvo i zakoni vezani uz ubojstvo iz nehaja i umorstvo.

Značajan dio drugog odjeljka bavi se putovanjem židovskog naroda kroz pustinju. Nabrojana su četrdeset i dva mjesta njihovog putovanja u periodu od četrdeset godina. To je popriličan broj preseljenja. Konstantna promjena.

Mislim da ovdje postoji šira poruka o životu općenito. Iluzija je vjerovati da smo u ovom svijetu ikada potpuno "ukorijenjeni". Netko tko je živio 25 godina u Grenfell Tower-u (u Londonu) mogao se osjećati prilično sigurnim u noći 14.7.2017. (op.ur. prije teškog požara u kojem je stradao veći dio tornja). Židovska zajednica u Poljskoj je u kolovozu 1939. godine činila 10% ukupne populacije i bila potpuno integrirana u društvo. Ništa nije moglo promijeniti tu situaciju, zar ne? Čovjek u teškoj financijskoj situaciji može kupiti srećku lutrije bez nade u osvajanje dobitka. No, ako dobije, ono što je izgledalo nerješivo može se promijeniti u trenutku.

Ništa u našem svijetu nije postav-

ljeno konkretno i za stalno. Čak i ako jest, ono što je konkretno raspada se kao i sve ostalo. Život je doživljavanje stalnog kretanja, stalne promjene, stalnog razvoja. Uspješan organizam uči se prilagoditi novom okruženju, a ne ostati čvrsto vezan uz ono sadašnje.

Život je doživljavanje

stalnog kretanja, stalne promjene, stalnog razvoja.

Uspješan organizam uči se prilagoditi novom okruženju, a ne ostati čvrsto vezan uz ono sadašnje.

Mi živimo u svijetu za koji vjerujem da se mijenja brže nego ikad prije – materijalno, društveno i psihološki. Teško je zadržati korak. Protok sam po sebi nije dobar i nije loš. On je jednostavno prilika. Čo-

vjek koji se prilagodi rasti će. Čovjek koji se ne prilagodi stagnirat će. Uzmimo za primjer plaćanje parkinga mobilnim telefonom. Ako imate mobilni telefon, plaćanje parkinga je jednostavnije i jeftinije nego što je bilo prije deset godina. Ako nemate mobilni telefon, to može biti nemoguće. . Isto vrijedi i u duhovnosti. Putovanje židovskog naroda pustinjom bilo je putovanje duhovnog rasta i razvoja. Mi, ljudi, stvoreni smo kako bi se mijenjali. Nove ćelije stvaraju se u svakom trenutku. A duhovno postoje nove prilike koje su nam dostupne čitavo vrijeme. Siromašan čovjek na ulici koji traži moje suosjećanje, a ne samo moj novac; uvreda koju mogu izabrati ignorirati i oprostiti; trenutak B-žje prisutnosti koji mogu previdjeti ili prihvatiti…

Svaki trenutak života je tu da ga iskusimo i uživamo u njemu, da rastemo i razvijamo se. Život se sastoji od razvoja i prilike za to pred nama su u svakom trenutku. Znam da je promjena često zastrašujuća. Za mene svakako jest. Ali, na kraju, to je ono što je poanta života. Naša tijela izgledaju mnogo drugačije na kraju našeg života nego što su izgledala na početku. Tako bi trebalo biti i sa našim dušama. Prvo se događa samo od sebe. Drugo je naš izbor.

Šabat šalom.■

Prevela Anja Grabar

odluke

Gledajući od jednog do drugog kraja Tore čini se sasvim jasnim da Židovski narod treba zadržati sustav razdvojenih plemena sa zasebnim vođama. Na prvi pogled djeluje kao da će ovaj sustav odvojenih plemena uvijek biti jamac snažnog elementa nejedinstva unutar Židovskog naroda. Ne bi li bilo bolje odbaciti izvorni plemenski sustav Jakovljevog doma i umjesto toga izgraditi jednu jedinstveniju zajednicu?

Isto tako, kada su se u vrijeme Jošue Židovi naselili i nastanili u zemlji Izrael, ona je bila razdijeljena na plemenske oblasti, u skladu s pravilima Tore. Sljedećih nekoliko stoljeća, kao što nam bilježi sama Biblija u knjizi Sudaca, nejedinstvo, ako ne i kaos, vladalo je u Židovskoj zajednici. Svako je pleme na sebe gledalo kao na zaseban i različit entitet s minimumom odgovornost ili veze prema široj Židovskoj zajednici.

Na kraju će se pojaviti i žalosna činjenica da su plemena u određenim fazama biblijske povijesti, čak i međusobno podizala građanske ratove. Tora je očito bila svjesna ove

opasnosti, no i dalje je naglašavala plemensku narav Židovskog naroda i njegovih vođa. Tora navodi konkretna imena pojedinih plemenskih vođa i zasebno broji stanovništvo svakog plemena. Iako se komentatori Tore rijetko izravno bave ovim pitanjem, ono se nalazi u pozadini većine njhovih zapažanja i stajališta o židovskoj priči iz biblijskih vremena.

Čini mi se da Tora ovdje naglašava važnu, ali često nezamjećenu razliku između jedinstva i usklađenosti. Svako od plemena, a zasigurno svaki od vođa tih plemena, donosi nešto različito i drugačije na društvenu trpezu. Talmud nas uči da jednako kako se fizička obilježja ljudskih bića međusobno razlikuju, tako se razlikuju i njihova mišljenja, misaoni procesi i svjetonazori.

Usklađenost, konformizam, među ljudima protivi se našoj naravi. Zbog toga se često djeca koja su odgojena u istoj kući i koja su rezultat istog genetskog ustrojstva, međusobno značajno razlikuju po temperamentu, ponašanju i nazorima. Te razlike često predstavljaju problem u obitelji i društvu. Ipak,

Tora je voljna pozabaviti se tim problemima, umjesto da provodi strogi konformizam nad židovskim svijetom.

Sila ujedinjenja u judaizmu i Židovskom društvu je sama Tora. Svaki Židov ima u njoj udio i ima obvezu da poštuje, izučava, pridržava se i živi u skladu s njenim vrijednostima. Ali to jedinstvo, kao što je vidljivo već i iz letimičnog promatranja Židovskog svijeta današnjice, a zapravo i čitave prošlosti židovske povijesti, nikada ne zagovara međusobno usklađeno, konformističko, društvo.

Diktatori i tirani od pamtivijeka su pokušavali nametnuti konformizam (usvajanje mišljenja ili ponašanja većine) svojim podređenima i građanstvu. Na kraju, svi takvi pokušaji propadaju jednostavno zato što su u suprotnosti s ljudskom prirodom. Zadatak starog i modernog Izraelai Židovskog naroda u cjelini, je da stvori jedinstvo duha i predanosti koji predstavlja Tora, bez da padnu u zamku tiranskog konformizma.

Život se sastoji od konstantnog niza teških odluka koje je čovjek

Rabbi Berel Wein: Teške

Strana 10

Divrej Tora

prisiljen donositi – to vrijedi jednako za narode, kao i za pojedince. I većina problema u životu prouzročena je činjenicom da te odluke gotovo nikada nešto pri čemu su svi na dobiti, već su to odluke u kojima su obje opcije loše. Talmud nam skrušeno savjetuje da kada smo prisiljeni donijeti takve odluke izaberemo manje lošu alternativu.

To je stoga što mnoga od pitanja o kojima smo prisiljeni donijeti odluke i između kojih treba napraviti izbor zapravo nemaju trajno rješenje ili u sebi ugrađene ispravne odgovore. U stvari, mi se uvijek susrećemo sa situacijama u kojima, kakav god izbor izvršili, uvijek postoji sumnja i nezadovoljstvo koje ih prati.

Povjesničari, akademici, političari i novinski kolumnisti, koji su uvijek blagoslovljeni savršenim vremenskim odmakom, mogu nam ukazati na naše prijašnje greške u prosudbi i pogrešnu politiku. Međutim, u trenutku kada je te odluke trebalo donijeti, u nedostatku proročkog dara, nitko nije sa sigurnošću mogao potvrditi da je zapravo donesen pravi izbor. Prema tome, Talmud nam je opet dao perspektivu na to, iako ne baš utješnu, ustvrdivši: "Sudac može donijeti odluku jedino na temelju činjenica kojima su posvjedočile i vidjele njegove vlastite oči."

Savršene, nepogrešivo i potpuno točne odluke i izbori, nažalost, nisu na raspolaganju smrtnim ljudima. Život je svima nama vrlo kompliciran. Neprestano se suočavamo s time da moramo donositi teške odluke bez da smo u stvari u mogućnosti odrediti kakav će biti krajnji ishod naših odluka i izbora.

Talmud nam govori da kada je

veliki rabin i vođa Izraela, Johanan ben Zakai, osjetio da se približava smrt, zabrinuo se i zaplakao. Njegovi učenici, koji su se okupili oko njegovog kreveta pokušali su ga utješiti ističući njegovu veliku zaslugu kao vođe Izraela tijekom strašnog perioda uništenja Drugog Hrama. On je pak odvratio: "Ne znam kojim putem će me povesti – putem prema vječnom životu ili ne." Johanan ben Zakai donio je jednu od najsudbonosnijih odluka u židovskoj povijesti kada mu je rimski general, i budući car Vespazijan dao da iznese želje koje će general ispuniti.

Veliki i sveti rabin Johanan izabrao je očuvanje i zaštitu akademije Tore koja se nalazila u gradu Javneu. Ovaj izbor, kako se pokazalo tijekom tisućljeća židovskog života, dokazao se kao mudar i konačan spas židovskog naroda. Međutim, rabin Johanan to nije mogao znati odmah nakon toga, pred samu svoju smrt. On je uvijek bio u nedoumici, ne znajući kojim putem će sada

biti poveden. Problem s teškim izborima koje smo uvijek prisiljeni donositi u životu jest da nikada nismo u potpunosti sigurni da je izbor koji smo donijeli uistinu ispravan u smislu našeg nasljeđa i poslanja.

Svijet općenito, a napose Židovski narod, sada je suočen s time da mora donijeti niz teških odluka. Američki izbori, previranja na Bliskom istoku, porast antisemitizma i protu-izraelska stanovišta i postupci, budućnosti ovdje, ako ih uopće bude, diplomatskih napora u vezi Palestinaca, reakcija tradicionalnog židovstva u svim njegovim različitim frakcijama i more promjena u vrijednostima i načinu života koje nas sada zahvaća - sve to i mnoga druga pitanja stavljaju nas pred vrlo teške odluke.

Dakako, svima nam je jasno da izbori u osnovi nisu situacije u kojima svi budu na dobitku. Zbog toga, svakako moramo tiho i oprezno pokušati izabrati politiku i ljude koji će najmanje naštetiti nama i našoj stvari. Budući da je priroda Židovskog naroda da bude mesijanski i utopijski, nama se uvijek čini da smo u potrazi za krajnjim idealnim rješenjem i izborom. Zbog toga smo često razočarani kada nam ostaju samo pragmatični i osrednji rezultati.

Mi smo osuđeni da moramo nastaviti živjeti s našim dvojbenim odlukama i nekako shvatiti da je to najbolje što možemo učiniti u trenutnim okolnostima i s našim ograničenim znanjem. Trebamo biti oprezni prema onima koji obećavaju jednostavna rješenja i savršenu politiku. Budućnost će nam jedino jamčiti da će biti teških odluka u našim životima.

Šabat šalom ■

(nastavak s 10. stranice) Rabbi Berel Wein: Teške odluke

Rabbi Yissocher Frand:

Radost musara

I Moše reče plemenima Gada i Rubena, "Zar da vaša braća idu u rat, a vi da ostanete ovdje?" (Bamidbar 32,6)

Prvi Gerrer Rebe bio je Hidušej HaRim. Drugi Gerrer Rebe, Sfas Emes, nije bio njegov sin, već njegov unuk. Otac Sfas Emesa umro je dok je ovaj još bio dijete pa ga je podizao njegov djed. On je bio 'iluj', genijalac, djed ga je čuvao poput zjenice svog oka. Jednom, dok je još bio malen dječak, ostao je budan gotovo čitave noći učeći Toru sa svojim prijateljem.

Zaspao je netom prije jutarnje molitve i zakasnio na šaharit. Hidušej HaRim prišao mu je nakon molitve i rekao mu: "Ako Rebeov unuk kasni na molitvu, kakav će to dojam ostaviti na ostale?" Rekao je da je to što je učinio hula na B-žje ime. Nastavio je tim tonom, 'sjeckajući' dječaka svojim riječima.

Sefas Emes šutke je sve saslušao. Nije ponudio očigledno opravdanje

da je čitavu noć učio. Njegov 'havrusa' (prijatelj), koji je bio s njim i znao što se dogodilo, upitao ga je, "Zašto nisi jednostavno rekao svom djedu da si učio čitavu noć?"

Sefas Emes je odgovorio, "Čuti musar (ukor, etičku pouku) velikog čovjeka je divno iskustvo. Bilo je vrijedno čuti ukor i opomene mog djeda, iako sam 100% nevin."

Nama je teško prihvatiti tu ideju. Kada smo u pravu i netko nas lažno optuži, odmah skočimo kako bismo ispravili pogrešan dojam. Sefas Emes htio je čuti opomenu.

Sefas Emes je dokazao da je njegov stav ispravan (slušati tiho nepravedan ukor velikog čovjeka) stavom koji su imala plemena Gada i Rubena.

Kada su došli Mošeu i molili ga da ih ne šalje preko Jordana, Moše Rabeinu je navalio na njih. Optužio ih je da su kukavice, da se odbijaju boriti, da ponavljaju grijeh uhoda, i ta-

ko dalje. Zatim su oni objasnili svoje motive. Međutim, u međuvremenu su sjedili i slušali Mošeove optužbe. Prije no što su ispravili pogrešan dojam njihovog zahtjeva, strpljivo su prihvatili musar koji im je bio dan.

Vrijedno je čuti musar od velikog učitelja. Vrijedno je biti kritiziran od strane velikog pojedinca… čak i ako kritika nije točna. Sefas Emes objasnio je da je bilo vrijedno čuti musar njegovog djeda, bez obzira na to je li bio u prekršaju ili ne.

Ponavljamo li pogreške Gadovog i Rubenovog plemena?

Plemena Gada i Rubena tražila su da se nastane na istočnoj obali Jordana umjesto da dobiju baštinu na zapadnoj strani Erec Jisraela. Tražili su to jer su imali mnogo stoke, a ta je zemlja obilovala pašnjacima.

Moše Rabeinu je najprije njihov zahtjev protumačio kao odbijanje da sudjeluju u osvajanju Erec Jisraela. Međutim, oni su ispravili njegovo tumačenje i obećali mu: "Mi bismo ovdje podigli torove za svoju stoku i gradove za svoju djecu, no sami ćemo uzeti oružje i ići sa sinovima Izraelovim sve dok ih ne dovedemo na njihovo mjesto, a naša će djeca ostati ovdje u utvrđenim gradovima zbog stanovnika ove zemlje." (Bamidbar 32:17)

Moše Rabeinu je odgovorio pozitivno na objašnjenje njihovog zahtjeva, no uputio ih je: "Sagradite gradove za svoju djecu i torove za svoju stoku, ali izvršite ono što ste

Strana 12

Divrej Tora

(nastavak

Rabbi Yissocher Frand: Radost musara

obećali." (Bamidbar 32:24)

Ako pozorno čitamo ove stihove, primijetit ćemo veliku razliku između originalnog zahtjeva i uputa koje im je Moše na kraju dao. Gadovci i Rubenovci tražili su da najprije sagrade torove za svoju stoku, a tek onda gradove za svoju djecu. Moše Rabeinu je izmijenio redoslijed i inzistirao na tome da najprije sagrade gradove za djecu, a tek tada brinu o gradnji torova za stoku.

Moše je osjetio da je njihova najveća okupacija bio njihov novac i njihova imovina. Prva stvar koja je izašla iz njihovih usta bila je "sagradimo torove i štale za našu stoku!" O djeci su razmišljali tek poslije. On ih je ispravio: "Najprije se pobrinite za svoju djecu, a tek tada brinite o svojoj stoci."

Kao poveznicu s tim događajem, Medraš uzima stih iz Kohelesa (10,2): "Srce mudrog čovjeka je u pravu, a srce ludoga u krivu." Medraš kaže da se "srce mudrog čovjeka" odnosi na Mošea, a "srce ludoga" na Gadovce i Rubenovce koji su učinili važno nevažnim, a nevažno važnim. Dali su prioritet svom novcu, umjesto svojoj djeci.

Kada mi razmišljamo o tom događaju, kažemo sami sebi, "Koliko

ludi ljudi mogu biti! Kako bi itko mogao staviti dobro svoje stoke ispred dobra svoje djece?"

Nažalost, to nije nešto što se dogodilo samo prije nekoliko tisućljeća u primjeru Gadovaca i Rubenovaca. To se ponavlja tijekom stoljeća povijesti pa sve do danas. Mi se žrtvujemo kako bi zaradili za život, a našu djecu ponekad u toj zbrci ' izgubimo' .

Kada ulažemo sate i sate kako bismo pokrenuli posao, a naša djeca pri tom prođu najgore, mi ne uviđamo da činimo istu pogrešku koju su učinili Gadovci i Rubenovci. Ali to je istina. I događa se prečesto.

Hazal kažu da su Gadovci i Rubenovci ostali s druge strane Jordana ne samo tijekom sedam godina osvajanja, već još sedam godina tijekom nastanjivanja Erec Jisraela. Kada su se nakon 14 godina vratili, djeca koju su ostavili kao nejačad, sada su već bila tinejdžeri, mladi odrasli ljudi. Hazal kažu da su im djeca imala dugu kosu (što je bio običaj pogana) te da ih nisu mogli razlikovati židovsku od nežidovske djece. Bili su šokirani. Nisu mogli vjerovati. To je ono što se događa kada naglasak stavimo na "torove za našu stoku" umjesto na "gradove za svoju djecu".

Rav Tzadok HaKohen iz Lublina primjećuje da postoje mnoga zadovoljstva (taivos) na ovom svijetu koja ljudi neprestano traže. Najveća 'taiva' u svijetu je strast za novcem. Svaka druga 'taiva' – za hranom, ženama, ili drugim zadovoljavanjima čula – imaju točku zasićenja. Čovjek može jesti samo dok se u potpunosti ne zasiti. Jedino 'taiva' za novcem nema granica. Ne postoji mehanizam u tijelu koji bi rekao "Imam dovoljno novca." Kao što je napisao kralj Salomon: "Onaj tko voli novac, nikad se novca neće zasititi." (Koheles 5:9)

Stoga, ne bismo trebali prstom upirati u Gadovce i Rubenovce i vikati "Budale! Budale!" Postoje vremena kada svi mi imamo problem sa stavljanjem svoje djece na drugo mjesto.

Kesav Sofer fokusira se na posljednji dio Mošeove upute Gadovcima i Rubenovcima. Nakon što je izmijenio redoslijed njihovog zahtjeva i rekao im da sagrade gradove za svoju djecu, a zatim torove za svoju stoku, Moše je dodao: "ali izvršite ono što ste obećali." Zašto Moše dodaje tu zadnju frazu?

Kesav Sofer odgovara da je Moše znao s kime ima posla. Ljudi koji su pohlepni za novcem u tolikoj mjeri da ga mogu staviti ispred svoje djece, izdali bi i vlastitu baku. Prirodno, takvim se ljudima ne može vjerovati. Oni daju obećanja, ali ih ne izvršavaju. Zato ih je Moše morao jasno upozoriti – držite svoju riječ! ■

Prevela Anja Grabar

s 12. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald:

Zavjeti i zakletve

Parše Matot i Maasei su posljednje parše u knjizi Bamidbar – Brojevi. Fokus tih posljednjih dviju parši mijenja se od putovanja izraelskog naroda pustinjom pa do naseljavanja zemlje Izrael. U pripremama za ulazak naroda u zemlju Izrael, Tora predstavlja pravila i propise vezane uz zavjete i zakletve kojima podcrtava svetost Obećane zemlje i novog, uzvišenog životnog stila koji će ljudi tamo iskusiti.

Mojsije se obraća poglavarima izraelskih plemena i kaže im (Brojevi 30,3): "Ako koji čovjek učini zavjet ili se uz zakletvu obveže da će se nečega odreći, neka ne krši svoje riječi; neka izvrši sve što iz njegovih usta izađe."

Rabi Chaim Dov Rabinowitz u svom djelu Da'at Sofrim objašnjava slijed parše Matot nakon prethodne parše Pinhas, koja navodi dnevne, šabatne i blagdanske žrtve koje su se prinosile u Šatoru sastanka/ Hramu. On objašnjava da s obzirom na to da su mnoge žrtve koje su se prinosile u Hramu bile ispunjenje zavjeta i zakletvi koje su ljudi davali, bilo je potrebno naglasiti koliko pažljiv čovjek mora biti sa riječima koje izlaze iz njegovih usta. Ta pravila i propisi su osobito upućeni glavarima naroda, knezovima i vođama plemena, kako bi oni o tome mogli poučiti izraelski narod.

Rabi Rabinowitz ističe da zavjeti omogućavaju običnim smrtnicima da uzdignu B-žja stvorenja i učine ih svetima. Stoga, davanje zavjeta i zakletvi mora biti učinjeno sa izuzetnim oprezom. Budući da su zavjeti često motivirani željom da se učini

nešto posebno, oni koji daju zavjete možda ih neće moći ispuniti. Zbog toga su vođe Izraela morali podučiti ljude ispravnoj upotrebi zavjeta kao i mogućnostima njihovog poništenja.

Bilo je potrebno naglasiti koliko pažljiv čovjek mora biti sa riječima koje izlaze iz njegovih usta.

Rabi Abraham Chill u svom prekrasnom djelu, Micvot, zapovijedi i njihovo obrazloženje, ističe da ljudsko biće, koje je blagoslovljeno superiornom inteligencijom, mora prepoznati važnost izbjegavanja neopreznih i prenagljenih obećanja. To se, naravno, odnosi na sve ljudske riječi, no posebno se odnosi na zavjete i zakletve.

Citirajući Mišnu u Nedarim 3,1, rabi Chill primjećuje da postoje neki zavjeti koji su automatski nevažeći: 1. Nidrei zeruzim, zakletve, često da-

ne kako bi se potaknuo posao, koje se izgovaraju zbog pogodnosti, no nikada nemaju ozbiljnu namjeru.

2. Nidrei havai, preuveličane zakletve, u kojima netko obeća učiniti nešto što smatra neobičnim ili nemogućim, poput toga da vidi milijun ljudi odjednom ili da sretne leteću devu.

3. Nidrei šegagot, nehotične zakletve, u kojima čovjek greškom izrekne zakletvu na temelju nečega što misli da je učinio, poput stvari vezanih uz jelo ili piće, ali to nije učinio.

4. Nidrei anasim, čovjek koji daje zavjet, ali ga nije u stanju ispuniti zbog zdravstvenih razloga ili zbog naglih, nepredviđenih okolnosti koje su zaht-jevale da čovjek napusti grad.

Postoji zakonska razlika između onoga što nazivamo neder (zavjet) i ševua (zakletva). Čovjek koji daje zavjet (neder) kaže, "Ja neću piti od ovog vina." Čovjek koji daje zakletvu (ševua) kaže: "Ja se zaklinjem da neću piti vino." U slučaju nedera, zabrana je vezana uz objekt, dok je u

slučaju ševue čovjeku zabranjeno sudjelovanje u određenom činu.

Sveto Pismo čvrsto se zalaže protiv davanja zavjeta. Knjiga Propovjednika 5,4 savjetuje da je bolje ne učiniti zavjet, nego se zavjetovati i zatim ne ispuniti.

Judaizam općenito, a posebno Pismo, čvrsto ističe svetost riječi. Već početne riječi Tore opisuju koliko su riječi važne i snažne, budući da je B-g stvorio svijet riječima. Tora često zapovijeda da se ljudi moraju udaljiti od laži, te opetovano naglašava da nije dozvoljeno vrijeđati stranca, obraćenika ili fizički onesposobljenu osobu. Riječi su stvarne i one imaju moć iscijeliti ili povrijediti, uzdignuti ili ocrniti.

Nevjerojatna moć govora je poseban dar koji je Svemogući darovao ljudskim bićima te ga nije podijelio ni sa jednim drugim bićem. Samo ljudi imaju moć da riječima posvete stvari, proglašavajući ih svetim kroz zavjet ili zakletvu.

Chatam Sofer ističe da su zakoni o zavjetima i zakletvama upućeni primarno vođama plemena i prinčevima jer su ljudi na višim pozicijama češće kušani dati obećanja koja ne mogu ispuniti.

Budući da je dar govora specifičan B-žji dar ljudima, on mora biti strogo čuvan i ispravno korišten. To je možda najmoćnije sredstvo koje ljudi imaju na raspolaganju, a kojim mogu donijeti dobrotu i blagoslov u svijet. Ono se treba koristiti sa najvećim mogućim oprezom i diskrecijom.

May'am Lo'ez daje pregled uloge Levita. On najprije pita, Zašto Leviti

nisu zaslužili naslijediti zemlju u Izraelu? On objašnjava da su Leviti bili odvojeni od ostatka naroda kako bi služili B-gu. Svemogući im je zapovjedio da uvijek moraju biti spremni vršiti Njegovu službu, služiti kao čuvari Svetišta, Hrama, služiti kao vratari na vratima Jeruzalema te otvarati i zatvarati vrata Hrama.

Leviti su također služili i kao pjevači i članovi hramskog zbora, koji su pjevali pored žrtvenika dok su se spaljivale žrtve. Koristeći cijeli spektar muzičkih instrumenata, bubnjeva i tamburina, Leviti su stvarali radostan zvuk za službe u Hramu.

Ističući činjenicu da je Levitima bilo osobito važno da služe kao uzori i učitelji izraelskom narodu, May'am Lo'ez primjećuje da su zato Leviti bili odvojeni od normalnih poslova naroda. Oni namjerno nisu bili uključeni u bitke niti u posjedovanje zemlje u Izraelu. Oni koji su služili u B-žjoj vojsci, svoju su nagradu primali ne od zemlje, već od Neba. May'am Lo'ez zaključuje da se svatko, čak i ne-Levit, koji je potaknut na to da služi B-gu, može priključiti Levitima u neslužbenom okviru, i služiti s njima, sa potpunom predanošću.

Neka biste bili blagoslovljeni. Molim vas obratite pozornost: Roš hodeš, prvi dan novog mjeseca ava, počinje u nedjelju uvečer, 4. kolovoza te traje cijeli dan u ponedjeljak, 5. kolovoza. Time započinju "Devet dana" – period intenzivnog žalovanja koji traje sve do posta na Tiša B'Av.

Neka biste bili blagoslovljeni. ■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: Zavjeti i zakletve

Rabbi David Stav:

Tora I njena vrijednost

Prvi dio ovotjednog odjeljka Tore bavi se zavjetima. Prema zakonu Tore, ako čovjek učini zavjet, npr. zabrani si uživanje u nekoj stvari, ili tu stvar posveti za dar milosrđa, on mora ispuniti svoj zavjet. Ako ne, on će prekršiti zabranu Tore: "… neka ne krši svoju riječ; sve što prijeđe preko njegovih usta, mora izvršiti" (Brojevi 30,3).

Naši rabini primili su tradiciju koja smatra da postoji način poništenja zavjeta kroz hahama -– "starješinu" – ili kroz vjerski sud. Zato je Moše pozvao sve glavare plemena, koji su se nazivali "glavama štapova", budući da će oni biti ti koji će se morati nositi sa zavjetima izrečenim pred njima. Vodeći princip za starješinu da poništi zavjet je da mora pokušati naći rupu u zakonu, kako bi mogao ustvrditi da osoba koja je dala zavjet nije procijenila sve moguće implikacije tog zavjeta, ili je požalila što se zavjetovala.

Međutim, postoji i drugi način za poništenje zavjeta, zvan hafara, koji se primjenjuje radi autoriteta koji onaj koji poništava zavjet ima nad onim tko je zavjet dao. Pravo starješine da poništi zavjet ne spominje se direktno u Tori, no autoritet hafare svakako se spominje i objašnjava u našoj parši. Taj autoritet dan je vezano uz zavjete koje žena daje u specifičnim situacijama. Tora razlikuje tri slučaja:

• djevojka koja daje zavjet prije no što napuni 12 i pol godina – u tom slučaju zavjet može poništiti njen otac

• udana žena koja daje zavjet –u tom slučaju njen muž može učiniti hafara i poništiti njen zavjet na dan kada ga čuje (ako bi ispunjenje zavjeta uključivalo patnju žene ili je štetno za bračno zajedništvo tog para)

• udovica ili razvedena žena –u tom slučaju zavjet ne može biti poništen jer je ona neovisna žena koja nije pod okriljem nijednog autoriteta

Naši rabini pitaju zašto halaha daje mužu autoritet da poništi zavjet koji je dala njegova žena, te objašnjavaju da "žena koja daje zavjet čini to bez znanja svog muža". Drugim riječi-

Naši rabini pitaju zašto halaha daje mužu autoritet da poništi zavjet koji je dala njegova žena

ma, u normalnom odnosu, može se pretpostaviti da se žena neće zavjetovati na nešto što bi poremetilo normalan tijek njenog braka i života njene obitelji i u svakom slučaju, svaki zavjet koji ona daje mora biti učinjen uz dozvolu njenog muža.

Uz to: jedino pravo koje je dano mužu u Tori je pravo na to da poništi zavjet svoje žene. Zanimljivo, kršenje zavjeta može biti razlog za razvod, bilo za muža ili za ženu, budući da prema rabinskoj tradiciji, taj grijeh može dovesti do smrti njihove djece. Sve to služi kako bi nam ilustriralo važnost zavjeta u braku.

Mnoga se pitanja postavljaju u ovoj parši: Zašto je pravo hafare dano samo mužu u odnosu na ženu, a ne i obratno? Zašto otac može poništiti zavjete svoje kćeri, ali ne i zavjete svog sina?

Osobito me zainteresirao jedan komentar vezan uz vrstu žene koja nije spomenuta u ovoj parši – odraslu ženu. Tora nam govori kako otac može poništiti zavjet svoje kćeri dok je ona dijete, te da muž može poništiti zavjet svoje žene. Govori također o udovicama i razvedenim ženama. Međutim, što se događa sa 15-godišnjom djevojkom? Halaha jasno kaže da je ona potpuno neovisna, tako da ako ona učini zavjet, njen ga otac ne može poništiti. Međutim, Tora ne daje čak ni naznake takve situacije.

Povijesno gledano, možemo sa sigurnošću pretpostaviti da su se u vrijeme kada je Tora dana, djevojke udavale ubrzo nakon dosezanja fizičke zrelosti, pa zato Tora nije zabilježila takve slučajeve. U prethodnim generacijama, neki su pogled

ove parše uzeli kao dokaz za to da prema Tori, nije postojala odrasla žena izvan zadanih okvira, tj. izvan autoriteta oca ili muža, tako da nije bilo moguće da ona bude bez autoriteta nad sobom.

Bili je čak i nekih koji su to odveli korak dalje, tvrdeći da zbog te situacije, ne smije postojati nijedan okvir koji ne uključuje oca ili muža (to bi uključivalo i postave poput vojske ili državne službe). Takva vrsta razmišljanja ne može naći uporište za svoje argumente u ovoj parši, budući da halaha nigdje ne kaže da odrasla žena ne može biti dio neovisne postavke. U mnogim slučajevima vidimo upravo suprotno.

Ono što možemo reći jest da ova parša ilustrira teškoće učenja Tore kada je riječ o prevođenju ovih stihova u moderan život. Tokom vremena Tore, bilo je neprihvatljivo za 12-godišnju djevojčicu da bude neudana, dok je danas to nezamislivo.

Naši rabini u Talmudu kažu (prije

više od 1500 godina) da "čovjek ne smije udati svoju kćerku dok je maloljetna". Svaki tekst u Pisanom Zakonu koji tokom godina nije poduprt od strane rabina koji su ga znali prevesti i učiniti relevantnim za svoju generaciju, učinio bi da Tora izgleda kao antikni dokument bez stvarne vrijednosti za nas.

Stoga bi brzopleti novinari trebali pažljivo provjeriti svaki citat iz Tore, da shvate kontekst u kojem je on napisan. Rabini koji se bave nekom temom trebali bi imati jednaku razinu opreza i biti svjesni toga da teme o kojima se raspravlja u beit midrašu moraju biti objašnjene na način koji će biti razumljiv onima koji nisu upućeni u vokabular i kulturološki kontekst beit midraša.

Zbog toga, svoje riječi moramo birati pažljivo i biti svjesni toga da se one mogu čuti i vidjeti svuda. Neka nam zvone riječi iz parše: "… neka ne krši svoju riječ; sve što prijeđe preko njegovih usta, mora izvršiti".■

(nastavak s 16. stranice) Rabbi David Stav: Tora I njena vrijednost

Program strogih iskrenosti

Tora kaže, ako netko učini zavjet: "On neće obeščastiti svoju riječ - što god da je izašlo iz njegovih usta on će učiniti."

Tora stavlja snažan naglasak na istinitost. Prekršiti i jednu riječ "obeščašćenje" je riječi.

Životinje, vjerojatno, međusobno komuniciraju, ali one nemaju sofisticirani jezik koji posjeduje čovjek. Govor je sveti dar, a laganje je obeščašćenje.

Ovisnost i laganje su nerazdvojni. Ovisnik gubi sveukupno povjerenje, a sve dok čovjek ponovno ne stekne povjerenje, ne mogu postojati smisleni odnosi.

Posvemašnja predanost istinitosti ugaoni je kamen oporavka.

Prihvati istinu, ma tko je govorio (Rambam, Uvod u Avot 19)

Neki krajnje izbirljivi ljudi prihvatiti će savjet ili poduku samo od priznatih autoriteta, jer smatraju da je prihvaćanje bilo čega od nekoga tko im nije ravan ponižavajući udarac za njihov ego.

Među mojim kolegama liječnicima, promatrao sam taj fenomen kad pacijenti zatraže da se konzultiraju. Onim liječnicima koji posjeduju samopoštovanje i znaju da su kompetentni nije problem prihvatiti konzultaciju, međutim oni koji imaju manje samopouzdanja mogu protumačiti taj zahtjev kao neizravnu aluziju da nisu dovoljno dobri. Takav zahtjev ih može uvrijediti, te ako se stvarno i slože s njime, kao konzultanta će prihvatiti jedino šefa kate-

dre medicinskog fakulteta ili neku drugu osobu s renomeom. Svaki drugi konzultatnt izravni je napad na njihov ego, dopuštenje da "on možda zna više od mene."

Liječnici nisu jedini koji nose ovu krivnju; stručnjaci i zanatlije svih vrsta jednako tako mogu pokazati manjak samopouzdanja iskazivanjem intelektualnog snobizma.

Talmud kaže da istinski mudri ljudi mogu učiti od svake osobe, čak i od ljudi koji su daleko ispod njih. Ograničavati sebe na učenje samo od izvanrednih stručnjaka ne samo da je uzaludno, nego i uvelike limitira naše obrazovanje. Skromnost je neophodna kod učenja, a istinu trebamo prihvatiti zbog toga što je istina, bez obzira tko je govorio. ■

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Biseri hasidske mudrosti

Samokontrola je prije kontrola ponašanja, nego kontrola misli i osjećaja. U trenutku kada postanete svjesni negativnih misli, već ste završili to negativno razmišljanje, pa više ništa ne možete učiniti u vezi s time. U trenutku kada postanete svjesni negativnih osjećaja, već ste im se prepustili, pa niti na njih više ne možete utjecati. Svojih misli smo svjesni tek kada smo već mislili; osjećaja smo svjesni tek nakon što smo osjetili.

ubav, jedna od najčešće upotrebljavanih riječi, ostaje zagonetka. Možda je o ljubavi napisano više nego o bilo kojoj drugoj temi, pa ipak ona ostaje neshvatljiva. Mi znamo da je ljubav sastavni dio ljudskog života, da bez nje nema blagostanja, pa ipak ne postoji siguran način da ju pronađemo. Pa što je onda ljubav?

Ljubav je jedinstvena, najpotrebnija komponenta ljudskog života. Ona je istovremeno davanje i primanje; ona nam dozvoljava da doživimo drugu osobu i dozvoljava toj osobi da doživi nas. Ljubav je izvor i osnova svakog ljudskog odnosa. Da bismo živjeli ispunjen život, moramo naučiti više o ljubavi i kako je dovesti u naše živote.

U prvom nam se trenutku može učiniti da u životu trebamo ljubav poput jela i pića, poput disanja i spavanja. Mi znamo da ljubav ispunjava našu potrebu da se netko o nama brine, našu potrebu za intimom. Zato često tragamo za njom na potpuno narcisoidni način – mi tražimo nekoga tko će nas voljeti zato što je nama to potrebno; mi želimo voljeti nekoga zato da bismo bili zadovoljni sami sa sobom.

To nije tvoja greška, već jednostavno priroda stvari. Ali to se ne odnosi na tvoje djelovanje. Ono što radimo najčešće je naš izbor. Naše se djelovanje najčešće temelji na našim mislima i osjećajima. Promatrajući svoje misli i osjećaje, a ne dozvoljavajući im da te posve ovladaju tobom, omogućava ti da izabereš akciju bez ikakve prisile.

R. Rami Shapiro ■

rvo nauči šutjeti; tek ćeš tada moći dobro govoriti.

R. Mendel iz Vorke ■

R. Simon Jacobson ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Rabbi Menachem Leibtag:

Matot-Masei: Granice

zemlje Izrael

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Koje su točno granice zemlje Izrael?

Iz priče o Bnei Gad i Reuven u Paršat Matot (32. poglavlje ), čini se da su granice Izraela prilično 'rastezljive', dok se u Paršat Masei (poglavlje 33) čini da su posve fiksne. U sljedećem tekstu propitujemo biblijske korijene ove komplicirane teme.

Uvod

Dva klišeja, oba temeljena na pesukim u Tanahu, obično se koriste za opisivanje prostranstva granica zemlje Izraelove:

(A) 'od Nila do Eufrata' (B) 'od Dana do Beer Ševe'

Razlika između tih dviju granice je ogromna! Prema (A), Erec Jisrael obuhvaća gotovo cijeli Bliski istok, dok je prema (B) Izrael malena država ne mnogo veća od savezne države Rhode Island (op.pr. ili npr. malo veća od Istre).

Pa koji je klišej 'ispravniji'?

Granice u Paršat Masei

Naše proučavanje započinjemo s 34. poglavljem u Paršat Masei, jer se u njemu nalazi nešto što se čini vrlo preciznim opisom granica Zemlje Izraela:

"I B-g je govorio Mošeu rekavši: Zapovjedi Bnei Jisrael i reci im, kada uđete u Erec Kanaan, to je zemlja koja će postati vaša baština - Erec Kanaan u njenim granicama Vaša južna granica, od Midbar Cina... " (vidi 34:1-13).

Tijekom stoljeća bilo je mnogo pokušaja da se identificira svaka lokacija spomenuta u ovom poglavlju. Što se tiče istočne i zapadne granice, tj. Sredozemnog mora (34:6) i rijeke Jordan (34:11-12), tu se nema o čemu puno raspravljati. Što se tiče južne granice, većina komentatora se slaže da ona slijedi liniju od južnog vrha Mrtvog mora do El-Ariša, tj. malo južnije od linije Beer Ševa-Gaza u sjevernom dijelu Negeva.

Međutim, u pogledu sjeverne granice nalazimo različita mišljenja:

'Minimalistička' mišljenja utvrđuju sjevernu granicu na području današnjeg južnog Libanona, tj. uz rijeku Litanisve do područja Metulle (ono što se nekada nazivalo 'dobrom ogradom'). S druge strane, 'maksimalistička' mišljenja sjevernu granicu prepoznaju negdje gore u Turskoj i sjevernoj Siriji.

Istočna granica

Da malo zakompliciramo, 'istočna granica' Zemlje Izrael pred nas postavlja još jedan problem. Iako Paršat Masei izričito navodi da rijeka Jordan čini istočnu granicu Erec Kanaana, 'dogovor' koji Moše Rabeinu sklapa s 'bnei Gad u-bnei Reuven' (vidi 31:1-54) jasno ukazuje da je ovu istočnu granicu moguće proširiti kako bi uključila ono što je danas poznato kao Transjordanija.

Dok čitate tu priču, obratite pažnju na to kako Moše Rabeinu daje područje Transjordanije plemenima Gad, Reuven i Menaše kao njihovo zvanično nasljedstvo - iako ono vrijedi samo pod uvjetom da ispune svoj zavjet da će pomoći svima ostalima u osvajanju zapadne obale! [Činjenica da ovo područje doista postaje njihovo 'zvanično nasljedstvo' također se može dokazati iz Jehošua poglavlja 13->14, i 22.]

Zašto su onda granice Erec Jisraela tako nejasne? Jesu li prostrane ili malene? Jesu li fiksne ili proširive? Jesu li neki dijelovi 'Svete zemlje' svetiji od drugih?

Da bismo odgovorili na ovo pitanje i razumjeli zašto je ova tema tako komplicirana, moramo se vratiti na Sefer Breišit i pažljivo ispitati psukim koji opisuju zemlju koju je B-g obećao Avot.

Zemlja obećana Avrahamu Avinu

Prisjetite se iz Paršat Leh Leha, da kada je B-g po prvi put izabrao Avrahama Avinu da postane Njegov poseban narod, On mu je u isto vrijeme također obećao i posebnu zemlju. [Vidi Breišit 12:1-7. Vidi također Breišit 13:14-17, 15:18, 17:7-8.]

[Ako želite vidjeti dodatne izvore u vezi s obećanjem Zemlje našim precima, pogledajte Breišit 22:17-18, 26:2-5, 28:3-4, 28:13-14, 35:11- 12, 46:1-4, 48:4 i 21.]

U prva tri B-žja obećanja Avrahamu, primijetite kako On opisuje zemlju u općim crtama, bez ikakvih preciznih granica. Na primjer:

1. U Ur Kasdimu: "Idi iz svoje rodne zemlje i iz kuće svoga oca u zemlju koju ću ti pokazati" (vidi 12:1).

2. U Šekemu: "Ovu ću zemlju dodijeliti tvome potomstvu". (vidi 12,7).

3. Kod Bet-Ela: "Podigni svoje oči i s mjesta na kojem si pogledaj... jer ja dajem svu zemlju koju vidiš" (vidi 13:15)

Međutim, kasnije u Paršat Leh Leha, kada Avraham Avinu sklapa dva saveza ['britot'] s B-gom u vezi s budućom domovinom njegovog potomstva, konačno nalazimo de-

Divrej Tora

(nastavak s 20. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Matot-Masei: Granice zemlje Izrael

taljniju definiciju zemlje. Međutim, kao što ćemo sada pokazati, čini se da svaki savez opisuje različite granice!

1) U Brit Bein HaBetarim: 'HaArec'

Počnimo citirajući pasuk u 'brit bein haBetarim' gdje je B-g Avrahamu obećao Zemlju, i zapazite kako on detaljno opisuje granice:

"Onog dana sklopi B-g zavjet s Avramom, rekavši: tvome potomstvu dajem ovu zemlju, od rijeke Egipta [Nila] do rijeke, rijeke Eufrata, Kenita, Knizeja ... (deset naroda)". (Breišit 15:18-20).

Zemlja definirana ovim granicama je ogromna! Proteže se na sjeveroistoku od rijeke Eufrat koja teče iz sjeverne Sirije u Perzijski zaljev, a na jugozapadu od izvora rijeke Nil u Etiopiji sve do lučkog grada Aleksandrije! [Nedvojbeno, ovaj je savez izvor popularne fraze 'od Nila do Eufrata'.]

2) Kod BRIT MILA: / 'EREC KANAAN'

Dva poglavlja kasnije u Sefer Breišit, nalazimo kako B-g sklapa još jedan savez s Avramom, i još jednom spominje zemlju kao dio tog saveza, no njen opis je potpuno drugačiji:

"I sklopit ću Svoj zavjet između Mene i tebe i tvojih potomaka... i dodijelit ću zemlju u kojoj boraviš kao došljak tebi i tvome budućem potomstvu, čitavu zemlju Kanaan..., i Ja ću ti biti B-g" (vidi 17:7-8).

Zapazite kako je prema ovom savezu 'obećana zemlja' mnogo manja. Iako je ovo prvi put gdje u Humašu nalazimo izraz Erec Kanaan, granice Kanaana, sina Hamovog, već su opisane u Paršat Noah:

"Granica Kanaanaca bila je od Sidona (Litanske doline u Libanonu) niz priobalnu ravnicu do Gerara i Gaze, [i isto tako od Sidona (niz Sirijsko-afrički rasjed)] do Sdoma, Amore... [područja Mrtvog more]" (vidi Breišit 10:19).

[Primijetite da je ovo jedina granica koja je detaljno navedena u genealogijama iz 10. poglavlja Breišita, najvjerojatnije zato što je potrebna kao osnovna informacija za kasnije razumijevanje Paršat Leh Leha!]

Ova biblijska definicija Erec Kanaan slaže se (više ili manje) s općim mjestom na kojem su boravili preci - 'erec megureha' (vidi 17:8). U raznim pričama u Sefer Breišit, nalazimo kako su Avot živjeli [i putovali] u području omeđenom Beer Ševom i Gerarom na jugu (vidi 21:22-33, 28:10, 46:1), te područjem Šekema i Dotana (37:12-17) na sjeveru. Dalje na sjeveru, prisjetite se također kako je Avraham gonio svog neprijatelja sve do Dana, u njegovoj bitci protiv Četiriju kraljeva (vidi Breišit 14:14)!

[Nedvojbeno, ova granica odraz je popularne frazu: 'od Dana do Beer Ševe'. Ova se fraza kasnije koristi nekoliko puta u Ta-

nahu da bi definirala narod koji živi u zemlji Izrael. Na primjer: "I sav Izrael, od Dana do Be'er Ševe, znao je da je Šmuel pouzdan..." (Vidi Šmuel Alef 3:20, vidi također Šoftim 20:1 i Melahim Alef 5:4-5) .

DVIJE MEĐE / DVIJE VRSTE KEDUŠE

Ukratko, čini se da izvor proturječnih granica Erec Jisraela leži u ove dvije različite odrednice Zemlje, jedne u brit bein habetarim, i druge u brit mila. Stoga pretpostavljamo da su ove različite granice odraz različite svrhe svakog saveza.

Da bismo shvatili u čemu je razlika među njima, moramo se vratiti našem proučavanju Sefer Breišit i svrhe ta dva saveza.

U našoj studiji o Sefer Breišit, raspravljali smo o temi 'behire' - odnosno kako je B-g stupio u odnos s Avrahamom Avinu kako bi njegovo potomstvo postalo 'uzor nacija' u posebnoj zemlji, čija bi svrha bila da donese 'B-žje Ime' cijelom čovječanstvu. U ostvarenju tog cilju, B-g je učvrstio taj poseban odnos s dva saveza - 'brit bein habetarim' i 'brit mila', od kojih svaki odražava drugačiji aspekt budućeg odnosa između B-ga i Njegove nacije.

Prvi put kad je B-g razgovarao s Avrahamom, On je već 'obećao' koncept nacije i zemlje (vidi 12:1-8, 13:14-17). Međutim, pojedinosti o tome kako će se ta nacija formirati i naposljetku naslijediti zemlju otkrivaju se tek nekoliko poglavlja kasnije.

Brit Bein Habetarim

Nakon što je Avraham vojno porazio Četiri kralja (što je i njegovo prvo osvajanje Zemlje / vidi 14. poglavlje), poglavlje 15 opisuje kako B-g započinje 'savez' - poznatiji kao brit bein habetarim - koji pojačava Njegovo izvorno obećanje iz 12. poglavlja. Međutim, iako taj savez uvjerava Avrahama da će njegovo potomstvo doista jednog dana osvojiti ('jeruša') Zemlju; B-g Avrahama tada također obavještava da se to neće dogoditi odmah! Umjesto toga, proći će nekih četiri stotine godina, tijekom kojih će njegovo potomstvo morati podnositi ropstvo u stranoj zemlji; a tek potom će se osamostaliti i osvojiti 'obećanu zemlju'. [Vidi Breišit 15:1-19, posebno 13-18.]

Dok čitate pesukim koji opisuju brit bein habetarim, imajte na umu kako se zemlja dosljedno naziva 'haArec' (a ne Erec Kanaan!), a njezine granice protezat će se od 'Nila do Eufrata' - zemlje od [tada ju je zauzimalo] deset naroda (vidi 15:18-20).

Stoga zaključujemo da ovaj savez odražava povijesni/ nacionalni aspekt odnosa Am Jisraela s B-gom, jer naglašava da će Avrahamova djeca postati suverena nacija po završetku dugog povijesnog procesa (poznatijeg kao Jeciat Micrajim).

(nastavak s 21. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Matot-Masei: Granice zemlje Izrael

Na kraju, imajte također na umu da se kroz ovaj savez dosljedno koristi riječ jeruša za opisivanje budućeg osvajanja zemlje, a Hašemovo ime je 'šem Havaja'.

Brit Mila (Breišit, 17. poglavlje)

Nekoliko godina kasnije, neposredno prije rođenja njegovog jedinog sina od Sare, B-g s Avrahamom sklapa još jedan savez - poznatiji kao brit mila. U pripremi za ovaj savez, B-g prvo mijenja Avramovo ime u Avraham, a zatim obećava da će On imati poseban odnos s njegovim potomcima - 'lihjot lahem le-Elokim' - da njima bude 'blizak B-g'. [Vidi Breišit 17:3-9.]

Čini se da ovaj savez odražava 'osobniji' odnos između B-ga i Njegovog naroda, ne samo na nacionalnoj razini, već više na osobnoj – obiteljskoj razini; posebnu prisnost s B-žanskim. U ovom savezu, primijetite kako se Obećana zemlja naziva Erec Kanaan", a buduće naslijeđe zemlje se naziva 'ahuza' (za razliku od upotrebe riječi 'jeruša' u brit bein habetarim).

Stoga možemo zaključiti da postoje dva aspekta u vezi s 'kedušom' (svetošću) Erec Jisraela:

(A) NACIONALNI aspekt

'Kedušat ha-Arec' brit bein habetarima odnosi se na osvajanje zemlje (jerušat ha-Arec) i uspostavu nacionalnog entiteta - suverene države. Ova keduša se ostvaruje tek kada Bnei Jisrael postigne suverenitet, kao što je to bilo u vrijeme Jehošue. Na primjer, obaveza davanja desetine od zemlje (tj. 'trumot u-maasrot') počinje tek kada je zemlja osvojena. [Vidi Rambam, Hilchot Trumot, prvo poglavlje!]

(B) OSOBNI aspekt

Kedušat Erec Kanaan brit mile je postojala već u vrijeme Avot i ostaje vječna. Ova keduša odražava B-žju posebnu providnost nad ovom zemljom (vidi Vajikra 18. poglavlje), bez obzira tko živio u toj zemlji. Ova suštinska keduša je zauvijek prisutna bez obzira na to tko vlada Zemljom, bili to Perzijanci, Rimljani, križari, Turci, Britanci itd. [Nadajmo se da neće biti potrebe dodavati druge ovom popisu u našoj generaciji. ]

Sljedeća tablica sažima našu dosadašnju analizu:

PROSTRANE GRANICE

LIMITIRANE GRANICE

FRAZA: od Nila do Eufrata od Dana do Beer Ševe

SAVEZ: Brit bein Ha-btarim Brit mila

NAZIV: ha-Arec Erec Kanaan

ASPEKT: nacionalni osobni

NAČIN STJECANJA: jeruša=suverenitet ahuza

JERUŠA & AHUZA

Kako bismo pojasnili ovu razliku, pogledajmo pobliže dvije ključne riječi koje opisuju naše stjecanje Erec Jisraela u svakom od saveza: (A) U brit bein habetarim - jeruša (Br.15:3,4,7,8); (B) U brit mila - ahuza (Br.17:8).

U Humašu, riječ 'je-ru-ša' podrazumijeva osvajanje, što dovodi do suvereniteta, tj. vojne kontrole nad područjem zemlje. [Ne smije se miješati s popularnom upotrebom, 'je-ru-še', koja se obično odnosi na nasljedstvo koje netko dobiva od roditelja.]

Ta suverena vlast potom može razdijeliti tu zemlju ili je prodati njezinim stanovnicima. Kad je jednom stekne na ovaj način, kupac ove zemlje može je prodati ili dati svoj dio bilo kome koga želi. Obično, ako vlasnik umre, zemlju automatski nasljeđuje njegov najbliži rođak. U Humašu je ova vrsta vlasništva poznata kao ahuza (i/ili nahala).

Na primjer, kada Sara umre, Avraham mora nabaviti 'ahuzat kever' - obiteljsko grobno mjesto (vidi Breišit 23:4). Prvo mora kupiti parcelu od Hetita, jer su u to vrijeme oni suverena sila. Prema tome:

(A) Brit bein habetarim, nacionalni aspekt, koristi riječ jeruša jer predviđa Am Jisraelovo osvajanje Zemlje. (B) Brit mila koristi riječ ahuza jer naglašava nečiju osobnu povezanost sa zemljom.

Na raskrižju Bliskog istoka

Na temelju našeg razumijevanja ova dva saveza, njihove se oprečne granice mogu uskladiti.

Avraham Avinu je izabran da bude nacija koja će postati blagoslov za sve nacije (vidi Br. 12:3). U tom se obećanju posebna zemlja izdvojena za tu naciju naziva ha-Arec. U brit bein habetarim, ha-Arec je definiran kao zemlja između Nila i Eufrata. Ove dvije rijeke ne treba nužno shvatiti kao granice; više kao 'ograničenja' širenja! Objasnimo zašto.

Nikada u povijesti čovječanstva te rijeke nisu označavale granicu između dviju država. Umjesto toga, te su rijeke bile glavni uzrok formiranja dvaju središta drevne civilizacije - tj. Mezopotamije ('nehar Prat') i Egipta ('nehar Micrajim'). [Vidi 15:18-21.]

Stoga, kako brit bein habetarim odražava nacionalni aspekt našeg odnosa s B-gom, njegove granice - ili 'ograničenja njegovog širenja' - odražavaju sudbinu naše nacije da postane blagoslov za čitavo čovječanstvo. Trebamo postati narod koji 'objavljuje B-žje ime' na raskrižju dvaju velikih središta civilizacije. Položaj ove zemlje između ove dvije rijeke omogućuje taj cilj, a time i odražava ovaj

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Matot-Masei: Granice zemlje Izrael

aspekt svrhe naše nacije.

'Jezgra'

Preciznije zemljopisne granice ove posebne zemlje definirane su u brit mila kao Erec Kanaan - 'zemlja u kojoj su boravili naši preci'. Budući da je ova zemlja predodređena da postane domovina za B-žji poseban narod, ona posjeduje neodvojivu kedušu. Upravo ta svetost čini zemlju osjetljivom na moralno ponašanje bilo kojih od njezinih stanovnika (vidi Vajikra 18:1-2,24-28).

Stoga su najosnovnije granice Erec Jisraela one 'Erec Kanaana', tj. 'od Dana do Beer Ševe', kao što je obećano u brit mila. Te granice čine prirodno geografsko područje; Erec Kanaan graniči sa Sredozemnim morem na zapadu, pustinjom Negev na jugu, sirijsko-afričkim rasjedom (rijekom Jordan) na istoku i libanonskim planinskim lancem na sjeveru [dolina rijeke Litani].

Jednom kada se ovo područje 'jezgre' osvoji, potencijalno se njegove granice mogu (ali ne moraju) proširivati. Granice ovog širenja - od nehar Micrajim do nehar Prat (kao što je postavljeno u brit bein habetarim) mogu se prije shvatiti kao 'ograničenja' nego kao 'granice'; jer svaka rijeka predstavlja središte drevne civilizacije.

Nakon osvajanja Erec Kanaana, Am Jisrael može, ako je potrebno, proširiti svoje granice kontinuiranim naseljavanjem prema van, sve do (ali ne uključujući) dva drevna središta civilizacije, Egipta i Mezopotamije.

Širenje Keduše

Ovo tumačenje objašnjava zašto Transjordanija ne stječe kedušat ha'Arec sve dok se Erec Kanaan ne osvoji. Bnei Gad i Reuven prvo moraju pomoći u osvajanju područja 'jezgre' Erec Kanaana. Poslije se ta keduša može 'proširiti' i na Transjordaniju. [Obratite pozornost na korištenje izraza 'lifnei Hašem' u 32. poglavlju Bamidbara, posebno u 32:29-30.]

Kada Bnei Gad & Reuven poštuju uvjete svog sporazuma s Mošeom, oni ne samo da pomažu Bnei Jisrael da osvoje Erec Kanaan, već također olakšavaju da Transjordanija postane sastavni dio Erec Jisraela ('haArec').

Rambamova definicija Erec Izraela

U svom djelu Yad HaChazakah, Rambam mora dati 'halahičku" definiciju Erec Jisraela, jer se mnoge micvot primjenjuju samo u toj zemlji. On to čini u prvom poglavlju Hilchot Terumot & Ma'asrot [u Sefer Zeraim]

Budući da su terumot i maasrot zakoni koji se primjenjuju samo u Erec Izraelu, Rambam mora dati preciznu definiciju njegovih granica. Iako bi se očekivala zemljopisna definicija, na naše iznenađenje umjesto nje nalazimo 'političku' definiciju!

"Erec Jisrael - bilo gdje spomenuti (u Yad Hachazaka)uključuje one zemlje koje je osvojio kralj Izraela ili 'navi' uz potporu većine Am Jisraela..." (vidi I:1- 2).

Primijetite kako Rambam definira granice Erec Jisraela kao područje koje je Izrael 'osvojio' [= jeruša]. Bilo koje područje unutar Zemlje koje je pod suverenitetom Am Jisraela smatra se 'halahički' za Erec Jisrael.

Na temelju gornjeg šiura možemo razumjeti razlog za ovu čudnu definiciju.

Svakako, židovski suverenitet ne čini nijedno zemljopisno područje 'svetim'. Kao što sam Rambam objašnjava u trećoj halahi, ono je sveto samo ako se to osvajanje dogodi unutar područja 'zemlje koja je bila obećana Avrahamu Avinu - tj. granica Erec Kanaana kako je obećano Avrahamu u brit mila, a definirano u Paršat Masei. Međutim, ovo područje dostiže svoju najpotpuniju razinu keduše tek kada ga osvoji Am Jisrael.

Zatim, nakon što se ovo područje 'jezgre' osvoji, Am Jisrael može proširiti svoje granice do Bavela [= nehar Prat] i Micrajima [= nehar Micrajima]. Međutim, kao što Rambam objašnjava u trećoj halahi, ovo širenje se može dogoditi tek nakon što se prvo osvoji područje 'jezgre' Erec Kanaana.

Konačno, u petoj halahi, Rambam koristi ovo da objasni zašto je keduša Zemlje [= 'kibuš rišon'] bila poništena kada je prvi bet ha-mikdaš uništen. Budući da je keduša zemlje (u odnosu na trumot u-maasrot) funkcija njezina osvajanja (jeruša ili 'mi-šum kibuš'), čim Bnei Izrael izgube suverenitet nad njom, keduša zemlje bude isto tako izgubljena ['batla kedušata']. Slično, tijekom razdoblja drugog Hrama, budući da zemlja nije bila osvojena, već je ostala pod suverenitetom drugih naroda (npr. Perzije, Grčke i Rima), keduša se nikada nije vratila. Umjesto toga, Ezra je uveo rabinsku kedušu da urod zemlje obveže s trumot u-maasrot, jer se izvorna keduša nije vratila.

Preporučam da pročitate ovog Rambama (a pogledajte i završnu halahu perek alef) i zapazite kako se ti zakoni izravno odnose na primarne točke našeg šiura.

'Zemlja za napredak'

Pokazali smo da naš odnos prema Zemlji Izrael, baš kao i naš odnos s B-gom, postoji i na nacionalnoj i na individualnoj razini. B-g je izabrao ovu posebnu zemlju kako bismo ispunili našu sudbinu.

Dok se kedušat Erec Jisrael na individualnoj razini može smatrati B-žanskim darom, njegova keduša na nacionalnoj razini definitivno je B-žanski izazov. Da bismo dostigli njegove granice u potpunosti, i bili ih dostojni, moramo se suočiti s tim izazovom.■

Y.Katz, Breslov Research Institute:

Dom za B-ga

Što bi bilo kada bi Devet dana (završni period ‘tri tjedna’ - početak mjeseca ava) moglo biti uzbudljivo doba godine? Ne mislim tu na vrijeme zabave i slavlja, već više negdje na tragu smislenog vremena za koje smo zahvalni što smo ga proživjeli.

Ne samo da takva mogućnost postoji, nego je ona svakako bila namjera naših učenjaka kad su postavili zakone i običaje za to razdoblje. Istinski judaizam se nikada ne bavi kulturnim ili povijesnim praksama, i on nam zasigurno ne nameće zastarjela, mučna i beznačajna ograničenja. Ovo vremensko razdoblje nije drugačije, i u našem užurbanom svijetu, svijetu poremećaja pažnje, dobro nam dođe da usporimo i otkrijemo mnoge bitne dijelove života do kojih možemo doći jedino kroz lekcije ovih ozbiljnih dana.

Svaka osoba ima svoj dom ili uporište gdje je ljudi upoznaju i dožive je. Na primjer, šef ima svoj ured i rabin ima svoj kabinet. Bez ograničavanja na točno određena mjesta, oni ne bi mogli stvoriti odnose koje žele. Slično tome, muž i žena žive zajedno u svojoj kući ili stanu; to je sredina u kojoj se oni međusobno upoznaju na najprisniji način.

Beit HaMikdaš (Sveti hram) doslovno znači "posvećena kuća". Bila je to kuća za B-ga, jedino mjesto na zemlji gdje bi B-žja prisutnost počivala među nama i stvorila na Zemlji optimalno okruženje za duhovni razvoj i doživljaje.

No, vratimo se korak natrag. Teško je shvatiti ideju B-ga, Beskonačnog i Najfantastičnijeg Bića, koji Svoju Prisutnost ograničava, a Svoju Veličanstvenost zaodjeva zemaljskim domom. On je tako nevjerojatno velik; zašto bi On, da tako kažem, ograničio Svoju Prisutnost na ovo jedno mjesto?

Kralj ne može postojati ako nema ljudi. U jednom nevjerojatnom iskazu skromnosti, B-g je poželio dijeliti Svoje Kraljevstvo s nama. Da bi to ostvario, On traži da ga priznamo i budemo Mu odani. Stoga je Svoju Prisutnost ograničio zaodjevanjem Svoje veličanstvenosti u Beit HaMikdaš, kako bismo Ga mi mogli upoznati i postati mu prisni ljudi.

Nažalost, kako je vrijeme prolazilo, mi smo izgubili osjećaj zahvalnosti za ovu jedinstvenu mogućnost. To se može vidjeti iz lošeg vladanja koje su naši proroci i mudraca zapisali, od kojih je jedno bilo da nismo kazali blagoslove za Toru prije nego što smo se počeli baviti njenim

učenjem. Nije bila stvar u tome da nismo učili Toru, nego nismo prvo izgovorili blagoslov za to. Što ima u tome tako loše da je izazvalo progonstvo?

Reb Noson objašnjava da u blagoslovu kažemo: "Onaj koji nas je izabrao između naroda". Možda smo doista proučavali, ali suština Tore je njezina posebna priroda koja nam omogućuje uspostavljanje odnosa s B-gom. Da nismo prepoznali taj odnos, više to ne bismo zaslužili. Zbog našeg pomanjkanja poštovanja, B-g više nije skrivao i ograničavao Svoju veličanstvenost na jednom mjestu, pa stoga ono više nije moglo izdržati Njegovu veličinu i potom je bilo uništeno.

Dok tijekom ovih dana razmišljamo o našem ogromnom gubitku trebali bismo osjetiti obnovljeni osjećaj nade. B-g nije promijenio Svoje mišljenje; da je On želio, On bi nas uništio umjesto što nas je prognao. Njegova je najveća želja da još jednom Njegova Prisutnost počiva među nama. Naše duhovno progonstvo, bilo ono nacionalno ili osobno, podsjećaju nas da, ako se ponizimo i smanjimo svoj ego, B-g će odmah uzvratiti, smanjujući Sebe zaodjevanjem Svoje ponovne prisutnosti u Beit HaMikdaš i u naše osobne živote.

Sada je vrijeme velikog preispitivanja. Možemo pogledati u svoje živote i poniziti se pred B-gom priznajući svoje različite nedostatke, bilo to u učenju Tore ili molitvi, ili našim odnosima sa voljenima i prijateljima. Istina, ne možemo se odmah promijeniti, ali ako napravimo prvi ogroman korak i iskreno vrednujemo sebe, mi smanjujemo naš ego i u našim srcima i životima stvaramo mjesto za B-ga.

Počnimo ponovno graditi.

A gutn Shabbos! Šabat šalom!■

Prevela Tamar Buchwald

Paraše (priče) Matot-Masei (dvije parašot zajedno) su priče o kontroliranju naše sudbine i o tome što stvarno treba poduzeti kako bismo promijenili smjer. To su parašot u tamuzu Raku i evo što nam je potrebno u ovom trenutku: Tajne izlječenja.

Paraše Matot, Masei i Devarim - se dešavaju tijekom razdoblja "Bein HaMecarim" (u tjesnacu), tri tjedna između 17. tamuza i 9. ava.

Tradicionalno se ovaj vremenski period smatra vremenom žalosti, mada je micva da se uvijek bude radostan. Kako to onda pomiriti? Prema mudrosti kabale ova su tri tjedna nabijena vrlo snažnom energijom pa moramo biti na oprezu; ovo žalovanje nije tuga, ni patnja, već ono što nam daje poticaj da uđemo unutar toga i spriječimo situacije koje bi mogle dovesti do samouništenja.

Paraša Matot otpočinje riječima: "A Mojsije reče glavarima plemena" u vezi s pitanjem "nedarim" (zavjeta). Tora pripovijeda da je to pitanje različito za muškarce i žene, u smislu da muškarac mora postupati prema svom zavjetu, dok otac neudane žene ili ženin muž mogu poništiti njezin zavjet. Tumači se muče s pitanjem "glavara plemena". Riječ "mate" (pleme) potječe od riječi "hataja", što znači preusmjeravanje ili odbijanje, a po pitanju zavjeta, to navodi na pitanje - što mi to zapravo preusmjeravamo? I zašto je tu spolna diskriminacija?

U paraši Pinhas, Zohar objašnjava značenje molitve "Kol Nidrei" (Svi zavjeti) koja se govori na Jom Kipur.

Većina nas skloni smo pogrešno vjerovati da je svrha ove molitve da poništi one zavjete koje smo napravili u prošlosti. Međutim, prema Židovskoj tradiciji, mi smo već poništili zavjete uoči Roš hašane. Koja je onda svrha "Kol Nidrei"? Zohar razjašnjava da je svrha molitve "Kol Nidrei" da poništiti zavjet iz gornjih svjetova. "Neder" (zavjet) je zakon uzroka i posljedice. Ako smo prouzročili bol i patnju u svemiru, to će nam se vratiti, i svrha je molitve "Kol Nidrei" da izbriše te zavjete. Paraša Matot daruje nas snagom "Kol Nidrei".

Po pitanju zavjeta, žena predstavlja materijalni svijet, ''posudu'' koja prima; u nama leži moć da skrenemo ili preusmjerimo, te kontroliramo svoju sudbinu. Otac ili muž predstavljaju element davanja u nama. Ako nosimo zavjet nevolje iz prethodnih reinkarnacija ili prošlih godina, možemo ga se odreći i promi-

jeniti, pogotovo u ovom razdoblju. Način da postignemo "Mituk HaDinim" (ublažavanje presude) je da budemo svjesni i promišljeni, da pazimo da sva naša djela proizlaze iz namjere ljubavi, tolerancije i darivanja, a ne osuđivanja i kritike. Na taj način možemo promijeniti i preusmjeriti tijek sudbine, i u ovom vremenu imamo to priliku učiniti.

Često zaboravljamo da smo gospodari svoga tijela i duše, i da imamo pravo ne dopustiti ulaz emocijama koje ne služe nama ili našoj namjeri i cilju. Moramo se držati uvjerenja i spoznaje da imamo moć preusmjeriti svoju sudbinu, jer je alternativa da budemo "bnei belija'al" (počinitelji zla, bez savjesti), lišeni sposobnosti da se izdignemo iznad emocija, misli i jada koji nas zahvate. Ova se paraša također bavi ratom protiv Midjanaca, koji simboliziraju presude stvorene u prošlosti i negativne energije koje se mogu vratiti i naštetiti nam. Tijekom mjeseca tamuza možemo si naškoditi osjećajima strogog osuđivanja i kritike, i iz tog razloga je tema rata protiv Mi-

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

djanaca sadržana u parašot Balak, Pinhas i Matot, jer ovo je vrijeme, tijekom tri tjedna, da se borimo protiv ovih negativnih sila uz pomoć tolerancije, otvorenog srca i bezuvjetne ljubavi. Na taj način mi mijenjamo presude, netoleranciju i neutemeljenu mržnju koje su uzrokovale toliko razaranja i katastrofa u posljednjih nekoliko tisuća godina, u vremenskom razdoblju poznatom kao "Bein HaMecarim".

Da bi nam se pokazalo kako može biti opasno kad nas naše emocije kontroliraju, paraša dalje opisuje naseljavanje plemena Ruben, Gad i polovice plemena Menaše istočno od rijeke Jordan, na teritorij koji nije uključen u zemlju koja je obećana Abrahamu, Izaku i Jakovu.

Ari objašnjava zašto ta plemena nisu ušla u Zemlju, i vodi nas natrag do dana začeća trojice vođa:

Jakov je prišao Lei u noći svog vjenčanja vjerujući da je s Rahel, a tijekom njihovog sjedinjenja njegova je namjera bila da na svijet dovede dušu Josefa. Međutim, Ruben je bio taj koji je došao na svijet. Jer je Jakovljevo razmišljanje bilo neispravno. Puno godina kasnije, pri blagoslovu svojih sinova, rekao je Rubenu: "Pahaz kamajim al totar", pojavio si se nekontrolirano kao voda, i moje namjere se ne manifestiraju u tebi. Rezultat je bio da 500 godina kasnije pleme Rubena nije moglo ući u zemlju Izrael.

Sličan se događaj zbio s Gadom. Budući da je već imala četiri sina i više nije mogla zatrudnjeti, Lea je

postavila svoju sluškinju Zilpu da

zauzme njezino mjesto kod Jakova, bez da je on to znao. Kad se rodio sin, Lea je izgovorila riječi "Ba Gad" (stigla je sreća, jer je bio dječak), ali je u Tori slovo "alef," koje simbolizira svjetlost, bilo izostavljeno, i riječ postaje "Bagad" (izdao).

Slično je i u vezi s Menašeom. Tora pripovjeda priču o Dini, Leinoj kćeri, koju je oteo i silovao Šhem sin Hamora te je ona rodila kćer Asenat. Jakov je sakrio dijete ispod "sneh" (grma, otuda njezino ime), i dao joj zlatnu amajliju s ugraviranim svetim imenima da je štiti. Asenat nestaje, pojavljuje se u Egiptu i usvaja ju Potifar, svećenik Ona, koji ju je podigao kao svoju. Kad je odrasla, Josef je do tada već postao knez u Egiptu, a rečeno je da je on bio jedan od sedam najljepših muškaraca na svijetu, i kad god se vozio u svojim kočijama djevojke su ga gledale sa svojih krovova i bacale dragulje na njega da privuku njegovu pozornost. Kad je Josef prošao pored kuće Asenat, ona je osjetila da joj je on istinski namijenjen kao srodna duša (bešert) i bacila je zlatnu amajliju. Kad je na amajliji ugledao sveto ime na hebrejskom Josef je znao da je

ona iz kuće njegovog oca i da je to njegova davno izgubljena nećakinja. Josef i Asenat su se vjenčali i rodila su im se dva sina Menaše i Efrajim. Kad je Josef doveo dječake da od Jakova prime blagoslov prije njegove smrti, on stavlja starijeg, Menašea s Jakovljeve desne strane, a Efrajima s njegove lijeve strane, ali Jakov prekriži ruke, tako da njegova desna ruka bude iznad Efrajimove glave, a njegova lijeva ruka na Menašeu. Zašto je to učinio? Zohar objašnjava da je Menašeova majka bila začeta silovanjem, i time su misli i emocije bile pobrkane. Ova negativna namjera se prvo pojavila u njenom prvorođenom Menašeu, što ga je učinilo tek polovično cjelovitim (od svog oca, Josefa), a polovično manjkavim, zbog čega polovina plemena Menaše nije ušla u zemlju.

Tora priču o tri plemena koja nisu ušla u zemlju, iznosi kao rezultat nedostatka kontrole nad emocijama i mislima u trenutku kada ih je najteže prevladati, pri spolnom odnosu i tjelesnoj želji - požudi. To nam pokazuje koliko je sudbonosan svaki trenutak u našim životima, i kolika je važnost namjere, misli i prakse kontrole nad našim emocijama. Tajna i pouka u paraši Matot je da mi imamo snagu da preusmjerimo sudbinu tako da usmjerimo naše osjećaje iz osjećaja odvojenosti od drugih i od Stvoritelja, prema jedinstvu. Vrhunac tri tjedna je Deveti ava, kada se dogodilo uništenje Hrama kao posljedica razdvajanja i neutemeljene mržnje. Lekcija paraše Matot - Masej je naša obveza da pre-

(nastavak s 25. stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Tjedni Zohar: Matot-Masej

(nastavak s 26. stranice) Rabbi

usmjerimo naše osjećaje i vratimo ih u jedinstvo i da se povežemo sa Svjetlošću Stvoritelja radi kontrole prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Tjedni Zohar: Matot-Masej

Paraša Masej se događa u okviru vremena "Bein HaMecarim", i jedna je od rijetkih parašot u Tori za koju nema komentara u Zoharu. Međutim, tajna i energija na kojoj se temelji ova paraša vrlo je moćna. Ova paraša posljednja je paraša u knjizi BaMidbar i Tori, i kulminacija je priče o Mošeu i narodu Izraela.

"Ohev Yisrael" (Apta rav) napisao je dugačak ogled o paraši Masei, ilustrirajući da ona predstavlja sažetak četrdeset i dva putovanja Izraelaca od vremena kad su napustili Egipat pa sve dok nisu ušli u zemlju Izrael.

Članak počinje duhovnim buđenjem i razumijevanjem naše svrhe u životu; onih trenutaka kada se pitamo zašto smo ovdje i što je naša svrha; onih trenutaka kada se iznenada osvijestimo i shvatimo da postoji nešto veće od ropstva, da smo podložni vanjskim, nepoznatim silama, u potrazi za ljubavlju i potvrđivanjem od drugih, strahu od drugih, financijskoj sigurnosti, zdravlju, itd. Mi smo radije zaokupirani izvanjskim nego našim rastom i kada

shvatimo, barem što se drugih tiče, da je put bezuvjetne ljubavi jedini način da se povežemo s energijom Stvoritelja - Einsofa (Beskraja) i s "Ec HaHajim" (Drva života).

"Ohev Yisrael" objašnjava da je svaka emocija koju imamo i sve što se događa dobro, a dolazi iz izvora koji je dobar, mada prekriven mnogim slojevima negativnosti. Na nama je da tu moć oplemenimo i podignemo, te ponovno priključimo na gornje svjetove, na njezin izvor, na dobro. To znači da je sav materijalizam na ovom svijetu nasljeđe duhovnih energija koje su sišle odozgo. Svaki put kad se zapitamo što radimo ovdje, zašto smo zapeli u ovom poslu, u ovoj vezi, itd., to nam je znak da postoje iskre koje smo dužni podići.

Kabalisti objašnjavaju da se nakon grijeha Adam raspao u mnogo međusobno odvojenih iskri i da smo sada na putu traganja za njima da ih vratimo svom domu. Ovo putova-

nje započelo je izlaskom iz Egipta, čija je pokretačka sila bilo "Ime od 42 slova" (poznato kao "Ana BeKoah"). To je kombinacija 42 slova koja ima moć da nas probudi, da nas podigne kad god se u životu osjećamo da se nalazimo u lošem razdoblju, da podigne gore naše iskre.

Mi smo sada na vrhuncu dana "Bein HaMecarim", koji se smatraju jednim od najtežih razdoblja u godini, ali baš nas te okolnosti prožimaju snagom putovanja, kao što je u paraši Masei dana moći Imena od 42 slova, čija je uloga da nam pomogne na našem osobnom putovanju, da sakupimo naše izgubljene iskre i uzdignemo ih sve dok ne dosegnemo neko drugo mjesto gdje počinje novi put. Sve je to putovanje života, a onda kada nikuda ne idemo, postajemo osobe pod stresom zbog u svojih ograničenja.■

Prevela Tamar Buchwald

BRDO HRAMA

Prva izraelska svemirska letjelica

spremna za let na Mjesec

CafeDelMontenegro, 10.7.2018.

Prva izraelska svemirska letjelica koja bi trebalo da sleti na Mjesec biće lansirana u decembru, najavila je Inicijativa SpejsIL.

Izraelski mediji prenose da je planirano da letjelica sleti na Mjesec 13. februara, nakon dvomjesečnog putovanja.

Inicijativa SpejsIL (Space IL) učestvuje u Gugl takmičenju da se prizemlji prva privatno finansirana svemirska letjelica bez posade na Mjesec.

Izgradnja letjelice počela je 2013. godine u saradnji sa izraelskom Aeronautičkom industrijom. Biće lansirana na raketi “Falkon 9” koju je izgradila kompanija Spejs X (SpaceX) Ilona Maska.

Odvojiće se od lansirne rakete

na visini od 60.000 kilometara iznad Zemlje i ući u orbitu koja će se postepeno širiti dok letjelicu na zahvati Mjesečeva teža.

Biće to, kako je rekao direktor SpejsIL-a Ido Antebi, najmanja letjelica koje je ikada sletjela na Mjesec.

Prečnik joj je dva metra, a metar i po je visoka. Težiće 585 kilograma pri lansiranju, a pri slijetanju 180 kilograma pošto će potrošiti veći dio goriva.

SpeijsiL se nada da će Izrael biti četvrta ze-mlja na svijetu poslije SAD, Rusije i Kine koja će poslati svemirski brod na Mjesec.

Inicijativa osim tehnološkog dostignuća ima za cilj da podstakne interes za svemir i nauku među Izraelcima,

posebno mlađim genearcijama i ohrabri ih da studiraju tehničke nauke i matematiku.

SpejsIL osnovala su 2010. tri mlada inženjera da učestvuju u takmičenju pod sponzorstvom Gugla, koje je prvobitno predviđalo nagradu od 20 miliona dolara za prvu grupu takmičara koji bi prizemljili letjelicu na Mjesec.

Letjelica će imati i naučnu misiju da otkrije tajnu magnetizma stijena na Mjesecu. To se radi u saradnji Naučnom institutom Vajcman u Rehovotu.

Jak zemljotres sinoć potresao Izrael

Visoko,05.07.2018.

General Zemljotres jačine 4,5 stepeni po Richteru sinoć je pogodio središnje i sjeverne dijelove Izraela, prenosi Anadolu Agency (AA).

Epicentar potresa registriran je u neposrednoj blizini Galilejskoj jezera u istoimenoj regiji.

Pozivajući se na izjave zvaničnih službi, izraelski list “Yediot Ahronot“ je javio da u

potresu nije bilo stradalih, niti veće materijalne štete.

I jučer ujutro je sjever Izraela pretrpio nešto blaži potres, a lokalni izvori javljaju da su potresi izazvali paniku među

mještanima

Evo kako iranski general objašnjava sušu u svojoj

zemlji: 'Izrael nam je ukrao kišne oblake'

Vijesti.hr,09.07.2018.

General Jalali tvrdi kako ima dokaze o tome da Tel Aviv, skupa sa svojim saveznicima, onemogućava padaline u Iranu

Iran trenutno prolazi kroz period ozbiljne suše, a iranski dužnosnici pokušavaju na sve načine objasniti čudnovate vremenske prilike.

Da cijela situacija bude još čudnija, iranski general Gholam Reza Jalali vjeruje da je Izrael odgovoran za 'krađu snijega i kišnih oblaka'. Naravno, meteorolozi tvrde nešto sasvim drugačije.

dokaze o tome da Tel Aviv, skupa sa svojim saveznicima, onemogućava padaline u Iranu, prenosi Sun.

On tvrdi da je Izraelu u tome pomogla “jedna susjedna zemlja”, a kao dokaz svojim tvrdnjama istaknuo je da su sva planinska područja viša od 2200 metara od Afganistana do Mediterana, izuzev onog u Iranu, pokrivena snijegom.

Iranski meteorolozi kažu pak da nije riječ o uroti protiv Irana nego o 'globalnom trendu'.

drugoj ukrade oblake ili snijeg", kazao je čelni čovjek iranske meteorološke službe Ahad Vazife.

General Jalali tvrdi kako ima ■

"General vjerojatno ima dokumente kojih ja nisam svjestan, ali na temelju znanja koje imam znam da je nemoguće da jedna zemlja