Slavljenje kao uvod u molitvu

Mošeova molitva

Tora bilježi Mošeovu molbu da mu bude dopušteno da uđe u zemlju

Izrael:

"O B-že, Vječni! Ti si počeo Svom sluzi pokazivati Svoje veličanstvo i moć. Koji bog na nebu ili na zemlji čini djela kao što su Tvoja i tko je moćan kao Ti? Molim Te, dopusti mi da prijeđem preko Jordana i vidim onu dobru zemlju…" (Devarim 3,24-25)

Rabi Simlai analizira Mošeovu molitvu, dijeleći je na dva dijela:

Slavljenje –"Ti si mi počeo pokazivati Svoju veličinu i moć…"

Stvarna molba – "Molim Te, dopusti mi da prijeđem…"

Rabi Simlai objašnjava da je to model za svaku molitvu. Čovjek bi trebao započeti slavljenjem B-ga, a tek nakon toga iznijeti svoje molbe. Moramo razumjeti taj model. Je li to samo laskanje B-gu, kao što bi se netko mogao dodvoravati kralju prije nego od njega što zatraži? Ili postoji dublje značenje ovog protokola u molitvi?

Kako funkcionira molitva?

Rav Kook objašnjava da je zahtjev za slavljenjem prije same molitve povezan sa temeljima molitve i njene učinkovitosti. Kada slijedimo taj model, sprječavamo mogućnost krivog tumačenja načina na koji molitva funkcionira. Netko bi mogao pomisliti da je molitva neka vrsta magične 'rupe u zakonu' smještene unutar B-žje providnosti te da moleći za svoj slučaj mi možemo utjecati na B-ga da promijeni Svoje mišljenje. Međutim, smatrati da mi imamo moć da utječemo na B-žju volju, potpuno je neodrživo.

Na molitvu bismo umjesto toga trebali gledati kao na predivan dar koji nam omogućuje da usavršimo sebe. Molitva ne utječe na B-žju promjenu; molitva utječe na promjenu u nama. Samo zaslugom duše koja se moralno i duhovno uzdiže, molitva ima moć da poništi teške odluke. Mi ne možemo promijeniti osnovni univerzalni poredak koji se manifestira kroz neku odluku. Ali možemo promijeniti sebe. Tada, kao rezultat naše promjene, ta odluka više nije valjana.

Zato je preporučljivo svaku molitvu započeti slavljenjem B-ga. Takvo slavljenje potvrđuje B-žju vječnu prirodu i osigurava nam ispravno shvaćanje efikasnosti molitve.

Čak i Moše

Netko bi za sebe mogao misliti da je iznad mogućnosti da počini takvu pogrešku, vezanu uz prirodu molitve. Pa ipak vidimo da je čak i Moše, unatoč njegovom neusporedivom znanju duhovne materije, pazio da molitvu započne slavljenjem B-ga. Svakako bismo trebali ići Mošeovim stopama i tako osigurati ispravno shvaćanje prirode molitve.

Produžavanje riječi Ehad

Najvažnija molitva judaizma je Šema, naš proglas B-žjeg jedinstva. A najvažnija riječ u molitvi Šema je zaključna riječ – דחא (ehad) –"B-g je jedan."

Mudraci nam daju detaljne upute o tome kako pažljivo izgovoriti ovu ključnu riječ:

"Svi koji produže riječ 'ehad', produžit će svoje dane i godine.

Rabi Aha bar Ja'akov je učio: Čovjek mora produžiti (posljednje slovo u riječi), ‘ ’ד (dalet).

Rabi Assi je dodao: Onaj tko je upućen, ne žuri preko (srednjeg slova), ‘ ’ח (het)." (Berahot 13b)

Zašto se riječ ehad treba produžiti? I koje je značenje slova dalet i het?

B-žja vlast nad svim događajima

Talmud objašnjava da čovjek mora izgovarati riječ ehad dovoljno dugo da u svom umu stekne sliku B-žje vlasti nad svime što je iznad, svime što je ispod i nad "sve četiri strane nebesa."

Kada proglašavamo B-žje jedinstvo u Šema, mi obznanjujemo B-žju jedinstvenu kontrolu nad svemirom. Iako se Njegova apsolutna vlast može opisati prostornim terminima – sa svih šest smjerova –dublji uvid je da moramo prepoznati B-žju providnost u svim događajima koji se dešavaju u svijetu. Svemir možemo podijeliti na tri funkcionalne kategorije:

Početni uzroci koji pokreću milijarde akcija i događaja u svijetu.

Finalni efekti i ciljevi koji su ispunjenje početnih uzroka.

Razni događaji koji posreduju na putu između početnih uzroka i finalnih efekata.

B-žja vlast obuhvaća sve tri kategorije. On vlada nad nebesima – tj. nad početnim uzrocima. Njegova kontrola proteže se do zemlje – ispunjenja svih ciljeva. A Njegova bžanska vlast uključuje također i različite posredne događaje. Te događaje nazivamo "četirima stranama nebesa," budući da oni spajaju nebesa (početne uzroke) sa zemljom (krajnjim ciljevima).

Zašto je B-žje jedinstvo toliko važno? Koja je osnovna poruka molitve Šema?

Prepoznavanjem tog jedinstva koje stoji u pozadini svega, mi obznanjujemo da su svi različiti događaji u svijetu – čak i ako se čine raspršenima i nepovezanima, poput četiriju strana nebesa – ustvari usmjereni ka jednoj svrsi, ka cilju koji je dobar i uzvišen.

Naglasite dalet – ali upamtite het

Zašto produžavamo slovo dalet u molitvi Šema? Dalet ima numeričku vrijednost 4. On predstavlja četiri različita smjera, milijarde događaja u svemiru. Naglašavajući dalet, mi potvrđujemo povezanost tih događaja sa jedinstvenom svrhom stvaranja.

Ipak, 'nebesa' i 'zemlja' ne smiju biti zanemareni. Kako bismo bili u stanju ispravno procjenjivati posredne događaje, moramo razmišljati o onom uzvišenom koji usmjerava sve događaje prema njihovoj svrsi. I moramo misliti o vrijednosti uzvišenog cilja koji se otkriva u svom svojem veličanstvu.

Stoga, slovo het mora biti jasno izgovoreno. Het ima numeričku vrijednost 8; ono predstavlja 7 razina nebesa (šiv'a reki'im) zajedno sa zemljom. Tih osam razina predstavlja razne faze, od početnog uzroka do završnog, praktičnog ispunjenja. Nadalje, broj 8 predstavlja sferu vremena: 7 dana u tjednu i osmu dimenziju, neograničenu vremenom.

"Progutati" het značilo bi biti neosjetljiv na vrijednost početnog uzroka i krajnjeg cilja. Tada bi i posredni događaji izgubili svoj pravi značaj.

U umu i u srcu

Molitva Aleinu, koju izgovaramo na kraju svake službe, sadrži sljedeći stih:

"Zato znaj danas i prouči u svom srcu da je B-g uzvišeno Biće koje vlada gore na nebesima i dolje na zemlji – drugoga nema." (Devarim 4,39)

Koja je razlika između "znati" i "proučiti u svom srcu"?

Dvije faze prihvaćanja

Ponekad, ljudi priznaju da postoji jaz između onoga što znaju na intelektualnoj razini i onoga na što su emocionalno spremni. Reći će, "Da, to ima smisla. To je bolji put, zdraviji put, istinitiji put. No, nije to za mene. To je preteško; ja to ne mogu."

Stoga, Tora naglašava važnost dvaju koraka. Najprije moramo prepoznati istinu. To je intelektualna razina – "znati". To je ključna faza, no sve je to samo na teoretskoj razini. Iza toga mora slijediti drugi korak: internalizirati ono što um prihvaća. Moramo emocionalno prihvatiti posljedice tog razumijevanja i biti voljni djelovati na temelju toga. To je druga faza –"proučiti u svom srcu."

Druga faza praktičnog prihvaćanja mora biti utemeljena na početnom koraku intelektualnog prihvaćanja. Kao što su učili mudraci (Berahot 13a), "Najprije prihvati kraljevstvo Neba, a zatim jaram praktičnih zapovijedi (micvot)."

Gore i dolje

Stih nastavlja time što kaže da je B-g uzvišen i "gore na nebesima i dolje na zemlji." Što to znači?

To se ne odnosi na B-žje jedinstvo u svemiru, već na naše unutarnje jedinstvo kada prihvatimo Njegovu vlast. 'Nebesa' i 'zemlja' su metafore za um i srce. Mi moramo biti dosljedni tako da ono što činimo ne bude u raskoraku s onim u što vjerujemo.

Da zaključimo, mi trebamo prihvatiti B-žje kraljevanje na obje razine:

Razumjeti intelektualno – 'gore na nebesima' – koristeći svoj um, kognitivne misli i vjeru.

I djelovati na temelju te mudrosti na praktičnoj razini –'dolje na zemlji' – našim srcima i našom voljom, ugrađujući naše razumijevanje u sferu djela.

■

Prevela Anja Grabar

Ovaj šabat tradicionalno se naziva 'šabatom utjehe'. On uvijek pada u tjednu nakon posta devetog ava, i na taj šabat se čitaju riječi utjehe proroka Izaije kao maftir u sinagogi, pa iz toga jednostavno proizlazi naziv 'šabat utjehe'. No, postoji i dublji pogled na koncept utjehe koji ovaj šabat, u stvari – svaki šabat, predstavlja. S obzirom na to da su tuga, bol, razočaranje i gubitak sastavni dio povijesti svakog ljudskog bića, nevjerojatno je koliko malo pažnje većina ljudi pridaje potrebi da se naučimo nositi sa nesrećom – da naučimo kako se utješiti. Svi smo mi aktivno uključeni u prevenciju i izbjegavanje problema i boli – i to je ispravno – no, duboko u sebi znamo da nijedan čovjek ne može izbjeći čašu gorčine koju život sa sobom nosi. Stoga bi nam svima bilo od pomoći da istražimo kako se nositi s tugom i donijeti utjehu.

U judaizmu je zapovijed (micva) tješiti druge. Talmud ističe da je sam B-g utješio Jichaka nakon smrti njegovog oca Avrahama. Tako naša tradicija, imitirajući Stvoritelja, pri- rodno obuhvaća proces tješenja drugih ljudi. Dvije su komponente 'židovske utjehe'. Jedna od njih je empatija i simpatija koju izražavamo ožalošćenim bližnjima. Dijeliti teret s nekim je sastavni dio tješenja jer u psihi onih koje je zadesila nesreća stvara se osjećaj pripadanja i podrške. Ustvari, u tome je veličina vjere u Stvoritelja u takvim situacijama – shvaćanje da nitko nikada nije sam i odbačen. Čak i "u dolini sjenke smrti… - … Ti si sa mnom."

Bilo kroz šutnju, ili kroz razgovor, osjećaj da netko dijeli naše brige održava nas i tješi. Stoga je imati Onoga tko vječno brine, na razini koja je daleko iznad naših sposobnosti, naših nevolja i patnji, u tradiciji judaizma jak i čvrst temelj utjehe. A ta ideja se neprestano odražava u riječima proroka Izaije u kojima je G-spod prikazan kao glavni tješitelj Izraela. Čak i ako dopusti nevolje nad židovskim narodom, Njegova ruka utjehe, da tako kažemo, nikada nije daleko od nas. Svih sedam haftarot u ovim tjednima između Tiša b'ava i Roš hašane čitaju se iz knjige Izaijinih proročanstava, a poznavanje B-ga tješitelja Izraela Izaijin je najveći dar potomstvu Izraela.

Drugi aspekt židovskog koncepta utjehe jest sposobnost da prihvatimo i najteže sudbine, da ustrajemo i da ponovno ustanemo. Tradicija nas uči da nakon što čujemo loše vijesti moramo izgovoriti molitvu u kojoj spoznajemo B-žje pravedne presude. Prepoznavanje B-ga u ljudskim pitanjima, u događajima koji su dio našeg životnog ciklusa, u našim karijerama, našim pobjedama i naizgled porazima, temeljno je načelo židovskog ponašanja. Židovi su uvijek vjerovali da život i smrt dolaze od iste ruke, ruke Stvoritelja. Stoga neugodne, tragične, neobjašnjive i naizgled nepravedne situacije postaju podnošljive zbog sposobnosti Židova da prihvate B-žju volju te tako opravdaju ono za što naizgled nema opravdanja i postignu mjeru utjehe. Gajiti mržnju, osobito prema B-gu, samo pogoršava stvari i vodi u samouništenje. Davati neukusne odgovore kako bismo objasnili B-žje ponašanje ili marginalizirali B-žju prisutnost u tragediji, ponižavajuće je za židovsku tradiciju i vjeru. Prihvatiti B-žju volju i cijeniti to što B-g ne mora 'misliti' i 'ponašati se' u skladu s našim ograničenim umovima i standardima, otvara vrata utjehe.

Mošeova lekcija prihvaćanja

Svi mi vjerujemo u moć molitve. Postoje kontroverzna, no ipak očito dokazana istraživanja koja su pokazala da je molitva definitivno od fizičke pomoći bolesnima, ožalošćenima i nevoljnima. Pa ipak, molitva često ostaje neodgovorenom. Molitva naizgled ne sprečava kod nas nesreću, tugu i tragedije.

Svi se mi suočavamo sa izazovom neodgovorenih molitvi, kada naše nade i molbe budu očigledno ignorirane i odbijene od strane Nebesa. Mnogo puta ta činjenica u životu uzrokuje krizu vjere. Kralj David mnogo puta govori o tome u svojim psalmima. I knjiga o Jobu također se bavi time. Do neke mjere, to je i glavna tema ovotjedne parše.

Mošeove molitve nisu uslišene. Zapravo, B-g mu kaže da prestane moliti za svoj ulazak u zemlju Izrael. Konačna je odluka da Nebo ne želi odgovoriti, pa čak ni baviti se s Mošeovim molitvama. Mošeove molitve, koje su spasile njegov narod, njegovog brata i sestru, a i druge ljude od nebeskog gnjeva, sada u njegovom osobnom slučaju nemaju nikakvog efekta.

Rabini su to u Talmudu jezgrovito opisali: "Zatvorenik se ne može osloboditi sam od svog vlastitog zatvora." Moše neće uvesti svoj volje- ni narod u obećanu zemlju Izraela. Njegovo je vrijeme završilo i njegova će molitva ostati zauvijek neodgovorena. Stoga postoji trag neizbježne tuge u ovoj parši

Tokom milenija židovskih komentara Tore, navodili su se mnogi razlozi zašto je Mošeova molitva bila tako odlučno odbijena. Među tim idejama našla se i ona da je došlo vrijeme za Jehošuino vodstvo te da se "vladavina jednog vladara ne može preklapati s vladavinom onoga koji slijedi iza njega, čak ni za dužinu jedne vlasi."

Druga iznesena ideja je da bi, budući da Mošeova generacija neće ući u Izrael, bilo favoriziranje kada bi Mošeu bilo dopušteno da uđe. Treća ideja je da bi Moše u novoj generaciji, ulazeći u zemlju Izrael, bio poput natprirodnog lika, što bi bila vrsta boga iz poganskih vjerovanja koja su redovito uzvisivala ljude, osobito vođe naroda. Stoga, za dobrobit Izraela, njemu nije bilo doz- voljeno da uđe u zemlju Izrael.

Koliko god validne ove ideje bile, jednostavna je istina da mi ne možemo čitati B-žje misli. Ljudska bića koja su ograničena, nikada ne mogu dosegnuti Onoga tko je neograničen. Zato moramo biti zadovoljni time što ponekad ostajemo nezadovoljni u svojoj potrazi za razlozima na neodgovorene molitve.

Naša istinska utvrda leži u vjeri i prihvaćanju onog nepoznatog. To ni na koji način ne umanjuje potrebu da nastavimo moliti. To samo snižava našu razinu očekivanja i smiruje našu oholost koja bi htjela da Nebo slijedi naše želje i prohtjeve. Moše je prihvatio činjenicu da će ovoga puta njegove molitve ostati neodgovorene. Njegov primjer služi kao lekcija svima nama.

Šabat šalom.

Prevela Anja Grabar

Rabbi Yissocher Frand: