5-02 - Divrej Tora - Vaeshanan 5784

Divrej Tora

Divrej Tora

Godina 17 Broj 46

http://twitter.com/DivrejTora

Prorok Izaija židovski narod naziva "svjetlom narodima", i nije tajna da su Židovi pozitivno utjecali na svijet. Kao što je Mark Twain pisao o Židovima:

"Njegov doprinos svjetskoj listi velikih imena u književnosti, znanosti, umjetnosti, glazbi, financijama, medicini i učenju teško shvatljivih stvari također je znatno izvan proporcija njegove malobrojnosti."

Razmislite o tome. Jedna je stvar kada narod ima veliki utjecaj, ali to nikada ne bismo predvidjeli za naciju koja je tako "malobrojna". Ova dihotomija prkosi svim sociološkim normama.

Još nevjerojatnije je: Ovaj "snažan utjecaj neznatne manjine" predviđen je u ovoj parši (Pnz 4,27) koja kaže:

"Ostat ćete malobrojni među narodima u koje će vas B-g odvesti."

Doista, židovska povijest se nikada nije odvijala prema pravilima. Kad su prije dvije tisuće godina moćni Rimljani uništili Sveti hram i protjerali Židove iz zemlje, da ste tada kome rekli: "Kladim se da će židovski narod preživjeti dulje od Rimskog carstva", što mislite, kakav biste omjer mogli dobiti? Milijun prema jedan?

Ali evo nas, 2000 godina kasnije, napredujemo u našoj zemlji. Koja je tajna Židova?■

Zagreb, šabat 17. kolovoza 2024. - 13. ava 5784.

Ovotjedno učenje posvećeno je u spomen i l'iluj

Paraša Va’ethanan

Broj 46

(D’varim 3,23-7,11)

Moše kazuje izraelskom narodu kako je preklinjao B-ga da mu dopusti ući u Izrael, no On je to odbio i umjesto toga uputio ga da se popne na brdo i s njega pogleda Obećanu zemlju.

Nastavljajući svoj osvrt na Toru, Moše opisuje izlazak iz Egipta i primanje Tore. Oboje proglašava događajima bez presedana u povijesti čovječanstva. "Je li se ikada takvo što veliko dogodilo i je li se za što slično ikada čulo? Je li ikada neki narod čuo B-žji glas kako mu govori iz vatre ... i ostao živ? Bilo vam je pokazano i obznanjeno da G-spod jest B-g ... da nema nikoga pored Njega."

Moše predskazuje da će se u budućnosti ljudi okrenuti od B-ga i klanjati se idolima, da će biti protjerani iz svoje zemlje i rasuti među narodima. Tamo će tražiti B-ga i vratiti se pridržavanju njegovih zapovijedi.

Ponavljaju se Deset zapovijedi i stihovi Š'ma kojima se objavljuje ono što predstavlja temelj židovske vjere: B-žje jedinstvo ("Čuj, Izraele, G-spod je B-g naš, G-spod je jedan"); micvot koje nalažu ljubav prema B-gu, učenje Tore i: pričvrstite "te riječi" kao t'filin za mišice svoje i glave, upišite ih u mezuze pričvršćene na dovratke svojih domova.■

Prevela Dolores Bettini

Igor Mojzeš, Negev

nešama Igora Mojzeša, z’’l

Rabbi Shraga Simmons Torah Bytes

B’’H

Alija po alija

Kohen – prva alija – 11 p’sukim –3,23-4,4

Moše Rabenu nastavlja narodu iznositi svoje oproštajne riječi. On im kaže da je tražio B-ga da poništi odluku kojom je njemu (Mošeu) zabranjeno da uđe u Zemlju.

Ispravan način židovske molitve je da se prvo iznesu riječi hvale B-gu, a zatim Mu se uputi zahtjev. Tako je strukturirana Amida. Ovo učimo od Mošea Rabenu koji je prvo rekao kako je B-g počeo Mošeu otkrivati svoju veličinu… a zatim je Moše zatražio da mu bude dopušteno da uđe u Zemlju.

Baal Šem Tov je iznio komentar da je Moše, koji je od B-ga osobno naučio čitavu Toru, Pisanu riječ i Usmeni zakon, upotrijebio termin "Ti si mi počeo pokazivati Svoju veličanstvenost…" Što više netko uči Toru, što više uči o B-gu, to će više shvaćati da je tek počeo razumijevati Tko B-g jest.

B-g je odbio taj zahtjev i zabranio Mošeu da to ponovo zatraži. Moše se popeo na goru odakle je vidio Zemlju. B-g mu je potom rekao da svoj autoritet vođe prenese na Jehošuu.

Prema analizi knjige D’varim Gaona iz Vilne, ovime se završava prvi dio Mošeove poruke Narodu.

On zatim nastavlja razmatrati zakone i propise (Toru i micvot) po kojima narod sada teba živjeti… u Erec Jisraelu.

Tori se ne smije niti nadodavati niti od nje oduzimati [ovo se u micvot ubraja na drugom mjestu].

Slijedi još jedno upozorenje protiv idolopoklonstva. I zatim, "A vi koji ste prionuli uz B-ga svi ste danas na životu." (Gemara uči da je ovo jedna od mnogih referenci na t’hijat hametim u Tori.)

Iz perspektive micvot

Dvojaka zabrana da se niti ne dodaje niti ne oduzima od Tore, navedena je u paraši VaEthanan, pa ponovo u paraši Re’e (gdje je se ubraja među 613 micvot). Gaon iz Vilne upozorava na to da je jednom upotrijebljena množina, a drugi puta jednina. Ovo, veli on, ukazuje na dva različita aspekta ovih zabrana. Zabranjeno je dodati ili oduzeti od jedne konkretne micve – na primjer, ne možemo uzeti 5 vrsta ili 3 vrste raslinja na Sukot za ispunjenje micve o "lulavu i etrogu". Niti smijemo dodati ili oduzeti ukupnom broju micvot. Tretirati rabinske micve kao zakone iz Tore, ili obrnuto, bio bi primjer drugog aspekta ovih zabrana. Duh ovih zabrana (ako ne čak i stvarna definicija) obuhvaćao bi i tretiranje (i/ili podučavanje) humra (strožeg pridržavanja nego što je neophodno na temelju same halahe) kao da su obavezne, ili obrnuto (tvrdnja da je nešto što je zabranjeno "samo" humra).

Levi – druga alija – 36 p’sukim –4,5-40

Još jednom, Moše naglašava da je namjena micvot da ih se drži u Erec Jisraelu. (To se ne odnosi samo na micvot vezane uz Zemlju, već na cjelokupan opseg micvot.)

Opetovano se navodi u knjizi D’varim, a posebice u Paršat VaEthanan, da je Erec Jisrael glavni razlog zašto smo izvedeni iz Egipta, što je od nas formiran narod, i što su nam dane Tora i micvot

To što se egzil oduljio, uči nas da

se Toru može držati, da je se mora držati, ma gdje se Židov nalazio. To je bio jedan od razloga što je Tora dana na Sinaju, prije ulaska u Zemlju. S druge strane ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu, koju je Moše Rabenu često ponavljao u D’varim, da je B-g oduvijek imao za nas namjeru da držimo Njegove micvot u zemlji Izraelu. Ima li više micvot za držati u Izraelu nego van njega? Da. No možda veći značaj ima to da svaka micva – čak i one koje se vrše širom svijeta, svoj puni potencijal mogu doseći tek u Izraelu.

To je poruka koju svatko od nas treba shvatiti, razumjeti i usvojiti. Onda tu poruku moramo proširiti svojoj rodbini i prijateljima po svijetu koji smatraju da već "imaju sve što je potrebno da se bude Židov u potpunosti", u njihovim općinama širom svijeta. A o vitalnom značaju Tore i Izraela za naš život kao Židova mora se podučiti one malo manje predane Židove, kako u Izraelu, tako i van njega.

S druge strane ne smijemo zaboraviti da današnji Izrael nije ostvarenje sna, već jedan korak naprijed na putu do Potpunog izbavljenja, obnove Ciona i Jeruzalema, ponovne izgradnje Beit Ha-Mikdaša, i dolaska Mašijaha. Ova nam ideja pomaže da se nakon žalovanja koje završava 10. ava ponovno usredotočimo, te je prikladna tema da s njom započnemo razdoblje utjehe i pokajanja.

Moramo paziti da sačuvamo i izvršimo micvot jer (između ostalog) micvot predstavljaju judaizam kao inteligentnu religiju narodima svijeta. A to zauzvrat, posvećuje B-žje Ime. S beskrajnom pažnjom moramo zapamtiti i prenijeti našoj djeci taj "doživljaj sa Sinaja" . Moše novoj generaciji do u tančine

s 2.

opisuje Matan Tora. On uvršta i posebno upozorenje na potencijalno idolopokloničke misli uvjetovane kombinacijom veličanstvenog, opipljivog svemira u kojem živimo i Nevidljivog B-ga.

B-g nas je izveo iz Egipta da bi nas učinio Svojim narodom. On se razgnjevio na mene, kaže Moše, i zabranio mi da uđem u Zemlju. Moše upozorava narod da ne odbaci savez s B-gom nakon što on (Moše) premine.

Sljedeći odlomak se čita ujutro na Tiš’a b’av… Unatoč mnogim upozorenjima protiv idolopoklonstva, Moše prorokuje (predviđa) da će nastupiti vrijeme kada će se narod odvratiti od B-ga i biti prognan iz svoje zemlje. I tada će se dogoditi da će narod tražiti B-ga i vratiti Mu se. Moše ističe osobitost Izraelskog naroda i njihov naročiti odnos s B-gom, te moli narod da ostane vjeran Tori i micvot. U njegovom glasu osjeća se molba, kao da preklinje narod da ne ide putem njegova proročanstva.

Šliši – treća alija – 9 p’sukim 49

Iako gradovi-utočišta neće imati svoju funkciju sve dok bude osvojen i naseljen, Moše (s po letom da izvrši B-žju zapovijed) od ređuje 3 grada na istočnoj obali Becer u pustinji Mišor, području za Reuvena, Ramot na području Gil’ ada za Gada, i Golan u Bašanskoj regiji za Menašea.

Njima (micvot koje će sada biti iz nesene) je Moše nakon Izlaska po dučio narod na posjedima s istočne strane Jordana.

(Zapazite detalje pri opisivanju mjesta gdje se nalazi narod, ponav ljanje kako su uspješno osvojili ze mlje "istočne obale". To je vjeroja tno trebalo djelovati ohrabrujuće na narod.)

V’zot haTora… koje se kaže kada se Tora podigne, dolazi iz D’varim 4,44. U siduru su riječi al pi Hašem b’jad Moše nadodane. Ova se fraza pojavljuje u Bamidbar 4 puta, no čini se da je preuzeta iz 9,23.

R’vi’i – četvrta alija – 18 p’sukim –5,1-18

Moše započinje ponavljati micvot uz ponovno navođenje Aseret HaDibrot. On ističe da Savez na Sinaju nije bio sklopljen samo između B-ga i prethodnog naraštaja, već između B-ga i svih budućih naraštaja Židova.

Postoje interesantne razlike između ove verzije Dekaloga i one u Jitrou – najznačajnija je poznata "Šamor v’Zahor" kod šabata. Općenito uzevši, tumači se da se "Zahor" odnosi na pozitivne micvot i aspekte šabata, dok se "Šamor" uzima kao upozorenje protiv kršenja zabrana. Za minimum od dvije svijeće za šabat kojega tradicija nalaže (iako bi po halahi i jedna svijeća bila dovoljna), kaže se da predstavlja ove dvije

dimenzije šabata.

Nerazdvojiva priroda pozitivnih aspekata šabata i njegovih zabrana "zaslužna" je što je kiduš petkom uvečer obavezan i za žene. Umjesto da kiduš uzimamo kao čistu "vremenski određenu pozitivnu micvu" što bi (vjerojatno) značilo da bi žene bile toga oslobođene, mi na kiduš gledamo kao na dio cjeline šabata, što dakle, podrazumijeva potpunu i ravnopravnu obavezu za muškarce i za žene. Dvojakost šabata zapovijeđena je b’dibur ehad i neodvojiva je.

Slijedimo li istu ideju sve do havdale, imamo raspravu među autoritetima je li ona obaveza za žene. Većina mišljenja sagledava havdalu kao kopiju kiduša za završetak šabata, i tvrdi da žene imaju obavezu havdale. Manjinsko mišljenje havdalu vidi kao odvojenu od šabata, što joj daje prirodu više vremenski određene pozitivne micve, te tvrdi da su žene izuzete. Zaključak je u halahi da žene moraju tretirati havdalu kao obavezu, ali je trebaju čuti dok je izgovara muškarac, ukoliko je to moguće. A ako nije, onda žena mora sama "napraviti" havdalu. (Postoje dodatna pitanja u vezi i svijeća spram žena, što daje dodatne razloge da je bolje čuti havdalu od muškarca.)

Kiduš ni u kom slučaju nije jedina posljedica izraza b’dibur ehad. Iz haškafe, u zabranama vezanim uz šabat trebamo vidjeti nešto više od popisa brojnih zabrakoje nam postavljaju ograničenja. Uzdržavanje od melahe može se gledati, kako to Dayan Grunfeld nazi-

The Sabbath polaganjem darova kreativne aktivnosti g dao ljudskim bićima, pred Njegove noge (recimo to tako) u čast Stvoritelju i G-spodaru svega. I to na tjednoj bazi, kako te darove ne bismo uzimali zdravo za gotovo, niti pretpostavili da su naše sposo-

(nastavak

stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

bnosti i talenti nastali sami od sebe. Postoji suptilna razlika između ne činiti melaha i suzdržavati se od melahe. Ako uzrastemo do toga da razumijemo i uvažimo tu razliku, naše držanje i uživanje šabata uvelike se može poboljšati.

Hamiši - peta alija - 15 p'sukim5,19-6,3

Moše zatim podsjeća narod da su se oni koji su bili prisutni prilikom Matan Tora bojali dalje slušati B-žji Glas i složili se da će slušati riječi proroka koji govori u B-žje ime umjesto izravne komunikacije.

Ovo je izuzetno važna epizoda u razumijevanju našeg lanca tradicije i metode prijenosa Usmenog zakona. To ne samo da je učinilo da Moše Rabenu bude ključan za naše razumijevanje B-žje Riječi, već također i Mošei Rabenu svake generacije. To vrijedi za proroke, tijekom perioda židovske povijesti kada smo imali proroštvo, ali se također proteže do danas po načinu na koji se Tradicija prenosi s jedne generacije na drugu.

Možemo reći da imamo važnu obvezu prihvatiti Toru od naših roditelja i učitelja, upravo zato što oni koji su stajali na Sinaju nisu željeli izravno čuti B-žji glas osim prve dvije zapovijedi.

Moše naglašava da se B-g složio sa zahtjevom naroda.

A opet, Moše povezuje držanje micvot s jedinim ispravnim okruženjem za život Židova - Erec Jisraelom. (Ova ideja zapravo je izražena na tri različita načina u posljednim p'sukim ove alije.)

Šiši - šesta alija - 22 p'sukim - 6,425

Prvi dio ove alije je prvi odlomak Š'ma. "...HaŠem je jedan." Ova izjava židovske vjere također se smatra micvom da se vjeruje u jedinstvo i jedinstvenost B-ga. (Imajte na umu da je B-žje jedinstvo također dio

micve da se vjeruje u Njega, ali potrebna je vlastita micva kako bi se naglasio ovaj ključni element vjerovanja, za razliku od većine svjetskih religija).

"Voli" B-ga čitavim svojim bićem. (Mnoge se micvot, židovski običaji i stavovi smatraju manifestacijama ljubavi prema B-gu.) Moramo proučavati i podučavati Toru (iz praktičnih razloga i zbog samog učenja). Trebamo recitirati Š'ma dva puta dnevno, nositi t'filin na ruci i iznad središnjeg dijela čela i postaviti mezuzu na naše dovratnike.

Micva učenja i poučavanja Tore može se ispuniti svojom glavom, svojim intelektom. Kažite nekome Dvar Tora i oboje ćete ispuniti v'šinantam l'vaneha. Ali, ispričajte taj isti Dvar Tora energično, na način koji pokazuje ljubav prema B-gu i koji rasplamsava emocije slušatelja, tako da se ne pridodaje samo svom znanju Tore, već da se poveća oduševljenje i entuzijazam za Toru i micvot, tada ste ispunili dodatnu zapovijed, v'ahavta et Hašem Elokeha, da volite B-ga svim svojim srcem (Sefer HaChareidim). Ovaj aspekt Ahavat Hašem možemo generalizirati tako da uključi sve micvot. Šabat, na primjer.

Netko može formalno odraditi sve korake i ne prekršiti šabat; činite to s ljubavlju i to ispunjava v'ahavta

Iz perspektive micvot

Rambam i Chinuch računaju t'filin kao dvije micvot; s tim se ne slažu svi. Može se tvrditi i ovako i onako. Iako ih kupujemo kao par i nosimo ih kao par, svaka t'fila ima svoju vlastitu zapovijed i tehnički je neovisna o drugoj. Osoba kojoj je glava

potpuno omotana zavojem ne nosi šel roš, samo šel jad. Aškenazi (većinom) kažu dvije brahot na t'filin, po jednu za svaki. S'faradim obično ne. Ali pokazuju li ove prakse da li se t'filin ubraja među tarjag kao micva (dvije micve)? Ne nužno. "Meso u mlijeku" ima tri zabrane: kuhanje, jedenje, izvlačenje koristi. Koliko micvot tarjaga je basar b’halav? Jedna? Tri? Rambam kaže dvije.

Š'vi'i - sedma alija - 11 p'sukim7,1-11

Na kraju, Moše kaže narodu da su narodi u Erec Izraelu s kojima ćemo se suočiti moćniji od Izraela. Ali B-g će ih predati u ruke Izraela. Od nas se traži da uništimo "Sedam naroda", da ne iskazujemo milost prema idolopoklonicima u Zemlji, a svakako da ne stupamo u brak s njima ili bilo kojim drugim ne-Židovima.

Bez obzira na to koliko netko bio siguran u svoju vjeru, miješani brakovi i drugi bliski kontakti sa stranim kulturama imat će negativan učinak na Židova kao pojedinca i na židovski narod. Uz zabranu Tore u vezi miješanih brakova, postoje mnoge rabinske zabrane usmjerene na ograničavanje društvenih kontakata.

Moramo uništiti idolopoklonstvo u zemlji. Uvijek moramo imati na umu temelj na kojem je B-g izgradio svoj odnos s nama.

On nas je zbog Svoje ljubavi prema nama i Njegovih obećanja našim precima, izveo iz Egipta.

Znajte da se B-gu može vjerovati da će održati svoja obećanja i nagraditi one koji ispravno slijede Njegove puteve, kao i da će kazniti one koji to ne čine.

Posljednja 3 p'sukim sedre ponovno se čitaju za Maftir. Čast Maftira za Šabat Nahamu obično se dodjeljuje rabinu ili istaknutom članu šula ■

(nastavak s 3. stranice) OU Israel's Torah Tidbits: Alija po alija

Zavjet i konverzacija - Značenje pojma Š’ma

"Čuj, Izraele, Vječni je naš B-g, Vječni je Jedan." Ove riječi su najviše svjedočanstvo židovske vjere. Svaka riječ zavređuje da je se pažljivo prouči, no prva riječ – glagol Š'ma –zaslužuje posebnu pažnju.

Postojala je velika razlika između dvije antičke civilizacije koje su oblikovale kulturu zapadnog svijeta: drevne Grčke i starog Izraela. Grci su bili nenadmašivi majstori vizualnih umjetnosti: slikarstva, kiparstva, arhitekture i teatra.

Židovi, zbog svojih dubokih vjerskih principa, nisu to bili. B-g, jedini predmet obožavanja, nevidljiv je. On je transcedentan prirodi. On je stvorio svemir i stoga je iznad njega.

On se ne može vidjeti. On se otkriva jedino govorom. Stoga je najviši vjerski čin u židovstvu slušanje.

Drevni Grci bili su kultura oka; stari Izrael bio je kultura uha. Grci su obožavali ono što su vidjeli; Izrael je obožavao ono što je čuo.

Evo kako je to izrekao Hans Kohn u svojoj knjizi Ideja nacionalizma

Drevni Grci bili su "narod gledanja, prostornosti i plastičnosti osjetila ... kao da su htjeli preseliti tijek, prolaznost, sve srodne elemente života u mirovanje, prostor, ograničiti ih... Židov nije vidio toliko koliko je čuo... Njegov organ bio je uho... Kada je Elijahu vidio B-ga, čuo je samo tih, nejak glas. Zbog toga Židov nikada nije načinio lik svoga B-ga."

Zato je u židovstvu ključna riječ Š'ma. B-g nije nešto što vidimo, već glas koji čujemo. Evo kako je to Moše zapisao u ovotjednoj sidri, opisujući vrhunaravno otkrivenje na brdu Sinaj:

Tada vam je Vječni progovorio iz vatre. Čuli ste zvuk riječi, no nikakvog oblika niste vidjeli; bio je samo glas (D'varim 4,12). Ovo vrši snažan utjecaj na cjelokupni judaizam. Njegov način razumijevanja svijeta i odnosa prema njemu, razlikuje se u osnovi od poimanja Grka, i filozof-

skih tradicija (Sokrat, Platon, Aristotel i drugi) koje su oni utemeljili. Kultura slušanja nije isto što i kultura gledanja. U ovotjednom razmatranju želim istražiti jedan od mnogih aspekata ove različitosti.

Mojsijeve knjige su, pored ostaloga, i skup zapovijedi, njih 613. To je upravo i primarno značenje riječi Tora zakon. Bilo bi logično pretpostaviti da knjiga zapovijedi mora sadržavati i glagol značenja "poslušati", jer to je i cijela svrha zapovijedi. Poslušnost se odnosi prema zapovijedi kao istina prema tvrdnji. Pa ipak, u biblijskom hebrejskom nema riječi koja bi imala značenje poslušati. To je krajnje začuđujuća činjenica.

Taj nedostatak je toliko evidentan da je, kada je u prošlim desetljećima hebrejski jezik ponovo bio oživljavan, trebalo naći glagol koji će značiti "poslušati". To je bila čista neophodnost – a naročito se ticalo izraelske vojske. Vojska ovisi o poslušnosti zapovijedi nadređenog oficira. Izabrana je bila riječ lecajet, aramejska riječ koja se u ovom smislu ne pojavljuje nigdje u židovskoj Bibliji. Riječ koju Tora koristi je sasvim drugačija. To je riječ lišmoa, š'ma, "čuj".

Glagol lišmoa je ključna riječ u Knjizi Ponovljenog zakona, gdje se pojavljuje u jednom ili drugom obliku otprilike 92 puta (za usporedbu, u čitavom Levitskom zakoniku pojavljuje se svega 6 puta). Ona prenosi širok raspon značenja, koja se mogu grupirati oko pet osnovnih osjetila:

saslušati, koncentrirano obratiti pažnju, kao u "Umukni, Izraele, i saslušaj" (Dvarim 27,9)

čuti, kao u "Čuo sam Tvoj glas u vrtu i uplašio sam se" (Berešit 3,10)

razumjeti, kao u "Hajde, siđimo dolje i pometimo im jezik tako da ne mogu razumjeti jedan drugoga"

(Berešit 11,7)

usvojiti, registrirati, primiti k srcu, kao u "I u vezi Jišmaela, čuo sam te" (Berešit 17,20)

smisao, "Uzeo sam u obzir što si rekao; držat ću to na umu; o tome ću pažljivo razmisliti"

odgovoriti aktivnošću, kao u "Abraham je učinio što je Sara rekla" (Berešit 16,2)

Posljednje značenje je najbliže što š'ma dolazi značenju "poslušati". Ima i drugih značenja u rabinskom hebrejskom, kao što su "izvesti zaključak", "prihvatiti", "uzeti u obzir kao dokaz", i "primiti kao dio usmene predaje". Niti jedna hrvatska riječ nema taj opseg značenja. Psihoterapeuti danas ponekad govore o "aktivnom slušanju", i to je dio onoga što znači š'ma

Najbolji način na koji možemo otkriti ono što je jedinstveno nekoj civilizaciji je da kod nje potražimo riječi koje su neprevodive na druge jezike. Kaže se da beduini imaju mnogo naziva za pijesak, a da Eskimi imaju mnogo riječi za snijeg. Grčka riječ megalopsuchos – koja doslovno znači osoba "velike duše", onaj koji je blagosloven bogatstvom, društvenim statusom i nadmoćnošću bez truda – nema ekvivalenta niti u judaizmu niti u kršćanstvu, dvije kulture koje vrednuju, za razliku od Grka, poniznost. Š'ma je neprevediva – razumljivo, jer pripada biblijskom hebrejskom, najvećem primjeru kulture uha u svijetu.

Ta činjenica ima snažne konzekvence i trebala bi imati učinak na kompletno razumijevanje judaizma. Postojanje glagola lišmoa i nepostojanje glagola lecajet govori nam da biblijski Izrael, i pored toga što su mu b-žanske zapovijedi bile u žiži pažnje, nije vjera koja drži do slijepe, nepromišljene, neupitne poslušnosti... ■

Chief Rabbi Dr. Jonathan Sacks:

Rav Kook:

Rabbi Jack Abramowitz:

416. Željeno: Zabrana da se želi ono što pripada drugome

Nećeš poželjeti kuću svog susjeda ... (Ponovljeni zakon 5,18)

417. Šema, Jisrael: Obaveza da znamo da je B-g Jedan Čuj, Izraele: Vječni je naš B-g, Vječni je jedan. (Ponovljeni zakon 6,4)

Zapovjeđeno nam je da znamo da je B-g jedinstven i da On sam upravlja svijetom. Govoreći: "Čuj, Izraele ...", Tora ovu izjavu izdiže od toga da ona bude tek izjava o B-žjem Jedinstvu i čini je zapovijedi da se bude svjestan toga. (To je donekle slično riječima: "Ja sam Vječni tvoj B-g ..." iz "Deset zapovijedi" koje nisu samo izjava da postoji B-g, već zapovijed da znamo da B-g postoji.) Stih koji nam ovo kaže, a kojeg nazivamo Šema, toliko je važan da ga čitamo svakog jutra i svake večeri, kao i na samrti. (Više o kazivanju Šema čitat ćemo uskoro u micvi 420.)

Razlog za ovu micvu trebao bi biti jasan: spoznaja da postoji jedan jedini B-g je središnji princip oko kojeg se vrti sve ostalo što radimo. On je toliko važan da čovjek mora biti voljan prije dati svoj život nego li poreći B-žje Jedinstvo. Osoba koja poriče da je B-g jedan naziva se kofer b'ikar, onaj koji odbacuje temeljna načela židovske vjere.

Ova micva se odnosi i na muškarce i na žene u sva vremena i na svakom mjestu. U Talmudu se o njoj raspravlja u traktatu Brahos na stranicama 14b-15a, gdje je se naziva "kabalas ol malhus Šamajim", "prihvaćanje jarma nebeskog kraljevstva". Ona je kodificirana u Mišne Tora u prvom poglavlju Hilchos Yesodei HaTorah. Također, ona je 2. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvos i 2. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu vršiti kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

418. V'ahavta: Obaveza da se ljubi B-ga

I voljet ćeš Vječnog, B-ga svoga ... (Ponovljeni zakon 6,5)

419. Tora! Tora! Tora !: Obaveza da se uči Tora

Stvari koje vam danas nalažem bit će vam na srcu. (Ponovljeni zakon 6,7)

420. Dolje i gore: Obaveza da kazujemo Šema dva puta dnevno

... govorit ćeš o njima kada liježeš i kad ustaješ. (Ponovljeni zakon 6,7)

U Micvi #417, raspravljali smo o obvezi da znamo da je B-g jedan i jedinstven. Taj stih nazivamo Šema. Ovdje imamo micvu za recitiranje Šema dva puta dnevno, ujutro i navečer. Stih doslovno kaže da to trebamo činiti "kada liježeš i kada ustaješ", iako to razumijevamo kao ujutro (kada ljudi ustaju) i noću (kada se ljudi vraćaju).

Ova micva je prva tema u Talmudu, počevši od prve

mišne u prvom poglavlju Brachos. To je primjereno budući da je recitiranje Šema prva micva za koju je osoba obavezna svaki dan. (Židovski dan počinje kad padne noć, u to vrijeme osoba je obavezna recitirati večernju Šema.)

Uz stih Šema, rabini su odredili da trebamo recitirati tri dodatna odlomka, dva iz Ponovljenog zakona i jedan iz Brojeva, i ti se odlomci sada nalaze nakon Šema u našim sidurima. Ovi odlomci uključuju takve teme kao što su ljubav prema B-gu, proučavanje Tore, prihvaćanje micvos na sebe i sjećanje na izlazak iz Egipta. Šema i njezine dodatne odlomke treba recitirati s velikom koncentracijom i dovoljno čujno da čovjek čuje riječi koje izgovara.

Razlog za ovu micvu je da stalno iznova prihvaćamo B-žje kraljevanje nad nama. Svijet je toliko pun stvari koje nam odvlače pažnju da svoju pažnju trebamo redovito preusmjeravati i fokusirati na ono što je uistinu važno. Koncentrirano recitiranje Šema dva puta dnevno pomaže nam da ostanemo na pravom i uskom putu.

Ova se micva odnosi na muškarce u svim vremenima i na svim mjestima. U Talmudu, ona je tema prva tri poglavlja traktata Brachos. Kodificirana je u Šulhan Aruhu u Orah Hajim 61. Obaveza recitiranja Šema je 10. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMitzvos i 11. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu vršiti kao što je navedeno u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima.

421. Crna kutija: Obaveza da se nosi tefilin na ruci

Privežite ih kao znak za ruku svoju ... (Ponovljeni zakon 6,8)

422. Točno između očiju: Obaveza da se nosi tefilin na glavi

... i biti će "počeonik" (ili ukras) među očima tvojim. (Ponovljeni zakon 6,8)

423. Kuc-kuc: Obaveza da se stavi mezuzu na svoja vrata

Zapiši ih na dovratnike svoje kuće ... (Ponovljeni zakon 6,9)

424. Zar vama ljudi nikada nije dovoljno? Zabrana prekomjernog provjeravanja proroka

Nemojte iskušavati Vječnog B-ga ... (Ponovljeni zakon 6,16)

425. Ne shvaćam: Obaveza da se iskorijeni sedam naroda

... udarit ćeš na njih i potpuno ih uništiti ... (Ponovljeni zakon 7,2)

426. Bez milosti: Zabrana dodvoravanja idolopoklonicima

... nemoj im iskazivati naklonost. (Ponovljeni zakon 7,2)

427. Tužna bračna zvona: Zabrana miješanih brakova

Ne sklapaj brakove s njima ... (Ponovljeni zakon 7,3)■

Strana 6 Divrej Tora

Šulhan Aruh

Rav

Kook:

Unutarnja crta dobrote

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - židovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rab i Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drže aškenaski Židovi.

Dio I: Orah

hajim

Poglavlje 39 - Četiri posta i deveti ava

Treba postiti na deveti ava, sedamnaesti tamuza, treći tišreja i desetog tevesa zbog nacionalnih tragedija koje su se dogodile na te dane; vidi 549,1-2. Na deveti ava zabranjeni su i pranje, mazanje kremama i uljima, nošenje kožnih cipela, te seksualni odnosi, a trebalo bi postiti čak i ako je to bolno; vidi 550,1-2 i 554,5-6. Ako bilo koji od ovih postova padne na šabat, odgađa se do nedjelje; vidi 550,3-4.

Od prvog ava pa do iza posta, poslovne aktivnosti (vidi također 554, 22) i proslave treba svesti na minimum (551,1-2). Uobičajeno je da se u tom razdoblju ne pere odjeća ili odijeva novu odjeću (vidi 551,3-7.14 -15), ili šiša kosu ili se vjenčava od sedamnaestoga tamuza do nakon devetog ava (vidi 551,2.4.12-15.18). U vezi jedenja mesa i pijenja vina tijekom tog razdoblja, pogledajte 551,8-11 i 558,1; u vezi posta i kupanja vidi 551,16; u vezi govorenja blagoslova "... Koji nas je održao na životu ..." vidi 551,17

Uz zadnji obrok prije posta devetog ava, treba piti manje nego obično, i ne smije se jesti dodatna kuhana jela; vidi 552,1-4. Uobičajeno je sjediti na tlu (552,7) i jesti jaja (vidi 552,5) i kruh umočen u pepeo (552, 6), te ne kazati blagoslov grupno (552,8). Uobičajeno je pojesti obrok prije poslijepodnevne službe, a posljednji obrok pojesti iza toga; vidi 552,9. Dopušteno je jesti nakon zadnjeg obroka ako post još nije prihvaćen (553,1). Kad deveti ava padne u

nedjelju, ili je zbog šabata odgođen za nedjelju, ove se običaje ne drži, ali se mora prestati jesti dok je još dan (552,10). U vezi toga što učiniti ako osobni post padne na osmi ava vidi 552,11. Tahanun se ne kazuje u popodnevnim satima osmog ava (552,12, 559,1).

Post devetog ava počinje čim više nije dan (553,2). Cipele se skidaju prije večernje molitve; vidi 553,2 Treba se suzdržati od rekreacije cijeli dan koji prethodi postu (vidi također 554,21), a od učenja Tore cijelo to poslijepodne (553,2). O tome koje proučavanje Tore je zabranjeno vidi 554,1-4; u vezi pranja vidi 554,7-15; u vezi nošenja cipela vidi 554,16-17; u vezi seksualnih odnosa vidi 554,18-19; u vezi pozdravljanja drugih vidi 554,20; u vezi vršenja posla vidi 554,22-24; u vezi jela vidi 554,25; u vezi nošenju talisa i tefilina vidi 555,1; u vezi spavanja vidi 555, 2. U vezi Havdale kada deveti ava pada na nedjelju ili je odgođen do nedjelje vidi 556,1 i 559,1

Večernja služba se na deveti ava govori tiho i uz slabo svjetlo; čita se Knjiga tužaljki; recitiraju su žalosne

pjesme (kinos), a nakon njih slijedi Ve-Ata Kadoš (559,1-3). Tijekom večernje i jutarnje službe svi sjedi na podu, a kinos se recitiraju do pred samo podne; vidi 559,3.5. Tahanun i pokajničke molitve (selihos) se ne govore, a "Neka bude primljeno ..." se izostavlja iz Kadiša (559,4). U vezi čitanja iz Tore i Proroka vidi 559,4 O tome što oni koji su u žalosti čine na 9. ava vidi 559,6; u vezi obrezivanja vidi 559,7-9; u vezi sahrane vidi 559,10. Hrana se ne smije pripremati do poslijepodneva (559,10). U poslijepodnevnoj službi 14. blagoslovu Šemone Esrea dodaje se "Utjeha ... " te "Usliši nas ..." 16. blagoslovu (557,1).

Od uništenja Hrama, ukrase i proslave moraju biti suzdržani, a znakovi žalovanja u spomen na Jeruzalem trebali bi biti prisutni čak i na vjenčanjima (560,1-2,4). Glazba je dopuštena na vjerskim proslavama (vidi 560,3), ali prevelika neozbiljnost je zabranjena (vidi 560,5). Tko vidi razrušene gradove Judeje, Jeruzalem ili Hram, mora reći odgovarajuće stihove (iz Izaije 64) i razderati svoju odjeću ako ih nije vidio 30 dana; vidi 561,1-5 ■

(nastavak s 4. stranice)

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Pitanja za samostalno učenje:

Teme za razmatranje uz šabatni stol

Objava: Susret licem u lice?

Iako mnogi ljudi pretpostavljaju da je cijeli narod čuo svih deset B-žjih zapovjedi (םירבדה תרשע) izravno od Hašema, mnogi komentatori sugeriraju da je možda Moše imao ulogu posrednika za barem dio, ako ne i cijeli, doživljaj. Koji stihovi mogu dati podršku za svako mišljenje?

• Ibn Ezra i Rašbam tvrde da je narod čuo sve B-žje zapovijedi od Hašema, ali tada ih je strah prevladao i zatražili su da Moše intervenira. Prema njima, da nije bilo njihovog straha, Hašem bi im također direktno prenio ostatak Tore. Kako ovo čitanje utječe na našu percepciju jedinstvenosti B-žjih zapovijedi? Je li problematično predložiti da je Hašem možda promijenio plan?

• Nasuprot tome, Rambam pretpostavlja da je Hašem govorio izravno samo Mošeu. Ljudi su slušali njihov razgovor, no ono što su čuli bio je samo b-žanski glas kojemu nisu mogli odgonetnuti riječi. Rambam je vjerojatno motiviran vlastitim uvjerenjem da je nasumično proročanstvo nemoguće. Je li proroštvo moguće samo uz pravilnu obuku i pripremu, ili svatko može doseći proročku razinu ako Hašem odluči razgovarati s njime? Pokušajte dati dokaze iz drugih slučajeva u Tanahu.

• Koje su posljedice ovog spora za razumijevanje glavne svrhe Sinajske objave?

Grijesi roditelja

Zašto su, ponekad, pravedni kažnjeni dok grešnici napreduju? Stih "דֵקֹּפ

" (pohodim grijeh otaca na djeci) čini se da sugerira da, barem u određenim okolnostima, Hašem Sam kažnjava nevinu

djecu, dok njihovi grešni roditelji prolaze nekažnjeno.

• Kako ovo očituje B-žansku pravdu? Postoji li neki drugi način razumijevanja stiha?

• Kada je, i da li je ikada, opravdano kolektivno kažnjavanje? Može li se ista logika primijeniti na kažnjavanje za primjer drugima? Da li je kažnjavanje unutar obitelji drugačije?

Voljeti Hašema

Kako treba definirati pojam "ljubavi"? Što podrazumijeva zapovijed da ljubimo Hašema? Jesu li emocije uopće podložne čovjekovoj volji? Kako se nekome može zapovijediti da osjeća na određeni način?

• Komentari se ne slažu da li je ta propisana ljubav emocija, kognitivni proces ili čin. Dok Rambam vidi ljubav prema Hašemu kao emocionalnu čežnju, što se može usporediti s ljubavlju između supružnika, Shadal tvrdi da je zapovijed pragmatična i na metaforički način kaže da čovjek mora biti odan B-gu i držati Njegove zapovijedi. Ramban nudi treću mogućnost, da je ta micva, micva o mučeništvu.

• Koji od gore navedenih pristupa smatrate najuvjerljivijim? Koji stihovi u tekstu "Šema" mogu podržati svako navedeno razumijevanje? Kako bi svaki od komentatora mogao primjeniti svoj način interpretacije na druge propise koji se odnose na ljubav prema drugima, kao što je to zapovijed da volimo

svoga bližnjega i stranca?

Razlike u Deset B-žjih zapovijedi

Postoje mnoge razlike između formulacija Deset zapovijedi koje se nalaze u paraši Šemot i u Devarim. Kako bi trebalo razumjeti ove varijacije? Je li ih uveo Hašem, Moše ili i Jedan i drugi? Ako je ovo potonje, što je Mošeu dalo ovlasti da to učini? Da li obje verzije Deset zapovijedi imaju jednak status ili jedna od njih predstavlja ideal (i koja to)?

• R. D"Z Hoffmann sugerira da je Moše inicirao promjene u četrdesetoj godini i da su se one odnosile na predstojeći dolazak naroda u zemlju Izrael. Nasuprot tome, Malbim tvrdi da je Hašem napravio promjene nakon grijeha sa zlatnim teletom. Zbog tog grijeha ljudi više nisu zavrijedili čudotvorno postojanje, i Deset zapovijedi je izmijenjeno kako bi se prilagodile narodu kojim sada upravljaju zakoni prirode. Kako bi svako mišljenje objasnilo sve razlike između dvije verzije? Može li svako vrijediti za sve varijacije? Koji pristup vam je više uvjerljiv?

• Za razliku od gore navedenih tumačenja, Ibn Ezra smatra da su B-žje zapovijedi u Devarim jednostavno Mošeovo parafraziranje Hašemovih riječi. Iako su neke riječi drugačije, značenje nije bitno drugačije. On objašnjava, "םימעטהו ,תופוגכ םה תולמה תומשנכ" (riječi su poput tijela, a značenja su poput duša ) i stoga je promjena u tekstu beznačajna. Slažete li se? Ima li izbor riječ značaja? Kako Ibn Ezra može obrazlagati naizgled sasvim drugačije razloge dane za zapovijed o Šabatu?■

Prevela Tamar Buchwald

Odluke koje donosimo

Mošeu nije dozvoljeno da uđe u zemlju Izrael. On je optužen za to da je izgubio vlast nad sobom, zaboravio židovski zakon i nije vjerovao B-gu. Iako je B-g, a ne Moše, autor Biblije, Mošeova skromnost bila je toliko velika da, čak i da ju je on napisao, ne bi imao straha otkriti svoje vlastite nedostatke. Istina mu je bila važnija od toga kako će ga povijest suditi.

Neki od najznačajnijih dijelova cijele Tore sadržani su u ovoj parši Deset zapovijedi i Šema najpoznatiji su od njih.

Obično želim da se moj davar fokusira na mudrost Tore, a ne na komentare društva, ali osjećam da je potrebno da napišem nešto o nemirima koji su svojedobno zadesili Veliku Britaniju.

Ne želim govoriti o političkim pitanjima poput toga je li ili nije policija onesposobljena zakonodavstvom ili, imaju li ili ne, pobunjenici iskrene pritužbe na društvo. Premijer je istaknuo da naše društvo ima ozbiljan problem. Da je činjenica da toliki mladi ljudi nemaju obzira prema drugim ljudskim bićima i njihovoj imovini te da iz čiste zabave mogu činiti štetu i pljačkati samo kako bi na brzinu zaradili koju funtu, indikator moralne bolesti koja je vrlo duboka i mora se hitno liječiti. Postoje poruke u našem društvu od kojih moramo učiti i na koje moramo odgovoriti.

Međutim, kao rabin, želim govoriti o lekciji tih nemira koja se odnosi na sve nas.

Svatko od nas ima dvije strane i nitko ne može biti siguran u to kako će on ili netko drugi reagirati u danim okolnostima. Jednom me moj student upitao što bih ja učinio kada bi mi netko uperio pištolj u glavu i rekao mi da će me ubiti ako se ne poklonim pred idolom. Samo je jedan iskren odgovor koji mogu dati na to pitanje: 'Ne znam.' Naravno,

volio bih misliti da imam snagu uvjerenja i reći da bih bio spreman umrijeti za svoje vrijednosti. Ali to je samo lijepa teorija. Ne znamo kakvi smo sve dok se u stvarnosti ne suočimo sa testom i prođemo ga ili padnemo. Rabini nam kažu, 'ne vjeruj sebi sve do dana svoje smrti'.

Čitao sam priče ljudi koji su na sudu imali savršeno čiste dosjee i imali stabilno podrijetlo te se činilo da ih je jednostavno zahvatio žar trenutka. Tko su pobunjenici? Mladi ljudi iz siromašnih područja… ali to nije cijela priča. Uvijek će postojati kolovođe pobune, kao i lopovi koji vide priliku na pomolu pa ju zgrabe (čuo sam da je rečeno kako su ustanci na Bliskom Istoku ustanci zbog slobode, dok su pobune u Londonu pobune zbog plazma televizora). Ali izgleda da su tamo isto tako bili i ljudi koji su se jednostavno našli na pravom (ili krivom) mjestu u pravo vrijeme i donijeli glupu odluku da se uključe. To ih ni na koji način ne lišava odgovornosti za njihova djela, ali pomaže shvatiti što se događa.

To se događa stalno u našim životima, no obično u manje ekstremnim okolnostima. Pruži se prilika i mi se nađemo u poziciji da donesemo odluku. Odluku da se uklju-

čimo u nešto pogrešno, ali vrlo privlačno. Ili da učinimo ispravnu stvar i jednostavno odemo dalje. Tora nam kaže da smo svi stvoreni sa božanskom dušom i životinjskom dušom. U žaru trenutka, teško je znati koja će pobijediti. Ponekad, kada se životinja u nama probudi, teško ju je kontrolirati. Ponavljam, to ne utječe na našu odgovornost za naše postupke – ona uvijek postoji; jednostavno kažem da smo svi vrlo slični. Kada nema kušnje, svi volimo misliti da ćemo reagirati na određeni način kad se ona pojavi – ali ne možemo biti sigurni. Zastrašujuća je to misao kada vidimo nasilje i nedostatak bilo kakvog morala u ovim buntovnicima. Ali svaki čovjek ima tu životinjsku stranu i što smo svjesniji toga, veća je vjerojatnost da ćemo joj se moći oduprijeti kada bude trebalo.

Naravno, postoji i druga strana. Kada vidimo odgovor javnosti na te pobune – ljude koji doniraju hranu i novac, volontiraju kako bi počistili susjedstvo u kojem ne žive, to nam grije srca. U nama postoji i božanska strana. A kontrast potencijala posljedica ljudskih odluka ne može biti bolje ilustriran nego što je to kroz ove pobune.

Krajnji uspjeh naših društava, našeg svijeta, ovisi o sposobnosti edukacije budućih generacija; naša djeca moraju cijeniti prirodu svojih izbora i izazove s kojima se suočavaju prilikom toga. A mi im moramo dati dovoljno duboke i snažne razloge da izaberu božansku, a ne životinjsku strast kada se nađu u trenutku odluke.

Očigledno je da postoje još šire i dugoročnije lekcije koje možemo naučiti iz pobuna, ali osjećam da je ovo nešto praktično i primjenjivo što ima vrijednost i za nas.

Šabat šalom.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Rabbi Berel Wein:

Formula za postizanje zadovoljstva

Ovaj šabat je Šabat Nahamu, šabat kojim nam započinje ciklus ohrabrenja i utjehe nakon tjedana tuge i žalovanja nad tragedijama koje su zadesile Židovski narod u prošlosti. Ovih slijedećih sedam tjedana ljekovite utjehe uvest će nas u vedru, novu godinu koja nas čeka. U ovotjednoj paraši može se naći, nazovimo to tako, kratki tečaj i pregled čitavog judaizma – Deset zapovijedi, Šema i obrazloženje Izlaska iz Egipta koje treba dati mudrom sinu.

Općenito govoreći, čitava konstrukcija Tore i Židovskog života upakirana nam je u paraši od ovoga tjedna. Budući da je ovaj šabat isto tako Šabat Nahamu, nije teško primijetiti da nas Tora podučava da su hrabrenje i utjeha duhovne vrednote i postignuća koja ne moraju ovisiti o materijalnom bogatstvu ili svjetovnom uspjehu.

Naše društvo, koje je toliko bogato materijalnim dobrima i naprednom tehnologijom, uvelike trpi od svih mogućih vrsta mentalnih i društvenih poremećaja. Depresija je "crni

pas" (riječi koje je Churchill upotrijebio da bi opisao svoje opetovane napade depresije) koji napada više od trećine stanovnika zapadnog svijeta! Istinsku utjehu i smiraj u ljudskom biću teško je postići i još teže zadržati.

Tora, kako bi nam pomogla i uputila nas, u ovotjednoj nam parši daje formulu za postizanje tog neuhvatljivog cilja, zadovoljstva. A ono počiva na ona tri načela Židovske vjere naznačana u parši od ovoga tjedna.

Deset zapovijedi nam daju strukturu vjere i morala kojima svaki pojedinac može težiti i htjeti ih usvojiti, bez obzira koliko dekadentno bilo društvo u kojem se nalazi. Moralna pravila koje štite život, imovinu i čovjeka temeljna su pravila Židovske vjere i života. Disfunkcionalnost između roditelja i djece, komercijalni svijet koji radi 24 sata na dan, pljačke i korupcija prihvaćene kao društvena norma, svakodnevna ubojstva i potpuno seksualno razuzdano društvo – kako uopće čovjek može izbjeći depresiji u takvom

okruženju?

Čitava civilizacija balansira na točki oslonca tih Deset zapovijedi. One nam pokazuju kako izaći iz socijalnog gliba u koji tonemo. Šema je sredstvo kojim se naša duša povezuje sa Stvoriteljem koji nas je stvorio i udahnuo nam život. Vjera u jednog i univerzalnog B-ga koji vlada i koji je sveznajuć i svemoguć najveći je dar Židova ljudskom rodu. On nam daje pravila i sigurnost, čistoću i plemenitost, dašak besmrtnosti i uvjerenje u spoznaju da život nikada nije uzaludan.

I na kraju, razumijevanje jedinstvenosti Izraela u B-žjem planu, kako je pokazano u priči o Izlasku iz Egipta, oblikuje i daje perspektivu našim nacionalnim i osobnim životima. No potrebna je mudrost i znanje – mudri sin – da bi se ovo sjećanje na davnašnju povijest uvažavalo i očuvalo. Samo prisjećanje može nam isto tako pružiti ohrabrenje i osjećaj dobrobiti, te doprinijeti utjesi i zadovoljstvu koje toliko usrdno tražimo.

Strana 10

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Šema Jisrael

Temeljni iskaz Židovske vjereŠema Jisrael – pojavljuje se u ovotjednoj parši. Deklariranje suštinskog načela Židovske vjere – jedinstvenosti i jedinstva B-ga zajedno s našim prihvaćanjem B-žje suverenosti nad nama - prema Židovskoj tradiciji prvi puta su izgovorila Jakovljeva djeca u trenutku kada je odlazio iz ovoga života u bolji svijet.

Kroz Židovsku povijest ovo je isto tako postalo i posljednja molitva Židova kada napuštaju ovaj život. Ono je postalo, zbog naše duge i bolne povijesti fizičkog progonstva i mučeništva, simbol Židovske ustrajnosti i privrženosti.

Kada Židov dođe na svijet i dovoljno poraste da progovori prve riječi, prve riječi koje kaže su Tora civa lanu Moše (Moše nam je zapovijedio u vezi Tore). Ali nakon što proživi život, sa svim njegovim različitim doživljajima, jedna od posljednjih riječi koje Židov kaže su Šema Jisrael

Tora je racionalno razmišljanje i način života, zapovijedi, obredi i običaji. Tora je konkretna, a ne općenita, odnosi se na lokalno a ne univerzalno. Ona pripada ovom svijetu sa svim njegovim složenostima, kušnjama i razočaranjima. Vjera - izjava Šema Jisrael – pripada vječnosti, boljem svijetu uzvišenog odnosa sa Stvoriteljem svih nas.

Ona je univerzalna i njena je poru-

ka upućena svima, kako Židovima tako i nežidovima, jednako učenima i nepismenima. Sama vjera i vjerovanje, bez djelovanja i pridržavanja propisa, nije dovoljna da bi Židovski život postojao. No postupci i propisi bez vjere i vjerovanja na kraju postaju besmisleni, ako ne i licemjerni.

U našem svijetu lišenom stvarnog poganstva, ali u kojemu nema vjere i moralnog kompasa ova izjava ponovo stoji kao linija razdvajanja između Židova i ostalog svijeta

Židov je pozvan da kaže Šema Jisrael dva puta na dan, sa zanosom i koncentrirano. On zapravo treba razmišljati o riječima koje izgovara,

dok govori tu molitvu. Rabini su Šema Jisrael nazvali deklaracijom"prihvaćanjem Nebeskog bremena."

U svijetu kojem vladaju idoli i poganstvo, ova deklaracija je ono što odvaja Židovski narod od ostalog naroda toga vremena.

U našem svijetu lišenom stvarnog poganstva, ali u kojemu nema vjere i moralnog kompasa ova izjava ponovo stoji kao linija razdvajanja između Židova i ostalog svijeta. Kazivanje Šema Jisrael redovito, dva puta na dan, iz dana u dan, brižno i s ljubavlju, pravilno izgovarajući, služi da nam ponovo istakne B-žju prisutnost u našim životima i u našem svijetu. Ona služi da nas podsjeti da mi nismo nužno slobodni u životu, kao što često puta mislimo da jesmo.

Šema Jisrael barem na trenutak potiskuje naše misli i ponašanje. Ona upravlja naša srca i umove na ono dobro i plemenito koje se nalazi unutar svakoga od nas kako bismo to ostvarili. I moguće jednako tako važno, ona služi da nas poveže s prijašnjim pokoljenjima Židova, sve unatrag do našeg oca Jaakova i njegove djece, do samog začetka Šema Jisrael. Dok izgovaramo Šema Jisrael to je kao da izravno govorimo svom ocu Jaakovu, samom Jisraelu. Nema veće utjehe za nas na ovaj šabat utjehe od ove zbilje povezivanja Židovskog života tijekom svih tih stoljeća.

Šabat šalom.■

Rabbi Berel Wein: Formula za postizanje zadovoljstva

Rabbi Yissocher Frand:

Protuotrov za zavist

"I nećeš žudjeti za ženom bližnjega svog, niti ćeš željeti kuće bližnjega svoga, polja njegova, ni roba njegova, ni sluškinje njegove, vola njegova, ni magarca njegova, niti ičega što je bližnjega tvog." (5,18)

Možda je jedna od najtežih zapovijedi za razumjeti a nekmoli za ispuniti Lo sahmod, ne biti zavidan.

Kao što pita Ibn Ezra (Šemos 20,14), kako nam Tora može zapovjediti da ne osjetimo emociju koja se prirodno pojavi kada netko ima nešto što bismo mi željeli imati?

Kada susjed renovira svoju kuću pa napravi bazen, kako očekivati da čovjek ne poželi da i on ima bazen?

Ibn Ezra odgovara na to pitanje usporedbom.

Zamislite da neki čovjek iz naroda posjeti kraljevsku palaču. Dok promatra ljepotu oko sebe, spazi princezu kako izlazi u svojoj kraljevskoj odjeći. I mada ga njezina ljepota

ostavi bez daha, da li on, makar na trenutak, pomisli da bi je želio oženiti?

Većina se ljudi ne bi ni na trenutak bavila tom mišlju. Njima je jasno da im je kraljeva kćer nedostižna. Ljudi žele ono što im se čini da mogu imati, a ne ono što im je u potpunosti van dosega.

Isto bi trebalo vrijediti i za ono što je tuđe, kaže Ibn Ezra. Trebali bismo sami sebe uvježbavati da shvatimo da budući da je Vječni dao bazen susjedu, da je to ono što On želi da ima susjed, a ne mi. I kao takvo, to ne bi trebalo biti područje naših želja.

Ibn Ezrin pristup postao je klasičan odgovor na to pitanje, no Rav Simchah Zissel Brodie iz Rambana izvodi još jedno objašnjenje.

Ramban navodi sljedeći midraš: Svih Deset Zapovijedi su ponovljene u Parašas Kedošim u ovom ili onom obliku. Na primjer, redak: "Ani Hašem Elokehem" (Vajikra 19,3)

podudara se s prvom zapovijedi, a "Velokei masei hah lo sa'asu lahem a lijevanih bogova nećeš si graditi " (r. 4) podudara se s drugom zapovijedi.

S Lo sahmod poklapa se, tajnovito veli Ramban, s "Ve'ahavta lere'aha kamoha Ljubi bližnjega kao sebe" (r. 18).

Rav Simchah Zissel objašnjava kako je ovo dvoje povezano.

Jeste li ikada čuli da su otac ili majka poželjeli da njihova djeca imaju manje materijalnih dobara samo zato što su oni u njihovoj dobi imali manje? Ne. Roditelji su oduševljeni kada njihova djeca imaju više nego što su oni imali. Zašto? Jer oni vole svoju djecu koliko i sebe ako ne i više od toga pa su sretni kada si njihova djeca mogu priuštiti sve što požele.

Kada bismo doista vršili ve'ahavta lere'aha kamoha i voljeli svakog Židova kao što volimo sebe, kaže Rav Simchah Zissel, ne bismo im bili zavidni zato što imaju ono što si mi ne možemo priuštiti. Bili bismo sretni zbog njih, baš kao što smo sretni kada naša djeca imaju više od nas.

IdolatriJA

"...da se ne pokvarite pa da ne biste sebi pravili klesane likove." (Devarim 4,16)

Sefer Devarim prepun je upozorenja protiv idolatrije, ali parša u kojoj to možda najviše dolazi do izražaja je parša Va'ethanan. Mnoštvo stihova – koji uključuju gotovo trećinu stihova iz drugog ponavljanja Deset zapovijedi – uključuje brojna upo-

Strana 12

Divrej Tora

zorenja da se ne služi idolima.

U današnje vrijeme, ti se strogi poticaji čine potpuno suvišnima. Gotovo nijedno normalno ljudsko biće danas nema interesa za štovanjem isklesanog lika bilo koje vrste. Zapravo, čini nam se čudnim da je itko ikada imao strast prema tome.

Iskreno, naša potpuna nezainteresiranost za štovanje idola nije zasluga naše uznapredovale i razvijene inteligencije ili čišće vjere u B-ga. Anšei Kneset HaGdola, skupina od 120 mudraca, nekih od najvećih učenjaka Tore svih vremena, sastali su se tijekom razdoblja drugog Beit HaMikdaša i presudili da je nagon za služenjem idola (avoda zara) prejak da bi mu se ljudska vrsta oduprla. Talmud (Joma 69b) govori o tome kako su Anšei Kneset HaGdola uhvatili jecer hara (zli nagon) za idolatrijom i uništili ga.

Svejedno možemo steći dojam o tome koliko je snažan bio nagon za idolatrijom prije no što su ga oni pobijedili. Talmud nam kaže da su Anšei Kneset HaGdola, ohrabreni svojim uspjehom u uništavanju jedne od dviju najjačih strasti ljudske vrste, odlučili svoje snage usmjeriti na drugu glavnu strast: nagon za promiskuitetom.

Međutim, kada su mudraci uspjeli uhvatiti strast za promiskuitetom, shvatili su da ako unište tu strast, ljudi se više neće razmnožavati, pa su ju stoga pustili.

Svima nam je poznato koliko je teško kontrolirati svoj nagon za razuzdanošću. Hazal nas uče da su ljudi nekoć jednaku strast gajili

prema služenju idola.

Ipak, ostaje nam pitanje, jesu li Hazal učinili toliko dobro time što su uništili idolatriju da se bezbrojna upozorenja u Tori vezana uz štovanje idola više uopće ne trebaju primjenjivati?

Zapravo, Radzinger Rav kaže da neki od nas redovito dolaze u dodir sa služenjem idola.

Talmud (Šabos 105b) nas uči da se osoba koja se razljuti i izgubi kontrolu nad sobom smatra idolopoklonikom (slugom 'avoda zara').

Dovid HaMeleh je napisao, "Neka ne bude stranog boga u tebi" (Tehilim 81,10). Talmud pita, "Koji strani bog prebiva u čovjeku? To se odnosi na 'jecer hara'."

Kako bismo to shvatili, moramo secirati anatomiju provale bijesa.

Zamislite ovaj rijedak scenarij. Gosp. Baal HaBajit dolazi kući iz šula na šabatno jutro i vidi da stol nije postavljen i hrana još nije spremna. On se okreće svojoj supruzi i pita ju, "Zašto ne možeš sve pripremiti na vrijeme?"

Njegova supruga shvaća da on nije raspoložen tako da bi prihvatio njeno objašnjenja pa u tišini ubrzava pripreme. Objed započinje, a djeca su malo pretjerano aktivna. "Zašto proizvodite toliku buku?", viče gosp. Baal HaBajit.

Djeca se nakratko stišaju, ali uskoro komešanje opet započinje. Ovoga puta, gosp. Baal HaBajit odlučuje da je sada zaista dosta. "Hoću tišinu!", viče on, dok mu lice poprima grimizne nijanse. "sljedeći koji bude proizvodio buku dobit će svoje!", dodaje.

Što se dogodilo? Sve što su djeca učinila bilo je da su se ponašala u skladu sa svojom dobi. Zašto je gosp. Baal HaBajit izgubio kontrolu?

Problem je što je gosp. Baal HaBajit smatrao da je njegova volja konačna te da ne može podnositi bezobrazluk onih koji se ne pokoravaju njegovoj nadmoći. Drugim riječima, smatrao je sebe bogom.

Gosp. Baal HaBajit nije zastao kako bi shvatio da Hašem možda želi da pričeka nekoliko minuta dok njegov šabatni obrok ne bude spreman, ili da je Hašem naredio da njegova djeca trebaju biti bučna, kao i sva ostala normalna djeca. On želi tišinu; On želi svoj obrok na vrijeme. On je vjerojatno već uvrijeđen došao kući jer mu je gabaj dao hamiši umjesto šiši, i jer mu čovjek koji je sjedio pored njega u šulu nije iskazao poštovanje kakvo on zaslužuje.

Tko je bog u umu gosp. Baal HaBajita? On sam.

Ova usporedba možda je pomalo pretjerana; ne ljutimo se svi zbog takvih stvari. Ali većina nas ima svoje zlovolje koje nam dosađuju i uzrokuju da izgubimo kontrolu.

Možda više nemamo strast prema služenju malih isklesanih likova, rukom izrađenih bogova, ali mnoge od nas još uvijek privlači idolatri''JA''.

Ako sam 'JA' toliko apsolutno važan da svatko tko izazove moju napuhanu sliku o meni samome čini da izgubim kontrolu, tada to nije služenje Hašemu, već idolatriJA.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 12. stranice) Rabbi Yissocher Frand: Koga privlači idolatriJA?

Rabbi David Stav:

Značaj razlike u zapovijedima

Nadolazeći šabat naziva se šabat nahamu, što je vezano uz haftaru, odlomak iz knjige proroka Jišajahua (Izaije) koji počinje riječima, "'Tješite, tješite Moj narod', kaže Hašem" (Izaija 40,1). To je prva od sedam haftarot utjehe koje se čitaju od šabata nakon Tiša B'Ava pa sve do šabata koji prethodi Roš hašani.

Mošeov govor narodu u ovotjednom odjeljku Tore, parši Va'ethanan, naglašava njegovu želju da narod podsjeti na zapanjujuće otkrivenje kojem su svjedočili na brdu Sinaj kada im je dana Tora. Oni su iz prve ruke iskusili prisutnost Svemogućeg i shvatili da nijedan idol ili druga poganska sila nikada ne može biti jednaka moći Svemogućeg, te je to služilo kao jasan dokaz neospornosti židovske vjere tokom generacija.

Moše se zatim prisjeća Deset zapovijedi koje su u obliku kamenih ploča bile dane na Sinaju. Površno čitanje teksta otkriva neke razlike u drugim pločama sa zapovijedima, a u usporedbi sa Deset zapovijedi o kojima čitamo u knjizi Izlaska (20. poglavlje).

Jedna od najočiglednijih razlika vezana je uz zapovijed o poštivanju roditelja. Ta se zapovijed pojavljuje u oba teksta, započinjući sljedećim riječima: "Poštuj svog oca i majku kao što ti je G-spod zapovjedio…", i u oba slučaja nastavlja obećanjem

Ponekad, da bi održao vrijednosti, čovjek se izlaže poniženju i sramoti

dugog života za one koji poštuju svoje roditelje: "kako bi se produžili dani tvoji… u zemlji koju ti daje G-spod, tvoj B-g…"

Međutim, jedna se promjena ističe: fraza "i da bi ti bilo dobro", pojavljuje se samo u drugom tekstu. Dugovječnost je svakako fantastičan blagoslov, ali život koji je i dug i dobar, mnogo je bolji. Nažalost, mi srećemo mnoge ljude koji žive duge živote, ali za to vrijeme mnogo pate.

Možda je njihovo zdravlje slabo, ili su u financijskim problemima. Možda su pretrpjeli emocionalne povrede. Međutim, ovdje Tora daje blagoslov dugog i dobrog života za sve one koji poštuju svoje roditelje. Ako je to toliko dobar blagoslov, onda zašto nije bio uključen u prvom pojavljivanju Deset zapovijedi?

Naši mudraci, svjesni ove razlike, postavljaju pitanje: "Zašto riječ 'dobro' nije spomenuta u prvom pojavljivanju Deset zapovijedi, a spomenuta je u drugom?" (Talmud, Bava Kama 55a). To je veoma dobro pitanje. Prvo pojavljivanje zapovijedi ne spominje je li dobro biti poslušan tim zapovijedima kao Židov. Ništa nije rečeno o tome da je držanje tih zapovijedi dobro i vrijedno. Zašto je Moše bio jedini koji se sjetio uključiti riječ 'dobro'?

Talmud odgovara, "… jer je bilo suđeno da ploče budu slomljene." Drugim riječima, Hašem je znao da će te ploče biti razbijene zbog grijeha sa zlatnim teletom, pa nije htio napisati riječ 'dobro' na prve ploče.

Talmud se muči s tim odgovorom, postavljajući drugo pitanje: "No, čak i ako je bilo suđeno da one budu slomljene, zašto bi to imalo utjecaja (na spominjanje dobrobiti)?"

Drugim riječima, pa što ako će ploče biti razbijene? Je li to dobar razlog da se iz teksta izostavi riječ 'dobro'?

Talmud odgovara: "Ne dao B-g! Dobrobit bi u tom slučaju nestala iz Izraela." Hašem nije htio da tekst sa riječju 'dobro' bude uništen jer bi to dovelo ljude do toga da odbace nadu. Kada bi vidjeli da je i riječ 'dobro' slomljena na komadiće, to bi ih

(nastavak

s 14. stranice) Rabbi David Stav: Značaj razlike

u zapovijedima

moglo odvesti do pogrešnog vjerovanja da i njihova dobrobit također može prestati.

Moramo pronaći objašnjenje za sve ovo. Da li nada Izraela počiva na tome je li riječ 'dobro' upisana na ploče? Rasprava između naših rabina otkriva napetost između moralnosti i sreće.

Postoje stvari za koje svi znaju da su moralne i zdrave, stvari koje su važne i temeljne, čak i ako ih nije nužno ugodno činiti. Svatko tko je zdrava srca i uma zna da je važno poštovati roditelje kad su u boli. Ljudi su to znali i prije no što je dana Tora. To ne znači da je uvijek zabavno i ugodno poštivati roditelje. Ponekad, da bi održao tu vrijednost, čovjek se izlaže poniznosti i sramoti. To može dovesti do gubitka vremena ili novca. Može se desiti da također trebamo žrtvovati i druge stvari, ali bez obzira na to moramo poštivati svoje roditelje.

Prve ploče uče nas da su te zapovijedi istinite i da, čak i ako ne uživamo uvijek u tome da ih vršimo, mi to moramo činiti. Čak i ako su ploče razbijene, logični i moralan zaključak vezan uz životnu važnost ovih vrijednosti ostaje netaknut. Ipak, druge ploče imaju drugu poruku: oni koji budu vršili ove zapovijedi živjet će također dobre živote, bolje živote. To više nije samo integralni dio moralnih vrijednosti, već i nagrada koju Hašem daje čovje-

čanstvu.

Moralna osoba imat će bolji život. Da su ploče koje su sadržavale tu poruku bile slomljene, to bi moglo upućivati na to da će i nagrada biti ukinuta i da mi kao ljudska bića više nećemo biti dostojni da živimo dobre živote. Zato druge ploče nikad nisu slomljene – one su naprosto nestale. One raspravljaju o dobrobiti vršenja micvot, koja će uvijek biti prisutna.

Kako je prikladno primiti ove rieči utjehe nekoliko dana nakon obilježavanja Tiša b'ava. Čast koja je utkana u dobra djela koja činimo ostaje uz nas gdjegod idemo. Ona obogaćuje kvalitetu naših života i ispunjava naše živote smislom jer blagoslov "i da ti bude dobro" je vječan.

Mi sebe ne možemo odvojiti od povijesnog konteksta Tiša b'ava Naši učenjaci nam kažu za Jeruzalem "jer [sudovi] su svoje odluke temeljili na bazi striktnog zakona Tore i nisu išli dalje od slova zakona." Tijekom rasprave o slučajevima, sudovi su pokušali utvrditi činjenice slučaja, uzimajući u obzir samo jedno - čisto sudske okolnosti. Nisu prosuđivali ljude po tome koliko dobro poštuju vrijednosti.

Sjećam se kako sam stajao u redu u samoposluzi kad se netko ubacio u red. Kad su ga ukorili zbog njegovog ponašanja, sve što je mogao reći

u svoju obranu bilo je: "Gdje je zapisano da se ne smijemo ubacivati u red?" Ostali ljudi koji su čekali u redu mogli su ga podsjetiti da nam je zapovjeđeno "činiti ono što je pravično i ispravno".

Nahmanides (Španjolska i Izrael iz 13. stoljeća), je napisao: "Na početku stiha nalazimo zapovijed da držimo B-žje zakone, ali sada ćemo reći da u svemu što vam B-g nije zapovjedio, pobrinite se da djelujete. Štoviše, što se tiče onih stvari koje vam B-g nije zapovjedio, pobrinite se da činite ono što je ispravno i pravedno u Njegovim očima, jer on voli sve što je ispravno i pravedno."

Drugim riječima, Nahmanides kaže da ne bismo trebali pretpostaviti da B-g od nas želi da samo nominalno izvršavamo njegove zapovijedi. Velik dio B-žje volje odnosi se na slučajeve na koje se Njegove zapovijedi ne odnose izričito, i u takvim slučajevima trebamo se poslužiti zdravim razumom. On nastavlja: "Ovo je pitanje od vitalne teološke važnosti, jer je u Tori nemoguće spomenuti sve aspekte ponašanja neke osobe prema svojim susjedima i prijateljima; sve poslove i uredbe svih društava i zemalja."

Nahmanides svoje primjedbe završava: "... čak i ako kažu da postaje kao mladić i da su njegovi putevi milina, [nije dovoljno] ako ga se ne smatra ispravnim i pravičnim u svim pitanjima ..." Zapravo, "činiti ono što je pravično i ispravno" nije pravni okvir osmišljen da uspostavi naš odnos s društvom u kojem živimo. To je načelo koje bi trebalo biti ugrađeno u naše srce i um.■

Prevela Anja Grabar

Rabbi Ephraim Buchwald:

molitve

Ovotjedni odjeljak Tore, parašat Va'ethanan, izuzetno je bogata paraša.

Paraša otpočinje Mojsijevom molbom B-gu da mu dopusti ulazak u zemlju Izrael. Nažalost, njegova molba biva odbijena. Nakon toga slijedi upozorenje u vezi s idolopokloničkim vjerskim običajima starosjedilaca koji naseljavaju Kanaan. Paraša najistaknutije sadrži ponavljanje Aseret Hadibrot, dekaloga ili

Deset zapovijedi, a uključuje i znamenitu molitvu Š'ma. Paraša završava opisom onoga što čeka židovski narod kada uđe u zemlju Izrael i upozorenjem da ih ne dovedu u napast dekadentne prakse starosjedilaca.

Parašat Va’ethanan, se uvijek čita na šabat koji slijedi post Tiša b’av, post koji obilježava uništavanje drevnih hramova u Jeruzalemu. Zbog toga se čita nadahnjujuća haftara iz četrdesetog poglavlja Izaije. Ovo poglavlje započinje riječima: וּמֲחַנ ,יִמַע וּמֲחַנ "Tješite, tješite moj narod", kaže B-g, pa je stoga šabat koji slijedi iza Tiša b’ava poznat kao Šabat Nahamu, subota utjehe.

Iako je post Tiša b’av sada iza nas i mi smo, hvala B-gu, ušli u razdoblje Šev'a d'N'hem'ta, sedam tjedana u kojima čitamo Izaijine poruke utjehe.

Na početku paraše čitamo o Mojsijevim snažnim molitvama glede toga da mu bude dopušteno ući u zemlju Izrael, i B-ž-jem odbijanju da pristane na njegov zahtjev.

Rabini, u Midraš Raba u Ponovljenom zakonu 1,1, govore o nevjerojatnoj moći Mojsijevih molitvi upućenih B-gu kako bi mu bilo dopuš-

teno ući u Izrael. Rabini kažu: Što je Mojsije učinio u tom trenutku? On se odjenuo u kostrijet i posuo se pepelom te je stajao u molitvi, tražeći Svemogućeg B-ga, sve dok se nebesa i zemlja i sve stvoreno nisu potresli.

U svom odgovoru, Svemogući je zapovjedio da se vrata svih sedam

Molitva siromaha veća je čak i od Mojsijeve molitve i molitve

kralja Davida. Ona je ispred svih molitvi na svijetu.

Zašto?

Zato što molitva siromaha dolazi iz slomljenog srca

nebesa moraju zatvoriti i da svi sudovi zakona moraju odbiti Mojsijeve molitve jer je božanski proglas bio konačan.

Nebeski anđeli požurili su zaključati vrata svih nebeskih svodova jer

Mojsijeve molitve već uzdigle toliko visoko i bile su poput oštrog mača, moćne kao što je moćno izgovaranje Svetog imena, prodirale su kroz sve što im se našlo na putu.

U tom trenutku, Mojsijeve molitve slagale su se s opisom kojeg nalazimo u Ezekielu 3,12, "Zatim me duh podigao i iza sebe sam začuo zvuk velike buke, 'Blagoslovljena je slava B-žja iz Njegovog prebivališta,'" Nema većeg zvuka od onoga koji je proizveo Mojsije.

Rabi Shimshon Dovid Pincus u svojoj zbirci tumačenja ovotjedne parše, navodeći Tiferet Shimshon na Ponovljeni zakon, primjećuje da moć Mojsijeve molitve podsjeća na jednu raspravu iz Zohara.

Zohar na paršu Balak kaže da Pisma spominju tri primjera molitve –Mojsijevu molitvu, molitvu kralja Davida i molitvu siromašnog čovjeka.

U Psalmu 90,1 nalazimo molitvu Mojsija, B-žjeg čovjeka. Ta molitva nema premca među ljudskim bićima. U Psalmu 17,1 nalazimo molitvu kralja Davida. Toj molitvi nema ravne među kraljevima. Psalam 102,1 govori o molitvi siromaha u

nevolji.

Zohar pita koja je od te tri molitve najznačajnija i kaže da je molitva siromaha čak i veća od Mojsijeve molitve i molitve kralja Davida, te da je ispred svih molitvi na svijetu. Zašto? Zato što molitva siromaha dolazi iz slomljenog srca.

Psalam 34,19 kaže da je Svemogući blizu onima koji su slomljena srca. B-g sluša njihove riječi i molitva siromaha ima moć otvoriti prozore nebesa.

Unatoč nevjerojatnoj moći Mojsijeve molitve, molitve B-žjeg čovjeka, čija je molitva bila poput izgovaranja B-žjeg Svetog imena i mogla je prodrijeti i sjeći poput mača, ta se molitva još uvijek ne može usporediti s moćnom molitvom siromaha koji moli iz slomljenog srca.

Rabi Pincus upozorava svakog čovjeka da cijeni važnost molbi siromaha i da ih nikada ne ignorira.

Osim toga, on savjetuje da je najdjelotvornija metoda za postizanje dobrog i sretnog života to da čovjek uvijek gleda na sebe kao da stoji pred Svemogućim poput osobe sa slomljenim srcem. Te molitve imaju moć otvoriti prozore na nebesima i donijeti obilje B-žjih blagoslova za spasenje i uspjeh.

Mojsijeve molitve mogle su učiniti da se nebesa uzdrmaju, ali nema ništa moćnije od molitvi upućenih iz slomljenog srca.

Osobito tijekom "Devet dana," perioda intenzivnog žaljenja koji prethodi Tiša B'Avu, kada imamo jedinstvenu priliku da iskoristimo to vrijeme za upućivanje istinski značajnih molitvi iz naših slomljenih srca.

Iza toga u paraši se susrećemo s dvije fundamentalne izjave Židovske vjere: Deset zapovijedi (Ponovljeni zakon 5,6-18) i molitvom Š'ma (Ponovljeni zakon 6,4-9), "Čuj Izraele, Vječni, naš B-g, Vječni je jedan."

Prvi odlomak molitve Š'ma započinje riječima: ָּךיֶקֹּל־ֱא

Ovaj stih poziva svakog Židova da voli B-ga svim srcem, svom dušom i svom snagom.

Molitva Š'ma se nastavlja: וּיָּהְו

i ove riječi koje ti danas zapovjedam bit će ti na srcu, ָּךיֶנָּבְל

i podučit ćeš djecu svoju njima i govorit ćeš im ustrajno,

kad sjediš u svom domu i kada ideš svojim putem, kada liježeš i kada ustaješ.

Usredotočimo se na frazu

ָּךיֶנָּבְל koja služi kao nalog Tore koji od Židova zahtijeva da obrazuju svoju djecu. (Fascinantno je da u Tori nema izravne micve za Židove da proučavaju Toru, osim da proučavaju Toru da bi mogali poučavati svoju djecu!)

Od svih 613 micvot Tore, možda najvažnija za kontinuitet i neprekinutost židovskog naroda je micva o ָּךיֶנָּבְל

podučavati svoju djecu. Židovsko obrazovanje je nit života i žila kucavica Židovskog života. Napokon, upravo se židovsko obrazovanje pokazalo tijekom židovske povijesti najučinkovitijom metodom obrazovanja velikog broja ljudi, tijekom dugih vremenskih razdoblja, etičnom i moralnom životu. Nadalje, više od 3300 godina židovske povijesti potvrđuje da apsolutno nema šanse da Židovi prežive kao Židovi do sljedeće generacije, bez intenzivnog i strastvenog zalaganja našeg naroda za Židovsko obrazovanje.

Analiza riječi ָּךיֶנָּבְל םָּתְנַנִשְׁו otkriva mnoštvo dubokih uvida. Korijen riječi םָּתְנַנִשְׁו može se pratiti do riječi הָּנִשׁ koja, poput hebrejske riječi םִיֵנְשׁ – dva, znači ponavljati, uvijek iznova, što podrazumijeva da židovsko učenje i rituali moraju postati uobičajeni i stalni u životu Židova, i ukorijeniti se u samoj biti Židova. Ova izjava naglašava da za kontinuitet, stvarni kontinuitet, mora postojati iskrena predanost praksama i ritualima židovskog života.

Radosni blagdan Tu b'av, petnaesti ava, ove godine, slavimo sljedećeg ponedjeljka. Sretan vam Tu b'av.

Neka biste bili blagoslovljeni.■

Prevela Anja Grabar

(nastavak s 16. stranice) Rabbi Ephraim Buchwald: Moć molitve

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Ljubav prema B-gu je prirodna

"I ljubi B-ga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim sredstvima svojim" (6,5)

Kao što je prije spomenuto, neki komentari pitaju: Kako možete donijeti zakon da se voli? Ljubav je emocija. Ima je ili je nema. Možete li zapovijediti nekome da voli?

Jedan odgovor je da unutar svake osobe postoji urođena, inherentna ljubav prema B-gu, koja je ostavština patrijarha Abrahama. Ona je skrivena unutar nas, jer je zasjenjuje

ljubav prema svjetovnim stvarima koje su suprotnost nešami. Ako se oslobodimo ljubavi prema stvarima koje Tora zabranjuje, pojavit će se urođena ljubav prema B-gu. Ova je tema posebno razvijena u Tanyi.

Magid iz Dubna objašnjava da ako netko pozove istaknute goste u svoj dom, on će očistiti kuću i pobrinuti se da se u kući ne nađe ništa što bi njegovim gostima bilo uvredljivo. Slično tome, ljubav prema B-gu ne može boraviti tamo gdje postoje osjećaji i ponašanja koji su neprijateljski prema B-gu.

U jednoj od svojih neusporedivih

priča, Magid priča o seljaku koji je ušao u trgovinu koja je prodavala otmjenu odjeću i zatražio odijelo. Prodavač je procijenio njegovu veli-

Unutar svake osobe postoji urođena, inherentna ljubav prema B-gu, koja je ostavština patrijarha Abrahama.

činu i dao mu odijelo koje će mu pristajati. Seljak je obukao odijelo na grubu odjeću koju je nosio i prigovorio da mu odijelo ne pristaje. "Ti ludo!", rekao je prodavač, "najprije moraš skinuti grubu odjeću koju nosiš, i onda će ti odijelo savršeno pristajati.

Tako je s ljubavlju prema B-gu. Ona se ne može uklopiti sve dok se ne odreknemo grube ljubavi koju gajimo prema mnogim zemaljskim užicima.

Često promišljamo o prvom retku u Š'ma, potvrđujući svoju vjeru u B-žje jedinstvo. Potom izgovorimo ostatak Š'ma bez puno promišljanja. Međutim, stih "ljubit ćeš svog B-ga" gotovo je besmislen ako ne razmišljamo o tome kako razviti tu ljubav. Treba promišljati i iskreno odlučiti ukloniti one vrste stvari koje guše prirođenu ljubav prema B-gu.■

Biseri hasidske mudrosti

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

lagoslov za dobro i zlo

Živio neki hasid koji je trgovao različitom robom. Jednom je tako čekao na konvoj robe koju je kupio na velikom sajmu i prevozio rijekom u svoj grad. Na njegovu nesreću, bilo je to vrijeme obilnih kiša, za kojima su slijedile poplave, pa je u jednoj nesreći nestala sva njegova roba.

Čovjek je bio financijski uništen, čak i gore, nije izgubio samo sav svoj novac, već i onaj koji je posudio da bi mogao prevesti svu tu robu do svoje zemlje. Našao se u nezavidnom položaju, ali vijest još nije bila stigla do njega.

Grupa njegovih prijatelja iz grada odlučila je otputovati do njega i obavijestiti ga o nesreći. Bilo im je teško izravno reći punu istinu, pa krenuše uokolo: "Ne kažu li naše knjige nešto o tome kad loša sudbina neopravdano zadesi nevinog čovjeka?"

Hasid im, kao iz topa, odgovori: "Da, zapisano je da isto tako kao što kažeš blagoslov za sve dobro što ti se dogodi, trebaš reći blagoslov i za sve ono loše što ti se dogodi."

Prijatelji mirno sačekaše da nesretni čovjek dovrši svoju misao, a onda mu ispričaše što se dogodilo s njegovom robom. Kad je to čuo, hasid je pao kao pokošen i nije više ustajao.

I tako, ne kaže se bez razloga: lakše je reći, nego učiniti.■

ijela povijest je svjedočanstvo ljudske potrage za jedinstvom. S eksplozijom znanja u posljednjih nekoliko stoljeća i razvojem tehnologije koja je slijedila, mi sve bolje upoznajemo unutarnju organizaciju našeg materijalnog svijeta. I zaista, naš svijet se toliko "sažeo" da ga danas nazivamo "globalnim selom." Znanost nam je omogućila razumijevanje jedinstva unutar zakona prirode, a tehnologija nam je dozvolila da se ujedinimo jedni s drugima diljem Zemlje.

U isto vrijeme, rastrgani smo unutrašnjim nejedinstvom. Brakovi propadaju. Još uvijek smo okrutni prema drugima. Ne zbrinjavamo uvijek one koji nemaju dovoljno. Sve to zbog dvojnosti koja još uvijek vlada između nas i B-ga, zato što još uvijek nismo došli do mira s našim Stvoriteljem, te s višim idealima i vrijednostima koje takav odnos zahtijeva. Zato što još uvijek nismo došli do općeg sklada s potpunim jedinstvom koje postoji iza svega - s B-gom.

Još ne tako davno, mišljenje da svijet kontroliraju stotine neovisnih energija i elemenata bilo je prihvaćeno kao znanstvena činjenica. S napretkom znanosti utvrđeno je da je atom osnovni građevni blok svekolike materije, te da su materija i energija iste supstance, samo u različitom obliku. Na isti način, odstranjujući mnoge slojeve "posude" našeg fizičkog svijeta, počinjemo nazirati jedinstvo u njemu. Polagano otkrivamo da su "svjetlo" i "posuda" jedno te isto.

Nije li, onda došlo vrijeme da odgrnemo još nekoliko slojeva? Danas imamo priliku ujediniti našu stvarnost i B-žju stvarnost, te spoznati kako su one zapravo jedno. Mi smo svi u prilici dostići konačno jedinstvo: mir između tijela i duše. Između naših materijalističkih poriva i transcendentnih stremljenja. Između nas i B-ga. Nikada prije nismo imali mogućnost tako uspješne komunikacije za stvaranje jedinstva među ljudima, među društvima i narodima. Konačno, u naše doba možemo dovršiti proces koji je započeo u praskozorje naše povijesti: ostvarenje mira i jedinstva među svim ljudima.■

~ R. Menachem Mendel Schneerson

Strana

Ozer Bergman, Breslov Research Institute:

Prelinjem te, nemoj me ubiti

"Poštuj svoga oca i majku kao što ti je B-g tvoj G-spod zapovijedio. I zbog toga ćeš živjeti dug i (dobar) život ... Ne ubij ..." (Ponovljeni zakon 5,16-17).

Bića se neprestano rađaju. Zapravo, negdje na svijetu, upravo sada, dok ovo čitate, raste cvijet, mačka je dobila mačiće, a majka psića baca prvi pogleda na svoje upravo rođene štence. Odakle dolaze sve ove bebe? Poput svih B-žjih čuda, one dolaze od – i vode do – B-žjeg kavoda (slave), što je svrha stvaranja.

Ali kao što svi mi znamo iz onoga što vidimo - i ne vidimo - svugdje oko nas, B-žji kavod je teško, ako ne i nemoguće, otkriti. Zašto? Zato što je Berešit, prva riječ knjige Stvaranja, neizreciva, bez zvuka. I zbog toga što je tiša od šapata, mnoštvo se onih koji skrivaju kavod, skreću pažnju s njega i niječu ga, uspjelo prošvercati u naš kutak Stvaranja. Ti ne-dobri, čine vršenje micvi - i osjećanje njihove dragosti – velikim izazovom. (Izazovi su za nas dobri. Zato je B-g šaptao Berešit, tako da bi ne-dobri mogli ući u naše živote i učiniti ih interesantnima.)

Prva micva u Tori, da budemo

plodni i da se množimo, uvećava Božji kavod u dva "smjera". Jedan je širom lica Zemlje sada, a drugi je duž lica budućnosti. Budući da je ta micva toliko važna za svrhu stvaranja, ne-dobri svim snagama nastoje "množenje" učiniti osjetilnim, požudnim i uzaludnim, a nas izludjeti i izbezumiti u tom procesu. Upravo zahvaljujući tim ne-dobrima mnogima je teško pronaći prikladnog bračnog partnera, i održati sretan / sveti brak i "množiti" se u svetom / opuštenom stanju da'ata (svijesti).

Zato je poštivanje naših roditelja tako snažna micva koja sa sobom donosi dobar i dug život. Poštovanje naših roditelja je naš bezglasni, tihi izričaj da naše stvaranje doista dolazi od B-žjeg kavoda, a ne od laži, maštarija i prljavštine ne-dobrih. B-g je život. B-g je dobar. Zbog toga, povezivanje s Njim kroz ovu micvu donosi dobar, dug život.

Ovo je jedan od razloga zašto sveta Tora prelazi s "Poštuj svoga oca i majku" na "Ne ubij!" Kad nam Tora kaže da ne ubijemo, ona time podrazumjeva: "Nemojte uništavati – gradite!" Bez obzira koliko su plemeniti naši roditelji ili njihove najbolje namjere, i oni su postali žrtve

ne-dobrih u trenutku našeg začeća. Zato je ne-dobrima tako lako da nas nasamare, i da se nađemo na njihovoj strani, uništavajući stvari – ili, ne daj B-že, ljude! – tako da te stvari i ljudi neće izroditi B-žji kavod koji bi trebali donijeti na svijet.

Prije nego li završimo, moramo naglasiti da nije svako ubijanje umorstvo. Kada je opravdano, ubijanje može dovesti do rađanja, do poticanja rasta. Naš prvi praotac, dok se još zvao Avram, bojao se da je to što je oduzeo život ljudskom biću tijekom rata bilo pogrešno i da mu slijedi kazna (Post 15,1). Ne, rekao je B-g, pročistio si vinograd od trnja. Sada je spremniji da bude plodonosan (Berešit Raba 44,4).

Ipak, postoji određeni stupanj napetosti. B-g je obećao Avramu bogatstvo (Postanak 12,2) pa kad je kralj Sodome ponudio Avramu bogatstvo, zašto ga je on odbio? (isto, 14,21-23). Nije li to bilo ispunjenje obećanja? Ne, kaže Maharal iz Praga. Avram je znao da B-g neće ispuniti Svoje obećanje na ovakav način, s krvavim novcem. B-žja obećanja dobrote moraju – i hoće – doći na neki obzirniji način.

A gutn Shabbos!

Šabat šalom!■

Prevela Tamar Buchwald

Uvijek budite radosni jer veseljem drugoj osobi možete udahnuti život. Tvoj prijatelj možda je u strašnoj patnji i ne može izraziti ono što mu je u srcu. Sve dok nema nikoga kome pred kim se može rasteretiti, on ostaje u bolu i brizi. Ali ako ti dođeš do njega i pozdraviš ga sa sretnim izrazom na licu, ti ga možeš razvedriti i doslovno mu dati život. Talmud uči da su dva badhanima (veseljaka) bili proglašeni "stanovnicima Svijeta koji će doći" samo zato što su druge činili sretnima.

Prevela Tamar Buchwald

Paraša (priča) Va'Ethanan nam daje veliku priliku da ''zasladimo'' presudu naših života

Zohar se bori s pitanjem "tahnunima" (molbi za milost), i odgovara kroz priču o kralju Hezekiji koji je bio na vrlo visokoj duhovnoj razini, ali je donio odluku da se ne oženi iako mu je bilo rečeno da to učini. Razlog je bio taj što je kroz Svetog Duha predvidio da će dobiti zlog sina. Kao rezultat toga Hezekija se razbolio, a prorok Izaija mu je rekao da je određeno da će umrijeti jer nije izvršio naredbu o ženidbi. Pisano je da, nakon što je prorok napustio palaču: "Tada se Hezekija okrenu zidu i pomoli se G-spodu...." (Izaija 38,2).

Zohar objašnjava moć Tore, "Drva života" za one koji je se drže. Tora uči čovjeka da ide putem istine, to jest da se poveže s onime što on uistinu jest, tako da čak i ako je za njega određena smrt to će biti poništeno i nevažeće. Stoga on treba uroniti u Toru (a ne samo učiti je) dan i noć, i provoditi njene zakone.

Hezekija je morao ponizno prihvatiti odluku i shvatiti da iako je prožet Svetim Duhom on ipak ne vidi cjelokupnu sliku. Kada je to shvatio on se odrekao svog stava da je u pravu i da zna, i počeo je moliti s namjerom povezivanja i cjelovitosti, a ne da ostane tvrdoglav prema egocentričnom zahtjevu Stvoritelja. Ovdje učimo što znači "preklinjati"povezati se sa Svjetlosti Stvoritelja i vratiti sebi samom.

Kad molitva proizlazi iz ljutnje, straha, frustracije, osjećaja žrtve i sebičnosti, vjerojatnost da ćemo dobiti što želimo vrlo je mala. Mi se moramo povezati s primanjem u

svrhu da dovedemo do promjene, s ljubavlju i radosti, pouzdavanjem u Svjetlost i sviješću "voli bližnjega svoga kao sebe samoga". Zbog toga, "Hezekija se okrenu zidu i pomoli se G-spodu" - kada se odriče toga što on misli da je ispravno i umjesto toga se bezuvjetno i bez skrivenih motiva povezuje sa Svjetlosti, događa se čudo koje mijenja redoslijed stvaranja. On dobiva još petnaest godina života i spašava Jeruzalem da ne padne u ruke asirske vojske.

Svrha je molitve preklinjanja da nas promijeni, promijeni onog koji se moli, a ne Stvoritelja. To je zato da nam se omogući rast i mijenjanje obrazaca po kojima smo živjeli i postupali. To je iznad svega ono na što je usredotočena paraša Va'Ethanan - osobnu promjenu koja će, ako ju nismo uspjeli izvršiti, držati nas zaglavljenima upravo u onoj situaciji iz koje se želimo izvući, stalno iznova, sve dok se ne vratimo sebi samima.

Paraša Va'Et'hanan donosi dvije važne poante"Šema Jisrael" i "Deset iskaza" (greškom poznatih kao Deset zapovijedi).

Zohar objašnjava da je u molitvi "Šema Jisrael" ključno jedinstvo u ime B-ga, gore i dolje. Kao što svaki od dijelova našeg tijela ima svoju funkciju i povezuje ju s djelovanjem života, tako je i sa svijetom. Svatko

od nas je jedna stanica u cjelini, u cijelom čovječanstvu. Svrha molitve "Šema Jisrael" je povezati naš svijet s obiljem gornjih svjetova, tako da postoji konstantan protok obilja odozgo. Ako nemamo odgovarajuću namjeru - kavana, dok molimo "Šema Jisrael", obilje neće dospjeti do nas. Kao što u tijelu nastanak začepljenja sprečava da krv dođe do vitalnih organa i time narušava njihovo funkcioniranje, u svijetu se prepreka manifestira kroz razaranja i katastrofe.

"Deset iskaza" su bili otkriveni Izraelcima u vrijeme jedinstva i harmonije, kako je napisano u Knjizi Izlaska "a Izraelci se utaboriše tamo kod gore"; oblik glagola "utaboriše" u hebrejskoj je Bibliji napisan u jednini, kao jedno tijelo, jedna cjelina. Na sličan način se tumači da riječ urezanu u odlomku "bile su urezane na pločama" treba čitati "oslobođene": Međutim za riječ "harut" (koja se mogla pogrešno shvatiti kao 'urezano' טורח) mudraci ukazuju na činjenicu da je to riječ תורח "herut"sloboda, oslobođenje, što nas uči da se možemo osloboditi anđela smrti kroz jedinstvo i istovjetnost.

U trenutku kada ostvarimo vezu sa svim dijelovima našeg tijela, između nas i našeg okruženja, te s gornjim sefirot, kanalima energije, tada doživljavamo da budemo jedno sa svime, što "Šema Jisrael" i znači. To je snaga života i slobode na pločama. Moć molitve i istinsko povezivanje sa samim sobom, i svrhom svog života - moć je paraše Va'Et'hanan.■

Prevela Tamar Buchwald

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Vaethanan: Prve paršijot Krijat Šema

Ovaj šiur ljubaznošću je ustupio The Tanach Study Center u spomen na Rabbi Abrahama Leibtaga

Prve dvije paršiot 'krijat šema' oko nas su svakog dana našeg života. U sljedećem šiuru, dok započinjemo proučavanje glavnog govora u Sefer Devarim, objasnit ćemo zašto su te dvije 'paršiot' toliko važne, [Ovaj će šiur također služiti kao nastavak uvodnog šiura o Sefer Devarim, budući da on detaljnije raspravlja o cjelokupnoj strukturi glavnog govora.]

Uvod

Naš uvodni šiur o Sefer Devarim raspravljao je o tome kako se prvih 26 poglavlja Sefer Devarim dijele na dva govora:

• Uvodne riječi (poglavlja 1-4); - objašnjavaju zašto je prošlo četrdeset godina, nakon čega slijedi kratki 'ohrabrujući razgovor' kako bi se nacija pripremila za osvajanje zemlje te zakoni kojih će se morati pridržavati.

• Glavni govor (poglavlja 5-26); - u kojem Moše daje pre-gled aktualnog skupa zakona (izvorno danih na Har Sinaju) kojih se Bnei Jisrael moraju držati dok uspostavljaju svoju naciju nakon što osvoje Zemlju, uz dodatak nekih 'ukora' koje on daje dok iznosi taj pregled.

Sljedeći šiur će se izravnije usmjeriti na unutarnju strukturu ovog glavnog govora i pokazati kako i zašto su njegove zapovijedi podijeljene na dva različita dijela:

Postavljanje okvira

Prisjetite se kako je Moše Rabeinu svoj glavni govor započeo pričom o tome kako i kada su ove micvot (koje će sada podučavati) prvi put date (vidi 5:1-28). U toj priči nalazimo važan detalj koji će nam pomoći da shvatimo zašto se ovaj govor dijeli na dva dijela.

Dok čitate tu priču, posebnu pozornost obratite na B-žji odgovor na zahtjev naroda da ih Moše podučava zakonima, umjesto da ih čuju izravno od B-ga:

"Idi im reci: 'Vratite se u svoje šatore', ali ti [Moše] ostani ovdje sa Mnom i Ja ću ti prenijeti: micvu & hukim u-mišpatim - kojima ćeš ih podučiti..." (vidi 5:27-28).

Obratite pažnju na ključne izraze u ovom pasuku: "hamicva" & "hukim u'mišpatim". Dok nastavljamo proučavati Sefer Devarim, pokazat ćemo koliko često se ponavljaju ove dvije fraze i kako će one predstaviti dva ključna dijela glavnog govora:

A) ha-micva [poglavlja 6 do 11]

B) hukim & mišpatim [poglavlja 12-26]

Da bismo vidjeli kako se to razvija, moramo pažljivo pratiti nastavak Mošeova govora (od ove točke).

Sada kada je Moše ispričao priču o tome kako je primio ove zakone, on ih je spreman poučavati, ali prvo - ubacuje nekoliko riječi ohrabrenja u vezi njihove važnosti:

"Držat ćete [ove zakone] da ih vršite kako vam je B-g zapovjedio... na čitavom putu koji vam je B-g zapovjedio, da možete živjeti i biti dobro, i produžiti svoje dane u zemlji koju ćete posjedovati" (5:29-30).

U ovom trenutku, Moše je konačno spreman 'ponovo kazati' te zakone koje je primio na Har Sinaju, kako je objasnio u 5:28. Imajte na umu sljedeću Mošeovu primjedbu:

"ve-zot ha-micva, ha-hukim ve-hamišpatim..."

"A ovo je micva i hukim u-mišpatim koje mi je B-g zapovjedio da vas naučim pridržavati ih se u zemlji koju ćete naslijediti" (6,1).

Usporedite ovaj pasuk s 5:28, i zapazite kako se Moše još jednom poziva na isti izraz - 'ha-micva, hukim & mišpatim'. Jasno, 6:1 služi kao uvod [zapazite riječ 'zot'] u micvot koji će on sada podučavati.

Iako bi micvot trebale započeti u sljedećem pasuku, Moše još jednom grabi ovu priliku da objasni njihovu važnost:

"[Drži se ovih zakona] da se bojiš VJEČNOG, B-ga svojega, da držiš sve Njegove odredbe i zapovijedi, koje ti zapovjedam... da bi ti se produžili dani. Slušaj dakle, Izraele, i drži ih se - tako da možeš napredovati... kako ti je B-g obećao – u zemlji kojom teče med i mlijeko” (vidi 6,23).

UVODNA RIJEČ

Nakon što su konačno završeni ovi uvodni komentari, sada je Moše spreman započeti sa samim micvot - koje počinju poznatim pasukom:

"Šema Jisrael , Hašem Elokeinu, Hašem ehad" (6:4).

Sada možemo razumjeti zašto je ovaj pasuk toliko važan, budući da on služi kao uvodna izjava kojom započinje čitav niz zakona koji se nastavljaju sve do 26. poglavlja.

Iako svi znamo napamet ovaj pasuk, nije ga tako jednostavno prevesti - jer nije jasno radi li se o dvije stvari, tj.

1. Hašem je NAŠ B-g [i ničiji više]

2. Hašem je JEDAN - tj. On je JEDINI B-g

Ili, se radi samo o jednoj stvari, da:

1. Hašem KOJI je naš B-g - On je JEDINI B-g

Razlika između ova dva prijevoda je ogromna. Prvi implicira da je 'naš B-g' najbolji; nešto kao - mi imamo pravog B-ga, a svaka druga religija je u krivu. Drugi podrazumijeva da B-g s kojim imamo poseban savez – On je jedini B-g - stoga nam je dužnost da ga ispravno predstavljamo.

U kontekstu Sefer Devarim, drugo razumijevanje ima

Divrej Tora

Rabbi Menachem Leibtag:

(nastavak s 22. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vaethanan: Prve paršijot Krijat

puno više smisla - jer ova uvodna izjava odjeljka sa zakonima tematski je povezana s uvodnom izjavom Mošea Rabeinu - na početku ovog govora:

"Hašem Elokeinu karet imanu brit b'Horev" [Hašem, naš B-g sklopio je zavjet s nama na brdu Horev = brdu Sinaj] (vidi 5:2)

Stoga je logično da se "Hašem Elokeinu" (u 6:4) odnosi na istu temu. Ako je tako, onda Moše uvod u zakone koji će uslijediti daje važnom izjavom koja objašnjava zašto je toliko važno da se narod drži tih zakona. B-g s kojim se Am Jisrael udružio u savez [da ga predstavlja kao narod] - On je jedini B-g - i stoga se tih zakona mora pomno pridržavati.

Prisjetite se također da je Moše dao sličnu izjavu - u vezi s ovom istom temom - ranije u svom prvom govoru (u četvrtom poglavlju), kada je objasnio njihovu temeljnu svrhu:

"Vidite [shvatite] da vas učim [u govoru koji će uslijediti] hukim u-mišpatim koje mi je B-g zapovjedio da vas naučim da držite u zemlji koju ćete naslijediti [usporedi sa 6:1]

Poštujte ih i držite ih; jer to je vaša mudrost i vaš razbor u očima drugih naroda, tako da kada čuju sve ove zakone, reći će: 'Zaista je ovaj veliki narod mudar i razuman narod.' Jer koji veliki narod ima, kojemu je B-g tako blizu, kao što je Hašem naš B-g kad god Ga zazovemo... (vidi 4:5-8)

Prvi zakon

Nakon ovog najosnovnijeg načela vjere i svrhe - "Hašem Elokeinu Hašem Ehad" - slijedi jedna od najvažnijih micvot - jer to je zakon koji se odnosi na cjelokupni stav čovjeka prema služenju B-gu i držanju Njegovih zakona:

"I ljubit ćeš VJEČNOGA B-ga svojega svim srcem svojim i svom dušom svojom... I ove riječi [tj. zakoni glavnoga govora] koje ti danas zapovijedam neka budu u tvom srcu. I opetovano ćeš ih poučavati svojoj djeci i govoriti o njima..." (vidi 6:5-7).

[Pogledajte 6:4-6, i zapazite kako im uvod čini 6:1-3.]

Od ove točke nadalje nalazimo kompletan skup zakona, prošaran mnogim riječima prijekora, koji se nastavljaju sve do kraja 26. poglavlja.

[O ovoj sveukupnoj strukturi raspravljalo se u prošlotjednom šiuru, ali preporučam da odvojite nekoliko minuta da preletite od 6. do 26. poglavlja kako biste potvrdili ovu tvrdnju.]

Dva odjeljka

Ovi zakoni pokrivaju širok raspon tema; no, sada ćemo pokazati kako se dijele na dva različita dijela. Da bismo objasnili zašto, vratimo se na ključnu frazu, koja se ponavlja u 5:28 i 6:1, i koja priprema teren za ovu podjelu.

"ve-zot ha-micva, ha-hukim ve-ha-mišpatim..." "A ovo je micva i hukim u-mišpatim koje mi je B-g zapovjedio da vas naučim..." (6:1).

Šema

Držimo da se cijeli ovaj govor dijeli na dva odlomka kojima pristaju ova dva naslova:

1. Odlomak Ha-micva - poglavlja 6-11 [Paršiot Va-ethanan do Ekev]

2. Odlomak Hukim & Mišpatim - poglavlja 12-26 [Paršijot Re'e, Šoftim, Ki Teice i Ki Tavo]

Da bismo objasnili kako ova podjela funkcionira, počnimo s odlomkom kojeg je lako prepoznati.

'Zaglavlja odlomaka' i 'podnožja odlomaka'

Na samom početku Paršat Re'e, nalazimo kratki uvod u određeni skup zakona koji se jasno nazivaju 'hukim umišpatim'. Da biste to provjerili, pogledajte ove pesukim:

"Jer ćete prijeći preko Jordana da uđete da naslijedite zemlju koju vam B-g daje... [Tamo] ćete paziti da držite sve ove hukim & mišpatim koje sam danas stavio pred vas" (vidi 11:31-32).

"Ovo su hukim & mišpatim koje ćete držati u zemlji koju je B-g dao tvojim praocima..." (vidi 12:1).

Dok pregledavate 12. poglavlje, primijetite kako ovaj početni pasuk (12:1) uvodi poduži popis zakona kojih se Bnei Jisrael imaju pridržavati nakon ulaska u zemlju – i koji se nastavlja sve do kraja 26. poglavlja!

Kako bi ovo 'zaglavlje odlomka' imalo svoju 'ravnotežu', pred kraj govora nalazimo još jedan poseban pasuk koji čini vrlo prikladan sažetak (kojeg nazivamo 'podnožje odlomka') za cijeli ovaj odlomak:

"Na ovaj dan, B-g vam zapovijeda da čuvate ove hukim & mišpatim, držite ih svim svojim srcem..." (vidi 26:16).

[Opet, ako imate vremena, preletite poglavlja od 12. do 26., i primijetite da između nema 'novih zaglavlja '. Obratite pozornost i na to koliko paršiot započinje riječima 'ki' [kada/ako] i 'lo' [nemojte...], tipičnima za skup zakona (baš kao što smo našli u skupu zakona u Paršat Mišpatim)!]

Bilo je prilično lako utvrditi ova podudarna 'zaglavlje' i 'podnožje' za odlomak "hukim u-mišpatim". Sada moramo ići 'unatrag' kako bismo utvrditi manje očita 'zaglavlje' i 'podnožje' za odlomak 'ha-micva'

Započnimo tako što ćemo malo bolje pogledati pasuk kojim počinju micvot glavnog govora (kao što smo gore objasnili, tj. 6:4):

"Čuj Izraele, VJEČNI je naš B-g... i ljubit ćeš B-ga svim svojim srcem i svom svojom dušom... i ove upute koje ti Ja danas 'mecave' [zapovijedam], poučavaj njima svoju djecu.. ." (vidi 6:4-6).

Ovaj odlomak svakako zvuči kao uvod u skup micvot. Ali da shvatimo što je to što ovaj dio čini posebnim, razmatramo njegovu početnu zapovijed – da ljubimo B-ga ['ahavat Hašem' / vidi 6:5].

Podsjetimo se da Tora ovu cjelinu naziva "ha-micva" - što znači određena micva - ili možda ona najvažnija micva! [U hebrejskoj gramatici, ova vrsta 'he' poznata je kao 'he ha-jedi'a' - koja naglašava riječ koja slijedi.]

Pretpostavljamo da Tora govori o zapovijedi 'ahavat Hašem' kao o - ha-micva - jer ona je ta [najvažnija] micva.

Primijetite također kako je izraz koji slijedi nakon micve ahavat Hašem: "ve-haju ha-devarim ha-ele ašer anohi mecave ethem..."]

Stoga, zaključujemo da je 'zaglavlje' odlomka ha-micva 'Šema Jisrael ... ve-ahavta...'; sada moramo locirati njegovo 'podnožje'.

Budući da bismo očekivali da ćemo 'podnožje' pronaći prije nego što započne sljedeći odlomak, pogledajmo pred kraj 11. poglavlja.

Na kraju Paršat Ekev nalazimo vrlo 'podobnog kandidata' za završni pasuk ovog dijela: "Ako, dakle, vjerno držite – ha-micva ha-zot – koju vam zapovijedam, da volite B-ga... da slijedite Njegove zakone i da Mu budete privrženi. Tada ću vam pomoći da osvojite Zemlju..." (vidi 11:22-25, i zapazite kontekst u kojem se nalazi!).

Ovdje ne samo da nalazimo našu ključnu riječ – ha-micva, nego i isti kontekst kao i u odnosu na ahavat Hašem – voljeti B-ga. Nadalje, ovaj odlomak služi kao odgovarajući sažetak, jer ovdje Tora obećava da ako Bnei Jisrael budu zadržali ispravan stav o ahavat Hašem, tada će im B-g sigurno pomoći u osvajanju Zemlje.

[Dok razmatrate 11:26-30, primijetite kako ovi pesukim čine malu 'tampon zonu' između ova dva odlomka, budući da hukim u-mišpatim jasno počinju s 11:31-32 koji vode ravno u 12:1. / Primijetite također kako se čini da je podjela na poglavlja promašila ovu prilično očiglednu točku.]

Do sada smo nalazili tekstualnu podršku za podjelu micvot glavnog govora na dva različita dijela. Sada moramo pronaći primarnu temu svakog odlomka kroz ispitivanje njihovog sadržaja.

1. odlomak - HaMicva: 'Ahavat Hašem'

Temu odlomka ha-micva prilično je lako prepoznati, zbog njenog uvodnog pasuka – budući da poznati pasuk iz 'Šma Jisrael ' sam sve kaže:

"Šma Jisrael ... i ljubit ćeš VJEČNOG B-ga svojega svim srcem svojim i svom dušom... i ove zakone koje ti "mecave" - zapovijedam danas..." (vidi 6:4-6).

Obratite pažnju na to kako se ova opća tema o 'ljubavi prema B-gu u svim životnim područjima' nastavlja u svakoj sljedećoj paršiji koja slijedi.

Na primjer:

• Nakon osvajanja zemlje, možete naslijediti čitav grad s već izgrađenim kućama i već zasađenim vi-

nogradima, itd. Ne dopustite da zbog ovog obilja zaboravite B-ga... (6,10-15).

• Kada vas vaša djeca (koja nisu prošla kroz iskustvo pustinje) budu pitala zašto se moramo držati svih ovih micvot, podsjetite ih i poučite ih o svim događajima iz Jeciat Micrajim... (6:20-25).

• Kad pobijedite svog neprijatelja, nemojte se ženiti ili udavati za njega! itd. (7:1-5).

• Ako se počnete bojati svog neprijatelja, ne brinite, sjetite se što je B-g učinio Micrajimu, On može pomoći i vama. (7:17-25).

• Ne ponašajte se buntovnički kao što su činili vaši preci u pustinji (vidi poglavlja 8-10).

• Budući da Erec Kanaan nema stalan izvor vode (poput Nila u Egiptu), bit ćete ovisni o padalinama u ovoj novoj zemlji. Stoga znajte da je B-g taj koji vam daje kišu (a ne bilo koji drugi bog / vidi 11:10-15).

Zapravo, kada pažljivije propitamo ovu cjelinu, nalazimo da te micvot jednostavno primjenjuju ovu temu "ahavat Hašem" [ljubavi prema B-gu] na različite situacije koje će se pojaviti kada Bnei Jisrael uđu u zemlju. Da biste to potvrdili, pogledajte 6:10,18; 7:1,13,16,22; 8:1,7; 9:1,4-6; 11:10-12,13-17 i 22-25!

Nadalje, primijetite kako završna paršia ovog odjeljka obećava Bnei Jisrael nagradu, ako će uistinu slijediti B-ga s ispravnim stavom:

"Ako, dakle, budete vjerno držali – ha-micva ha-zot –koju vam zapovijedam, da volite B-ga... da slijedite Njegove zakone... tada će vam B-g pomoći da pobijedite ove narode... gdje god zakoračite to će postati vaša zemlja [do njezinih najširih granica]. Nitko vam se neće moći suprotstaviti..." (vidi 11:22-25).

Ovo obećanje čini prikladan zaključak ovog ha-micva odlomka, budući da B-g obećava Bnei Jisrael Svoju pomoć u njihovom osvajanju zemlje, ako doista zadrže ispravan stav prema Njemu.

I za kraj, posljednji pesukim u 11. poglavlju (vidi 11:2630) zaključuju ovaj odlomak obećanjem blagoslova ili prokletstva nad zemljom, ovisno o tome hoće li Bnei Jisrael nastaviti držati ovu "haMicva", nakon što nastane zemlju.

[Obratite pažnju na to kako se tema ovog međudijela u 11:2630 nastavlja u poglavlju 27 (nakon što završi glavni govor); ij"h, ovom ćemo se strukturom pozabaviti u šiuru na Paršat Ki Tavo.]

Krijat Šema

Sada kad ovo znamo, možemo bolje razumjeti zašto su hazal izabrali ova prva dva dijela krijat šma.

Podsjetimo se da je početna paršija odjeljka Ha-micva bila ništa drugo nego prva paršija krijat šema (6:4-9). Prisjetite se i da je ovaj dio završio 'završnim pesukim' u 11:22-25.

(nastavak s 23. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vaethanan: Prve paršijot Krijat Šema

(nastavak s 24. stranice) Rabbi Menachem Leibtag: Vaethanan: Prve paršijot Krijat Šema

Imajući ovo na umu, primijetite sada kako 'paršia' koja prethodi ovim završnim pesukim nije ništa drugo nego druga parša krijat šma - 'vehaja im šamoa...'. [Da to potvrdite, pogledajte 11:10-22.]

Drugim riječima, prvi dvije paršiot krijat šma čine okvir odlomka ha-micva, jer on započinje s 'Šema Jisrael ... veahavta' (6:4-8) i završava s 'vehaja im šamoa. .' (11:13-21).

Ovo bi moglo objasniti zašto su hazal odabrali da čitamo obje ove paršiot kako bismo ispunili našu dnevnu obvezu proučavanja Tore [koja se temelji na 6:6 - 've-haju hadevarim ha-ele ašer anohi mecave...'].

Samo na osnovu ovog pasuka moglo bi se zaključiti da se od nas zahtijeva da svakodnevno čitamo cijeli odlomak ha-micva. Međutim, budući da je ovaj dio predugačak, dovoljno je izreći samo njegove početne i završne paršiot. Premda, kada čitamo ove dvije paršiot, to je kao da smo pročitali (i nadamo se postale dio nas samih) sve micvot uključene u cijeli ovaj odlomak.

[Mišna na kraju sedmog pereka Masehet Sota dolazi do sličnog zaključka u vezi s čitanjem Sefer Devarim na ceremoniji Hakhel (vidi Sota 41a). Tamo je, umjesto čitanja cijelog govora, običaj bio pročitati prvu paršu Šema (6:4-8) i zatim preskočiti na posljednju paršu Šema (11:13-21).]

2. odlomak: Cjelina Hukim i mišpatim

Pregledajte još jednom završne psukim 11. poglavlja, tako da zamijetite glatki prijelaz s odlomka micva - na odlomak hukim u-mišpatim, i uočite ključne fraze i temu:

"... Sada kada prelazite Jordan da naslijedite Zemlju... držite ove hukim & mišpatim kojima vas danas učim" (11:31-32).

Ovim prijelazom ulazimo ravno u početni pasuk 2. odlomka, koji detaljno opisuje ove zakone (vidi 12:1):

"Ovo su hukim & mišpatim koje trebate držati u zemlji koju je B-g dao vašim precima..."

Mnoga poglavlja koja slijede nakon ovog uvodnog pasuka sadrže brojne zakone kojih se Bnei Jisrael moraju pridržavati nakon ulaska u zemlju. Međutim, za razliku od zakona koji se odnose na ispravan stav u odlomku hamicva, zakoni u 2. odlomku su konkretniji. Na primjer, ovdje nalazimo zakone koji se tiču toga kada i gdje izgraditi trajni bet ha-mikdaš (12. poglavlje), zakone o ishrani (14. poglavlje), zakone 'alija la-regel' na blagdane (16. poglavlje), zakone o postavljanju sudaca i političkih vođa (17. poglavlje), te cijelu garnituru građanskih zakona (vidi poglavlja 19-25). Ovaj popis se nastavlja do kraja 26. poglavlja. [Podsjetimo se, da u 27. poglavlju započinje novi govor.]

Kao što bismo i očekivali, ova cjelina također sadrži vrlo prikladan zaključak:

"B-g vam danas zapovijeda da držite ove hukim & mišpatim, držite ih svim svojim srcem i dušom. Vi ste danas

potvrdili da je VJEČNI vaš B-g, da ćete hoditi Njegovim putevima... VJEČNI je potvrdio danas da ste, kao što je obećao, Njegov am segula... i da ćete biti, kao što je obećao [na Har Sinaju], svet narod VJEČNOM, B-gu svome" (vidi 26:16-19).

[Šiurim koji slijede detaljnije će raspravljati o prirodi ove cjeline.]

Ukratko, prepoznali smo dva vrlo različita dijela glavnog govora iz Sefer Devarim i objasnili prirodu njihove razlike:

1. Odlomak Ha-micva (poglavlja od 6 do 11) sadrži nekoliko micvot i razne prijekore koji potiču Bnei Jisrael da zadrže ispravan stav prema B-gu dok osvajaju ze-mlju.

2. Odlomak Hukim & Mišpatim (poglavlja 12 do 26) sadrži niz konkretnijih zakona koje Bnei Jisrael moraju slijediti nakon što naslijede zemlju.

Sada možemo predložiti razlog za ovakav način prezentacije.

Ispravna ravnoteža

Dakle, koji je odjeljak važniji? Odlomak ha-micva - koji se bavi ispravnim stavom [nešto poput sefera musara], ili odlomak hukim & mišpatim - koji detaljno opisuje konkretne micvot kojih se čovjek mora držati [nešto poput Šulhan Aruha]?

[Svaki 'ješiva bahur' (polaznik ješive, op.pr.) suočava se s ovom dilemom svaki put kad radi svoj dnevni raspored. Koliko vremena posvetiti musaru, a koliko halahi.]

Sažetak pasuka u 2. odlomku (koji je gore naveden) aludira na odgovarajuću ravnotežu između njih:

"Ovog dana, B-g vam zapovijeda da držite ove hukim & mišpatim, i trebate ih držati svim svojim srcem i svom svojom dušom..." (26:16).

Ovo 'finale' čini kraj ne samo odlomka hukim & mišpatim, već ga i lijepo povezuje s odlomkom ha-micva. Ove hukim u-mišpatim moraju se držati cijelim vašim srcem i dušom - 'be-hol levavha u-vehol nafšeha'.

[Zapazite još jednom tekstualnu paralelu između ovog završnog pasuka i početnog pasuka prvog odlomka: "ve-ahavta et Hašem Elokeha - be-hol levavha u-vehol nafšeha" - i ljubit ćete B-ga svim svojim srcem i svom svojom dušom..." (vidi 6:5, usporedi s 26:16)].

Ova očita paralela naglašava kako se konkretni zakoni odlomka hukim u-mišpatim moraju pridržavati uz pravilan stav "ahavat Hašem", kao što je objašnjeno u prvom dijelu!

Samo sa čvrstom osnovicom "ahavat Hašem" moguće je ispuniti konkretnije zakone na pravilan način. I samo sa sveobuhvatnim skupom konkretnih zakona moguće je održati "ahavat Hašem" kao svakodnevni način života.■

Alan Morinis:

Svakidašnja svetost

Židovski duhovni put musara

Vjera

EMUNA

Pravednik živi po vjeri.

Ani ma'amin be'emuna š'lemavjerujem potpunom vjerom.

Rambam (Maimonides), Trinaest točaka vjere

U MLADOSTI nam se pojavljuju pitanja o prostoru, vremenu i životu koja zbunjuju ljudski um. Nitko nam ne mora iznijeti ova pitanja. Ona se pojavljuju spontano kad se nađemo u tišini ispod noćnog neba, ili zapazimo strukturu i teksturu ruke ili se susretnemo s prvim bolnim, neobjašnjivim gubitkom ili legnemo sami u krevet zaštićeni od oluje i pitamo se.

Nekako, većina od nas prihvati duboku tajnu života što nam omogućuje da nastavimo živjeti ljudskim životima. Neki od nas klone se velikih pitanja čime ih ne rješavaju, već ih jednostavno gurnu u stražnji dio ormara. Drugi primaju i prihvaćaju odgovore koji zapravo nisu ništa drugo nego li floskule i prazne izvjesnosti o vjeri. Nekolicina postigne vlastito razumijevanje većih životnih pitanja koje se čini zadovoljavajućim. Bez obzira kako isprva razvili svoj odnos prema golemim misterijama, postoji tendencija da te odgovore prenesemo u zrele godine, gdje se ne uklapaju ništa bolje od odjeće, igračaka i knjiga koje smo ostavili u djetinjstvu.

To je možda jedan od razloga zašto toliko ljudi smatra da duševna

osobina vjere predstavlja izazov. Postoje i drugi razlozi. Mi smo generacija koja se još uvijek okreće od strahota i nemira dvadesetog stoljeća koje dovode u pitanje ne samo narav ovog našeg B ga, već i samo B-žje postojanje. Mogu se prikupiti dokazi da bi se osporila bilo koja osnova vjere, toliko da se čini da sama vjera nije tek nadracionalno unutarnje stanje što je njena definicija, već nešto potpuno iracionalno, djelo koje prkosi empirijskim činjenicama.

Ipak, nastojanje ljudi da se odazovu tom unutarnjem pozivu da u potpunosti iskoriste svoj život, neminovno u svom duhovnom akcijskom planu ima vjeru. Čak i ateistički najodlučnija osoba osjeća duboku i intenzivnu čežnju za intimnom vezom sa silama koje su veće nje. Kazati "Ja ne vjerujem u B-ga" ne okončava tu čežnju, mada može dovesti u pitanje ono što ta osoba podrazumijeva pod pojmom "B-ga".

Vjera predstavlja izazov čak i ljudima koji u nekoj mjeri osjećaju od-

ređeni stupanj rezonancije s vrelima b-žanskog, jer je prečesto taj unutarnji senzibilitet iskvaren pričama koje smo ugradili u sebe u ime vjerejer ako vjera znači diviti se velikom bijelom čovjeku s dugom bijelom bradom na nebeskom prijestolju, tada je ovakva vrsta vjere glupa ili, po mišljenju Rav Kooka, koji je bio prvi aškenaski glavni rabin Izraela, heretička. On objašnjava, uzimajući za primjer vjere uvjerenje da je Tora b-žanskog porijekla: "Osoba može vjerovati da je Tora s neba, ali njegovo poimanje neba može biti toliko iskrivljeno da ne dopušta ni trunke istinske vjere."

Čak i ljude koji imaju dobro uspostavljen unutarnji osjećaj za B-ga treba izazvati u njihovoj vjeri, jer potpuno razriješena vjera je mrtva vjera, jer životne činjenice pred vjeru stavljaju izazove na svakom koraku. Naše razumijevanje, kao i sve naše unutarnje osobine, treba rasti.

Vjera je bitna za Židova koji se drži Tore, kao što to Rambam naglašava stavljanjem vjere u prvu pozitivnu zapovijed.

U ovom trenutku možda ćete tražiti od mene da definiram što podrazumijevam pod vjerom kako bih precizirao temu o kojoj se raspravlja. Ustručavam se ponuditi definiciju i molim vas da se strpite dok iznosim tezu da vjera nije nešto što bi se trebalo intelektualno razumjeti, već je treba prepoznati iz iskustva.

Tradicija pruža neke smjernice kroz modele vjere koji su točni za naš vlastiti život i s kojima se možemo poistovjetiti. Na primjer, nakon

što je izraelski narod bio svjedokom deset pošasti, i vidio B-žju moć nad prirodom i čak doživio samu B-žju prisutnost (u formi Šehine), i dok su stajali na suhom tlu između dva zida vode Crvenog mora koje se za njih razdvojilo, Talmud nam govori da su se ljudi brinuli hoće li B-g uništiti njihove egipatske progonitelje ili će ih oni sustići i ubiti. Rekli su: "Kao što se mi penjemo s jedne strane mora, tako se i Egipćani penju s druge strane." Kao posljedica godina koje su proveli ugnjetavani i u ropstvu u Egiptu, ljudi su imali malo vjere. Bilo je potrebno vidjeti Egipćane mrtve na obali mora da im se vjera duboko usadi u srce, kako se kaže u "Pjesmi na moru" koja je dio liturgije: "Toga je dana HaŠem spasio Izrael od ruke Egipta, i Izrael je vidio Egipćane mrtve na obali mora ... i vjerovali su u HaŠema i Mojsija, Njegovog slugu." Ta je vjera bila osnažena objavom doživljenom na gori Sinaj. A onda se survala u Zlatno tele.

Ovdje imamo vjeru u njenoj snazi i njenoj krhkosti. Vjera mora biti glavna preokupacija svakoga tko traži ciljeve prema kojima musar usmjerava. Cilj dobro proživljenog života sažet je u riječi cjelovitost (š'lemut), o kojoj Rabbi Shlomo Wolbe kaže: "Mi tražimo samo našu cjelovitost." Zatim nas usmjerava: "Temelj cjelovitosti je vjera." Bez vjere, cjelovitost će nam izmicati. Jedan od problema koje vidim je da se pitanja vjere često obmanjujuće prikazuju u smislu vjerovanja. Pitanje koje je predstavljeno kao srž stvari tada izgleda kao: vjerujete li ili ne vjerujete u B-ga? Ovdje je problem neizrečena pretpostavka da je B-g neka vrsta entiteta za koji možete misliti ili ne

misliti da ima stvarnu povijesnu stvarnost, poput Marsovca ili Jetija ili, možda točnije, poput argumenata koji se iznose oko toga je li neka životinjska vrsta izumrla ili nije.

Vjera koja nam je potrebna nije jednostavno pitanje vjerovanja. Vjerovanje se može opovrgnuti novim činjenicama. Kad bih vjerovao da je zemlja ravna, slike iz svemira s pravom bi poljuljale moje uvjerenje. Kad bih vjerovao da crvi spontano niču iz blata, mikroskop bi me natjerao da gledam na to drugačije. Rambam poima vjeru ne kao "vjerovanje", već kao znanje i shvaćanje, i to mi se čini ispravnim. Rabbi Perr mi je jednom rekao: "Svi imaju vjeru, ali samo neki ljudi to znaju."

Na sličan način je Lubavički Rebe napisao pismo jednom skeptičnom studentu koji je tvrdio da je ateist: Ne prihvaćam vašu tvrdnju da ne vjerujete. Jer ako uistinu nemate pojam o Uzvišenom Biću koje je stvorilo svijet sa svrhom, otkuda onda sav ovaj vaš bijes zbog nepravde života? Temelj svemira nije moral, niti su to biljke i životinje. Zašto bi vas treba-

lo iznenaditi da onaj tko je veći i moćniji svog bližnjeg živog proždire?

Jedino zbog unutarnjeg uvjerenja u našim srcima, koje dijeli svako ljudsko biće, da postoji Sudac, da postoji pravo i krivo. I zato, kad vidimo nešto krivo, mi zahtijevamo objašnjenje: Zašto ovo nije onako kako bi trebalo biti?

To je samo po sebi vjera u B-ga.

Lubavički Rebe pronalazi osnovu za vjeru u uvjerenju da postoji ispravno i da postoji pogrešno.

Iznio sam ove izvore kako bih naglasio da, prema tome kako ja shvaćam, primarno pitanje nije vjerujete li u B-ga ili ne, već više empirijsko pitanje gdje tražiti B-ga. Ako znate gdje tražiti B-ga, tada imate potencijal uvidjeti stvarnost, a to je daleko bolji temelj za vjeru od slijepog vjerovanja ili pridržavanja usvojenih mišljenja. Pitanje gdje tražiti B-ga također je primarno jer nam pomaže razumjeti o čemu govorimo kad govorimo o "B-gu".■

(nastavak s 26. stranice) Alan Morinis: Svakidašnja svetost

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

Tu Be'Av i Kabala

U drevnom hebrejskom/biblijskom

kalendaru Tu (15) Be'Av (u mjesecu Lava) je poznat kao praznik ljubavi, i postavlja se pitanje zašto? Na čemu se zasniva ova odlika ljubavi?

Rabin Haim Vital je u svojoj knjizi Pri Ec Hajim objasnio da se toga dana iskazuju posebne sile i blaženstvo u savršenom duhovnom spajanju gornjih i donjih svjetova - svijeta kojeg doživljavamo s naših pet osjetila i svijeta s onu stranu naših pet osjetila.

Sunce - muška snaga

Astrološki gledano, Sunce simbolizira duhovni svijet, mušku snagu, bogatstvo i dijeljenje. Sunce također simbolizira fizičko obilje na kugli zemaljskoj. Kao što znamo, pod sunčevom toplinom sve raste i uspijeva. Mjesec av (Lava) pod kontrolom je sunca, a nalazi se u sredini ljetnih mjeseci. Prema hebrejskom kalendaru vrhunac moći svakog horoskopskog znaka javlja se za punog mjeseca dana u sredini mjeseca. dan avasunce doseže svoj godišnji vrhunac snage.

Mjesec - ženska snaga

Prema kabali Mjesec simbolizira žensku stranu, b koja predstavlja "želju za primanjem", Stvaranje, i ljudski rod. Mjesec nema svojeg vlastitog svjetla. On može samo reflektirati svjetlo sunca. Stoga ženska strana Stvaranja nema svoju vlastitu svjetlost, već samo Svjetlo Stvoritelja koje se može kroz nju otkriti. To se svjetlo može otkriti kada se

radi s ljubavlju, suosjećanjem, kreativnošću, prevladavanjem našeg robotskog obrasca ponašanja i davanjem drugima.

Lunarni ciklus traje 29 i pol dana, a dan punog mjeseca vrhunac je njegovog ciklusa. Nije slučajnost da se lunarni ciklus (ženska strana) podudara sa ženskim ciklusom.

Savršeno kozmičko sjedinjenje

Na Tu Be'Av događa se savršeno sjedinjenje. Energije sunca i mjeseca lijepo se spajaju kada se i jedna i druga nađu na svom vrhuncu - sjedinjenje muških i ženskih sila Svemira događa se besprijekorno, predstavljajući Stvoritelja i stvorenje. Ovo savršeno kozmičko združivanje svijetu donosi jednu posebnu silu - moć ljubavi.

Što je ljubav?

Ima poznata priča o novom učeni-

19,18), to je suština i opće pravilo Tore.

Rabin Ashlag, utemeljitelj moderne kabale postavlja pitanje, koja je veza između Tore i propisa "voli svog bližnjega ..."? On nam otkriva tajnu. Jedini način na koji se možemo povezati s energijom ispunjenja (to je ono što svi mi u konačnici želimo), B-žjom energijom, je da promijenimo i poboljšamo sebe na način da budemo što više poput B-ga. A to znači; više dijeljenja, više brige za druge, biti više suosjećajan i beskrajno voljeti (da imenujemo samo nekoliko b-žanskih odlika). Međutim, to se ne može postići tamo gdje nema ničega, već se promjeniti možemo jedino kada uvježbavamo i poboljšavamo kvalitetu našeg karaktera kroz osobne odnose. U ovom području pružaju nam se uvijek iznova mogućnosti za učenje, prakticiranje, posrtanje i rast. Ljudski odno-

s

jesu (bezuvjetna ljubav), onda i samo onda, možemo naučiti voljeti i povezati se sa Stvoriteljem, jer ćemo onda imati istinsku sličnost s našim Stvoriteljem. Tek kad izađemo iz naše sebične prirode možemo se povezati s beskonačnom naravi Stvoriteljeve svjetlosti, i tada se možemo povezati s istinskim ispunjenjem za kojim tragamo; ljubav, uspjeh, sreća, zadovoljstvo i povjerenje. To je, prema metodi rabina Ashlaga, jedina svrha Tore i njezinih propisa.

Tajna jednosti

Riječ "ljubav" na hebrejskom ima numeričku vrijednost 13, što je ista brojčana vrijednost koju ima riječ "jedan". To znači da prava ljubav postoji samo među ljudima među kojima postoji neko jedinstvo i sličnost. "Jedinstvo" ne znači jednoobraznost. Di-

- Praznik ljubavi

jelovi našeg tijela međusobno su različiti, oni nisu jednoobrazni, no ipak "zdravlje" je stanje u kojem postoji potpuna usklađenost i jedinstvo među različitim organima. Oni se međusobno nadopunjuju i potpomažu, bez obzira na to koliko se svaki pojedini organ razlikuje od drugoga.

Kad različiti ljudi uče da se prema međusobnim razlikama odnose s ljubavlju, to postaje sastavni dio njihovog upotpunjavanja, ujedinjuje ih da budu kao jedno. Ovo se može dogoditi samo nakon mnogo napornog radaučenja i uvježbavanja sebe da budemo osjetljivi i slušamo jedni druge. To stvara krajnje jedinstvo i timski rad.

Mudraci podučavaju da sve obilje, blagoslov i zaštitu koju tražimo dolaze od B-žje moći. Stoga je cilj učenja Tore i propisa vezati se uz B-ga, a to se može dogoditi samo kada dosegnemo razinu "voli svog bližnjeg", i tek onda se možemo povezati sa svim dobrom koje nas čeka od zore stvaranja.

Ljubav između muškarca i žene

Sveti Ari napominje da je ljubav između muškarca i žene najučinkovitiji škola za uvježbanje i usavršavanje "ljubi bližnjeg svoga". Nema zahtjevnijeg odnosa od ove transformacije do koje mora doći da bi se živjelo sa sviješću "voli svog bližnjeg". Često bivanje zajedno priprema teren za slušanje, fleksibilnost, trening osjetljivosti i to se događa tijekom mnogih godina. Kada supružnici shvate da je brak sredstvo za osobno i duhovno poboljšanje na obostrano intenzivnom poprištu borbi, postoji realna šansa da s vremenom iz duše izraste istinska ljubav. Kada jedan partner uđe u odnos sa ciljem da čitavo vrijeme uzima, a daje što je manje moguće, to je recepct za katastrofu.

Na Tu Be'Av, koji je dan jedinstvene kvalitete skladnog povezivanja, moći davanja (od snage sunca) i moći primanja (mjesec), mi se možemo povezati s energijom istinskog sklada i prave ljubavi. To je dan u kojem je život dobar.■

Strana

Godina

(nastavak

28. stranice) R. Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah: Tu Be'Av

IZRAEL-IRAN

Biden upozorio Iran: Ne napadajte Izrael

Index,12.8.2024.

AMERIČKI predsjednik Joe Biden i čelnici Francuske, Njemačke, Italije i Ujedinjenog Kraljevstva pozvali su danas u zajedničkoj izjavi Iran da povuče prijetnju napada na Izrael, objavila je Bijela kuća na svojoj stranici na webu.

U svjetlu rastućih napetosti na Bliskom istoku, razgovarali su o ozbiljnim posljedicama mogućeg napada za regionalnu sigurnost, navodi se u priopćenju Bijele kuće.

"Pozvali smo Iran da povuče svoje prijetnje vojnim napadom na Izrael i razgovarali o ozbiljnim posljedicama za regionalnu sigurnost ako do takvog napada dođe", rekli su čelnici nakon zajedničkog telefonskog razgovora, izražavajući potporu izraelskoj obrani od Irana i njegovih saveznika.

Pomoć za Gazu

Istodobno su pozvali na isporuku i distribuciju pomoći Gazi.

Čelnici svih pet zemalja rekli su da podupiru poziv Sjedinjenih

Država, Katara i Egipta za obnavljanje pregovora o prekidu vatre u Gazi kasnije ovog tjedna s ciljem da se dogovor zaključi što je prije moguće.

Istaknuli su da "više nema vremena za gubljenje".

Američki savjetnik za nacionalnu sigurnost John Kirby prethodno je procijenio da bi Iran ovog tjedna mogao izvesti niz velikih napada na Izrael. Priznao je da bi u slučaju napada "to definitivno moglo utjecati na pregovore" o prekidu vatre u Pojasu Gaze, koji bi bio pra-

ćen oslobađanjem izraelskih talaca. Pregovori su predviđeni za četvrtak.

Budući da Iran prijeti osvetom zbog ubojstava političkog vođe palestinskog islamističkog pokreta Hamasa Ismaila Hanije u Teheranu i zapovjednika libanonskog šijitskog pokreta Hezbolaha Fuada Šukre u Bejrutu, SAD povećava svoju vojnu prisutnost na Bliskom istoku kako bi pomogao obraniti Izrael od mogućeg napada Irana i njegovih saveznika.■

Klix.ba12.8.2024.

Nekoliko izvještaja objavljenih u nedjelju govori o tome da Izrael očekuje veliki iranski napad za nekoliko dana, najvjerovatnije u četvrtak.

Posljednji izvještaji daju suprotne pretpostavke od onih kakve je Izrael imao ranije. Oni sada pretpostavljaju da je Iran odustao od svoje prvobitne namjere da pokrene neposredan napad velikih razmjera kao odgo-

vor na ubistvo političkog lidera Hamasa Ismaila Haniyeha u Teheranu 31. jula.

Umjesto toga, očekuje se da će Iran prepustiti odgovor libanskoj terorističkoj grupi Hezbolah, čijeg je vrhovnog vojnog komandanta Fuada Shukra ubio Izrael u zračnom napadu u Bejrutu, nekoliko sati prije Haniyehovog ubistva. Izrael je okrivio Shukra da stoji iza mnogih napada na civile, uključujući raketni napad prošlog

mjeseca u kojem je ubijeno 12 djece na nogometnom terenu terenu u Majdal Shamsu na Golanskoj visoravni.

Na društvenim mrežama su objavljeni snimci navodnog najnovijeg napada Hezbolaha na Izrael tokom noći, međutim svjetski i izraelski mediji još nisu prenijeli bilo kakav napad i šta se tačno dogodilo.

U izraelskom izvještaju se navodi da je odgovor na ubistvo Haniyeha izazvao podjele unu-

tar Irana te da se predsjednik Masoud Pazeshkian protivi oštrom odgovoru, dok vođe militantnih organizacija žele pokrenuti veći napad nego što je to bio u aprilu.

Tasnim, medijska agencija bliska Iranskoj republikanskoj gardi, prenijela je pak, pozivajući se na informisane izvore, da ne postoje bilo kakve razlike među iranskim visokim dužnosnicima o osveti Izraelu.■

Hamasovci priznali da su likvidirali taoca: ‘Izrael je kriv za smrt svojih civila‘

OGportal,13.8.2024.

Skupina je ranija ubojstva talaca često pripisivala izraelskom bombardiranju u Pojasu Gaze

Izraelskog taoca ubio je njegov stražar, a dvije zarobljene žene su teško ranjene u dvama zasebnim incidentima u Gazi, rekao je glasnogovornik Hamasovih Brigada al-Kasam Abu Ubaida u ponedjeljak.

Abu Ubaida je krivnju za incident pripisao izraelskim “masakrima” nad Palestincima.

“Neprijateljska vlada snosi punu odgovornost za ove masakre i rezultirajuće reakcije koje pogađaju živote cionističkih zatvorenika”, rekao je Abu Ubaida u priopćenju objavljenom na komunikacijskoj platformi Telegram.

Kazao je da je osnovan istražni odbor te da će nalazi biti objavljeni kasnije. Dodao je da su u tijeku napori da se spase životi dviju ranjenih taokinja.

Ovo je prvi put da su Brigade al-Kasam rekle da su njihovi

pripadnici ubili taoce. Skupina je ranija ubojstva talaca često

pripisivala izraelskom bombardiranju u Pojasu Gaze.■