OU Israel's Torah Tidbits Alija po Alija

Kohen – prva alija – 11 p’sukim –3,23-4,4

Moše Rabenu nastavlja narodu iznositi svoje oproštajne riječi. On im kaže da je tražio B-ga da poništi odluku kojom je njemu (Mošeu) zabranjeno da uđe u Zemlju.

Ispravan način židovske molitve je da se prvo iznesu riječi hvale B-gu, a zatim Mu se uputi zahtjev. Tako je strukturirana Amida. Ovo učimo od Mošea Rabenu koji je prvo rekao kako je B-g počeo Mošeu otkrivati svoju veličinu… a zatim je Moše zatražio da mu bude dopušteno da uđe u Zemlju.

Baal Šem Tov je iznio komentar da je Moše, koji je od B-ga osobno naučio čitavu Toru, Pisanu riječ i Usmeni zakon, upotrijebio termin "Ti si mi počeo pokazivati Svoju veličanstvenost…" Što više netko uči Toru, što više uči o B-gu, to će više shvaćati da je tek počeo razumijevati Tko B-g jest.

B-g je odbio taj zahtjev i zabranio Mošeu da to ponovo zatraži. Moše se popeo na goru odakle je vidio Zemlju. B-g mu je potom rekao da svoj autoritet vođe prenese na Jehošuu.

Prema analizi knjige D’varim Gaona iz Vilne, ovime se završava prvi dio Mošeove poruke Narodu.

On zatim nastavlja razmatrati zakone i propise (Toru i micvot) po kojima narod sada teba živjeti… u Erec Jisraelu.

Tori se ne smije niti nadodavati niti od nje oduzimati [ovo se u micvot ubraja na drugom mjestu].

Slijedi još jedno upozorenje protiv idolopoklonstva. I zatim, "A vi koji ste prionuli uz B-ga svi ste danas na životu." (Gemara uči da je ovo jedna od mnogih referenci na t’hijat hametim u Tori.)

Iz perspektive micvot

Dvojaka zabrana da se niti ne dodaje niti ne oduzima od Tore, navedena je u paraši VaEthanan, pa ponovo u paraši Re’e (gdje je se ubraja među 613 micvot). Gaon iz Vilne upozorava na to da je jednom upotrijebljena množina, a drugi puta jednina. Ovo, veli on, ukazuje na dva različita aspekta ovih zabrana. Zabranjeno je dodati ili oduzeti od jedne konkretne micve – na primjer, ne možemo uzeti 5 vrsta ili 3 vrste raslinja na Sukot za ispunjenje micve o "lulavu i etrogu". Niti smijemo dodati ili oduzeti ukupnom broju micvot. Tretirati rabinske micve kao zakone iz Tore, ili obrnuto, bio bi primjer drugog aspekta ovih zabrana. Duh ovih zabrana (ako ne čak i stvarna definicija) obuhvaćao bi i tretiranje (i/ili podučavanje) humra (strožeg pridržavanja nego što je neophodno na temelju same halahe) kao da su obavezne, ili obrnuto (tvrdnja da je nešto što je zabranjeno "samo" humra).

Levi – druga alija – 36 p’sukim –4,5-40

Još jednom, Moše naglašava da je namjena micvot da ih se drži u Erec Jisraelu. (To se ne odnosi samo na micvot vezane uz Zemlju, već na cjelokupan opseg micvot.)

Opetovano se navodi u knjizi D’varim, a posebice u Paršat VaEthanan, da je Erec Jisrael glavni razlog zašto smo izvedeni iz Egipta, što je od nas formiran narod, i što su nam dane Tora i micvot

To što se egzil oduljio, uči nas da se Toru može držati, da je se mora držati, ma gdje se Židov nalazio. To je bio jedan od razloga što je Tora dana na Sinaju, prije ulaska u Zemlju. S druge strane ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu, koju je Moše Rabenu često ponavljao u D’varim, da je B-g oduvijek imao za nas namjeru da držimo Njegove micvot u zemlji Izraelu. Ima li više micvot za držati u Izraelu nego van njega? Da. No možda veći značaj ima to da svaka micva – čak i one koje se vrše širom svijeta, svoj pun potencijal mogu doseći tek u Izraelu.

To je poruka koju svatko od nas treba shvatiti, razumjeti i usvojiti. Onda tu poruku moramo proširiti svojoj rodbini i prijateljima po svijetu koji smatraju da već "imaju sve što je potrebno da se bude Židov u potpunosti", u njihovim općinama širom svijeta. A o vitalnom značaju Tore i Izraela za naš život kao Židova mora se podučiti one malo manje predane Židove, kako u Izraelu, tako i van njega.

S druge strane ne smijemo zaboraviti da današnji Izrael nije ostvarenje sna, već jedan korak naprijed na putu do Potpunog izbavljenja, obnove Ciona i Jeruzalema, ponovne izgradnje Beit Ha-Mikdaša, i dolaska Mašijaha. Ova nam ideja pomaže da se nakon žalovanja koje završava 10. ava ponovno usredotočimo, te je prikladna tema da s njom započnemo razdoblje utjehe i pokajanja.

Moramo paziti da sačuvamo i izvršimo micvot jer (između ostalog) micvot predstavljaju judaizam kao inteligentnu religiju narodima svijeta. A to zauzvrat, posvećuje B-žje Ime. S beskrajnom pažnjom moramo zapamtiti i prenijeti našoj djeci taj "doživljaj sa Sinaja" .

Moše novoj generaciji do u tančine opisuje Matan Tora. On uvršta i posebno upozorenje na potencijalno idolopokloničke misli uvjetovane kombinacijom veličanstvenog, opipljivog svemira u kojem živimo i Nevidljivog B-ga.

B-g nas je izveo iz Egipta da bi nas učinio Svojim narodom. On se razgnjevio na mene, kaže Moše, i zabranio mi da uđem u Zemlju. Moše upozorava narod da ne odbaci savez s B-gom nakon što on (Moše) premine.

Sljedeći odlomak se čita ujutro na Tiš’a b’av… Unatoč mnogim upozorenjima protiv idolopoklonstva, Moše prorokuje (predviđa) da će nastupiti vrijeme kada će se narod odvratiti od B-ga i biti prognan iz svoje zemlje. I tada će se dogoditi da će narod tražiti B-ga i vratiti Mu se. Moše ističe osobitost Izraelskog naroda i njihov naročiti odnos s B-gom, te moli narod da ostane vjeran Tori i micvot. U njegovom glasu osjeća se molba, kao da preklinje narod da ne ide putem njegova proročanstva.

Šliši – treća alija – 9 p’sukim 4,41 49

Iako gradovi-utočišta neće imati svoju funkciju sve dok Erec Jisrael bude osvojen i naseljen, Moše (s po letom da izvrši B-žju zapovijed) od ređuje 3 grada na istočnoj obali Becer u pustinji Mišor, području za Reuvena, Ramot na području Gil’ ada za Gada, i Golan u Bašanskoj regiji za Menašea.

Njima (micvot koje će sada biti iz nesene) je Moše nakon Izlaska po dučio narod na posjedima s istočne strane Jordana.

(Zapazite detalje pri opisivanju mjesta gdje se nalazi narod, ponav ljanje kako su uspješno osvojili ze mlje "istočne obale". To je vjeroja tno trebalo djelovati ohrabrujuće na narod.)

V’zot haTora… koje se kaže kada se Tora podigne, dolazi iz D’varim 4,44. U siduru su riječi al pi Hašem b’jad Moše nadodane. Ova se fraza pojavljuje u Bamidbar 4 puta, no čini se da je preuzeta iz 9,23.

R’vi’i – četvrta alija – 18 p’sukim –5,1-18

Moše započinje ponavljati micvot uz ponovno navođenje Aseret HaDibrot. On ističe da Savez na Sinaju nije bio sklopljen samo između B-ga i prethodnog naraštaja, već između B-ga i svih budućih naraštaja Židova.

Postoje interesantne razlike između ove verzije Dekaloga i one u Jitrou – najznačajnija je poznata "Šamor v’Zahor" kod šabata. Općenito uzevši, tumači se da se "Zahor" odnosi na pozitivne micvot i aspekte šabata, dok se "Šamor" uzima kao upozorenje protiv kršenja zabrana. Za minimum od dvije svijeće za šabat kojega tradicija nalaže (iako bi po halahi i jedna svijeća bila dovoljna), kaže se da predstavlja ove dvije dimenzije šabata.

Nerazdvojiva priroda pozitivnih aspekata šabata i njegovih zabrana "zaslužna" je što je kiduš petkom uvečer obavezan i za žene. Umjesto da kiduš uzimamo kao čistu "vremenski određenu pozitivnu micvu" što bi (vjerojatno) značilo da bi žene bile toga oslobođene, mi na kiduš gledamo kao na dio cjeline šabata, što dakle, podrazumijeva potpunu i ravnopravnu obavezu za muškarce i za žene. Dvojakost šabata zapovijeđena je b’dibur ehad i neodvojiva je.

Slijedimo li istu ideju sve do havdale, imamo raspravu među autoritetima je li ona obaveza za žene. Većina mišljenja sagledava havdalu kao kopiju kiduša za završetak šabata, i tvrdi da žene imaju obavezu havdale. Manjinsko mišljenje havdalu vidi kao odvojenu od šabata, što joj daje prirodu više vremenski određene pozitivne micve, te tvrdi da su žene izuzete. Zaključak je u halahi da žene moraju tretirati havdalu kao obavezu, ali je trebaju čuti dok je izgovara muškarac, ukoliko je to moguće. A ako nije, onda žena mora sama "napraviti" havdalu. (Postoje dodatna pitanja u vezi b’samim tako i svijeće spram žena, što daje dodatne razloge da je bolje čuti havdalu od muškarca.)

Kiduš ni u kom slučaju nije jedina posljedica izraza b’dibur ehad. Iz perspektive haškafe, u zabranama vezanim uz šabat trebamo vidjeti nešto više od popisa brojnih zabrakoje nam postavljaju ograničenja. Uzdržavanje od melahe može se gledati, kako to Dayan Grunfeld naziva u knjizi The Sabbath polaganjem darova kreativne aktivnosti g dao ljudskim bićima, pred Njegove noge (recimo to tako) u čast Stvoritelju i G-spodaru svega. I to na tjednoj bazi, kako te darove ne bismo uzimali zdravo za gotovo, niti pretpostavili da su naše sposobnosti i talenti nastali sami od sebe.

Postoji suptilna razlika između ne činiti melaha i suzdržavati se od melahe. Ako uzrastemo do toga da razumijemo i uvažimo tu razliku, naše držanje i uživanje šabata uvelike se može poboljšati.

Hamiši - peta alija - 15 p'sukim5,19-6,3

Moše zatim podsjeća narod da su se oni koji su bili prisutni prilikom Matan Tora bojali dalje slušati B-žji Glas i složili se da će slušati riječi proroka koji govori u B-žje ime umjesto izravne komunikacije.

Ovo je izuzetno važna epizoda u razumijevanju našeg lanca tradicije i metode prijenosa Usmenog zakona. To ne samo da je učinilo da Moše Rabenu bude ključan za naše razumijevanje B-žje Riječi, već također i Mošei Rabenu svake generacije. To vrijedi za proroke, tijekom perioda židovske povijesti kada smo imali proroštvo, ali se također proteže do danas po načinu na koji se Tradicija prenosi s jedne generacije na drugu. Možemo reći da imamo važnu obvezu prihvatiti Toru od naših roditelja i učitelja, upravo zato što oni koji su stajali na Sinaju nisu željeli izravno čuti B-žji glas osim prve dvije zapovijedi.

Moše naglašava da se B-g složio sa zahtjevom naroda.

A opet, Moše povezuje držanje micvot s jedinim ispravnim okruženjem za život Židova - Erec Jisraelom. (Ova ideja zapravo je izražena na tri različita načina u posljednim p'sukim ove alije.)

Šiši - šesta alija - 22 p'sukim - 6,425

Prvi dio ove alije je prvi odlomak Š'ma. "...HaŠem je jedan." Ova izjava židovske vjere također se smatra micvom da se vjeruje u jedinstvo i jedinstvenost B-ga. (Imajte na umu da je B-žje jedinstvo također dio micve da se vjeruje u Njega, ali po- trebna je vlastita micva kako bi se naglasio ovaj ključni element vjerovanja, za razliku od većine svjetskih religija).

"Voli" B-ga čitavim svojim bićem. (Mnoge se micvot, židovski običaji i stavovi smatraju manifestacijama ljubavi prema B-gu.) Moramo proučavati i podučavati Toru (iz praktičnih razloga i zbog učenja samog). Trebamo recitirati Š'ma dva puta dnevno, nositi t'filin na ruci i iznad središnjeg dijela čela i postaviti mezuzu na naše dovratnike.

Micva učenja i poučavanja Tore može se ispuniti svojom glavom, svojim intelektom. Kažite nekome Dvar Tora i oboje ćete ispuniti v'šinantam l'vaneha. Ali, ispričajte taj isti Dvar Tora energično, na način koji pokazuje ljubav prema B-gu i koji rasplamsava emocije slušatelja, tako da se ne pridodaje samo svom znanju Tore, već da se poveća oduševljenje i entuzijazam za Toru i micvot, tada ste ispunili dodatnu zapovijed, v'ahavta et Hašem Elokeha, da volite B-ga svim svojim srcem (Sefer HaChareidim). Ovaj aspekt Ahavat Hašem možemo generalizirati tako da uključi sve micvot. Šabat, na primjer.

Netko može formalno odraditi sve korake i ne prekršiti šabat; činite to s ljubavlju i to ispunjava v'ahavta

Iz perspektive micvot

Rambam i Chinuch računaju t'filin kao dvije micvot; s tim se ne slažu svi. Može se tvrditi i ovako i onako. Iako ih kupujemo kao par i nosimo ih kao par, svaka t'fila ima svoju vlastitu zapovijed i tehnički je neovisna o drugoj. Osoba kojoj je glava potpuno omotana zavojem ne nosi šel roš, samo šel jad. Aškenazi (većina) kažu dvije brahot na t'filin, po jednu za svaki. S'faradim obično ne. Ali pokazuju li ove prakse da li se t'filin ubraja među tarjag kao micva (dvije micve)? Ne nužno. "Meso u mlijeku" ima tri zabrane: kuhanje, jedenje, izvlačenje koristi. Koliko micvot tarjaga je basar b’halav? Jedna? Tri? Rambam kaže dvije.

Š'vi'i - sedma alija - 11 p'sukim7,1-11

Na kraju, Moše kaže narodu da su narodi u Erec Izraelu s kojima ćemo se suočiti moćniji od Izraela. Ali B-g će ih predati u ruke Izraela. Od nas se traži da uništimo "Sedam naroda", da ne iskazujemo milost prema idolopoklonicima u Zemlji, a svakako da ne stupamo u brak s njima ili bilo kojim drugim ne-Židovima.

Bez obzira na to koliko netko bio siguran u svoju vjeru, miješani brakovi i drugi bliski kontakti sa stranim kulturama imat će negativan učinak na Židova kao pojedinca i na židovski narod. Uz zabranu Tore u vezi miješanih brakova, postoje mnoge rabinske zabrane usmjerene na ograničavanje društvenih kontakata.

Moramo uništiti idolopoklonstvo u zemlji. Uvijek moramo imati na umu temelj na kojem je B-g izgradio svoj odnos s nama.

On nas je zbog Svoje ljubavi prema nama i Njegovih obećanja našim precima, izveo iz Egipta.

Znajte da se B-gu može vjerovati da će održati svoja obećanja i nagraditi one koji ispravno slijede Njegove puteve, kao i da će kazniti one koji to ne čine.

Posljednja 3 p'sukim sedre ponovno se čitaju za Maftir. Čast Maftira za Šabat Nahamu obično se dodjeljuje rabinu ili istaknutom članu šula