5-03 - Divrej Tora - Ekev 5779 by Bet Israel

Divrej Tkra Godina 12 Broj 47

Zagreb, šabat 24. kolovoza 2019. - 23. ava 5779.

http://twitter.com/DivrejTora B’’H

Šabat Ekev Jeruzalem 18:34

19:51

Zagreb

19:33

20:32

Rijeka

19:38

20:37

Split

19:27

20:26

Dubrovnik 19:19

20:18

Vinkovci 19:21

20:19

Sarajevo 19:20

20:19

Doboj

19:23

20:21

B. Luka

19:26

20:25

Beograd 19:14

20:17

Novi Sad 19:17

20:20

Subotica 19:19

20:23

Zrenjanin 19:15

20:19

Niš

19:06

20:07

Beč

19:36

20:34

Frankfurt 20:10

21:09

Edison, NJ 19:25

20:32

Dnevni Zmanim za Grad Zagreb Na dan utorak 27.8.2019. Alot Hašahar

4:33

Najranije Talit

5:13

Nec Hahama

6:10

Najkasnije Š’ma

9:34

Zman Tefila

10:42

Hacot

12:57

Minha Ketana

16:55

Plag Haminha

18:19

Šekia

19:44

Cet Ha-kohavim

20:26



Broj 47 divrejtora@gmail.com

Paraša Ekev

(Dvarim 7,12-11,25) Moše nastavlja sa završnim obraćanjem djeci Izraelovoj i obećaje im da će, budu li izvršavali zapovijedi (micvot) Tore, razvijati se i napredovati u zemlji koju će osvojiti i nastaniti u skladu s obećanjem koje je B-g dao njihovim praocima. Moše predbacuje neuspjehe prvom naraštaju naroda, podsjeća ih na klanjanje Zlatnom teletu, Korahovu pobunu, grijeh špijuna, na to kako su kod Tavere, Mase i Kivrot Hata'ave izazvali B-ţju ljutnju: "Bunili ste se protiv B-ga, "kazao im je, "od kad vas znam." Govori i o tome kako im B-g prašta grijehe i o drugim Pločama koje je B-g urezao i dao im jer su se pokajali. Četrdeset godina provedenih u pustinji, kazuje Moše narodu, kad vas je B-g hranio manom s nebesa, trebale su

vas naučiti da "čovjek ne ţivi samo od kruha, nego ţivi od B-ţje riječi." Moše opisuje zemlju u koju će ući kao zemlju "u kojoj teče med i mlijeko," zemlju blagoslovljenu sa "sedam vrsta" (pšenica, ječam, groţđe, šipak, maslina i datula), mjesto koje je ţarište B-ţje providnosti u Njegovu svijetu. Nalaţe im da unište idole bivših gospodara te zemlje i da se dobro čuvaju da se ne uzohole i počnu vjerovati da su "snagom i moći svojih ruku stekli to izobilje." Ključni dio ove paraše je drugi odlomak Š'ma u kojem se ponavljaju temeljne micvot nabrojane u prvom odlomku Š'ma, a koje opisuju nagrade za izvršavanje B-ţjih zapovijedi i štetu (glad i progonstvo) koju će donijeti njihovo neizvršavanje. Sluţi i kao izvor za molitvene propise. Uključuje i osvrt na uskrsnuće mrtvih u Mesijino doba. ■ Prevela Dolores Bettini

D i v re j T o r a , B’ ’ H , p ri p r em a i u r e đ uj e : V a t ro s l a v I va n u ša : ‫ב״ה״ד״ ״ ״ב״ה״י״ ״ ״ע״ה״ד״ ״מ״כ״י״ן״״״ע״ע״ע״ה״ך״‬



OU Israel's Torah Tidbits

Alija po Alija

Kohen – prva alija – 25 p’sukim (7,12-8,8)

se suoči sa stvarnošću prirodnog svijeta. I stoga dolazi upozorenje u vezi ţivotinja.

Ovo je najduţe čitanje za Minha na šabat, te u ponedjeljak i četvrtak.

Nitko se neće moći oduprijeti Iz-

B‟reišit i Ki Tisa imaju duţe prve

raelu. Idoli naroda bit će uništeni, i

alijot, no u ponedjeljak, četvrtak ili

mi nećemo poţeljeti njihovih boga-

na Minha na šabat ne čitamo čitav odjeljak. Mas’ei bi, u skladu s običajem da se ne prekida usred “putovanja” bio mnogo duţi, no mnogi šulovi ne drţe se tog minhaga. U kontekstu početnih stihova sedre, riječ ekev znači “u svjetlu…”. (dolazi nakon B-ţjih riječi). Baal HaTurim iznosi minijaturnu lekciju iz musara na osnovu odabira riječi ekev, koja znači “peta”. Peta predstavlja poniznost, time što uvijek slijedi prste i ostatak stopala (i tije-

On će nas voljeti, blagosloviti nas, i pobrinuti se da prosperiramo. Mi ćemo biti najviše blagosloveni od svih naroda. Nakon ovoga, Moše izdaje još jedno od mnogih upozorenja protiv idolopoklonstva. Ne pitajte se kako će biti moguće pobijediti mnoge narode u Zemlji i ne imati straha od

jativu – no to je druga tema.) Još jedan osvrt Baal HaTurima: Ekev numerički iznosi 172 – broj riječi u Aseret HaDibrot (u verziji iz p. Jitro); odatle veza između imena ove sedre i micvot koje su spomenute u prvom pasuku. Moše Rabenu još jednom naglašava “jednostavnu” nagodbu koju nam nudi HaŠem: Ako se drţimo micvot onda će On odrţati obećanje koje je dao našim precima (aludira se na “male” micvot koje bi čovjek zgazio petom.) Strana 2

ćeno za idolopoklonstvo. Sve što nam B-g zapovijeda u Tori u svrhu je ţivota… u Erec Jisraelu.

koji uskoro treba prijeći Jordan. Ona

divlje ţivotinje.

kada ne bismo trebali preuzeti inici-

stjecati korist od onoga što je posve-

drugim narodima.

stane bahata. Moramo razumjeti da

di, onda…” .(To ne znači da mi ni-

izravno ili neizravno. Ne smijemo

Egiptu (i u Midbaru) ponovit će se s

gano tako da Zemlju ne preplave

ste ponizni i slijedite B-ţje zapovije-

imati išta s idolopoklonstvom, bilo

Ovo je često ponavljana tema

nost, ona nije izloţena riziku da po-

riječi ove sedre moţda kaţu: “Ako

im se nije klanjalo. Niti smijemo

Mošeovih riječi novom naraštaju

Osvajanje Erec Jisraela ići će pola-

slijedimo B-ţje riječi. Tako početne

korist od idolskih uresa, čak i ako

njih. Čuda kojima su bili svjedoci u

la), Budući da ona ne začinje aktiv-

je poniznost vaţan ključ u tome da

tih ukrasa. Zabranjeno je izvlačiti

Komentatori postavljaju pitanje nije li B-g, Koji je razdvojio more i učinio nebrojena čuda, mogao osujetiti problem sa ţivotinjama bez da odulji period osvajanja. Oni tumače da je razdoblje od Jeciat Micrajim do ulaska u Zemlju bilo nadnaravno, prepuno čuda – hrana s neba, čudesna vrela vode, odjeća koju nismo prerasli, obuća koju nismo istrošili, te zaštita Oblaka slave. Sve je to demonstriralo poseban B-ţji odnos s Njegovim narodom, pomoglo da se u njima razvije posebna vjera u B-ga, no to nije trebao biti njihov način ţivota. Kao što fetus biva zaštićen i prima sve što mu je potrebno za vrijeme trudnoće, a potom izađe u manje savršen, ali “prirodan” svijet, tako će i Izrael uskoro izroniti iz utrobe u kojoj se nalazi da

naglašava uzajamnu ovisnost i nedjeljivu prirodu tri temeljna događaja koji definiraju Ţidovski narod Izlazak, Matan Tora i ulazak u Zemlju. Moše nas potom traţi da se sjećamo doţivljaja godina lutanja, čuda kao i poteškoća. Bio je to testni period koji je postavio pozornicu za zbiljski ţivot u Erec Jisraelu. Zemlja bude prekrasno opisana, i nabrojeno je sedam kultura/vrsta. To daje istaknuto mjesto proizvodima od ţitarica (kruhu, pecivu, itd.) u sferi brahot te daje prioritet vinu i pet naročitih plodova voća. Tora nam zapovijeda da “benčamo” nakon obroka, Hazal su proširili ovo pravilo širokom lepezom brahot koje treba kazivati prije i nakon jela, kojima izraţavamo naše štovanje i zahvalnost B-gu za dareţljivost Njegovog svijeta.

Isto tako Divrej Tora

(nastavak s 2. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po Alija

učenjaci su pred nas stavili obavezu

nedostaje nešto od vitalne vaţnosti.

našim precima. Znajte da će odvra-

da kazujemo brahot prije (mnogih)

Moše Rabenu često ponavlja ovu

ćanje od B-ga prema idolopoklon-

micvot, kao i blagoslove hvale, mol-

poruku tijekom tih posljednjih tje-

stvu rezultirati uništenjem, kao što

bi i priznanja – sve s namjenom da

dana njegova ţivota.

je bilo s drugim narodima. Bez ob-

nas učine i odrţe neprestano svjesnima B-ga i Njegove uloge u Stvaranju i neprestanog odrţavanja svijeta.

Dok se Ţidovski narod nalazio u pustinji, Moše Rabenu ih je podučavao da zahvaljuju B-gu za hranu

zira na moć naroda s kojima ćemo se sada suočiti, imajte pouzdanje da će nas B-g odvesti do pobjede.

koju imaju – za manu. To je pred-

Zapazite da u početnoj molitvi za

Na temelju riječi zapovijedi da ka-

stavljeno prvom braha Birkat HaMa-

Roš hodeš dva puta molimo za ţi-

ţemo Birkat HaMazon, mi ne samo

zona. Kada je Jehošua doveo narod

vot s jir‟at Šamajim. Jedno od objaš-

da zahvaljujemo B-gu za hranu, što

u Erec Jisrael, on je potakao drugu

njenja je da nakon što smo zatraţili

bi se očekivalo, već i za Zemlju. To

braha koja daje do znanja da ima još

da budemo proţeti primjerenim

se navodi u tekstovima Birkat Ha-

mnogo toga za što treba zahvaliti

nebeskim strahom, mi molimo za

Mazona i “Al HaMihja” (odn. “bra-

B-gu – za Zemlju, Toru, Savez sa

bogatstvo i čast. Kada ta molitva

ha me’ein šaloš”). S obzirom da je Bir-

HaŠemom. Ovo pridodaje duhovnu

bude uslišana, mi moramo zatraţiti

kat HaMazon micva koja je na snazi

dimenziju inače sasvim fizičkom

drugačiji, snaţniji jir‟at Šamajim.

na svakom mjestu (ne samo u Izrae-

činu jedenja.

lu), komentari razmatraju značaj spominjanja Zemlje. Ramban kaţe da kada čovjek pogleda unatrag na tlaku u Egiptu, i sjeti se surove pustinje, a sada uţiva u blagodati Zemlje Izraelove, to je poseban razlog za zahvalnost B-gu. Čak i u vrijeme egzila ne smije se zanemariti značaj Zemlje (i Tore) za ţivot Ţidovskog naroda. Da parafraziramo hasidsku interpretaciju retka koji nam zapovijeda da “benčamo”: Čovjek moţe jesti bilo gdje i fizički se nasititi, no da bi bio i duhovno sit – to se događa samo u prirodnom okruţju Ţidova i njegove Tore – u Erec Jisraelu. Moţda baš zato Sefer HaChinuch govori o brahot za učenje Tore u istom kontekstu kao i Birkat HaMazon. “I jest ćeš i nasititi se…” – to govori i o fizičkoj i duhovnoj hrani.

Levi – druga alija – 13 p’sukim (8,11-9,3) Do sada, narod je s vremena na vrijeme iskazivao manjak vjere u B-ga u teškim vremenima (u gladi, ţeđi, strahu). U ovom trenutku Moše daje jedno potpuno drugačije upozorenje. Kada će narod ući u Zemlju, s uspjehom poraziti narode

Primijetite da su riječi koje Moše upotrebljava da opiše narode s kojima ćemo se suočiti u Erec Jisraelu, vrlo slične riječima koje su koristili meraglim kada su digli paniku među narodom svojim zlim izvještajem o Zemlji. Moše ih ne zavarava u vezi poteškoća koje ih očekuju. On umjesto toga usađuje narodu pouzdanje koje će proizaći iz vjere u B-ga i Nje-

koji se u njoj nalaze, i počnu uţivati

gova obećanja da će ratovati za njih.

u ratnom plijenu i obilju Zemlje, po-

Tko zna čega ima deset?! Pasuk

stoji potencijalna opasnost da se za-

koji opisuje Zemlju Izrael kao ze-

nemari B-ţja uloga u sreći koju uţi-

mlju sedam vrsta ima deset riječi.

vaju. Moše upozorava: vodite raču-

Braha za kruh, prvo što se spominje

na da pamtite Onoga koji nas je iz-

u pasuku, ima 10 riječi. Kada kaţemo

veo iz Egipta i prehranio nas u pu-

Hamoci, naših 10 prstiju trebaju biti

stinji. Nemojte govoriti: vidi što sam

na kruhu. Kruh stiţe na stol putem

postigao svojom vlastitom silom.

drţanja 10 micvot – Nemoj orati s

Uvijek pamtite da je B-g onaj koji

bikom i magarcem u istom jarmu,

neprestano drţi svoje obećanje dano

ne sadi pomiješane razne vrste sjemenja, ostavi pabirke siromašnima, tako i zaboravljene snopove ţita, i

Dublji smisao Rambanovih riječi je

uglove polja, ne vezuj usta ţivotinji

da samo u Erec Jisraelu čovjek moţe

dok vrši ţito, daj kohenu njegovu

biti uistinu ispunjen vršenjem mi-

t’ruma, maaser Leviju, odvoji drugu

cvot. Moţe se drţati (brojne) micvot

desetinu, daj halu kohenu.

van Izraela, no u tim okolnostima Godina 12 3 Broj 47 Strana

Ne jednom, Tora nas podsjeća da Strana 3

(nastavak s 3. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija hama za nas ima teţinu razbijanja Luhot. Kada umre Talmid haham, mi svi postajemo poput oţalošćene rodbine – isto kao kod nacionalnog ţalovanja zbog Luhot. Neispravnu Sefer Toru, koja se ne da popraviti treba sahraniti uz Talmid hahama. (Baal HaTurim) Hamiši – peta alija – 20 p’sukim (10,12-11,9)

smo mi naročiti zbog toga što jesmo

uništiti narod i kako je on (Moše)

naročiti. Ako okrenemo leđa poseb-

posredovao za narod i vratio se na

nosti koja dolazi od drţanja Tore i

goru na dodatnih 40 dana i 40 noći.

micvot, od toga da idemo B-ţjim pu-

Čak je i Aharon bio predmet B-ţjeg

tem, onda gubimo pravo da se po-

gnjeva. Raši tumači da je B-g bio

zovemo na ostale posebnosti, poput

gnjevan na Aharona jer je “pristao”

toga da smo B-ţji izabrani narod.

uz narod i išao s njime do kraja.

Ako se odvratimo od B-ga, bit ćemo

Ovo implicira da je Aharon ostao

izgubljeni – poput ostalih naroda

bez svojih sinova kao posljedica

koji iščezavaju pred tobom i nadalje

B-ţjeg gnjeva prema njemu. Moše-

će iščezavati kada uđete u Erec Jis-

ova molitva za brata samo je djelo-

rael.

mično uslišana – Aharonova druga

Š’liši – treća alija – 26 p’sukim (9,429) Moše potom “sagledava stvari u pravom svjetlu”. Ne smijemo misliti da zasluţujemo sve ono što nam B-g daje, nego se moramo sjećati mnogih trenutaka kada smo razgnjevili B-ga u pustinji, pa čak i na Sinaju!

dva sina su ostala na ţivotu. Između ostalog, Moše spominje druga mjesta na kojima je narod razgnjevio B-ga. Moše kaţe narodu da je on razbio

“A sada, narode Izraela, što B-g ţeli od tebe? Samo da Ga se bojiš, da ideš Njegovim putevima, da Ga ljubiš, i sluţiš Mu čitavim svojim srcem i dušom. Da vršiš sve što On ■

zapovijeda – za naše dobro.” Moše govori narodu da mada je B-g Gospodar svega, on ima poseban odnos s našim precima i njihovim potomcima (nama). Ne smijemo bit tvrdoglavi, moramo biti dobri, jer B-g je uistinu velik i njega se ne moţe podmititi. Naloţeno nam je da posebno ljubimo preobraćenika – mi znamo kako je to biti stranac među drugima. Poštujte B-ga, sluţite Mu, prionite

Luhot kada je ugledao Zlatno tele.

uz Njega (drţeći se učenjaka Tore),

R’vi’i – četvrta alija - 11 p’sukim (10,1-11)

naiđe potreba da se zakune.

i zaklinjite se u Njegovo Ime kada S perspektive micvot

[Neki od onih što broje micve sma-

Moše nastavlja pripovijedati o

traju da je ovaj Zahor dio Torinih

drugom paru Luhot i Kovčegu koji

Rambam broji zapovijed da se

613; Rambam i Hinuh ne. Neki ljudi

je načinjen da se u njemu nalaze. On

svakodnevno moli kao biblijsku za-

imaju običaj da kazuju 6 od 10 spo-

zatim priča o putovanjima s naro-

povijed, zasnovanu na

mena (postoje različiti popisi) sva-

dom, smrti Aharonovoj, te kako ga

ćeš sluţiti” te “i sluţiti Mu svim

kodnevno nakon Šaharita.]

je naslijedio njegov sin, Elazar. Mo-

srcem svojim”, definirajući sluţbu

še također priča o posebnoj ulozi

srca kao molitvu. Rambam dijeli

koja je dana plemenu Levi kao po-

biblijske i rabinske aspekte molitve

sljedica (neprimjerenog) ponašanja

– gotovo svaka riječ B-gu tijekom

naroda.

dana činila bi ispunjenje zakona

Moše sada za narod ponovo navodi poraţavajući događaj sa Zlatnim teletom. Kako li je to trebao biti slavan događaj, kada je Moše sišao s prvim Luhot. Moše pripovijeda kako je B-g ţelio Strana 4

Međusobno suprotstavljanje razbijanja Luhot i Aharonove smrti uči nas nekoliko stvari: Smrt Talmid ha-

“i Njemu

Tore, dok su točno određeni tekstovi, učestalost i vrijeme zahtjevi učenjaka. Divrej Tora

(nastavak s 4. stranice)

OU Israel's Torah Tidbits:

Alija po alija

Ramban smatra da je molitva ra-

Jisrael. Rabinska “preporuka” da ka-

i zatraţimo kišu (u odgovarajuće

binska micva i da je “sluţiti Mu” op-

zujemo 100 brahot na dan bila je po-

godišnje doba) u Amida.

ći, sveobuhvatni podsjetnik “da vr-

taknuta početnim riječima pasuka u

šimo micvot kako treba”. Ramban

Hamiši – …Što (mem-he) B-g traţi

prihvaća ideju da su p’sukim Tore

do vas… Neki tu vide igru riječi

nadahnule učenjake da postave oba-

kod ma i čitaju ga s alefom u sredini

vezu molitve.

– mei’a (100). Baal HaTurim ukazuje

Na prvi pogled, čini se kako je problem to što u Tori nema konkretne zapovijedi “Molit ćeš” (ili riječi u tom smislu). Korištenje indirektnog načina – sluţite Mu, sluţite Mu svim svojim srcem, a to je sluţba srca, molitva – vodi do drugačijeg gledanja na to što je konkretno ovdje zapovijeđeno. Ako razmislite o tome, sluţite mu svim srcem svojim je najbolji način da nam se zapovijedi molitva, zato što nam jasno kaţe visinu ranga u koji je smještena kavana za vrijeme molitve. Naravno, sve micvot treba vršiti s primjerenom nakanom, mislima i osjećajima. No, ukoliko netko zakaţe u području kavana, većina micvot ipak su prihvaćene i na takav način. Kod molitve, kavana je glavna stvar, a ne tek komponenta micve. To je konkretno tako zato što nam Tora nije zapovijedila da se molimo, već da sluţimo B-gu svim svojim srcem.

na at-baš g‟matriju riječi ma. Memu u at-baš pridruţen je jud (10). Heu odgovara cadi (90). Zajedno, 100. Nadalje, BHT citira Gemaru koja ukazuje da u pasuku ima 100 slova. [Ako prebrojite, nabrojat ćete 99, kao što sam ja dobio. +/- 1 čini se

ma).

govorimo nema riječi mimha, već

u mezuzi i jedan od četiri odsječaka

riječ mei’imah (čiji je zbroj 170). U

u t’filinu.

pomoć dolazi Miha 6,8. To je analogni pasuk koji pita što B-g traţi (doreš) od nas. Moţda je BHT govorio o tom pasuku u vezi drugih 100. Bilo kako bilo, postoji tradicija da se kaţe 100 brahot na dan. Šiši – šesta alija – 12 p’sukim (11,10-21) Zemlja u koju će narod sada ući, zemlja je koja “polaţe račune B-gu” na očite (i manje očite) načine. B-g

Njemu). Učite pouke Ţidovske po-

(Ovaj odlomak je drugi dio Šma.)

Godina 12 5 Broj 47 Strana

njenje je ove zamisli (i pouka drugi-

lomak Šma jedan je od dva odlomka

godbe” kojem je započela sedra.

i primjereno okruţenje za Toru Erec

je nego li sjedneš na doručak, ispu-

blem je u tome, da pasuk o kojem

te njegove micvot iz ljubavi prema

dnom, Moše ističe da je svrha micvot

mački koja dolazi na tvoja vrata pri-

dug ţivot u Zemlji. Ovaj drugi od-

Sedra završava ponavljanjem “po-

mu je Moše mogao oprostiti). Još je-

hraniti ribicu u akvariju ili dati jelo

mimha također ima zbroj 100. Pro-

bite Ga i vršite Njegove micvot (vrši-

Erec Jisrael, nasuprot Korahu koje-

si na domaće ţivotinje, no čak i na-

vo su spomenute vezano uz micvot i

koji će je uskoro nastanjivati (nas).

hove drske, neoprostive uvrede za

hrani sebe. To se prvenstveno odno-

mu). Tada BHT dodaje da riječ

lan narod od obitelji sa 70 duša. Lju-

Avirama (ovdje izdvojeni zbog nji-

ni svoje ţivotinje prije nego li na-

T’filin, učenje Tore, i mezuza pono-

postavlja zahtjeve pred nju i one

ska, prelaska mora, i kazne Datana i

ishodište je pravila da čovjek nahra-

da nikada ne smeta Baal HaTuri-

On je naš B-g i On je oblikovao si-

vijesti – čuda i velebnih djela Izla-

Obećanje o “travi na tvom polju za tvoje govedo i jest ćeš i nasiti ćeš se”

B-g obećava blagotvornu kišu i obilan prinos, no također “zapovijeda” v’asafta d’ganeha… Rambam iz toga (a i sa drugih mjesta) uči da čovjek mora raditi, obrađivati (saditi, orati, itd.) čak i ako to znači oduzimati vrijeme od učenja Tore. Rambam smatra onoga tko uči Toru i izdrţava se od cedaka da (blago rečeno) čini pogrešnu stvar. Š’vi’i – sedma alija – 3 p’sukim (11,22-25) Još jednom se ponavlja “nagodba” s kojom sedra započinje, sada ovdje na kraju – Ako ćemo drţati sve micvot, potaknuti ljubavlju prema B-gu,

Ako drţimo micvot imat ćemo obi-

ako ćemo ići njegovim putem (vr-

lje kiše i obilan urod; ako ne,

šeći djela milosrđa) i prionemo uz

onda....

Njega… onda ćemo pobijediti naro-

“I sluţit ćeš mu svim srcem svojim” (u smislu molitve) nakon čega slijedi B-ţje obećanje o obilnoj kiši – odavdje učimo da uključimo spomi-

de moćnije od nas samih. Sedra završava s obećanjem o uspješnom osvajanju Zemlje – ako se drţimo svog dijela nagodbe. ■

njanje B-ga kao onoga koji daje kišu Strana 5

Rav Kook: Rabbi Jack Abramowitz:

Unutarnja dobrote Tarjag - 613crta zapovijedi 428. Ukrasni predmeti: Zabrana ostvarivanja koristi od ukrasa s idola ... nemoj se polakomiti na srebro i zlato što je na njima i ne uzimaj ga za sebe ... (Ponovljeni zakon 7,25) 429. Fuj: Zabrana ostvarivanja koristi od idola Ne unosi takvu gadost u svoju kuću ... (Ponovljeni zakon 7,26) 430. Odnos zahvalnosti: Obaveza da se blagoslovi B-ga nakon jela Jest ćeš, i nasitit ćeš se i blagosloviti B-ga ... (Ponovljeni zakon 8,10) 431. I on je također tvoj bliţnji!: Obaveza da se voli preobraćenike Voljet ćete obraćenika jer ste bili stranci u zemlji egipatskoj. (Ponovljeni zakon 10,19) 432. Nije On tako strašan.: Obaveza da se bojimo B-ga Vječnog, B-ga svojega, ćeš se bojati ... (Ponovljeni zakon 10,20) Riječ jira se obično prevodi kao "strah", no to donosi sve moguće neţeljene nijanse značenja. Na primjer, u micvi 212, rečeno nam je da se "bojimo" svojih roditelja. Budući da naši roditelji (vjerojatno) nisu koljači iz horor filmova, jira na tom mjestu prevodimo kao "poštovanje, poslušnost". Ista stvar je i ovdje. B-g nije tu da bi nas "sredio", stoga strah ne označava stravu. Umjesto toga, on označava strahopoštovanje ili štovanje.

Najbolje je vršiti micvos iz ljubavi prema B-gu. Svijest o tome da nas On voli i da nam je micvos dao da bi nam donijele dobro, trebao bi nas motivirati da vršimo Njegovu volju. Kršiti Njegovu volju trebalo bi nam biti nezamislivo zbog naše duboke ljubavi prema Njemu. Ipak, poznavajući ljudsku prirodu, zdravi "strah" moţe biti učinkovito sredstvo odvraćanja. Imati strahopoštovanja prema B-gu nam moţe pomoći da ne zalutamo s pravog puta. Ova se micva odnosi na muškarce i ţene u svim vremenima i na svim mjestima. O njoj se raspravlja u Talmudu u traktatu Sanhedrin (56a). Ova je micva kodificiran u Mišne Tora u drugom poglavlju Hilhos Jesodei HaTora. Ona je 4. od 248 pozitivnih micvos u Rambamovom Sefer HaMicvosu i 4. od 77 pozitivnih micvos koje se danas mogu ispunjavati kako su navedene u Sefer HaMicvos HaKacar Chofetz Chaima. 433. Dajte da čujem "Amen?": Obaveza molitve ... Njemu ćeš sluţiti ... (Ponovljeni zakon 10,20) 434. Trebamo se druţiti: Obaveza da se drţimo ljudi koji poznaju B-ga ... Njega ćeš se drţati ... (Ponovljeni zakon 10,20) 435. Riječ zakletve: Obaveza da se presegne u B-ţje Ime kad je potrebno prisegnuti ... i u Njegovo Ime ćeš se zakleti. (Ponovljeni zakon 10,20) ■

Sefer Hamicvot Hakacar

Zapovijedi koje se danas mogu poštivati kako ih je sakupio Hafec Hajim Pozitivne zapovijedi 51. Pozitivna je zapovijed da tkogod obredno zakolje čistu [košer] ţivotinju, treba kohenu dati plećku, obraze i ţeludac jer Sveto pismo kaţe, on će kohenu dati plećku, dva obraza i ţeludac (Dvarim 18,3). To znači desnu plećku od koljenice, a to su dva međusobno spojena dijela; i obrazi, od zgloba vilice do vrha dušnika (velikog prstena), s jezikom između njih; ne treba ih iščupati ili oguliti koţu s njih, već ih treba kohenima dati zajedno s pripadajućom koţom i vunom; i ţeludac - s lojem koji je na njemu i lojem u njemu; ali kohanim su imali običaj da loj ostave Strana 6

vlasniku. To se naziva "darovima" [u talmudskoj literaturi]. Kohen ima pravo prodati „darove“ ili nahraniti njima pse, jer u njima nema nikakve svetosti. Kohen ih također moţe proslijediti svom prijatelju Izraelcu [ne-kohenu] koji je u teškoj situaciji. U današnje vrijeme u praksi slijedimo R. Ila„ (Talmud Bavli, Hullin 136a) i ne dajemo ih [kohenu - tj. u drugim zemljama; u Izraelu se, međutim, to i dan danas drţi]. Međutim postoje neki izuzetni pojedinci, koji postupaju strogo se drţeći [te ih daju, i u dijaspori] i to je prikladno i ispravno učiniti, kako bi se ispunila ova pozitivna zapovijed. ■ Divrej Tora

AlHaTorah.org:

Teme za razmatranje uz šabatni stol Ţivot u pustinji Devarim 8 govori o godinama u pustinji kao o godinama patnje i muke, ali paralelno s time i kao o godinama

ispunjenim

providnošću.

Hašem

čudesnom je

ha sa zlatnim teletom (vidi Devarim

cija, mentalni proces ili čin.

10,8). Međutim, Šemot 28 počinje s

Dok Rambam ljubav prema

nalogom da se posveti Aharona i

Hašemu vidi kao emocional-

njegove sinove, sugerirajući da su

nu čeţnju, koja se moţe us-

oni bili odabrani prije grijeha.

porediti s ljubavlju između

narod

 Kako pomiriti te dvije grupe

opskrbio od-jećom, vodom iz stijena

stihova. Jesu li Leviti i sveće-

te manom s neba.

nici bili odabrani u isto ili ra-

 Jesu li takva čuda bila pravilo

zličito vrijeme?

supruţnika, Shadal tvrdi da je zapovijed pragmatična te da na metaforički način kaţe da čovjek mora biti odan B-gu i drţati njegove zapovi-

ili iznimka? Je li narod imao

 Je li logično da Aharon, kojeg

jedi. Ramban nudi treću mo-

kakvu drugu hranu osim ma-

je Moše kaznio zbog njegove

gućnost, da je ta micva, micva

ne tijekom putovanja? Jesu li

uloge u izradi zlatnog teleta,

o mučeništvu.

oni stvarno imali samo jedan

odmah nakon toga primi po-

komplet odjeće i obuće?

sebno promaknuće? Zašto je

 Nekoliko komentatora sugerira da Izraelci nisu vodili, potpuno natprirodan ţivot, već tipičan nomadski stil ţivota u pustinji, samo upotpunjen povremenim čudima. Koje dokaze moţete dati da podrţite takvo gledište? Odabir Levita

on bio izabran? Zašto je pleme u cijelosti bilo odabrano? Voljeti Hašema

stupa smatrate najuvjerljivijim? Koji stihovi u tekstu "Šema" mogu podrţati svako navedeno

razumijevanje?

Kako treba definirati pojam "ljuba-

Kako bi svaki od komentato-

vi"? Što podrazumijeva zapovijed

ra svoj način interpretacije

da volimo Hašema? Jesu li emocije

mogao primjeniti

uopće podloţne čovjekovoj volji?

propise koji se odnose na

Kako se nekome moţe zapovijediti

ljubav prema drugima, kao

da osjeća na određeni način?

što je to zapovijed da volimo

Naša paraša sugerira da su sveće-

 Komentari se ne slaţu u tome

nici i Leviti bili izabrani nakon grije-

da li je ta zadana ljubav emo-

Godina 12 7 Broj 47 Strana

 Koji od gore navedenih pri-

na druge

svoga bliţnjega i stranca? ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 7

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski jezik

Braha i dvaš

koji nemaju takav pristup, već radije

bi netko pokušao to izbjeći? U tre-

kaţu da kada čovjek blagoslovi

nutku kada je B-g učinio da Njego-

B-ga, ima nešto što se "daje". (Vidi

va Volja na zemlji bude ovisna o

Već smo raspravljali o konceptu

na primjer, Sefer HaIkkarim 26,

slobodnoj volji Čovjeka, On im je

nisajon, i tamo sam spomenuo da mi

Rabbeinu Bachyeov uvod u Zot

rekao: ‫בהכני‬, blagoslovi me...Čitava

predstavlja problem kada glagol ‫נסד‬

HaBracha, Teshuvot Rashba 23,

nas Tora podučava upravo to kako

ima jedno značenje od B-ga prema

HaEmek Dvar Shmot 18,10, Har-

moţemo ‫ מבהך ״א ״דשם‬i da tako tre-

čovjeku, a sasvim drugačije od čo-

chev Dvar Bereshit 24,27). Moţda je

bamo činiti. Ako uzmemo da to

vjeka prema B-gu.

najbolji opis dao Rav Hirsch ko-

znači veličati ili zahvaliti B-gu, time

mentarom na Berešit 9,58, rasprav-

smo izgubili pravu ideju o ‫בהך ״א ״‬...

ljajući o riječi baruh:

‫דשם‬

Dakle, drugi glagol koji ima isti problem, i koji me interesira već

Dvaš

više godina je - ‫ בהך‬korijen riječi

Razumijevanje ovog pojma je zbr-

‫ בהכד‬braha - blagoslov. U knjizi Po-

kano jer se ljudi protive uzeti ovu

stanka, nalazimo kako B-g blagosilje

riječ "blagosloviti" kada je čovjek

rejskom) pojavljuje se 55 puta u

čovjeka (Berešit 24,1, 25,11), čovjek

upućuje B-gu, sa istim značenjem

Bibliji, a samo dva puta se ne odnosi

blagosilje B-ga (24,48), i čovjek bla-

koje ima kada se upotrebljava od ,

na med od datulja ili smokava: u

gosilje čovjeka (24,60). B-g se tako-

B-ga prema čovjeku. Uzima je se

Sucima 14,8-9, kada Samson uzima

đer opisuje kao ‫ בהעך‬baruh (24,27).

više kao pridjev, kao npr. ‫חנען‬, ‫החעם‬

med iz lavlje lešine, i I Samuelovoj

tako da, na taj način, označava ak-

14,27, kada Jonatan umače svoj štap

tivni izvor, nositelja blagoslova kao

u saće tijekom bitke te mu lice zasja.

Neki opisuju braha od B-ga ka čovjeku, ili čovjeka prema čovjeku kao nešto što se daje primatelju, no braha od čovjeka prema B-gu se smatra "zahvalom" (JPS u vezi Devarim 8,10) ili "veličanju" (Chizkuni u vezi Berešit 24,27, Abarbanel u vezi Berešit 27). Međutim, postoji veliki broj izvora

nositelja saţaljenja i milosti. No to nas neće daleko dovesti, jer nas se neprestano poziva na ‫לבהך ״א ״דשם‬.

Pojam "med" (dvaš ‫ בש‬na■ heb-

Sarna ima istovjetnu bilješku u svom komentaru na Šemot 3,8:

..Ako je čovjek aktivan pri blago-

Med je u Bibliji (hebr. devaš) pre-

siljanju B-ga, onda B-g mora biti

teţito gusti, slatki sirup koji se do-

blagosloven u pasivnom smislu, On

biva iz datulja i poznat je kod arapa

mora primati blagoslov od čovjeka,

kao dibs. Pčelarstvo je izgleda bilo

i od toga ne moţe pobjeći. A i zašto

nepoznato u Palestini; nekoliko izričitih referenci na pčelinji med u Bibliji odnosi se na divlje vrste pčela. I makar same datulje nikada nisu spomenute, ubrajanje meda među sedam karakterističnih proizvoda zemlje, navedenih u Ponovljenom zakonu 8,8 ukazuje da, poput svih ostalih, i on dolazi iz zemlje. Iz lokalne sam knjiţnice posudio knjigu koja ovo razmatra do detalja: Biblijsko drveće u biblijskoj i talmud-

Strana 8

Divrej Tora

(nastavak s 8. stranice)

David Curwin: Balashon, detektiv za hebrejski Braha

skoj literaturi, od Yehude Feliksa (Rubin Mass, 1994). Poglavlje o dvašu je na hebrejskom, i ne mogu ga u cijelosti ovdje citirati, no svakako ga preporučujem svakome koga interesira ova tema. Sumirat ću nekoliko stvari koje on iznosi:

ljima). • Pčelinji med se ne smatra znakom blagoslova za zemlju, iako se smatra srećom ako se naiđe na njega (kao u priči o Jonatanu koju smo već spomenuli). Jaakov je također vjerojatno poslao med Josefu (Berešit

•Fraza ‫"( אהץ ״זב ״חלב ״ע בש‬zemlja

43,11), jer se spominje - ‫מעט ״ בש‬

kojom teče mlijeko i med") u Tori se

"mala količina meda", a pčelinji

jasno odnosi na med od voćaka, jer

med se teško mogao nabaviti.

ona

veliča

poljoprivedno

obilje

zemlje.

• Mnogi izvori u kojima se spominje da med dolazi iz kamena (Deva-

• Međutim, u Izaija 7,22, kada se

rim 32,13, Tehilim 81,17) vjerojatno

spominje ‫כי ״חמאד ״ע בש ״יאכל ״כל ״דנע ה״‬

govore o medu od smokava, jer

‫" בקהב ״דאהץ‬Svatko tko ostane u

smokve (za razliku od datulja) rastu

zemlji hranit će se sirom i medom", to je prisjećanje na stihove iz Tore. Jer ovdje prorok opisuje vrijeme kada je zemlja opustošena – pa se stoga pčele mogu razmnoţiti. (Mlijeko za sir će također biti posvuda dostupno, jer će krave i ovce moći pasti na nekada obrađivanim po-

i dvaš

na kamenitom tlu. • Iako rabini uglavnom smatraju da biblijski dvaš dolazi od datulja (Sifrei

Devarim

297,

Mechilta

D'Rashbi 13,5), kada sami upotrebljavaju riječ dvaš, oni govore o pčelinjem medu. Na primjer, Yerushalmi (Bikkurim 1,3) tumači biblijske riječi: "A dvaš – to je datuljin med. Moţe li to biti pravi dvaš (tj. pčelinji med)?" Oni odgovaraju da budući da je od dvaša u tom stihu obavezno odvojiti desetinu, to se ne moţe odnositi na pčelinji med već na med od datulja. Također vidimo da ako netko učini zavjet da neće jesti dvaš, dozovoljeno mu je jesti med od datulja (Nedarim 6,9). ■

Godina 12 9 Broj 47 Strana

Strana 9

Rabbi Lord Jonathan Sacks:

Duhovnost slušanja To je jedna od najvaţnijih riječi u judaizmu, i također jedna od onih koje se najteţe razumiju. Dva najpoznatija pojavljivanja te riječi nalaze se u prošlotjednoj i u ovotjednoj parši: „Slušaj Izraele, G-spod je tvoj B-g, G-spod je jedan,“ i „to će se dogoditi ako budete slušali Moje zapovijedi koje vam zapovijedam danas, da volite G-spoda svog B-ga i da Mu sluţite svim svojim srcem i svom svojom dušom“ – početni stihovi prvog i drugog odjeljka Šemâ. To se također pojavljuje i u prvom retku ove parše: „To će se dogoditi ako budete slušali ove zakone.“ Ta riječ je, naravno, šemâ. Već sam raspravljao o tome da je ona neprevediva na engleski jezik jer znači mnogo stvari: čuti, slušati, pridati pozornost, prihvatiti, odgovoriti, poslušati. To je jedan od lajtmotiva knjige Devarim, u kojoj se pojavljuje 92 puta – više nego u bilo kojoj drugoj knjizi Tore. Ponovo i ponovo tijekom posljednjeg mjeseca svog ţivota, Mojsije govori narodu, Šemâ: slušaj, obrati paţnju. Poslušaj ono što govorim. Slušaj ono što B-g govori. Slušaj ono što On ţeli od nas. Kad bi samo poslušao… Judaizam je religija slušanja. To je jedan od njegovih najoriginalnijih doprinosa civilizaciji. Dva temelja na kojima je sagrađena zapadna kultura jesu drevna Grčka i stari Izrael. Oni nisu mogli biti više različiti. Grčka je bila duboko vizualna kultura. Njena najveća postignuća vezana su uz oko, uz gledanje. Ona je iznjedrila najveću umjetnost, skulpture i arhitekture koje je svijet ikada vidio. Njeni najpoznatiji društveni događaji – kazališne predstave i Olimpijske igre – Strana 10

bili su spektakli koji su se gledali. Platon je o znanju razmišljao kao o vrsti duboke vizije, gledanju stvarnog oblika stvari ispod površine. Ta ideja – da je znanje gledanje – ostaje dominantna metafora na Zapadu čak i danas. Mi govorimo o uvidu, predviđanju i gledanju unatrag. Mi nudimo promatranje. Mi prihvaćamo perspektivu. Mi ilustriramo. Mi objašnjavamo. Mi dovodimo stvari na svjetlo. Kada nešto razumijemo, mi kaţemo, „Ja vidim.“ Judaizam je ponudio radikalnu alternativu. To je vjera u B-ga kojeg ne moţemo vidjeti, u B-ga koji ne moţe biti vizualno predstavljen. Sam čin izrade nekog lika – vizualnog simbola – oblik je idolatrije. Kao što je Mojsije podsjetio narod u prošlotjednoj parši, kada su Izraelci imali direktan susret s B-gom na brdu Sinaj, „Čuli ste glas riječi, ali niste vidjeli lika; bio je to samo glas.“ (Pnz 4,12). B-g komunicira auditivno, ne vizualno. On govori. On zapovijeda. On poziva. Zato je najuzvišeniji religiozni čin Šemâ. Kad B-g govori, mi slušamo. Kada On zapovijeda, mi pokušavamo biti poslušni. Rabi David Cohen (1887-1972), poznat kao Nazirit, učenik Rav Kooka i otac R. Shear-Yashuv

Cohena, glavnog rabina Haife, istaknuo je da su u babilonskom Talmudu sve metafore razumijevanja utemeljene ne na gledanju, već na slušanju. Ta šemâ, „dođi i poslušaj,“ ka mašma lan, „to nas uči ovome,“ šemâ mina, „iz toga zaključujemo,“ lo šemija lei, „On se nije sloţio.“ Tradicionalno učenje naziva se šamajta, „ono što se čulo.“ I tako dalje. Sve su to varijacije od riječi šemâ. To se moţe činiti kao mala razlika, ali ustvari je ogromna. Za Grke je ■ odidealan oblik znanja uključivao vojenost. Postoji onaj koji vidi, subjekt, i onaj kojeg se vidi, objekt, i oni pripadaju dvjema različitim sferama. Osoba koja gleda sliku ili skulpturu, ili kazališnu predstavu, ili Olimpijske igre, nije sudionik umjetnosti, ili drame, ili atletskog natjecanja. On ili ona su gledatelji, a ne sudionici. Govor i slušanje nisu oblici odvojenosti. Oni su oblici uključenosti. Oni stvaraju odnos. Hebrejska riječ za znanje, da'at, ukazuje na uključenost, bliskost, intimnost. „I Adam je upoznao svoju ţenu Evu i ona je začela i rodila“ (Post 4,1). To je znanje prema hebrejskom poimanju, a ne prema grčkom. Mi moţemo ući u odnos sa B-gom, čak iako je On neograničen, a mi ograničeni, jer smo povezani riječima. Prilikom otkrivenja, B-g govori nama. U molitvi, mi govorimo B-gu. Ako ţelite razumjeti ijedan odnos, između muţa i ţene, ili roditelja i djeteta, ili poslodavca i zaposlenika, obratite paţnju na to kako oni govore i slušaju jedan drugoga. Ignorirajte sve ostalo. Grci su nas naučili oblicima zna-

Divrej Tora

(nastavak s 10. stranice)

Rabbi Lord Jonathan Sacks: Duhovnost

nja koji dolaze iz promatranja i zaključivanja, a to su znanost i filozofija. Prvi znanstvenici i filozofi došli su iz Grčke između 6. i 4. stoljeća prije nove ere. No, ne moţe se sve razumjeti samo pomoću gledanja i pojave. Postoji moćna priča o tome koju čitamo u 1. Samuelovoj knjizi. Šaul, prvi izraelski kralj, izgledao je kao kralj. Bio je visok. „Od svojih ramena nagore, nadvisivao je sve druge,“ (1.Sam. 9,2). On je bio slika kralja. Ali moralno, karakterno, on uopće nije bio vođa - on je bio sljedbenik. B-g je zatim rekao Samuelu da pomaţe drugog kralja umjesto Šaula, i rekao mu je da će to biti jedan od Jišajevih sinova. Samuel je otišao do Jišaja i bio je zapanjen pojavom jednog od njegovih sinova, Eliava. Pomislio je da mora da je to taj na kojeg je B-g mislio. No B-g mu je rekao, „Nemoj biti impresioniran njegovom pojavom ili njegovom visinom, jer ja sam ga odbacio. B-g ne gleda kao što ljudi gledaju. Ljudi gledaju na vanjštinu, ali G-spod gleda srce“ (1.Sam. 16,7). Ţidovi i judaizam poučili su sve da ne moţemo vidjeti B-ga, ali moţemo Ga čuti i On čuje nas. Kroz riječ – kroz govor i slušanje – mi moţemo imati intiman odnos s Bgom kao našim roditeljem, našim partnerom, našim vladarom, Onim koji voli nas i kojega mi volimo. Mi ne moţemo B-ga demonstrirati znanstveno. Ne moţemo dokazati B-ga logikom. To su grčki, a ne ţidovski modeli razmišljanja. Ja vjerujem da je, iz ţidovske perspektive, pokušaj logičnog ili znanstvenog dokazivanja B-ţjeg postojanja promašen pothvat. B-g nije objekt, Godina 12 11 Broj 47 Strana

slušanja

nego subjekt. Ţidovski model je odnos sa B-gom u intimnosti i ljubavi, kao i u divljenju i strahopoštovanju. Jedan fascinantan suvremeni primjer dolazi od Ţidova koji je većinu svog ţivota bio otuđen od judaizma, a to je Sigmund Freud. On je psihoanalizu nazvao „liječenje govorom“, ali bolje je se opisuje nazivom „liječenje slušanjem.“ Ona se zasniva na činjenici da je aktivno slušanje samo po sebi terapeutskog karaktera. Tek nakon što se psihoanaliza proširila, osobito u Americi, fraza „Čujem te“ ušla je u engleski jezik kao dio komunikacijske empatije.

Postoji nešto duboko duhovno u slušanju. Ono je najefektivniji način razrješavanja konflikata koji poznajem. Mnoge stvari mogu stvoriti konflikt, ali ono što ga odrţava je osjećaj barem jedne strane da ju se nije čulo. Nije ju se saslušalo. Još nismo „čuli njihovu bol.“ Postojao je nedostatak empatije. Zato je korištenje sile – ili u tu svrhu, bojkota – kako bi se razriješio konflikt, toliko duboko samoporaţavajuće. Ono moţe potisnuti konflikt, ali on će se vratiti, često još intenzivniji nego prije. Job, koji je nepravedno patio,

nije bio dirnut argumentima svojih tješitelja. Nije se radilo o tome da on inzistira da bude u pravu: ono što on ţeli jest da ga se čuje. Nije slučajno da pravda pretpostavlja pravilo audi alteram partem, „Poslušaj drugu stranu.“ Slušanje leţi u samom srcu odnosa. Ono znači da smo otvoreni prema drugome, da poštujemo drugu osobu, te da su nam njena percepcija i osjećaji vaţni. Mi joj time dajemo dozvolu da bude iskrena, čak i ako to znači da sebe činimo ranjivima čineći tako. Dobar roditelj sluša svoje dijete. Dobar poslodavac sluša svoje zaposlenike. Dobra kompanija sluša svoje kupce ili klijente. Dobar vođa sluša one koje vodi. Slušanje ne znači slaganje, ali znači da ti je stalo. Slušanje je atmosfera u kojoj ljubav i poštovanje rastu. U judaizmu vjerujemo da naš odnos s B-gom stalno vjeţbamo kroz naše odnose s drugim ljudima. Kako moţemo očekivati od B-ga da sluša nas, ako mi podbacimo u slušanju naših supruţnika, djece, ili onih koji su pod utjecajem našeg posla? A kako moţemo očekivati da sretnemo B-ga ako nismo naučili slušati. Na brdu Horeb, B-g je podučio Elijahua da On nije u vihoru, zemljotresu ili vatri, već da je u kol demama daka, „tihom, blagom, glasu“ koji ja definiram kao glas kojeg moţeš čuti samo ako slušaš. Masu pokreću veliki govornici, ali ţivote mijenjaju veliki slušaoci. Bilo da se radi o odnosu između nas i B-ga ili nas i drugih ljudi, slušanje je preludij ljubavi. Šabat šalom. ■ Prevela Anja Grabar

Strana 11

Rabbi Berel Wein:

Prioriteti: Nema malih stvari Raši se u komentaru na prvu riječ

zapovijedima kao što smo, potpuno

Ja nastojim postići koncentraciju i

ovotjedne parše koristi tumačenjem

opravdano, paţljivi sa onim stroţim

posvetiti se molitvi kad li neki siro-

riječi ekev koja u kontekstu samog

i teţim zapovijedima. Rabini nagla-

mah pruţi svoju ruku predame

retka znači “pošto“ ili “zato.“ Ona

šavaju da čovjek ne zna koje su

traţeći da mu dam nešto novca. Što

obično označava uzročno-posljedi-

stvarne posljedice poštovanja tih

da učinim? Da ignoriram siromaha i

čnu vezu - zato što ćete slušati B-ţje

”lakih”

programu

pokušam na neki način ponovno

zapovijedi blagoslov i fizičke nagra-

nagrade i kazne Nebeskog suda.

povratiti svoju posvećenost molitvi

de spustit će se na vas. Raši, među-

Tako nas Tora zapravo uči da paz-

ili da odustanem od molitve i dam

tim, zasnivajući to na midrašu, širi

imo na svoje korake i postupke ka-

prosjaku novčić? Koju vrednotu da

značenje riječi ekev i koristi jedno

ko naša peta ne bi nehotice nagazila

pogazim svojom petom?

drugo značenje riječi koje znači

neku svetu zapovijed i/ili vrijed-

“stopalo“ ili “peta. “

nost.

On komentira da postoje zapovijedi i vrijednosti u ţivotu po Ţidov-

zapovijedi

Mi se s takvim dilemama suočavamo svakog dana. Ako na neki

Upravo su male stvari te

način moţemo tako izbalansirati naše prioritete da niti jednoga od ■

skoj Tori koje Ţidovi na neki način

koje istinski karakteriziraju

njih ne gurnemo dolje pod svoje

uzimaju olako. Oni ih smrve u prah

našu osobnost i naše

pete, mogu se postići velike stvari.

svakodnevnog ţivota gazeći ih svojim stopalima i/ili petama. Upravo

odnose s drugima i

su te, da tako kaţem, zanemarene

s našim Stvoriteljem.

Pa čak i ako nismo u stanju stvoriti takav balans, prepoznavanje suprotstavljenih vrijednosti i postupaka – samo shvaćanje da čovjek ni-

zapovijedi i vrijednosti istinski ključ za duhovni uspjeh i dobar ţivot.

Nama je teško mjeriti različite

kada ne smije donositi sud o B-ţjim

Raši nam naglašava da izbor riječi

vrijednosti, teţinu i isplativost bilo

zapovijedima kao o lakima ili teški-

ekev za početak retka parše nije tek

koje od zapovijedi Tore. U slučaje-

ma, vaţnima i manje vaţnima - sa-

literarno pitanje korištenja rječnika.

vima kada vrijednosti proturječe i

mo po sebi je velik korak prema

Naprotiv, izborom te riječi Tora nas

kada su upute kontradiktorne, ha-

istinskoj duhovnosti i razumijeva-

uči vaţnu pouku o ţivotu: da nema

lahički proces rješava pitanje kakvi

nju judaizma.

malih stvari, niti postupaka koji ne

trebaju biti naše ponašanje i postup-

izazivaju posljedice.

ci. Ipak, na intelektualnom i duho-

Rabini su nas u Avot podučili da budemo jednako obazrivi s ”lakim”

Strana 12

vnom planu mi se uvijek suočavamo s odlukama u vezi naših prioriteta ponašanja i postupaka.

Za vrijeme američke revolucije postojala je čuvena kolonijalna zastava na kojo je stajalo: “Ne gazite me! “ U biti, to je poruka Tore u

Divrej Tora

(nastavak s 12. stranice)

Rabbi Berel Wein:

Nema malih stvari strog i ne tolerira lakši put koji vodi do duhovne slabosti i na kraju do fizičkog uništenja. Raši u ovotjednoj parši komentira da je ova poruka posebno istinita u vezi “malih“ stvari u ţivotu koje čovjek s lakoćom zdrobi svojom akev - petom. No upravo su male stvari te koje istinski karakteriziraju našu osobnost i naše odnose s drugima i s našim Stvoriteljem. Primjetio sam da u našem današnjem društvu postoji trend da kada se iznose posmrtni govori oni se koncentriraju na male stvari u ţivotu – na priče, anegdote, sjećanja i

vezi poštivanja zapovijedi i našeg

ţio narod Nebesima, ali Nebesa nije

osobne odnose – umjesto na javna

odnosa prema Tori i tradiciji.

degradirao spuštajući ih na nivo

ili poslovna postignuća pokojnika

ljudi. Tragedija mnogih američkih

bez

Ţidova i mnogih sekularnih Ţidova

postignuća bila.

Male stvari Ekev - sama riječ, a i parša općenito

općenito nije u tome da je judaizam

- ističe uzročno posljedičnu jedna-

bio previše teţak i naporan – već da

dţbu koja vlada čitavom ljudskom i

je bio previše lagan i praktičan, pa

Ţidovskom povijesti. Blagoslovi i

time nije imao smisla u njihovim

oni tuţniji događaji uvjetovani su

ţivotima i svakodnevnom bivanju.

ljudskim ponašanjem, stavovima i djelima koja su im prethodila. Ţivot nas vremenom uči da se ništa ne

obzira

koliko

dojmljiva

Upravo su male stvari u ţivotu ono što u nama stvara simpatije i antipatije, osjećaje privrţenosti i ljubavi, i emocije neugode i frustracije. Tako je naša Tora mali milijun pojedinosti i mnogih malih

Male stvari u životu su

stvari.

B-g

čitavog

svemirskog

prostranstva otkriva nam se, da

dobiva besplatno. Rabini su to

ono što u nama stvara

saţeto ustvrdili u Avot: Koliki je trud

simpatije i antipatije, osjećaje

stvorenjima. Jer kada razmotrimo

privrženosti i ljubavi, i

stvari i proanaliziramo ih, uistinu

i uloţena ţrtva, tolika će biti nagrada. Uistinu, u ţivotu nema prečaca. Svi pokušaji da se vječne Ţidovske

emocije neugode i frustracije

prakse i vrijednosti prilagode kako bi bile prikladne trenutnim hiro-

Moše u ovotjednoj parši (kao što to

vima i društvenim normama za-

općenito čini u knjizi Dvarim), ističe

vršili su potpunim neuspjehom.

teška vremena koja je narod podnio

Staza Ţidovske povijesti popločana

u svojih 40 godina putovanja pusti-

je ostacima ljudi i pokreta koji su

njom Sinaj. I Moše im ne obećava da

nastojali reformirati i poboljšati

će ih, kada uđu i osvoje zemlju

judaizam, no jedino što su postigli

Izrael, tamo dočekati ruţičnjak na

bilo je da je on njihovim sljedbenici-

Bliskom istoku. On ih upozorava na

ma postao beznačajan.

posljedice napuštanja B-ga i Tore.

Tora naglašava da je Moše pribliGodina 12 13 Broj 47 Strana

B-g Ţidovske i svjetske povijesti je

tako kaţemo, u atomu i najsitnijim

nema malih stvari u ţivotu. Sve ono što činimo i govorimo sa sobom nosi i posljedice po našu osobnu i nacionalnu budućnost. Upravo taj osjećaj gotovo kozmičkog utjecaja što ga vrši svaka osoba u svom svakodnevnom ţivotu je ono što leţi u srcu Tore i judaizma. Mi gradimo svijet u našim vlastitim ţivotima naizgled svjetovnim ponašanjem. Šabat šalom ■

Strana 13

Rabbi Dovid Goldwasser:

Krivnja

“… ne ţivi čovjek jedino od kruha,

ne u hrani još od vremena stvaranja,

Mada mi imamo sklonost razdva-

već čovjek ţivi od svega što dolazi od

i koje priskrbljuju duhovnu hranu

jati fizičko i duhovno, veliki R. Av-

usta Vječnog.” (Devarim 8,3)

koja je neophodna duši.

raham iz Slonima iznio je zanim-

Ari HaKadoš primjećuje da je te-

Evo što nam, dakle, govori ovaj

ško shvatiti kako se nešama, koja je

pasuk. “Ne ţivi čovjek samo od fi-

potpuno

zičke hrane. Zapravo, to se zbiva

čovjeka,

duhovna moţe

komponenta

odrţati

fizičkom

hranom. Ari HaKadoš tumači da, u stvari, svaka kost stvorena u čovjeku postoji jedino kroz silu riječi Vječnog

odlikom riječi koje je Vječni uputio u vrijeme stvaranja i koje proţimaju hranu s moći da prehranjuje. Ta duhovna moć je hrana za nešamu, hrana za dušu.

izgovorene u vrijeme stvaranja, kao

Imrei Noam ovo dalje razrađuje

što je rečeno: (Tehilim 33,6), “Riječju

pa kaţe da iako je hrana neophodna

Vječnog nebesa bijahu stvorena…” i

za opstanak tijela, istinski vječni

(Avos 5,1), “S deset riječi stvoren je

izvor ţivota je moci pi hašem, od ko-

svijet.” Ta moć riječi Vječnog jed-

jega čovjek moţe “jesti” dovijeka.

nako je tako sadrţana i u samoj

To je ono kako je rečeno u Berešis

hrani, i ona je element koji hrani

(3,22), “A Vječni reče … da ne pruţi

nešamu.

ruku svoju i uzme od Drva Ţivota,

Kada kaţemo blagoslov: “Blagosloven si Ti, Vječni, B-ţe naš, kralju svijeta …“ mi time prizivamo prirodne duhovne sile koje su sadrţa-

te jede i ţivi zauvijek.” Drvo Ţivota odnosi se na Toru, jer kada čovjeka hrani Tora on duhovno ţivi zauvijek.

ljivo zapaţanje u Toras Avos. On kaţe da postoje trenuci kada je učešće čovjeka u svjetovnim fizičkim aktivnostima ţivota, kao što su to jelo i piće, zapravo njegova prilika da se pribliţi Vječnom – čak više nego kad se bavi duhovnim nastojanjima poput Tore i tefile. On tumači da jelo i piće stvaraju ■

osjećaj zadovoljstva. Nastaje osjećaj simhe i radosti, i srce se otvara. Ako se pravilno kanalizira, ta simha moţe čovjeka dovesti vrlo blizu Vječnom. Doista, kada čovjek nadoda kavana (nakanu) svom jedenju on je u stanju uzdići običnu hranu i izvući iskre “svjetlosti” pohranjene u njoj. R. Tzadok HaKohen iz Lublina je rekao: “Kada čovjek jede hranu na šabes i pri tom ima iskrenu kavana

Strana 14

Divrej Tora

(nastavak s 14. stranice)

Rabbi Dovid Goldwasser:

Krivnja

da jede l’šem šamajim, on je u stanju

R. Aryeh je počeo

ne samo da uzdigne duhovnu su-

drhtati, “Što se dogo-

štinu hrane koju jede na šabes, već

dilo našem Rebiju?”

time unaprijeđuje i hranu koju je jeo

Ona je objasnila da

tijekom prošlog tjedna.

se njen muţ nije mo-

Svakog petka uvečer R. Aryeh

gao smiriti otkako je

Levin bi odlazio do kuće svog Reb-

shvatio da je u doba

bija, R. Issera Zalmana Meltzera da

kada je R. Aryeh u-

uči i govori divrej Tora. Ponekad bi

čio u ješivi u Slutzku

se oni prisjećali svojih dana u Slutz-

bilo dana kada nije

ku gdje je R. Isser Zalman bio roš

bio imao ništa za je-

ješiva.

sti. “Molim te, dođi u naš dom, jer ti mo-

Jednom prilikom, dok su tako raz-

■

ţeš umiriti Rebija.”

govarali, R. Isser Zalman je pogledao u svog talmida i zapitao ga:

R. Aryeh je smjesta

“Reci mi, gdje si jeo dok si učio u

pohitao k domu R.

Slutzku?”

Isser Zalmana i našao ga kako krajnje

R. Aryeh je odgovorio, “Na šabes

uznemiren zabrinuto

sam jeo kod nekog baalebosa.” U Eu-

korača sobom. Kada

ropi, prije nego li su osnovani studentski domovi, studenti ješive bili su dodijeljeni različitim domovima u gradu na hranu, prema rasporedu. To se nazivalo “essen teg.” Čim je R. Isser Zalman to čuo, ponovo se zadubio u svoj sefer. Trenutak kasnije, ipak je upitao: “Gdje si

R. Isser Zalman ga je ponovo upitao gdje je jeo ostala tri dana. “Tih dana nisam jeo,” rekao je R. Aryeh. “Ali neka vas to ne uznemirava. Ti dani kada nisam jeo bili su mi posebno dragi.”

je spazio R. Aryea, R. Isser Zalman je uzviknuo slomljenim glasom: “R. Aryeh, tri godine si učio u Slutzku, a ja kao roš ješiva nisam znao da je bilo dana u tjednu kada nisi okusio nikakve hrane. Moja je duţnost bila da to znam. Što će biti kada me po-

Kasnije te večeri, nakon što se R.

zovu pred Bejs Din Šel Maalo (Ne-

Aryeh već povukao u krevet, začuo

beski Sud) i upitaju me kako sam

R. Aryeh je nabrajao imena obitelji

je mahnito kucanje na vratima. Ka-

dozvolio da gladuješ?”

koje su ga ugošćavale za svojim

da je otvorio vrata, sa iznenađenjem

stolom.

je ugledao teško uznemirenu rebe-

jeo ostale dane tjedna?”

R. Isser Zalman je slušao pa primijetio: “Rekao si mi gdje si jeo četiri dana u tjednu. Gdje si jeo ostala tri dana? R. Aryeh je ostao šutke.

Godina 12 15 Broj 47 Strana

cin R. Isser Zalmana, Bailu Hindu. Povikala mu je, “Molim te, imaj rahmanus prema nama. Otkako si večeras otišao, moj suprug nema mira. Potrebna mi je tvoja pomoć.”

“Oprostite mi, Rebi,” R. Aryeh mu je rekao. “Za to sam ja kriv. Ja sam bio duţan informirati vas o tome.” R. Isser Zalman nikako se nije dao smiriti, sve dok se R.■ Aryeh nije nedvosmisleno zarekao da mu je oprostio iz cijeloga srca. ■

■

Strana 15

Rabbi Shaul Rosenblatt:

Otac pun ljubavi Mošeu nije bilo dozvoljeno da uđe

Roditelji to najčešće osjećaju prema

u zemlju Izrael. Optuţen je da je iz-

svojoj djeci. Supruţnici ponekad

gubio kontrolu nad sobom, zabora-

gaje takav osjećaj jedno prema dru-

vio na Ţidovski zakon i nije vjero-

gome. Za one koji nisu vjenčani vrlo

vao u B-ga. Iako je B-g, a ne Moše,

je teško imati takav osjećaj. Ali B-g?

autor Biblije, Mošeova je poniznost

B-g gaji takve osjećaje nedvojbeno,

bila toliko velika da sve da je i on

bezuvjetno i bez iznimke prema

sam pisao Bibliju, ne bi se bojao iz-

svakom od nas pojedinačno - Nje-

loţiti svoje vlastite nedostatke. Za

govoj djeci.

njega je istina bila vaţnija od toga

Judaizam nam kaţe da je B-gu

kakav će sud povijest o njemu

stalo ne samo do fizičkog, već ta-

donijeti.

kođer i duhovnog blagostanja nje-

najznačajnijih odlomaka čitave To-

gove djece. A kada dođe do sukoba ■ između duhovnih i fizičkih priori-

re. Deset zapovijedi i Š'ma su najpo-

teta, duhovni će uvijek imati pred-

U ovoj paraši nalaze se neki od

znatiji od njih.

Preuzimanje odgovornosti za ne-

nost – jer su dragocjeniji i trajniji.

Jedna dobro poznata Ţidovska

čiji uspjeh i sreću predstavlja najve-

B-g nije djed. On ne ode frustriran

fraza pojavljuje se u ovotjednoj

će razine ljubavi. Brak je, teoretski,

od nas kada se nedolično ponaša-

paraši:

primjer toga: mi na sebe uzimamo

mo. On stoji uz nas i nastoji nas us-

"Kao što otac kaţnjava svog sina,

odgovornost za sreću druge osobe.

mjeriti prema boljem načinu ţivota.

tako B-g kaţnjava nas." (Pz. 8,5).

Ako moja ţena nije sretna, to je je-

Njegovo vodstvo moţe ponekad od

Ideja o B-gu kao našem "Ocu na

dnako toliko moj problem koliko i

nas zahtjevati da podnesemo nevo-

Nebesima" ideja je koju smo mi

njezin. Kao što je veliki rabin je-

lje, ali On to uvijek čini iz ljubavi.

Ţidovi prenijeli svijetu.

dnom rekao kada je sa svojom ţe-

Roditelji ponekad učine da njihova

nom posjetio liječnika: "Stopalo mo-

djeca proţive bolna iskustva – ja

je ţene nas boli." Najveća razina

sam prošli tjedan morao svojoj kćeri

ljubavi traţi da se toliko posvetimo

izvaditi klimavi zub, a ona je sma-

drugoj osobi da je njezin bol i naš

trala da sam ja Tomas de Torque-

bol, i da su njezini problemi, naši

mada osobno – no iz moje perspek-

problemi.

tive to je učinjeno s ljubavlju.

Jednom mi je netko spomenuo da je B-g naš Otac na Nebesima, a ne naš djed na Nebesima. Djedovi i bake dolaze donoseći darove, i vesele se kada trebaju paziti na svoje unuke dok je sve dobro. No, čim se dijete umori ili se počne neprimjereno ponašati, oni ga vrate natrag roditeljima da to oni riješe. Djedovi i bake vole svoje unuke, ali ne preuzimaju na sebe isti stupanj odgovornosti

kao

što

roditelji.

čine

I B-g uvijek čini ono što čini iz ljubavi. Moţda to nije uvijek lako primijetiti, no naš Otac na Nebesima upravlja našim ţivotima onom razinom ljubavi i briţnosti koja daleko nadmašuje i najveću roditeljsku ljubav. ■

A to nije mala razlika. Strana 16

Divrej Tora

Rabbi dr. Abraham J. Twerski:

Kojim putem ideš? "Ovo je nagrada jer si slušao ove uredbe" .(Ponovljeni zakon 7,12) Hebrejska riječ za "jer" u ovom retku je ekev, što također znači "korak". Rabi Moshe Leib iz Sasova rekao je da bi čovjek trebao razmotriti svaki korak koji čini. Ţivot je misija, zadatak koji sobom nosi odgovornost. Svaki korak koji čovjek poduzima ide u smjeru ispunjavanja vlastite zadaće, pa je on stoga micva, ili ide u smjeru ugađanja sebi, pa je to zanemarivanje duţnosti. Neutralnost ne postoji. Svaki naš korak treba ići prema ispunjenju svoje misije u ţivotu. Tvrdovratost

Ali ponekad ta krutost moţe biti toliko snaţna da čak i šok ne moţe prodrijeti kroz nju. R. Chaim Shmulevitz navodi slučaj Hiela iz Betela koji je izgradio Jerihon usprkos Jošuine kletve da će onaj tko sagradi Jerihon izgubiti svoju vlastitu djecu. "Kad je postavio temelje grada, umro je njegov najstariji sin, a djeca su mu nastavila umirati sve dok i njegovo posljednje dijete nije umrlo kada su bila podignuta vrata Jerihona" (Raši, I Kings 16,34). Ima li većeg šoka za oca od toga da vidi da mu djeca umiru?! Hiel je poznavao Jošuino prokletstvo, ali je negirao da ono ima utjecaja na njega.

Život je misija, zadatak koji sa sobom nosi odgovornost.

"B-g mi je rekao:" Vidio sam ovaj narod, i gle! To je tvrdovrat narod' "(9,13)

Svaki korak treba ići u smjeru

Sforno kaţe da su tvrdoglavost i pravda često nespojivi. Tvrdoglava osoba već je donijela odluku i neće slušati uvjerljive argumente koji bi mogli opovrgnuti njeno mišljenje. Zbog toga je, kad su Izraelci sagriješili sa zlatnim teletom, B-g rekao: "Vidio sam ovaj narod, i gle: to je narod krutih vratova. Stoga sada odstupi od mene. Neka se moj gnjev raspali na njih i uništit ću ih" (Izlazak 32,10). Samo Mojsijeva gorljiva molitva odloţila je B-ţji gnjev i pruţila im priliku za tešuvu.

Jedina zaštita koju imamo protiv toga da nas zaslijepe naša stajališta je da drţimo um otvorenim i slušamo mišljenja drugih. Posebno, naročitu paţnju trebamo posvetiti onim stavovima koji se ne slaţu s našima, jer to su oni koje smo skloni odbaciti.

Kako je Mojsije uspio prodrijeti kroz tvrdoglavost Izraelaca? Targum Yonasan kaţe da je šok kada su vidjeli Ploče s Deset zapovijedi razbijene i slova kako su poletjela u zrak bio ono što se probilo kroz njihovu tvrdoglavost. Godina 12 17 Broj 47 Strana

ispunjavanja svoje zadaće.

No moţda čak ni to neće biti dovoljno. Moţemo misliti da smo otvoreni i da slušamo dok se u stvari oglušujemo na druge. Stoga bismo, dakle, trebali moliti da nam B-g da sposobnost da slušamo mišljenja

koja su protivna našima Djela su njegova slava i krasota, a pravednost Njegova ostaje dovijeka (Psalmi 111,3). Hebrejski izraz, pravednost Njegova ostaje dovijeka, također se moţe pročitati i kao „Njegova cedaka ostaje dovijeka.“ Talmud piše kako je Rabi Akiva jednom prikupljao sredstva za neku hvalevrijednu stvar. Kada je stigao do doma jednog čovjeka koji je redovito davao priloge, čuo ga je kako kaţe svom sinu, „Otiđi na trţnicu i kupi ostatke povrća, jer su oni■ jeftiniji.“ Rabi Akiva se nato okrenuo, te se vratio tek kada je većina potrebnog novca već bila prikupljena. „Zašto nisi prvo došao meni?“ pitao ga je čovjek. Rabi Akiva mu je ispričao kako je slučajno čuo njegov razgovor, pa ga nije htio siliti na neku veću donaciju dok se nalazi u financijskim problemima. „Ti si čuo samo ono što sam razgovarao sa sinom, ali nisi bio prisutan za vrijeme mog razgovora s B-gom,“ rekao mu je čovjek. „Kada štedim, ja to radim na račun svog doma. Cedaka ostaje nepromijena.“ Kada se moraju napraviti rezovi budţeta, svatko ima svoje prioritete. Neki mogu smanjiti svoju cedaka, a ostaviti planiranu kupnju novog automobila. Neki će se oštro pogađati u vezi cijene za školovanje njihove djece, dok će bez ikakvog protivljenja prihvatiti druge cijene. Psalmist nam kaţe da se način na koji neka osoba postupa ocjenjuje po tome da li njegova ili njezina cedaka ostaje za sva vremena; odnosno, cedaka je posljednja stavka u budţetu koju treba rezati. ■ Strana 17

Rabbi Shlomo Carlebach:

Posljednja šansa Zamislite na trenutak da sjedite u sobi, a u njoj vlada vrlo neugodan miris. To vas u potpunosti odbije, zar ne? Ali ako tu sjedite dovoljno dugo, naviknete se na smrad tako da vas više ne smeta. Ista stvar se dešava na duhovnoj razini. Moţemo doseći točku na kojoj više ne uviđamo razliku između ugodnog mirisa dobra i uţeglog smrada zla. Mi odrasli smo tako naviknuti na odvratan smrad ovog svijeta, da ga čak više niti ne primjećujemo…. Sveti R. Naftali Ropschitzer bio je neko vrijeme sljedbenik R. Mordechai iz Neshchia. Sada, svaki hasid uvijek ţeli praznike provesti s Rebeom. Tako je Ropschitzer uvijek volio ići kod Neshchizera za sve Jomim tovim (praznike, op. pr.). Ali jedne godine, dok se R. Naftali pripremao da ode poslije Purma, R. Mordechai ga je pozvao i rekao, “Učini mi uslugu. Nemoj doći na Pesah.“ Ropschitzer je bio preneraţen. Da ne bude s Rebeom za Pesah? Nemoguće! Ali, s obzirom da je Pesah bio tek za četiri tjedna znao je da ima vremena da smisli način kako da bude pozvan za praznik. R. Naftali je razmišljao i razmišljao, i konačno je napravio plan. Nekoliko dana prije Pesaha vratio se u Neshchiz i odmah otišao u kuhinju da pomogne Rebecen (rabinovoj ţeni, op.pr.) R. Mordechaija, jer je znao da će za Pesah doći tisuću lju-di Neshchizeru, i da će Rebecin do-bro doći svaka pomoć koju moţe dobiti. Ropschitzer je učinio sve da bude neophodan supruzi R. Mordechaja. Onda, nakon što je nekoliko dana radio, rekao joj je “Jako sam sretan što vam pomaţem. I ne mogu prestati misliti o tome kako će poseban, kako uzvišen će biti Pesah ovStrana 18

dje u Neshchizu. Ja bih samo ţelio da mogu ostati da ga proslavim s vama.“ Rebecen je bila iznenađena. “O čemu vi pričate? Pa, vi ste uvijek ovdje za praznike.“ “Pa, Vaš sveti suprug, moj Rebe, ove je godine jasno dao do znanja da ne ţeli da budem ovdje. Ali, dozvolite mi da vam kaţem, zaista će mi nedostajati što nisam s njim! To mi je tako vaţno… da li biste vi moţda mogli…?“ Rebecen je razumjela aluziju i pitala R. Mordechaija da dozvoli Ropschitzeru da ostane za Pesah. “Ja mamash (stvarno, op.pr.) trebam R. Naftalia, on mi je velika pomoć…“ Ona je molila i zalagala se sve dok konačno Neshchizer nije morao popustiti: “U redu, dosta više. Ako to tebi toliko znači, on moţe ostati. Ali, upozoravam te, on će mi stvoriti mnogo nevolja. U jutro uoči Pesaha cijela je zajednica Neshchiza spalila sve ostatke kruha da ispune micvu (“zapovijed“, jedna od zapovjedi Tore, op.pr.) da uklone i unište svoj “hamec“ (sve ukvasano, što je zabranjeno na Pesah, op.pr.) prije početka praznika. Ali, znate što, prije Pesaha mi ne spaljujemo samo kruh. Mi brišemo zlo iz svijeta – i iz nutrine nas samih. Mi čistimo najkrajnju dubinu svojih bića, svoju suštinu. Nakon što je sav hamec uništen, Ropschitzer se osjećao potpuno očišćen. Pa je otišao u Beis Midraš (centar učenje, ponekad sinagoga, op.pr.) da uči. Potpuno se zadubio u svoj sefer (knjigu, op.pr.) kada mu se najednom nos zgrčio. Najuţasniji smrad je ulazio u sobu. Onda su se s praskom otvorila vrata Beis Midraša i ušao je shlepper (prosjak, op.pr.). Bio je u dronjcima, prljav, no najgore od svega, mamash je strašno smrdio! Sveti Ropschitzer je bio ponosan na svoju sposobnost da

moţe utvrditi razliku između dobrog i lošeg mirisa, i za njega je ovaj čovjek zaudarao na čisto zlo. R. Naftali je mislio da je on već počinio skoro svaki grijeh na svijetu, i da je s nestrpljenjem čeka da napravi još nekoliko preostalih averas (grijeha, op.pr.) koje je moţda propustio učiniti. Shlepper je došao do R. Naftalia i rekao, “Došao sam da se sastanem s Rebeom.“ Ropschitzer je morao mamash upotrijebiti svu svoju snagu da ne začepi svoje nosnice zbog smrada tog čovjeka. Pomislio je, “Nema šanse da dozvolim tom čovjeku da vidi mog Rebea. Sveti Neshchizer je upravo očistio sebe i cijeli svijet od svakog traga zla, a sada ovaj odvratni shlepper hoće da ga uprlja samim svojim prisustvom. Nikako!“ zato je rekao posjetiocu, “Odbijam vas odvesti do Rebea u ovakvom stanju u kakvom se nalazite. Smrdite na grijeh, vi ste mamash ogavni! Idite kući i operite se. Spalite svoj hamec i napravite tešuva, pokajte se za sve svoje grijehe. Onda se moţete vratiti. Ali ovakvi kakvi ste sada – odakle vam hucpa (drskost, op.pr.) da pomislite ometati svetog Neshchizera?“ Bez ijedne riječi shlepper se okrenuo i otišao iz Beis Midraša. A Ropschitzer se vratio svom učenju, i istog časa zaboravio cijeli incident. Nekoliko minuta kasnije vrata Beis Midraša su se ponovo otvorila, i R. Mordechai Neshchizer je utrčao u prostoriju. “Da li je netko maloprije došao ovamo?“ upitao je Ropschitzera zadihan. Doimao se vrlo uznemirenim, ali R. Naftali to nije primijetio. Bezbriţno je odgovorio, “Ne. Barem ne nitko vrijedan spomena.“ Neshchizer ga je ljutito pogledao. “Nisam pitao da li je ovdje bio netko za koga si mislio da je vrijedan spomena. Pitao sam te – i poDivrej Tora

(nastavak s 18. stranice)

Rabbi Shlomo Carlebach: Posljednja

novo te pitam – da li je netko, bilo tko, upravo bio u Beis Midrašu?“ Ropschitzer još uvijek nije shvaćao. Rekao je, “Pa sad, kada ste to spomenuli, bio je ovdje taj gnjusni shlepper koji je tako grozno smrdio…stvarno jedan odvratan čovjek…“ R. Mordechai je mamash bio van sebe. „Gevalt! (Jao, op.pr.) Znao sam da će se to dogoditi ako ti dopustim da ostaneš. Što li si to napravio!?'“ “Što sam trebao napraviti? Pa nisam mogao dopustiti da vas tako bijedna osoba vidi. Ja sam ga izbacio!“ Lice Neshchizera se zajapurilo, postalo crveno od bijesa, a glas mu je podrhtavao od ljutnje. Gledao je Ropschitzera ravno u oči i rekao, “Ako ne nađeš tog čovjeka i ne dovedeš ga natrag k meni, više te nikada ne ţelim vidjeti!“ Ropschitzer nije mogao shvatiti što se događa. Jedino što je učinio je da je pokušao zaštiti svetog Neshchizera. Pa šta je učinio krivo? Ali nije mogao podnijeti misao da izgubi svog Rebea, pa je brzo izjurio van iz Beis Midraša i trčao po cijelom gradu, traţeći shleppera. Konačno ga je našao…u lokalnoj krčmi, pijanog. Čovjek je izgledao i smrdio gore nego ikad prije. Ali ovog puta R. Naftali mu je govorio s najvećim poštovanjem, kao da je on bio najsvetiji čovjek na svijetu: Moj najdraţi prijatelju, molim te oprosti mi na načinu na koji sam te ranije tretirao. Bio sam tako zadubljen u učenje, da stvarno nisam obraćao paţnju. Molim te dođi samnom do svetog Neshchizera…. ja ću te osobno odvesti da ga vidiš…“ Ali ga shlepper nije niti pogledao. Nije htio imati ništa s nekim tko ga je tako strašno uvrijedio, i nije htio ići nigdje s Ropschitzerom. Zato ga je potpuno ignorirao i nastavio piti. Onda je R. Naftali ponovo poku-

Godina 12 19 Broj 47 Strana

šansa

šao: “Slušaj, moj dragi Yide (Ţidove, op.pr.), daj da ti kaţem istinu. Heilige (izraz poštovanja, op.pr.) R. Mordechai te stvarno ţeli vidjeti. I jako se ljuti na mene što sam te izbacio… ako te ne dovedem njemu on više nikada neće razgovarati samnom. Pa te mamash molim – molim te vrati se samnom!“ Ali shlepper se i dalje nije maknuo. Ropschiter nije imao izbora. Podigao je Yiddelea i nosio ga na svojim ramenima cijelim putem natrag do Neshchizera. R. Mordechai je bio oduševljen kad je vidio shleppera. Zagrlio ga je i poljubio, govoreći mu: “Gdje si bio? Čekao sam te. Gevalt, tako sam sretan što te vidim!“ Iznenada se je sjetio da je Ropschitzer također tu. Ali ako je R. Naftali očekivao da mu Rebe zahvali zato što je vratio Yiddelaa, grdno se prevario. R. Mordechai ga je osorno otpustio: “Ti sada moţeš ići.“ I onda je poloţio svoje ruke na shleppera i poveo ga u svoju kuću. Cijeli Pesah R. Mordechai je bio hladan i dalek prema Ropschitzeru. Ali shlepper je bio cijelo vrijeme uz Rebea. I izgledao je kao novi čovjek. Bio je opran i čist, nosio je novu bekeshe (tradicionalni lagani ukrasni ogrtač ili kaftan koji su nosili Ţidovi hasidi, op.pr.), novi ogrtač i novi shtremel (krzneni šešir koji su mnogi hasidi nosili na Šabat i praznike, op.pr.). I mamash je sijao s jednog kraja svijeta na drugi. Nakon praznika Neshchizer je pozvao Ropschitzera u svoju privatnu prostoriju. “Vrijeme je da ti objasnim situaciju,“ rekao je. “Vidiš, ovaj čovjek nije uvijek bio odvratni shlepper. Jednom je on bio jedan od mojih vrhunskih učenika. Na nivou na kojem je bio – u svom učenju, svojim midos (karakternim osobinama, op.pr.), svojoj molitvi, on je mogao biti veliki Rebe. Ipak, on je bio samo ljudsko biće, kao svi mi, i tuţno je, on je počinio jednu veliku

grešku. Nije bio svjestan da ja znam što je on napravio i previše se sramio da bi se suočio samnom. Zato je otišao bez riječi iz Neshchiza i nikada nije skupio snage da se vrati. I poslije toga sve mu je krenulo nizbrdo… “Vrijeme je prolazilo, ali ja nikada nisam prestao misliti o tom učeniku. Tako sam za Purim molio cijeli dan da bi ga Hašem (B-g, op.pr.) vratio, Ribono Šel Olam (Gospodar svijeta, op.pr.) je bio milostiv i ja sam proročanski vidio da će on doći dan prije Pesaha. Ali sam također vidio da ćeš ti učiti u Beis Midrašu kada on dođe i da ćeš ga izbaciti. “Ja sam znao da kada je taj čovjek odlučio da me dođe vidjeti, on je to smatrao svojom posljednjom šansom. Mislio je, 'Ako me sveti Rebe prihvati bez da kaţe išta o tome što sam napravio, to će mi biti znak da mi je oprošteno na Nebu, i ja ću ostati u Neshchizu. Ali ako me njegovi hasidim (hasidi, op.pr.) osude i otjeraju me, znat ću da me Nebo još uvijek smatra krivim. Onda ću napustiti Neshchitz i nikada se više neću vratiti.' “Zato sam ti rekao da ne dođeš ovdje za Pesah. Htio sam te skloniti s puta. I sada znaš, Naftali Ropschitzer. Bio si tako brz na osudi da si umalo tom čovjeku oteo šansu koju mu je B-g dao da opet bude potpun.“ -.-.-.-.-.-.-.-.-.-.Gevalt, kako li samo trebamo biti oprezni. Često srećemo ljude – i ne sviđa nam se kako oni izgledaju, ne sviđa nam se kako mirišu. Ţelimo ih odbaciti, otjerati. Ali umjesto toga mi trebamo svakoga dočekati srdačno otvorenim srcem: „Moj najdraţi prijatelju, tako sam sretan što te vidim…“ Jer kad nekog sretnete, nikada ne znate: To moţe biti njegov zadnji pokušaj. To moţe biti njegova posljednja šansa da se vrati. ■ Prevela Tamar Buchwald

Strana 19

Rabbi Shaul Youdkevitch, Live Kabbalah:

TJEDNI ZOHAR: EKEV

Paraša (priča) Ekev govori o svjesnosti i spoznaji kao alatima za povezivanje s istinskim ostvarenjem Parašat Ekev počinje riječima "I dogodi se, jer paziš na ove uredbe, i drţiš ih se, i vršiš ih, da će G-spod B-g tvoj odrţati savez i milost za koje se zakleo ocima vašim". Zohar objašnjava riječi: "I dogodi se, jer paziš ..." na sljedeći način: "Micva (zapovijed) je blagosloviti G-spoda za sve što jedemo, pijemo, uţivamo i radimo u ovom svijetu;...ne blagosloviti se

pojavi

se ne radi u svrhu zahvaljivanja

smatra krađom od G-spoda".

razjašnjava time što je "vršiš" dje-

B-gu, već je to zapravo način da ■ pri-

lovanje,

označava

vučemo svjetlost i obilje iz gornjih

svjesnu informiranost: pridaje se

svjetova, a ako ne izreknemo blago-

dodatna vaţnost namjeri i svjesnosti

slov onda je to kao da smo ukrali.

nad

Lopov moţe ukrasti materijalna do-

Tora nas ovdje podsjeća na novi fenomen koji se dogodio na brdu Sinaj, jer zabrana krađe je postojala već od ranije. Na brdu Sinaj se pojavila nova svijest, otkrivajući da

dvostrukog

tek

dok

glagola

"drţiš"

mehaničkim

vršenjem

micvot (zapovijedi).

u svemu što ţelimo mi smo zapravo

Kabalisti gledaju na ljudsko biće

ţeljni dviju stvari: prva je sama ta

kao na očaravajuće biće, koje je, za

stvar u materijalnom obliku. Druga

razliku od ostalih stvorenja na ze-

je ono što mi uistinu ţelimo i traţi-

mlji, obdareno sposobnošću da isto-

mo, ali to nismo u stanju identifi-

vremeno ţivi u dva svijeta – duhov-

cirati s naših pet osjetila; to je B-ţ-

nom - gornjem, i materijalnom - do-

ansko Svjetlo i sjaj koji se nalazi u

njem - i shvaća suštinu oba. Svaki

stvarima oko nas (hrani, odjeći,

postupak uključuje i drţanje i vrše-

predmetima, itd), a čija se duhovna

nje, svijest i djelovanje, čiji je cilj da

energija ne smije ukrasti.

izvršimo svoju ulogu u svijetu i

Riječ "ekev" (zbog, uslijed) nas uči da svemir funkcionira na principu uzroka i posljedica, te da "čovjek ne ţivi samo o kruhu, već o svemu onom što izlazi iz usta G-spodnjih" (Ponovljeni zakon 8,3), odnosno, na-

ostaje prazna ljuštura materijalnog predmeta, lišena duha ili b-ţanske svjetlosti. I tako, bez blagoslova i duhovne svjesnosti, svaki postupak bez iskrene namjere je kao tijelo bez duše, materija bez duha. To se jednako odnosi na zapovijedi u Tori kao i na uobičajene svakodnevne zadatke. Osnovna mudrost paraše Ekev je da

radimo, da dušom i Svjetlošću iz

su svijest i prisutnost vaţni u svemu

viših svjetova poveţemo i proţme-

što činimo. Misli i osjećaj zahvalno-

mo ono što radimo u niţim svjeto-

sti i poštovanja, radosti i ljubavi

vima, i na taj način unesemo obilje i

pretvorit će svaki običan materijal-

blagoslov u svaki vid našega ţivota.

ni predmet u blagoslovljenu ''posu-

Biblija nam kaţe da izgovorimo

više od kruha, nešto iznad materija-

blagoslov nad svime u čemu uţiva-

lističke razine. Potreban nam je smi-

mo kao što je pisano: "I jest ćeš i nasi-

sao i unutarnja snaga.

tit ćeš se i blagoslovit ćeš G-SPODA,

Strana 20

denog predmeta ili novca; lopovu

udahnemo ţivotnu silu u sve što

šem postojanju je potrebno nešto

"I drţiš ih se, i vršiš ih ..." – pitanje o

bra, ali ne i duhovnu suštinu ukra-

B-ga svoga, zbog dobre zemlje koju ti je On dao." (Ponovljeni zakon 8,10). Ovo

du''. To se odnosi na ono što nas okruţuju, u našim domovima, na poslu i u našim ţivotima, i to je ono što će nam donijeti izvoran i ispunjen ţivot. ■ .

. Prevela Tamar Buchwald Divrej Tora

Rabbi Eli J. Mansour:

Tefila iz srca U Parašat Ekev postoji jedna va-

me. To je prema Tori grijeh. Tako,

nakon svakog jela ostajao grozan

ţna micva koju većina ljudi svako-

osim što činite grijeh D'Orajta (iz

okus u ustima. Domaćin nije mogao

dnevno ispunjava. A to je micva o

Tore) neplaćanja svojih radnika na

vjerovati. Nakon što je provjerio u

tefili, molitvi. Pasuk u paraši kaţe,

vrijeme, vi također sprečavate da

kuhinji, otkrio je da su njegovog go-

"U'Liavdo Bihol Livavhem", da B-gu

vaše molitve budu uslišene.

sta posluţivali na prljavim tanjuri-

moramo sluţiti svim srcem. Gemara u Ta'anit pita kako čovjek srcem sluţi B-gu? Pa Gemara odgovara da se to odnosi na molitvu. Molitva bi bila sluţba srca.

Nadalje, ako netko, ne daj B-ţe, nosi odjeću od vune i lana (šatnez), to također onemogućava da njegove tefilot budu uslišene. Zbog toga halaha donosi da, posebno prije Viso-

Postoji knjiga naslovljena "Yisod

kih blagdana, treba otići provjeriti

BiShoresh Ha'Avoda" koja kaţe da

svoja odijela na šatnez. Ne biste htje-

postoje određene stvari koje čovjeku

li potrošiti 25 sati Jom Kipura za

ometaju molitvu. Manjak koncen-

ništa.

tracije jedna je stvar koja ometa tefilu i čovjek mora jako voditi računa da svoju koncentraciju na odgovarajući način usredotoči. Ali postoje određeni grijesi koji bi, ne daj B-ţe da ih čovjek ima, poremetili njegovu tefilu i prouzročili da njegova tefila ne bude prihvaćena.

ma, i od toga je nastao taj zaostali okus. Chafetz Chayim kaţe, kada osoba koristi svoja usta za lašon hara, a zatim odlazi i moli, tada se na molitvi osjeti zaostali okus. Postoji loš trag tume (nečistoće) koji se podiţe uz molitvu, i ta molitva postaje odvratna. Stoga on savjetuje da bi dobra zamisao prije molitve bila ■

traţiti od B-ga oproštenje za grijehe

Ali postoji još jedan grijeh koji se

govora. Čovjek bi trebao reći: "Ha-

spominje u Zoharu za kojeg vjeroja-

šem, molim te oprosti mi za loše

tno svi nosimo krivicu. A to je lašon

riječi koje sam govorio svojim usti-

hara. Zohar kaţe da osoba koja upr-

ma, za lašon hara i rihilut (ogovara-

lja svoja usta lošim govorenjem, pri-

nje)." To bi bio dobar početak i pri-

čanjem o ljudima i ogovaranjem, taj

prema za tefilu.

dio usta ne djeluje kod tefile.

Dakle, vidite, koliko god da je va-

Chafetz Chayim u jednoj od svojih

ţna molitva, postoje mnogi predu-

prispodoba kaţe da je bio jedan

vjeti da bi naša molitva mogla uzaći

mladić koji je kod svog prijatelja

gore i biti prihvaćena. Ali nakon što

došao na večeru. Mladiću je bilo

popravimo ove vanjske probleme i

servirano 7 slijedova. Nakon 7. sli-

molimo tefilu iz srca, Be'Ezrat Ha-

jeda domaćin ga je upitao kako mu

šem, Bore Olam će uslišiti sve naše

Još jedan od tih grijeha bio bi ako

se svidio obrok. Mladić mu je odgo-

tefilot i sve tefilot K'lal Jisraela,

netko ne plati svoje radnike na vrije-

vorio da je bilo dobro, ali da mu je

Amen. ■

Jedan od tih grijeha je krađa. Osoba moţe sjediti u sinagogi i moliti se sa svom koncentracijom svijeta, ali ako je nepošten i krade onda njegove molitve neće biti uslišane.

Godina 12 21 Broj 47 Strana

Strana 21

Biseri hasidske mudrosti Roda

R eba Jehudija upitaše jednom njegovi učenici: “U Talmudu piše da se roda na hebrejskom jeziku kaţe hasida. Riječ dolazi od hesed, što znači ona koja je poboţna, puna ljubavi. Takvo ime je dobila zato što roda daje toliko ljubavi svom partneru i mladima. Zašto je onda roda svrstana među nečiste ptice? Reb Jehudi im odgovori: “To je zato što roda brine samo o svojima.” ■

zgradnja sretnog i zdravog doma roditeljska je odgovornost – ne samo zbog svoje djece, već zbog sebe i onih koji će ući u taj dom. Naša je duţnost, posebno u ova teška vremena kada tako malo ljudi ima zdrav dom, da pokaţemo primjerom. Naš odnos prema zdravom domu uvelike utječe na to kakav ćemo dom jednog dana imati. Osjećate li da je vaš dom pravi dom, najmirnije mjesto na svijetu ili samo usputna stanica gdje ćete obaviti nekoliko stvari prije nego krenete dalje? Istinski dom mora biti središte vašeg ţivota ili će se neminovno pretvoriti u teret. Morate naučiti cijeniti svoj dom, odnositi se prema njemu kao prema partneru. Dio tog osjećaja je i poštivanje odluke da stvorite obitelj – blagoslov koji nam je B-g dao kroz djecu, da ispunimo dom ljubavlju i toplinom. Mi smo skloni rascjepkati naše ţivote, pa tako odvajamo sebe od svoje okoline i doma. Ta razdvojenost samo dodatno pojačava tjeskobu ţivljenja u kompliciranom svijetu; daje nam osjećaj da nema mjesta na kojem se osjećamo zaista sigurno i ugodno. Čak i kad smo kod kuće, jednom smo nogom vani. Vaţno je zapamtiti: vaš posao moţe biti vaţan i neophodan za opstanak, ali radno mjesto nije vaš dom. Dom nije niti restoran u kojem jedete, muzej koji posjećujete, niti strani grad u koji putujete. Danas su mnogi ljudi zamijenili svoje domove karijerama i hobijima – moţda zato što u djetinjstvu nisu imali ugodne domove ili zato što su njihovi roditelji više brinuli o karijerama i osobnim interesima, nego o domu i obitelji. R. Menachem Mendel Schneerson ■ Strana 22

Z naj! Čovjek u ţivotu mora kročiti veoma uskim mostom... I najvaţnije od svega je da se ničega ne boji. R. Nahman iz Breslova ■

Bisere sakupio i preveo Nenad Vasiljević

Divrej Tora

Rabbi Dr. Azriel Rosenfeld:

Šulhan Aruh

Šulhan Aruh ("postavljeni stol") skup je onih područja halahe - ţidovskog vjerskog prava - koja su danas primjenjiva. Sastavio ga je Rabi Yosef Karo iz Safeda (Izrael) otprilike 1560. godine, i postao je općeprihvaćen kao mjerodavan nakon što ga je Rabi Moshe Isserles iz Krakova (Poljska) oko 1570. godine nadopunio napomenama (poznatim kao Mapa - "stolnjak") iznoseći pravorijeke kojih se drţe aškenaski Ţidovi. Dio II: Jore De'a Poglavlje 32 - Ţalovanje Tugovanje je obavezno nakon smrti roditelja, djeteta, brata, sestre ili supruţnika (374,4), ali ne i za daljnju rodbinu (vidi 374,6-7) ili za dijete koje umre prije nego što napuni 30 dana (vidi 374, 8-9; 378,6) ili za roba (vidi 377,1). Dijete koje postane punoljetno nakon sahrane rođaka, nema obavezu ţalovati (396, 3). U vezi ţalovanja za učiteljem ili učenjakom pogledajte 374,10-11; 394,2. Ţalovanje započinje iza pokopa, ili (za rodbinu koja ostaje tamo) kada se tijelo odnese na ukop (vidi 375,12) ili kada je rodbina izgubila svaku nadu za ukop (341,4), ili kad čuju za smrt unutar sedam dana od pokopa (vidi 375,8-9.11), ili tri dana nakon što se saznalo da je njihov rođak umro (339,2). Osoba koja čuje za smrt rođaka unutar 30 dana, mora poštovati sedam i 30 dana ţalosti (vidi dolje); ako čuje za to nakon 30 dana, on vrši ţalovanje tako što nakratko skine cipele, a za roditelja on također drţi i stvari koje prelaze više od 30 dana (395,2; 402,1-11). Osoba koja sazna za smrt nije obavezna da kaţe rodbini (vidi 402,12), ali osoba koja čuje za smrt rođaka iz vjerodostojnog izvora mora ţalovati (397,1-2). U vezi ţalosti nakon ekshumacije ili ponovnog ukopa vidi 375,3 i 403,1-5; u vezi situacija kada je ukop nemoguć vidi 375,4-7. Od nas se traţi da tješimo oţalošćene; ovo ima prednost nad posjetom bolesnima (335,10). O postupcima utjehe vidi 376,1-3, 378,7. Prvi dnevni obrok ţalobnika na dan ukopa moraju osigurati drugi; vidi 378,

Godina 12 23 Broj 47 Strana

1-3.5.8-13. U vezi blagoslova nakon jela u kući ţalosti vidi 379,1-4. Uobičajeno je odrţavati molitve sedam dana u kući u kojoj je netko umro, čak i ako oţalošćeni nisu prisutni (376,3; 389,3). Uobičajeno je da ţalobnici predvode molitve i kazuju kadiš, posebice za roditelja, tijekom 11 mjeseci kao i na godišnjicu smrti; vidi 376,4. Običaj je postiti na godišnjicu smrti roditelja (vidi 402,12) te postiti kada umre učenjak (378,4). Oţalošćenom je zabranjeno nositi tefilin (obredno remenje) prvoga dana (vidi 388,1-2); raditi ili poslovati, prati svoje tijelo ili odjeću, nositi koţne cipele, sjediti na stolici, imati seksualne odnose, učiti Toru ili pozdravljati ljude tijekom sedam dana; i glačati ili popravljati svoju odjeću, šišati kosu ili sudjelovati u radosnim aktivnostima 30 dana (380,1) i duţe (do 12 mjeseci) dok tuguje za roditeljem (vidi 380,24-25; 385,1 -3; 389,3.5; 390,4; 391,2-3; 393, 2; 399,4). U vezi zabrane rada i poslovanja, kao i u vezi drugih koji to rade za ţalobnika, vidi 380,2-25; u vezi pranja i kozmetike vidi 381,1-6; u vezi cipela vidi 382,1-5; u vezi sjedenja (i pokrivanja glave) vidi 386,1 i 387,1-2; u vezi seksualnih

odnosa vidi 342,1 i 383,1-2; u vezi učenja Tore vidi 384,1-2.4-5; u vezi pozdravljanja vidi 343,2 i 385,1-3; u vezi odrţavanja odjeće vidi 389,1-8; u vezi šišanja kose vidi 390,1-7; u vezi radosnih aktivnosti vidi 391,1-3 i 393,2; u vezi sklapanja braka (i novog braka) vidi 342,1 i 392,1-3. Oţalošćeni ne smije izlaziti iz svoje kuće ili zauzimati svoje uobičajeno mjesto (npr. u sinagogi); vidi 393,1-4. U vezi sudjelovanja ţalobnika u■ vjerskim obredima ili da bude dijelom vjerskog kvoruma vidi 379,5; 384,23, 391,3; 400,1. Ova razdoblja ţalosti treba vjerno poštovati, ali ih ne treba produţavati, i osoba ne bi smjela prekomjerno tugovati; vidi 394,1.4-6 i 398,1. Ako osoba uopće nije drţala sedam dana ţalosti, moţe ih drţati dok ne prođe 30 dana, ali ako ih je drţala dijelom, ne mora ih dovršiti (396,12). Sedam ili 30 dana smatraju se završenima kada započne posljednji dan (vidi 395,1), ali to ne vrijedi za 12 mjeseci koje se drţi za roditelja (395,3). U vezi slučajeva kada se preklapaju razdoblja ţalosti za dvoje rođaka, vidi 375,10; 381,4; 389,1, 390,3; 402,9. Šabat se smatra jednim od sedam dana, iako ţalobnik tada poštuje samo osobna ograničenja (400,1-2; 402,7.10). Ako bude praznik dok drţi sedam ili 30 dana, praznik ih dokida. Ako ţalovanje nije započelo prije praznika, mora ga se drţati nakon praznika, ali izvan zemlje Izrael, posljednji se dan praznika ubroja u sedam dana, a u svakom slučaju cijeli se praznik uračunava u 30 dana (399,1 -14). U vezi pogreba i ţalovanju na polublagdane, mlađak, Hanuku i Purim vidi 401,1-7. ■ Strana 23

Alan Morinis:

Kroz prizmu musara: Izuzetni doživljaji strahopoštovanja Katkad poţelim da sam ateist. Onda bi ono što znam i vjerujem bilo ograničeno na ono što mogu vidjeti, što mogu dotaknuti i što mogu razumjeti ovim svojim ljudskim umom. Bilo bi tako ugodno i umirujuće kad bih mogao zanemariti pa čak i poreći da su u svemiru na djelu stvarnosti izvan onoga što ja, ja kao stvoreno biće, mogu dokučiti. Kako bi bilo slatko spustiti golemo prostranstvo, sloţenost i tajnovitost svega što postoji na tako poznat nivo i ljudsku razinu. Ali za mene jednostavno nije moguće biti ateist jer bi to od mene traţilo da negiram čitavu jednu dimenziju mog vlastitog iskustva. Postoji mnogo stvari koje se umom mogu savršeno dobro razumjeti, poput načina na koji virusi uzrokuju bolest i temperature na kojoj voda ključa ili se smrzava. Ali postoje stvari koje doţivljavam koje obaviju istinu ili koje nabace značajne nagovještaje o stvarnostima koje postoje izvan mog intelektualnog shvaćanja, koje bih morao odbaciti kako bih uskladio stvarnost samo sa onim što mogu objasniti logikom i znanstvenim

dokazima.

Iako ta

■

toliko kroz obični neprozirni svijet

mikrokozmičkog svijeta stanica i

kojeg vidim i s kojim stupam u in-

atoma. Čak me i neki alati i tehno-

terakciju bljesne se percepcija koja

logija ostavljaju zadivljenim jer ot-

izbije poput šarene i rasplesane fan-

krivaju čudo ljudske kreativnosti,

tazije. Ništa se od fizičke stvarnosti

domišljatosti, pa čak i mudrosti.

preda mnom u tom trenutku ne promijeni; umjesto toga, to kao da je druga, dublja razina koja je čitavo vrijeme tamo stajala nezamijećena i sada

odjednom

postala

vidljiva

unutar fizičkog i opipljivog. Kao reakcija na to, moj um i moje biće preplavi

toplo

bezvremensko

prosvjećenje, zaprepašćujuća transcendentnost moga ja koja se naziva strahopoštovanjem.

Sasvim sigurno, to su klišeji strahopoštovanja, vrijedni baršunastih slika, ali čini mi se da su to klišeji iz sasvim dobrog razloga. Strahopoštovanje je univerzalno ljudsko iskustvo. Ono što me dovede do toga da se ostanem tako zapanjen vjerojatno se ne razlikuje mnogo od onoga što vama pruţa isto iskustvo. Moţda je to stoga što smo svi ljudi, s pribliţno identičnim moćima opa-

iskustva ne mogu nagurati u kutiji,

Neke vrste susreta sa svijetom go-

ţanja, čak i za ono što postoji izvan

vagati ih ili ih secirati skalpelom,

tovo uvijek u meni aktiviraju plimu

dosega naših osjetila. Ili moţda stra-

ona su za mene vrlo stvarna i govo-

strahopoštovanja. Veličanstveni za-

hopoštovanje dolazi do nas na isti

re mi duboke stvari o svemiru i

lazak sunca ili blistave oči moje

način jer je upravo to način na koji

mom postojanju.

unuke, zakrivljena grba kita koji se

transcendentno djeluje sa čitavom

pojavi na površini, tišina šume, po-

tom sferom stvarnosti koju dijelimo.

gled na ogromnu, svjetlucavu mre-

Baš kao što se dan pojavi tek u tre-

ţu grada kroz prozor aviona, neke

nutku kad noć ustukne, moţda po-

su od stvari koje će me zaustaviti na

stoje određeni portali koji se otva-

mojoj putanji i u meni izazvati stra-

raju kao prozori kroz koje ugleda-

hopoštovanje. Istu reakciju doţivim

mo naznake svjetla stvarnosti izvan

kad shvatim nešto o funkcioniranju

ove.

Te poruke koje šapuću o stvarnostima izvan onoga što moj razum moţe shvatiti, dolaze mi na mnogo načina, ali najjasnije i najdosljednije kroz moja iskustva strahopoštovanja. Dok se bavim svakodnevnim poslovima kao ljudsko biće, svako Strana 24

Divrej Tora

(nastavak s 24. stranice)

Alan Morinis: Kroz

prizmu musara: Izuzetni doživljaji

Ţidovska tradicija potiče nas da

vas samih i veća od onoga s čime se

Kroz izvanredna iskustva straho-

vrlo paţljivo obratimo pozornost na

susrećete u svakodnevnom ţivotu.

poštovanja, upoznajete se s duhov-

nevjerojatne doţivljaje kojima su

Ukloni se zavjesa i malog čovjeka

nim nabojem koji vam je dostupan

protkani naši ţivoti. Strahopošto-

obuzme drhtaj svjesnosti da je ţivot

svakog trenutka u danu. Ako se po-

vanje nije samo još jedna u spektru

u svojoj stvarnosti, prostranosti, slo-

trudite njegovati sposobnost da

emocija: ono je ključ mudrosti i ra-

ţenosti, redoslijedu, iznenađenju,

osjetite

zumijevanja. U paršat Ekev čitamo

uistinu zadivljujuć. Iskustva straho-

ćete vještiji u pronalaţenju dubljih

(Ponovljeni zakon/Devarim 10,12):

poštovanja bude duhovnu svijest.

dimenzija u šalici čaja, cvijetu, grad-

Ako obratite paţnju, iz strahopo-

skom prometu, sposobnosti slušanja

štovanja ćete izravno naučiti da je

i gotovo posvuda. Što više iskusite

B-ţanska prisutnost na svakom mje-

zadivljenost koja je dostupna u sva-

stu, u svakom trenutku. Ovdje se ne

kom trenutku, to je sigurnije da će

radi o tvrdnji, već o direktnom doţi-

se vaše ponašanje transformirati u

vljaju B-ţje Prisutnosti. Nema snaţ-

smjeru ideala koje simboliziraju Roš

nijeg temelja za sve molitve i pošti-

Hašana i Jom Kipur.

A sada, Izraele, što G-spodin, B-g tvoj, traţi od tebe, osim l'jira G-spodina, B-ga svojega, da hodiš u poslušnosti njemu, da ga ljubiš, da

vanja koje propisuje judaizam od vašeg izravnog doţivljaja transcendentnog, a to se spoznaje kroz strahopoštovanje.

strahopoštovanje,

postat

Onaj tko u svom srcu zna da je ovo mjesto i ovaj trenutak proţet B-ţanskom

Prisutnošću,

nikada

neće reći: „Nije vaţno kako se pona-

sluţiš G-spodinu, B-gu svome, svim

I kada na kraju dođemo do Roš

srcem svojim i svom dušom svojom,

Hašane i Jom Kipura – izvršimo

kada

(itd.)

inventuru svog ţivota, gdje smo

judaizam naglašava našu osobnu

postupili dobro, a gdje krivo, gdje

odgovornost za naše postupke, a

trebamo očistiti nered, u kojem po-

Roš Hašana i Jom Kipur, koji su

dručju imamo potencijal rasta –

nam na pragu, još i više. Srce proţe-

doţivljaj strahopoštovanja koji ov-

to strahopoštovanjem najbolje je

dje opisujem ima praktičnu primje-

jamstvo svetog ţivota, istog onog

nu.

cilja kojem su usmjerena sva učenja

Hebrejska riječ jira često se prevodi kao "strahopoštovanje". Tora uči da je jira ono što B-g od vas traţi. Zašto? Jer nas judaizam usmjerava da se otvorimo za uspostavljanje odnosa s HaŠemom, a ti trenuci osjećaja strahopoštovanja podiţu nas

šam u ovoj situaciji jer to nitko nineće

saznati.“

Cjelokupni

i prakse musara. ■

preko ruba našeg ograničenog i vremenskog bivanja kako bismo se susreli s ehom same B-ţanske prisutnosti. Trenuci strahopoštovanja uče nas i školuju o onome što leţi izvan granice onoga što se moţe umom spoznati ako se otvorimo podukama koje ti trenuci sadrţe. Nije ni čudo što psalam (111,10) potvrđuje „Rešit hohma jirat HaŠem“ - Strahopoštovanje prema HaŠemu početak je mudrosti. Strahopoštovanje je onaj osjećaj kada vas preplavi stvarnost veća od

Godina 12 25 Broj 47 Strana

Strana 25

iska

ćeg t doma

MORALNA ENIGMA

JEZIVA ISTINA O OMILJENOM PRIRUČNIKU IZ ANATOMIJE 'Vjerovala sam da je to remek-djelo, a onda sam saznala tko su bili ljudi čija su tijela Iz

Jutarnji list, 19.8.2019. Kirurzi diljem svijeta i danas, više od sedam desetljeća kasnije, koriste anatomski atlas iz razdoblja nacističkog režima, a koji je dobrim dijelom nastao prema leševima žrtava Holokausta. Tu zabrinjavajuću i, zapravo, poprilično morbidnu informaciju donosi ugledni britanski BBC, problematizirajući etičnost korištenja takvog priručnika. Riječ je o Pernkopfovom atlasu, odnosno "Pernkopfovoj topografskoj anatomiji čovjeka" koja se i dalje smatra najboljim prikazom ljudskog tijela, bogatijim i preciznijim od bilo kojeg drugog anatomskog atlasa. Autentični prikazi ljudske anatomije Britanska medijska kuća navodi primjer dr. Susan Mackinnon, neurokirurginje sa Sveučilišta St. Louis u Washingtonu, koja se i dalje za složene procedure priprema upravo uz pomoć "nacističkog" atlasa anatomije. Koža, mišići, živci, kosti i organi u njemu su, slaže se i ona, izuzetno detaljno nacrtani i prikazani, te nisu za laike slabijeg želuca. Knjiga, treba istaknuti, već dulje vrijeme nije u prodaji, a samo jedan od niza njenih tomova na internetu se prodaje za tisuće britanskih funti. Unatoč visokoj cijeni i izuzetnoj stručnosti, malo će je koji liječnik izložiti u vitrini svoje ordinacije zbog mračne prošlosti koja je dovela do tog znanja. Autentični prikazi ljudske anatomije rezultat su, naime, izučavanja stotina mrtvih tijela onih koje su nacisti pobili tijekom Drugog svjetskog rata, a upravo njihova, obdukcijama rasporena tijela, prikazana su na stotinama stranica detaljnog atlasa. Problem s etičnošću korištenja takvog priručnika ima i kirurginja Mackinnon, no priznaje da bi bez te knjige teško mogla Page 26 Strana 26

savršeno i odgovorno obavljati svoj posao.

posto izjasnilo se da im je nelagodno koristiti knjigu.

Rabin Joseph Polak, jedan od preživjelih žrtava Holokausta, kaže kako je atlas "moralna enigma", jer je nastao iz zla, a pomaže činiti dobro. Knjiga je bila dugogodišnji projekt prominentnog nacističkog liječnika Eduarda Pernkopfa, koji je u austrijskim akademskim krugovima stasao zahvaljujući svojoj odanosti nacionalsocijalističkoj stranci Adolfa Hitlera. Njegovi kolege tako su se, donosi BBC, prisjećali kako je od 1938. na posao svakog dana dolazio u nacističkoj uniformi, a antisemitizam je silno prigrlio. Tako je uoči rata postao dekanom medicinskog fakulteta bečkog sveučilišta, a jedan od prvih poteza bio mu je otpuštanje svih zaposlenika židovske vjeroispovijesti, uključujući i trojicu dobitnika Nobelove nagrade.

- Nijedna druga knjiga ne može se ni približno usporediti svojom preciznošću te se posebice može koristiti u vrlo složenim operacijama jer pomaže detektirati koji je od vrlo malih živaca odgovoran za neki zdravstveni problem. No, kada sam saznala njegovu krvavu povijest, knjigu sam počela čuvati zaključanu u svom operacijskom ormariću i svaki puta kada je koristim moram najprije razjasniti o kakvoj se knjizi radi - kaže dr. Mackinnon.

Krenulo mu je kada je 1939. godine u Trećem Reichu na snagu stupio zakon prema kojem su se tijela smaknutih zatvorenika morala odmah slati u najbližu medicinsku ustanovu s pripadajućim zavodom za anatomiju kako bi se izučavala u znanstvene svrhe. Pernkopf je taj posao izuzetno ozbiljno shvatio pa je na leševima radio i po 18 sati dnevno, a sastavio je i tim crtača koji su stvarali prikaze dijelova ljudskog tijela za njegovu knjigu. Njegov je institut katkad bio toliko pun leševa da su neka smaknuća morala biti odgoĎena. 'Umjetničko remek-djelo' Dr. Sabine Hildebrandt s Medicinskog fakulteta na Harvardu rekla je BBC-ju kako je najmanje 800 slika u atlasu dobiveno obdukcijama političkih zatvorenika, homoseksualaca, lezbijki, Roma, Židova i političkih disidenata. Prvo izdanje knjiga je doživjela 1937. godine i za nju su korišteni leševi žrtava političkih ubojstava, a drugo je izašlo

1941. godine i tada su Pernkopfu već stizala tijela žrtava Holokausta. Potpisi ilustratora Ericha Lepiera i Karla Endtressera imali su pored svastike i dvostruku munju, prepoznatljiv znak zloglasnog SS-a. No, zanimljivo je da je jednaki potpis tiskan i na drugom izdanju knjige za englesko tržište koja je objavljena 1964., gotovo dvadeset godina nakon pada nacističkog režima i kraja rata. Prodano je na tisuće primjeraka atlasa koji je preveden na pet svjetskih jezika, a stručnjaci su ga opisivali kao "umjetničko remek-djelo", prešućujući njegovu mračnu povijest. Tek su se 1990. članovi akademske zajednice počeli zapitkivati tko su autori tog izvanrednog priručnika, a kada je brutalna istina otkrivena, knjiga je 1994. povučena iz daljnje distribucije. Kraljevski koledž kirurga u Velikoj Britaniji tvrdi kako atlas nije u službenoj uporabi u toj zemlji, osim što se "u povijesne svrhe" pojedini primjerci čuvaju u knjižnicama. Ipak, nedavna istraživanja pokazala su da najmanje 13 posto neurokirurga i dalje koristi tu knjigu, a 59 posto ih zna za njegovo postojanje. Čak 69 posto kaže kako im je u redu koristiti atlas pod uvjetom da njegova povijest mora biti poznata, a samo 15

Divrej Tora

Umro prije četvrtog izdanja Upravo iskustva ove liječnice, koju se smatra vrhunskom stručnjakinjom u svom polju, poslužla su rabinu Polaku te povjesničaru medicine i psihijatru Michaelu Grodinu da sastave Responsum, akademski stav baziran na židovskoj liječničkoj etici, o korištenju ovog jedinstvenog priručnika. Zaključili su kako bi većina Židova dozvolila korištenje atlasa pod isključivim uvjetom da njegova povijest u svakom trenutku bude jasna i poznata. Ističu kako su pacijenti dr. Mackinnon nekada u takvim bolovima da traže da im se odreže noga, a upravo knjiga zloglasnog nacističkog liječnika može joj pomoći da ih riješi tog problema. - Rekao sam joj, ako će korištenje atlasa izliječiti osobu i pomoći toj osobi, vratiti joj normalan život, tada uopće nije upitno treba li ga koristiti kaže rabin. Pernkopf je nakon rata uhićen i protjeran sa sveučilišta. Tri godine bio je u zatvorskom kampu, no nikada nije optužen ni za jedan zločin. Zbog toga se mogao vratiti na sveučilište te se posvetiti radu na trećem izdanju knjige, koje je objavio 1952. godine, a umro je 1955., nedugo prije tiskanja četvrtog izdanja. ■

Godina 12

Broj 47