5-01 - Divrej Tora - Devarim 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 45

http://twitter.com/DivrejTora

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

Priča se o rabinu Chaimu Volozhinu, koji je došao cijenjenom Gaonu iz Vilne s inovativnom idejom na dobrobit židovskog naroda. Rabin Chaim je s velikim entuzijazmom objasnio svoj novi projekt. Ali Gaon iz Vilne ga je odbio, rekavši da to nije dobra ideja. Nepokoleban, rabin Chaim se vratio nekoliko dana kasnije i - s velikim uzbuđenjem i živošću - ponovno objasnio novi projekt. No opet, Gaon iz Vilne je rekao da to nije dobra ideja.

Nekoliko mjeseci kasnije, nakon što je još razmišljao o tome, rabin Chaim odlučio je pokušati ponovno. Ovog puta, Gaon iz Vilne dao je svesrdno odobrenje. I objasnio je: "Kada započinjete bilo kakav novi projekt, pripazite da vas ne obuzme 'nekontrolirani entuzijazam'." To je znak da je ideja impulzivna i da još nije dovoljno sazrela."

Ovo je također dobro načelo za roditeljstvo. Recimo da vam dotrči kći i kaže: "Mama! Mama! Želim naučiti svirati klavir! Hajdemo u dućan da mi kupiš novi klavir! Odmah!"

Sve smo to već vidjeli - nakon što splasne početni entuzijazam, klavir skuplja prašinu. Bolje je da roditelj kaže: "Pričekaj, draga, još nekoliko tjedana. Ako još uvijek budeš oduševljena klavirom, tada možemo razgovarati o tome. U međuvremenu, možda možeš posuditi nečiji sintesajzer da vidiš koliko ti se sviđa."

To je dobro načelo da se po njemu živi. Jer kao što učimo od uhoda, stav u ranoj fazi nagovještava konačni ishod.

Zagreb, šabat 10. kolovoza 2024. - 6. ava 5784.

Paraša D’varim

Broj 45

divrejtora@gmail.com

(D’varim 1,1-3,22)

Moše 1. švata (37 dana prije smrti) započne ponavljati Toru okupljenom izraelskom narodu. Osvrnuo se na sve što se dogodilo i na zakone koje su dobili na četrdesetogodišnjem putovanju od Egipta preko Sinaja, pa do Obećane zemlje. Grdi narod zbog njihovih mana i nepravde i zapovjeda im da čuvaju Toru i da se pridržavaju zapovijedi u zemlji koju im je B-g dao u trajnu baštinu, a u koju će ući poslije njegove smrti.

Moše se prisjeća imenovanja sudaca i sudskih vijeća, što mu je olakšalo nositi se s odmjeravanjem pravde narodu. Prisjeća se podučavanja naroda riječi B-žjoj, putovanja od Sinaja kroz veliku

strašnu pustinju; slanja špijuna i prezira naroda prema Obećanoj zemlji, zbog čega je B-g odredio da generacija onih koji su izašli iz Egipta mora umrijeti u pustinji. "I na mene je," reče Moše, "zbog vas B-g bio ljut i rekao: Ni ti nećeš ući tamo."

Moše prepričava i neke skorije događaje: odbijanje naroda Moaba i Amona da dopuste Izraelcima prelazak preko njihove zemlje; ratove s emoričanskim kraljevima Sihonom i Ogom. Moše poručuje svome nasljedniku Jošui koji će uvesti narod u Zemlju i povesti ih u bitke za njezino osvajanje: "Ne boj se jer G-spod B-g tvoj, on će se za tebe boriti."■

Prijevod: Dolores Bettini

B’’H

Sada kada vidimo da je ova knjiga peta i posljednja od Pet knjiga Tore, želim vam objasniti razlog zašto je Tora podijeljena u pet zasebnih Knjiga i zašto je njihov redoslijed takav kakvog vidimo pred sobom. Već ste, iako je na tu činjenicu već ukazano (Midraš na Postanak 1,3 na riječi "neka bude svjetlost"), upozna ti s time da sve su ove "Knjige" u os novi blisko međusobno povezane. Razlog zbog kojeg je Tora započela s knjigom Berešit jest to što je zapis o nastanku svijeta osnovni temelj naše vjere. Bez te spoznaje ne bi bilo ideje o B-gu koji nadgleda i zanima se za sve živo na Zemlji, i svi bismo sebe smatrali tek "slučajnošću" na svijetu. Nakon što smo utvrdili da je B-g Stvoritelj zainteresiran za ono što je stvorio, a osobito za ljudska bića, slijedi da postoje takve stvari kao "nagrada i kazna". Vidjevši da su ti koncepti ključni za Toru, oni su svi postali dijelom Knjige Postanka. Knjiga Berešit je stoga morala uključiti neke osnovne zapovijedi jer se inače činjenica postojanja sustava nagrađivanja i kažnjavanja za poslušnost Stvoritelju ne bi mogao pokazati. Ove zapovijedi moraju obuhvaćati pozitivne i negativne zapovijedi.

Što se tiče nagrade za držanje zapovijedi, protjerivanje Adama iz Gan Edena ilustrira kaznu na osobnoj razini, dok potop pokazuje kaznu na kolektivnoj razini. Spasenje Noaha pokazuje nagradu na osobnoj razini. Predviđanje kako ovih nagrada tako i kazni pokazuje i žrtvama i preživjelima da B-g mora

je zadesilo ljude o kojima govorimo dokaz je da se On (za razliku od slikara koji dovršava svoje djelo) nije opustio i prepustio Svom svemiru da uništi sam sebe, već se pobrinuo da opstane (čak i kada je dopustio čovjeku slobodnu volju). Nakon zaključenja knjige Berešit, druga Knjiga Tore koja započinje s imenima Jaakovljevih sinova, logična je posljedica priče o patrijarsima koji su u svoje potomke usadili vjeru u B-ga i Njegovu pravednost.

Jednom kad osoba zadobije vjeru u činjenicu da je B-g bio Stvoritelj, ostaje tek mali korak do toga da povjeruje da je On Jedinstven i Jedini B-g. Druga Knjiga Tore koja sadrži tolike primjere Jedinstvenosti Stvoritelja i Njegovu objavu narodu Izraela, prirodan je nastavak knjige Berešit.

Knjiga Vajikra, Knjiga koja se bavi

približavanje i ujedinjenje različitih sila u ovom svemiru sve dok u konačnici ne dosegnu do Prvobitnog Uzroka. Pravedna osoba uspijeva ujediniti ove očito različite i heterogene sile kroz svoju pobožnost. Nakon što je ujedinjujuća sila ovih žrtava predočena, sljedi knjiga Bamidbar Sinaj koja sadrži priču o Erec Jisraelu. To je logična posljedica Knjige Vajikra, ukazivanje na to da se zakoni o žrtvama odnose samo na zemlju Izraelovu. Čim su Izraelci primili Toru i zakone o žrtvama, trebali su nastaviti ravno u zemlju Izraelovu. Da nije došlo do grijeha koji su počinile uhode (i naroda koji je prihvatio njihovu procjenu situacije), napredak naroda ne bi bio odgođen za 40 godina njihovim lutanjem u pustinji. Nakon zaključenja Knjige Bamidbar i obnove jedinstva naroda s B-gom, dolazimo do pete

Rabbeinu Behaye:

Divrej Tora

(nastavak

knjige, םירבדה הלא. Uviđajući da se obitavanje u Erec Jisraelu kao glavnom mjesta obitavanja židovskog naroda ne odnosi na razdoblje u kojem su stajala dva Hrama, već ono počinje tek s konačnim izbavljenjem nakon kojega ne slijedi još jedno razdoblje egzila, Tora je željela završiti Knjigom u kojoj se raspravlja ili aludira na konačno izbavljenje. To će biti događaj usporediv s obnovom samog svemira (usporediti autorove primjedbe na Pnz. 30,3).

Taj će događaj predstavljati istinsku svrhu i vrhunac stvaranja svemira, tj. u osnovi drugu (novu) knjigu Berešit.

Moramo razumjeti zašto ova knjiga otpočinje riječima םירבדה הלא, [tradicionalni izraz kojim se ono što slijedi odvaja od prethodno navedenog. ed.] Umjesto הלאו םירבדה , baš kao što je knjiga Šemot započela riječima תומש הלאו kako bi pokazala da je logičan nastavak knjige Berešit. Razlog tome je da, iako je peta knjiga nastavak niza od pet Knjiga, ona je ujedno i nešto jedinstveno, baš kao što je i etrog, iako dio četiriju vrsta nad kojima izgovoramo blagoslove na blagdan Sjenica, klasa za sebe, i stoga nije vezan zajedno s ostale tri biljke, lulavom, hadasom i aravom

Drugo slovo ה u tetragramu, tj. Imenu י-ה-ו-ה , mada je dio tog imena, ipak nije u potpunosti sastavni dio imena koje u osnovi predstavlja atribut milosrđa, budući da samo to slovo ה na tom mjestu predstavlja element Pravde. Mnogo puta smo objašnjavali da se niti jedan atribut nikad ne pojavljuje u čistom obliku,

tj. atribut Pravde uvijek prati barem mali dio atributa Milosrđa, i obrnuto, atribut Milosrđa uvijek prati mali udio atributa Pravde. Slovo ה na kraju tetragrama predstavlja taj dio atributa Pravde. Kabalisti su ga opisali "slabim", tj. razrijeđenim oblikom atributa Pravde. Smatra se kažnjavanjem Izraela za sedam konkretnih grijeha. U našem slučaju, knjiga Devarim, peta knjiga Tore, poznatija je kao הרות הנשמ " " druga verzija, ponavljanje, Tore. Zbog toga Mojsije započinje s teškim riječima ukora, prisjećajući se sedam grijeha koje je narod počinio dok ga je on vodio. Tih sedam grijeha su: nezadovoljstvo u pustinji, grijeh Baal Peora, pobuna na Trstikovom moru, grijeh uhoda, omalovažavanje nebeske hrane, mane; Korahova pobuna i grijeh sa zlatnim teletom. "Tofel i Lavan", dvije su reference na isti grijeh. Na sedam grijeha se također aludira u Tohaha u Levitskom zakoniku 26,18: "Zato ću vas kazniti još sedam puta više za vaše grijehe". Imajući to na umu, otkrit ćete da Mojsije, umjesto da govori u ime Hašema, kao što je uglavnom činio u ostalim Knjigama, koristi atribut

tj. hotimičnu kombinaciju atributa Milosrđa i atributa Pravde kada govori o onome što je B-g zapovjedio u ovoj knjizi. Najistaknutiji primjer toga jest Devarim 4,24: 'ה יכ

,"jer je G-spod vaš B-g, On je plamen koji guta, ljubomorni B-g." Ovo je podsjetnik na manifestaciju B-žje Prisutnosti koju je narod doživio na gori Sinaj.

Bahya Ben Asher ibn Halawa (Rabeinu Behaje) bio je španjolski

rabin, učenjak i biblijski komentator. Bio je učenik Rašbe, a svoj je egzegetski stil uobličio prema Rambanovom stilu. On je bio prvi koji je svoj komentar na Toru izgradio na četiri načela denotirana slovima

PaRDeS: "Pešat, Remez, Draš, Sod", ili 1) čisti tekst, 2) dublji, filozofskiji pristup tekstu, 3) homiletski pristup tekstu, i 4) mistična kabalistička interpretacija teksta. Glavno Bahjino djelo upravo je njegov komentar Petoknjižja, za čije je pripreme temeljito istraživao djela nekadašnjih biblijskih egzegeta. Iz forme kojom je napisan, Bahjin komentar odiše jednim posebnim šarmom. Ispred svake paraše, ili tjedne pouke, dolazi uvod koji priprema čitatelja za temeljne ideje o kojima će se raspravljati. I taj uvod ima moto u obliku jednog retka odabranog iz knjige Izreka. Nadalje, često postavljanim pitanjima čitatelj je prisiljen sudjelovati u mentalnim procesima pisca, čime se uklanja opasnost od monotonije.■

s 2. stranice) Rabbeinu Behaye: Devarim - uvod

Alija po alija

Kohen - prva aljia - 11 p’sukim (1,1-11)

Početni p’sukim D’varima jasno određuju vrijeme i mjesto. Cijela se knjiga odvija u Arvot Moav (posljednjem taborištu prije ulaska u Erec Jisrael), a započinje na Roš hodeš sivan posljednje godine lutanja.

Nekoliko mjesta koja se spominju u ovim p’sukim komentari ne smatraju stvarnim lokacijama već aluzijama na događaje koji su se dogodili tijekom prethodnih 40 godina. Ti događaji uključuju Zlatno tele, Korahovu bunu, i nezadovoljstvo u vezi mane. Oni, te otvorena rasprava o "grijehu uhoda", dio su Mošeovog prijekora i upozorenja narodu. Moše također narodu govori i o pobjedama nad Emorejcima i Hešbonom. Ovo stoga da im pruži samopouzdanje pred poteškoćama s kojima će se suočiti prilikom ulaska u zemlju. Izrečena je prva od mnogih napomena o svrsi postojanja Židovske nacije – da žive po B-žjim zakonima u zemlji koju je B-g obećao njihovim precima.

Na šabat se prva alija završava jedan pasuk ranije, te taj pasuk postaje prvim pasukom sljedeće alije, kako bi se izbjeglo da drugi odjeljak započne riječju "Eiha" .

U prvih pet p’sukim knjige D’varim, dolazi do svojevrsnog ponavljanja, kada se kaže da je Moše govorio narodu. Gaon iz Vilne i drugi ukazuju da se knjiga D’varim može podijeliti u 3 dijela:

"Ovo su stvari koje je Moše govorio čitavom Izraelu…" (pasuk 1).

Ovo se odnosi na prve tri sedre u kojima imamo kratak, ali značenjem i zbivanjima prepun, opći pregled povijesti naroda do danas. Uz to, ove sedre sadrže i ponovni iskaz načela judaizma u obliku Aseret HaDibrot i prva dva dijela Šma. U početnom odjeljku D’varim također je iskazana i integralna veza između naroda i zemlje Izraela. Te sedre sadrže relativno manji broj micvot –one su "osnove židovstva", koje se razmatraju sa "čitavim Izraelom" .

Naredne tri sedre sadrže 170 micvot, najveći broj micvot na bilo kojem mjestu u Tori."…Moše govoraše Bnei Jisrael o svemu što im B-g zapovijedi" (pasuk 3). Nakon što je postavio osnove judaizma, Moše iznosi suštinu svakodnevnog života Židova – svakovrsne micvot, između Židova i B-ga, micvot o međuljudskim odnosima, micvot vezane uz Zemlju, opće micvot.

Posljednji dio u D’varim, zadnjih 5 sedri, sadrži relativno manji broj micvot, no u njemu se nalazi temelj razumijevanja toga što to znači biti Židov. U ovim sedrama imamo opomenu protiv napuštanja Tore, ideje o slobodnoj volji, t’šuva, lanac tradicije. "…Moše započe tumačiti ovu Toru rekavši" (pasuk 5).

Ova tri izraza – govorio, govoraše, tumačiti – možemo sagledati kao naznaku prakse razmatranja Tore "dva puta tekst i jednom targum (prijevod, parafraza)"

Levi – druga alija – 10 p’sukim (1,12-21)

Moše kaže narodu da je bio došao

do trenutka kada mu je postalo previše zamorno sam voditi narod, te da je (na B-žju zapovijed) odredio vođe plemena za suce narodu. Suce treba odabirati prema njihovom poznavanju Tore i drugim odgovarajućim kvalitetama. Zabranjeno je postaviti suca iz "pogrešnih razloga" (zbog bogatstva, karizme, veza, zastrašivanja). Suci moraju biti pravedni i nepristrani i ne smiju se bojati donošenja ispravnih presuda. Moše je zadržao ulogu konačnog autoriteta u teškim pitanjima. Još jednom je Erec Jisrael prikazan kao glavni fokus i narod je ohrabren da se ne boji onoga što je pred njim.

U vezi fraze u 1,16 – Saslušajte među vašom braćom i sudite pošteno –Gemara nas uči da sudac ne smije saslušati jednu stranu dok druga nije prisutna.

U istom pasuku, spominjanje obraćenika u kontekstu suđenja uči nas da preobraćenje na judaizam mora izvršiti beit din. Gemara kaže da ako nežidov sam za sebe odluči da je Židov, to se ne smatra preobraćenjem. Obavezan je beit din

Čini se da je dobra ideja suzdržati se (ili barem smanjiti unos) kave nekoliko dana prije posta. To će smanjiti žudnju našeg tijela i olakšati post. Uzmite si to na razmatranje.

Š’liši – treća alija -17 p’sukim (1,2238)

Moše potom za novi naraštaj prepričava epizodu o uhodama.

Teško je pretpostaviti da je namjerno uređeno da se D’varim čita na šabat pred Tiš’a beav, ali nije moguće zanemariti koliko je ono primjereno toj ulozi. Često se male Nicavim i Vajeleh razdvajaju, a velike Matot i Mas’ei kombiniraju kako bi "osigurale" da D’varim bude prije Tiš’a beava. Ne može (a i ne smije) promaći našoj pažnji, da u Paršat D’varim čitamo o grijehu uhoda. Mišna kaže da je jedna od tragedija koja je obilježila Tiš’a beav proglas na štetu (punoljetnih muškaraca) "naraštaja pustinje" . Sedra služi kao ukor zbog lošeg stava kojeg smo imali prema Zemlji i nedostatka opredijeljenosti za nju. Ovo je kao da nam B-g govori: "Ne nastavljajte putem tog naraštaja. Poništite učinak te strašne kazne slijeđenjem poziva Kaleva i Jehošue." Kada mi, Židovski narod današnjeg vremena, uspijemo "popraviti" negativne stavove i djela naraštaja uhoda, naraštaja čiji su grijesi doveli do uništenja Prvog Hrama, naraštaja čija su neopravdana mržnja i lašon hara doveli do uništenja Drugog Hrama, tada ćemo biti počašćeni time da se radujemo izgradnji Trećeg Hrama, povratka Židova diljem svijeta u ovu Zemlju i širenju vrednota Tore i privrženosti micvot. D’varim i njena poruka o značaju Erec Jisraela, te podsjećanje na B-žji strahoviti gnjev protiv onih koji ocrnjuju zemlju Izraelovu "savršen" su uvod u Tiš’a beav. Zapanjujuće je, zar ne, koliko je danas relevantna ova poruka.

"Evo, postavio sam Zemlju pred tebe; uđi i zaposjedni Zemlju…" Neka bismo zaslužili (pa čak i ako ne zaslužujemo) da živimo u miru u čitavoj Zemlji Izraelovoj, zajedno sa cijelim narodom Izraelskim, prema Tori Izraela.

D’varim stalno iznova ponavljaju da su meraglim bili u krivu. Oni su vjerovali da je čudesno okruženje pustinje bilo savršeni ambijent za način života po Tori. Nije bilo tako. Moše nam više puta govori da je Erec Jisrael "stvarno" mjesto za narod Izraelski.

Zapazite također da su druga događanja iz prvih 40 godina, na koje se tek podsjeća frazom – Di Zahav, spomenutom u prvom pasuku D’varim, nama ukor za grijeh sa Zlatnim teletom. To je ono kako Raši kaže. Moše je na to ukazao, ali nije objašnjavao. Grijeh uhoda je drugačiji. Tu dobijamo kompletno izlaganje. (Ako to usporedimo s Mošeovim zapisom iz originalnog teksta pokazat će nam se neke zanimljive razlike.) Sasvim je jasno da je prvobitna svrha slanja ljudi u Zemlju bila da odrede koji je najbolji način da uđu u nju i koje bi gradove na granici bilo najbolje napasti. Isto je tako jasno da svrha nije bila da se odluči da li da se ide ili ne. Ovo je važan element grijeha uhoda i reakcije naroda na njihove riječi. Moše preuzima na sebe dio krivice uhoda,

te izjavljuje da je on prihvatio prijedlog da se uhode pošalju. On objašnjava što se dogodilo kao posljedica izvještaja uhoda. Argumenti koje je iznio Moše (i Kalev i Jehošua) nisu uspjeli smiriti paniku među narodom. Kao rezultat toga, B-g je donio odredbu da niti jedan punoljetni muškarac (izuzev Kaleva i Jehošue) neće ući u Zemlju. Moše im kaže da je i njemu zabranjeno da uđe u Zemlju. Jehošua će biti taj koji će od sada voditi narod.

Čini se kao da Moše kaže da je i on bio kažnjen zabranom ulaska u Zemlju zbog grijeha uhoda. Ali mi znamo da je "udaranje stijene, umjesto da joj progovori" bilo ono zbog čega je kažnjen. Jedan komentar sugerira sljedeće: zbog bezosjećajne povike naraštaja iz pustinje, Hram je bio predodređen da bude uništen. Da je Moše Rabenu ušao u Zemlju, Hram nikada ne bi bio razoren. Stoga je on zadržan van Zemlje tako da se može izvršiti puna mjera B-žje kazne za grijeh uhoda.

Također možemo vidjeti posebne osobine pravog vođe Židovskog naroda. Moše Rabenu nije prepustio krivicu za grijeh uhoda narodu. On je preuzeo odgovornost.

Kratki dvar Tora iz Rašija (čiji je 918. jarcajt bio ovog ponedjeljka, 29. tamuza)

Moše Rabenu nam kaže da mu se svidjela ideja da se pošalju meraglim Ovdje se podrazumijeva da se zamisao nije svidjela B-gu. To je također i zaključak komentara iz izvornog odjeljka o meraglim – Šlah l’ha anašim. Vi pošaljite ljude, ako je to ono što želite. Meni se ne dopada (da

(nastavak s 4. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

s 5.

tako kažemo) ta zamisao. Pa zašto je onda B-g dopustio Mošeu i narodu da pošalju meraglim?

Raši nam daje usporedbu. Osoba A želi prodati svog magarca osobi

B. B upita može li obaviti "probnu vožnju". Svakako, kaže A. Pita ga B može li odvesti magarca u brda i tamo testirati njegove performanse?

Naravno, kaže A. Svaki upit osobe B naišao je na potpuno slaganje osobe A. Zašto? Zato da B shvati da A ništa ne skriva, da je magarac u dobrom stanju, i da bi B trebao prihvatiti ponudu bez da se gnjavi testiranjem magarca. Tako se isto, kaže Raši, B-g složio sa zahtjevom da se pošalju meraglim, nadajući se da će narod sam shvatiti kako to nije potrebno.

R’vi’i – četvrta alija – 9 p’sukim (1,39-2:1)

Dok Moše Rabenu novoj generaciji priča što se dogodilo, on ih neprestano upozorava da ne ponavljaju pogreške svojih prethodnika. Upravo su ti ljudi ta nova generacija, oni za koju je prethodna bila zabrinuta. Uzvikivali su da će njihova djeca biti siročad. Ta ista djeca sada su oni koje će ući u Zemlju. Moše im također govori o tragičnim posljedicama pokušaja naroda da uđu u Zemlju protivno B-žjim željama. Bez B-žje pomoći neće ići – a uz Njegovu pomoć ne može neuspjeti. To je pouka od prije više od 3000 godina i to je pouka za danas.

Moše uspoređuje Emorejce s pčelama. Raši objašnjava da isto kao što pčela napadne i ubode, i to prouzroči njenu smrt, tako je i s nekima od naših neprijatelja.

Raši je zabilježio tradiciju da je na-

rod Izraela proveo 19 godina – polovicu vremena svog lutanja – na jednom mjestu, u Kadešu. Stvarno lutanje je trajalo mnogo kraće od 40 godina. S druge strane, bilo je mjesta na kojima se narod zadržao tek dan-dva.

Hamiši – peta alija – 29 p’sukim (2,2-30)

Narod se potom zaputio sjeverno i dobio upozorenje da ne ulaze u sukob s narodom Esava, jer njima ta zemlja pripada kao nasljeđe. Jedino je dopuštena kupnja hrane i vode tijekom putovanja kroz Esavov teritorij. Moavov teritorij također im je bio zabranjen jer je on nasljeđe potomaka Lotovih. Različiti narodi su imenovani za različite zemlje u tom području. Lutanje je trajalo 38 godina, sve dok B-g nije naložio narodu da prijeđe na teritorij Amona i Moava, ali bez da ratuju tamo. I Edom i Amon/Moav ratovali su za svoju zemlju kao što će i Izrael uskoro.

Sihonu je ponuđen mir, no on je to odbio, te je time otvorio put Izraelu da osvoji njegovu zemlju.

Navodi o nasljeđivanju potomaka Esava i Lota u ovom odjeljku izvor su Talmudu za koncept koji omogućuje nežidovu da nasljeđuje od svog oca.

G’matrija iz L’ora Shel Torah R. Yaakova Auerbacha z ”l

U D’varim 2,25, rečeno nam je da će kao rezultat "početnih" pobjeda nad Emorejcima, drugi narodi čuti za njih i pobojati se naroda Izraela. Ta se ideja ponavlja u 28,10, točno prije tohaha u Ki Tavo, gdje nam B-g kaže da ako ćemo ići Njegovim putevima, onda će narodi vidjeti da se zovemo B-žjim Imenom i bojati nas

se. Ova fraza iz D’varim te pasuk u Ki Tavo imaju istu g’matriju, 1879, koja je "slučajno" broj godina vladavine stranaca u Erec Jisraelu. Od godine uništenja drugog Beit HaMikdaša do posljednje godine britanskog mandata bilo je 1879. godina.

Šiši – šesta alija -21 p’sukim (2,313,14)

Moše nastavlja svoje iznošenje pojedinostima pobjede nad Sihonom i njegovom zemljom. Og, kralj Bašana, također je poražen od Izraela. Moše opisuje osvojene zemlje koje su bile obećane plemenima Reuvena, Gada, i polovici Menašea.

Pobjede na istočnoj obali Jordana pomogle su izgraditi samopouzdanje Izraela prije teških vremena koja će nastupiti nakon što prijeđu preko Jordana u Erec Jisrael. Ovom novom naraštaju, djeci robova, bila je nužna višestruka priprema koju su im dale godine lutanja, kako bi mogli uspjeti u osvajanju i naseljavanju Zemlje.

Š’vi’i – sedma alija – 8 p’sukim (3,15-22)

Nastavlja se opis "Istočne obale" Zemlje. Moše ponavlja upute za 2 ½ plemena u vezi nastanjivanje njihovog teritorija. Tek nakon uspješnog osvajanja i nastanjivanja Zemlje Izrael, tim će ljudima biti dopušteno da se vrate u svoje obitelji i gradove. Moše je zapovijedio Jehošui da dobro upamti pobjede do današnjeg dana te da se ne plaši onoga što će se događati na drugoj strani rijeke.

Posljednja 3 p’sukim ponovo se čitaju za Maftir. Ta se čast obično daje rabinu šula ili istaknutom članu zajednice.■

(nastavak

stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Haftara za Šabat Hazon

Šabat pred Tiša be'av se naziva Šabat cHazon – Šabat predskazanja –pošto čitamo odlomak haftare iz proročanstva Izaije (1,1-27), kao posljednjeg od "tri tužna" čitanja.

Rabi Mendel Hirsch ističe da prorok ne oplakuje zbog toga što je Bet Ha-Mikdaš (Hram u Jeruzalemu) bio uništen; on plače zbog uzroka koji su u osnovi doveli do njegovog uništenja.

Ova godišnja pouka mora poslužiti da usmjeri naše nacionalno žalovanje za Tiša be'av ne ka prošlosti, već k sadašnjosti.

Nije dovoljno plakati nad ogromnim gubitkom koji je naš narod pretrpio uništenjem naše Zemlje, našeg Svetog grada, i našeg Svetog Hrama. Mi moramo iskoristiti svoje žalovanje da ono bude način kojim ćemo potaknuti preispitivanje naših današnjih osjećaja, misli i djela.

Što smo učinili da odstranimo stavove i običaje koji su prije više tisuća godina otposlali naše pretke u egzil – ne jednom, već dvaput?

Na koji način smo popravili naš pristup božanskoj službi kao načinu života, života posvećenog dužnosti, a ne njezinom nadomjestku?

Jesu li naše verbalne žrtve, poput životinjskih žrtava koje opisuje prorok, tek površni rituali, nikada istinski proživljene, nikada izgovorene iz srca, već samo našim usnama i od nas tek prema van?

I, kako Rabi Hirsch kaže, "da li je naša suvremena Židovska svakodnevnica toliko snažno prožeta Židovskim duhom, tako ispunjena Židovskim načinom razmišljanja, poznavanjem sveobuhvatnih i dubokih sadržaja Tore da može stvoriti dostojno okruženje da se B-žji hram podigne u našoj sredini? Ne zjapi li jaz između Izraela i njegovog B-ga možda jače nego ikada?"■

(Izaija 1,1-27)

Izaija prenosi Židovima b-žansku viziju koju je imao, kažnjavanje stanovnika Jude i Jeruzalema jer su se pobunili protiv B-ga. Predbacuje im što ponavljaju greške i ne odriču se svojih grešnih puteva čak i nakon što su ukoreni i kažnjeni. "Jao grešnome narodu, ljudima punim nepravednosti, zla sjemena, iskvarene djece. Odrekli su se B-ga; izazvali Svetog Jedinog." Koristeći se teškim riječima, uspoređuje židovske vođe s vladarima Sodome i Gomore. B-g pokazuje svoje nezadovoljstvo prema žrtvama koje mu prinose jer odišu poganskim običajima. "Kako je po-

stala bludnica, utvrda vjernih; nekada puna pravde i pravednici su je nastanjivali, a sad je grad ubojica ..." Izaija zatim blažim riječima hrabri narod da se iskreno pokaje i da se odnosi pravedno i blagonaklono prema siromašnima, siročadi i udovicama. Za njihovu poslušnost obećaje im najbolju zemlju. "Pokažu li se tvoji grijesi grimiznima, postat će bijeli kao snijeg; pocrvene li kao grimiz, postat će kao runo." Haftara završava obećanjem da će B-g naposljetku opet postaviti suce i vođe Izraela kad se "Cion iskupi pravdom, a okajnici pravednošću."■

Prevela Dolores Bettini

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja crta dobrote

414. Pao na pravosudnom ispitu tri puta: Zabrana imenovanja neprikladnih sudaca

Nećeš činiti usluge čovjeku kojemu se sudi ... (Ponovljeni zakon 1,17)

Čovjek može biti imenovan u Sanhedrin jedino ako je znalac Tore. Dobar izgled, fizička snaga i osobno bogatstvo nisu dovoljne kvalitete koje bi opravdale takvo naimenovanje. To vrijedi čak i u slučaju kada se radi o vrlo učenom čovjeku u drugim područjima, poput matematike, prirodnih znanosti ili filozofije.

Pored znanja Tore, član Sanhedrina mora biti besprijekornog karaktera. On ne bi imao nikakav autoritet kada bi bio prisno upoznat sa zakonima Tore, ali se ne bi po njima vladao. Ako bi sudac imao neki upadljivi nedostatak, oni koje bi ispravljao jednostavno bi mu odgovorili neka se najprije pogleda u ogledalo.

Talmud u Sanhedrin (7b) uspoređuje postavljanje neprikladnog suca s postavljanjem idola da ga se štuje. Jeruzalemski Talmud kaže da ako je sudac kupio svoje imenovanje, nije dopušteno iskazivati mu poštovanje (kako je kodificirano u Mišne Tora Hilhos Sanhedrin 3,9).

Razlog za tu micvu jest da naočit, bogati fizičar može biti pametan i može biti dobronamjeran, ali ako nije učen u Tori, nedostaje mu neophodno oruđe da sudi narodu. On može iznijeti ono što se po njegovom osobnom mišljenju čini pravednim prosudbama, ali bez potpunog razumijevanja sudske prakse koju je B-g dao, on će neizbježno u svojim presudama činiti pogreške.

Ova micva vrijedi u sva vremena i na svim mjestima. U

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi

kako ih je sakupio Hafec Hajim

Pozitivne zapovijedi

49. Pozitivna je zapovijed prekriti krv šehite [obrednog klanja] čiste [košer] divlje životinje ili ptice

jer Pismo kaže u vezi divlje životinje ili ptice, on će izliti njenu krv i prekriti je zemljom (Va-jikra 17,13). Potrebno je ispod staviti zemlju, onda učiniti obredno klanje, i potom je prekriti: jer pojam "zemljom" [doslovno "u zemlji" , usp. Raši, Hulin 83b] podrazumijeva zemlju ispod i povrh.

Talmudu se o njoj raspravlja u traktatima Sanhedrin (7b) i Avoda Zara (52a). Ova je micva kodificiran u Šulhan Aruhu u Hošen Mišpat 8. Ona je 284. od 365 negativnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 64. od 194 negativnih micvos koje se danas mogu poštivati u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

415. Zastrašivanje: Zabrana prijetnji sucu tijekom suđenja

... nećete drhtati zbog bilo koje osobe ... (Ponovljeni zakon 1,17)

Od suca se tražilo da sve slučajeve sudi pravedno. U cilju toga, nije mu bilo dopušteno da poklekne pred zastrašivanjem. Ako zli, nasilni optuženik prijeti sucu tjelesnom povredom ili financijskom štetom, sucu nije dopušteno da se pokoleba u svojoj presudi.

Sucu je dopušteno da se povuče iz predmeta prije no što sasluša svjedočenje parničnih strana. Jednom kad ih je čuo, dužan je obaviti svoju dužnost do kraja.

Razlog za tu micvu istovjetan je onome što smo prethodno rekli u vezi potrebe za poštenim pravnim sustavom kako bi se civilno društvo moglo održati. Baš kao što se sudac ne smije odvratiti primanjem mita (micva #83), on isto tako ne smije popustiti pred iznudom.

Ova micva vrijedi u sva vremena i na svim mjestima. U Talmudu se o njoj raspravlja u traktatu Sanhedrin (6b, i dr.). Ova je micva kodificiran u Šulhan Aruhu u Hošen Mišpat 12. Ona je 276, od 365 negativnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 72. od 194 negativnih micvos koje se danas mogu poštivati u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.■

kako za muškarca tako i za ženu

Negativne zapovijedi

121, 122. Negativna je zapovijed ne biti spolno intiman sa ženom i njezinom kćeri

kao što pismo kaže, nećeš otkriti golotinju žene i njezine kćeri (Va-jikra 18,17)

Negativna je zapovijed, također, ne biti spolno intiman sa ženom i kćeri njezina sina

kao što Pismo kaže, kćerju njezina sina, itd. (isto)

Ovo je na snazi posvuda i uvijek.■

Ovo se primijenjuje na svakom mjestu i u svako doba,

Strana 8 Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice) Rav Kook: Unutarnja crta

dobrote

Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah hajim

Poglavlje 37 - Specifične vrste rada

Zapaljivi materijali mogu se koristiti za gorivo jedino ako je prethodno postojala namjena da ih se koristi na blagdan; vidi 501,1-7. Gorivo se može pripremiti (vidi 514,45.8-10.) i pripaliti s postojećeg plamena, ali nova se vatra ne smije zapaliti niti se vatra smije ugasiti (vidi 502,1; 514,1), a gorivo se ne smije uzimati s vatre (vidi 502,2; 514,2). U vezi neizravnog gašenja vatre vidi 514,3; u vezi ostataka vatre vidi 514, 4. Drvo ne bi trebalo koristiti u druge svrhe osim kao gorivo; vidi 502,3 i 507,3. Vatra se smije paliti čak i za potrebe grijanja (511, 1), ali ne bez ikakvog razloga (514,5). Voda se može zagrijavati za pranje, ali ne i za kupanje (511,2); međutim, obredno uranjanje je dopušteno (vidi 509,7; 511,3). Zabranjeno je koristiti tamjan osim da poboljša miris hrane; vidi 511,4

Predmete koji se mogu koristiti (vidi 516,3; 518,1) i materijale koji se mogu koristiti za pripremu hrane (vidi 516,1) može se premještati s jednog područja na drugo, čak i ako se to moglo napraviti prije blagdana (vidi 504,2); ali se za nošenje tereta ne smije koristiti životinje (495,3; 510,10), velike količine treba nositi samo na nekonvencionalan način (510,8-11; 516,2; 521,1), a nepotrebne stvari se ne smije nositi (vidi 522,14). Zakoni o šabatnim granicama vrijede i na blagdane (528,1).

Životinje se može uzimati i klati ih ukoliko to ne zahtijeva hvatanje (497,1. 3-9.15.), pod uvjetom da je prethodno postojala namjera da ih se uzme na blagdan (vidi 497,10-14; 498,3-5). Uhvaćene životinje može se hraniti (vidi 497, 2.7.; 512,3) i brinuti se o njima (vidi 523, 1.3-4.), ali ne i štaviti kožu (523,2). Zaklanu životinju može se oderati (vidi 497,16; 498,6; 499,1), ali se kožu ili ostale nejestive dijelovi ne smije obrađivati (vidi 499,2-4). U vezi priprema za klanje vidi 498,1-2.10-13; u vezi životinja za koje je potreban pregled, vidi 498,5-6.8-9; u vezi davanja dijelova zaklane životinje Kohenu vidi 506,9. U vezi prenošenja zaklane životinje vidi 498,7; u vezi pokrivanja njezine krvi vidi 498,14-20. Meso se može rezati (vidi 499,5), očistiti (vidi 500,4.6.), i usoliti (500,5). U vezi kupnje, prodaje, vaganja i označavanja mesa pogledajte 497,17 i 500,1-3. Mužnja je dopuštena samo ako se mlijeko izravno miješa s hranom; vidi 505,1. Zabranjeno je kiseljenje mlijeka i izrada maslaca ili sira (510, 5).

Mljevenje i prosijavanje brašna je zabranjeno (vidi 495,1; 506,2), i kvasno se smije raditi samo na nekonvencionalan način (506,8). Začine ili drugu hranu treba mljeti na nestandardan način, ili ih treba samljeti prije blagdana, ako se time ne utječe na njihov okus (504,1.3.). Tekućine treba procjeđivati na nestandardan način; vidi 510,3-4. Odvajanje nejestive tvari od hrane treba biti učinje-

no samo na nekonvencionalan način; vidi 510,1-2.6-7. Umijesiti tijesto i ispeći ga je dopušteno (vidi 506,57); u vezi odvajanju prinosa tijesta vidi 506,3-4. Zabranjeno je mijesiti nejestive tvari, ali može se načiniti meko tijesto i iskoristiti ga za zatvaranje posuda za kuhanje; vidi 507,7 i 512,3. Kuhanje, čak i velikih količina, dopušteno je; vidi 507,1.6. Izravno kuhanje na vatri je dopušteno čak i ako to dovodi do toga da se dio vatre ugasi (507,4), a također se može i ugasiti vatra kako bi se spriječilo da hrana izgori (vidi 514,1). Čišćenje peći u svrhu kuhanja dopušteno je (vidi 507,4-5). U vezi soljenja hrane pogledajte 510,7.

Graditi se može samo na nestandardan način; vidi 502,1. U vezi vrata i roleta vidi 519,1; u vezi otvaranja spremnika vidi 519,3; u vezi brisanja vidi 520,1. Izrada ili popravak pribora, čak i za uporabu pri pripremi hrane, zabranjeno je (vidi 502,4; 507,5; 508,1; 509,1-2.5-7; 514,710; 519,2.4- 5); u vezi čišćenja posuđa vidi 509,7. U vezi kidanja i rezanja vidi 508,2; 509,4; 526,11; u vezi šivanja vidi 509,3. Zabranjeno je penjati se ili koristiti stablo (vidi 514, 6), jahati na životinji, plivati, plesati, vjenčavati se ili razvesti (osim na smrtnoj postelji, 524,2), suditi, posvetiti ili odvojiti prinose (524,1). U vezi stjecanja stvari od Židova vidi 517,3; u vezi zajmova i prikupljanja dobrotvornih priloga vidi 525,1-2; u vezi mjerenja vidi 504,4; 506,1; 517, 4 ■

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Izvorna "Posljednja poduka"

Većina ljudi prolazi kroz život ne znajući kada će umrijeti. Međutim, Moše je imao tu sreću i nesreću da posjeduje to predznanje, i iskoristio ga je da pripremi narod kojeg napušta.

• U Mošeovom prvom govoru (Devarim 1-3), on se osvrće na neke dijelove povijesti naroda. S kojom to svrhom on čini? Da ih opomene, kako tvrdi Ramban, ili da ih ohrabri, kako daje naslutiti R. Hirsch?

• Mošeov glavni govor je, za razliku od prethodnog (Devarim 4-26), pravne prirode. Jesu li to bili novi zakoni koje je on po prvi puta uveo u toj četrdesetoj godini, ili su već bili prethodno dani i sada ih je samo osvježio? Zašto su upravo ti zakoni odabrani da ih se sada iznese? Usporedite Rašbama i Ibn Ezru.

• Koliki dio Mošeovog govora čine njegove vlastite riječi, a koliko riječi Hašema? Govorenje u prvom licu sugerira da je Moše napisao Sefer Devarim

" ". Je li to teološki problematično predložiti? Postoji li možda razlika između povjesnih i pravnih dijelova Mošeovih riječi?

• Konačno, koliko je dugo trajao period u kojem je Moše iznosio svoj oproštajni govor? Knjiga započinje na prvi ševata, ali je nejasno kada je Moše umro. Dok većina prihvaća da je umro 7. adara, drugi sugeriraju da se njegova smrt dogodila pa možda i čitavih mjesec dana ranije. Koji dokazi postoje za svako od ovih stajališta? Kako bi to moglo promijeniti naš pogled na Mošeov govor (ili na druge biblijske priče)? Pogledajte raspravu u Radakovom komentaru na Jehošuu.

Put kojim su išle uhode i kleveta Jesu li špijuni stvarno putovali iz pustinje Cin sve do sjeverne granice Izraela, procjenjujući glavne gradove, utvrde te zemlje i izvore vode na putu, a zatim se vratili Mošeu, sve u roku od četrdeset dana?

Dok Raši tvrdi da je posebna B-žan-

ska providnost ubrzala brzinu hoda uhoda i omogućila im da istraže cijelu zemlju, Netziv tvrdi da su špijuni izviđali u parovima podijelivši zemlju između sebe. S druge strane neki suvremeni znanstvenici sugeriraju da su špijuni izviđali samo južnu regiju zemlje, jer ona je bila predviđena kao njihova ulazna točka u zemlju i prva faza njezina osvajanja.

• Koji stihovi podržavaju svako gledište? Koje od njih je teško za razumjeti?

• Kako različita gledišta rasvjetljavaju grupnu prirodu grijeha uhoda? Kako bi naša procjena uhoda mogla biti drugačija ukoliko je Hevron bio jedini grad koji su razgledali, a ne samo jedno od mjesta na kojima su bili? Kakve bi posljedice moglo imati ako su samo jedan ili dvojica špijuna susreli divove, odnosno ako su ih svi susreli?

Mošeovi pomoćnici

Prvi događaj koji Moše odabire da o njemu priča u svom govoru u 1, poglavlju Devarim je njegovo angažiranje vođa da mu pomognu u "nošenju tereta" nacije. Međutim, nije jasno o kojoj epizodi Moše govori. Da li je to primjena Jitrovog savjeta u Šemot 18, imenovanje starješina u Bemidbaru 11 ili neka kombinacija.

• Kakav je odnos između imenovanja u Šemot i Bemidbar? Da li ovi opisi opisuju dva različita događaja ili govore o jednom događaju iz različitih perspektiva? Ako je Moše već postavio suradnike u Šemot, zašto bi mu trebali drugi u Bemidbar? Naposljetku, koji aspekti Mošeovog prepričavanja u Devarim odgovaraju svakom od ovih događaja?

• Ono što Jitro, u Šemot, sugerira su potrebne kvalifikacije za suce? O kojim kvalifikacijama Moše govori u Devarim? Ka-

kve veze imaju jedne s drugima? Koliko bi im bio sličan vaš vlastiti popis? Je li Moše uspio pronaći ljude sa svim tim kvalitetama?

• Što su "vladari nad tisućama, stotinama, pedesetoro i desetoro"? Radi li se o broju ljudi nad kojima bi svaka grupa sudaca trebala vladati? Ako je tako, matematički će izračuni dati brojku od 78.600 sudaca za populaciju od samo 600.000 ljudi, što bi stvorilo vrlo obimnu birokraciju. Postoje li drugi načini na koje ovi pojmovi mogu razumjeti?

Otvrdnuta srca Devarim 2, poglavlje bilježi kako Sihon nije dopustio Izraelcima da prođu kroz njegovu zemlju jer "Hašem je otvrdnuo njegov duh i učinio da mu se srce zainati". Stih sugerira da je Hašem izmanipulirao Sihona tako da bi izazvao njegov poraz od ruku Izraelaca.

• Što ova epizoda sugerira o čovjekovoj slobodnoj volji? Postoje li okolnosti u kojima Hašem izabire da prijeđe preko tog načela. Ako Hašem zaista oduzme nekome slobodan izbor kako On može osobu smatrati odgovornom za njene postupke?

• Ima mnogo događaja koje Tanah pripisuje Hašemu i kaže "bila je to ruka B-žja" ili slično. Jesu li svi ti slučajevi natprirodna čuda ili su se ona mogla dogoditi kroz prirodni poredak stvari? Ako je ovo potonje, zašto se ove slučajeve opisuje kao Hašemovo djelovanje?

• Najpoznatiji primjer Hašemovog otvrdnjavanja srca je slučaj faraona i Egipćana. Možete li se dosjetiti primjera suvremenih "faraona" koji se na sličan način odbijaju predati kada se nađu suočeni s očitim porazom, i znaju da će time dovesti do uništenja ili patnje njihovih naroda? Šta navodi te suvremene ličnosti da "otvrdnu svoja srca"? Mogu li se karakteri otvrdlog srca objasniti na sličan način?■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Potreba ili želja?

U utorak 13. kolovoza 2024. je Tiša B'Av, deveti dan mjeseca ava. To je jedan od 25 židovskih dana kad se posti; dan u koji se Židovi povezuju sa boli iz židovske povijesti. Sjećam se, u dobakadsamimaodvadesetakgodina, osjetio sam duboku želju da posjetim logore smrti u Poljskoj. Osjećao sam da jetopovijestmognarodaidajatakođer trebam osjetiti da sam dio toga. To je bilo80-ihiPoljskajeutovrijemejošbila prilično komunistička zemlja. Budući da nisam uspio naći nikog dovoljnog ludogpoputmene,otišaosamsam.Bilo je to, u najmanju ruku, putovanje prepuno doživljaja. Jedno od mojih najživljih sjećanja jest pokušaj da kupim kartu za vlak na varšavskom kolodvoru. Tisuće ljudi oko mene, no nijedan od njih, čak ni u internacionalnom uredu, nije govorio ni riječi engleskog. Sjećam se da sam već potonuou osjećaj, 'Nikad se neću vratiti kući'… no moje najživlje sjećanjejeonoizBirkenaua.Biosampotpuno sam u tihom logoru gdje je ubijenovišeodmilijunljudskihbića.Ležao sam na zemlji, gledao u nebo i satima samo plakao, plakao i plakao. I to je bio predivanosjećaj.TojeosjećajTišaB'Ava

Ovajsamtjedančuocitatkojimeoduševio, citat za sve vas koji (poput mene) ponekad volite uživati u osjećaju da svijet leži na vašim ramenima. 'Groblje jeprepunonezamjenjivihljudi!'

Ovog tjedna počinjemo s posljednjom od Pet knjiga Mojsijevih. Ponovljeni zakon (Deuteronomy), što je grčki naziv za Devarim, a čije je hebrejsko značenje 'riječi' (iako 'deutoronomy' ne znači 'riječi'!) je Mojsijev govor prije njegovesmrti.Mojsijeponavlja povijest40godišnjeg lutanja pustinjom i daje ukor židovskom narodu kako bi učili iz vlastitih pogrešaka.Rabinikažu daje dobro da čovjek daje ukor onima do kojih mu je staloprijeno štoumre.Onisetada ne osjećaju napadnutima i bit će spremniji prihvatitionoštojerečeno.

Ponekad se žalim na to koliko često ljudi koriste riječ 'trebam'; osobito moja djeca. 'Trebam' nove cipele; 'trebam' odijelo; 'trebam' svoju sobu. Kažem svojoj djeci da ako žele reći da im treba voda, kisik, toplina… s time se mogu složiti. Ali treba ti

odijelo, a već ih imaš tri? Možda želiš odijelo, možda bi htio imati odijelo, ali nikako ne možeš reći da ti 'treba'!

Nije stvar samo u tome da sam pedantan. Riječi imaju snagu i kada kažem da mi nešto 'treba', to utječe na moje razmišljanje o tome – i tada može postati proroštvo koje se samo ispunjava. Sada mi to 'treba' zato što sam toliko dugo mislio da mi treba.

B-g neprestano 'žonglira' s ravnotežom u svijetu kako bi osigurao da svatko od nas ima točno ono što treba i to točno onda kada mu to treba

Tora, govoreći ovaj tjedan sucima, kaže da ne budu nepravedni jer je 'presuda od B-ga'. Raši, srednjevjekovni komentator, objašnjava da se B-g brine za to da svaki čovjek ima točno ono što mu je potrebno. Tako, ako ti kao sudac nešto nepravedno oduzmeš čovjeku, onda će se B-g pobrinuti da se toj osobi to već nekako vrati. Tvoja nepravednost u

ulozi suca zadaje B-gu, da tako kažemo, teži posao u održavanju ravnoteže u Njegovom svijetu.

Smatram da je to prekrasna ideja u židovskoj filozofiji. B-g neprestano 'žonglira' s ravnotežom u svijetu kako bi osigurao da svatko od nas ima točno ono što treba i to točno onda kada mu treba. Možda postoje stvari koje nemamo, a željeli bismo imati, stvari koje nam se sviđaju, koje bi obogatile naš život i dodale mu vrijednost. Ali ono što nam treba, uvijek imamo. U mom svijetu kakav jest, u svakom trenutku, moje 'patkice' su sve poredane tako da mi život bude točno onakav kakav treba biti. Ne 'treba' mi ništa više od onoga što imam sada.

Sjajno je gledati svijet na taj način jer to znači da, umjesto da se stalno borimo da ostanemo plutati u životu, možemo početi plivati prema cilju. Maslow bi nam rekao, kada mislimo da nam nedostaje previše 'potrebnog', teško je usredotočiti se na nešto drugo. Mi smo zauzeti gašenjem požara umjesto izgradnjom i rastom. Međutim, kada znamo da je ono što imamo sada upravo ono što nam treba, možemo se usredotočiti na pravi posao – partnerstvo s B-gom u stvaranju boljeg svijeta.

Baš kao što je slučaj s mojom djecom, mnogo toga što nam 'treba' samo je preuveličavanje našeg razmišljanja. Sigurno je da nam uvijek treba mnogo manje no što mislimo. A ako, poput mene, želite ići onoliko daleko koliko ide judaizam, znat ćete da nam zapravo ne treba ništa –jer će naše potrebe uvijek biti ispunjene. Čak i ako drugi daju sve od sebe da to ometu, B-g će brzo ponovno uspostaviti ravnotežu u našem svijetu. Za mene, znati da će moje potrebe uvijek biti ispunjene znači da mogu misliti dalje od sebe samog i umjesto toga razmišljati o tome na koji način mogu bolje doprinijeti životima drugih ljudi.

Šabat šalom.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Yissocher Frand:

Pažljivo razmatranje popuštanja u 'hinuhu'

Ideja je bila dobra u mojim očima. (1,23)

Parša Devarim započinje Mošeovim prisjećanjem na glavne događaje koji su se dogodili tijekom 39 godina otkad je Židovski narod napustio Har Sinaj. U prisjećanju na slanje meraglima (uhoda) kako bi izvidjeli Erec Jisrael prije nego što uđu u Zemlju, Moše ih kritizira za ono kako su postupili, ali kaže da je "ideja bila dobra u njegovim očima."

Talmud (Sota 34b) iz Mošeove izjave – "Ideja je bila dobra u mojim očima" – izvlači zaključak da je on osjećao da je dobra ideja poslati meraglim, ali Hašem nije mislio tako. Hašem je bio svjestan da će slanje uhoda završiti katastrofalno i nije htio da oni idu.

Teško je to razumjeti. Ako je Hašem znao da će slanje uhoda završiti time da će oni zatrovati umove naroda protiv Erec Jisraela, zašto se onda složio s time da idu? Hašem je trebao reći Mošeu, "Reci im da sam Ja B-g, Ja odlučujem i Ja kažem

?

Rabi Motel Katz, roš ješiva iz Telza u Clevelandu, Ohio, iz tog događaja izvlači važnu lekciju hinuha (odgoja, obrazovanja).

Postoje vremena kada djeca žele učiniti nešto što njihovi roditelji smatraju neprikladnim. Naši roditeljski instinkti kažu nam da se poslužimo svojim zakonskim pravom i zabranimo im da učine ono što žele. Opravdavamo si to podsjećajući se da trebamo biti 'mehaneh' .(odgojitelji, edukatori) svoje djece, a da to ponekad znači da moramo reći "ne".

No je li uvijek ispravno reći ne?

Od meraglim učimo, kaže rabi Katz, da postoje vremena kada moramo popustiti, čak i ako znamo da je ono što naša djeca žele učiniti pogrešno!

Hašem je shvatio da ljudi jednostavno nisu bili spremni prihvatiti Njegovo odbijanje njihovog zahtjeva. Da se Moše vratio od Hašema s negativnim odgovorom, oni bi mislili u sebi, "Kako ćemo ići i boriti se protiv tih naroda bez da pošaljemo uhode? Svi znaju da ne treba ići u borbu bez obavještajnog rada i informacija."

Da je Klal Jisrael bio na dovoljno visokoj duhovnoj razini da može prihvatiti Hašemovo odbijanje, On bi bio rekao ne. Ali Hašem je vidio da oni nisu bili spremni prihvatiti Njegovu odluku mirna srca pa stoga nije odbio njihov zahtjev.

Ponekad je, primjećuje rabi Katz, poanta hinuha u popuštanju. Moramo znati kada su naša djeca sposobna prihvatiti 'ne', a kada su jednostavno previše usredotočena na ono što planiraju učiniti i ne mogu prihvatiti naše odbijanje.

Taj se koncept jasno spominje u Talmudu (Jevamos 65b) gdje se kaže: "Kao što je micva izreći riječi koje će biti prihvaćene, jednako je tako micva ne izreći riječi koje neće biti prihvaćene."

Rabi Motel Katz dodaje i osobnu anegdotu koja je toliko nevjerojatna da ju, da nisam prethodno istu vidio u njegovim bilješkama i potvrdio autentičnost bilješki s njegovim sinom, nikad ne bih uključio ovdje. Događaj koji opisuje, iako nije datiran, vjerojatno se zbio kasnih 1940ih ili ranih 50-ih.

Strana 12 Divrej Tora

"Jednog dana, u ješivi su mi prišli momci i upitali me mogu li promijeniti raspored ješive za jednu noć" , piše rabi Katz. "Htjeli su moliti Maariv ranije nego što smo to uobičajeno činili."

"Kada sam ih upitao zašto žele moliti ranije, objasnili su mi da se te večeri u New Yorku održava prvenstvo u boksu i da žele slušati prijenos meča na radiju. Ako bismo molili u redovno vrijeme, propustili bismo borbu."

"Naravno da je sam zahtjev bio neprikladan, a da ne spominjemo da je vrlo upitno je li prikladno da studenti ješive slušaju borbu između dva ljudska bića trenirana da tuku jedan drugog sve dok jedan od njih više ne bude u stanju ustati."

"Shvatio sam da ako ih odbijem, momci jednostavno neće shvatiti zašto sam ih odbio. Odrasli su u Americi gdje su navikli na to da najfiniji i najviše cijenjeni građani dolaze iz svih krajeva zemlje gledati te mečeve. Smatrali su gledanje ili slušanje radijskog prijenosa borbe između dvoje odraslih ljudi savršeno normalnim načinom rekreacije."

"Odlučio sam," zaključuje rabi Katz, "budući da ti momci ne bi razumjeli zašto sam odbio njihov zahtjev, da je bolje dozvoliti im da mole ranije i slušaju prijenos meča."

Siguran sam da je to jedna od teških dilema s kojima se rabi Katz morao suočiti. On je učio u Telzu u Europi. Što bi njegovi rošei ješiva mislili o ovakvom zahtjevu?

Rabi Mordehaj Gifter često se prisjećao svog dolaska u Telz i shvaćanja da je jedina stvar koja tamo postoji Tora. Mora da je bilo vrlo te-

ško čovjeku koji je svjedočio takvoj uzvišenoj posvećenosti Tori dopustiti svojim studentima da ranije završe svoje učenje zbog boksačkog meča teške kategorije.

Ali to je bio novi svijet. Studenti Telza u to su vrijeme dolazili iz raznih manjih zajednica diljem Amerike. Mnogi od njih u svojoj su mladosti pohađali javne osnovne škole. Od njih se nije moglo očekivati da u potpunosti cijene vrijednost Tore.

Naravno, postoje mnogi slučajevi u kojima roditelji i mehanehim (odgajatelji) moraju reći ne. Ali u ovom slučaju, Rav Motel učio je od najboljeg Učitelja. Ako je Hašem dozvolio Klal Jisraelu da učini nešto za što je znao da je krivo, i to zato što je shvatio da oni ne bi mogli prihvatiti Njegovo odbijanje, tada je roš ješiva iz Telza morao u sebi pronaći snage da učini to isto.

A to, dragi roditelji, moramo i mi.

Ne razmeći se

"Dosta vam je bilo, obiđite goru i zatim krenite prema sjeveru (cafona)." (Devarim 2,3)

Kli Jakar je živio u vrijeme kada su Židovi uživali prosperitet i nije odobravao način na koji su se s njime nosili. Tražio je od njih da budu diskretniji, da se drže poniznije i da ne privlače pozornost na sebe svojim razmetnim životnim stilom.

Svoje je stavove podupirao homiletskom interpretacijom riječi koje je Moše uputio Židovskom narodu. "Imate dovoljno, okružite goru i zatim krenite prema sjeveru (cafona)." Riječ 'cafona' može se prevesti i kao 'sakriven'. Drugim riječima, imate dovoljno materijalnih stvari. Sada ih sakrijte! Ako ih imate, ne morate se njima razmetati!

u 'hinuhu'

Ezav dugo pamti, piše Kli Jakar. Kad god vidi Jakovljevo bogatstvo, on vjeruje svim svojim srcem da je to samo zbog blagoslova za koji smatra da mu ga je Jakov ukrao, zbog blagoslova koji je trebao pripasti Ezavu.

Jakov je bio zabrinut zbog toga. Kada je glad pogodila Bliski Istok, svi su bili prisiljeni pobjeći u Egipat, jedino mjesto gdje su postojale velike zalihe hrane. To je bio jedini način da se izbjegne glad.

Jakovljeva smočnica bila je, međutim, dobro namirena hranom pa je njegova obitelj mogla izdržati mnogo vremena bez da otputuje u Egipat. Ipak, Jakov ih je poslao da kupe hranu. "Lama tisra'u?", rekao je. "Zašto biste se pravili važni?" Prema Rašiju, Jakov je bio zabrinut zbog djece Ezava i Jišmaela. Zašto bi oni trebali vidjeti da vi imate obilje hrane dok drugi gladuju? To bi bila ludost učiniti.

Živeći u Americi koja je tako liberalna i tolerantna, mi zaboravljamo tu važnu lekciju. Bez obzira na to koliko je američko društvo dobronamjerno, to je još uvijek izgnanstvo. Još uvijek živimo među neŽidovima, od kojih ne dijele svi punu mjeru tolerancije koja je ovu zemlju učinila svjetskom silom kakva je danas. Još uvijek moramo paziti na svoje korake. Ako smo blagoslovljeni prosperitetom – novcem, nekretninama, lijepim kućama, automobilima i odjećom – nema potrebe da se razmećemo svojim bogatstvom.

"Zašto se pravite važni?", rekao je Jakov. To je nepristojno. To nije mudro. To je čak i opasno.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Pažljivo razmatranje popuštanja

Koliko god precizno činjenice bile iznesene, slika koju one stvaraju nepotpuna je ukoliko nije prisutan i element perspektive i pozadine priče. Prošlotjedno čitanje Tore bilo je zaključak narativa o stvaranju Židovskog naroda i njegove posebne uloge u ljudskoj povijesti i civilizacije. Ovaj tjedan počinjemo proučavati završnu knjigu Mošeove Tore.

Ovo je knjiga koja daje perspektivu, dalekosežnost događaja. Ona služi za to da nam pomogne činjenice naše priče postaviti ispravnim redom, za jasnije razumijevanje. U dugom govoru prije svoje smrti - a to je ono što čini najveći dio ove knjige Tore - Moše analizira prošlost B-žjeg odnosa prema njegovim ljudskim stvorenjima, te također ukazuje na buduću ulogu Židovskog naroda u povijesti.

Baš kao što je svakom velikom umjetničkom portretu nužna pozadina kako bi se uistinu uhvatila osobnost osobe koju se slika, tako i priča o ljudima zahtijeva dublje razumijevanje njihove prirode i

povijesti, koje se može predstaviti i pukim predstavljanjem suhoparnih činjenica. Zbog toga je ova knjiga Tore toliko bitna i neophodna za svako istinsko uvažavanje judaizma i Židovskog naroda. Moglo bi se reći kako ova knjiga nije samo "ponavljanje" Tore - ona jest sama Tora.

U ovoj knjizi Dvarim, Židovski je narod otkriven u svoj svojoj slavi, kao i u svojim slabostima i ranjivosti. Sve naše slabosti, pobune, odmetništvo, zanovijetanja i prigovaranje, potpuno su otkriveni. Ipak, bitne, jedinstvene osobine Židovanjihov intelekt i odanost, upornost i njihova želja za duhovnom veličinom - također su otkriveni i istaknuti. Složenost Židovskog karaktera - kako osobnog tako i nacionalnog - Moše je jasno ocrtao u svom završnom obraćanju svojoj voljenoj

zajednici.

On ih ne štedi kritika dok pripovijeda o događajima koje su u svojoj povijesti sami navukli na sebe, a posebno o njihovom boravku u Sinajskoj pustinji. Ipak, njegova je poruka puna optimizma u pogledu konačnog izbavljenja i slave Izraela, zemlje i njenog naroda. On ne vidi čašu kao napola praznu ili napola punu. On je vidi samo kao spremnik u kojem se nalazi priča o Židovskom narodu kroz povijest ljudske civilizacije.

Hladnim realizmom njegovog opisa nedostataka iz prošlosti, koje je toliko snažno karakteriziralo Židovski narod kojem je on na čelu, njegov optimizam u odnosu na budućnost zvuči još realnije i vjerojatnije. Rabini Talmuda su nas učili da je Moše bio "otac" proroka. On je postavio predložak za Židovsko proroštvo, koje nikada nije štedilo batinu kritike dok je govorilo o zlatnoj budućnosti koja će nam sigurno doći. Mi bismo svi trebali biti u stanju prepoznati sebe i naše vrijeme u knjizi Dvarim koju počinjemo

Rabbi Berel Wein: Ne znam

Strana

Divrej Tora

čitati i proučavati ovaj tjedan.

Moj dragi prijatelj i uvaženi član naše zajednice, profesor Robert Aumann, ispričao mi je jednu doista prekrasnu priču s dubokom moralnom porukom. On je bio otišao u posjet nekadašnjem velikom rabinu Gustmanu u bolnicu gdje se rabin nalazio na liječenju zbog upale koju je imao na stopalu. Njegov liječnik je bio glasoviti dr. Heiman, koji je sam po sebi bio jedna izuzetna osoba.

Taj je liječnik ušao u sobu te rabinu Gustmanu rekao da ne zna koji je uzrok upale na nozi. Rabi je odgovorio: "Ne znam ni ja." Našto je stari doktor rekao: "Uvaženi Rabi, mislite li izjednačiti svoje neznanje s mojim neznanjem?!" Ne znati uzrok upale sigurno više uznemiruje, a možda je čak i kobnije, liječnika nego samog pacijenta.

Kad Raši, u svom komentaru na Talmud napominje, kao što to često čini, da ne zna značenje neke riječi ili fraze u tekstu, to je svakako jedna druga liga, na mnogo višoj razini od našeg nepoznavanja točne interpretacije ili značenja te riječi ili fraze. Dakle, svima je očito da postoji mnogo različitih razina znanja, ovisno o intelektualnoj razini, prethodnom znanju, iskustvu i zdravom razumu različitih osoba.

Budući da, kao što Rašba ističe: "Krajnji cilj sveg znanja je da čovjek shvati da zapravo ne zna", za nas je važno da shvatimo da postoje različite razine znanja i da ih budemo u stanju razlikovati i nositi se s neizvjesnostima koje iz toga prozlaze.

Mi svakako živimo u dobu intenzivne nesigurnosti. Svijet izgleda kao da se raspada oko nas. Europa je zasigurno bila u neredu prije glasanja o Brexitu, a sada izgleda da je u još većem neredu. Bliski istok je u stalnom metežu, a pipci islamskog ekstremizma i terorizma šire se čitavim svijetom.

Čini se kao da nitko nema ispravan odgovor, ili praktična rješenja na te nesigurnosti i nestabilnosti. Mene činjenica da gotovo svi svjetski vođe nemaju pojma kako se nositi s tim pitanjima i problemima, uznemiruje daleko više od činjenice da ja mogu priznati da ne znam kakav bi odgovor trebao biti. Sve političke retorike, kampanje praznih obećanja i samohvale tu su samo zato da naglase nesigurnosti našeg vremena i opasnosti s kojima se suočavamo.

Mi želimo vjerovati da možemo riješiti sve probleme ... .čak štoviše, da za sve probleme ljudska bića imaju rješenje. Činjenica da čitava povijest opovrgava ovo uvjerenje ne ostavlja na nas dojam. Mi smo tu da osvojimo svijet i osvojiti ćemo ga, koliko god nas to koštalo. Nitko ne voli čuti riječi: "Ne znam", s usana državnih vođa, liječnika, mudraca i drugih uglednih osoba. Svi mi znamo da se njihovo 'ne znam' razlikuje

od našeg, ali na kraju krajeva, još uvijek je to neznanje.

Nesigurnost je temelj života. Mi možemo planirati budućnost, jer to je naša priroda, no budućnost je vrlo rijetko, a možda i nikada, u skladu s našim planovima. Fleksibilnost i sposobnosti prilagodbe, mnogo su vrijednije sposobnosti pojedincima i narodima od izvjesnosti i nefleksibilnih ideoloških uvjerenja.

Ljudi mogu očekivati da njihovi vođe, duhovni i zemaljski, znaju sve i imaju odgovor na sve poteškoće i probleme. Osoba koja se pretvara kako je sveznajuća na kraju će platiti visoku cijenu za tu vrstu arogancije i oholosti. Velika je napast vjerovati da čovjek stvarno može znati sve odgovore na sve probleme za sve ljude.

Ovo je iskušenje još snažnije za ljude visokog intelekta i velikog znanja. Da bi nas upozorio na ovu prirođenu opasnost, Raši, jedan od najvećih učenjaka svih vremena, svoje svete riječi komentara posipava frazom: "Ne znam što to znači." On nas upozorava na zamke "sveznanja" u vezi samoga sebe, kao i života drugih ljudi.

Prorok Eliša kaže svom sluzi Gejhaziju da ne zna zašto ta žena Sunamka tako očajnički želi da je on posjeti. Kako prorok B-žji može ne znati? No čak i proroci su ljudi i stoga potpuno znanje nije uvijek prisutno u životu čovjeka, bez obzira na kojem se nivou nalazio.

Šabat šalom■

(nastavak s 14. stranice) Rabbi Berel Wein: Ne znam

Rabbi Ephraim Buchwald:

Mojsijeva transformacija je dovršena

Ovotjednom paršom, paršom Devarim, započinjemo čitanje pete i posljednje knjige Tore, poznate kao Devarim – Ponovljeni zakon.

Cijela knjiga Ponovljenog zakona odvija se tokom posljednjih tjedana Mojsijevog života. U Devarim, Mojsije ponavlja i poučava mnogo zakona Tore i povijest Izraela, naglašavajući one zakone i učenja koje će Izraelci trebati u svom budućem životu u Obećanoj zemlji.

Parša Devarim započinje dobro poznatim stihom (Ponovljeni zakon 1,1): "Ovo su riječi što ih je Mojsije uputio svemu Izraelu s onu stranu Jordana…" Tora kaže, u Ponovljenom zakonu 1,3, da je na prvi dan mjeseca š'vata Mojsije počeo ponavljati Toru sa izraelskim narodom. Prema tradiciji, on je s time nastavio sve do dana prije svoje smrti, sedmog adara.

Knjiga Ponovljenog zakona značajno se razlikuje od prve četiri knjige Tore, čiji sadržaj je direktno pripisan B-gu. U knjizi Ponovljenog zakona, Mojsije govori narodu u B-žje ime.

Prilično je značajno da se posljednja knjiga Tore otvara riječima –Ovo su riječi (devarim) koje je Moše govorio (diber) cijelom Izraelu.

Nemoguće je ne ostati zatečen ovim riječima. Nakon svega, kada se B-g prvi puta objavio Mojsiju u gorućem grmu i pokušao uvjeriti Mojsija da bude onaj koji će izvršiti Njegov plan izbavljenja židovskog

naroda, Mojsije se gorko borio protiv toga da bude izabran. Čak i nakon što je B-g dao Mojsiju cijeli niz božanskih znakova, Mojsije se kolebao, rekavši B-gu (Izlazak 4,10):

"Neartikulirani"

Mojsije, koji je inzistirao na tome da "nije čovjek od devarim, čovjek rječit", ne samo da je postao rječit čovjek, već cijela knjiga Tore bilježi njegove posljednje dane kao dane najvećeg "čovjeka riječi".

"Oprosti, G-spodine! Ja nikad nisam bio čovjek rječit, ni prije ni sada kad govoriš svome sluzi. Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak." B-g za-

tim odgovara Mojsiju (Izlazak 4,1112): "Tko je dao čovjeku usta? Tko ga čini nijemim i gluhim; tko li mu vid daje ili ga osljepljuje? Zar to nisam ja, G-spod? Idi dakle! Ja ću biti s ustima tvojim i učit ću te što ćeš govoriti." Unatoč B-žjem uvjeravanju, Mojsije odgovara (Izlazak 4,13): "Molim te, G-spodine, pošalji onog koga Ti želiš poslati." Pošalji bilo koga, samo ne mene!

Komentatori imaju različita mišljenja o značenju hebrejskog izraza koji se prevodi kao 'težak u govoru i težak na jeziku'. Raši kaže da Mojsije za sebe kaže da je mucavac. Drugi komentatori se ne slažu s time. Rašbam kaže da je Mojsije, kojem je tada bilo 80 godina, mislio na to da ne govori tečno egipatskim jezikom jer je bio mlad kada je bio prisiljen napustiti Egipat. R. Abraham Ibn Ezra kaže da se Mojsije osjećao neprikladnim jer nije bio nadaren govornik. Shadal upućuje na to da je, iz razloga što je govorio grubo i snažno,

(nastavak

s 16. stranice)

Rabbi Ephraim Buchwald: Mojsijeva

Mojsije osjećao da on ne bi mogao biti uspješan komunikator.

Mojsije se nije osjećao neprikladnim samo za govornika, već i za vođu. Kada se narod u pustinji žalio na manu, Mojsije je vapio B-gu (Brojevi 11,11): "Zašto zlostavljaš slugu svojega? Zašto nisam stekao milost u Tvojim očima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda?" Mojsije upućuje dramatičnu i žalosnu molbu (Brojevi 11,12): "Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veliš: `Nosi ga u svome krilu, kao što dojilja nosi dojenče, u zemlju što sam je pod zakletvom obećao njihovim očevima!`"

Moj otac, Moše Aharon Buchwald, neka je blagoslovljeno sjećanje na njega, volio se šaliti na račun nekih ljudi koji su došli iz njegovog štetla u Poljskoj, iz Biale. Odrastajući u velikom siromaštvu, mnogo židovske djece nikada nije imalo priliku čak ni za temeljno obrazovanje te su bili praktički nepismeni. Međutim, kada su stigli u Ameriku, oni su se odmah upisali u javne škole i, gle čuda, uskoro su postali prilično obrazovani, služili kao vođe, povremeno dajući elokventne javne govore. Moj otac je to uspoređivao s Mojsijem koji je, kada je započeo, bio mucavac, nesposoban progovoriti riječ. Nakon prelaska preko mora, Tora nam kaže (Izlazak 15,1) da je Mojsije postao "pjesnički laureat" Izraela jer je pisao najljepše pjesme i poeziju. Isto je tako bilo s njegovim prijateljem iz Biale, koji je prešao preko mora u potpalublju, stigao na otok Ellis i, nakon što se posvetio obra-

transformacija je dovršena

zovanju, postao elokventni "pjevač".

Ele ha'devarim, ovo su riječi koje je Mojsije uputio cijelom Izraelu. "Neartikulirani" Mojsije, koji je inzistirao na tome da "nije čovjek od devarim, čovjek rječit", ne samo da je postao rječit čovjek, već cijela knjiga Tore bilježi njegove posljednje dane kao dane najvećeg "čovjeka riječi". Ne samo da se Mojsije transformirao u strastvenog i artikuliranog govornika, već je postao i neumorni vođa. Čovjek koji je plakao, "Jesam li ja začeo ovaj narod? Zar sam ga ja rodio?" postao je daroviti vođa, koji je omogućio robovima da izađu iz Egipta i doveo ih do samog praga Obećane zemlje. Kroz svoje vodstvo i nagovaranje, on je uspio u slamanju otpora i ravnodušnosti ovog teškog naroda, govoreći im da napuste zemlju svog robovanja, i oni su svi izašli iz nje. A kada su stajali pred svojim prvim izazovom i počeli se žaliti oko mane i moliti da se vrate u Egipat, Mojsije je uspio transformirati šaroliko mnoštvo bivših robova u moćan narod, koji je sada bio slobodan osvojiti Svetu Zemlju i nastaniti se u njoj.

Zadatak transformacije buntovnih ljudi bio je mnogo teži od toga da ih izvede iz Egipta. Četrdeset godina Mojsije je poučavao ljude B-žjim zakonima i propisima i dao im je Toru. On je organizirao pravni sistem i sudjelovao u svakoj njihovoj žalbi, pobuni i izazovu. Nježnom rukom i srcem punim ljubavi, on je služio kao pastir izraelskog naroda, odgovarajući na sve njihove zahtjeve i žalbe sa beskonačnom strpljivošću i

očinskom ljubavlju – unatoč svim velikim razočarenjima i manjku zahvalnosti koji je iskazao tvrdoglavi izraelski narod. A kada je bilo potrebno da ih ukori pa čak i kazni, činio je to s velikom poniznošću, nikada ne tražeći ništa zauzvrat, već samo čeznući da vidi ispunjenje svetog zadatka izbavljenja B-žjeg naroda.

Čovjek koji je rekao, "Ja nisam čovjek rječit," i čovjek koji je pitao, "Jesam li ja začeo ovaj narod i rodio ga?" na kraju je postao veliki govornik i potpuno posvećen njegovatelj svog naroda.

Knjiga Ponovljenog zakona potvrđuje da je Mojsijeva transformacija sada dovršena.■

Rabbi David Stav:

Zašto ne ulazimo u Izrael

Ovog šabata, započinjemo s novom knjigom Humaša, knjigom Devarim (Ponovljenog zakona). Ovom šabatu koji prethodi postu Tiša B'Ava, dat je poseban naziv – šabat hazon, što je povezano sa prvom haftarom na knjigu Devarim, koja započinje riječima: "Hazon (vizija) Izaije, Amosovog sina, koju je vidio vezano uz Judu i Jeruzalem, u danima Uzije, Jotama, Ahaza i Hezekije, Judinih kraljeva" (Izaija 1,1).

Činjenica da nakon njega slijedi

Tiša B'Av, daje ovom šabatu jednu tužnu atmosferu: mnoge zajednice imaju tradiciju da liturgijsku poemu Leha Dodi tom prigodom pjevaju sa posebnom, žalobnom melodijom, koja se koristi za kinot (elegije). Osim toga, tugaljiva melodija iz Eiha, svitka Tužaljki, čuje se kada čitanje

Tore na šabatno jutro dođe do stiha koji kaže, "Kako (eiha) mogu sam nositi tvoje nevolje, tvoje terete i tvoje svađe?" (Devarim 1,12), kao i tokom većina haftare.

Nadalje, poveznica između našeg tjednog biblijskog odjeljka i unište-

nja Hrama je djelomično otkrivena u prvom poglavlju knjige Devarim. Knjiga sadrži više dugačkih monologa koje je Moše održao pred narodom prije no što je napustio fizički svijet, te ulazak ostatka naroda u zemlju Izrael.

Sve započinje s našim načinom govora, kvalitetom komunikacije među ljudima i vrstama riječi koje ljudi koriste kako bi opisali štogod se dešava oko njih

U prvom dijelu njegovog govora naglasak je na dva događaja koji su zakopani u kutku nacionalnog kolektivnog sjećanja. Prvi je postavljanje sudaca nižih sudova, nakon kojeg Moše upozorava suce da se pra-

vedno odnose prema narodu te da ne daju prednost ni slabom, ni jakom. Moše to čini u svjetlu teškoće koju predviđa: "Kako (eiha) mogu sam nositi tvoje nevolje, tvoje terete i tvoje svađe?" Moše se muči sa svim zahtjevima koje ljudi donose pred njega, a od kojih su neki posvema naporni.

Drugi događaj kojeg se Moše prisjeća je grijeh uhoda zbog kojeg je narod bio osuđen na četrdeset godina lutanja pustinjom. Sumnjivo je što ovdje nije spomenut grijeh sa zlatnim teletom (koji će biti spomenut nekoliko poglavlja kasnije), iako je on zapravo prethodio grijehu uhoda i naizgled je bio mnogo veći grijeh, budući da se na grijeh uhoda gleda kao na jednokratnu pogrešku desetorice uhoda koji nisu imali vjere u sposobnost naroda da osvoji zemlju.

Zašto Moše naglašava baš tu određenu pogrešku, a drugu izostavlja?

Moše koristi vrlo neuobičajen stil kada govori o uhodama:

"…Zemlja koju nam daje G-spod naš B-g je dobra. Ali vi niste htjeli poći gore…" (Devarim 1,25-26).

Je li to doista ono što se dogodilo? Nisu li uhode vidjeli da je zemlja uistinu dobra, ali da je se ne može naslijediti zbog njenih zastrašujućih stanovnika, te da bi ju bilo nemoguće osvojiti? Zašto je Moše u ovom govoru promijenio stvar iz temelja?

(nastavak s 18.

Možda Mošea nije zanimala teološka povijest naroda kada je davao svoje posljednje upute pa stoga ne ide u detalje oko afere sa uhodama i ne bavi se točnim okolnostima koje su dovele do odluke naroda da ne žele ući u zemlju. To nije bila svrha njegovog govora. Moše je vrlo jasno povukao liniju između tereta koje je morao nositi i svađa unutar naroda, koje su dovele do potrebe za time da se uvede još jedna razina vodstva – te problema oko ulaska u zemlju.

"Vi niste željeli ući u zemlju i tražili ste dobru ispriku za to," kaže on. "Uhode su možda imale važan utjecaj na vaš stav, ali to nije važno jer to nije bilo ništa više od isprike kojom ste željeli opravdati neprekidno mrmljanje i razmirice koje su prisutne u izraelskom taboru od samog početka."

Zapravo, Moše im kaže da čak i prije nego što čovjek razmišlja o vjeri i usklađivanju s Hašemovom voljom, on mora razmisliti o kvaliteti života koju želi. Da li čovjek želi samo mrmljati i usredotočiti se na negativno, ili želi vjerovati u ono što je dobro i učiniti sve što je potrebno kako bi to postalo stvarnost?

Naši rabini kažu da se grijeh uhoda dogodio na Tiša B'Av. Nemamo tekstualnih izvora za tu tvrdnju, ali to je prevladavajuća rabinska tradicija. Prema Midrašu, kada je Hašemov narod odbio ući u zemlju Izrael, Hašem je rekao "Plakali ste uzalud, tako da ću sada Ja usposta-

Izrael

viti ovaj dan kao dan suza za generacije."

Pretpostavlja se da je ova tobožnja povijesna odluka povezana s duhovnim uvidom, prema kojem izvor nevolja s kojima se naš narod suočava cijelo vrijeme svog postojanja leži u našem ponašanju u danima koji su prethodili ulasku u zemlju Izrael.

Narod i njegovi vođe postali su izuzetno melankolični dok su se pripremali za prelazak preko Jordana, a gorčina i pritužbe ispunjavale su zrak. Ako je to bila atmosfera koja je prevladavala, i ako narod nije bio u stanju vidjeti svjetlo na kraju tunela, to je svakako utrlo put da se duh unutarnjeg propadanja uvuče u tabor i bilo je samo pitanje vremena kada će se dogoditi katastrofa.

Iz toga: vaše nevolje, vaši tereti, pobuna, vidimo da sve započinje s našim načinom govora, kvalitetom komunikacije među ljudima i vrstama riječi koje ljudi koriste kako bi opisali štogod se dešava oko njih. Ova knjiga naziva se Devarim s dobrim razlogom: devarim, riječi i stil govora nisu samo stvari koje opisuju neku situaciju: one imaju moć da oblikuju stvarnost. Moše povezuje niz negativnih osobina sa Izraelom, mrmljanje, itd. Svaka od tih riječi zapravo je signal upozorenja svakom društvu koje njeguje život: destrukcija započinje riječima… no, hvala B-gu, isto vrijedi i za preporod.■

Prevela

Anja Grabar

stranice) Rabbi David Stav: Zašto ne ulazimo u

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

to nam je manje potrebno

"B-g, tvoj B-g bio je s tobom, nije ti ništa nedostajalo" (Ponovljeni zakon 2,7)

Mudri kralj Salomon je rekao: "Tko želi novac, nikada nije zadovoljan s onime što ima" (Propovjednik 5,9).

Tako je i sa svim fizičkim težnjama. One su nezasitne.

Jedan je alkoholičar ugledao na krčmi znak: "Veliko otvaranje! Pijte koliko god želite za $1". Odmah je naručio za $2.

Mojsije nam kaže da što smo bliže B-gu, to su naše želje i potrebe manje. Ako smo udaljeni od B-ga, naše želje i potrebe mogu biti nezasitne.

Ne osjećam da mi nešto manjka

"Jer B-g, tvoj Bog, bio je s tobom; nije ti nedostajalo baš ništa "(2,7)

Solomon kaže: "Onoga koji voli novac, novac nikada neće zadovoljiti" (Propovjednik 5,9). Multimilijardera J. Paul Gettya pitali su: "Koliko novca je dovoljno?" Odgovorio

je: "Još malo više."

To vrijedi ne samo za novac već i kod gotovo svih zemnih težnji. Naše želje su poput bezdana, i ostavljaju nas lišene trajnog zadovoljstva.

Talmud kaže: "Ovo je put Tore:

Osobi čija je prvenstvena želja bliskost s B-gom ništa ne manjka. Što god

da ima ona je zadovoljna s

time.

jedite kruh sa solju, pijte vodu pomalo i spavajte na zemlji" (Izreke otaca 6,4). To ne znači da moramo živjeti život odricanja. Umjesto toga, ako možemo biti zadovoljni onim najneophodnijim u životu, tada imamo slobodu da se bavimo proučavanje Tore, čak i ako živimo udobno. No, ako su nam potrebni

udobnost i komfor, postizanje toga će dominirati našim životom i odvraćati nas od Tore.

Osobi čija je prvenstvena želja bliskost s B-gom ništa ne manjka. Što god da ima ona je zadovoljna s time.

Imao sam privilegiju da posjetim Steipler Gaona. On je živio krajnje jednostavno. Odbijao je darove u novcu jer nije imao nikakve potrebe za bilo čime više od onoga što je imao. Bio je puno sretniji od mnogih ljudi koji žive u velikoj raskoši.

Tako je bilo kod mnogih naših cadikim. Chafetz Chaim je držao svoju trgovinu otvorenom samo dok nije bio zaradio dovoljno za taj dan. Živio je više od devedeset godina i ostao je upamćen mnogo više nego neki ljudi čija je stalna jurnjava za bogatstvom dovela njihove živote do preranog kraja, i na koje podsjećaju samo neživi spomenici.

Mi smo podložni dvama glavnim utjecajima: našim emocijama i našem intelektu. Naše emocije mogu proizvesti beskonačne apetite, dok nas naš intelekt uči da se sreća ne postiže zadovoljavanjem naših zemaljskih želja.

Ono po čemu smo jedinstveni mi, ljudska bića, je naš intelekt. I životinjama također upravljaju emocije. Moramo biti dovoljno ponosni na to što smo ljudska bića kako bismo živjeli svoj život u skladu s našim intelektom. To će nam potvrditi Mojsijeve riječi, da kad je B-g s nama, ništa nam ne nedostaje.■

Biseri hasidske mudrosti

Biti svjestan svojih grešaka

Nije dobro za čovjeka da bude sam, jer tako ne može vidjeti svoje greške. Promatrajući ono što ne voli kod drugih, on može prepoznati svoje greške, kao u ogledalu. On ne bi imao prilike vidjeti greške svog prijatelja, kada nesvjesno, barem u maloj mjeri, ne bi griješio na isti način.

Isto tako, ako čovjeka ometaju u molitvi i učenju bučni susjedi, to je znak s neba da se njegova pažnja okreće u pogrešnom smjeru, pa mora početi iz početka, uz odgovarajuću usmjerenost na ono što radi u tom trenutku.■

~ Baal Šem Tov

Tko pod drugim jamu kopa

Reb Feibuš iz Hobnova ispričao je jednom ovu priču. Bila jednom prosjakinja koja je svojim dobrotvorima običavala zahvaliti riječima: "Što god da čovjek učini, učinio je samome sebi" Kad je to čula bogata plemkinja, koja joj je u međuvremenu postala prijateljica, pozelenjela je od muke. Zato je odlučila da joj da poduku u dobrom ponašanju. Ispekla je mirisni kolač, u njega stavila otrov i dala ga prosjakinji. Ova ga stavi na stranu, da se nađe na šabatnom stolu.

Sljedećeg je dana sin plemkinje krenuo u lov, pa se izgubio. Nekim je čudom pronašao put do prosjakinjine šumske kolibe. Žena ga prepozna i, ne sluteći ništa loše, ponudi mu kolač koji joj je poklonila njegova majka.

Mladić se dobro najede i ubrzo nakon toga onesvijesti. Prosjakinja otrča do plemkinje i ispriča joj o nesreći. Nakon duge bolesti mladić se oporavio, a majka više nije mogla izdržati, pa brizne u plač: "Bila si u pravu: ‘Što god da čovjek učini, učinio je samome sebi.’"■

to je važno, rijetko je

Sve što je važno, ujedno je i rijetko. Milijarde ljudi žive na zemlji, a tako je malo među njima Židova.

Među Židovima, rijetki su učeni.

Među učenima, rijetki su pobožni.

Među njima, tako rijetki su oni koji znaju ispravno moliti.■

~ R. Pinhas iz Koreca

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Strana 21

Strana 21 Godina 17 Broj 45

Katz, Breslov Research Institute:

Tuga koja vodi radosti

Tiša beav se često naziva najtužnijim danom Židovske godine. On nas podsjeća na tolike brojne tragedije, među kojima su uništavanje oba Sveta Hrama, španjolsku inkviziciju i europske pogrome. Na Tiša beav sjedimo na podu i oplakujemo dok se prisjećamo svega što smo izgubili i molimo brojne posebne molitve koje nas dovode do primjerenog duševnog stanja. Zvuči prilično depresivno, zar ne? No, što tuga, ili preciznije, prema breslovskoj terminologiji "slomljeno srce", znači? Zbog čega je ona potrebna i zašto imamo poseban dan posvećen njegovanju i razvijanju tuge?

Hajde da napravimo razliku između tuge slomljenog srca i depresije (i svih njenih blažih oblika). Poznata je izreka Kotzker Rebea: "Ništa nije toliko cijelo koliko slomljeno srce." Slično tome Rebe Nahman je podučavao: "Tuga slomljenog srca i depresija nisu jedno te isto. Tuga slomljenog srca povezana je sa srcem, dok je depresija povezana sa slezenom. Depresija dolazi sa ‘Suprotne strane’ (sitra ahra) i nju B-g mrzi. No, slomljeno srce je B-gu vrlo milo i vrijedno" (Rebbe Nachman’s Wisdom #41). Čak postoji i jednostavan test kojim možemo razlikovati to dvoje: "Nakon tuge slomljenog

srca nastupa radost. I ta radost je pravi pokazatelj da se radilo o slomljenom srcu" (isto, br. 45). Jasno je da je tuga slomljenog srca zdrava i neophodna emocija. Ona je čak i nešto što potiče buduću radost.

Postoje dva načina na koja se mogu ojačati mišići: istezanjem i jačanjem. Istezanje mišića čini da se oni šire. Jačati mišiće znači jako ih naprezati i izlagati velikom otporu te ih tako prisiliti da se stežu.

Ovo je sjajna metafora za našu raspravu. Zamislite srce kako se širi, a zatim steže. Širenje odgovara sposobnosti srca za ljubav i ljubaznost što se očituje kao radost. Stezanje se podudara sa sposobnošću srca da se suzdrži. Čežnja za nečim što ne možete imati odmah i sada primjer je nečega što stvara otpor i steže srce. I radost i suzdržavanje nužni su za održavanje srca zdravim, kako emocionalno tako i duhovno. Međutim, srce depresivnog čovjeka je potpuno drugačije. Ono je hladno poput kamena. Takva osoba osjeća ljutnju i možda bijes (temeljeno na Tanja, poglavlje 31).

Svaki naraštaj ima mogućnost i dužnost da dovede Mašijaha i obnovi Sveti Hram. Stoga, ako Mašijah još uvijek nije došao, za nas se može

reći da smo odgovorni za uništenje Hrama. Isto tako, svatko od nas ima dužnost da dovede do iskupljenja za svoje osobne destruktivne postupke. Razmišljanjem o tim postupcima – razorenim vezama, propuštenim prilikama, pomanjkanju napretka, zaboravljenim težnjama – mi stvaramo otpor koji je nužan da ojača naša srca i zaliječi naše rane.

Nakon smrti Rebe Nahman, Reb Noson je bio vrlo zauzet baveći se Rebeovim dobrima, obnavljanjem šula u Breslovu, prikupljanjem sredstava, tiskanjem knjiga i tako dalje. Međutim, u sebi on je bio nezamislivo slomljen. Kako se mogao nositi s tako ogromnim gubitkom? Reb Noson jednom je rekao: "Nemam drugog načina da umirim svoje slomljeno srce, osim s hacot (ponoćnim oplakivanjem) i tužaljkama Tiša beava" (Aveneha Barzel, str. 57, #20).

Tiša beav je nevjerojatna prilika! To je dan na koji se konačno možemo obratiti B-gu i osloboditi se. Možemo priznati da nemamo odgovore, da smo radili greške i da se nadamo nečem puno boljem. I upravo na to B-g čeka. Kao što naši rabini poučavaju: "Tko žali za Jeruzalemom, zaslužit će da vidi njegovu radost" (Ta'anit 30b). Čežnjom za B-gom, mi jačamo sposobnosti našeg srca i stvaramo prostor za Njega, kao i prostor potreban za doživljavanje buduće radosti i slavlja. Svakom tužaljkom koju izgovorimo, sjećamo se naših gubitaka i nedostataka, ali istovremeno se sjećamo naše silne nade i vjere da će naša srca jednom ponovno snažno zakucati u ogromnoj radosti i budućoj utjesi. Amen!

A gutn Shabbos! Šabat šalom!

Prevela Tamar Buchwald

* Deseti ava također dotiče žalovanje, djelomično zbog toga što je upravo na taj dan Beit HaMikdaš bio spaljen do temelja.■

Yossi

Paraša (priča) Devarima - Šabat

Hazon najjača je podrška u povezivanju s pravim uspjehom u svijetu prepunom laži i prijevara.

S parašom Devarim započinje posljednja od pet knjiga Tore. Knjiga Devarim (riječi), također poznata kao "Mišne Tora", sažetak je svega što se dogodilo Izraelcima od izlaska. To su zadnje riječi koje je Moše kazao djeci Izraela između mlađaka mjeseca ševata i 7. adara, dana njegove smrti (pet tjedana kasnije).

Ovaj tjedan smo u razdoblju "Bein HaMeicarim" prije posta Tiša Be'Ava (9. ava - Lav), a priča Devarim dijeli s nama tajnu kako bi nam pomogla nositi se s boli i žalosti.

Kao i kod prethodne paraše Masej, u Zoharu nema komentara za parašu Devarim, što ukazuje da smo zamračeni; usred dana "Bein HaMeicarim", dana presude, koliko god je širok veo tolika je i veličina skrivenog svjetla.

Mudri kabalisti već davno su shvatili da naše razumijevanje stvarnosti nije koristilo Židovskom narodu u 2000 godina ponavljanih progona, bijede i žrtvovanja. Oni su znali da očito nešto nije u redu u načinu shvaćanja stvarnosti, a ne u načinu kako nam se stvarnost događa. "Načelo nesigurnosti" u suvremenoj terminologiji navodi da u trenutku kad mjerimo stvarnost mi stvaramo promjenu, tako da nas je kabalistička mudrost podučila da u svakoj priči vidimo stvari koje nisu prethodno bile zamjećene. Sve je uvjetovano time koju priču mi sebi ispričamo.

Moše pripovjeda Izraelcima priču o izlasku iz Egipta i četrdeset godina lutanja pustinjom. Zašto je on to trebao reći? Zar mi tu priču već ne znamo? Međutim, Moše nas uči kako ispričati priču.

■ Paraša počinje s "Ovo su riječi što ih je Mojsije upravio svemu Izraelu s onu stranu rijeke Jordana u pustinji, nasuprot Sufa, između Parana i Tofela i Labana i Hacerota i Di-Zahava. To je jedanaest dana putovanja od Horeva putem kroz gore Seira do Kadeš Barnee... "Tumači su imali poteškoća s ovim: zašto je Moše morao ići u tako opsežne detalje? Ari objašnjava da kada je svijet stvoren mi smo bili stvoreni savršeno cjeloviti, na sliku Stvoritelja, i poput njega mi smo također htjeli stvoriti i izgovoriti: "Neka bude svjetlost". U tu svrhu je za nas moralo biti stvoreno mjesto tame iz kojeg možemo stvoriti svjetlo. Proces koji je donio tamu, izazov, mogućnost neuspjeha, ulog pobjede, je u suštini priča ispričana u ovoj paraši. "Jedanaest dana putovanja od Horeva putem kroz gore Seira do Kadeš Barnee", predstavlja jedanaest "posuda" koje su se razbile i raspršile, i čije iskre tražimo tijekom našeg života, to je način: "kroz goru Seir", kroz to moramo proći, kao putovanja koja je Tora nabrojala u prošlotjednoj paraši, paraši Masej

Mi stalno tražimo pojašnjenje u potrazi za izgubljenim iskrama, bilo to u potrazi za partnerom, karijerom, djecom, zajednicom, kućom,

itd. Da bi traženje uspjelo mi smo morali uništiti ("le'hahariv, od riječi "horev") svemir kako bi među ruševinama pronašli ono što smo izgubili, i osjećali da smo stvorili cjelinu iz nutrine uništenja. "Kroz goru Seir" - u kabalističkoj mudrosti "Seir" su negativne sile koje nas prate i izazivaju nas tijekom našeg traženja - sile očaja i lijenosti, nedostatka vjere, zbunjenosti, zaboravljanja i otupljivanja osjećaja za "Kadeš", dolazak na mjesto svetosti, nade, kreiranja i radosti života. Nesavladiv pokretač u priči paraše Devarim, od Horeva do Kadeš Barnee - tj, dok su Izraelci bili u stanju "bar ne'a" (NoaNa putu), lutajući u izgnanstvu dok ne dođu do kraja njihovog zadatka je da ubrzaju prikupljanje iskri i time poboljšaju naše živote.

Paraša Devarim nas uči da je način na koji sami sebi ispričamo svoju životnu priču način na koji će se naša sudbina razvijati. Uvijek je poželjno ispričati priču iz pozitivne perspektive, u smislu "svaka prepreka se događa radi dobrog ishoda" ili "i to je također za dobro". Ako smo umorni od načina na koji odvija naš život, paraša Devarim nam daje mogućnost da sada priču ispripovijedamo drugačije.■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Uvod u Sefer Devarim

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Što je Sefer Devarim?

Gotovo svatko bi odgovorio - pregled ili ponavljanje Humaša, baš kao što njegov 'naziv' - 'Mišne Tora' - izgleda da nagovještava.

No, je li doista tako?

U ovoj demonstraciji, neće nam trebati više od minute da pokažemo da je taj popularni odgovor jednostavno netočan!

Pregledajmo letmično prve četiri knjige (Humaša), i uočimo koje su od njihovih primarnih tema uključene ili pak nedostaju u Sefer Devarim:

• Sefer Breišit: Sefer Devarim gotovo uopće ne spominje nijednu od njezinih priča - bila to priča o stvaranju, potopu, Avot ili braći itd.

• Sefer Šemot: Nalazimo samo oskudne detalje o Izlasku, no ni riječi o miškanu; iako nalazimo priču o Ma'amad Har Sinai & het ha-egel.

• Sefer Vajikra: Ovdje opet, Sefer Devarim gotovo uopće ne spominje nijednu od njenih micvot ili priča, osim nekoliko zakona koji 'nam zvuče poznato' iz Paršat Kedošim, i nekih zakona o kašrutu; ali teško da je to sažetak.

• Sefer Bamidbar: Doista, Sefer Devarim prepričava priče o 'uhodama' i porazu Sihona & Oga (uz neke velike 'manje izmjene'). Međutim, jedva da se spominju ostale priče koje se nalaze u Bamidbar (a ima ih mnogo), a niti nalazimo osvrt na bilo koju od njego-

Nadalje, Sefer Devarim sadrži brojne micvot koje nikada ranije nisu bili spomenute u Humašu! Dakako, kad bi knjiga bila sažetak, onda ne bismo očekivati da ona sadrži potpuno novi materijal.

[Da pojasnimo ovu točku, jednostavno zamislite da ste učitelj koji razredu daje zadatak da napiše sažetak prve četiri knjige Humaša. Kako biste ocijenili učenika koji je kao zadaću predao Sefer Devarim?]

Iako nam je trebalo tek nekoliko minuta da dokažemo da Sefer Devarim nije ponavljanje Humaša - trebat će nam puno više vremena da objasnimo što Sefer Devarim jest i zašto je hazal nazivaju "Mišne Tora".

Uvod

Kao i mnoge dobre knjige, Sefer Devarim možete u potpunosti razumjeti tek nakon što je pročitate. Dakle, za one od vas koji niste dovoljno strpljivi da prvo pročitate cijelu knjigu (i analizirate je), sljedeći će šiur 'otkriti tajnu'.

Kao i obično, naš će se šiur usredotočiti na identificiranje njezine strukture i teme. Preporuča se da pažljivo proučite ovaj šiur, jer će njegovi zaključci pružiti osnovu za cijelu našu seriju o Sefer Devarim (u tjednima koji slijede).

Knjiga govora

Ključ za razumijevanje Sefer Devarim leži u spoznaji da on sadrži vrlo važan (mada dugačak) govor koji je Moše Rabeinu održao prije svoje smrti; kao i nekoliko 'kraćih' govora, od kojih jedan daje uvod u taj 'glavni govor' te drugi koji čine njegov zaključak.

Tora vih micvot (npr. nazir, sota, hala, itd.).

Divrej

Rabbi Menachem Leibtag:

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Uvod u Sefer Devarim

Stoga će prvi korak u našem šiuru biti identificirati te govore. Da bismo to učinili, prvo moramo primijetiti da je stil Sefera Devarim jedinstven, jer je gotovo u potpunosti napisan u prvom licu - za razliku od prve četiri knjige Humaša, koje su napisane u 'trećem licu'.

[Prisjetite se (kada ste učili gramatiku) da se govori pišu (ili citiraju) u prvom licu, dok se naracija (priče) obično piše u trećem licu.]

Stoga, kako bismo odredili gdje svaki govor započinje (i završava), jednostavno trebamo pregledati knjigu, i zabilježiti gdje se pripovijest mijenja iz trećeg lica (tj. uobičajenog 'pripovjedačkog načina' Humaša) u prvo lice (tj. izravni citat Mošea Rabeinu, kako on govori).

Ako imate dovoljno vremena (i strpljenja/ i naravno Tanach Koren pri ruci), trebali biste ovo prvo pokušati učiniti sami. S druge strane, ako baš nemate vremena – možete to 'skratiti' tako da pročitate barem 1:1-7, 4:40-5:2, 26:16-27:2, 28:69-29:2 , & 30:19-32:1, i zabilježite prijelaz iz trećeg lica u prvo lice, a time i gdje i kako svaki govor započinje.

Utvrdimo 1. govor

Na primjer, bacimo brzi pogled na početne pesukim Sefera Devarim (1:1-7). Obratite pažnju na to kako je prvih pet pesukim napisano u trećem licu:

"Ovo su devarim (riječi / govori) koje je Moše govorio cijelom Izraelu... U četrdesetoj godini, prvog dana jedanaestog mjeseca... u Arvot Mo'av, Moše je počeo objašnjavati ovu Tore rekavši.. ." (vidi 1:1-5);

Ovo je uvod u govor koji počinje (u sljedećem pasuku) prvom rečenicom govora Mošea Rabeinu:

"B-g, naš G-spod, govorio nam je na Horevu rekavši..." (vidi 1,6). [Primijetite kako su ovaj pasuk i oni koji slijede napisani u prvom licu.]

Zatim bacite pogled na pesukim koji slijede, i primijetite kako se ovaj govor nastavlja od 1:6 sve do 4:40 (tj. sljedeća četiri poglavlja). Cijeli je ovaj dio napisan u prvom licu i stoga predstavlja Mošeov uvodni govor.

Utvrdimo govor #2 ['glavni govor']

Na sličan način, uočite kako prvi pasuk petog poglavlja čini uvod u Mošeov sljedeći govor. I ovdje početni pasuk počinje u trećem licu, ali odmah prelazi u prvo lice, čim govor započne:

"I Moše sazva sav Izrael i reče im [treće lice] – Slušajte zakone i propise koje vam govorim danas... – [prvo lice]" (vidi 5:1).

Gdje završava ovaj drugi govor? Ako imate pola sata, možete pregledati sljedećih dvadesetak poglavlja i sami potražiti njegov završetak; inače, možete nam 'vjerovati na riječ' da se nastavlja sve do kraja 26. poglavlja!

Ovo zapažanje (iako ga se rijetko primjećuje) bit će ključ za razumijevanje Sefer Devarim - jer će se ovaj 'glavni govor' od dvadeset poglavlja pojaviti kao primarni fokus knjige!

Nakon ovog 'glavnog govora', u poglavljima 27-30 nalazimo još dva kratka govora koja se izravno odnose na glavni govor. Konačno, od 31. do 34. poglavlja, Sefer Devarim se 'vraća' uobičajenom narativnom stilu Humaša, jer završava pričom o posljednjem danu Mošea Rabeinu.

Sljedeća tabela sažima podjelu Sefer Devarim na njegova četiri govora:

GOVOR #1 Pogl. 1-4 Uvodni govor

GOVOR #2 Pogl. 5-26 Glavni govor

GOVOR #3 Pogl. 27-28 Tohaha & Savez

GOVOR #4 Pogl. 29-30 Tešuva

Glavni govor

Kao što ova tablica pokazuje, govor #2 daleko je najdulji, pa ćemo započeti našu studiju pokušavajući otkriti njegovu primarnu temu. [Nakon toga ćemo pokazati kako Govor #1 zapravo daje uvod u ovaj glavni govor.]

Kako bismo lakše identificirali primarnu temu glavnog govora [bez potrebe da ga u cijelosti pročitamo], pretpostavimo da će Moše Rabeinu primijeniti 'zlatno pravilo' za organizirani govor, tj. on će:

1. 'Reći što će reći' -

2. 'Reći to' - & onda

3. 'Reći što je rekao.'

[Uskoro ćemo vidjeti kako Moše Rabeinu lijepo slijedi ovo zlatno pravilo u tom govoru.]

Pažljivo pogledajmo kako Moše započinje ovaj glavni govor, zamijetivši kako objašnjava ljudima što mogu očekivati:

"Poslušaj Izraele hukim & mišpatim kojima te danas učim, nauči ih i drži ih..." (5,1).

Ovaj 'uvodnik' odmah govori slušatelju da će ovaj govor sadržavati hukim & mišpatim [zakone i propise] koje se mora proučavati i pridržavati ih se; i doista upravo to je ono što ćemo naći (kada budemo proučavali sadržaj ovog govora).

Međutim, ti zakoni - koje sada očekujemo čuti (na temelju 5:1) - ne počinju u sljedećem pasuku. Umjesto toga, Moše Rabeinu koristi prvi dio svog govora (peto poglavlje) da objasni kako i kada su ti zakoni (koji će započeti u šestom poglavlju) prvi put dani.

Drugim riječima, umjesto da odmah započne svoj govor s ovim skupom zakona, on će dati uvod u te zakone tako što će prvo objasniti zašto ih je svatko dužan držati (5:25), nakon čega slijedi priča o tome kako ih je prvi put primio na Har Sinaju četrdeset godina ranije (5:20-30).

Kako bismo razumjeli ovo uvodno poglavlje i shvatili zašto ono sadrži 'ponavljanje' Deset zapovijedi, pažljivo pregledajmo tok njegove teme.

Uvod u glavni govor - Obveza i savez

Kao svoju prvu točku, Moše naglašava kako su ti zakoni (koje će on podučavati) dani kao sastavni dio saveza između B-ga i Bnei Jisrael na Har Sinaju:

"Hašem je sklopio savez s nama na Horevu. Nije [samo] s našim precima B-g sklopio ovaj savez, nego [također] i s namanama, živima - ovdje danas..." (5,2-3).

Iako (i zato što) većina pripadnika ovog novog naraštaja nije bila prisutna pri Ma'amad Har Sinai, Moše mora prvo podsjetiti Bnei Jisrael da njihova obveza pridržavanja ovih zakona proizlazi iz tog saveza na Har Sinaju (četrdeset godina ranije)!

Prisjetite se također kako je B-g govorio Deset zapovijedi izravno Bnei Jisrael kao dio tog saveza.

[Stoga su dvije ploče na kojima su bile upisane poznate kao 'luhot ha-brit' - tj. ploče Saveza.]

Iz tog razloga Moše Rabeinu prvo daje pregled Deset zapovijedi (u 5:6-19), prije nego što započne svoje podučavanje o detaljnim 'hukim' 'mišpatim' - jer one čine ključne smjernice ovog "brita"' između B-ga i Njegovog naroda. Međutim, imajte na umu da je Deset zapovijedi predstavljeno kao dio priče o tome 'kako su zakoni dani' - detaljni zakoni, o kojima se govori u 5:1, ne počinju sve do šestog poglavlja (i nastavljaju se do 26. poglavlja).

Zašto Moše podučava zakone

Sada dolazi ključna priča u ovom uvodnom dijelu, jer Moše (u 5:20-30) govori priču o tome kako su se Bnei Jisrael uplašili odmah nakon što su čuli 'Dibrot' i tražili su Mošea da bude njihov posrednik za primanje preostalih zakona. Kao što ćemo vidjeti, ova priča objašnjava kada su i kako prvobitno dani zakoni (koje će Moše početi podučavati).

Da bismo ovo razjasnili, pažljivo proučimo ove pesukim, jer će nam oni pomoći razumjeti opću strukturu glavnog govora:

"Kad ste čuli glas iz tame, dok je gora plamtjela od vatre, došli ste mi... i rekli... Ne daj da umremo, jer će nas ova strašna vatra progutati... ti idi bliže i čuj sve što B-g govori, a onda nam reci sve što B-g zapovijeda, a mi ćemo to voljno činiti..." (5:20-26). [Imajte na umu da iz ovog pasuka možemo zaključiti da bi Bnei Jisrael, da se nisu uplašili, čuli dodatne micvot izravno od B-ga, odmah nakon ovih prvih Deset zapovijedi.]

Zapazite kako B-g ispunjava ovaj zahtjev (da Moše treba djelovati kao njihov posrednik) obavještavajući Mošea o Svom 'novom' planu:

Idi, reci im: 'Vratite se u svoje šatore'. Ali ti ostani ovdje sa Mnom, i Ja ću ti dati micvu, hukim & mišpatim... za njih da ih drže u zemlji koju im dajem u posjed..." (5:27-28).

Pročitajte još jednom ovaj pasuk jer on je ključ za razumijevanje kako je nastao 'glavni govor'. Micvot koje će Moše sada podučavati (u ovom govoru) jednostavno su isti oni zakoni koje mu je B-g prvobitno dao na Har Sinaju, nakon što su ga Bnei Jisrael tražili da postane njihov posrednik.

Zapravo, sam Moše to izravno navodi u sljedećem skupu pesukim koji jasno uvode ovaj skup zakona:

"A ovo ('ve-zot') je micva, hukim & mišpatim koje mi je B-g zapovjedio da vas naučim da ih držite u zemlji u koju ćete ući..." (vidi 6:1-3).

Prisjetite se iz 5:28 da je B-g rekao Mošeu da on treba ostati na Har Sinaju kako bi primio micvu, hukim & mišpatim. Ovaj pasuk (6:1), objašnjava kako je Mošeovo predavanje jednostavno predstavljanje tih micvot.

Jedanaesta zapovijed

Na temelju ovog uvoda (tj. 6:1-3), zaključujemo da su ovi zakoni (koji počinju s 6:4) jednostavno one micvot koje je B-g dao Bnei Jisrael - preko Mošea Rabeinu - kao nastavak Deset zapovijedi pri Ma'amad Har Sinai. Ako je tako, onda prva micva ove posebne cjeline zakona nije ništa drugo nego prva paršija 'krijat šema': "Šema Jisrael, Hašem Elokeinu Hašem Ehad, ve-ahavta... vehaju ha-devarim ha-ele..." (vidi 6:4-7).

[Ovo nam može pomoći da shvatimo zašto je ova parša tako važan dio naših svakodnevnih molitava - o čemu će se raspravljati u šiuru na Va'ethanan.]

(nastavak s 25. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Uvod u Sefer Devarim

(nastavak s 26. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Uvod u Sefer Devarim

Ova prva paršia krijat šema započinje podužim popisom micvot (i nekoliko odlomaka ukora) koji se nastavlja sve do Paršat Ki Tavo (tj. 26. poglavlja).

[Zato je ovaj govor poznatiji kao 'ne'um ha-micvot' – govor o zapovijedima. Samo pokušajte izbrojati koliko se micvot doista nalazi u ovih 21 poglavlja - naći ćete ih dosta!]

Imajte također na umu da nakon prve dvije glavne zapovijedi - vjere u B-ga i zapovijedi da Ga se ljubi svim srcem - nalazimo izjavu koja služi kao još jedan uvod u micvot koje će sada uslijediti:

"ve-haju ha-devarim ha-ele..." - I ove riječi [jasno, ovo se odnosi na zakone koji će sada uslijediti u govoru] kojima vas danas poučavam morate čuvati u svom srcu - (vidi 6 :6-7)

Uskoro ćemo se vratiti da detaljnije raspravimo ovaj pasuk; međutim, prije toga moramo razjasniti važnu stvar. Iako se srž ovog govora sastoji od micvot koje je Moše prvobitno primio na Har Sinaju, sasvim je prirodno da će Moše Rabeinu dodati neke svoje komentare, koji se odnose na događaje koji su se zbili u međuvremenu. [Vidite, na primjer, poglavlja 8->9.] Bez obzira na to, same micvot su prvi put dane četrdeset godina ranije.

Nadalje, kao što gore navedeni pesukim objašnjavaju, ove micvot imaju zajedničku temu - jer se sve odnose na predstojeći ulazak Bnei Jisrael u Zemlju Izrael (vidi 5:28 & 6:1). [U šiuru od sljedećeg tjedna raspravljat ćemo o tome kako se ove micvot dijele u dva različita dijela, odjeljak o micvi (poglavlja 6 do 11) i odjeljak hukim u-mišpatim (poglavlja 12 -26).]

Kada je ovaj govor prvi put održan

Dakle, kada su Bnei Jisrael prvi put čuli ove micvot?

Ako su bile dane na Har Sinaju, onda ih je Moše svakako trebao tada prenijeti narodu.

Odgovor na ovo pitanje nalazi se u Paršat Ki Tisa. Tamo, u priči o tome kako je Moše sišao s Har Sinaja s drugim luhot, Tora nas izvještava:

"I zbilo se, kad je Moše sišao s gore Sinaj s dvije ploče svjedočanstva u ruci... i nakon toga su pristupili svi sinovi Izraelovi, a on [Moše] im je zapovjedio sve zakone koje mu je B-g rekao na gori Sinaj." (Vidi Šemot 34:29-32)

Jasno je da je Moše već podučio Bnei Jisrael ovim zakonima kada je sišao s Har Sinaja. Ipak, Sefer Šemot govori samo o tome kada ih je Moše prvi put poučio, ali ne bilježi sve stvarne zakone koje je primio i poučavao u to vrijeme. Umjesto toga, Tora radije zapisuje neke od tih zakona u Sefer Devarim, druge u Sefer Bamidbar, a treće u

Sefer Vajikra.

Drugim riječima, Moše Rabeinu osvrće se na kompletan niz zakona u Sefer Devarim; zakone kojima je već podučio prvi naraštaj dok su bili utaboreni na Har Sinaju. Stoga su zakoni u Sefer Devarim doista pregled niza zakona koje su Bnei Jisrael već primili. Međutim, oni nisu pregled zakona koje je Humaš već zabilježio.

[Ova točka razjašnjava zašto toliko ljudi pogrešno razumije što se misli time kada se Sefer Devarim naziva 'pregledom zakona'. To doista jest pregled zakona koje je Moše Rabeinu već podučio Bnei Jisrael, no to nije pregled prve četiri knjige Humaša.]

Mogao bi se dati i vrlo logičan razlog zašto Tora radije bilježi ove zakone u Sefer Devarim, a ne u Sefer Šemot. Kao što ćemo vidjeti, ove micvot će se usredotočiti na to kako Bnei Jisrael trebaju ustanoviti svoju naciju u Zemlji Izrael (vidi 5:28 i 6:1/ 'la'asot ba-arec' - držati u zemlji).

Stoga ih Tora radije bilježi onako kako ih je Moše podučavao drugoj generaciji - koja će doista ući u zemlju; a ne

kao što su bili dani prvom naraštaju – koji je sagriješio, i stoga nikada nije ušao u zemlju.

Ova kontekst će nam sada pomoći da shvatimo zašto hazal ovaj Sefer nazivaju "Mišne Tora", i zašto se ovo ime tako često pogrešno razumije. Dok to radimo, također ćemo objasniti 'jednostavno značenje' poznatih pesukim krijat šema koje recitiramo svakog dana.

Mišne Tora

Vratimo se uvodnim pesukim krijat šema (6:4-8), koji čine uvodni niz zapovijedi koje je Moše prvi put primio na Har Sinaju (kako bi ih prenio Bnei Jisrael) - ubrzo nakon što je Deset zapovijedi dano cijelom narodu.

Moše započinje ovaj skup zakona uvodnom izjavom koja odražava načelo vjere:

"Šema Jisrael Hašem Elokeinu Hašem Ehad" (6:4)

Nakon toga slijedi temeljna micva o stavu, koji je u suštini način života svakog Židova:

"Ve-ahavta ..." - ljubi B-ga svim srcem svojim... (vidi 6:5), Zatim, Moše predstavlja zakone koje sada planira poučavati na vrlo zanimljiv način:

"ve-haju ha-devarim ha-ele... - I ove riječi [tj. zakoni koji će sada uslijediti] kojima vas danas podučavam morate držati u svom srcu - ve-šinantam - i morate ih ponavljati (stalno iznova) svojoj djeci i neprestano govoriti o njima, kad ste kod kuće, dok putujete, kad liježete i kad ustajete...” (vidi 6,5-8).

Obratite pažnju na hebrejsku riječ 'vešinantam' – čije je značenje šire od jednostavno poučiti, i znači 'ponavljati' [od 'šoreša' (korijena) -' lešanen' [š.n.n.]. Moše upućuje naciju da zakone koji slijede (tj. zakone iz glavnog govora u Sefer Devarim), ne treba samo poučavati, već oni zahtijevaju stalno ponavljanje!

Dakle, riječ 'Mišne' - u izrazu "Mišne Tora" također potječe od istog korijena - "l'šanen" - ponavljati. Stoga naziv "Mišne Tora" podrazumijeva skup zakona koji zahtijevaju stalno ponavljanje!

Ovo objašnjava zabunu u pogledu značenja ovog alternativnog imena za Sefer Devarim. Mišne Tora ne implicira da je Sefer Devarim ponavljanje (ili pregled) onoga što je do sada napisano u Humašu; već se odnosi na poseban skup zakona koji zahtijevaju stalno ponavljanje - tj. dok sjedimo u svojim domovima itd. / vidi 6:6-7, Drugim riječima, micvot iz glavnog govora u Sefer Devarim su posebni, utoliko što se moraju neprestano ponavljati i poučavati ('vešinantam'), kao što to njihov naziv -

Mišne Tora - podrazumijeva. Zapravo, mi ispunjavamo ovu micvu svakog dana recitiranjem prve dvije paršijot krijat šma.

Daljnji dokaz u prilog ovog tumačenja nalazi se u jedinom pasuku u Sefer Devarim koji sadrži izraz Mišne Tora, u vezi s kraljem u Paršat Šoftim:

"I kada kralj sjedne na svoje kraljevsko prijestolje, on mora napisati ovu mišne ha-Tora u knjigu... i ona mora biti uz njega i on mora čitati iz nje svakog dana svog života, kako bi se naučio bojati B-ga..." (vidi 17:18 19).

Jasno je da se u ovom kontekstu izraz "Mišne Tora" ne odnosi na ponavljanje ranijih zakona, već na skup zakona koje je potrebno ponavljati.

[Slično tome, riječ 'mišna' (kao u Tori še-ba'al pe) ima isto značenje. Mišnajot zahtijevaju 'šinun'; mora ih se ponavljati stalno iznova – i zbog toga se nazivaju Mišna.]

Povratak na Paršat Devarim

Ovo nam tumačenje može pomoći da razumijemo uvodne pesukim Sefera Devarim - koji se inače čine prilično zagonetnima. Prije nego što nastavimo, predlažem da pročitate Devarim 1:1-2, i primijetite koliko ga je teško prevesti.

"Ovo su devarim koje je Moše rekao Bnei Jisrael u Transjordaniji, u pustinji, u Aravi, nasuprot Sufu, između Parana i Tofela, i Di Zahava" (1:1).

Prije svega, na što se odnosi riječ devarim: na cijelu knjigu? – na prvi govor? – na sve govore?

Nije jasno. Drugo, koje je značenje ovog dugog popisa mjesta?

Lokacija 'ever ha-jarden' [Transjordanija] ima smisla, jer su Bnei Jisrael sada tamo utaboreni (vidi 1:5); ali preostali popis mjesta - ba-midbar, ba-arava, mul suf, bein paran u-tofel itd. - čini se da se potpuno razlikuje od prve polovice ovog pasuka.

Divrej Tora

(nastavak s 27. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Uvod u Sefer Devarim

(nastavak s 28. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Uvod u Sefer Devarim

Je li to više mjesta ili samo jedno mjesto? Što se dogodilo na svim tim mjestima? Opet, nije jasno.

Sljedeći pasuk je još zagonetniji!

"Jedanaest dana od Horeva, preko gore Se'ir, do Kadeš Barnee" (1:2).

Ovaj pasuk ne čini ni potpunu rečenicu. Što on opisuje?

Kakve on veze ima s prethodnim pasukom?

Unatoč tome, sljedeći se pasuk čini sasvim 'normalnim' i lako je mogao biti početni stih knjige:

"I dogodilo se četrdesete godine, prvog dana jedanaestog mjeseca, Moše je govorio s Bnei Jisrael u skladu s uputama koje mu je B-g dao za njih [nakon što je pobijedio Sihona...]" (1:34).

Čini se da ovaj treći pasuk predstavlja uvod u Mošeov govor. Ali ovo samo pojačava naša pitanja o prva dva pesukim. Zašto sefer jednostavno ne počne trećim pasukom?

Zaista, onaj tko nikada nije proučavao Sefer Devarim trebao bi ostati užasno zbunjen dok čita ove pesukim. Međutim, na temelju našeg šiura moguće je predložiti vrlo jednostavno objašnjenje (koje će naći podršku i kod Ibn Ezre i Rambana).

Super uvod

Prisjetite se kako glavni govor (tj. ne'um ha-micvot / 5.26. poglavlje) čini žarišnu točku Sefer Devarim, uključujući poduži skup micvot koje Bnei Jisrael moraju držati kada uđu u Zemlju Izrael. Kao što smo objasnili, Moše je ovim micvot prvi put poučio Bnei Jisrael kada je sišao s Har Sinaja s drugim luhotom (vidi Šemot 34:32). Međutim, budući da ovi zakoni zahtijevaju neprestano ponavljanje [mišne tora], bilo bi logično da ih je Moše poučavao mnogo puta.

Prisjetite se također da Tora koristi ovu istu riječ 'ha-devarim' za uvođenje micvot iz glavnog govora / vidi 6:6've-haju ha-devarim ha-ele ašer anohi mecave…"

Stoga se može pretpostaviti da se fraza 'ele ha-devarim'. (u 1:1) odnosi na iste micvot na koje se odnosi 've-haju hadevarim' u 6:6), tj. na micvot glavnog govora!

Ako je tako, onda je prvi pasuk Sefera uvod u ovaj glavni govor! Stoga se prva dva pesukim Sefer Devarim mogu shvatiti na sljedeći način:

"Ovo su devarim [tj. micvot glavnog govora] koje je Moše iznio u Arvot Mo'av, [kao što je već održao sličan govor u] midbaru, i aravi, nasuprot sufu, između Parana i Tofela, i u

Di-zahavu. [Nadalje, Moše je također podučavao Bnei Jisrael ovim micvot tijekom] njihovog jedanaestodnevnog putovanja od Har Horeva do Kadeš Barnee." [Tada] u četrdesetoj godini... Moše je podučavao ove zakone (posljednji put) nakon pobjede nad Sihonom..." (vidi Devarim 1:1-4) [Vidi komentar Ibn Ezre na 1:1-2. ]

Ovo se objašnjenje lijepo uklapa s Ibn Ezrinim i Rambanovim tumačenjem riječi "devarim" u prvom pasuku Sefera Devarim, budući da oba komentatora objašnjavaju da se riječ "devarim" odnosi konkretno na micvot koji će Moše podučavati kasnije u glavnom govoru.

[Ramban objašnjava da ove devarim počinju s Deset zapovijedi (tj. od 5. poglavlja), dok Ibn Ezra objašnjava da započinju s hukim & mišpatim u Paršat Re'e (vidi 12:1). Temeljni razlog ove kontroverze bit će objašnjen u šiuru na Paršat Va'ethanan. O razlogu zašto Raši objašnjava da se devarim odnosi na 'ukor' bit će riječi u šiuru na Paršat Ekev.]

Kada uzmemo u obzir ovo okruženje, naglasak Tore u drugom pasuku na jedanaestodnevnom putovanju od Har Sinaja do Kadeš Barnee postaje prilično značajan. Podsjetimo se da je ovo jedanaestodnevno putovanje trebalo biti konačna priprema Bnei Jisrael prije osvajanja zemlje (da nisu zgriješili)! Tako je Moše smatrao za potrebno da pouči i ponovi ove važne zakone nekoliko puta tijekom tog putovanja. [Ponovo, vidi Ibn Ezru.]

Sada, u četrdesetoj godini, prvog dana jedanaestog mjeseca, Bnei Jisrael su se našli u vrlo sličnoj situaciji - vršeći posljednje pripreme za osvajanje zemlje. Stoga, Moše okuplja ljude u Arvot Mo'av da poduči i razmotri ove zapovijedi po posljednji put.

Na ovaj način, prva četiri pesukim Sefer Devarim zapravo čine uvod u glavni govor (5.-26. poglavlje).

Međutim, prije nego što Moše započne taj glavni govor, on prvo održi uvodni govor koji počinje s 1:5 i nastavlja se do 4:40. O tom će se govoru raspravljati ij''h u šiuru na Paršat Devarim.■

Devarim: Prvi govor

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Zašto u Paršat Devarim ima toliko pojedinosti koje naizgled proturiječe onome što je ranije zapisano u Humašu?

[Na primjer, priča o: "meraglimim" (1:22-40 naspram Bamidbar 13:1-22), čija je ideja bila da postave suce (vidi 1:12-18 naspram Šemot 18:13- 26), i kako smo se suočili s Edomom u četrdesetoj godini (vidi 2:4-8 naspram Bamidbar 20:14-).

Nasuprot 'heretičkim' rješenjima koja nude 'biblijski kritičari' - u sljedećem šiuru predlažemo vrlo jednostavan i logičan razlog za ove nedosljednosti - na temelju našeg razumijevanja sveobuhvatne teme i strukture Sefer Devarim, kao što je objašnjeno u uvodnom šiuru.

Stoga moramo naš šiur započeti kratkim pregledom zaključaka tog šiura - kako bismo razumjeli svrhu prvog govora Mošea Rabeinu, koji čini veći dio Paršat Devarim. Uvod

U prva četiri poglavlja Sefer Devarim, Moše Rabeinu drži govor Bnei Jisrael, koji služi kao uvod u njegov 'govor o Micvot' - glavni govor (5. do 26. poglavlje).

U tom 'glavnom govoru', Moše podučava kompletan skup zakona kojih se Bnei Jisrael imaju pridržavati dok osvajaju Zemlju i osnivaju svoju naciju. Iako je Moše prvi put primio (i poučavao) te zakone četrdeset godina ranije, on ih mora poučiti posljednji put, prije svoje smrtidok se nova generacija sada priprema za ulazak u zemlju.

Naš šiur će pokazati kako prvi govor predstavlja glavni govor, što će nam zatim omogućiti da objasnimo zašto se nje-govi detalji mogu razlikovati od njihovih paralelnih izvještaja u Sefer Šemot i Bamidbar.

Našu studiju započinjemo time što zapažamo kako i gdje započinje prvi govor.

Početni stih

U uvodnom šiuru objasnili smo kako prva četiri pesukim Paršat Devarim (1:1-4) služe kao uvod u cijelu knjigu, a time i uvod u glavni govor (koji počinje tek u petom poglavlju). Upravo je peti pasuk uvod u prvi govor:

"U Transjordaniji u Moavu, - "ho'il Moše" - Moše JE POČEO objašnjavati ovu TORU govoreći:…" (Vidi 1:5, i Raši!) [Izraz "ha'Tora hazot" odnosi se na glavni govor (koji počinje u petom poglavlju), budući da Sefer Devarim dosljedno koristi riječ "tora" u ovom kontekstu - vidi 4:44, 17:18 i 27:3 & 8.]

Dakle, sljedećim pasukom započinje stvarni govor – time što Moše kaže Bnei Jisrael:

"Hašem nam je govorio na Horevu [=Har Sinaju] rekavši: 'Dovoljno ste dugo boravili na ovoj gori; "okrenite se i krenite na put, i idite u brdoviti kraj Amorejaca i u sva mjesta...zemlje Kanaanaca, sve do velike rijeke, rijeke Eufrata." Evo, dajem vam zemlju: uđite i zaposjednite je, za koju se Hašem zakleo vašim precima..." (vidi 1:6-8)

Kada Moše započinje svoj govor prepričavanjem kako su Bnei Jisrael napustili Har Sinaj, može se činiti da on jednostavno započinje kratki povijesni pregled svega što se dogodilo tijekom njihova putovanja u pustinji. Međutim, dok čitamo dalje, vidjet ćemo kako se detalji kojih se Moše Rabeinu prisjeća izravno odnose na temu glavnog govora. Objasnimo zašto on započinje s 'odlaskom s Har Sinaja'.

Već viđeno

Podsjetimo se da su micvot iz glavnog govora Mošeu prvi put dane na Har Sinaju, i da ih je podučio tada, jer su Bnei Jisrael trebali putovati s Har Sinaja direktno u Zemlju Izrael. Sada je četrdeset godina nakon toga, i nova je generacija u vrlo sličnoj situaciji, odnosno, spremna je za ulazak u zemlju. Kao što je Moše poučavao generaciju njihovih roditelja ovim zakonima na Har Sinaju - on sada poučava novi naraštaj.

Kako se zakoni iz glavnog govora odnose na ono što Bnei Jisrael moraju činiti kada uđu u zemlju, Moše svoj govor započinje objašnjavajući narodu zašto je prošlo četrdeset godina otkako su ti zakoni prvi put bili dani.

Ovo lijepo objašnjava zašto se priča o uhodama pojavljuje kao primarna tema prvog poglavlja (vidi 1:19-45)jer taj je grijeh bio glavni razlog za ovu četrdesetogodišnju odgodu. [Kada bi Sefer Devarim bio samo revizija Humaša, ima mnogih drugih priča koje je Moše trebao spomenuti prije ove!]

Međutim, prije nego što Moše prepriča priču o uhodama, on ubacuje kratku 'digresiju' u vezi imenovanja sudaca,

Rabbi Menachem Leibtag:

(nastavak s 30. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Devarim: Prvi govor

kako je detaljno opisano u 1:9-18, što se na prvi pogled čini suvišnim.

Pogledajmo što ova 'digresija' uključuje; poslije ćemo predložiti razlog za njeno uključivanje.

Što suci imaju sa svim ovim?

Pregledajte 1:6-22, i zapazite kako bi imalo mnogo više smisla da Moše prijeđe s 1:8 izravno na 1:19 (molim vas, provjerite to sami). Unatoč tome, ovaj logičniji tijek je 'prekinut' nečim što se izgleda kao nepovezana izjava:

"I govorio sam vam 'u ono vrijeme', rekavši: 'Nisam u stanju sam voditi...'" (1,9)

Mošeovu tvrdnju, iako na prvu zvuči pomalo negativno, ne treba shvatiti kao prigovor. Zapravo, sljedeća dva retka dolaze upravo kako bi se suprotstavila tom dojmu:

"Hašem vas je umnožio, i evo, danas ste brojni poput zvijezda na nebu. Neka bi vas Hašem, B-g vaših otaca učinio još tisuću puta brojnijim i blagoslovio vas, kao što vam je obećao! (1: 1011) [Obratite pažnju na paralele s Breišit 15:5-7!]

Mošeova nemogućnost da nosi teret cijelog naroda proizašla je iz porasta broja njihovog stanovništva, što Moše sada objašnjava da je bilo ispunjenje božanskog blagoslova.

Zapravo, na temelju konteksta 1:6-8, izraz "ba'et ha'hi" [u to vrijeme] u 1:9 mora se odnositi na vrijeme kada su Bnei Jisrael prvi put otišli s Har Sinaja - kao što je zabilježeno u 11. poglavlju Sefera Bamidbar. I sasvim sigurno, gotovo identičnu formulaciju nalazimo u izjavi koju je Moše izrekao upravo 'u to vrijeme':

"lo uhal anohi l'vadi la'set et kol ha'am..." - Ja osobno nisam u stanju voditi ovaj narod... (vidi Bamidbar 11:14!)

Kao odgovor na Mošeovu 'pritužbu', B-g je zapovijedio Mošeu da svoju ulogu vođe podijeli sa 'sedamdeset starješina' (vidi Bamidbar 11:16-29). Taj se odgovor odražava u nare-dnoj Mošeovoj izjavi u njegovom govoru u Sefer Devarim, koja objašnjava kako je teret njega kao vođe ublažen posta-vljanjem sudaca, u hijerarhijskom sustavu vodstva:

"Kako da ja sam nosim vaše probleme, i teret, i svađe? [Zato,] Uzmite, iz svakoga od svojih plemena, mudre ljude, i ljude koji razumiju, i one pune znanja, i ja ću ih učiniti glavarima nad vama.. .. Tako sam uzeo glavare vaših plemena, mudre ljude i pune znanja, i postavio ih glavarima nad vama, tisućnicima, i stotnicima, i pedesetnicima, i desetnicima, i nadglednicima, pleme po pleme. .. I zapovjedio sam vašim sucima u to vrijeme, rekavši: 'Saslušajte parnice između svoje braće, i sudite pravedno između čovjeka i njegova brata, i stranca koji je s njim... a spor koji je pretežak, iznesite ga meni i saslušat ću ga' (Vidi

1:12-17.)

[Imajte na umu da iako ovo može zvučati kao izvještaj sličan Paršat Jitro (vidi Šemot 18:13-26), na temelju konteksta, primarna paralela je 11. poglavlje Bamidbara. Vidite također Ibn Ezru (i Rašija) u Šemot 18: 13, koji objašnjava da se ova priča o postavljanju sudaca zapravo dogodila nakon što je dana Tora, i stoga, to poglavlje nije na svom mjestu. Zapazite također i kako Šemot 18:27 može biti paralela s Bamidbar 10:29-33!]

Ali kakva je tematska važnost Mošeove rasprave o postavljanju ovih sudaca? Čak i ako su se ti događaji dogodili 'u isto to vrijeme' [vidi 1:9], čini se da ovi detalji nemaju nikakve tematske veze s pričom o uhodama, niti sa zakonima glavnog govora! Pa zašto je Moše uopće spominje?

Suci i/ili učitelji

Odgovor na ovo pitanje leži u sljedećem (i posljednjem) pasuku ove 'digresije':

"I zapovjedio sam vam [narodu] 'u to vrijeme' - et kol ha'DEVA-RIM - sve što trebate činiti." (vidi 1:18)

Obratite pažnju na izraz "va'acave ethem" - koji se mora odnositi na narod, a ne na suce.

[To možete dokazati jednostavnom usporedbom "v'acave et šoftehem" u 1:16 s "v'acave ethem" u 1:18!]

Ovaj kratki pasuk, iako ga se često 'previđa', povezuje sve u jedno. Moše objašnjava da je u to vrijeme, tj. nakon postavljanja sudaca, dok su se Bnei Jisrael spremali napustiti Har Sinaj, on zapovjedio ljudima u pogledu svihDEVARIM - koje moraju činiti.

Ali koje su to 'DEVARIM'?

Na temelju našeg uvodnog šiura, odgovor bi trebao biti očit! Ovo su iste 'devarim':

• o kojima govori uvodni pasuk Sefer Devarim (vidi 1:1)

• na koje se odnosi "vehaju haDevarim haele" (vidi 6:6)

• koje nisu ništa drugo nego zakoni iz glavnog govora Sefer Devarim! [Pogledaj Ibn Ezra & Chizkuni na 1:18.]

Ovo je potpuno logično, jer se taj poseban skup zakona (koji zahtijeva stalno ponavljanje /"mišne Tora") odnosi na ono čega će se Bnei Jisrael morati pridržavati kada uđu u zemlju. Stoga, kada su Bnei Jisrael prvi put otišli s Har Sinaja četrdeset godina ranije, Moše je narod poučio ovim zakonima - uz pomoć ovih sudaca; i sada četrdeset godina kasnije, on podsjeća ljude na te događaje, budući da će ih po posljednji put poučiti tim zakonima.

Budući da je odgovornost imenovanih sudaca pomoći u po-dučavanju ovih zakona (i njihovoj provedbi /vidi 27:1-8!), Moše uključuje te događaje na početku svog uvodnog govora.

Nažalost, ta je generacija podbacila. Sada je Mošeova nada [i cilj] da će ova generacija proći mnogo bolje.

Budući da se Mošeov uvodni govor usredotočuje na potrebu Bnei Jisrael da budu spremni za osvajanje zemlje i njihovu potrebu da prouče relevantne zakone, zapravo je sasvim logično da on prvo navodi postavljanje sudacajer oni će biti ključ uspjeha ovog nastojanja. [Imajte na umu i 16:18 u glavnom govoru.]

Konačno, ovo tumačenje riječi "devarim" u 1:18, objašnjava zašto Moše nastavlja svoj govor vraćajući se na njihovo putovanje od Horeva do Kadeš Barnee (vidi 1:19). Na temelju našeg razumijevanja da 1:2 opisuje kako su zakone glavnog govora učili i proučavali tijekom jedanaestodnevnog putovanja od Horeva do Kadeš Barnee (vidi Ibn Ezra), detalji u 1:18-19 se odnose na isto!

Gdje je Jitro?

Ovo tumačenje također može objasniti zašto se sam Jitro ne spominje u ovom govoru. Iako Devarim 1:15-17 može zvučati vrlo slično Šemot 18:14-22, svrha Mošeovog govora nije dati potpuni povijesni pregled svakog događaja koji se zbio u pustinji. Umjesto toga, usredotočuje se na ovaj poseban skup zakona koje će Moše podučavati.

Stoga, nema potrebe (u ovom trenutku) spominjati čija je mogla biti izvorna ideja da se uspostavi ovaj hijerarhijski pravosudni sustav. Umjesto toga, važno je znati da je pravosudni sustav koji je uspostavljen, ovdje da bi služio narodu, i da će im omogućiti da se uspostave kao B-žji narod u zemlji. [Pogledajte ponovno 27:1-8, ponovno zapažajući paralelu s 11. poglavljem Bamidbara]

Tko je poslao uhode?

Moše nastavlja svoj govor pričom o "meraglim" [uhodama]. Kao što smo objasnili, on ima za cilj da objasni novoj generaciji zašto je prva generacija podbacila, u nadi da će oni proći bolje. Stoga Moše prepričava te događaje iz te perspektive, kriveći narod (više nego njegove vođe) za neuspjeh te generacije - jer se želi pobrinuti da narod ne postane ponovno uplašen (kao što su to postali njihovi roditelji).

Shvatite koliko je važna ova točka; jer ako netko Sefer Devarim razumije kao pregled Humaša, tada se suočava s neostvarivim zadatkom rješavanja očitih proturječja između ova dva izvještaja. Međutim, kada se shvati da Moše priča o tim događajima kao dio 'razgovora ohrabrenja', savršeno je logično da on naglašava samo one

detalje koji su relevantni za temu njegovog govora.

Na primjer, kako je vodstvo pozadinska tema Sefera Bamidbar, Paršat Šelah naglašava krivnju vođa naroda u tim događajima. Nasuprot tome, budući da je Moše zabrinut da bi se nacija ponovno mogla 'prepasti', on će naglasiti strah te nedostatak vjere i motivacije te generacije.

[Utvrditi što se stvarno dogodilo zahtijevalo bi mnogo 'detektivskog' rada, ali zabilježiti te događaje u cijelosti nije bio cilj ni Sefera Bamidbar ni Sefera Devarim! To se može usporediti s dvije TV kamere (jedna u završnoj zoni i jedna na bočnoj liniji) koje snimaju nogometnu utakmicu. Iako svaka kamera snima istu igru, svaka prikazuje igru samo iz svog kuta.]

Ma'apilim

Moše uključuje priču o "ma'apilim" (vidi 1:40-45; op.pr. oni koji su tvrdoglavo krenuli u boj s Amorejcima), jer ona čini zaključak događaja s "meraglim". Međutim, ta konkretna priča, i one koje slijede, možda su uključene iz dodatnog razloga.

Čini se da se Moše Rabeinu prilično boji (i to s pravom) da bi se narod ponovno mogao 'prestrašiti'. Zapravo, realno govoreći, narod ima vrlo dobrih razloga za brigu. Pogledajmo ih.

Prije svega, posljednji put kad su pokušali osvojiti zemlju Izrael (vidi Bamidbar 14:40-45), pretrpjeli su ogroman poraz. Sada im je Moše možda objasnio da je to bilo zbog toga što B-g nije bio u njihovoj sredini. Međutim, zasigurno su skeptici među njima uzvratili da je sama ideja o osvajanju zemlje Kanaan bila uzaludna od početka (vidi Bamidbar 13:31-33).

Nadalje, prije tek nešto manje od godinu dana, vojska Edoma suprotstavila se cijelom izraelskom narodu, sa zahtjevom da se ne usude prijeći preko njihove zemlje (vidi Bamidbar 20:14-21). Umjesto da se bore, Moše ih je poveo dugim 'zaobilaznim putem'. Sigurno su mnogi 'desničari' u narodu to doživjeli kao znak slabosti. Ako se nisu mogli oduprijeti prijetnjama Edoma, kako bi se mogli oduprijeti prijetnjama svih naroda Kanaana!

Na kraju, može izgledati pomalo sumnjivo što se Mošeove ohrabrujuće riječi da je sada došlo vrijeme za osvajanje zemlje slučajno poklapaju s njegovom najavom odlaska u mirovinu!

Bilo koji (ili svi) od gore navedenih razloga mogli su pobuditi sumnju među narodom. Stoga, u svom uvodnom govoru, Moše mora ublažiti ove strahove objašnjavajući božanski razlog za te postupke:

1. 'Ma'apilim' su bili poraženi jer B-g nije bio u njiho-

Divrej Tora

(nastavak s 31. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Devarim: Prvi govor

(nastavak s 32. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Devarim: Prvi govor

voj sredini (vidi 1:42)

2. Nismo prešli preko Edoma iz 'obiteljskih' razloga (vidi 2:4-8)

3. Nismo prešli preko Moava iz sličnih razloga (vidi 2:9-12)

4. Čekali smo četrdeset godina zbog "Het HaMeraglim" (vidi 2:13-17)

5. Nismo također napali Amona iz božanskih razloga (vidi 2:18-23)

Ukratko, pokazali smo temeljnu logiku koja stoji iza toka teme u Mošeovom uvodnom govoru (barem do sredine drugog poglavlja), uzimajući u obzir svrhu tog govora.

Govor ohrabrenja

Pokažimo sada kako sljedeći odjeljak ovog govora predstavlja razuman nastavak ovog 'bodrenja'.

Nasuprot svim događajima koje je narod možda smatrao znakom slabosti, Moše sada ulazi u najsitnije pojedinosti o tome kako su Bnei Jisrael postigli izvanredan uspjeh u svom vojnom pohodu protiv Sihona & Oga (vidi 2:24 do 3:20).

Primijetite kako u Mošeovom izvještaju o ratu protiv Sihona i Oga nalazimo mnogo više pojedinosti nego što je zabilježeno u Sefer Bamidbar. Razlog zašto je to tako jednostavan je, jer je ta bitka Mošeov najbolji dokaz (za ovu novu generaciju) da im je B-g doista u stanju pomoći i stoga - 'nema potrebe za strahom'.

Čak je i naseljavanje dva i pol plemena u Transjordaniji (vidi 3:12-20) prikazano u pozitivnom svjetlu, jer daje dodatnu potporu Mošeovoj tvrdnji da je doista moguće uspješno pokoriti moćne nacije Kanaana. Moše predstavlja te događaje kako bi pokazao da je bitka protiv Kanaana već počela, i da je do sada bila prilično uspješna!

Prelazak Jordana i ulazak u zemlju neće biti nešto 'novo', već zapravo nastavak zadaće koja je već djelomično izvršena.

Jednostavno zapazite kako Moše zaključuje ovaj dio ovog govora ovim riječima ohrabrenja: "I zapovjedio sam Jehošui u to vrijeme, rekavši: 'Svojim ste očima vidjeli sve što je Hašem učinio ovoj dvojici kraljeva; tako će VJEČNI učiniti svim kraljevstvima u koja pođete. Ne bojte ih se, jer VJEČNI vaš B-g, On je onaj koji se bori za vas." (vidi 3:21-22)

U slučaju da niste primijetili, već smo došli do zaključka Paršat Devarim.

U Paršat Ve'ethanan, Moše će nastaviti ovaj govor, obja-

šnjavajući zašto on sam neće doći s njima (još jednom, iz božanskih razloga / vidi 3:23-27).

Sažetak prvog govora

Sljedeći sažetak daje pregled glavnih točaka prvog govora. On može poslužiti kao osvrt na ovotjedni šiur, te kao priprema za šiur od sljedećeg tjedna:

A) Uvod

1:1 5: Uvodna pripovijest koja objašnjava pozadinu glavnog govora. (što, kada, gdje, itd.). ['dvostruki uvod']

B) Od Har Sinaja do Arvot Moav - Razlog za 40-godišnju odgodu.

1:6-11: Prvobitno putovanje od Har Sinaja do Erec Jisraela, (što se trebalo dogoditi tada, umjesto sada).

1:12-18: Podjela Mošeovog vodstva sa starješinama itd. (oni će pomoći voditi, suditi i poučavati zakone)

1:19-40: "Het haMeraglim" RAZLOG zašto taj naraštaj nije ušao u zemlju, i zašto je prošlo četrdeset godina. [U ovom je izvještaju naglasak na ne bojati se naroda Kanaana kao što ih se bojala prethodna generacija.]

2:1-23: Putovanje od Kadeša, oko Har Seira do Nahal Zereda. Smrt "Dor HaMidbar" (2:14 16) Objašnjenje zašto se nije išlo preko Edoma, Moava i Amona. [Edom, Moav i Amon nisu bili napadnuti zbog božanske zapovijedi, a NE zato što se Bnei Jisrael nisu bili u stanju boriti protiv njih!]

2:24-30: Izazov Sihona na borbu, B-žja uključenost /2:30)

2:31-3:22: Rat protiv Sihona i Oga, kralja Bašana. Osvajanje većeg dijela Transjordanije, naslijeđe Reuvena i Gada, i Me-naše'a, i njihovo obećanje da će pomoći u osvajanju Kana-ana. [Obratite pažnju na B-žje jamstvo da će pomoći narodu, na temelju ovih događaja u 3:20 22.]

3:23 29: Mošeov posljednji zahtjev da vidi zemlju.

C) Uvod u micvot

4:1-24: Opća načela koja se tiču micvot u sljedećem govoru, tj. ne dodavati niti oduzimati od njih, njihova svrha da oni budu primjer drugim narodima, ne obožavati B-ga putem bilo kakve vrste posrednika nakon što Moše umre.

4:25-40: 'mini tohaha', vaša kazna ako ne budete slijedili ove nadolazeće micvot i vječna mogućnost da se učini 'tešuva'.

4:41-49: Kratka pripovijest koja objašnjava kako je Moše odredio tri grada utočišta u Transjordaniji, nakon čega slijedi nekoliko uvodnih pesukim za nadolazeći glavni govor.]■

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Dan 9. ava jedan je od pet postova u hebrejskom kalendaru (Gedalijin post, Jom kipur, 10. teveta, 17. tamuza i 9. ava). Deveti ava je najozbiljniji i najvažniji post zato što se odnosi na razorenje Prvog i Drugog Hrama, te prema tradiciji taj dan prati duga povijest tragedija.

Post počinje sa zalaskom sunca i traje do večernjih sati sljedećeg dana kada se na nebu pojave zvijezde. Također, na snazi su sve uobičajene zabrane koje se primjenjuju na Jom kipur, kao što su: zabrana jela i pića, pranja, mazanja uljem, nošenje kožne obuće, te održavanja intimnih odnosa.

Uobičajeno je 9. ava čitati Knjigu tužaljki. Također je uobičajeno sjediti na podu dok se čita svitak jer

tema večeri je žalovanje. 9. ava prema kabali

Dan 9. ava je dan žalovanja i posta u znak sjećanja na uništenje Hrama. Međutim, taj se događaj dogodio prije gotovo 2.000 godina, i od tada su se židovskom narodu dogodile još mnoge tragedije, možda čak i užasnije od uništenja Hrama, poput na primjer holokausta. Taj dan je bio označen kao poseban dan, pa što je onda tako posebno u vezi 9. ava?

Ari je rekao da je, prema tradiciji, Hram bio spaljen 9. ava u popodnevnim satima. Ako je tako, zašto se običaji žalovanja ublažuju u doba kada je Hram trebao biti uništen?

Rekli bismo da bi se najdublje razdoblje žalovanja trebalo odvijati u

vrijeme uništenja, oko podneva, a ne ranije.

Zohar spominje 9. ava u paraši "Vajišlah" u odlomku koji započinje riječima: "Stoga Izraelci neće jesti tetivu stražnje noge (gid hanaše)".

Ova paraša govori o Jakovu koji se vraća u Obećanu Zemlju nakon godina i godina boravka u inozemstvu, i dok prelazi rijeku Jabok, susreće se s nekim anđelom i sukobljava se (bori se) s njim čitave noći. Anđeo na kraju uspijeva ozlijediti Jakovljev ishijadični živac (sjedalni živac). Ipak, borba konačno gubi na intenzitetu, prekida se, anđeo se predaje i blagoslovi Jakova, te mu mijenja ime u Izrael. U duhovnosti, i prema Zoharu, prije svake velike prosvjetljujuće spoznaje ispriječi se

Strana 34

Divrej Tora

velika prepreka koju treba svladati. Ovo je stoga da nam se pruži prilika da sami nešto učinimo i da zaradimo dobro / "Svjetlo" koje želimo. Zato je noć prije ulaska u obećanu zemlju, Jakov - koji simbolizira dobru stranu svakoga od nas i našu borbu da čovječanstvo dovedemo do savršenstva – naišao na nekog anđela koji je predstavljao mračnu stranu, te se Jakov protiv njega morao boriti da uđe u Obećanu Zemlju.

Prema kabali, kad osoba dosegne duhovno savršenstvo, svaki se od 248 dijelova njezine duše ispunjava Svjetlošću. I suprotno je također istina. Ako osoba dopusti mračnim silama da ispune njezinu dušu, to joj može naštetiti, i fizički se manifestirati u tijelu.

Kako je rečeno u Tori, Jakov je bio "iš tam", što znači kompletna osoba, tako da je svaki od 248 dijelova njegove duše bio toliko ispunjen svjetlošću da mu anđeo mraka, koji se borio s njim, nije mogao ozbiljno nauditi. Međutim, gore je spomenuto da je Jakov bio ozlijeđen. Kako je to anđelu uspjelo? Zohar nas uči da osim 248 organa imamo i 365 žila koje služe kao provodnici energije života. Zohar uz to uči da je zlo smješteno u sjedalnom živcu. Jakov, iako je bio "iš tam" (kompletna osoba), još uvijek nije bio dosegao svoje potpuno duhovno savršenstvo i zbog toga je njegov sjedalni živac bio ranjiv. Anđeo je to znao i napao je njegovu najslabiju točku. Svatko je od nas dio cjeline koja se naziva čovječanstvo, i sve dok svijet oko nas proživljava bol i patnju, i čitavo čovječanstvo još nije došlo do svoje

konačne korekcije, ispravka (tikuna), niti mi kao pojedinci ne možemo postići duhovno savršenstvo, i zbog toga je Jakov bio ozlijeđen. Sve dok se čovječanstvo nastavlja boriti / težiti za duhovnim savršenstvom (tikunom), postojati će kozmičke sile zla i čovječanstvo će to fizički doživjeti u sjedalnom živcu, kao išijas.

Koji je razlog žalovanja i posta 9. ava?

Deveti dan u avu je jedan od 365 dana u godini koji kontrolira anđeo mraka - naša vlastita sebičnost i zla osobnost. Zato 9. ava ne želimo učiniti ništa što bi anđelu mraka dalo energije. Zbog toga sve zabrane i žalobni običaji koji se drže na taj dan imaju za svrhu da nas spriječe da hranimo mračnu stranu. Sjedenje na podu uzemljuje naše frekvencije i omogućuje nam "da ostanemo ispod domašaja radara", da nas nedolične sile ne prepoznaju. Jelo i piće privlače i generiraju energiju, isto tako i kupanje, nošenje kožne obuće (koža privlači energiju - zato je tefilin načinjen od kože), ulja i kreme, intimni odnosi i proučavanje Tore - sve to nastojimo izbjeći 9. ava. Međutim, sve to ipak nije dovoljno. Moramo također oko sebe izgraditi oklop zaštite od negativnosti toga dana. To se može učiniti sudjelovanjem u posebnim proučavanjima, te čitanjem knjige Tužaljki. Ti su postupci dovoljni da nas zaštite na taj dan.

Zašto se običaji žalovanja poslijepodne ublažuju?

Prva zabilježena katastrofa koja se dogodila 9. ava bila je grijeh uhoda. Prvog tamuza Mojsije je poslao uhode da istraže Obećanu zemlju. Za to

im je trebalo četrdeset dana i vratili su se 9. ava. Mojsije je znao da će se oni vratiti toga dana, dana koji je u sebi nosio potencijal velike opasnosti i negativnosti, no isto je tako znao da bi se moglo dogoditi suprotno i da je postojala mogućnost da se energija tog dana preobrazi iz negativne u pozitivnu. Mojsije je znao da ako se uhode vrate na dan kada je prevladavao anđeo tame, i ako bi cijeli Izrael toga dana uspio nadvladati njegovu silu, tada bi, u tom trenutku, dolazak Mešijaha bio moguć - kraj sve boli i patnje na svijetu. Gore je spomenuto, da u duhovnosti - što je veća prepreka, to će se veće svjetlo otkriti.

Pa kako mi znamo da se Mešijah treba roditi 9. ava poslije podne (u to vrijeme možemo ustati s poda i sjesti na stolice)?

U Talmudu je rečeno da su Rimljani, prije nego li su ušli u Hram, dobili izričite upute od Titusa da ne dodiruju zgradu koja se smatrala jednom od najveličanstvenijih građevina i čuda svijeta. Međutim, svi znamo da je nekako Hram ipak bio spaljen. Mudraci su shvatili da je bila spaljena jedino materijalna iluzija, a da je Hram još uvijek stajao, i tko je dostigao dovoljno visoku duhovnu razinu mogao bi ga vidjeti i koristiti. U tom su trenutku mudraci primili nadu i utjehu da do izbavljenja može doći.

Stoga 9. ava poslijepodne ustajemo i sjedamo na stolice, i malo ublažavamo zakone žalovanja, kako bi nam to pomoglo da se povežemo s energijom Mešijaha, koja je kontinuirana nada u bolji duhovni svijet.■

(nastavak s 34. stranice) R. Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Zohar: 9. ava

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Prema tradiciji je bilo određeno, ma koliko to čudno zvučalo, da će 9. dan mjeseca ava (Lav), dan žalosti i posta, biti za čovječanstvo dan rođenja Mešijaha i kraj sve boli, patnje i tjeskobe. Što znači da će od tog trenutka nadalje, 9. ava (Lava) postati jedini praznik u hebrejskom kalendaru. Pa što ima tako posebno u mjesecu Lava (avu) da on treba biti mjesec u kojem bi se Mešijah trebao roditi? Koje su to posebne sile koje se nalaze u svemiru u to doba?

Kako bi odgovorili na ova pitanja, prvo moramo znati karakteristike znaka Lava i jedinstvenu snagu koju on mora probuditi u svima nama, neke određene energije i osjećaje, koje su dostupne samo tijekom mjeseca Lava.

Lave, tko si ti?

Lavovi su poznati kao osobe s dobrim držanjem. Dobar primjer za to je Ari (svjetski glasoviti kabalist). Ne samo da "Ari" znači Lav, astrološki znak svetog kabaliste također je Lav. Čini se da su ljudi njegova vremena prepoznali njegovu veličinu, do te mjere da su ga zvali "Ha'Elohi" (božanstveni). Imajte na umu da Mošeu, jednom od najpoznatijih vođa svih vremena, nije nadjenut takav uzvišen nadimak. Međutim, važno je zapamtiti da s druge strane Lavovi također imaju sposobnost da djeluje na vrlo neugodan način. Hebrejska slova za "Lava" (arje) ista su kao slova riječi "viđenje" (reija)to ukazuje na sposobnost Lavova da vide Svjetlo, da vide ono što drugi ne mogu. Jedan od najpoznatijih

mitova kabale je Merkava (B-žja kola u Ezekijelu pogl. 1). Tamo su četiri svete zvijeri: lav, bik, orao i čovjek. Lav predstavlja sefiru Hesed, koja je svjetlo - moć dijeljenja, davanja i bezuvjetne ljubavi. Lav je po gematriji (brojčana vrijednost hebrejskih slova) 216 što je ista brojčana vrijednost kao kod riječi "gevura" - snaga suda (din), primanja, poznatija kao energije lijeve kolone. Što znači da Lavovi imaju vlast nad obojem: hesedom (Svjetlom), i gevurom (presudom). Snaga heseda (Svjetlosti) također je povezana s elementom vode koja dominira ljetnim astrološkim znakovima, i karakterizira ju energija davanja. Svaki znak zodijaka ima svoje određene karakteristike. Lavovi imaju sposobnost dati savjet, jer oni mogu vidjeti, "reija", stvari koje drugi ne vide.

Tako proučavajući prirodu Lavova, vidimo da su oni izrazito voljni davati i imaju snažne liderske sposobnosti. Kombinacija tih dviju osobina čine Lava vrlo moćnim znakom.

Snage unutar mjeseca Lava (ava)

Kao što je navedeno u prethodnim člancima, Sefer Jecira (Knjiga stvaranja) koja se pripisuje praocu Abrahamu - kaže nam da su 22 hebrejska slova gradbeni blokovi Svemira. Što znači da ona predstavljaju duhovne frekvencije koje su stvorile naš svemir. Slično tome, 80-ih godina 20. stoljeća objavljena je teorija super žica koja tvrdi da je svijet izgrađen od 22 temeljne frekvencije. Problem je, međutim, što suvremeni fizičari ne znaju kako te frekvencije/žice o kojima se tako mnogo govori, utječu na naš život.

Sefer Jecira nas uči da su 22 frekvencije, koje predstavljaju hebrejska slova, alati korišteni za prijenos duhovnog bogatstva. Prema kabali svaki mjesec kontroliraju dva hebrejska slova; jedno kontrolira zvijezdu koja vlada tim mjesecom a drugo kontrolira astrološki znak mjeseca.

Mjesec Lava (av) kontroliraju slova כ (kaf) i ט ( )tet). Slovo כ kontrolira Sunce, koje je zvijezda koja dominira Lavom, a slovo ט kontrolira astrološki znak Lava.

Pa što je tako posebno u tim slovima?

Slovo ט ima oblik gotovo potpunog kruga s nastavkom koji se krije

s 36.

unutar slova. Zohar taj nastavak naziva "skriveno dobro". Običnim jezikom rečeno, on je nagovještaj ogromne snage i skrivene Svjetlosti za svijet koji dolazi, i također ga se naziva "Or Ha'Ganuz" (skriveno svjetlo). To je Svjetlo koje je bilo stvoreno prvog dana stvaranja svijeta ("I reče B-g: neka bude svjetlost i bi svjetlost" - Postanak 1,3). To je ogromna snaga koja postoji u svemiru tijekom mjeseca Lava (ava), energija Stvaranja.

Slovo כ pripada suncu koje kontrolira mjesec av. Kao što znamo, sve planete okružuju sunce. To nam također daje naznake o naravi Lava. Lavovi vole biti u središtu pozornosti. Sunce ima dva uobičajena naziva na hebrejskom - שמש (šemeš) i המח (hama = vruće). Šemeš predstavlja unutarnju, duhovniju strana Lava, a hama vanjsku stranu.

Što se tiče vanjske strane, onoga što drugi vide, poznato je da Lavovi sebe vide kao vođe i kao onog tko najbolje zna, a također vole predstave i dramatiziranje. Ako prigovorite njihovom vodstvu oni će vam odmah dati po prstima. Njihovo vodstvo može biti vruće i stvarati opekline za njihovu okolinu, u slučaju diktatorskog načina vodstva. U vezi toga, njih je lako smiriti dodvoravanjem i pohvalama jer njihov ponos je njihova osjetljiva točka.

Hebrejska riječ šemeš (sunce) predstavlja našu nutrinu, skriveniji dio nas samih. Također se sa hebrejskog može pročitati kao Šamaš, što znači pomagač ili pružanje usluga, što je osnovna uloga svakog vođe - služiti svom narodu. Dakle, još jednom, vi-

dimo da se pozitivna snaga Lava odražava u njihovoj urođenoj sposobnosti da vode i stoje na usluzi drugima.

Važno je razumjeti da će u trenutku kad započne mjesec av, biti moguće osjetiti kako se moć Lava pojavila unutar nas samih i u Svemiru. S obzirom da je Lav vatreni znak; također bi trebali biti svjesni burne naravi ovog mjeseca. Isto tako nije slučajno da je 9. ava, kada je Prvi hram bio uništen, on bio spaljen vatrom. Prema tradiciji Hram je bio uništen zbog "bezrazložne mržnje".

Na početku pobune protiv Rimljana (66. n.e.), čelnici Jeruzalema su otkrili da su stanovnici Jeruzalema imali dovoljno zaliha da pod opsadom unutar utvrđenih zidina grada provedu dvadeset godina. Oni su se nadali da će se negdje u okviru tog vremena, rimski proračun potrošiti i da će Rimljani otići kući. Nažalost ubrzo su iskrsnule svađe i sporovi jer je jedan mislio da zna bolje od svojih bližnjih kako se nositi s Rimljanima. Ovaj je sukob kulminirao tako što su ljudi jedni drugima spaljivali skladišta sve dok nisu ostali bez zaliha. Nije slučajno da je ovaj čin negativnosti – bez međusobnog poštovanja i postupanja bez tolerancije jednog prema drugome, brat se tukao sa svojim bratom – bio proveden vatrom. Od tada, svake

godine, sile svađe i netolerancije pojavljuju se opet i opet, jer nismo riješili ono što je davno prije bilo potrebno riješiti.

Kako mudraci kažu, Treći hram će sići s neba u vatri - vatra koja je uništavala sada će graditi i otkrivati u svakom od nas slovo ט - (tet) skriveno dobro, skriveno Svjetlo.

To će se dogoditi čim shvatimo da smo ovdje da bismo služili jedni drugima, baš kao što sunce služi i daje život i podršku svim planetama oko sebe. Ako želimo da nas ljudi cijene, ako želimo voditi i stvarati i pronaći način da surađujemo s drugima, trebamo imati svijest o moći Lava. Razumjeti da svatko od nas ima drugačiju viziju i drugačije razumijevanje stvari, i da se razlikujemo jedni od drugih, a to znači da mi, svatko od nas, može doprinijeti nešto jedinstveno.

Pitanje je kakav svijet želimo stvoriti i kojim oblikom vodstva ćemo se poslužiti? Hoćemo li voditi vatrom, hoćemo li paliti poput sunca, ili ćemo našu snagu uzeti od najmoćnijeg izvora, skrivene Svjetlosti, i voditi sa suosjećanjem, ljubavlju i poniznosti.

Ako ispravno odaberemo, u sebi ćemo otkriti skrivenu Svjetlost i imati sreću da vidimo dolazak Mašijaha; što znači da bismo doista mogli slaviti Tu B'av (15. ava), blagdan ljubavi, koja je sposobnost da se sjedinimo s drugim ljudskim bićem, bez ponosa i netolerancije te u stanju jedinstva, mira i zajedništva.■

Prevela Tamar Buchwald

(nastavak

stranice) Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Mjesečni Zohar: Mjesec av - Lav

OSOVINA ZLA

Izrael potvrdio: Napašće nas

B92,5.8.2024.

Iran je odlučio da napadne Izrael, saopštio je ministar spoljnih poslova Izraela Izrael Kac, javlja Džeruzalem post.

"Iran nas je obavestio da namerava da napadne Izrael,” rekao je Kac, dodajući da "svet treba da traži cenu od Irana za bilo kakvu agresivnu akciju koju preduzme."

U razgovoru koji je Bageri vodio sa svojim bahreinskim kolegom Abdulatifom bin Rašidom Alzajanijem, on je govorio o odlučnosti svoje zemlje da od-

govori na ubistvo političkog lidera Hamasa Ismaila Hanija u Teheranu prošle nedelje.

Izrael nije preuzeo odgovornost za napad, ali se pretpostavlja da ga je izvršio. SAD veruju da bi do napada Irana moglo da dođe u narednih 48 sati.

Predsednik SAD Džozef Bajden će se kasnije danas sastati sa svojim timom za nacionalnu bezbednost da bi razgovarali o situaciji, dok je komandant američkog CENTCOM, general Majkl Erik Kurila posetio Izrael i sastao se sa ministrom odbrane Joavom Galantom i načelni-

kom štaba Izraelskih odbrambenih snaga (IDF) Herclom Halevijem.

Galant je rekao da je poseta "direktan prevod američke podrške Izraelu u delo". Odnos između Izraela i SAD je nepokolebljiv, istakao je on.

"Razgovarali smo o koordinaciji odbrambenih aktivnosti i načinima proširenja međunarodne koalicije koja se suočava sa agresivnim akcijama Irana i njegovih zastupnika", dodao je Galant.

Bajden je razgovarao sa jordanskim kraljem Abdulahom o

naporima za deeskalaciju regionalnih tenzija, uključujući i trenutni prekid vatre i sporazum o oslobađanju talaca, navela je Bela kuća.

Predsednik SAD je zahvalio kralju Abdulahu na prijateljstvu i potvrdio nepokolebljivu podršku SAD Jordanu kao partneru i savezniku u promovisanju regionalnog mira i bezbednosti, dodaje se u saopštenju.

Jordan i SAD bili su deo koalicije koja je branila Izrael kada je Iran napao u aprilu. U toj koaliciji su bile i Velika Britanija, Francuska i sam Izrael.■

UN: Devetero djelatnika UNRWA-e upleteno u Hamasov masakr 7. listopada

Index,5.8.2024.

POSTOJI mogućnost da je devetero zaposlenika UN-ove agencije za pomoć palestinskim izbjeglicama (UNRWA) sudjelovalo u napadu Hamasa na Izrael 7. listopada 2023. i bit će otpušteni, priopćili su danas Ujedinjeni narodi.

"Za devet je osoba prikupljeno dovoljno dokaza koji upućuju na moguću umiješanosti u napade 7. listopada", rekao je zamjenik glasnogovornika Farhan

Hak.

Svi su muškarci

Referirao se na zaključke Ureda UN-a za unutarnju kontrolu (OIOS), koji je završio istragu o navodnoj umiješanosti 19 članova osoblja UNRWA-e u napade.

Svih devet osumnjičenih su muškarci. Hak nije pojasnio na koji su način bili upleteni, ali je „za nas svako sudjelovanje u napadima golema izdaja naravi

posla koji obavljamo u ime palestinskog naroda“, rekao je taj dužnosnik UN-a.

Ujedinjeni narodi pokrenuli su istragu nakon što je Izrael optužio UNRWA-u da je 12 njihovih djelatnika sudjelovalo u napadima Hamasa 7. listopada na jug Izraela, koji su pokrenuli rat u Gazi.

Izrael pojačao optužbe

Izrael je u ožujku pojačao svoje optužbe, ustvrdivši da je vi-

še od 450 djelatnika UNRWA-e sudjelovalo u vojnim operacijama terorističkih skupina u Gazi. UNRWA zapošljava 32.000 ljudi u svom području djelovanja, od čega 13.000 u Gazi.

UNRWA je u ožujku priopćila da su neki zaposlenici koji su oslobođeni iz izraelskog pritvora u Gazi prijavili da su bili pod pritiskom izraelskih vlasti da lažno izjave da agencija ima veze s Hamasom i da je njezino osoblje sudjelovalo u napadima 7. listopada.■

Crvenom bojom napisali "oslobodite Gazu"

Index,4.8.2024.

NA KIPU u Amsterdamu koji predstavlja Anne Frank, židovsku tinejdžericu koja je umrla u nacističkom logoru tijekom Drugog svjetskog rata te je postala svjetski poznata zbog svojeg dnevnika, crvenom je bojom napisano "oslobodite Gazu", objavljeno je danas.

Prema fotografijama objavljenim na društvenoj mreži X, na podnožje kipa napisano je "oslobodite Gazu", dok su ruke mlade djevojke obojene istom krvavo crvenom bojom.

Kip je ranije srušen

Ovo je drugi put u manje od mjesec dana da je ovaj kip koji se nalazi u parku na jugu Am-

sterdama postao meta, istaknula je lokalna televizijska stranica AT5, koja je prva dobila ove fotografije.

Informaciju je potvrdio glasnogovornik amsterdamske policije

kojeg je kontaktirao AFP.

Kako prenosi AT5, taj kip već je srušen 9. srpnja, a općina je tada zatražila pojačanu zaštitu, kameru za videonadzor i noćnu rasvjetu.

Kip je ponovno oštećen vjerojatno ove noći. "Istraga je otvorena, osumnjičenik još nije identificiran", rekao je glasnogovornik policije za AFP.

Sve više antisemitskih incidenata

Od početka rata u Pojasu Gaze sve je više antisemitskih incidenata u cijelom svijetu, posebice u Nizozemskoj.

Anne Frank jedna je od važnih ličnosti židovske zajednice u

Nizozemskoj, žrtva Holokausta, u kojemu je ubijeno oko 75 posto od približno 140.000 Židova u zemlji u to vrijeme. Njezin dnevnik postao je jedna od najupečatljivijih priča o Holokaustu.

U Amsterdamu postoji muzej osnovan u kući u kojoj su se

Anne Frank i njezina obitelj sklonili dvije godine kako bi pokušali pobjeći od nacista, prije nego što su otkriveni 4. kolovoza 1944.

Anne Frank je prvo deportirana u tranzitni logor Westerbork u Nizozemskoj, zatim je prebačena u Auschwitz i BergenBelsen, gdje je 1945. godine umrla od tifusa u dobi od 16 godina.■