5 minute read

Odgoda

"U to je vrijeme sam ja [Moše] molio B-ga govoreći:"(Ponovljeni zakon 3,23).

Ovo je lekcija u kojoj je Rebe Nahman dao jednu od svojih najpoznatijih izjava:

Advertisement

Tako nešto kao očaj i beznađe, ne postoji!

Odakle on to zna? Iz povijesti svijeta. U Likutey Halakhot (Milah 3,2), njegovog komentara na Likutey Moharan, Reb Noson piše da logično gledajući, budući da je svrha Stvaranja da Židovi trebaju živjeti po Tori, B-g nije smio Toru čovječanstvu dati odmah. (U to vrijeme bi cijeli svijet mogao biti, i bio bi Židovski.) Ne samo to, već budući da življenje – čisto životinjsko, ona vrsta "živi da jedeš", i stvarni ljudski, sveti život - dolazi samo od življenja prema Tori, čini se potrebnim da se Tora dâ odmah. Pa, zašto je B-g čekao dvadeset i šest generacija da bi ju dao. B-g nam je učinio uslugu, uslugu koju nismo zaslužili i uslugu koja će nam dobro doći kada ne budemo imali zasluga (a što je često slučaj). B-g ne želi izgubiti ni jednu jedinu dušu. Svaka iskra svetosti koju će duša stvoriti, spasenje je te duše. Da je Tora bila dana odmah, mi bismo odmah bili zaduženi da je se pridržavamo. I s prvim pogrešnim korakom sve bi bilo gotovo.

Jer, kaže Reb Noson, Stvaranje ispituje našu slobodnu volju, a bez slobodne volje nema ni nagrade niti kazne. Teoretski, svako bi ljudsko biće uvijek moglo odlučiti da se drži Tore i živi besprijekornim životom. Teoretski. No, praktično govoreći, nema živog cadika koji nije sagriješio (Propovjednik 7,20; vidi Tosafot, Šabat 55a pod arba'a). Dakle, da nije bilo odgode od dvadeset i šest gene- racija, za vrijeme koje je B-g održavao čovječanstvo, a da nitko uopće nije živio prema odredbama Tore, prva ljudska pogreška (poznata i kao grijeh), sa sobom bi donijela osobnu, a možda čak i globalnu propast. agutn Shabbos!

Ta B-žja početna milost još uvijek postoji. I u našem osobnom životu, uvijek, baš uvijek postoji mjera milosti koju B-g pruža. Ona je dostupna čak i ako je netko počinio svaki zločin iz Biblije. Ova se milost naziva tešuva (čuva), povratak. Ovoj milosti podučava i pokazuje je cadik Tražite ga i dopustite mu da vam pokaže kako da primite i živite dar nade i obnove, tešuve, bez obzira na sve.

Šabat šalom!

"Jisrael je putovao, uzimajući sve svoje posjede i stigao u Be'er-Ševu ..." (Berešit 46,1)

Zašto je bilo potrebno skrenuti u Be'er Ševu na putu za Egipat? Putem proročanstva Jakov je znao da kada njegovi potomci budi izbavljeni iz Egipta, bit će im zapovijeđeno da sagrade svetište u pustinji. Iako će imati sve zlato, srebro i platno potrebno za njegovu gradnju, ima jedan materijal koji će im nedostajati: drvo s drveta šitim. Budući da ono nije bilo lako dostupno u pustinji, Jakov je otišao u Be'er Ševu da nabavi stabla šitima kako bi ih posadio kad stigne do svog odredišta.

Taj je događaj odigrao ključnu ulogu u Jakovljevom životu, kada se nakon dvadeset dvije godine ponovno sastao sa svojim sinom Josefom i preselio cijeli svoj dom u stranu zemlju. Mogli bismo pomisliti da je mogao zadatak nabave tog drva povjeriti nekom od svoje djece ili unučadi. Ili je mogao zamoliti Josefa, osobu koja je bila druga na ljestvici moći u Egiptu, da to organizira nakon njegova dolaska. Morao je postojati neki naročiti poriv koji ga je tjerao da se sam za to pobrine. Naši nam mudraci govore da kada je Rav Hija otišao izgraditi ješivu, sve je napravio od nule, od samog početka. Uzgojio je lan da bi načinio mreže, lovio životinje i radio kožu da bi napravio pergament. Razlog zbog kojeg je sam obavljao sve te zadatake bio je da njegova nastojanja nađu naklonost kod B-ga. Budući da b-žanska Prisutnost ne počiva na ukradenoj imovini ili na radnja- ma učinjenim s neprimjerenim namjerama, osjećao je da je jedini način da si osigura uspjeh da sve napravi sam.

Ako to vrijedi za ješivu, koliko onda više razloga imamo za brigu u vezi svetišta, mjesta određenog da na njemu boravi b-žanska Prisutnost. Jakov, stup istine, znao je da će, ako sam pripremi drvo za budući Hram, on imati čvrst temelj. Stoga, prije nego što je ušao u egzil u Egipat, Jakov je postavio temelje za njegovu izgradnju.

Prevela Tamar Buchwald

TJEDNI ZOHAR:

Paraša (priča) Va'Ethanan nam daje veliku šansu, priliku da "zasladimo" presudu naših života.

Zohar se bori s pitanjem "tahnunima" (molbe za milost), i odgovara kroz priču o kralju Hezekiji koji je bio na vrlo visokoj duhovnoj razini, ali je donio odluku da se ne oženi iako mu je bilo rečeno da to učini. Razlog je bio to što je putem Svetog Duha predvidio da će dobiti zlog sina. Kao rezultat toga Hezekija se razbolio, a prorok Izaija mu je rekao da je određeno da će umrijeti jer nije izvršio naredbu o ženidbi. Pisano je, da nakon što je prorok napustio palaču: "Tada se Hezekija okrenu zidu i pomoli se G-spodu...." (Izaija 38,2).

Zohar objašnjava moć Tore, "Drva života" za one koji je se drže. Tora čovjeka uči da hodi putem istine, to jest da se poveže s onime što on uistinu jest, tako da, čak i ako mu smrt bude dosuđena, ta će se odluka poništiti i biti nevažeća. Zato se čovjek treba zadubiti i uroniti u Toru (a ne samo je učiti) dan i noć, i provoditi njene zakone.

Hezekija je morao ponizno prihvatiti odluku i shvatiti da iako je prožet Svetim Duhom on ipak ne vidi cjelokupnu sliku. Kada je to shvatio on se odrekao svog stava da je u pravu i da zna, i počeo je moliti s namjerom povezivanja i cjelovitosti, umjesto da tvrdoglavo zadrži egocentrični zahtjev Stvoritelju. Ovdje učimo što znači "preklinjati"povezati se sa Svjetlosti Stvoritelja i vratiti sebi samom.

Kad molitva proizlazi iz ljutnje, straha, frustracije, osjećaja žrtve i sebičnosti, vjerojatnost da ćemo dobiti ono što želimo vrlo je mala. Mi se moramo povezati s primanjem u cilju mijenjanja stvari, povezati se s ljubavlju i radosti, uvjereni u Svjetlost i "voli bližnjega svoga kao sebe samoga". Zbog toga se, "Hezekija okrenu zidu i pomoli se G-spodu"kada je odbacio ono što je on smatrao ispravnim i umjesto toga se bezuvjetno i bez skrivenih motiva povezao sa Svjetlosti, dogodilo se čudo koje je promijenilo poredak stvaranja. Dobio je još petnaest godina života i spasio Jeruzalem da ne padne u ruke asirske vojske.

Svrha usrdne molitve je da promijeni nas, da promijeni onog koji se moli, a ne Stvoritelja. Ona nam treba omogućiti da rastemo i mijenjanjamo obrasce po kojima smo živjeli i postupali. Ovo je ono prvo i najvažnije na što je usredotočena paraša Va'Ethanan - osobna promjena koja će nas, ako ju nismo uspjeli provesti, ostaviti zaglavljene upravo u onom stanju iz kojeg se želimo izvući, stalno iznova, sve dok se ne vratimo sebi samima.

Paraša Va'Et'hanan donosi dvije važne točke"Šema Jisrael" i "Deset iskaza" (greškom poznatih kao Deset zapovijedi).

Zohar objašnjava da je suština molitve "Šema Jisrael" jedinstvenost u ime B-ga gore i dolje. Kao što svaki od dijelova našeg tijela ima svoju funkciju i povezuje ju s život- nim aktivnostima, tako je i sa svijetom. Svatko od nas je jedna stanica u cjelini, u cijelom čovječanstvu. Svrha molitve "Šema Jisrael" je povezati naš svijet s obiljem gornjih svjetova, tako da postoji neprestan protok obilja odozgo. Ako nemamo odgovarajuću namjeru - kavana dok molimo "Šema Jisrael", obilje neće doseći do nas. Kao što u tijelu nastanak začepljenja sprečava krv da dođe do vitalnih organa i time narušava njihovo funkcioniranje, u svijetu se prepreka manifestira kroz razaranja i katastrofe.

"Deset iskaza" su bili otkriveni Izraelcima u vrijeme jedinstva i harmonije, kako je napisano u Knjizi Izlaska "a Izraelci se utaboriše tamo kod gore"; oblik glagola "utaboriše" u hebrejskoj je Bibliji napisan u jednini, kao jedno tijelo, jedna cjelina. Na sličan se način tumači da riječ urezane u odlomku "bile su urezane na pločama" treba čitati "oslobođene": Međutim za riječ "harut" (koja se mogla pogrešno shvatiti kao 'urezano' טעהח) mudraci ukazuju na činjenicu da je to riječ עהח "herut"sloboda, oslobođenje, što nas uči da se možemo osloboditi anđela smrti kroz jedinstvo i istovjetnost.

U trenutku kada uspostavimo vezu sa svim dijelovima našeg tijela, između nas i našeg okruženja, te s gornjim sefirot, kanalima energije, tada doživimo da smo jedno sa svime, što je smisao "Šema Jisrael". To je snaga života i slobode na pločama. Moć molitve i istinske povezanosti sa samim sobom, i svrhom svog života - moć je paraše Va'Et'hanan

Prevela Tamar Buchwald

This article is from: