iz grčke mitologije

Prije šezdeset pet godina sam, u srednjoj školi, naučio važnu lekciju iz musara, ali to u tom času nisam shvaćao.

Odisej je u grčkoj mitologiji bio lutalac i pustolov. Čuo je za "pjev sirena". To je bila glazba koja se mogla čuti u jednoj luci, a bila je tako očaravajuća, tako privlačna, da je privlačila mornare žalu. Međutim, u luci su se nalazili hrapavi, oštri grebeni te bi se brodovi u njih zalijetali i bili uništeni. Mornari su to znali i prolazeći pored luke vidjeli bi olupine uništenih brodova, no jednom kada bi začuli pjesmu sirena, bili su bespomoćni i krenuli bi prema luci u vlastitu propast.

Odisej je želio čuti tu legendarnu pjesmu sirena, ali je znao da bi to bilo kobno. Zbog toga je svojim mornarima začepio uši voskom da ne čuju nikakve zvukove, te im rekao neka plove pored luke i neka ne obraćaju pažnju na išta što on govori. Zatim se čvrsto vezao za brodski jarbol kako se ne bi mogao micati.

Kad su se mornari približili luci, Odisej je začuo pjesmu sirena. Počeo je vikati mornarima neka krenu prema obali, ali oni ga, naravno, nisu mogli čuti. Počeo je urlati na njih: "Ja sam vaš kapetan! Morate slušati moje naredbe!" Dok je slušao pjev sirena, nastojao se osloboditi užadi kojima je bio vezan. "Krenite prema obali!" povikao je. "Dat ću vas objesiti zbog pobune!" Ali mornari su samo veslali dalje.

Nakon što su prošli luku, i pjev se više nije čuo, Odisej se onesvijestio od iscrpljenosti. Mornari su ga tada odvezali, i on je shvatio koliko je bio bespomoćan, i da nije onesposobio mornare da čuju, svi bi izginuli.

Puno godina kasnije shvatio sam da je "pjev sirena" jecer hara. On može očarati osobu i učiniti da bude gotovo bespomoćna da se odupre njegovom iskušenju. To što su vidjeli olupine brodova nije spriječilo mornare da zaveslaju u vlastitu propast.

Jedan ovisnik o kokainu radio je u mrtvačnici i pokapao ljude koje je kokain ubio, ali to ga nije spriječilo da ga i dalje konzumira te je umro od kokaina u 33. godini. Kokain, pjev sirena, jecer hara – sve je to isto.

Kako možemo "začepiti svoje uši" za "pjev sirena" koji se čuje gotovo posvuda u našem okruženju? Talmud citira Hašema koji je rekao: "Stvorio sam jecer hara i stvorio sam Toru kao njegov protuotrov" (Kedušin 30b). To je naša jedina obrana. Međutim, nije dovoljno samo držati se Tore, kao što ni držanje za jarbol ne bi bilo dovoljno. Mi se moramo tako čvrsto vezati za Toru da se ne možemo od nje otrgnuti. To je razlog zašto je Mojsije opetovano naglašavao: "Ali vi koji se držite Hašema - vi ste danas svi živi" (Devarim 4,4), "uz Njega ćete prionuti," (isto, 10,20) i "Ljubiti Hašema, slušati Njegov glas i prionuti uz Njega (isto, 30,20). Kralj David kaže: "Držao sam se tvojih svjedočanstava" (Tehilim 119,31). Držati se i prionuti znači biti neodvojivo vezan za Toru.

Učenje Tore i vršenje micvos od najveće je važnosti, ali ne rezultira potrebnim sjedinjenjem. Talmud kaže da jedini stih o kojem ovisi cijela Tora jest "Znaj Hašema na svim svojim putevima" (Mišle 3,6; Berachos 63a). Prianjanje i priljubljivanje se ne postiže povezivanjem s Hašemom samo u proučavanju Tore i u vršenju micvos, već u svemu što radimo - jedenju, spavanju, obavljanju poslova, druženju. Spisi musara nam govore kako to možemo postići. Upravo ova vrsta držanja Tore može nas spasiti od destruktivne privlačnosti jecera hara.